U P O Z N A J M O R O M S K U

Z A J E D N I C U

Izdavaĉ:

Humanitarna organizacija Svjetska Organizacija Roma u Hrvatskoj

10 040, Zagreb, Ĉetvrte Poljanice 2. © ®

tel/fax: 00358(1)2922-488

OIB: 86996398605

RNO: 0102616

MB: 01518127

1.

Autor i urednik

Ivan Rumbak dipl. iur.

Lektura i korektura:

ĐurĊica Benković

Dizajn i grafiĉka obrada

Ivan Rumbak dipl. iur.

Tisak:

Landex d.o.o.

Naklada: 2500 primjeraka

prvo izdanje

Tiskano u Republici Hrvatskoj

Zagreb, 2010. godina

EAN – 478-953-99357-6-2

ISBN –953-99357-6-8

2.

Sadrţaj……………………………………………………………… 3.

Uvod ……………………………………………………………… 5.

Nacionalne manjine………………………………………………... 12.

Lutajući narodi……………………………………………………... 12.

Nomadski narodi Europe…………………………………………... 14.

Povijesni nomadski narodi…………………………………………. 15.

Kratka povijest Roma………………………………………………. 16.

Porijeklo romskog naroda…………………………………………... 17.

Romsko ropstvo…………………………………………………….. 20.

Poĉetak Rumunjskih robova……………………………………….. 21.

Ukidanje ropstva u Rumunjskoj…………………………………….. 24.

Porobljavanja Roma na drugim prostorima Europe………………… 25.

Prisilna asimilacija………………………………………………….. 25.

Romi u nacistiĉkim logorima……………………………………….. 26.

Istraţivanje holokausta u Republici Hrvatskoj……………………… 30.

Logori i zavori u NDH………………………………………………. 31.

Logori i zatvori u tadašnjoj Jugoslaviji……………………………… 36.

Jezik Roma…………………………………………………………… 37.

Što su romski dijalekti……………………………………………….. 40.

Morfologija…………………………………………………………… 41.

Morfologija – Glagoli………………………………………………… 44.

Morfologija – dijelovi………………………………………………… 46.

Romski padeţi………………………………………………………… 48.

Romska abeceda………………………………………………………. 49.

Romi Lovari…………………………………………………………… 49.

Uzorak teksta na romskom jeziku……………………………………... 50.

Svjetski dan romskog jezika…………………………………………… 52.

Cijepanje kultura………………………………………………………. 52.

Romski obiĉaji i tradicija……………………………………………… 53.

Odbacivanje……………………………………………………………. 56.

RoĊenje………………………………………………………………… 57.

Brak……………………………………………………………………. 59.

Angaţmani…………………………………………………………….. 63.

Pliashka………………………………………………………….…….. 64.

Romski rituali prilikom smrti………………………………………….. 65.

Tradicionalna zanimanja……………………………………………….. 70.

Prerada metala………………………………………………………….. 71.

Treneri i krotitelji divljih ţivotinja…………………………………….. 72.

Glazbenici i plesaĉice………………………………………………….. 74.

Romski stilovi plesa…………………………………………………….. 75.

Romski ples Ĉoĉek…………………………………………………….... 82.

Proricanje sreće………………………………………………………….. 84.

3.

Proricanje sreće kartama, grahom, kavom.……………………………… 86.

Romska vjerovanja………………………………………………………. 87.

Religija i praznovjerja Roma……………………………………………. 88.

Tabui…………………………………………………………………….. 91.

Odjeća…………………………………………………………………… 92.

Opći opis romske narodne nošnje……………………………………….. 93.

Hrana…………………………………………………………………….. 97.

Arhitektura Roma………………………………………………………... 98.

Integracija i asimilacija……………………………………………………. 110.

Romski zakon……………………………………………………………… 111.

Uvod……………………………………………………………………….. 111.

Divano……………………………………………………………………… 113.

Krisnitorya…………………………………………………………………. 113.

Romani kris………………………………………………………………… 114.

Kazna..……………………………………………………………………… 115.

Romska zastava i obiljeţja Roma………………………………………….. 117.

Romska himna……………………………………………………………… 118.

Romi na Balkanu…………………………………………………………… 120.

Romi na prostorima Republike Hrvatske…………………………………... 122.

Romi u bivšim komunistiĉkim zemljama………………………………….. 125.

Romi u novom vremenu……………………………………………………. 125.

Prihvaćanje i odbacivanje…………………………………………………... 127.

Rasizam i anticiganizam……………………………………………………. 129.

Romi u kulturi i umjetnosti…………………………………………………. 131.

Od logorske vatre do svjetlosti pozornice…………………………………... 132.

Romi ĉitavi Svijet smatraju svojom domovinom…………………………… 133.

Popularni mitovi o Romima………………………………………………… 139

Egipćani…………………………………………………………………….. 139.

Bezbriţni nomadi…………………………………………………………… 140.

Problemi Roma……………………………………………………………... 144.

Opća deklaracija o ljudskim pravima………………………………………. 147.

Upoznajte svoja prava………………………………………………………. 148.

Dodatna informacija o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima……………… 153.

Kategorije prava…………………………………………………………….. 153.

Pravni status…………………………………………………………………. 154.

Naĉela ljudskih prava……………………………………………………….. 154.

Upoznajmo svoja prava…………………………………………………….. 155.

Mali romski rjeĉnik…………………………………………………………. 160.

Predrasude su svugdje………………………………………………………. 173.

Dekonstrukcija slike………………………………………………………… 176.

Promjena kulture……………………………………………………………. 177.

Desetljeće za ukljuĉivanje Roma,

Deshbersh le Romengo Anderyaripnasko…………………………………... 179.

Vaţnost izlaska Roma na birališta………………………………………….. 181.

Zakljuĉak……………………………………………………………………. 183

Recenzija……………………………………………………………………. 184.

Bilješka o piscu……………………………………………………………... 185.

Registrirana djelatnost i ciljevi organizacije………………………………… 189.

4.

Uvod

Ova knjiga poglavito je namijenjena mladima, uĉenicima osnovnoškolskog i srednjoškolskog

uzrasta, studentima, osobama koje rade s mladima, uĉiteljima, profesorima, samim Romima,

ali i široj javnosti kako bi upoznali romsku zajednicu u Republici Hrvatskoj. Višestruka

diskriminacija je danas još uvijek prisutna. Borba protiv diskriminacije i promocija razliĉitosti

zapoĉinje u našem najranijem ţivotnom dobu. Naše meĊusobno poznavanje, meĊureligijski i

meĊukulturalni dijalog uvjet je za socijalnu koheziju. Sudjelovanje mladih u društvu moţe

pridonijeti borbi protiv strukturalne diskriminacije i promociji naših razliĉitosti. Ljudska

prava su temeljna i zajedniĉka vrijednost svih nas zajedno i ona su takoĊer osnova za cjelovito

društvo, koje se treba odnositi s poštovanjem prema razliĉitosti.

Za razliku od nacionalnih manjina i manjinskih naroda, kojima se detaljno bavi i

meĊunarodno pravo zakonodavstvo, pitanje etniĉkih manjina, a Romi su populacija koja

nesumnjivo uţiva takav status, sve do nedavno skoro da nije zaokupljalo paţnju drţava i

meĊunarodne zajednice u cjelini. Razlozi su brojni i razliĉiti, ali nikako ne opravdavaju

dugogodišnje zanemarivanje ove populacije. Oni se svakako moraju uzeti u obzir prilikom

razmatranja svakog koncepta i politike koji imaju za cilj poboljšanje poloţaja ove veoma

ranjive grupe ljudi, a njihove zaštite moraju biti u skladu sa suvremenim meĊunarodno-

pravnim dokumentima i obavezama.

Kao i u većini drugih drţava u bliţem i širem okruţenju, Romi su bili i ostali marginalizirani i

nezaštićeni, i kao pojedinci i kao kolektiv. Kao manjina bez matiĉne zemlje porijekla,

zanemarena grupa, Romi su u znaĉajnoj mjeri iskljuĉeni iz glavnih tokova društvenog ţivota i

lišeni su većine blagodati suvremene civilizacije. Ova grupacija je svakim danom sve

ugroţenija, što dovodi u pitanje kako njenu fiziĉku egzistenciju, tako i njen poseban etniĉki i

kulturni identitet i tradiciju. Jako visok stupanj nepismenosti, veoma mali broj zaposlenih,

neadekvatni stambeni uvjeti ţivota, socijalna neprihvaćenost sa tragovima etniĉkih stereotipa i

predrasuda, neukljuĉenost u naĉine ţivljenja modernih društava, ĉesto mijenjanje mjesta

boravka, te sam naĉin ţivota Roma, samo su neki od uzroka njihovog teškog poloţaja u

društvu.

Većina razloga za marginalizirani i teţak poloţaj romske populacije proizlazi iz nedovoljne i

neadekvatne paţnje, kako meĊunarodne zajednice u cjelini, tako i većine pojedinaĉnih drţava

i društava za ovu grupu ljudi, a što je u principu uzrokovano tradicionalnim stereotipovima i

predrasudama prema ovoj grupaciji, njenom specifiĉnom naĉinu ţivota, kulturi i tradiciji.

Zbog toga se svaka strategija i politika u cilju poboljšanja njihovog poloţaja i ukljuĉenja u

društvene tokove neizostavno se mora temeljiti na zajedniĉkoj akciji i naporima svih ovih

aktera, meĊunarodne zajednice, drţavnih struktura, civilnog društva i same romske zajednice

u cjelini.

Republika Hrvatska pokazala je nominalnu spremnost da poduzme neophodne mjere u cilju

poboljšanja poloţaja romske populacije, boljeg ukljuĉenja u društvene tokove, smanjenja

diskriminacije i siromaštva. Pored uĉinjenih napora i odreĊenih rezultata koji su ostvareni u

proteklom periodu u ovom kontekstu, naţalost nije došlo do znaĉajnije pozitivne promjene

5.

ukupnog socijalnog i ekonomskog poloţaja romske populacije u Republici Hrvatskoj.

Romska populacija u Republici Hrvatskoj izloţena je razliĉitim oblicima otvorene ili

prikrivene rasne i druge diskriminacije, odnosno nejednakog tretmana, kako po pitanju

graĊanskih i politiĉkih, tako još više po pitanju većine ekonomskih, socijalnih i kulturnih

prava, a posebno u odnosu na jednakost mogućnosti. Zabrana diskriminacije u odnosu na

romsku populaciju, s obzirom na njen poloţaj, suštinski znaĉi pravo na razliĉit povoljniji

tretman, oliĉen u mjerama afirmativne, pozitivne akcije od strane Vlade Republike Hrvatske i

ĉitavog društva. Većina pripadnika romske manjine nije adekvatno upoznata sa pravima koja

im pripadaju, naĉinima njihovog ostvarenja, pravnim lijekovima i procedurama, posebno na

planu zabrane diskriminacije u konkretnim sluĉajevima. Vrlo je znaĉajno pitanje pravnog

statusa, nepoznatog ali sigurno velikog broja pripadnika romske zajednice, odnosno njihove

graĊansko-pravne registracije kao subjekata prava. To je neophodna normativna pretpostavka

za korištenje prava iz socijalnog, ekonomskog, graĊansko-politiĉkog i kulturnog podruĉja.

Veliki broj Romi nije nigdje pravno registriran, nemaju nikakve osobne dokumente, što de

facto znaĉi da nisu subjekti prava i da mnoga elementarna prava i osnovne ljudske potrebe ne

mogu ili teško mogu da ostvare.

Neke evropske drţave, u bliţem i širem okruţenju, izradile su jedinstvene i sveobuhvatne

istraţivaĉke dokumente statistiĉko-analitiĉke prirode sa relevantnim podacima i

informacijama o romskoj populaciji. Postojanje ovakvog dokumenta vaţan je preduvjet za

izradu i posebno primjenu svake politike i strategije namijenjene poboljšanju poloţaja ove

veoma ugroţene i ranjive populacije. Postojanje adekvatne baze podataka, u ovom smislu, u

velikoj mjeri olakšava praćenje i evaluaciju postignutih rezultata i poboljšanja u primjeni

strategija.

Relevantni, ali i priliĉno pouzdani podaci o stvarnom poloţaju i uvjetima u kojima ţive Romi

u Republici Hrvatskoj ne postoje. Moramo navesti da Republika Hrvatska nema ovakav

jedinstveni dokument koji je ovakve prirode. Podaci su u znatnoj mjeri nesistematizirani, nisu

sadrţani u razliĉitim dokumentima, a kao rezultat odvojenih istraţivanja i promatranja.

Ponekad su ti podaci zastarjeli i meĊusobno su kontradiktorni. Problemi u prikupljanu

ovakvih podataka su ponekad i zatvorenost same romske zajednice kao i neposjedovanje

osobnih dokumenata od strane jednog dijela pripadnika romske populacije.

U svakom sluĉaju potrebna je izrada jedinstvenog dokumenta koji bi kao sadrţaj imao sve

relevantne statistiĉko-analitiĉke podatke o romskoj populaciji u Republici Hrvatskoj. Isti bi se

trebao periodiĉno aţurirati, i on bi bio jedan je od najvaţnijih preduvjeta za bilo kakvu

primjenu strategija unutar romske populacije.

Najveći broj pripadnika romske nacionalne manjine ţivi u uvjetima ekstremnog siromaštva i

veoma lošeg standarda, posebno u zdravstveno-higijenskom smislu, i velikom broju

nezaposlenosti. Veliki broj Roma ne posjeduje osobne dokumente, nema zdravstveno i

socijalno osiguranje i izuzetno je lošeg obrazovanja. Znaĉajan broj pripadnika romske

nacionalne manjine ne poznaje sluţbeni hrvatski jezik, a mali broj ima završeno tek osnovno

obrazovanje, te ima veoma ograniĉene mogućnosti da stekne više obrazovanje od osnovnog.

Većina Roma je nezaposlena, a zaposleni obavljaju najmanje kvalificirana radna mjesta i

najniţe plaćene poslove, te ih obavljanjem samoukih vještina i zanata dovodi u krajnje

nezavidan i nekonkurentan poloţaj na trţištu rada.

6.

Zbog toga je osnovni zadatak Vlade Republike Hrvatske da se urgentnim mjerama, a u

suradnji sa civilnim romskim sektorom i meĊunarodnom zajednicom, stvore neophodni

obrazovno-kulturološki i socio-ekonomski uvjeti za uţivanje osnovnih ljudskih i manjinskih

prava romske populacije, individualno i kolektivno, te da se tako omogući njeno postepeno

integriranje u društvene tokove. Ovo svakako treba uĉiniti, uz oĉuvanje specifiĉnog identiteta

i kulture ove izuzetno ugroţene i marginalizirane grupe ljudi. Osnovna pretpostavka u ovom

kontekstu je realna i na dijelu iskazana spremnost da se pripadnici romske nacionalnosti

tretiraju bez predrasuda i jednakopravno, kao i ostali graĊani Republike Hrvatske.

Sastavni dio politike zaštite i unapreĊenja manjinskih prava u Republici Hrvatskoj od

ogromnog je znaĉaja za stabilnost i prosperitet Republike Hrvatske, kao stare multi-etniĉke i

multi-konfesionalne drţave i društva. Treba upotrijebiti konkretnu primjenu meĊunarodno-

pravnih i na njima zasnovanih ustavnih i zakonskih standarda koji se odnose na ljudska i

manjinska prava.

U tom smislu, zaštita i unaprjeĊenje poloţaja Roma kao izuzetno ugroţene manjine, proizlazi

iz obaveza koje propisuju MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima,

MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Europska konvencija o

ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Evropska socijalna povelja, Okvirna konvencija

Savjeta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina, mnogobrojne druge konvencije o zabrani

razliĉitih oblika diskriminacije, posebno rasne, u obrazovanju, prema ţenama, djeci, na radu i

u svezi radnih odnosa, razliĉita pravila tako zvanog «mekanog prava» iz djelokruga UN,

OEBS-a, Savjeta Europe, poput Deklaracije UN o pravima pripadnika nacionalnih, etniĉkih,

vjerskih ili jeziĉnih manjina iz 1992.godine, Kopenhaških principa iz djelokruga OEBS-a, te

razliĉitih preporuka Savjeta Europe iz ove problematike.

Konkretno, za zaštitu manjina na univerzalnom planu posebno je vaţan ĉl. 27. MeĊunarodnog

pakta o graĊanskim i politiĉkim pravima, koji pripadnicima manjina garantira pravo na

upotrebu vlastitog jezika, ispovijedanja vjere i uţivanja vlastite kulture, individualno i u

zajednici sa drugim ĉlanovima grupe. TakoĊer su znaĉajne odredbe ĉlanova 2., 3., 26. ovog

meĊunarodnog ugovora koje se odnose na zabranu diskriminacije.

Na regionalnom planu su nesumnjivo najvaţniji akti Savjeta Europe, Okvirna konvencija o

zaštiti nacionalnih manjina iz 1995. godine, Povelja o regionalnim i/ili manjinskim jezicima iz

1992. godine, odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i to ĉl.

8. koji se odnosi na poštovanje privatnog i porodiĉnog ţivota, ĉl. 14. koji se odnosi na

zabranu diskriminacije po pitanju prava propisanih Konvencijom i Protokol br. 12. koji

predviĊa opću zabranu diskriminacije. Savjet Europe takoĊer je usvojio brojne preporuke o

statusu i zaštiti romske populacije koji odraţavaju i politiĉki osnaţuju pravne standarde

sadrţane u prethodno spomenutim instrumentima, posebno razliĉite mjere afirmativne akcije

na obrazovnom, socijalnom i anti diskriminirajućem planu. U skladu sa ovim preporukama

romska populacija se suštinski smatra evropskom etniĉkom manjinom.

U okvirima OEBS-a, pored Kopenhaških principa, veoma razvijene aktivnosti Visokog

komesara za nacionalne manjine, njegove preporuke, kao i završni akti konferencija KEBS-

OEBS predstavljaju vaţne standarde za tumaĉenje, primjenu i poštovanje manjinskih, a time

dakako i prava romske populacije.

7.

Ustav Republike Hrvatske inkorporira sve spomenute meĊunarodno-pravne standarde o

zaštiti ljudskih i manjinskih prava u unutrašnji pravni sistem Republike Hrvatske. To se

posebno odnosi na odredbe o zabrani svih oblika diskriminacije, jednakosti pred zakonom,

jednakosti mogućnosti – šansi, zabrani širenja svih oblika mrţnje i naroĉito odredbe o

dopunskim – dodatnim pravima za pripadnike nacionalnih, etniĉkih, jeziĉnih i drugih manjina

i manjinskih zajednica, na politiĉkom, ekonomskom, vjerskom, kulturnom, socijalnom i

obrazovnom planu.

U tom cilju Vlada Republike Hrvatske treba institucionalno, funkcionalno i financijski

osigurati punu i ne diskriminirajuću primjenu svih donesenih i prihvaćenih zakona, ali i svih

ostalih zakona koji su neophodni za ostvarenje pozitivnih ciljeva.

Poloţaj Roma u Republici Hrvatskoj puno je bolji nego u drugim drţavama regije. Romi

predstavljaju specifiĉnu – europsku – etniĉku manjinu, jer se nisu nacionalno –

drţavnopravno konstituirali i nemaju svoju matiĉnu zemlju porijekla. Kako spomenuti

meĊunarodno-pravni i hrvatski propisi predviĊaju, zaštita manjina pretpostavlja obavezu

Republike Hrvatske da pripadnicima manjina osiguraju sva prava koja uţivaju svi graĊani

Republike Hrvatske, uz posebnu obavezu da se manjinama osiguraju dodatna prava, kako bi

se oĉuvale njihove specifiĉnosti, identitet, jezik, kultura, vjera, tradicija i naĉin ţivota.

Principi zabrane diskriminacije i jednakosti pred zakonom su osnovni preduvjeti za uţivanje

svih ljudskih i manjinskih prava, ali nisu dovoljni za osiguravanje faktiĉke jednakopravnosti

manjine sa većinom, posebno za zaštitu posebnog manjinskog identiteta. Zbog toga

spomenuti meĊunarodno-pravni standardi predviĊaju institut priznavanja dodatnih prava

pripadnicima manjina, koji se naziva «afirmativna akcija - preferencijalni tretman - pozitivna

diskriminacija». Ovaj koncept, kao meĊunarodno-pravni standard, posebno u okvirima

Savjeta Europe, odnosi se na nacionalne, etniĉke, rasne, vjerske, jeziĉke i kulturne manjine.

Svodi se na priznavanje izvjesnih prava u većem obimu od prava koja se priznaju većinskom

stanovništvu na osnovu općih pravila meĊunarodnog prava o zaštiti ljudskih prava. To su tako

zvana dodatna prava, koja se priznaju da bi se ispravile povijesne nepravde, zaštitio identitet i

omogućila faktiĉka jednakopravnost poloţaja manjinskog stanovništva sa većinskim.

Obaveza poboljšanja poloţaja Roma i usvajanje konkretnih, operativnih, realno primjenjivih i

ostvarivih drţavnih i društvenih mjera proizlazi prije svega iz obvezujućih meĊunarodno-

pravnih standarda o ljudskim pravima koji su sastavni dio unutrašnjeg pravnog sistema

Republike Hrvatske, odnosno njihove konkretne implementacije na ovu ugroţenu i

marginaliziranu grupu ljudi.

Predstavnici manjina upozoravaju da se, unatoĉ dobrim zakonima, u praksi i dalje susreću s

brojnim problemima. Veliki broj Roma izjašnjavaju se kao Hrvati i to samo poradi toga kako

bi prikrili svoj romski identitet. U Republici Hrvatskoj još uvijek je veliki i ne tako mali broj

Roma starosjedioca koji još uvijek poradi raznih zapreka nisu ostvarili primitak u hrvatsko

drţavljanstvo. TakoĊer ima i veliki broj Roma koji radi neposjedovanja osobnih vaţećih

dokumenata i nemogućnosti pribavljanja istih u Republici Hrvatskoj ţivi ilegalno. Njihov broj

se iz dana u dan povećava jer se unutar takvih obitelji raĊaju novi naraštaji.

U rješavanju romske problematike uĉinjeni su pomaci osobito kroz dva dokumenta, a to su

Nacionalni program za Rome i Akcijski plan za ukljuĉivanje Roma 2005./2015. godine.

8.

Provedba tih dokumenta u praksi ide vrlo sporo. Tako romsku problematiku i dalje

karakteriziraju teţak ţivot, neimaština, siromaštvo, neobrazovanost, loši stambeni i

zdravstveni uvjeti, kao i nezaposlenost. Moramo istaknuti kako dobar dio krivice za takvo

stanje snose i sami Romi, prije svega zbog svoje razjedinjenosti, zbog loše meĊusobne

komunikacije, ali i zbog pomanjkanja interesa jednog djela Roma da se stanje promijeni.

Nedopustivo nizak nivo obrazovanja, odnosno teškoće u ostvarivanju elementarnog prava na

obrazovanje jedan je od glavnih uzroka nepovoljnog i diskriminirajućeg poloţaja Roma u

Republici Hrvatskoj. Nedostatak obrazovanja oteţava, odnosno skoro u potpunosti

onemogućava jednakost mogućnosti, šanse, posebno na trţištu rada Romima, a time i njihovo

bilo kakvo znaĉajnije ukljuĉenje u društveni i ekonomski ţivot. Nadalje, to ih u izvjesnom

smislu objektivno postavlja u diskriminirajući tretman, ĉak i po pitanju pojedinih osnovnih

ljudskih prava i sloboda. S obzirom na znaĉaj obrazovanja za slobodu i razvoj pojedinaca i

ljudskih grupa, ovo je nesumnjivo najvaţnije polje urgentnog djelovanja Vlade Republike

Hrvatske prije svega, ali i same romske zajednice. Ostvarenje brzih i vidljivih pozitivnih

promjena na ovom planu, imati će nesumnjivo brze, dalekoseţne i dugoroĉne pozitivne efekte

na ukupan poloţaj i integraciju Roma u društveni ţivot Republike Hrvatske.

Najveći dio romske djece naţalost nije ukljuĉen u obavezni sistem osnovnog obrazovanja,

jedan broj zapoĉinje ali i brzo napušta osnovnu školu. Primjer tome su Romkinje koje poradi

obiteljskih stereotipa vrlo rano napuštaju osnovno obrazovanje. Veliki broj djece zbog

nepoznavanja sluţbenog hrvatskog jezika i neadekvatnih socio-ekonomskih uvjeta za

pripremu pohaĊanja osnovne škole suštinski nije osposobljen za polazak u redovno osnovno

obrazovanje. Razlozi za ovo su brojni i razliĉiti, a meĊu njima su svakako nedovoljna briga

drţave za školovanje romske djece, sama neadekvatna svijest unutar romske zajednice o

znaĉaju obrazovanja, veliko siromaštvo, te nuţnost da djeca poĉnu raditi od malih nogu radi

osiguravanja vlastite egzistencije, i tako dalje.

Stanje je još gore u odnosu na pohaĊanje predškolske nastave i srednjoškolskog obrazovanja

od strane romske djece i omladine, dok visokoškolsku i univerzitetsku nastavu ne treba ni

spominjati, jer u Republici Hrvatskoj ima tek nekoliko romskih studenata. Nedostatak

odgovarajućeg odgojno-obrazovnog kadra za edukaciju na romskom jeziku i za oblasti

romske povijesti, kulture, jezika i tradicije takoĊer je znaĉajna prepreka ostvarenju prava na

obrazovanje Roma.

Poduzet je veliki broj aktivnosti od strane Vlade Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva

znanosti prosvjete i športa u suradnji sa odgovarajućim meĊunarodnim institucijama i

romskim nevladinim organizacijama. Prema nekim podacima broj romskih uĉenika u

osnovnim školama porastao je, a znaĉajno se smanjio broj uĉenika koji napuštaju osnovnu

školu prije njenog završetka. MeĊutim znaĉajniji, dugoroĉni efekti po pitanju prava na

obrazovanje i ukupne ukljuĉenosti u društvene tokove ove populacije nisu ni pribliţno

ostvareni.

Osnovni cilj u ovom domenu je stvaranje suštinskih uvjeta da se romskoj populaciji, djeci i

omladini prije svega, osigura uţivanja jednog od osnovnih ljudskih prava, prava na

obrazovanje. Ovo podrazumijeva kvalitativno povećanje broja djece i omladine u sistemu

predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokoškolskog obrazovanja.

9.

Vrlo mali broj Roma stalno je zaposlen. Dominantna većina samih Roma osigurava prostu

egzistenciju radom na tako zvanom sivom trţištu, baveći se ĉesto ilegalnim ili polu-legalnim

poslovima. I u ovom sluĉaju rijeĉ je o uskraćivanju osnovnih ljudskih prava iz radnog odnosa

što dodatno doprinosi visokom stupnju siromaštva i društvene iskljuĉenosti ove populacije.

Ostvarivanje prava na rad i iz radnog odnosa u direktnoj je korelaciji sa stupnjem

obrazovanja, zbog ĉega je ponuda radnih mjesta za pripadnike romske nacionalnosti krajnje

ograniĉena, jer je u pitanju uglavnom nekvalificirana radna snaga.

U većini sluĉajeva Romi obavljaju poslove za koje drugi graĊani nisu zainteresirani.

Uglavnom se radi o poslovima odrţavanja unutar gradske ĉistoće, sakupljanju otpadnog

materijala, sezonskim poslovima u poljoprivredi i sliĉno. U pitanju su po pravilu najmanje

plaćeni poslovi. Znaĉajan dio odraslih Roma bavi se preprodajom robe na trţnicama, neki

meĊu njima bave se razliĉitim oblicima ilegalne ili polu-legalne trgovine odreĊenim

proizvodima. Zbog nemogućnosti osiguravanja stalnog posla za odrasle, djeca su ĉesto

prinuĊena da prose ili nude nekakve druge usluge.

Nepovoljna ekonomska situacija u Republici Hrvatskoj, uz nizak nivo obrazovanja i radnih

kvalifikacija, kao i nerijetko otvoren ili prikriven diskriminacijski tretman, glavni su uzroci

veoma lošeg stanja romske populacije i po pitanju zaposlenosti i ostalih prava iz radnog

odnosa. To je nadalje jedan od dodatnih uzroka njihove nedovoljne i slabe integracije u

hrvatsko društvo, zbog ĉega Vlada i odgovarajuće društvene institucije moraju poduzeti

odgovarajuće mjere dugoroĉnog karaktera, a kako bi se situacija koliko toliko poboljšala.

Zdravstveno stanje romske populacije direktno je uvjetovano stupnjem njihovog obrazovanja,

nivoom siromaštva i uvjetima ţivota i stanovanja. Problem dodatno oteţava i ĉinjenica da

veliki broj Roma ne posjeduje osobne dokumente. Ţivotni vijek pripadnika romske populacije

znatno je kraći od ostatka stanovništva u Republici Hrvatskoj. S obzirom na ranije izreĉen

problem neposjedovanja osobnih dokumenata, a samim tim i nemogućnost pristupa razliĉitim

pravima, veoma mali broj romskih porodica ostvaruje pravo na djeĉji doplatak, socijalnu

financijsku i drugu pomoć koji se ostvaruju na osnovu zakonskih rješenja iz ove oblasti.

Uvjeti stanovanja većine Roma u Republici Hrvatskoj ispod su minimalnih nacionalnih kao i

meĊunarodnih standarda stanovanja. Pojedini Romi nemaju skoro nikakav stalan smještaj, a

mnogi borave u prostoru koji ni pribliţno nije adekvatan za stanovanje. Posebno su loši i

krajnje zabrinjavajući higijensko-zdravstveni uvjeti stanovanja velikog broja Roma.

Svaka drţava, posebno ona koja ţeli uĉi u europske integracije obavezuju standardi sadrţani

u MeĊunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Evropskoj socijalnoj

povelji, Konvenciji UN o uvjetima stanovanja, i duţna je da osigura, to jest ima pravnu

obavezu, osigurati svim svojim graĊanima minimum urbanistiĉkih, higijenskih, zdravstvenih,

sanitarnih uvjeta za ţivot, bez ikakve diskriminacije.

U sluĉaju ne malog broja pripadnika romske zajednice radi se primarno o problemu opstanka

de facto prava na ţivot uslijed nedostupnosti, odnosno nedostatka ĉiste pitke vode, ĉinjenice

da su stambeni objekti privremenog karaktera, ĉesto od slabog, nedovoljno ĉvrstog materijala,

male površine, bez sanitarnih i kanalizacijskih ĉvorova.

Opće urbanistiĉko-komunalno poboljšanje uvjeta stanovanja romske populacije u ovom

10.

trenutku prelazi financijske mogućnosti Vlade Republike Hrvatske i gradova, te zahtijeva i

dugoroĉne, kontinuirane aktivnosti razliĉitih drţavnih i gradskih institucija, privrednih

subjekata, nevladinog sektora, ali i same meĊunarodne zajednice.

Osnovni cilj za poboljšanje poloţaja romske populacije i njeno ukljuĉenje u društvene tokove

nije moguće ostvariti bez adekvatnog uĉešća Roma u javnom i politiĉkom ţivotu, odnosno

bez politiĉke prezentacije romske zajednice kao specifiĉnog kulturnog i politiĉkog entiteta i

kolektiviteta. To je vaţan i neophodan segment ukupne kulturne i socijalne emancipacije

romske zajednice, ali i vrlo bitan i konkretan ĉinilac borbe protiv diskriminacije, za

jednakopravan i ravnopravan tretman Roma kao graĊana, i romske zajednice kao cjeline.

U ovom pogledu postignut je odreĊeni mali pomak koji se ogleda u formiranju Vijeća romske

nacionalne manjine i djelovanju razliĉitih nevladinih organizacija romske populacije, koje se

sve više ukljuĉuju u rješavanje prije spomenutih egzistencijalnih pitanja ove grupacije.

MeĊutim, ove institucije i organizacije još uvijek nemaju ni pribliţno potrebnu podršku

hrvatskog društva i drţave, ni u materijalnim, ni u struĉnom pogledu. Politiĉko predstavljanje

romske populacije je sastavni dio ostvarenja prethodno navedenog i aktivnosti rješavanja

egzistencijalnih pitanja romske zajednice, a kako bi se stvorili uvjeti za uţivanje osnovnih

ljudskih prava Roma i njihovu postepenu integraciju u društvene tokove Republike Hrvatske.

Prije svega rezultat odluĉne pozitivne opredijeljenosti Vlade Republike Hrvatske mora biti

suštinsko poboljšanje statusa romske populacije, te im se treba omogućiti uţivanje svih

osnovnih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, a kako bi se postepeno integrirali u sve

društvene tokove. U tom smislu Vlada Republike Hrvatske, odgovarajuća ministarstva, javne

i gradske institucije moraju imati dominantnu ulogu ali i veliku odgovornost.

Romi, kao i druge etniĉke grupe, primjer su manjinskih kultura, a bore se za odrţavanje

svojeg identiteta i naĉina ţivota unutar veće kulture. Identificiranje etniĉke grupe, meĊutim,

nije uvijek lagan zadatak. Povijest je vidjela mnogo manjinskih skupina, od kojih su pojedine

bezrazloţno identificirane ili oznaĉene na negativan i štetan naĉin.

MeĊu etniĉkim junacima, jedinstveno mjesto zauzimaju Romi, narod lutalica, o kome se

pronose priĉe u mnogim dijelovima svijeta. U svim sferama ţivota od povijesti, društva,

folklora, jezika i obiĉaja Romi imaju svoj osobit, specijalan status. Svjetovi Roma i ne Roma

potpuno su odijeljeni i kao da funkcioniraju po principu suprotnosti, ili, prije po principu dvije

egzistencijalne mogućnosti koje uzajamno iskljuĉuju jedna drugu. To su dvije nedodirljive

krajnosti, uslijed ĉega na gotovo mistiĉan naĉin privlaĉe jedna drugu. Romi su, vjerojatno,

posljednji evropski narod koji nastoji da svoj etniĉki identitet prevede u formulu samo

opredjeljive, politiĉke nacije. Posljednjih desetljeća, Romi teţe artikulaciji nacionalnih ciljeva

koji se odnose na okupljanje svih Roma u jedinstven pokret, identifikaciju nacionalnih mitova

i institucija, zaštitu kolektivnih prava, priznavanje statusa manjine unapreĊenje lošeg

socijalnog, ekonomskog, obrazovnog stanja i drugo. U Evropi, u kojoj ĉesto nije bilo

razumijevanja za probleme Roma, sazrela je svijest da Romima treba pomoći kako bi se

uspješno i brzo integrirali u društvu. U tom smislu prihvaćen je koncept da su Romi

neteritorijalna evropska manjina ĉiji se poloţaj rješava uz koordiniranu djelatnost. Problemi u

vezi sa statusom Roma i razvojem nacionalne ideje kod Roma mogu se oĉekivati posebno u

suvremenim društvima u kojima su pretpostavke etniĉke tolerancije ugroţene politizacijom i

politiĉkom instrumentalizacijom etnosa. Osnova etno-politiĉkog inţenjeringa, odnosno puka

11.

eksploatacija i zloupotreba etnocentrizma, zasnovana je na preduvjerenjima, predrasudama,

zabludama i naslijeĊenim etniĉkim podjelama, koje su upeĉatljivo prisutne kada su Romi u

pitanju.

Romi su u Europi najveća etniĉka manjina, ali oni i nadalje ostaju najmanje integrirani u

društvu.

Nacionalne manjine

Nacionalna manjina je dio odreĊenog naroda koji ne ţivi u svojoj nacionalnoj drţavi, već u

drugoj, zajedno sa drugim narodima. Poloţaj nacionalnih manjina odreĊen je danas

meĊunarodnim pravom, ali uvijek uz veliki utjecaj društvenih prilika i politiĉkih

karakteristika drţave u kojoj nacionalne manjine ţive. Danas je uobiĉajeno da se poloţaj i

prava nacionalnih manjina reguliraju na najvišem nivou ustavnim odredbama, uz preciziranje

zakona. U pogledu koncepta postojanja nacionalnih manjina, razlikuju se graĊanske i

nacionalne drţave. U graĊanskim drţavama ne vrši se podjela na etniĉke zajednice u okviru

drţave, već se svi graĊani formalno smatraju jednim narodom i kao takvima im se garantiraju

prava. Ĉesto se smatra da je rješenje politiĉkog, pravnog, kulturnog i društvenog poloţaja

manjina u nekom društvu mjerilo demokratizacije i modernizacije tog društva.

Nacionalne manjine koje ţive u Republici Hrvatskoj izrijekom su navedene u preambuli

Ustava RH "Srbi, Ĉesi, Slovaci, Talijani, MaĊari, Ţidovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci,

Rusini i drugi". U izborima za Sabor sudjeluju predstavnici sljedećih manjina: Srba, MaĊara,

Talijana, Ĉeha, Slovaka, Austrijanaca, Bugara, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumunja, Rusina,

Rusa, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha, Ţidova, Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca i

Slovenaca. Na niţim razinama takoĊer se biraju predstavnici manjina prema zastupljenosti

pojedine manjine u jedinici lokalne uprave i samouprave. Pitanje znamenja i simbola

nacionalnih manjina sustavno je riješeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Zakon osigurava pravo na slobodnu uporabu simbola grba, zastave i himne, nacionalne

manjine zajedno sa simbolima Republike Hrvatske. Simbole svake nacionalne manjine

usvajaju koordinacije vijeća dotiĉne nacionalne manjine koje je i najviše tijelo manjinskih

predstavnika pojedine manjine u Hrvatskoj, a uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine,

vladine institucije koja radi na pitanjima manjina. Do sada su svoje simbole na ovaj naĉin

sluţbenim putem ostvarile samo neke manjine, dok neke svoje simbole tradicionalno koriste i

bez provoĊenja ove procedure.

Lutajući narodi

Definicija lutajućih, nomadskih naroda odnosi se na zajednice ljudi koji se kreću sa jednog

mjesta na drugo i nigdje se ne nastanjuju trajno. Mnoge kulture bile su tradicionalno

nomadske ali je nomadsko ponašanje sve rjeĊe u industrijskim zemljama. Postoje dvije

tipiĉne vrste nomada, a to su pastirski i uroĊeniĉki nomadi. Pastirski uzgajaju krda i kreću se s

12.

njima dok ne iscrpe pašnjake do njihovog obnavljanja u nekom podruĉju. UroĊeniĉki nomadi

su ĉešći za industrijske nacije. Oni putuju s mjesta na mjesto i nude svoje zanatske i druge

usluge, te se isto tako nigdje trajno ne nastanjuju. Romi po svojem tradicionalnom principu

ţivljenja zasigurno spadaju u uroĊeniĉke nomade.

Svima Romima zajedniĉka je ljubav prema slobodi i ţivotu u skladu s prirodom. Romi su

zagonetan i nepristupaĉan narod samo za one koji nemaju dovoljno dobre volje da vide, ĉuju

ili proĉitaju bar osnovne podatke o njihovoj povijesti. Naţalost, većina ljudi koji svakodnevno

prolaze pored svojih sugraĊana Roma praveći se da ih ne vide, ĉak i kada se napregnu da

razmišljaju o njihovom postojanju, spremna je da ponovi samo ukorijenjene stereotipe o

njihovoj nestalnosti, neciviliziranom naĉinu ţivota i zatvorenosti prema drugima, to jest

razmišljaju da su Romi «neki drugi ljudi», i to ne neki obiĉni ljudi. Istina je, naravno, sasvim

drugaĉija jer Romi se suštinski razlikuju od slike koju u predrasudama nose njihovi susjedi.

Tako moramo napomenuti da je romski narod jedan od najtolerantnijih naroda, jer nikada i

nigdje nisu zapoĉeli nikakvu ratnu situaciju ili rasnu netrpeljivost. Romi su uvijek ţeljeli na

miran i tolerantan naĉin ţivjeti s drugim narodima. Nikada nisu zapoĉinjali ratove, i nikada

nisu vršili vojnu okupaciju teritorija nekih drugih naroda. Kod Roma nema niti tradicije o

drţavi, a nema niti izraţenog nacionalizma.

Grafika koja prikazuje romsku ĉergu.

13.

Nomadski narodi Europe

U Europi naĉin ţivota na jednome mjestu odavno je postao uobiĉajena norma, ali neke male

nomadske zajednice postoje i danas.

Romi

Do sada najvaţniji i najpoznatiji od tih nomadskih zajednica zasigurno su Romi koji su

tradicionalno poznati kao takvi. Oni su zajednica ljudi koji su indijskog podrijetla, a koji su na

prostore Europe stupili tijekom ĉetrnaestog stoljeća. MeĊutim, postoje i neke manje zajednice

koje su ponekad oznaĉene kao Romi i to poradi same praktiĉnost njihovog nazivanja ili posve

sluĉajno.

Yeniche

U Njemaĉkoj, Švicarskoj, Francuskoj i Austriji postoje takozvani bijeli Romi, koji su poznati

pod imenima Jenische (njemaĉki), (francuski) (Yéniche), te Yenish ili Yeniche (engleski). Ĉini

se da je njihov jezik gramatiĉki identiĉan s drugim romskim jezicima, no porijeklo njihovog

leksikona, meĊutim, ukljuĉuje njemaĉke, romske, jidiš i druge rijeĉi.

Indigenus Norveški putnici

U Norveškoj postoji mala skupina ljudi koji sebe nazivaju Reisende, to jest autohtoni norveški

putnici. Zbunjujuće, ovaj termin se takoĊer koristi kod tako zvanih Tatar (Tater) osoba za koji

nedostaje povijesni izvor porijekla. Za razliku od Roma tako zvanih Tatari meĊutim su

autohtoni norveški putnici koji nemaju romsko podrijetlo, nemaju romsku kulturu i oni ne

govore niti jedan oblik romskog jezika.

Irski i Škotski putnici te Gorštaci

To je grupa ljudi u Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu (Velika Britanija) koje zovu Irski Romi

ili Irisch Travellers. U Škotskoj su poznati kao škotski putnici ili pod nazivom Scottish

Travellers. Škotski Romi poznati su kao galski obrtnici, ili kao "crni radnici", pjesniĉki ih

nazivaju i "ljetne lutalice", a takoĊer poznati su i pod imenima kao što su Gitanos

(Španjolska), Zingari (Italija), ili Cigány (MaĊarska). Pošto su ovi izrazi postali pogrdni

nazivaju ih imenima kao što su Irski ili Škotski putnici. Rijeĉ "putnici" pojavljuje se više kao

neko neutralno ime. Oni nisu Romi, nemaju romsko podrijetlo, ali im je nomadska naĉin

ţivota kao i sama kultura pod jakim utjecajem romske kulture ponašanja i ţivljenja. Jezik

Irskih putnika, Shelta, uglavnom se temelji na irskom Gaelic leksikonu i engleskoj gramatici,

uz utjecaj romskog jezika. Sliĉno tome, škotski putnici govore jezikom Cant, koji je neka

mješavina Škotskog, Gaelic i romskog jezika. Sjeverni Gorštaci takoĊer su putnici i govore

skoro mrtav oblik Gaelic jezika poznatog kao Beurla Regaird. Za putnike Gorštake vjeruje se

da se su stigli u Škotsku u kasnom srednjem vijeku iako se toĉno ne zna od kuda i kako.

Poznato je da su tijekom posljednjih stoljeća oni pomiješani s Romima kao i sa ostalim

putnicima. Kulturne i genetske studije ukazuju znaĉajne sliĉnosti sa skupinom naziva Sami i

Inuit kao i sjeverno sibirske populacije.

14.

Quinqui ili mercheros

Quinqui ili Mercheros su Španjolska manjinska skupina. To su bivši nomadi, koji dijele

mnogo naĉina ţivota sa španjolskim Romima. Postoji nekoliko teorija o njihovom porijeklu.

Jedna od njih je kako su oni bili seljaci koji su izgubili vlasništvo nad svojom zemljom

tijekom šesnaestog stoljeća. TakoĊer postoji i teorija kako su oni potomci muslimana koji su

bili nomadi ali su uspjeli izbjeći progon. To je skupina marginaliziranih ljudi koji su

pomiješani s Romima. Najvjerojatnije su mješavina svih gore navedenih. Unatoĉ dijeljenja

progona i obiĉaji sa Romima, Quinqui ili Mercheros ĉesto se posve razliku od njih.

Putujući zabavljaĉi

Konaĉno, postoje putujući zabavljaĉi, to su putnici poznati u Francuskoj, Njemaĉkoj Italiji

kao i u drugim zemljama kao cirkusni zabavljaĉi. Ove grupe formirane su oko obavljanja

pojedinih zanata i zanimanja koja zahtijeva ĉesta putovanja i samu mobilnost. Grupe, kao što

su putujući zabavljaĉi obiĉno prate razne dogaĊaje, skupove i proslave, te imaju uzorak

nomadskog naĉina ţivota iz godine u godinu. U tim skupinama ima i osoba romskog porijekla

koje su iz romske populacije pristupili navedenoj populaciji tijekom godina, no unutar

navedene skupina ima osoba i iz raznih drugih sredina. Kao rezultat rada putnici zabavljaĉi

nisu definirani kao etniĉka grupa, iako su prikazali odreĊene zajedniĉke karakteristike ţivota

kao sami Romi. Oni imaju tendenciju da preferiraju brakove sa drugim osobama iz obitelji

putujućih zabavljaĉa i imaju jak osjećaj kulturne homogenosti. Daljnji primjeri ukljuĉuju

korištenje naziva pojedinih skupina pod nazivom Parlyaree koji se koristi meĊu nomadima

koji putuju po raznim sajmištima u Velikoj Britaniji i imaju jedinstven lingvistiĉki ţargon,

obiĉaje, tradiciju i kulturu. Putujući zabavljaĉi koji rade na sajmištima i u cirkusima imaju

kulturne afinitete s romskim skupinama, kao što su znaĉajne tragove romskog jezika i samog

ponašanja unutar obitelji kao i drugim oblicima društvene organizacije.

Povijesni nomadski narodi

Avari su bili nomadski narod koji je pokorio maĊarske stepe poĉetkom srednjeg vijeka.

Hazari, koji su bili turski polu nomadski narod iz centralne Azije koji su prihvatili judaizam.

Osnovali su nezavisno Hazarsko kraljevstvo u sedmome vijeku prije naše ere u jugoistoĉnom

dijelu današnje Evrope, blizu Kaspijskog mora i Kavkaza. Pored zapadnog Kazahstana,

Hazarsko kraljevstvo obuhvaćalo je teritorije današnje istoĉne Ukrajine, Azerbejdţana, juţne

Rusije i Krima. Sam naziv "Hazari" izgleda da je povezan sa turskim glagolom koji znaĉi

"lutati". TakoĊer postoje saznanja da su Hazari izmeĊu dva mora osnovali moćno carstvo

propovijedajući nama danas nepoznatu vjeroispovijest. Ţene Hazara su poslije smrti muţeva

poginulih u ratu dobivale po jastuk za ĉuvanje suza koje će proliti za ratnicima. Hazari su ušli

u ratove s Arapima i sklopili su savez sa Vizantijskim carem Heraklijem 627. godine, ali je

njihovo porijeklo ostalo nepoznato, kao što su išĉezli i svi tragovi koji bi govorili pod kojim

imenom i narodom Hazare treba danas traţiti. Muri, su bili srednjevjekovni muslimanski

stanovnici Andaluzije i Magreba, ĉiju kulturu ĉesto nazivamo "Murska". Mongoli su etniĉka

grupa koja potiĉe iz sadašnje Mongolije, Rusije i Kine, naroĉito srednje Mongolije. Trenutno

broje 8.5 miliona i govore mongolski jezik; Wu Hu ili Five Hu je zajedniĉki termin za ne

15.

kineska plemena tokom perioda dinastije Han pa do Sjevernih dinastija.

Postoje i uroĊeniĉki nomadski narodi kao što su Ababdeh i Bakhtiari, a koji su i dan danas

veliko nomadsko stoĉarsko pleme u juţnom Iranu. Pod uroĊeniĉke nomadske narode dana se

smatraju Beduini, Tuarezi i Inu koji su uroĊeniĉki stanovnici na podruĉju koje se naziva

Nitassinan.

Kratka povijest Roma

Danas u svijetu ţivi više od dvanaest milijuna Roma koji se nalaze u mnogim zemljama širom

svijeta. Ne postoji naĉin da dobijete toĉan broj Roma jer većina ih nije zabiljeţena u većini

sluţbenih popisa stanovništva. Mnogi Romi sami ne priznaju svoje pravo etniĉko podrijetlo, a

poradi gospodarskih i društvenih razloga. Romi su zasebna etniĉka manjina koji imaju svoj

jezik ĉije je porijeklo poĉelo na indijski potkontinent prije oko tisuću godina. Nitko ne zna za

odreĊene i toĉne razloge seobe Roma, i zašto su uopće zapoĉeli svoje veliko lutanje od Indije

do Europe, te kako su se raspršili širom svijeta usprkos progonima i ugnjetavanjima kroz

minula stoljeća.

Bilo je nekoliko velikih seoba Roma iz dijaspore u romskoj povijesti. Prvi val seobe zapoĉeo

je otprilike prije tisuću godina na što sugeriraju neki znanstvenici. Druga velika migracija,

poznat kao Aresajipe, bila je iz jugozapadne Azije u Europu u ĉetrnaestom stoljeću. Treća

migracija zapoĉela je iz Europe do Amerike u devetnaestom i poĉetkom dvadesetog stoljeća,

nakon ukidanja ropstva Roma koje se je dogodilo u Europi tijekom 1856.-1864. godine.

Ĉetvrta migracija Roma dogodila se je poĉetkom ratnih sukoba na podruĉju bivše Jugoslavije

i nakon pada tako zvane "ţeljezne zavjese" u istoĉnoj Europi.

Pojednostavljeni karta mogućih ruta migracija Roma iz Indije u Aziju iz Afrike u Europu.

16.

Romski jezik je indo-arijski porijekla i ima mnogo dijalekata koji se govore, ali korijen jezika

je drevni Punjabi, ili Hindski jezik. Govorni romski jezik je raznolik, ali svi dijalekti sadrţe

neke uobiĉajene rijeĉi koje koriste svi Romi. Na osnovu jezika Romi se dijele u tri populacije.

Oni su Domari Bliskog Istoka i Istoĉne Europe (Dom), Lomarvreni sa podruĉja Srednje

Europe (Lom), te Romi Zapadne Europe (Rom). MeĊutim, kodifikacija i konstruiranje, te

standardizacija romskog jezika je u tijeku, i to od strane ĉlanova jeziĉne komisije

MeĊunarodne romske unije.

Postoje ĉetiri Romska "plemena", ili naroda "natsiya", a to su Kalderash, Machavaya, Lovari,

i Churari. Ostale grupe ukljuĉuju Romanichal, Gitanoes (Ĉale), Sinti, Rudari, Manush,

Boyash, Ungaritza, Luri, Bashaldé, Romungro i Xoraxai. Prvi europski opise Roma na

njihovom ulasku u Europu naglasila je njihova tamna koţa i duga crna kosa. Kroz integraciju

s drugim europskim narodima, a kroz stoljeća, danas se mogu vidjeti i Romi sa svjetlom

koţom i svjetlom bojom kose.

Romska kultura je raznovrsna i ne postoji univerzalna kultura sama po sebi, ali postoje

zajedniĉki atributi za sva romska plemena, a to su lojalnosti prema obitelji (proširene obitelji

i klanovi), vjerovanje u Boga "Del" i vraga "beng", te vjerovanje u razne predrasude.

Standardi i norme, u razliĉitim stupnjevima variraju od plemena do plemena, i imaju

prilagodljivost u promjenjivim uvjetima. Tijekom vremena dogodila se je i integracija mnogih

Roma u "gajikané" (ne-Rome, ili strance), a utjecajem sredine u kojoj su ţivjeli došlo je i do

razrijeĊenosti romske kulturne, njene vrijednosti i uvjerenja. Nemaju sva romska plemena istu

definiciju o tome tko i što je "Rom". Romska kultura je raznolika, s mnogo tradicija i obiĉaja,

i sva plemena širom svijeta imaju svoje individualno uvjerenje i naĉela. Bilo bi neispravno

poopćiti dajući konkretne pravila za sve Rome. Unatoĉ nekim skupinama Roma ne postoji

samo jedno romsko pleme.

Porijeklo romskog naroda

Romi su sastavljene od više razliĉitih grupa ljudi od samog poĉetka, a van Indije su se

apsorbirali kroz povijest. Kada su došli u Europu s Istoka, prvi Europljani su mislili da

potjeĉu sa prostora Turske, Nubije ili Egipta. IzmeĊu ostalog, Romi su se nazivali Egipćani ili

"Gyptians", što je rijeĉ za "Cigan". U nekim mjestima, ovaj egipatski identiteta doveden je u

posve ozbiljno prihvaćanje, a bio je bez sumnje postavljeno od samih Roma koji su meĊu

prvima došli na prostor Europe. U petnaestom stoljeću. James Fifth iz Škotske, zakljuĉio je

sporazum s lokalnim romskim voĊama obećavajući pomoć svoje vojske u obnovi "Malog

Egipta" (stari naziv za grad Epira, na grĉko-albanskoj obali).

Tek u drugoj polovini osamnaestog stoljeća uĉenjaci u Europi poĉeli su shvaćati da romski

jezik ustvari dolazi iz Indije. Bazne rijeĉi, kao što su neki brojevi i srodstva, te nazivi za

dijelove tijela, i tako dalje, bili su dokaz indijskog porijekla romskog jezika. Dakle, uĉenjaci

su zakljuĉili kako je romski jezik izvorno indijski jezik, a da njegovi govornici vrlo vjerojatno

potjeĉu sa prostora Indije. Nakon što su shvatili porijeklo jezika njihovo sljedeće pitanje bilo

je ako su Romi doista sa prostora Indije kada su istu napustili i zašto, te ima li još uvijek

Roma na prostorima Indije.

17.

Na samom poĉetku jedanaestog stoljeća, Indija je bila pod stalnom opsadom i napadima od

strane muslimana, Mahmuda od Ghaznia, koji je pokušavao gurnuti islam prema istoku u

Indiju, a koja je uglavnom bila Hindu teritorija. Indijski vladari su okupljanjem svojih trupa

drţali podalje muslimansku vojsku koja je već nekoliko stoljeća napadala Indiju. Arijevci su

se preselili u Indiji mnogo stoljeća prije, te su pogurnuli izvorne populacije dalje na jug

zemlje. Izvornu populaciju su apsorbirali u najniţim slojevima svoga društva, koji su bili

odvojeni u razliĉitim društvenim razinama ili kastama, te su ih nazivali varnas "boje" na

sanskrit jeziku.

Svi vojnici koji su se zajedniĉki borili u borbi protiv vojske Mahmuda od Ghaznia preuzeti su

iz ne-arijske populacije, i postali su poĉasni ĉlanovi Kshattriya, ili kastu ratnika, te im je

dopušteno da nose svoje ratne odore i ambleme. Vojnici su bili iz razliĉitih etniĉkih grupa

koje su govorile veliki broj razliĉitih jezika i dijalekata. Neki su bili iz plemena Lohars i

Gujjars, neki su pak bili iz plemena Tandas, a neki su bili iz plemena Rajputs, ne-indijskog

porijekla, koji su došli ţivjeti u Indiju nekoliko stoljeća prije. Pojedini vojnici, ratnici, bili su

iz plemena Siddhis, Afrikanci iz podruĉja istoĉne Afriĉke obale, koji su došli kao plaćenici

kako bi se borili za obje strane, kako za hinduse, tako i za muslimane.

Crteţ Roma pred gradom Bernom, Njemaĉka, iz petnaestog stoljeća.

18.

Crteţ romske obitelji iz 1552. godine.

Ova sloţena vojska je iz Indije preko planina prolazila na zapada u Perziju, boreći se sa

muslimanskim snagama duţ cijele istoĉne granice islama. Iako je ovo u jednoj mjeri i

sumnjivo, navodi se temelje na zvuku jeziĉnih i povijesnih dokaza, te pruţa najbolje podrţan

scenarija do sada. Budući da islam nije samo ţelio da se proširi u Indiju na istok, radi ratnih

pohoda i osvajanja širi se i prema zapadu, u Europu, a sa svojim ratnim sukobima vodi

indijske vojnike i ranu romsku populaciju, sve dalje i dalje u smjeru Europe, sve dok na kraju

nisu prešli u jugoistoĉnu Europu oko 1300.-te godine.

Dakle, od samoga poĉetka romska populacija bila je u okruţenju razliĉitih naroda koji su

putovali i ţivjeli zajedno, ali iz posve razliĉitih razloga. Pošto su i etniĉka, i lingvistiĉka

mješovita zanimanja stanovništva iz Indije preselili dalje od njihove matiĉne zemlje porijekla

(poĉetkom u jedanaestom stoljeću), Romi, a kako bi stekli svoj etniĉki identitet, u tom

trenutku zapoĉinju sa korištenjem svojeg jeziĉnog dijalekta. Ali mješavine naroda i jezika ne

prestaju jer se ratnici premještaju na sjeverozapad kroz Perziju. Tako zapoĉinje sa korištenjem

jednog dijela rijeĉi i gramatike iz perzijskog jezika, što bez sumnje apsorbira previše novih

rijeĉi, a isto se dogodilo u Armeniji i Bizantu, te se nastavilo dolaskom Roma u Europu. U

nekim sluĉajevima, druţenje male skupine Roma sa drugim narodima, rezultiralo je u takvim

grupama i uvjetima da se apsorbira u njihovom jeziku i dijalektu, te da izgubiti svoj romski

identitet. Pleme Jenische su moţda takav primjer.

U Europi jedan je dio Roma na Balkanu zadrţan u ropstvu (u podruĉju koje je danas

Rumunjska). Ostale slobodne skupine Roma kretale su se neometano po cijelom kontinentu

Europe, te nastanjuju sjevernu i zapadnu Europu od oko 1500.-te godine pa nadalje. Tijekom

vremena, kao rezultat svojih stalnih kretanja imaju interakcije s raznim europskim

populacijama, te se široko fragmentiraju u odvojene grupe, a sami Romi su se pojavili kao

19.

zbirka razliĉitih etniĉkih grupa unutar jedne veće cjeline.

Protiv Roma unutar cijele Europske povijest bio je veliki broj progona i to velikih razmjera.

Nacistiĉki teror tijekom Drugog svjetskog rata bio je najozloglašeniji i odgovoran je za smrt

do preko 1,5 milijuna Roma u Holokaustu (na romskom jeziku Porrajmos). Noviji slom

komunistiĉkih vlada Istoĉne Europe promovira anti - Romski osjećaj u Istoĉnoj i Zapadnoj

Europi. Nasilni napadi protiv romskih useljenika i izbjeglica dopušteni su od strana samih

vlasti i to bez ikakvih ograniĉenja. Romski narod ostaje najmanje integriran ali i najviše

progonjeni narod Europe. Gotovo svugdje prijeti kršenje njihovih temeljnih graĊanskih prava.

Rasistiĉko nasilje nad Romima je u porastu nakon pada komunizma. Diskriminacija Roma u

zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu, administrativnim i drugim uslugama primjetna je u

većini društava, a govor mrţnje protiv njih produbljuje negativni anti - Romski stereotipi koji

su tipiĉni za europsko javno mnijenje. Negativno prikazivanje romskog naroda u popularnim

novinama, knjigama, televizijskim emisijama i filmovima samo su još više doprinijeli

negativnim stereotipima prema Romima.

Posljednjih nekoliko godina, rješavanje Romskog pitanja predloţeno je od strane raznih

nevladinih organizacija, kako nacionalnih tako i meĊunarodnih. Razliĉiti pozitivni pristupi

gospodarski, socijalni, politiĉki, kulturni i drugih bili su primijenjeni u nadi da će se

poboljšati ţivotni standard Roma, a sa promicanjem pozitivne socijalne politike postiglo bi se

i jaĉanje kulturnog identiteta Roma. Rješenja su se traţila u kontekstu borbe protiv rasizma i

nacionalizma, te u kontekstu poboljšanja kulturnog pluralizma. Ovi noviji projekti su

fragmenti u svim europskim Romskim pokretima koji su sada samo u fazi formativnog. Oblik

tog pokreta je još uvijek nepotpun. Još uvijek nema i ne postoji niti jedna znaĉajna

meĊunarodna institucija za ljudska prava, kao i strategija inicijative za praćenje stanja

ljudskih prava kod Roma, a koja bi im pruţila pravnu obranu u sluĉajevima zloupotrebe

ljudskih prava.

Romsko ropstvo Rana povijest

Romi, su stupili na podruĉje jugoistoĉne Europe u posljednjoj ĉetvrtini trinaestog stoljeća, te

ih je zahvatila turska ekspanzija prema zapadu. Rani podaci o prisutnosti Roma u

srednjovjekovnoj Europi jako su oskudni, no ĉini se da su prvi Romi bili u balkanskoj

Kneţevini Vlaška (danas dio današnje Rumunjske), te da su tu stigli kao slobodan narod koji

je pronašao gospodarski napredak na temelju sposobnosti koje su donijeli iz Indije i Bizanta.

Uglavnom su se bavili metalopreraĊivaĉkim zanatima, izradom stolarije i košara, kao i

zabavnim djelatnostima. U dijelu kratkotrajnih djelovanja kriţarskih ratova u ranijim

stoljećima, vlaško društvo po prvi puta susreće Rome koji su bili tehnološki napredniji. Vlasi

su se bavili poljodjelstvom i uzgojem stoke, ali kao seljaĉka gospodarstva nisu bili skloni

trgovini. Sve više i više ovisili su o obrtima i trgovaĉkim vještinama Roma. Rumunjski

seljaci, iako nisu bili robovi, sami su postali ovisni o promjenama ekonomskog poretka.

Romi, koji su u poĉetku osnovali labavi radni odnos s feudalnim zemljoposjednicima, postaju

povezani sa istima u podijeli feudalnih imanja tijekom ranih 1300-ih godina, te su bili

ukljuĉeni u podjelu parcela koje im je dao na korištenje jedan samostan.

20.

Najranija dokumentacija o raspodijele zemlje Romima odnosi se na plaćanje danka

samostanima prije 1350.-te godine dok drugi tvrde da je sve zapoĉelo i ranije. Do trinaestog

stoljeća poĉelo je sa porobljavanjem Roma za razliĉite gospodarske, vojne, društvene i

eventualno rasne razloge. Stanje ropstva Roma kao tako definiran, meĊutim, pojavljuje se i

kasnije, kao i sve druge stroge mjere sa kojima zemljoposjednici, sudovi i samostani

sprjeĉavaju odlazak njihove romske radne snage iz njihovih kneţevina. Kodeks Bazilije

Moldavije, iz 1654.-te godine, sadrţi reference za lijeĉenje robova, ukljuĉujući i smrtne kazne

u sluĉaju silovanja bijelih ţena od strane Roma, dok za isto djelo ne Romi prolaze bez kazne.

Proces porobljavanja Roma zapoĉinje kao zloupotreba poĉinjena od strane feudalnih

zemljoposjednika, bez ikakvog pravnog osnova ili legitimiteta.

Crteţ porobljenih Roma, Njemaĉka 1861. godina.

Poĉetak Rumunjskih robova

Feudalni robovi ţivjeli su u takozvanim (satras) ili kućama izgraĊenim od trske i blata, a

kolibe su bile izgraĊene na rubu imanja, rijetko posjećivane od strane njihovih vlasnika.

Feudalni robovi nisu smjeli imati glazbene instrumente za vlastitu zabavu, a njih su feudalci

prodavali i kupovali. Tu vrstu feudalnih romskih robova nazivali su satras, cetas ili salases.

Grupe robova ostajale su pod nadzorom nadzornika kojeg su nazivali vatav (takoĊer zvan

ciocoi), a koji je bio ponekad brutalno okrutan, i premda je zakonom bilo zabranjeno ubiti

roba, to nije bio rijedak dogaĊaj.

Kućnim robovima bilo je zabranjeno govoriti romskim jezikom, a njihova današnja skupina

romskog plemena naziva se Bajaši (Beyash). Danas se navedena skupina koristi staro

rumunjskim jezikom, a izvorni romski jezik, Rromani ĉhib, im je posve nepoznat. Ţenski

kućni robovi takoĊer su pod uvjetom da je vlasnik ili posjetilac imao potrebe za seksualnu

zabavu, iste morale seksualno usluţiti, a ukoliko su ostale trudne, raĊale su djecu koja su

automatski postajala robovi.

21.

Crteţ porobljenog Roma.

U šesnaestom stoljeću, romska djeca prodavala su se za ekvivalent vrijednosti od 48 (¢) centi.

Do devetnaestog stoljeća, robovi su se prodavali po teţini, po stopi od jedne zlatne funte po

komadu. Lijeĉenje ukljuĉuje šibanje robova, takozvano "falague" ili biĉevanja tabana s

biĉem, odsijecanjem usana uţarenim metalom kojim im je paljena koţa, luţinom, a nosili su

trouglasti ţeljezni ovratnik sa šiljcima koji se zove "cangue". Robovi su mogli pobjeći

povremeno i uzeti utoĉište u zajednicama koje su ţivjele u karpatskim planinama, oni se u

literaturi nazivaju "netoti".

Tijekom 1800.- tih godina zakonima je kodificirano ponašanje prema robovima romskog

porijekla, kao i naĉin pruţanja lijeĉniĉke pomoĉi istima. Otomanski sud pokušao je napraviti

stroţe zakone, a u 1818.- toj godini ukljuĉeni su kod vlaške drţave sljedeći kazneni zakoni: §

2 "Romi su roĊeni robovi", § 3 "Svatko roĊeno od majke koja je rob, rob je takoĊer , "§ 5"

Svaki vlasnik ima pravo prodati ili dati svojeg slugu ", i § 6" Svaki cigan bez vlasnika je u

vlasništvu kneza". Turska vladavina bila je osujećena od preuzimanja od strane Rusa u 1826.-

toj godini, a Pavao Kisseleff imenovan je guvernerom tijekom 1829.-te godine. On je bio

22.

ĉvrsto protiv ropstva, ali zbog pritiska feudalaca nije ga ukinuo. Umjesto toga, on je 1833.

godine ukljuĉio strogu, konzervativnu reviziju u Moldavski graĊanski zakonik, ukljuĉujući

sljedeće zakone: § II (154) "Pravni sindikati ne mogu se odvijati izmeĊu slobodnih ljudi i

robova," § II (162) " Robovi koji su braĉni drugovi ne mogu odvijati bez njihova pristanka

vlasnika ", § II (174)" Cijena roba mora biti ĉvrsta mimo suda, prema njegovoj dobi, stanju i

struci ", i § II (176)" Ako bilo tko uzme robinju kao konkubinu, ona će postati slobodna nakon

njegove smrti. Ako je imao djece sa njom, i oni će postati slobodni. "

Vlaški plakat iz 1852. godine koji oglašava aukciju, prodaju romskih robova.

23.

Ukidanje ropstva u Rumunjskoj

Sredinom devetnaestog stoljeća, zapoĉinju gospodarske i društvene promjene koje su poĉele

utjecati na kneţevine. Uĉinkovitost proizlazi iz mehanizacije uvedene kao rezultat industrijske

revolucije, kako u Americi tako i u jugoistoĉnoj Europi. Vlasništvo, skrb i prehrana robova

postaje obveza, a robovi više nisu zasebna imovina. Pozivi na ukidanje ropstva koje se je

desilo na Zapadu, donijeli su u Rumunjsku studenti na povratku sa školovanja iz inozemstva.

Moldavija i Vlaška ţeljele su biti tretirane kao dio nove Europe. Ropstvo se sve više

doţivljava kao barbarski i nehumani anakronizam. Do 1830-ih godina, poziv za ukidanje

ropstva poĉeo se je javljati i imao je odaziva. Manji zemljoposjednici, meĊutim, nisu si mogli

priuštiti mehanizaciju, i još uvijek su se oslanjali na svoje robove, te su se nastavili ţustro

protiviti ukidanju ropstva. Tijekom 1837. godine guverner Alexandru Ghica oslobaĊa robove

na posjedima pod svojom nadleţnosti, i dopušta im da govore romskim jezikom, te im takoĊer

dozvoljava da odrţavaju svoje obiĉaje. Ali to je samo kap u moru, jer takvo postupanje utjeĉe

na samo mali dio feudalaca. Ipak je, a stimulirani sliĉnim akcijama na dijelu od drugih

vladara, Mihail Sturdza oslobodio svoje robove u Moldaviji tijekom 1842. godine, a 1847.

godine vlaška crkva uĉinila je isto. Dana 25. rujna 1848. godine, studenti su javno

demonstrirali u Bukureštu i poderali su primjerak statuta odnosa za ropstvo. Oni su uspješno

zamijenili vladu, s privremenom strankom, koja je odmah pozvala na ukidanje ropstva sa

iskazima "rumunjski ljudi odbacite se nehumane i barbarske prakse posjedovanja robova, i

objavite odmah slobodu svih Roma koji pripadaju pojedinaĉnim vlasnicima". Ova sloboda je

bila kratkog vijeka, kasnije, za manje od tri mjeseca, privremena vlada je srušena od strane

rusko-turskog Konvencija, koja odmah uspostavlja i vraĉa mnoge stare zakone ukljuĉujući i

one o legalizaciji vlasništva nad Romima. Vrlo je vjerojatno da su mnogi od robova ostali na

posjedima gdje su i prije boravili jer su bili svjesni njihove kratke emancipacije. Njihov

povratak u ropstvo morao je za njih same biti strašan udarac.

Nova vlada imenovala je Ghica i Barbu Alexandru Stirbei njihovim vijećnicima, gdje su

sluţili od 1849. godina pa do 1855. godine U tim godinama, Ghica roĊak Grigore postavljen

je za princa Moldavije, dok je Stirbei imenovan guvernerom Wallachie. Grigore je bio slab

ĉovjek, i dok je on tvrdio da ţali i razumije robove, nije uĉinio ništa kako bi robovlasniĉke

odnose ukinuo. Kako bi pokazao simpatije prema robovima donio je zakon o zabrani prodaje

djece, te je uveo naredbi da romska djeca ne smiju biti odvojena od svojih roditelja. Navedeni

postupak bio je proveden poradi urgiranja njegove najstarije kćeri Natalije Balsch, i njegovog

savjetnika Edwarda Greniera, koji je konaĉno pitanje ropstva doveo pred Moldavsku Opću

skupštinu sa rijeĉima "Prije mnogo godina, ropstvo je ukinuto u svim civiliziranim drţavama

starog svijeta, samo kneţevine Moldavija i Wallachia zadrţavaju to poniţavajuće stanje za

ostatak svojeg barbarskog društva. To je socijalna sramota."

Skupština je jednoglasno glasovala za ukidanje ropstva, a zakon o prekidu ropstva donesen je

23. prosinca 1855. godine. Vlaška Skupština donijela je takoĊer zakon o ukidanju ropstva ali

tek slijedeće godine 08. veljaĉe. Kompletna pravna sloboda došla je tijekom 1864. godine.

Princ Ioan Couza, vladar sada ujedinjene kneţevine, naredio je Romima koji su do sada radili

na posjedima kao robovi, da na istim posjedima ostanu raditi, ali ne više kao robovi već kao

slobodni ljudi. Procjenjuje se da je tada broj Roma robova bio oko 600.000 ljudi.

24.

MeĊutim, nakon ukidanja ropstva ništa nije uĉinjeno kako bi se robovi obrazovali i pozitivno

preusmjerili, te kako bi se barem na djelomiĉan naĉin vratili u društvo. Umjesto toga, njihovi

bivši vlasnici bili su plaćeni od strane vlade za njihov gubitak i pretrpljenu financijsku štetu.

Stoljeća dehumanizacije Roma neizbrisivo su donijela negativna stajališta prema Romima.

Porobljavanja Roma na drugim prostorima Europe

Romi su na Balkanu bili najviše porobljavani, a sve to je i dokumentirano. Romi su bili

porobljeni u razliĉitim vremenima u drugim dijelovima svijeta. U renesansnoj Engleskoj kralj

Edward VI. donio je zakon koji navodi da Romi moraju biti obiljeţeni sa oznakom "V" na

svojim grudima, a zatim moraju biti robovi dvije godine. Ako su uspjeli pobjeći, te ako su ih

ponovno ulovili, tada im je na prsa stavljana oznaka "S" i postajali su robovi za svoj cijeli

ţivot. Tijekom istog perioda u Španjolskoj, u skladu sa dekretom iz 1538. godine, Romi su

bili porobljeni za svoj cijeli ţivot. Godine1498. Španjolska je već zapoĉela sa utovarom Roma

koje je deportirala u Ameriku. U petnaestom stoljeću, tri su Roma prevezena sa Kolumbom na

Karibe na njegovo treće putovanje. Španjolska je kasnije svojim dekretom pod nazivom

"solucion Amerikanaca", ukljuĉivala otpremanje romskih robova u svoje kolonije u

osamnaestom stoljeću. Afro-romske zajednice i danas ţive u St. Martin's Parish, a navodno

postoji još jedna zajednica u središnjoj Kubi. Obje zajednice potjeĉu od miješanih brakova

izmeĊu dva porobljena naroda, to jest izmeĊu robova sa podruĉja Afrike i Roma sa podruĉja

Španjolske. U šesnaestom stoljeću Portugal ukrcava Rome na brodove i prevozi ih u svoje

kolonije u grad Maranhão (sada podruĉje Brazila). Ĉak i Indija, ĉijeg su Romi i podrijetla i

koju su napustili pet stoljeća ranije, takoĊer Rome ĉini robovima za svoje potrebe. Oni su

robovi Ruske krune u osamnaestom stoljeću tijekom vladavine Katarine Velike, dok ih u

Škotskoj, u istom razdoblju, zapošljavaju u rudnicima takoĊer kao robove. Engleska i Škotska

ukrcava Rome na svoje brodove i prevozi ih na prostore u Virginiji (SAD) i na Karibe tijekom

sedamnaestog i osamnaestog stoljeća. John Moreton, u svojoj knjizi pod nazivom "Zapadna

Indija Carina i Manners" (1793.), opisuje viĊenje velikog broja Roma na prostorima Jamajke

u dobi od jedanaest do trideset godina ţivotne dobi. Romkinje sluţe za bavljenje prostitucijom

i za poţudu nadglednicima. U knjigama ĉuvara, "Negroes, & c." vidljiv je podatak da su uzeti

za rad na poljima gospode koja su platila zelenaški najam za njihovu upotrebu.

Prisilna asimilacija

U Habsburškoj monarhiji pod Marijom Terezijom (1740.-1780.), nizom uredbi pokušalo se je

prisilnom asimilacijom prisiliti Rome na drugaĉiji naĉin ţivota. Tako im je 1754. godine

zabranjeno da posjeduju konje i konjska kola, te su ih preimenovali u "nove graĊane".

Romski djeĉaci bili su prisiljeni sluţiti u vojnoj sluţbi. Ako su se bavili trgovinom bili su

prisiljeni da ih registriraju pri lokalnim vlastima (1761. godine). TakoĊer bilo im je

zabranjeno da sklapaju brak izmeĊu sebe (1773. godine). Njezin nasljednik Josef II. zabranio

je nošenje tradicionalne romske odjeće i upotrebu romskog jezika, a neposluh je kaţnjavao

25.

javnim šibanjem.

U Španjolskoj se pokušava asimilirati Rome već tijekom 1619. godine, kada su Romi bili

prisilno sterilizirani, a upotreba romskog jezika bila je posve zabranjena. Romkinje i Romi

bili su poslani u odvojene radionice, a njihovu djecu poslali su u sirotišta. Sliĉne zabrane

dogodile su se i tijekom 1783. godine pod kraljem Karlom III., koji je zabranio nomadski stil

ţivota kao i korištenje "Calo" (Kalo) jezika, romsku odjeću, njihovo trgovanje sa konjima, a

zabranio je i putujuću trgovinu. Upotreba rijeĉi "Gitano" takoĊer je zabranjeno poradi daljnje

asimilacije. Na kraju sve ove mjere nisu uspjele u daljnjoj asimilaciji i integraciji Roma.

Drugi primjeri ukljuĉuju prisilne asimilacije Roma na podruĉju Norveške, gdje je tijekom

1896. godine donesen zakon po kojem je bilo dozvoljeno odvojiti romsku djecu od njihovih

obitelji, te ih prisilno smjestiti u drţavne institucije. Ovaj zakon rezultiralo je da je oko 1.500

romske djece prisilno odvojeno od svojih roditelja

Romi u nacistiĉkim logorima

Ovaj dio posvećen je svim Romima, njihovim patnjama i progonima tijekom Drugog

svjetskog rata, narodu koji je kroz cijelu ljudsku povijest bio jedan od najviše proganjanih

naroda na prostorima svijeta. Posvećen je njihovom najvećem egzodusu i stradavanju unutar

njihove povijesti koji se je odigrao tijekom Drugog svjetskog rata. Genocid koji je izvršen nad

njima u svim nacistiĉkim logorima smrti, raznim zatvorskim ustanovama, nama nepoznatim

mjestima, kao i u samom logoru Jasenovac koji je još uvijek neistraţen do kraja, kao i svi

zloĉini koji su u njemu izvršeni. TakoĊer posvećujem je i svim drugim ţrtvama, pojedincima i

pripadnicima bilo kojeg od naroda koji su stradali, i koji su pogubljeni na muĉki i okrutan

naĉin u svim tim tvornicama smrti tijekom Drugog svjetskog rata. Ne ţelim ih razdvajati niti

u smrti bez obzira na njihovu pripadnost narodu, spolu, vjeri ili politiĉkom uvjerenju.

Zajedniĉki su i pogubljeni, zajedno i mrtvi prebivaju. Oni su zajedniĉki pretrpjeli sve patnje,

poniţenja i uţase. Patnje, muĉenja, poniţenja kao i smrtna stradavanja Roma i drugih naroda

koje su progonili nacisti i njihovi pomagaĉi tijekom Drugog svjetskog rata neopisive su i

nadasve sramotne bez obzira koji ih je narod ili pojedinac poĉinio ili podrţavao. Nemamo

pravo kriviti bilo koji cjelokupan narod, niti je to ovdje cilj. Romi to nikada nisu niti uĉinili,

niti će ĉiniti, ali imaju pravo kriviti pojedince imenom i prezimenom koji su uĉestvovali i

izvršavali najteţe genocide nad njihovim narodom.

Narod koji nema svoju prošlost, povijest ili kulturu, ma kakva ona bila, niti ne postoji.

Romski se narod kroz svoju povijest susretao s mnogim, teškim iskušenjima. Moţda malen

brojem, ali velikog srca i duha, romski je narod uspio nadići sve izazove, obećanja i iskušenja

laţnog sjaja kojim ga se ţeljelo opĉiniti, potom pokoriti, a zatim ako zatreba uništiti i

iskorijeniti. U svojoj dugoj povijesti postojanja, lutanja, poniţavanja i proganjanja Romski se

narod susretao s mnogim izazovima, manjim ili većim, teţim ili lakšim, ali je ipak opstao,

preţivio sva do ovih vremena.

Kako je povijest ponekad i teška, uvidjet će se da svijet u kojem ţivimo nije baš idealan, i da

je njegov moral, ako ništa drugo ponekad i upitan. Znalo se kroz povijest doći i do tragiĉnih

26.

lutanja i borbi za goli opstanak. Romi nikada nisu bili borben, ratniĉki narod, nikada nisu

imali svoju vojsku niti su ikada vodili osvajaĉke ili bilo kakve druge ratove. Uvijek se gubili

nametane im borbe i bili pokoravani, porobljavani pa ĉak i nemilosrdno pogubljivani. Ako je

povijest uĉiteljica, a ona to i jeste, onda je to ona i po dobru i po zlu, i po lijepom i po ruţnom

pamćenju. Romi kroz svoju povijest pamte više zlo, jer su u svojoj povijesti pretrpjeli više zla

i progona od bilo kojeg drugog naroda. Ako je bit da svaki narod ima svoju drţavu, onda tu

Romi gube jer oni jednostavno pripadaju narodu sa kojim ţive. Svoju drţavu nikada nisu niti

imali, niti su je stvorili ili zahtijevali, i nikada ih nitko kao svoj narod nije niti priznao, pa ĉak

niti Indija, zemlja iz koje potjeĉu. Ĉinjenica je i ta da Romi zasigurno nikada nisu, niti će

pokrenuti, bilo kakav rat u kojem će zahtijevati dio neĉije zemlje koja im po niĉemu niti ne

pripada. Oni ţele biti ravnopravni i priznati kao narod, i samo su dio naroda sa kojim imaju

suţivot i gdje ţive. Romi ţele biti priznati i cijenjeni upravo poradi svoje specifiĉnosti,

razliĉitosti, kulture, jezika i obiĉaja koje nose kroz povijest, te kao jedna od mnogobrojnih

nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Opraštati je ljudski, ţrtvovati se je ljudski, ali i pamtiti nepravdu i poĉinjena zlodjela takoĊer

je ljudski. Jedan od procesa starenja je da se uvijek vraĉamo natrag na stare priĉe ili povijest,

da istu pišemo ili prepriĉavamo kako bi je prenijeli dalje kroz buduće vrijeme. Romi su uvijek

svoju povijest prepriĉavali i prenosili je usmenom predajom, s koljena na koljeno. Biti Rom

znaĉi imati i specifiĉnu osobnu povijest, povijest jednoga velikoga, cjelovitog i nedjeljivog

naroda, i biti jako osjetljiv na sve definicije, rasizam, šovinizam, klasne, rasne, vjerske ili bilo

kakve druge diskriminacije. Moram navesti i istiniti podatak koji je poznat malom broju ljudi

jer nisu upoznati sa romskom povijesti, kulturom i njihovim ponašanjem unutar svoje i šire

zajednice u kojoj ţive. Istiniti je podatak da su Romi jako miroljubiv, tolerantan i povućen

narod, ma kako oni u stvarnosti nekome grubo i odbojno djelovali. Nikada se ne smije suditi

cjelokupnom narodu radi ispada jednog manjeg djela njegove populacije, ili pak doslovce

pojedinca. Romi nikada nisu poĉinili nikakav genocid nad nekim drugim narodom. Romi

nikada nisu zapoĉeli niti jednu ratnu situaciju. Romi su uvijek ţeljeli ţivjeti mirno i

dostojanstveno uz većinski i svoj narod, i to samo s jednim ciljem koji je uvijek bio preţivjeti

na pošten i dostojanstven naĉin uz rad, othraniti svoju mnogoĉlanu obitelj, uputiti je na put

mira, poštenja i zajedniĉke tolerancije. Romi poštuju narode, zakone i obiĉaje svih naroda sa

kojim imaju suţivot i gdje ţive. Upravo nepoznanica šire zajednice, većinskog naroda sa

kojim ţive, pripadnika drugih nacionalnih manjina i etniĉkih skupina, to jest nepoznanica o

kulturi, obiĉajima, tradiciji i svemu onome što ĉini neku etniĉku skupinu ili nacionalnu

manjinu, dovodi do mrţnje izmeĊu velikih i malih naroda, dovodi do ratnih situacija.

Veliki i mali narodi, etniĉke skupine, nacionalne manjine, upravo svi mi zajedno, ĉinimo

cjelovitost i veliko, neizmjerno bogatstvo bilo kojeg većinskog naroda, onih sa kojima

zajedno ţivimo. Kada bi se više poznavale kulturološke, jeziĉne, kao i sve druge razlike

izmeĊu velikih i malih naroda, većinskog naroda, nacionalnih manjina i etniĉkih skupina,

nikada niti jedna majka ne bi zaplakala, nikada ne bi bila prolivena niti jedna kapljica ljudske

krvi. Zato se sve razliĉitosti, ma kakve one bile, moraju stalno upoznavati i na pozitivan naĉin

predoĉiti široj javnosti. Svi mi imamo pravo na ţivot, na mir i toleranciju, na svoju kulturu i

obiĉaje, jezik kojim govorimo, povijest koju sa sobom kao narod nosimo. Isto tako veliki i

mali narodi moraju zajedno saĉuvati da sve navedeno ostane kao velika kulturološka

zajedniĉka baština svih nas, i da se upravo ta razliĉitost pokuša saĉuvati od zaborava i

propadanja.

27.

Romska i ţidovska djeca u logoru Bergen-Belsen.

Progon Roma u Njemaĉkoj 22. svibanj 1940. godine.

28.

Patnje koje su Romi prolazili tijekom svih ovih stoljeća, a nerazumijevanjem, neprihvaćanjem

i nepoznavanjem od strane nekog od većinskog naroda sa kojim su ţivjeli nose i dan danas.

Upravo patnje i stradavanja uĉinile su Rome vrlo tolerantnim i miroljubivim narodom.

Narodom koji ne ţeli nikome uĉiniti zlo koje su oni osjetili i ponijeli kroz svoju povijest i

tijekom minulih stoljeća. Romi nikada nisu pravili bilo kakvu razliĉitost izmeĊu drugih

naroda, etniĉkih skupina ili nacionalnih manjina, niti će to ikada i uĉiniti. Oni su upravo i

uvijek poštivali sve razliĉitosti svih naroda, pravo na miran ţivot, mir i zajedniĉku

toleranciju, koju su uvijek pokušavali svima pruţiti.

Slika Romkinje plemena Lovara iz logora Burgenland, Austrija.

Još uvijek nije kasno da se potrudimo da pišemo, da sebi i svijetu pokaţemo kakav je to pad

ĉovjek doţivio u uvjetima pakla na zemlji tijekom Drugog svjetskog rata. Zapad ĉesto

spominje rijeĉ genocid, ali je ĉudno kako lako preskaĉe ovu vrstu genocida, koji je bio

programski planiran u nacistiĉkom kao i u ustaškom kleronacistiĉkom pokretu, i koji je bio

ugaoni drţavotvorni kamen Paveliĉeve NDH.

Povod ovim mojim rijeĉima je upravo navedena istina. O Romima pišu uvijek neki drugi

ljudi, oni koji naš narod najmanje poznaju. Mi sami, kao narod, krivi smo za navedeno, a

upravo iz razloga što smo kao narod nemarni, nepismeni i što to sami sebi dopuštamo. Moţda

29.

se i iz nekakvog straha od ponovnih proganjanja niti ne usudimo pisati sami o sebi. Danas kao

narod, jedna od nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, gotovo ravnodušno gledamo kako

nam kradu povijest, bol i uspomene, naše mrtve, naše dostojanstvo na koje zasigurno imamo

pravo kao narod. Moţda je ta ravnodušnost kod Roma upravo ona herojska, a moţda i

pogubna za cjelokupni romski narod.

Dugi niz godina bavio sam se ovom temom, a tako se i sama tema bavila mnome. U svim

svojim istraţivanjima, ma kako ona daleko išla, nikada nisam po niti jednom pisanom

podatku, originalnom dokumentu, mogao utvrditi toĉan broj pogubljenih ţrtava, i to ne samo

unutar logora Jasenovac, već i unutar svih logora smrti koji su tada bili formiranih na

prostorima NDH i Europe tijekom Drugog svjetskog rata. Vjerojatno poradi srama, krvavih

ruku pojedinaca, povijest je uĉinila svoje. Pokušalo se je šutnjom zaboraviti i uništiti krvavi

povijesni trag, ali ipak nikada nezaboravljeni dio.

Istraţivanje holokausta u Republici Hrvatskoj

Nakon Drugog svjetskog rata odrţano je jako mnogo savjetovanja, simpozija, okruglih

stolova i drugih skupova na temu o ustaškim koncentracionim logorima sa teţištem na

Jasenovac. Pored domaćih nauĉnika i povjesniĉara na ovim skupovima su uĉestvovali

nauĉnici, povjesniĉari i drugi eksperti za ovu oblast iz inozemstva, ali nikad se u potpunosti

objektivno i istinito nije istraţena i sagledana ova problematika ustaških koncentracionih

logora. Uvijek su bile prisutne neke krajnosti. Neki su veliĉali i preuveliĉavali, a drugi

umanjivali ili potpuno negirali odreĊene tvrdnje o Jasenovcu. Nije problem jesu li se tamo

desila zvjerstva i zloĉini, kojim metoda i na koji naĉin su ubijanja ljudi. Pitanje je tko je te

ljude ubijao, tko je ubijen i naroĉito razliĉite, nekad dijametralno suprotne tvrdnje o broju

ubijenih. Dakle, najĉešće se pisalo i govorilo o Jasenovcu neprincipijelno i neargumentirano,

rekao bih i nenauĉno, unoseći u ta pisanja mnogo subjektivnog. Istina je samo jedna, u logor

Jasenovac zatoĉenici Romi, Ţidovi, Srbi, Slovenci pa i sami Hrvati, dovoĊeni su iskljuĉivo i

samo sa ciljem da ih se tamo pogubi.

Padom komunizma i polaganjem temelja demokraciji 1990. godine holokaust u hrvatskoj

poĉinje se slobodno istraţivati, zapisivati i komemorirati. Potom su uslijedili razni znanstveni

skupovi, zbornici, studije, znanstvene knjige i pojedinaĉna svjedoĉanstva ţrtava. Iz godine u

godinu sve više se komemorira spomenuti masakr nad Romima, Ţidovima, Srbima i drugim

tada pogubljenim narodima. Premda su kroz posljednjih godina brojne ĉinjenice o

zarobljenim i pogubljenim Romima, Ţidovima, Srbima i civilima samo djelomiĉno poznate,

ipak su još mnogi dokumenti, u raznim arhivima širom Svijeta, pa i kod nas, nedostupni za

širu javnosti. Jedan dio slika i dokumenata još uvijek se nalazi u arhivu Ministarstva

unutarnjih poslova Republike Hrvatske, i tko zna kada će biti dostupan za širu javnost. Za

hrvatski kao i romski narod bilo bi pogubno ne istraţivati i ne zapisati i objaviti sve uzroke i

posljedice dogaĊaja koji su prethodile svim logorima smrti na podruĉju tadašnje Europe i

Nezavisne Drţave Hrvatske, jer smatramo da istinu treba predoĉiti cijeloj široj javnosti.

Nemoguće je ukratko prikazati sva ta stradanja Roma koji su bili porobljeni i odvedeni u

razne logore smrti i patnje širom nacistiĉke okupacije obuhvaćenim kao i porobljenim

30.

zemljama od strane nacista. Ipak, barem mogu spomenuti njihove patnje i stradavanja, mogu

iznijeti barem neke ĉinjenice, a kako se ova tragedija Roma ne bi nikada zaboravila i nikome

nikad ponovila. Nemoguće je opisati sve domišljatosti samih nacista, ustaša, ĉetnika i ostalih

egzekutora u najvećoj, najnemilosrdnijoj i najmonstruoznijoj likvidaciji Roma unutar njihove

povijesti.

Tako je bilo i u Hrvatskoj, gdje je ustaška Nezavisna Drţava Hrvatska visokom

djelotvornošću suraĊivala s njemaĉkim nacistiĉkim okupatorima na uništenju Roma, kao

samo jednog od naroda u nizu koji je u tom razdoblju pretrpio skoro potpuno uništenje. Jedan

dio hrvatskih Roma stradao je i izvan zemlje, u nacistiĉkim logorima gdje su deportirani od

strane vlasti NDH, no najveći je dio hrvatskih Roma stradao u Hrvatskoj u koncentracijskom

logoru Jasenovac. Poznat je podatak da je jedan manji dio Roma upućivan u druge nacistiĉke

logore diljem Europe kao radna snaga. Upravo iz razloga što se niti jedan deportirani Rom iz

Jasenovca i drugih nacistiĉkih logora nije vratio u svoju domovinu i svojoj obitelji, a nakon

samog završetka rata, teško je istraţiti ukupan i stvaran broj svih tih ţrtava.

Logori i zatvori u NDH

Teritorij NDH ukljuĉivao je dva sastavna dijela ranije Jugoslavije, to jest Hrvatsku te Bosnu i

Hercegovinu, s ukupnim stanovništvom od oko šest miliona i tristo tisuća stanovnika. Više od

polovice stanovništva, oko tri milijuna i tristo tisuća bili su Hrvati, većinom katolici.

Najbrojnija etniĉka manjina bili su Srbi oko milijun i devetsto tisuća, i oni su bili većinom

pravoslavne vjere. Od ostalih manjina bilo je oko sedamdeset tisuća Muslimana, (meĊu

kojima je takoĊer bio i jedan broj Roma), ĉetrdeset tisuća Ţidova i trideset tisuća Roma koji

su se po tadašnjem zadnjem popisu izjasnili kao Romi. Broj Roma zasigurno je bio i veći

unutar takozvane NDH, ali svi nisu bili obuhvaćeni u zadnjem popisu prije izbijanja Drugog

svjetskog rata. Kao što sam već naveo, poradi nemarnosti, nepismenosti i stalnih migracija,

Romi nikada nisu vodili veliku brigu o upisu u matiĉne knjige roĊenih, ili upisu u knjige

drţavljanina.

Tijekom proljeća i ljeta 1941. godine, ustaški je reţim donio rasne zakone protiv Roma, Srba i

Ţidova, te zapoĉeo brutalnu kampanju pljaĉke istih, njihovih progona i ubijanja. Ustaške

postrojbe provodile su program prisilnog pokrštavanja pravoslavnih Srba na katoliĉku vjeru.

Otpor je ĉesto kaţnjavan ubijanjem. Nekim Srbima, naroĉito ĉlanovima elite, nije bila

omogućena promjena vjere, te nisu uspjeli izbjeći progone i stradavanja. Ustaše su

organizirali koncentracione logore uglavnom sa ciljem uništenja svih ljudi koji su mogli

makar i potencijalno biti protiv njihove vlasti kao i onih koji su se vjerom, bojom ili

pripadnošću nekom drugom narodu razlikovali od njih samih, onih normi koje su sami

postavili i prihvatili od svojih saveznika nacista. Dakle, kao što će se vidjeti, nije se radilo ni o

kakvoj privremenoj internaciji i izolaciji ljudi, radilo se je na cilju njihovog uništenja.

Podruĉje tadašnje NDH ukljuĉuje dio Bosne i Hercegovine, a Romi, Srbi i Ţidovi nastanjivali

su podruĉja NDH. Bošnjaci muslimanske vjeroispovijedi takoĊer su završavali u logoru

Jasenovac. Unutar broja Bošnjaka muslimanske vjeroispovijedi pogubljenih u Jasenovcu

nalazi se i jedan manji broj samih Roma.

31.

Ustaške su vlasti osnovale mnoge sabirne logore u Hrvatskoj izmeĊu l941./1945. godine Po

saznanjima bilo ih je na tadašnjem prostoru NDH ĉak dvadeset i šest, i većinom su bili

koncentracijski logori. Neki od njih bili su smješteni u Kraljevici, na otoku Rabu i Pagu,

Gospiću, Jarku, Jadovu, Osijeku, Đakovu, Danici kod Koprivnice, Loborgradu, Krušćici na

teritoriju Bosne i Hercegovine, a najveći logor nalazio se je u Jasenovcu. U tim su logorima

zatvarani i ubijani Romi, Ţidovi, Srbi kao i ostale nekatoliĉke manjine, hrvatski politiĉki i

vjerski protivnici reţima, duševno poremećene osobe, kriminalci i homoseksualci, neduţni

ljudi. Najveći od tih centara bio je Jasenovaĉki kompleks. To je logor sa nizom od pet logora

uz obalu rijeke Save, oko devedeset i sedam kilometara juţno od Zagreba. Iako bi daljnja

istraţivanja mogla ustanoviti toĉnije brojke, dosadašnje procjene broja ţrtava ubijenih u

Jasenovcu kreće se od pedeset i šest tisuća do devedeset i sedam tisuća. (Podaci United States

Holocaust Memorial Museum.)

Prve koncentracijske logore Ustaše su organizirali u proljeće 1941. godine. MeĊu njima su

bili logori: Koprivnica, otok Pag, Jadovno, Krušĉica (u Bosni), Đakovo, Tenja i Loborgrad.

Prema hrvatskoj i talijanskoj evidenciji, jame Jadovna progutale su veliki broj ljudi. U

jamama Jadovna na najokrutniji naĉin ubijani su Romi, Ţidovi i Srbi, politiĉki

neistomišljenici NDH. Preostali su nestali u Jasenovcu, Jastrebarskom, Sisku, Capragu, i

ostalim formiranim logorima, a jedan dio i u nacistiĉkim logorima u Njemaĉkoj. Pogrešno je

mišljenje da je Jadovno jedna jama. Jadovno je sistem od šesnaest jama, koji se nalazi u

blizini sela Jadovno. Prva smaknuća u Jadovnu poĉela su 20. travnja 1941. godine.

Na inicijativu Dide Kvaternika, šefa "Ustaške nadzorne sluţbe" skraćeno UNS-a u tadašnjoj

tako zvanoj Nezavisnoj Drţavi Hrvatskoj (NDH), odmah u poĉetku nastanka ove drţave,

travnja 1941. godine poĉeli su se organizirati ustaški koncentracioni logori. U najuţoj vezi sa

Antom Pavelićem, Kvaternik je skupa sa ustaškim emigrantom Mijom Babićem organizirao

prve koncentracijske logore, a kada je Babić poginuo u jednoj od bitaka sa partizanima.

Kvaternik je nastavio sa organiziranjem logora sa jednim od istaknutijih emigranata,

Vjekoslavom Maksom Luburićem, koji će postati šefom svih tadašnjih ustaških

koncentracionih logora

U listopadu 1941. godine osnovan je logor Jasenovac. Organizirao ga je osobno Ljubo Miloš,

roĊak Luburića. Miloš je bio i prvi zapovjednik logora Jasenovac. Svi dotadašnji logori, a bilo

ih je oko petnaest, jedan po jedan su se gasili, i ostali su samo, Koncentracioni sabirni logor

Jasenovac i logor i zatvor Stara Gradiška. Od 1943. godine još je i današnja kaznionica u

Lepoglavi pretvorena u logor. Svi ovi logori bili su pod upravom takozvane "Ustaške

obrane", naravno pod kontrolom Luburića.

U podnoţju Velebita, u Jadovnu, dešavali su se jedni od najmonstruoznijih zloĉina, kakvi nisu

zabiljeţeni u povijesti hrvatskog naroda. Romi, Ţidovi i Srbi sa cijele teritorije tadašnje NDH,

pohvatani su uglavnom na prijevaru, toboţe da ih se samo popiše. Do Gospića su dovoţeni u

stoĉnim vagonima. U kompoziciji je bilo izmeĊu trideset i trideset i pet vagona. U svakom

vagonu izmeĊu sedamdeset i pet do devedeset ljudi. U sabirališta Jadovna iz Gospića stizali

su pješice svakodnevno, poĉevši od 18. travnja 1941. godine, velike grupe Roma, Ţidova,

Srba kao i politiĉki nepodobnih Hrvata. Tu, na prostoru sabirališta Jadovna, koje nije bilo

veće od sto i dvadeset kvadratnih metara, ĉekali su red za smaknuće. Jama Bezdanka, u

neposrednoj blizini sabirališta Jadovna, bila je vrlo brzo napunjena. Niz jama u okolici

Jadovna bile su od trideset i pet do sto i šezdeset metara duboke, neke i dublje.

32.

Većina ţrtava baĉene su u jame i ţive. Danima su se mogli ĉuti krici preţivjelih iz jama.

Ustaše su noću na njih, kad bi se oglasili, bacali bombe. U "Šaranovu jamu" kod Jadovna,

dubine ĉetrdeset i tri metra, bacani su takoĊer Romi sa podruĉja Like kao Ţidovi i Srbi. U njoj

se nalazi pet metara i trideset centimetara debeli sloj ljudskih kostiju.

Po završetku Drugog svjetskog rata bilo je na teritoriji tadašnje NDH obiljeţeno tisuću

dvjesto dvadeset i sedam jama u koje su bacane ţrtve. Nova vlast je po nalogu i dogovoru

Josipa Broza Tita, a sa Ivanom Gošnjakom, Edvardom Kardeljem, Bakarićem i Stevom

Krajaĉićem zabetonirala ulaze u tristo i pedeset jama. Taj muĉni posao obavljali su od 1956.

do 1962. godine, a jame su zabetonirane o trošku JNA. U Šurmanovaĉkoj jami takoĊer su

naĊeni kosturi pogubljenih ţrtava, a isto kao i u drugim jamama.

Slike Roma skupine plemena Lovara pogubljenih u Jasenovcu.

Vaţno je spomenuti da je krajem 1941. godine formiran "Sabirni logor" u Đakovu. Logor je

postojao od kraja 1941. do oţujka 1942. godine. Govori se da je u tom vremenu u njemu

33.

umrlo oko šest stotina ţena i djece, dok su preostalih dvije tisuće i ĉetiristo prebaĉeni u logor

Jasenovac i tu su pogubljeni. Sabirni logor su prvo drţale Redarstvene vlasti iz Osijeka, a

poslije ustaše iz Jasenovca. U Đakovu danas postoji jedinstveno logorsko groblje sa imenima

sahranjenih, a ono se nalazi u sklopu ţidovskog groblja u Đakovu.

Do listopada 1942. godine Ustaše su zatvorile sve ove logore. IzmeĊu kolovoza 1941. godine

i veljaĉe 1942. Ustaše su osnovale kompleks Jasenovac, koji se je sastojao od logora: Krapje,

Broĉica, Ciglana, Kozara i Stara Gradiška. Krapje i Broĉica zatvoreni su u studenom 1941.

godine. Logori Ciglana, Kozara i Stara Gradiška rasformirani su u travnju 1945. godine kad

su ustaše bjeţale pred partizanima. Pozicija logora Jasenovac bila je paţljivo odabrana zbog

blizine Save i Une te je logor praktiĉki neosvojiv s juţne strane. Logor je bio smješten blizu

pruge kojom su se mogli dovoziti zatoĉenici i eventualna vojna pomoć. Za sve logore u NDH

bio je zaduţen Maks Luburić, ĉelni ĉovjek Ustaške obrane, trećeg ureda ustaške nadzorne

sluţbe, koji se smatra najbrutalnijim organizatorom i neposrednim poĉiniteljem masovnih

zloĉina, posebno u Jasenovcu.

U tom središnjem i jedinom ustaškom logoru smrti, koji će raditi od kolovoza 1941. godine

do kraja rata 1945. godine poĉinjeni su najstrašniji i najmasovniji zloĉini. Romi, Ţidovi, Srbi,

Hrvati i Slovenci, politiĉki zatoĉenici, duševno bolesne osobe, homoseksualci i lopovi, ubijani

su na najbrutalnije naĉine noţevima, kamama i maljevima, davljenjem, utapanjem, vješanjem,

a sa brojem ţrtava u logoru Jasenovac brutalno se i danas manipulira.

Brojni su zatoĉenici logora umirali od gladi ili od bolesti, ili su pak bili jednostavno

pogubljeni. Pored toga, ustaške su vlasti predale oko sedam tisuća hrvatskih Ţidova i

nepoznati broj Roma nacistima, koji su ih deportirali u Auschwitz, Bergen-Belsen i ostale

takozvane radne logore. Od deportiranih Ţidova jedan broj ih se je vratio domovima u

Republiku Hrvatsku nakon završetka Drugog svjetskog rata. Otprilike oko šezdeset posto

muškaraca i sedamdeset posto ţena izbjeglo je egzodus. Kao što sam već naveo nije poznat

broj upućenih Roma u nacistiĉke logore, kao niti broj Roma koji su izbjegli egzodus u tim

logorima. Na ţalost taj podatak ostati će zauvijek ovijen tajnom.

Postoje vremena i mjesta koja dopuštaju osvrnuti se na prijeĊeni put ĉovjeĉanstva kroz

stoljeća i to kako u dobru tako i u zlu. Zacijelo, povijesni trenutak sa svojim još otvorenim

ranama, predstavlja priliku da se saĉini odreĊeni zakljuĉak o prijeĊenom krvavom putu Roma

tijekom posljednjih stoljeća. Na poseban naĉin to se odnosi na susret razliĉitih kultura i

religija poslije, zasigurno teških vremena, koje svi zajedno nastojimo prevladati i zaboraviti, a

kako bismo osigurali bolju budućnost novim generacijama.

Samo u poštivanju jedni drugih moguće je izbjeći rat. Dimenzija stvorenosti oznaĉava takoĊer

pozitivnost i autonomiju, pravo na ţivot, dakle radost i uţivanje, ali je ta radost moguća samo

ako priznajemo drugoga i samo ako s naše strane moţemo biti priznati od drugoga, u odnosu

koji nije izloţen hiru nasilja.

Ako smo prisiljeni na mir samo zbog toga što se ne moţemo dokraja izjesti, razarajući se

našim vlastitim rukama, onda je to jadno i ništa ne znaĉi. Zacijelo je to znak da se same stvari

protive ludostima ljudi koji se svojim vlastitim rukama svode da budu stvari meĊu stvarima,

instrumenti u sluţbi sile koja ih na koncu posve pregazi. Svi mi zajedno moţemo osigurati

bolju budućnost.

34.

Sloboda i jednakost moraju biti dostupne za sve, i pri tome trebamo prihvaćati razlike i

poštivati svakoga pojedinca u našoj zajedniĉkoj odgovornosti za pravedniji i humaniji svijet.

Za nas Rome Jasenovac i drugi logori nisu gradovi mrtvih, nego gradovi živih, jer u Romima

kao narodu sve muĉeniĉke ţrtve ţive. Nevine ţrtve pogubljene unutar svih logora ţive su i u

našim srcima i dušama u svakom novom danu koji se budi, kojeg radosno doĉekujemo.

Upravo zbog svoje dimenzije povijesti postojanja i pamćenja, a od trenutka kada su stigli prvi

glasovi o logorima smrti i od kada su niz rijeku Savu doplovili prvi leševi, Romi su poĉeli

pamtiti još jednu okrutnost i nepravdu koja im je poĉinjena.

Godinama je trajala, i još uvijek traje, borba za identitet i liĉnost svih ţrtava. Vlasti su

pokušavale sakriti da je Jasenovac podignut da bi u njemu prije svega bili ubijani Romi,

Ţidovi i Srbi, narodi koji su se razlikovali od samih Hrvata, po vjeri, boji, mentalitetu,

povijesti, kulturi, jeziku, a ţivjeli su na prostorima tadašnje hrvatske niz stoljeća zajedno sa

Hrvatima dijeleći zajedno sa hrvatskim narodom njegovu povijest.

Tamo gdje nedostaje istina, nemoguća je pravda, gdje nema pravde, umjesto opraštanja dolazi

osveta. Svima ljudima i narodima neka bude poruka i pouka, da nikada više ne ostvaruju

svoje ciljeve zlom, mrţnjom, ubijanjem i nepravdom, nego samo dobrim, mirom, dijalogom,

poštivanjem, priznavanjem i pravdom.

Tek 1968. godine uz veliki pritisak rodbine i potomaka ţrtava logora Jasenovac formirana je

Radna organizacija Spomen-podruĉje Jasenovac. Od tog perioda struĉni radnici ovog

Memorijala prikupili su veliki broj predmeta i dokumenata o zloĉinima, a u Donjoj Gradini,

najvećem stratištu Jasenovaĉkog logora otkriveno je sto i pet masovnih grobnica, dok mnoge

još niti danas nisu otkrivene. Grobnice su raznih veliĉina, pet, deset i više metara duge, dva

metra široke i jedan i po do dva metra duboke. Nakon pogubljena ţrtve su bile prekrivene

ţivim vapnom i zatrpane.

Po metodama muĉenja i izvršavanja ubojstava i smaknuća, Jasenovac je bio bez pramca u

svijetu. To je bio sistem od pet logora ("Krapje", "Broćice", "logor 3-Ciglana", "Kula u staroj

Gradišci" i "Kožara" u samom Jasenovcu). Jasenovac je radilo od jeseni 1941. godine do 22.

travnja 1945. godine kada su se ustaše poĉele povlaĉiti uništavajući veći dio arhiva i objekata

i ubijajući sve one koji bi mogli priĉati o izvršenim genocidima koji su tu poĉinjeni.

VoĊe ustaške organizacije primjenjujući u tadašnjoj NDH rasistiĉku teoriju o ĉistoći rase i

nacije, odluĉili su da iskorijene sve Rome, Ţidove i Srbe, odluĉili su da istovremeno

likvidiraju i sve one Hrvate, one koji su na bilo koji naĉin iskazali svoje protufašistiĉko

raspoloţenje. Tako su se u kratko vrijeme napunili svi zatvori i sve tamnice.

Nikakav racionalizam nije u stanju objasniti podrijetlo zla koje se utjelovilo u nacizmu kao i

samom ustaštvu. U okolnostima osporavanja naših ideala, svega što nas je poticalo u borbi da

stvorimo svoju drţavu, svega svetog i plemenitog, krivotvoreći prave i iskrene hrvatske

motive, niz godina pokušava se izbjeći sramota poĉinjena drugim narodima ili nacionalnim

manjinama koje su svoj danak platile krvlju tijekom NDH.

Drugi svjetski rat Romi su proţivjeli po zbjegovima, na crti dnevne opasnosti svih mogućih

35.

vojska koje su prolazile prostorima tadašnje Europe, oĉekujući bolje dane. MeĊutim, šokirani

dogaĊajima koji su se poĉeli zbivati, ne shvaćajući istog trena dimenziju stradanja svojeg

naroda, primali su samo po neku vijest, koja je, iako filtrirana, oznaĉavala svu tragiĉnost

stvarnosti. Tragiĉni procesi, masovna ubojstva koji se nisu mogli prikriti, nisu obećavali

Romima ništa dobroga, još manje slobode ili mira. Nisu se osjećali mir i smirenost, sigurnost,

naprotiv, sve je vrvjelo od nekakvih progona, zlostavljanja, masovnih pogubljenja i dnevnih

genocida. Ta dimenzija progona i pogibelji koju su tada kao narod osjećali, bila je era

najvećeg egzodusa Roma koji su ikada kao narod doţivjeli i proţivljavali.

Logori i zatvori u tadašnjoj Jugoslaviji

Holokaust u logorima smrti u Republici Hrvatskoj, kao i na podruĉju tadašnje Jugoslavije do

danas je skoro neobraĊena tema, ĉak i tabu, i o njima se vrlo malo govori. Izvori postoje, ali

daju relativno malo podataka, većinom fragmentarnih, ali ipak se moţe sagledati prava slika

koja nije niti će biti ikada potpuna.

Na teritoriju tadašnje Jugoslavije takoĊer je bilo logora i zatvora u kojima su stradavali Romi

i Ţidovi kao na primjer u selu Krušćici kod Viteza, te Trepći u Bosni i Hercegovini, Sajmište i

Banjica u Beogradu, logori i zatvori u Sremskoj Mitrovici, Ĉoki, Ostrovaĉkoj adi, Panĉevu,

Zajeĉaru, Nišu, Starom trgu, Toplicama, Topovskim šupama, Šapcu, Baĉkoj Topoli, i drugi

logori unutar tadašnje Srbije, kao logori i zatvori koji su postojali u tadašnjoj talijanskoj zoni.

Romi u logoru Sajmište u Beogradu, Srbija.

36.

Ujedinjeni narodi su 27. sijeĉnja, dan kada su saveznici 1945. oslobodili Auschwitz proglasili

meĊunarodnim danom sjećanja na holokaust. No Izraelci, Ţidovi, taj dan tradicionalno

obiljeţavaju 27. dana ţidovskog mjeseca nisana, a kako bi ujedno obiljeţili i stvaranje

ţidovske drţave.

Jezik Roma

Romski narod daje posebno upeĉatljiv primjer shvaćanja da je jezik kljuĉ samog identiteta.

Raspršeni po cijelom svijetu u dijaspori ĉiji put traje nekoliko stoljeća, Romi su ujedinjeni u

zajedniĉko porijeklo za koje njihov jezik pruţa odluĉujući dokaz. Podijeljen na onoliko

narjeĉja koliko postoji i grupa Roma na pet kontinenata, ovaj zajedniĉki jezik nosi otisak

svojih putovanja te ih povezuje za Indiju, njihovu pradomovinu.

Ustrajnost gramatiĉkih oblika koji su na mnogo naĉina sliĉne onima za indo-europske jezike

koji se govore u Indiji i danas, kao i osnovni rjeĉnik koji, unatoĉ nekim fonetskim

promjenama, sadrţi rijeĉi koje moţemo pronaći u Hindskom, Punjabskom, ali i u Dardic

jezicima.

Kad su, prije tisuću ili više godina, nomadski preci današnjih Roma poĉeli svoje dugo

putovanje prema zapadu, oni su se ĉesto zaustavljali, ponekad na duţe razdoblje, u regijama i

u blizini gdje su ţivjeli narodi razliĉitih jezika i obiĉaja, a iz kojih su posudili neke kulturne i

jeziĉne osobine. Kao pravilo, meĊutim, oni nisu u tim zemljama ostati dovoljno dugo da se

potpuno asimiliraju ili da se u tolikoj mjeri integriraju kao zajednica, te da izgube svoj

identitet i svoju originalnosti.

Ali, ĉak i kad su se zaustavljali u nekom podruĉju nastavili su prakticirati nomadski naĉin

ţivota na lokalnoj razini. U Srednjem Istoku putujuće skupine dobili su imena po svojim

raznim susjedima (kao što je Nawar u Palestini), ili naziv Dom. U Armeniji se njihov naziv

promijenio u ime Lom. Nekoliko desetljeća kasnije, u Grĉkoj, postali su Rom, a to ime su

zadrţali u cijeloj Europi pa i drugdje u svijetu sve do danas.

Fonetskoj evoluciji njihovog etniĉkog imena ĉini se da je moguće ući u trag unutar povijesti

pa se imamo pravo vratiti na poĉetak. Dakle, jezik kojim govore Europski Romi danas sadrţi

mnogo rijeĉi sa slovom "R". Rijeĉi su sasvim sliĉne te se mogu i danas naći u indijskim

jezicima, što sadrţi odgovarajući fonem romskog jezika. Tu je ĉak i grupa indijski nomada

koji sebe i danas nazivaju imenom Dom.

Mnogi drugi nomadski narodi Indije podsjećaju nas što je moralo biti sa podrijetlom

europskih Roma. Najistaknutiji od ovih naroda su narodi Banjara i Lamana, koji govore jezik

koji je sasvim razliĉit od onog kojim govore njihova europska braća i još bliţi Hindski narod,

jer iako su ostali u svojoj zemlji, njihov jezik je pretrpio snaţan pritisak u raznim kulturama.

To sve objašnjava postupna odstupanja od Romskog jezika.

Naravno, nakon toga Europski Romski jezik pretrpio je sporu, ali neumoljivu promjenu.

Njihovo obuhvaćanje Azije nije ostavio traga na romskom jeziku, bez obzira na srodnost

37.

izmeĊu indijskog i iranskog jezika. MeĊutim, Romani Chib, jezik Roma, nedvojbeno sadrţi

iranske i armenske posudbe.

Rijeĉi iranskog porijekla nalaze se u svim narjeĉjima, kao što su baxt (sreća, bogatstvo),

ambrol (kruška), khangeri (crkva), angustri (prsten), ruv (vuk), vurdon (kola). Rijeĉi iranskih

ili armenski podrijetla su: Zor (snaga), ili rijeĉ čikat (ĉelo). Rijeĉi armenski podrijetla su: bov

(pećnica) i grast (konj).

Jezik najzapadnijih skupina Roma odluĉno je utjecao na njihov boravak u Grĉkoj, a što je

dovelo do asimilacije vokabulara i gramatiĉkih oblika kako bi se kasnije mogli naći u svim

romskim narjeĉjima Europe.

Sljedeće su rijeĉi grĉkoga porijekla: drom (put, cesta), karfin (nokat), klidi (kljuĉ), kokalo

(kost), papin (guska), petalos (potkova), tsox (suknja), zumi (juha), (v) amoni (nakovanj), te

isviri (ĉekić).

Mnoga Romska narjeĉja su morfemi grĉkog podrijetla, ukljuĉujući: - mi, koji se koristi za

trpni oblik (ramome: pismeni; pahome: smrznuta; vezlime: vezen) i - htijenje, koji se koristi

za oblik imenica izvedenih iz glagola ili pridjeva, a uzete su umjesto sufiks - pe, što je

indijskog podrijetla, i uvijek se koristi u odreĊenim narjeĉjima (pimos ili pibe: pića, od pi -:

piti; nevimos ili nevipe: novosti, vijesti, od nevo: novo; ternimos ili ternipe: mladih, od terno:

mladi; barvalimos ili barvalipe: bogatstva, od barvalo: bogat).

Romski jezik je u ĉetrnaestom stoljeću bio transformiran, ponekad duboko i jako, a u

razliĉitim europskim zemljama koje su Romi "posjetili". To je fleksibilan i bogat jezik, s

kompleksnim deklinacijom za imenice i glagole konjugacije koje omogućavaju vrlo širok

stupanj komunikacije. U Balkanskom narjeĉju, gdje je deklinacija preţivjela, postoje muške

ili ţenske imenice, jednina i mnoţina.

Uzmimo primjer mnoţinu od phral (brat):

nominativ: phrala (braća)

genitiv: phralengo (braće)

dativ: phralenge (do braća)

akuzativ: phralem (braća)

vokativ: phralale (braća!)

ablativ: phralendar (braća)

lokativ: phraleste (kod braće ')

instrumental: phralentsa (s braćom)

Glagoli imaju pet glagolskih vremena: sadašnji: kerav (ja) nezavršeni: keravas (radim) prošli:

kerdem (nisam) završi: kerdemas (ja sam uĉinio) i budući: kam-kerv (ja ću).

Deklinacija imenica preţivjela je sa manje poteškoća u istoĉnoj Europi, a zbog utjecaja

slavenskih jezika. Ostali dijalekti, meĊutim, kao što je sada već izumrla skupina velških

Roma, saĉuvana je znatna deklinacija bogatstva. Ipak u zapadnoj Europi tendencija je za

deklinacijom stala je iza imenice te se "smanjila" pomoću prijedloga. U nekim sinto

dijalektima srednje Europe prijedlozi su preuzeti iz njemaĉkog jezika i još uvijek se koriste:

Pral Fon u (od brata) u Pral (za brata) mit u Pral (s bratom).

38.

Korištenje ispod grafema je postojanije i univerzalnije, a s obzirom na sva dijalektalna

spajanja u kojima je romski jezik bio sam predmet. MeĊutim, u nekim podruĉjima postoje

varijacije. Na primjer, postoje centralizirani samoglasnik fonema u nekoliko varijanti vlaškog

jezika koje su oznaĉene ə, ili ъ. Isto tako, postoje nepĉani suglasnici, sa kojima se uglavnom

susrećemo u ćirilici kod skupine Roma plemena Kalderash i zastupljene su s varijantom

grafema rijeĉ [t ʲ] koji ukljuĉuju [TJ], [ty], [c], [Cj i [t '].

Grafemi - fonemi: Aa [a], Bb [b], Cc [ts], Ĉĉ [tʃ], Ĉh ĉh [tʃʰ], Dd [d], Dţ dţ [dʒ], Ee [e], Ff

[f], Gg [g], Hh [h], Ii [i], Jj [j], Kk [k], Kh kh [kʰ], Ll [l], Mm [m], Nn [n], Oo [o], Pp [p], Ph

ph [pʰ], Rr [r], Ss [s], Šš [ʃ], Tt [t], Th th [tʰ], Uu [u], Vv [ʋ], Xx [x], Zz [z], Ţţ [ʒ]. Grafem -

Fonem: Aa [], Bb [b], Cc [ts], Cc [tʃ], Ĉh ĉh [tʃ ʰ], dd [d], Dţ dţ [dʒ], Ee [e], FF [f], Gg [g],

Hh [h], II [i], JJ [j], KK [k], Kh kh [k ʰ], Ll [l], Mm [m], Nn [n], oo [O], str [P], Ph ph [p ʰ],

Rr [r], Ss [s], SS [ʃ], Tt [t], Th th [t ʰ], Uu [u], vv [ʋ], Xx [x], Zz [z], ZZ [ʒ].

Romski jezik pokazuje izuzetna teorijska pitanja u odnosu na svoju pretrpljenu balkanizaciju,

koje se mogu razlikovati u tri razine:

1.) najranija prije europska dijaspora koja je rezultirala iz kontakta uglavnom s grĉkim ali

i slavenskim stanovništvom,

2.) neprekidan kontakt s dijalektom koji je ostao na Balkanu, dali na austrijskom,

maĊarskom ili turskom teritoriju, i

3.) iscrpan dodir sa starim narjeĉjem. U Balkanskom romskom postoji dinamiĉan odnos

izmeĊu lokacija i utjecaj od višejeziĉnosti koji je izveden iz intenzivnog kontakta sa

dijalektima iz grĉkih i slavenskih jezika.

U posljednjim godinama Romi su izrazili teţnju da se kulturalno ujedine na temelju njihovih

zajedniĉkih korijena i tradicionalnih vrijednosti. MeĊutim, jedan od glavnih problema za

ujedinjenje upravo je i sam romski jezik Ĉini se kako je ĉinjenica da je kultura Roma

tradicionalno usmena, to jest nije napisana. Romski jezik polako je izgubljen iz generacije u

generaciju, a veći dio istoga prenesen je usmeno. Razlog navedenome je ĉinjenica da su Romi

nedovoljno neobrazovani, siromašni i ţive u vrlo lošim uvjetima ţivota pa nisu niti imali

mogućnosti da svoj romski jezik saĉuvaju u pisanom obliku. Premda je bilo nekih napora

kako bi se romski jezik transkribirao kroz stihove i priĉe kroz romsku glazbu ili kroz neki

tradicionalni romski folklor, no tu Rome ĉeka izuzetno dug i teţak put.

Nomadske skupine Roma koje su emigrirale u Španjolsku, Portugal, Englesku i Švedsku

koristi većinom jezik lokalnog stanovništva i napuštaju svoj romski jezik. Tipiĉno,

neologizmi su gramatiĉke infleksije originalnih jezika, ali oni su pozvani i drugim nazivom

kao na primjer Anglo Romi u Engleskoj.

Sve to obogaćivanje romskog rjeĉnika i fleksibilnost u kreiranju novih rijeĉi, ne samo da nije

degeneriralo sami romski jezik, već je umjesto toga on postao više prilagodljiv na promjene u

uvjetima ţivota, razdobljima i okruţenjima. Osim toga, ovaj utjecaj drugih europskih jezika

bio je glavni razlog za stvaranje mnogih romskih dijalekata.

39.

Prema statistiĉkim dokazima, najmanje 66% Roma u svijetu, što je otprilike oko tri milijuna

Roma, govore podunavskim dijalektom, koji je poznat kao Vlaški dijalekt, a koji naglašava

Rumunjski utjecaj na vokabular. Druge grupe su Romi koji su napustili svoj izvorni romski

jezik i koji govore starom verzijom romskog jezika kao Romi plemena Rudari.

Fleksibilnost romskog jezika takoĊer se otkriva u kapacitetima za stvaranje novih oblika,

ponekad putem zapanjujuće kombinacije rijeĉi razliĉitih etimoloških porijekla. U jednom

sinto dijalektu, na primjer, rijeĉ svigardaj sastavljen je iz daj (majka rijeĉ indijskog podrijetla,

te adaptacije njemaĉke rijeĉi Schwieger (Schwieger-promrmljati). Ledome rijeĉ (zamrznuta)

dogaĊa se u dijalektu skupine muslimanskih Roma sa podruĉja juga Balkana, a on je

sastavljen od slavenske rijeĉi vodio (led) i rijeĉi mene sufiks, koja je grĉkoga podrijetla.

Dakle, umjesto izroĊenosti jezik Roma pretrpio je promjene u skladu s procesom koji je sliĉan

onome koji su se dešavali i drugim jezicima. Romski rjeĉnik je obogaćen i prilagoĊava se u

skladu s novim potrebama, promjenama, uvjetima ţivota, razdobljima i okruţenjima. Ali, to

ĉini teškoće razumijevanja meĊu razliĉitim skupinama Roma, budući da se povećava razlika

izmeĊu narjeĉja.

Što su romski dijalekti

Najmanje dvije trećine Roma od ukupnog svjetskog broja Roma koji iznosi oko tri milijuna

Roma (ovo je najviša konzervativna procjena jer je nemoguće dati preciznu statistiku) sluţi se

podunavskim narjeĉjem koje se naziva Vlax narjeĉjem. To je pojam koji naglašava istaknuti

rumunjski doprinos njenom vokabularu, ali koji danas moţda više i nije odgovarajući.

OdreĊene skupine, unatoĉ njihovom Romskom porijeklu, napustile su svoj jezik i prihvatili su

od svojih susjeda njihov jezik (jedan primjer je primjer romskog plemena Rudara iz

Rumunjske). Drugi dijalekti prikazani su u sljedećem popisu, koji nije iscrpan. Treba imati na

umu da je klasifikacija izvršena prema zemljopisnim grupama te da se danas koriste samo radi

praktiĉnosti, jer su se ovi dijalekti proširili po cijelom svijetu zajedno s onima koji ih koriste.

1) podunavska skupina (Kalderši, Lovari, Ĉurari, itd.);

2) zapadno Balkanska skupina (Ĉergaši, Kaloperi, Arlije, itd.);

3) Sinto skupine (Eftavagarja, Kranarja, Krasarja, itd.);

4.) Romi skupine srednje i juţne Italije (Lovari, Kalo, Kalderaši, Ĉergaši itd.);

5) britanski velški, (sada već izumrli, danas postoji samo anglo-romski koji je preţivio, a koji

sadrţi mješavinu engleskog i romskog);

6) Finski Romi (Lovari, Kalderaši, Kalo itd.);

7) Grko – Turski (njihovo postojanje je kao zasebna grupa i jako je diskutabilno);

8) Iberijski (danas zastupa grupu plemena Kalo, španjolski romski dijalekt).

Prema teoriji postavljene od strane R. Turnera, podrijetlo Roma trebalo bi, a s obzirom na

njihov jezik, traţiti u središnjoj Indiji. Drugi tvrde da su ponikli u sjeverozapadnoj Indiji.

Zbog svoje stalne pokretljivosti i ĉinjenica da imaju najmanje deset stoljeća putovanja, teško

je sa sigurnošću reći da li su Romi potekli iz pokrajine Punjab u Indiji. Nije u dvojbi broj

indijskih rijeĉi koje se pojavljuju u vokabularu ove takozvane "europske skupine Roma" koji i

danas najĉešće koriste niţe navedene pojmove: kuća: kher (Hindski ghar) stabla: Rukh

40.

(Hindski rukh) sol: lon ( Hindski lon) zemljišta: phuv (Hindski bhu) ĉovjek: manuš (Hindski

manus) ţlica: roj (Hindski doi) crni: kalo (kala u Punjabu) bijela: parno (panar / parana u

Dardic jeziku) mladi: terno (tarun u Hindskom jeziku) šetnja: ga (Hindski ja) izvan: avri

(Hindski bahir).

U nastavku je nekoliko primjera za zvukove koji se mijenjaju. To su inovacije koje romski

jezik dijeli sa centralnim indijskim jezicima, kao što je Hindski jezik. Ove promjene ukazuju

regularni zvuk i odnos prema sanskrt jeziku, kao i duţi boravak samih Roma na prostorima

središnje Indije.

Razlike izmeĊu romskog i središnjeg indijskog jezika, kao i njegov konzervativan izgled za

razliku od središnje indijske inovacije jezika, a koji podrţavaju pretpostavku o ranijem

iseljavanju Roma iz središnje Indije su:

Sanskrit Romski Hindski "Hrvatski"

dr a:kṣa: dr.: ksa: dr akh dr. AKH d a:kh d: KH "groţĊe"

mi ṣṭ a mi St mi št o mi št o mi: th a: mi: th: "dobro"

Paralele za inovacije na sjeverozapadnom indijskom jeziku, kao što je Sindi jezik, a koje se ne

nalaze u jezicima središnje Indije i time pokazuju da su Romi u duţem vremenskom razdoblju

boravili na sjeverozapadu Indijskog potkontinenta su:

Sanskrit Romski Sindhi Hindi "Hrvatski"

va ṅk uḥ va nk uh ba ng o ba ng o wi ṅg u ng wi u bã: k a: ba: k: "nepošten"

da nt aḥ ah da nt da nd da nd ḍa nd u nd da u dã: t da: t "zub"

Morfologija

U romskom jeziku imenice se sastoje od dva spola, muški i ţenski spol, a brojevi se sastoje u

jednini i mnoţini. U glavnim svojstvima, broj i vrsta, u romskom jeziku nalikuje onim drugim

indoeuropskim jezicima, i jedini je sluĉaj u formaciji tipiĉne za novo nastale indoarijske

jezike.

Vokativ u romskom jeziku zauzima posebno izolirani poloţaj. On djeluje kao akuzativ

diskursa istaknutih entiteta. Ovi entiteti su semantiĉki vrlo ĉesti, ali ne i uvijek, te su

okarakterizirani kao oţivljeni, što je dovelo za korelaciju pojave akuzativ = nominativ

akuzativ = beţivotni. Osnova za pet sekundarnih sluĉajeva je: dativ, ablativ, lokativ,

instrumental i genitiv. Dodatak koji se pojavljuje u formiranju tih sekundarnih sluĉajeva je

morfem: (/ es / / / hr /) + u sluĉaju morfema: dativ (/ ke / / ge /), ablativ (/ tar / / dar /). Opisan

je kao lik skupljanja u romskom jeziku (1). Od dijakronijskog stajališta tih sekundarnih

41.

sluĉajeva morfemi su gramatiĉki analizirane vrste rijeĉi odgaĊanja (sistem za sluĉaj), vidi

tablicu u prilogu.

Postoje razne specifiĉne razlike u realizaciji instrumentalne jednine s jedne strane:

manušesa : manušeha ("s ljudskim bićem, sa ĉovjekom")

rakljasa : rakljaha (" s djevojkom")

I uz genitiv, što se prvenstveno koristi uz svojstven naĉin, a time se dodatno odlikuje na spol i

broj, s druge strane:

manušeskero : manušeskoro : manušeskro : manušesko

manušeskeri : manušeskiri : manušeskri : manušeski

manušeskere : manušeskere : manušeskre : manušeske

manušengero : manušengoro : manušengro : manušengo

manušengeri : manušengiri : manušengri : manušengi

manušengere : manušengere : manušengre : manušenge

U postupno drukĉijem naĉinu, unutar mnoštva "raznih dijalekata " romski jezik dodatno je

razvio analitiĉki sluĉaj formacija, koje se ĉesto zamjenjuju sintetiĉkim lokativom. Isto tako,

ablativ je pogoĊen, te je vrlo rijetko i zastupljen, ponekad moţda i nije nikao zastupljen,

meĊutim, instrumentalni sluĉaj je zamijenjen analitiĉki. U romske "dijalekte" koje se dijele na

ovaj razvoj, koja se prije svega vidi kao rezultat kontakata s jezicima balkanskih, "starih",

sintetiĉkih oblika, dopunjen je "moderni" analitiĉko prijedloţni sluĉaj, uglavnom na putu

prijedlog + nominativ, a kao što je pokazao u nastavku:

gavestar : katar o gav ("od / iz sela")

gaveste : ando gav ("u selu")

Sklanjanje u preostala nominalna podruĉja, ĉlanke, pridjeve ili zamjeniĉke pridjeve,

karakteriziraju nominativ koji je posredan. Fraza imenica regulirana je na glavu imenicu, kao

što ilustriraju sljedeći primjeri:

o laĉho raklo : le laĉhe raklessa ("dobar djeĉak " : "uz dobrog djeĉaka")

i terni dţuvli : la terna dţuvljatar ("mlada djevojka" : "sa mladom djevojkom")

e tikne ĉhave : le tikne ĉhavenge ("malo dijete" : "sa malim djetetom")

Tablica ispod prikazuje varijante odreĊenog ĉlana:

sg. masc. sg. fem. pl.

nom. o i / e e / le / o

obl. le / e la / e le / e

Varijacije pridjeva - završetka u većini sluĉajeva su ograniĉena na ţensku jedninu i njen

posredan oblik:

42.

sg. masc. sg. fem. pl.

nom. baro bari bare

obl. bare bare/a bare

baro - ("velik")

Osim tih izobliĉenih pridjeva, romski jezik takoĊer ima nekoliko neminovnih pridjeva, kao

što je na primjer pridjev šukar ("lijep").

Do sada, imenice su se koriste kao primjeri koji su element naslijeĊenog leksikona. Kao takvi,

oni su drugaĉije morfološki oznaĉeni od pozajmica. Kao što su pridjevi fleksibilni oni su

drugaĉiji u odnosu na one naslijeĊene. Na primjer, ne postoji diferencijacija spola, oba spola

ili broja:

Kalderaški-Romski Kalderaški-Romski Bugurdţi-Romski

sg. / m. + f. pl. sg. i pl.

nom. lungo lungo(ne) dlgo

obl. lungone lungone dlgone

Lungo [←rum. lung]; ("dugo")

Što se tiĉe deklinacije muški rod se općenito razlikuje i ima razliĉiti vokal koji je "tematski

otklonjen naslijeĊenim rijeĉima" i ostvaruje se kao /-es /, dok je u sluĉaju bez pozajmica

deklinacije "postoje dokazi asimilacije", odnosno, od analogija prema vokalnom konaĉnom

poloţaju nominativan.

prije Europskog Europski Europski

generalno Kalderaš-R.i Burgenland-R.

nom. bakro sokro polgari

dat. bakreske sokroske polgariske

sokro ("punac") [←rum. socru];

polgar ("drţavljanin") [←ung. polgár]

U Kalderaškom romskom dijalektu, izmeĊu ostalog, naslijedile su se rijeĉi koje se dodatno

razlikuju od pozajmica kroz naglasak. Dok s nasljednim rijeĉima naglasak leţi na posljednjem

slogu, sa pozajmicama to je općenito pretposljednji slog koji naglašuje:

baló [←ai. ba:la] ("svinja")

trájo [←rum. trai] ("ţivot")

bakrí [←ai. barkara-] : ("ovca")

trásta [←rum. traistă] ("torba")

43.

Morfologija – Glagoli

Za razliku od konjugaciju pred-europski glagoli, konjugacija novijih kredita od europskih

jezika odlikuje se prilagoĊavanjem morfemi, koji prema Boretzky / Igla (1991) proizlaze iz

grĉkog (1).

Prije Europe Europski Europski Europski Europski

general Kalderaš- Bugurdţi- Sepeĉides- Burgenland-

ker-el gind-isar-el izbir-iz-la jazd-in-ela pis-in-el

phen-el traj-isar-el trešt-iz-la anlat-în-ela gondol-in-el

Kalderaš- = Kalderaški romski jezik

Bugurdţi- = Bugurdţijski romski jezik

Sepeĉides- = Sepeĉideski romski jezik

Burgenland- = Burgenlandski romski jezik

kerel ( napravii) [←ai. karoti];

phenel (reći) [←ai. bhanati]

gindisarel (misliti) [←rum. a gîndi];

trajisarel (ţivjeti) [←rum. a trăi]

izbirizla (izabrati)

treštizla (drhtati)

jazdinela (pisati) [←tk. yazmak];

anlatînela (objasniti) [←tk. anlatmak]

pisinel (pisati)

gondolinel (misliti) [←ung. gondol]

Konjugacija glagola ukljuĉuje dva seta morfema diferenciranih po kategorijama "osoba" - av

(), () es, el (); (i), () en, (en), koji su dovoljno saĉuvani do danas, a (/ om / um / em /), (/ / al /),

(/ kao / ah / /); (h), (/ hr / /), (e), su ti koji su i ostali saĉuvani do danas unutar romskog jezika.

Nadalje dva morfema - (a) i (/ kao / ahi /) ukljuĉeni su u glagol formacije.

Ovisno o izgledu sufiks (), moţemo razlikovati kao oĉišćene kratke forme iz prezenta:

kratka forma kratka forma duga forma duga forma

singular plural singular plural

1 ker-av ker-as ker-av-a ker-as-a

2 ker-es ker-en ker-es-a ker-en-a

3 ker-el ker-en ker-el-a ker-en-a

44.

Raspodjele kratkih i dugih oblika razlikuju se od razliĉitih romskih grupa na razliĉite romske

skupine. Kod Roma skupine Kalderaš, kratki oblici funkcioniraju su kao predstavnici

indikativnih. Kod Roma skupine Arlije i Bugurdţi obiĉno se koriste kao predstavnici

indikativnih, ili alternativnih, a za predstavljanje indikativnih. Kod Roma skupine

Gradišćanskih Roma romski kratke forme imaju funkciju sadašnjosti i budućnosti.

Nasuprot tome, dijalekti romskog jezika koji se govore na Balkanu (/ ka / kam / kama /)

izvedene su iz glagola diab (ljubav, ţelim,) i danas: ka kerav (napraviti ću). Kratke forme

prisutne su i osnova su za trajnost, a oblici davno prošlog vremena funkcioniraju kao osnova

(2).

imperfekt. imperfekt. savršen savršen davno prošlo vrijeme davno prošlo vrijeme

singular plural singular plural singular plural

1 ker-av-as ker-as-as ker-d-om ker-d-am ker-d-om-as ker-d-am-as

2 ker-es-as ker-en-as ker-d-an ker-d-en ker-d-an-as ker-d-en-as

3 ker-el-as ker-en-as ker-d-a(s) ker-d-e ker-d-as-as ker-d-en-as

imperfekt = nesvršen

Karakteristika prošlog svršenog vremena je ubacivanje formi izmeĊu poĉetka i kraja, a u

sluĉaju da je iznad /-d-/ -, koji se ĉesto pojavljuje kao pribilješka ili palatalan zvuk /-dj-ili, kao

što je prikazano u sljedećem primjeru, kao i pomaknut od afrikata / c /. Ovaj primjer iz

romskog dijalekta Gradišćanskih Roma štoviše pokazuje /-ahi / sufiks, koji je karakteristiĉan

za Rome iz Gradišća i okolnih istih plemena Roma. Štoviše, primjer pokazuje glasovne

promjene i kontrakcije na morfemske granice, kao i modalne funkcije prošlog svršenog

vremena u oblicima, pluskvamperfekta:

singular plural singular plural singular plural

1 ker-ahi kerah-ahi ker-ĉ-om ker-ĉ-am kerĉom-ahi kerĉam-ahi

2 kereh-ahi kern-ahi ker-ĉ-al ker-ĉ-an kerĉal-ahi kerĉan-ahi

3 kerl-ahi kern-ahi ker-ĉ-a ker-d-e kerĉ-ahi kerĉan-ahi

Trpno stanje je bilo sintetiĉki formirano sa dodatkom u tekstu (/ -ov-/-av- /), na primjer

mardjovav (ja sam pogodio): marav (tuĉem). Ta formacija nije produktivna kao što je sluĉaj

za Rome iz Gradišća, to se formira po analitiĉkom tipu trpni + "biti": mardo ojav (ja sam

pogodak).

Nemoguće je lijeĉiti fenomene romskih glagola kao pasivno formiranje pojedinih dijalekata.

Kao zakljuĉak, predstaviti ćemo vam indikativne oblike glagola "biti", koji takoĊer sluţe kao

veznik i navedeni su u nekoliko romskih varijacija, ukljuĉujući etimologiju i paralele u novom

indoarijskom jeziku.

45.

Sinte Bgld. Kald. Bugurd. Sep. Sanskr. Hindi Panjabi Hrvatski

1 hom som sîm s(i)jom isinóm asmi hauṃ/ hu:ṃ ha:ṃ Ja sam

2 hal sal san sjan isinán asi hai haiṃ ti si

3 hi hi sî si isí asti hai hai on/ona je

1 ham sam sam sjam isinám smas(i) haiṃ ha:m mi smo

2 han san san sjen isinén stha ho ho ti si

3 hi hi sî si isí santi haiṃ han oni su

Sinte = Sinti Romi

Bgld. = Gradišćanski Romi

Kald. = Romi Kalderaši

Bugurd. = Romi Bugurdţi

Sep.= Sepeĉides Romi

Morfologija – dijelovi

Kao i za glagole, ĉestice romskog jezika mogu biti samo okvirno navedene i prezentirane na

naĉin i iz izvadaka u kontekstu ovog pregleda (1).

Unutar kategorija priloga, moramo razlikovati izvedene modale priloga i naslijeĊene ili

posuĊene jedinice lokalnih i vremenskih priloga.

Modeli priloga su izvedeni iz pridjeva koji dolaze od (/ es / e /) koji je korijen: bar-e (e),

(velik) lach-e (e),(lijepa) tikn-e (e), (mala) i tako dalje.

Za lokalne priloge, postoje parovi iz starog indoarijskog lokativa i ablativa sufiksa, kao što su:

angle : anglal : ( "ispred": "s prednje")

maškare : maškaral ( "u sredini": "iz sredine")

tele : telal : ( "ispod": "odozdo")

upre : upral :( "iznad": "odozgo")

Ovi prilozi mjesta ĉesto funkcioniraju kao prijedlozi. Sljedeći ĉlanak asimilira i daje neutralni

oblik prijedlozima koji završavaju na samoglasnik:

anglo kher :( "ispred kuće")

maškar i len : ( "u sredini rijeke")

telo bař : ( "pod kamenom" ili "pod ogradom")

upri bar ("na kamenu" ili "na ogradi")

MeĊu romskim dijalektima koji se govore na Balkanu, postoji i snaţna varijacija, a s obzirom

na naslijeĊe:

46.

kate / kathe / khate; akate, ...; katka / atkha : ("ovdje")

kote / kothe / khote; okote, ...; kotka / kutka / :( "tamo")

Romski jezik zadrţava samo nekoliko priloga vremena koje su naslijedili od indoarijskog

jezika. Velika većina tih rijeĉi su krediti ili produkcije, a koji uglavnom postoje i koriste se u

širokom spektru razliĉitih specifiĉnih oblika:

akanak / akana / akan / kana … [←ai. kṣaṇa-] ( "sada")

idţ / iź / iĉ / … [←ai. hyas] ( "juĉer")

tehara / tahara / taha / tasja /… [←gr. ταχιά] ( "sutra")

ĉirla (Arlije- and Bug.-R.) [←gr. καιρός ] ( "davno" ili "prije mnogo vremena")

dumut / dumult / … (Kald.-R.) [rum. demult] ( "davno" ili "prije mnogo vremena")

mindig (Bgld.-R.) [←ung. mindig] (oduvijek, svugdje, uvijek)

artîk (Sep.-R.) [←tk. artık] ( "odmah", "sada")

araći / eraĉi / iraĉi / arati / … adava rat (juĉer, "ovu noć")

agjes / avdive / avdzis / adi / ... adava dives ("danas", "ovaj dan")

Zajedniĉkih ĉestica na negacije pojavljuju se u svim varijacijama romskog jezika, te su

indijskog podrijetla:

na ←pk. na ←ai. na vgl. hi. na:/na ("ne")

Koordinirani veznici koji se mogu pratiti unatrag do Indije su: thaj / taj ( "a") [← AI. tatha: pi]

i vaj ( "ili") [← AI. Va], od kojih su neki meĊutim, zamijenjeni novijim kreditima u velikom

broju romskih dijalekata:

kalo thaj parno ( "crno-bijeli")

kalo vaj lolo ( "crne ili crvene boje")

Kao da su podreĊeni veznici općenito ustrajni u razlikovanju izmeĊu indikativnog kaj (← AI.

Kasmin) te (← AI. TAD), koji takoĊer vrijedi i za Rome sa Balkana, i vrijedno ih je

spomenuti kao što pokazuju sljedeće reĉenice:

Dţanav, kaj aves baxtalo. ( "Ja znam da ćeš ti biti sretan.")

Kamav, te aves baxtalo. ( "Ţelim da budete sretni i zadovoljni.")

Posljednjih godina obiljeţeni ţeljom koja se je pojavila meĊu Romima iz razliĉitih zemalja,

ali ne iz politiĉkih ili teritorijalnih potreba, već iz ţelje i potrebe da oĉuvaju svoje zajedniĉke

korijene i vrijednosti, javlja se ţelja za oĉuvanjem i promoviranjem, romskog jezika. Iako se

ovaj pokret još uvijek ograniĉava samo na krug romskih intelektualaca, postoje neke

indikacije da iz dana u dan pokret o oĉuvanju romskog jezika raste.

Problem ujedinjenja romskog jezika objašnjen je na raznim Romskim kongresima i

skupovima koji su odrţavani u Parizu, Rimu, Ţenevi i Göttingenu, Zagrebu i drugim

gradovima. Za sada to ostaje legitimna, ali jedva moguće aspiracija. Ujedinjenje romskog

jezika ne moţe biti odluĉeno na takvim sastancima sa malim brojem uĉesnika i bez podrške i

odobrenja cijele romske zajednice, jer to nije jednostavan problem.

47.

S druge strane, tu je sve više rasprostranjena tendencija pisanja na romskom jeziku, jeziku

koji je skoro do nedavno bio samo usmeni. Ne samo da je potrebno na romskom jeziku

zapisati rijeĉi romskih pjesama i priĉa, već je potrebno prepisati i već napisana knjiţevna djela

koja imaju i malo veze s tradicionalnim folklornom samih Roma. Studija romske gramatike je

već zapisana, dakle, romski jezik više nije iskljuĉivo privilegij ne romskih uĉenika.

Iako još uvijek ograniĉen samo na nekoliko dijalekata, objavljivanje knjiţevnih djela na

romskom jeziku, kao i širenje romskog jezika u pisanom obliku treba biti prvi korak prema

ujedinjenju i treba dovesti do dublje samosvijesti meĊu ovim ljudima u potrazi za svojim

porijeklom.

Danas taj pokret pridonosi transformaciji tradicionalnog, ne uvijek u pozitivnom smislu, s

pogledom da Romi postanu punopravni i ravnopravni ĉlanovi modernog društva, da ojaĉaju

svoju kulturu i svoju sposobnost za komuniciranjem na svojem jeziku.

Romski padeţi

Jednina

Ja- me

Ti – tu

On – vov

Ona – voj

Ono – gova

Ja idem – me Ċav

Ti ideš – tu Ċa

On ide – vov Ċal

Ona ide – voj Ċal

Ono ide – gova Ċal

Mnoţina

Mi – amen

Vi – tumen

Oni – von

Mi idemo – Amen Ċa

Vi idete – tumen Ċan

Oni idu - von Ċan

48.

Romska abeceda

Ovo je sluţbena standardna abeceda za romski jezik. Ona je standardizirana 1990. godine na

ĉetvrtom svjetskom Kongresu Roma u gradu Serock, Poljska. Ovim pismom koriste se svi

romski jezici, to jest svi romski dijalekti, a iste ne koriste samo karpatski i finski Romi.

Romi Lovari

Lovari su podskupina Roma koji govore dijalekt romskog jezika koji je pod utjecajem

maĊarskog jezika. Lovari ţive u mnogim dijelovima Europe, ukljuĉujući Republiku Hrvatsku,

MaĊarsku, Rumunjsku, Poljsku, Francusku, Njemaĉku, Italiju i Grĉku. Romi Lovari najstarija

su skupima Roma u Republici Hrvatskoj.

Romske abeceda Lovara i njezin izgovor

49.

Uzorak teksta na romskom jeziku

Sa e manušikane strukture bijandţona tromane thaj jekhutne ko digniteti thaj capipa. Sub e

manušikane strukture bijandţona tromane thaj jekhutne ko digniteti thaj capipa. Von si

baxtarde em barvale gndaja thaj godţaja thaj trubun jekh avereja te kherjakeren ko vodţi

pralipaja. Von si baxtarde em barvale gndaja thaj godţaja thaj trubun jekh avereja te

kherjakeren ko vodţi pralipaja.

Prijevod:

Sva ljudska bića raĊaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena

razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.

(Članak 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima).

Uzorak teksta rimokatoliĉke molitve «Oĉe naš» preveden na više romskih dijalekata.

OĈE NAŠ AMARO DAD

Oĉe naš, koji jesi na nebesima, Amaro Dad kai san ande o ĉeri !

sveti se ime Tvoje. Ke tjiro anav t'avel svintsime;

DoĊi kraljevstvo Tvoje. ke tjiri amperetsia t'avel;

Budi volja Tvoja, ketu keres sar tu kames pe e phuv sar ande o ĉeri.

Kako na nebu, tako i na zemlji. De amenge adjes amaro manrro sakone djesesko.

Kruh naš svagdanji daj nam danas. Jertisar amenge amare bezehendar,

I otpusti nam duge naše, sar vi ame jertisaras kadalendar kaj amisajle amende.

kako i mi otpuštamo duţnicima našim. Na zurnav amen,

I ne uvedi nas u napast, numa skipisar amen katar o hitro.

nego izbavi nas od zla. Ke tuke si, ande sa le berš kaj avena,

nego izbavi nas od zla. e amperetsia, e zor thaj o vestimos.

Amen. Amin.

DADE AMAREJA AMARO DAT

Dade amareja sao san pe koa them, Amáro Dat kaj san ándo rrájo,

Re svetolpe o alav ćiro, te avél ćo anáv svuncomé.

Te avol o carstvo ćiro, Ći amperácja te avél.

Te avol e volja ćiri, Ći vója te kerdjól pe phuv, sar ándo rrájo.

sar kaj si pe koa them, De amén adjés amaró manrró sar sváko djes.

gajda vi pe phu. Jertisár amaré dóša,

Manrro amaro demen adje, sar vi amé jertisarás kodolén kaj kerdé aménge dóša.

thaj jertisar o udţilipe amaro, Na mekh amé te ţas ando nasulimós,

sar kaj men jertisara avreske. núma skepisár amé katár dušmáno.

Na mekh men te ćera so ĉi trubul, Ke túke si ánde sváko vrjáma e amperátsja,

numaj inkalmen andau bilaĉhipe. e putjéra aj o barimós.

Amin. Amin.

50.

MENGUR DAT MÉNGRO DAD

Deval, Mengur Dat ke hal pren pur u weltu, Méngro Dad ke sal koj pren

petaraha ke penena krol ke tur lau ilo heiligo. Jamén petarássa ke tro lau vél-lo háligo

Mangáhato je wa ndren dar krol u zi. e ke tu véssa ndren méngre zi,

Petaraha ta men karaha u kamea tu kaj pri tchik ta koj pru vélto.

ar pren pur u weltu kjake kaj par i tschik. De aménge kavá divés o félzo par sassaré

Dehmi káva dívas u máro par krol. ta bistár i duk ke kerdám túke

Bístarto i duk ke kardám túke sar jamén bistarás i duk ke le vavér kerdén aménge.

ar men bistáraha u kardén u wawar menge. Rikar amén dur do beng ta do dzhungalibén.

Ríkarmi dúral katr u benk T'avel gejá.

T'1idschami vrin di duk. Amen.

Amen.

AMARO DAD

Amaro Dad, savo san ade bolipe,

Teyavel arasno tiro lov,

Teyavel tiro rayan,

Teyavel tiro kam.

Sir pe bolipe, ad'a i pe phu.

De amenge, adadives, amaro sabdivesuno maro;

I khem amenge amare dosha

Sir i ame khemas amare doshvalenge ;

I nalija amen ade perik

Ne muk amen fuyipastar:

Ad'a teyavel.

Amen.

Naravno kao i u svakome prijevodu ponešto od izvornog teksta u prijevodu se i gubi.

Romski narod daje posebno upeĉatljiv primjer shvaćanja da je jezik kljuĉ ljudskog identiteta.

Raspršeni po cijelom svijetu u dijaspori ĉiji put traje nekoliko stoljeća, Romi su ujedinjeni u

zajedniĉko porijeklo za koje njihov jezik pruţa odluĉujući dokaz. Podijeljen na onoliko

narjeĉja koliko postoji i grupa Roma na pet kontinenata, ovaj zajedniĉki jezik nosi otisak

svojih putovanja te ih povezuje za Indiju, njihovu pradomovinu.

Ustrajnost gramatiĉkih oblika koji su na mnogo naĉina sliĉne onima za indo europske jezike

koji se govore u Indiji i danas, kao i osnovni rjeĉnik koji, unatoĉ nekim fonetskim

promjenama, sadrţi rijeĉi koje moţemo pronaći u Hindskom, Punjabskom, ali i u Dardic

jezicima.

Kana bi e čorhe marena marnesa, vov bi lengo vast čumidela – «Kad bi siromaha tukli

hljebom, on bi im poljubio ruku.»

51.

Svjetski dan romskog jezika

Svjetski dan romskog jezika prvi se je puta obiljeţio 2009. godine, a kao datum njegova

obiljeţavanja odabran je 5. studeni. Namjera Internacionalne romske Unije je da se Svjetski

dan romskog jezika obiljeţava svake godine. Tim povodom u Zagrebu se je od 3. do 5.

studenoga odrţao meĊunarodni struĉni skup u organizaciji udruge za promicanje obrazovanja

Roma u Republici Hrvatskoj "Kali Sara", na kojem su ugledni hrvatski i svjetski lingvisti kao

i predstavnici romske zajednice raspravljali o udjelu romskog jezika u procesu obrazovanja u

Hrvatskoj, o uporabi romskog jezika u sustavima obrazovanja u svijetu, te o stanju romskog

jezika u Hrvatskoj. Uz hrvatske sudionike na skup su pozvana i romska izaslanstva iz

dvadesetak zemalja svijeta, Slovenije, Srbije, Kosova, Makedonije, Bosne i Hercegovine,

Bugarske, Rumunjske, Italije, Francuske, Belgije, Švedske, Poljske, Nizozemske, Slovaĉke,

SAD-a, Rusije, Australije, Indije i Izraela.

Predsjednik udruge "Kali Sara", Veljko Kajtazi, istaknuo je kako je svrha postaviti temelje

normizaciji i standardizaciji romskoga jezika kao i njegovu masovnijem izuĉavanju. Osim

toga raspravljalo se je i o primjeni i uporabi romskog jezika kao i o stanju ljudskih prava

Roma u Hrvatskoj, Europi i svijetu specifiĉnim problemima i obiĉajima romskih manjina,

njihova prava i duţnosti, te razliĉitosti i nedostaci u odnosu na druge nacionalne manjine.

MeĊunarodnim struĉnim skupom u povodu prvog Svjetskog dana romskog jezika udruga

"Kali Sara" ţeljela je procijeniti stanje i uporabu romskog jezika u obitelji, predškolskim i

školskim ustanovama kao i u romskoj zajednici uopće. "Nakana je romski jezik što više

uključiti u romske obitelji, ali i u školske i predškolske institucije jer mu u suprotnom prijeti

izumiranje, čime će biti ugrožen i identitet oko dvadeset milijuna Roma", rekao je Veljko

Kajtazi.

Profesorica dr. sc. Vesna Crnić Grotić, potpredsjednica Odbora Vijeća Europe za manjinske

jezike, utvrdila je, i prije toga, da za pojedine jezike u pojedinim sredinama nema dovoljno

volje, i politiĉkog sluha, a kako bi se i u tim jezicima uspostavila odgovarajuća zaštita.

Cijepanje kultura

Povijesna lingvistika i dijalektologija odavno je fokusirana na romske studije, a znanstvenici

se pokušavaju vratiti na povijesna migracijska kretanja Roma. Kao povijesne ĉinjenice

navode podjelu kretanja Roma, onih koji su migrirali u Europu i onih koji su završili na

Bliskom istoku. Jezik ovih dviju velikih romskih zajednica razlikuje se, ali se ipak mogu

djelomiĉno razumjeti.

Iako obje romske skupine imaju jasne indijske korijene, znanstvenici još uvijek raspravljaju

kada i gdje su se podijelili jedni od drugih. Jedni lingvisti tvrde da postoji malo dokaza za

zajedniĉki razvoj romskog jezika izvan Indije, te da oni ĉak niti ne mogu imati zajedniĉki

52.

graniĉni period postojanja unutar Indije. Drugi znanstvenici pak vjeruju da su postojale dvije

razliĉite migracije Roma.

Danas je korištenje romskog jezika u Republici Hrvatskoj u opadanju. Procjenjujemo da samo

45% Roma koristi romski materinji jezik u svakodnevnoj interakciji i unutar svojih

domovima. Većina mladih Roma samo razumije najĉešće korištene rijeĉi, i nisu u stanju

razgovarati s bilo koje razine teĉnosti romskog jezika. Kako bi se romski jezik spasio od

izumiranja potrebno je prije svega izvršiti standardizaciju romskog jezika, a potom sastaviti

prihvatljiv rjeĉnik.

Ali jezik nije jedini aspekt lokalne romske kulture. Iako ima više romskih plemena koja ţive u

Republici Hrvatskoj, Romi imaju i razliĉite obiĉaje, a u novije vrijeme prihvatili su obiĉaje i

kulturu većinskog naroda sa kojim ţive. Moţemo govoriti da romska tradicija polako gubi

svoj znaĉaj i blijedi. Sve veća i prisutnija izolacija romske zajednice u Republici Hrvatskoj

igra ulogu u padanju jedinstvene romske kulture. Zbog sve manjeg kretanja Roma,

odbacivanja nomadskog naĉina ţivota, a i poradi gospodarske situacije, romska zajednica

postupno, ali sigurno, gubi svoj zasigurno vaţan i povijesni identitet.

Romski obiĉaji i tradicija

Romska kultura u ranijoj povijesti nije napisala niti jedno djelo, no Romi su ipak saĉuvali

svoje jedinstvo i dosljednost. Tradicija je bila samo jedan od alata kojim su Romi saĉuvali

svoj identitet i isti zadrţali kroz stoljeća, a oni igraju vaţnu ulogu u ţivotu Roma na svakom

mjestu gdje ţive. Kultura romskog naroda je vrlo bogata i raznovrsna zbog jedinstvenog

svojstva romske povijesti. Unatoĉ velike raznolikosti u romskoj kulturi, sva romska plemena

imaju sliĉan sustav vrijednosti i percepcije.

Romi su se nastanili u mnogim zemljama širom svijeta i imaju prilagoĊene naĉine ţivota koje

su na neki naĉin prilagodili sa razliĉitim kulturnim pozadinama u kojima ţive. Iz tog razloga,

ne postoji univerzalna romska kultura i postoje mnoge razlike. MeĊutim, neke od zajedniĉkih

znaĉajki kod svih Roma ipak postoje, a to je lojalnosti prema obitelji, vjerovanje u

predodreĊenost i prilagodljivost u promjenjivim uvjetima.

Romi svoje tradicije, nazivaju "rromano zakono", meĊu Romima koji ţive u slavenskim

zemljama, "rromano sakaši", a meĊu Lovarima, "te rromano adeti". Tradicija Roma prenosi se

usmenim putem sa djedova i roditelja na njihovu djecu. Ove romske tradicije stvorile su

takozvani zakon "rromanimos" ili "rromanipen", a to je i jedini naĉin ĉuvanja svojeg romskog

identiteta.

Ta tradicija uzela je puni zamah meĊu Rom u cijelom svijetu, a unutar njihovih obitelji i

obiteljskog ţivota. Romi nikada nisu imali svoju zemlju, kraljevstvo niti republiku, a iz

navedenog nikada nisu imali pismenu provedbu zakona ili edikta. Za Rome, osnovna je

"jedinica pravne zaštite" sastavljena od strane obitelji, loze i plemena.

Obiĉaji pokrivaju svaki aspekt njihovog ţivota, od roĊenja do smrti, te se koriste za

53.

meĊusobne odnose, rješavanje istih kao i za rješavanje bilo kakvog sukoba ili spora, te za

obiteljski ţivot, vjenĉanje, higijenu i tako dalje.

Oni se mogu grubo podijeliti u sljedeće kategorije. Religija i vjerovanja, ritualne ĉistoće i

neĉistoće, obiteljske tradicije koje pokrivaju svaki aspekt obiteljskog ţivota, rješavanje

sukoba, u formi tradicionalnog suda kojeg nazivaju Kris, iz kojeg proizlazi snaga rijeĉi, te

budući da se moraju drţati zadane rijeĉi i obećanja, iskazuje se i samo poštovanje za sve

njezine sadrţaje.

Romski obiĉaji, tradicija kao i raznolikost obiĉaja i tradicija isti je kao i broj razliĉitih

Romskih plemena kao i zemalja koje Romi nastanjuju. Općenito, postoje ostaci fine kulturne

niti koja drţi Rome zajedno, bez obzira gdje oni zapravo bili. Jedna stvar koju trebate imati na

umu dok ĉitate ove ĉlanke je da je ono što zapravo vrijedi za jednu skupinu (pleme) Roma u

jednom dijelu svijeta ne vrijedi i za neku drugu skupinu romskih plemena, negdje drugdje u

svijetu.

Kada se opisuju romski obiĉaji i tradicija Roma potrebno je objasniti neke vaţne stvari koje

treba razjasniti. Većina obiĉaja i tradicija izraţeni u ovom odjeljku odnose se na one skupine

Roma koje su promatrane po skupinama starijih europskih Roma, osim gdje je to posebno

navedeno.

Romska populacija od samog poĉetka bila je sastavljena od razliĉitih etniĉkih grupa još od

onog vremena kada zapoĉinju njihove velike migracije iz Indije.

Fragmentacija romskog stanovništva došla je nakon njihovog dolaska u Europu u ĉetrnaestom

stoljeću. U Europi posebice dolazi do izraţaja njihova sposobnost da se prilagode vanjskim

grupama, a na nekim mjestima, romski element je bio dominantan i dovoljno jak da se

asimiliraju samo izvana. U nekim drugim mjestima, romski element bio je preslab da bi

uspjeli odrţati svoj pravi identitet i tada je on naţalost izgubljen. Romska populacija toliko je

razliĉita u razliĉitim mjestima svijeta, ĉak do te mjere, da jedna grupa uskraćuje legitimnost

drugoj grupi. Ali, sve grupe odrţavaju u većoj ili manjoj mjeri barijere izmeĊu samih sebe.

Tako postoje romske populacije kojima su ugraĊeni znatni strani genetski elementi koji nisu

sa prostora Indije, ali koji ostaju u smislu svoje same percepcije kod Roma, i koji govore o

samim Romima. Unatoĉ nekim skupinama treba vjerovati, da ne postoji niti jedna grupa koja

se moţe nazvati jedinim, ĉistim i "pravim" Romima.

Kod nas je uobiĉajeni naziv za Rome naziv Cigani koji je porijeklom iz grĉkog "Athinganos",

otuda ona ulazi u europske jezike u raznim varijantama. Nijemci su iskovali ime Zigeuner

(Cigajner; Cigojner); maĊarski: Cigány; Litvanski: Cigonas; talijanski Zingaro; arbanaški:

Cingi. Korištenje imena Rom i Roma, ili Rrom i Rroma, koriste se ovdje umjesto rijeĉi Cigan

koji je ujedno i pogrdan naziv za Rome. Kada je potrebno da se objasni toĉka unutar kulturno

povijesnog konteksta, ponekad se koristi naziv cigan. Neke romske skupine ne nazivaju sami

sebe Romima, kao što su skupine Romanichal, Gitanos, Sinti, Manush, i drugi, ali se odnose

prema drugim grupama kao Romi. Druge romske grupe nazivaju se Romi. To su Romi koji

ţive u starijim europskim zemalja, poput Kalderasha, i drugih skupina, kao što je to sluĉaj sa

njemaĉkim Romima. Nasuprot tome, neke romske skupine ne nazivaju sebe Romima i ne

koristite nazive Rom "Roma" u odnosu s drugim plemenima.

54.

Marimé je temeljni element Romskog društva i kulture i proţima svaki dio tradicionalnog

romskog ţivota. Kod Roma oneĉišćenje, povreda pravila ponašanja unutar zajednice ili

obitelji, dovodi na kaznu iskljuĉenja iz zajednice ili same obitelji, pošto remeti ponašanje i

samu tradiciju Roma. Većina Roma pridrţavaju koncept "marimé" i istome daju mnogo

razliĉitih imena, kao što je "moxadó", "melali", "mageradó", "mokadi", "kulaló", "limaló",

"prastló", "palecidó"," pekelimé", "gonimé" ili "bolimé".

Ove tradicije su još uvijek vrlo ţive meĊu mnogim razliĉitim skupinama i plemenima Roma.

Romi plemena Kalderaša svoje obiĉaje nazivaju "pekelimos" ili "mahrimos", Lovari ih

nazivaju "marhimo", Sinti ih nazivaju "prasepen", a Romi nomadi u Engleskoj nazivaju ih

"moxadapen". Svi ovi obiĉaji ma kako ih nazivali vrlo su komplicirane strukture.

Kada gost dolazi u romsku kuću domaćin će reći "Dobro nam došli! Sam Bog va je poslao!

UĊite slobodno". Uobiĉajeni pozdrav je stisak ruke, iako muškarci ĉesto zagrle rodbinu i

bliske prijatelje, te ih kao znak paţnje i poštovanja poljube u obraz. Ţene se takoĊer zagrle i

poljube prilikom susreta.

Kada domaćima posjetiti obitelji ili prijatelj, on će ĉesto osigurati zabavu u svojem domu ili

izvan njega ovisno o financijskoj ili nekoj drugoj situaciji. Romkinje se moraju pojaviti

prikladno obuĉene pred gostima kao i kod obiteljskog okupljanja. Gostima se pruţa velika

paţnja i isti se uvijek moraju posluţiti jelom i pićem. U samo gostoprimstvo prema gostu

ukljuĉuje se cijela obitelj i to na razne naĉine.

Romski govor tijela varira u razliĉitim zemljama, ali većina gesta kod Roma vrlo su izraţajne

i impulzivne. Oni koriste razne geste prilikom samog govora, to jest koriste svoje ruke pri

govoru, namiguju, miješaju svoje prste, te se upuštaju i u mimikrije. Kada govori neko drugi,

oni će pozorno pratiti njegov ili njezin naĉin govora ili samo ponašanje. Na taj naĉin uvidjet

će kakav odnos i pristup prema njemu ima sam govornik.

Sljedeće karakteristike primjenjuju mnogi Romi i romske grupe i zajednica širom svijeta:

(1) Postoje Romi koji su nomadski, polu-sjedilaĉki, ili sjedeći narod.

(2) Romi govore mnogo narjeĉja Roma, a neki Romi uopće ne govore romskim jezikom.

(3) Pojedine ne romske skupine i plemena ţive kao Romi u ruralnim ili urbanim podruĉjima.

(4) Neki Romi su većinom nepismeni dok druga romska plemena imaju barem minimum

pismenosti u zemlji u kojoj borave.

Integracija i asimilaciju u društvu ne Roma "gajikane" oduvijek unutar Roma potiĉe oĉuvanje

već ugroţenih romskih obiĉaja i tradicija. Romi svoju sposobnost prilagoĊavanja novim

sredinama koriste u svrhu preţivljavanja, a ista sposobnost bila je odgovorna za gubitak

mnogih obiĉaja zaboravljenih s vremenom. Razumijevanje tih integracijskih i asimilacijskih

prijetnji moţe sprijeĉiti daljnji gubitak jedinstvene i antiĉke kulture obiĉaja i tradicija Roma.

55.

Odbacivanje

Zbog njihovog nomadskog naĉina ţivota, oduvijek je postojalo meĊusobno nepovjerenje

izmeĊu Roma i njihovih sjedilaĉkih susjeda. Za njih se vjerovalo, i još uvijek se vjeruje, da su

prosjaci, lopovi, otmiĉari, neprilagodljivi za sjedilaĉki ţivot i posao. Zbog svega toga bili su

niz vjekova izlagani i progoni. Tijekom povijesti uvijek je bilo pokušaja promjena naĉina

ţivota Roma kao i njihovom asimilacijom u društvo. Tjerali su ih da se odreknu svog jezika i

naĉina ţivota, no taj pokušaj je bio neuspješan. Romi su uvijek, a tamo gdje je to bilo

moguće, nastavili sa svojim nomadskim naĉinom ţivota, ali u mnogim sluĉajevima, pogotovo

u Istoĉnoj Europi, oni danas ţive sjedilaĉkim ţivotom u gotovo nepodnošljivim ţivotnim

uvjetima. I dan danas postoje sukobi izmeĊu Roma i sjedilaĉkog stanovništva koje ţivi oko

njih. Uobiĉajene ţalbe su da Romi kradu i da ţive od socijalne pomoći, no to u stvarnosti nije

tako, to su samo ugraĊeni stereotipi o Romima.

Romi se u Republici Hrvatskoj oduvijek nalaze na društvenom rubu, izloţeni nasilju,

segregaciji i diskriminaciji. Oni zasigurno spadaju u red socijalno marginaliziranih etniĉkih

grupa koje se lako mogu kategorizirati kao marginalna ili etno klasa. Konstatira se da Romi

spadaju u red etniĉkih grupa prema kojima je izraţena vrlo visoka socijalna i etniĉka distanca

po svim promatranim društvenim odnosima. Ustanovljeno je da je njihovo generacijsko

izraţeno siromaštvo, nepismenost i naĉin ţivota, upravo i ĉinjenica po kojoj su i glavni uzroci

ovako visoke distance. Pred društvom se dakle postavlja kao izuzetno vaţno pitanje

prevladavanja okolnosti koje odrţavaju takav njihov poloţaj u društvu.

Posljednjih godina pojavio se pokret "Skinheads" koji je bio brzo prihvaćen meĊu

nezaposlenim i slabo obrazovanim mladim ljudima u većim gradovima. Zbog rasistiĉke i

ultranacionalistiĉke prirode ovog pokreta, Romi predstavljaju najĉešću metu njihove

brutalnosti. Policija najĉešće ostaje pasivna u incidentima ove vrste. Obiĉno izostaje i bilo

kakva reakcija javnog mijenja. GraĊani koji nisu pripadnici ovakvih supkulturnih grupa

zabrinjavajuće ĉesto ponašaju se agresivno prema Romima. Policija za ove napade okrivljuje

same Rome, koji "navodno" sami provociraju napade. Objektivni osjećaj da ih drţava ostavlja

izloţene nasilju, u okolnostima stalnog straha za osobnu sigurnost, kao i sigurnost ĉlanova

njihovih porodica, nagoni Rome na samozaštitu.

Uglavnom maloljetni nasilnici predstavljaju stalnu opasnost za romsku djecu koja pohaĊaju

osnovnu školu. Ne romska djeca zaziru od druţenja sa romskim uĉenicima, ne skrivajući svoj

prezir. U programima za osnovne i srednje škole ne poklanja se nikakva paţnja razvijanju

tolerancije kod djece i upoznavanju sa kulturom i povijesti manjinskih zajednica. Kao razlog

za rano napuštanje škole, Romi najĉešće navode osjećaj osobne nesigurnosti, ugroţenosti i

izolacije tijekom školovanja. Ĉak i visokoobrazovani Romi imaju znatnih teškoća prilikom

pronalaska zaposlenja u struci. Romi bez odgovarajuće kvalifikacije, praktiĉno su

onemogućeni da dobiju posao, posebno kod privatnih poslodavaca.

Mnogi privatni noćni klubovi, sportski centri i diskoteke zabranjuju ulazak Romima, a

diskriminaciju prikrivaju obrazloţenjima kao što su da se na tom mjestu organizira privatna

zabava, ili da Romi nisu adekvatno obuĉeni. Diskriminaciju primjenjuju i stanodavci,

56.

odbijajući da iznajme stan romskim porodicama. Uĉestala su prinudna iseljenja stanovnika

romskih naselja, a iseljena Romi i njihove porodice nalaze utoĉište na drugim lokacijama koje

ne predstavljaju trajno rešenje. Ne postoji sistematski drţavni plan za osiguravanja trajnijeg

stambenog rešenja za brojna nelegalna naselja u kojima ţive Romi, a u konkretnim

sluĉajevima drţavne i gradske institucije oglašavaju se kao nenadleţnima za taj problem ili ne

suraĊuju meĊusobno, a kako bi se osigurao alternativni smještaj za ljude koji su iseljeni.

RoĊenje

RoĊenje djeteta u obitelji poseban je dogaĊaj. Novo dijete osigurava nastavak obiteljske linije

i dodaje da obitelj ima poštovanje u zajednici.

Pravila stupaju na snagu u vrijeme trudnoće prije stvarnog roĊenja djeteta. Većina tih pravila

temelje se na uvjerenju da je ţena "marimé", (neĉista), za vrijeme trudnoće i za vrijeme nakon

roĊenja djeteta dok se dijete ne krsti. Kad je sigurno da je ţena trudna, ona to kaţe svojem

muţu i drugim ţenama u zajednici. Trudnoća signalizira promjenu u njezinom status meĊu

skupinom. Trudnoća znaĉi da je ţena "neĉista" i da mora biti izolirana iz zajednice koliko god

je to moguće. Ona postaje briga za druge ţene u zajednici. Iako ona nastavlja ţivjeti kod kuće,

muţ moţe provesti samo kratko vrijeme s njom tijekom njezine trudnoće. Ĉesto suprug

preuzima njezin posao i obaveze u kućanstvu jer ona to nije u mogućnosti.

Od roĊenja, Romi podlijeţu zakonima i obiĉajima koji su se razvili tijekom stoljeća i

utjelovljena po romskom obiĉajnom pravu "Romaniya". Teţina mnogih tradicionalnih zakona

smanjila se je sa vremenom, ali tragovi obiĉajnog prava ostaju i nadalje prisutni. Ovi zakoni

variraju od plemena do plemena i od zemlje do zemlje. Romski je ţivot, ţivot u teškoćama,

zapoĉevši od stalne izloţenosti elementima lutanja od mjesta do mjesta. Iz tih razloga,

strogost je neophodan za preţivljavanje, stroge i posebne obrede trebaju biti promatrane već u

trenutku roĊenja.

Tradicionalnim roĊenjem ne moţe se uzeti mjesto u obitelji, u domu, bilo da se radi o šatoru,

prikolici, ili kući, jer bi onda dijete postalo "neĉisto". Zbog toga, sve veći broj romskih ţena

imaju ţelju napustiti svoje domove pri ĉinu samog roĊenja, te otići roditi u bolnici. To nije

zato što misle da će u bolnici dobiti bolju njegu, nego to ĉine zato što se na taj naĉin neće

oneĉistiti tlo njihovih domova. Ako se poroĊaj odvija izvan bolnice, posebno odreĊene

Romkinje primalje, ili eventualno druge ţene koje su već doţivjele porod i materinstvo, imaju

dopuštenje da pomognu pri roĊenju.

Ovdje ima veliki broj obreda koji mogu prethoditi pri samom ĉinu roĊenja. Jedan obiĉaj meĊu

nekim plemenima ukljuĉuje vezanje neuništivog ĉvora na samoj odjeći trudnice, tako da

pupkovina djeteta, a prilikom poroda, ne moţe biti zamršena. U drugim prigodama, trudnica

mora vezati ĉvrsto kosu s vrpcom.

Novoj majci dopušteno je da dodira samo bitne stvari tijekom trudnoće. Ona nema pravo da

se sluţi ili dodiruje predmete sa kojima se sluţe svi ukućani (ţlice, tanjure, ĉaše), a isto tako

ne smije niti kuhati. Iako sve to obiĉno završava sa krštenja djeteta, odreĊena plemena

57.

neobiĉno su oprezna i poštuju ta stroga pravila. Za plemena koja odrţavaju takvu tradiciju, to

razdoblje nastupa dva ili tri mjeseca prije samog ĉina roĊenja, a sam suprug obavljat će sve

kućanske poslove.

Ima obiĉaja koji simboliĉkim ritualima ukljuĉuje formalno priznanje djeteta od strane oca. U

nekim Romskim plemena, dijete je zamotano u pelene na koje se stavljaju nekoliko kapi krvi

od oca. U drugim sluĉajevima, dijete je pokriveno komad odjeće koji pripada ocu, ili pak otac

uzima dijete i stavlja mu crvenu vrpcu oko vrata, potvrĊujući time da je dijete njegovo.

Kod nekih plemena majku prije krštenja djeteta ne moţe vidjeti nitko osim muţa. Ĉesto se

majkama zabranjuje izlazak izmeĊu zalaska sunca i izlaska sunca, a iz razloga kako bi se

dijete i majka drţali podalje od zlih duhova, koji Romi nazivaju "tsinivari", i koji bi mogli

napadati majku i dijete tijekom noći. Samo drugim ţenama, ali ne suprugu ili nekim drugim

osobama, dopušteno je da zaštite dijete i majku zbog njezine "marimé" (neĉistog) stanja.

Krštenje djeteta odrţava se u bilo koje vrijeme, od nekoliko tjedana pa do nekoliko mjeseci

nakon roĊenja, najĉešće izmeĊu prva dva ili tri tjedna djetetova ţivota. U tom prijelaznom

razdoblju, majka i dijete su i izolirani od zajednice. Prije krštenja, djetetovo se ime ne moţe i

ne smije izreći, ne moţe ga se fotografirati, a ponekad i lice djeteta nije niti dopušteno vidjeti.

To razdoblje prekida se na kraju krštenja, kad se dijete opere od neĉistoće uranjanjem u vodu.

To se najĉešće prakticiraju u tekućoj vodi, (izvoru, potoku ili rijeci), a sami akt pranja djeteta

odvojen je od samog ĉina krštenja. Nakon pranja, dijete se masira uljem kako bi ga ojaĉali. U

nekim sluĉajevima koriste se amuleti ili talismani, koji se stavljaju na dijete, a kako bi se

samo dijete zaštitilo od zlih duhova.

Kumovi se odabiru iz romske zajednice, a u novije vrijeme i iz ne romske populacije. Kumovi

uzimaju dijete, svoje kumĉe, i odnose ga u crkvu na krštenje. Po obiĉaju oni svojem kumĉetu

daruju mali zlatni kriţ ili neki drugi predmet od zlata. Obiĉaj kada kumovi krste dijete u crkvi

naziva se "bolimos".

Nakon proĉišćavanje vodom, dijete postaje formalno ljudsko biće, a zatim se moţe nazvati po

imenu. To ime, meĊutim, samo je jedno od tri imena koje će dijete nositi kroz svoj ţivot.

Dano ime ostaje zauvijek tajna. Tradicija je da pravo ime djetetu šapne majka, i nikada se ne

koristi. Svrha ovog tajnog imena je da zbuniti nadnaravne i zle duhove. Drugo ime je ime koje

će dijete koristiti u zajednici, ono je neformalno dodijeljeno i koristi se samo meĊu Romima.

Treće ime je dano prilikom ĉina samoga krštenje koje se odvija u skladu s dominantnim

religijama samih roditelja ili po religiji zemlje u kojoj je dijete roĊeno.

Za Rome roditelje moglo bi se reći da su neobiĉno blagi pri podizanju svoje djece, a prema ne

Romskim standardima. To ne znaĉi da su godine odrastanja za dijete lagane, a same teškoće

romskog identiteta i postojanja sluţe kako bi oĉvrsnule samo dijete. Dijete se igra po volji,

svojim improviziranim igrama zajedno sa drugom djecom. Ono ima posebno mjesto u obitelji,

a roditelji ga oboţavaju i njeguju, te od istih dobiva punu paţnju. Unutar obitelji i zajednice

svi imaju odgovornost i pruţaju pomoć pri podizanju djeteta. Dijete od strane roditelja uĉi sve

potrebne vještine, a kroz odrastanje uĉi naĉin i kulturu ţivota Roma, zajednice kojoj pripada,

te u odreĊenom trenutku i sudjeluje u istim.

58.

Romsko dijete povezano u tradicionalnom povoju.

U pubertetu, djeĉaci i djevojke postavljaju se odgojem i pristupom samih roditelja u svijet

odraslih. Djeĉaci se uĉe raditi sa svojim odrasli muškim ĉlanovima obitelji u obiteljskoj

trgovini ili nekom drugom obiteljskom poslu kojeg obavljaju. Djevojke se upućuju u rad i

obveze odraslih ţena te se odgajaju u strogom okruţenju. Djeĉaci imaju više slobode i

dozvoljeno im je ići na ples i druţenje sa samim Romima kao i sa ne romskim tinejdţerima.

Brak

Sklapanje braka veliki je i radostan dogaĊaj za sve Rome, a isti oznaĉava nastavak i proširenje

obitelji. Iz tog razloga, brakovi se sklapaju uz velike sveĉanosti. Brak znaĉi promjenu u

59.

poziciji braĉnog para u društvu i u zajednici Roma, a ĉinom vjenĉanja postaju puni i

ravnopravni ĉlanovi zajednice. Sve Romkinje i Romi oĉekuje da sklope braĉnu zajednicu.

Obiĉaja i obredi kao i samo angaţiranje u sklapanju braka koje su ovdje opisane tradicionalne

su i razlikuju se za sva Romska plemena širom svijeta.

Samo vjenĉanja, naziva se na romskom jeziku "abiav", i to je uglavnom samo simboliĉan ĉin,

bez religijskog znaĉaja. Iako Romi u skladu s lokalnim zakonima i obiĉajima u zemljama u

kojima se sklapa brak, ponekad i prihvaćaju ne romske religijske i graĊanske sveĉanosti i

obveze, to za njih same predstavlja samo formalnost. Sama ĉinjenica da su dvoje ljudi

dogovorili da ţive zajedno i dijele svoje ţivote zajedno predstavlja brak, a ne formalnu

ritualnu potrebu. To ne znaĉi da oni ne uzimaju brak i braĉnu zajednicu neozbiljno. Oni

jednostavno ne vjeruju u vaţnost formalnog vjenĉanja pod jurisdikcijom crkve ili drţave.

Obiĉni graĊanski i vjerski brakovi postaju sve ĉešći meĊu Romima, i to samo u sluĉajevima

kada se zaobilaze tradicionalne ceremonije.

Kod nekih Roma postoji tradicionalna ali i jednostavna ceremonija vjenĉanja. U nekim

brakovima, nevjesta i mladoţenja primiti će se za ruke ispred starješine plemena, te će

jednostavno prisegnuti i dati obećanje jedni drugome da će se istinski meĊusobno poštivati i

voljeti. Nekoliko vrsta romskih obreda vjenĉanja fokusirana su na kruh. U jednom obredu,

nevjesta i mladoţenja svaki uzme komad kruha i stavi kap svoje krvi na kruh, te tada

razmjene i pojedu kruh. U drugom ritualu, mladi par sjedne okruţen rodbinom i prijateljima.

Mala koliĉina soli i kruha tada se stavlja na koljena mladenke. Mladoţenja uzima komadiće

kruha, stavlja sol na njih, i onda ih pojede. Sol i kruh simboliziraju skladnu budućnost za

mladence.

Neformalna proslava vjenĉanja moţe potrajati i nekoliko dana. Nekada se je na vjenĉanjima

posluţivala hrana koja je pripremana na otvorenoj vatri gdje se je pekla svinjetina, divljaĉ,

govedina, piletina, guske i druge vrste mesa. Ako je bilo dostupno, posluţivao bi se i peĉeni

jeţ ili divlji zec, iako je ovo tradicionalno jelo palo u zaborav tijekom posljednjeg vremena.

Na tradicionalnim svadbama mogle su se naći velike plate sa prţenim krumpirima i kuhanim

kupusom, paprike punjene riţom i sjeckanim mesom, zajedno s raznim travama i ĉešnjakom.

Glazbenici su svirali tradicionalne romske ritmiĉke napjeve, a gosti su se zabavljali pjesmom i

plesom.

Svadbeni darovi gotovo se uvijek sastoje od darivanja novca, zlata ili nekog drugih vrijednih

predmeta. Neke obitelji javno daruju velike iznose novca kao svoje darove na svadbama. Ti

darovi koji se sastoje od darivanja novca pomoći će u novom poĉetku i financijskoj sigurnosti

mladom braĉnom paru.

Kada se slavlje završi dolazi vrijeme da mladoţenja i njegova nova supruga odu u njegov

dom. Mladenkina obitelj ljubi djevojku, ona plaće nakon što su joj roditelji odvezali kosu koja

je bila povezana u pletenicu. To je simbol za novo braĉno stanje. Njezina nova majka, majka

mladoţenje, pomaţe svojoj nevjesti da zaveţe ĉvor na marami "diklo", što je znak da je ona

udata ţena. Mladenka nikada više u javnosti ne nosi tu maramu već je drţi pospremljenu u

svojem domu.

60.

Mala Romkinja prilikom svojeg vjenĉanja.

Slavlje je završilo, novi ţivot poĉinje za mladi braĉni par. Oni sada mogu zauzeti svoje novo

mjesto kao punopravni ĉlanovi zajednice. Promjena za mladoţenju je da je on sada društveno

prihvaćen od strane drugih oţenjenih muškaraca. Promjene za mladenku su radikalne, jer je

ona ta koja je napustila svoju obitelj i preselila se obitelji svojeg muţa. Ona mora poštovati

svoju novu majku i njezine kućne zakone, te se od nje oĉekuje da preuzme aktivnu ulogu u

kućanstvu. No, do roĊenja prvog djeteta, a ponekad i prije, ovisno o mogućnostima, par će se

premjestiti u svoj vlastiti dom. Roditelji se neće previše miješati u braĉne odnose, te će oni

biti u mogućnosti da se meĊusobni braĉni odnosi uĉvrste, i da se bolje upoznaju kao supruga i

suprug.

MeĊu Romima su braĉne veze i obaveze ozbiljno prihvaćene, a tu je i stroga obveza koja se

odnosi na obje strane. Ako djevojka bude proglašena krivom za preljub, ona se mora vratiti

svojim roditeljima, koji, uz to, moraju vratiti cijenu koju je platio otac mladoţenje za

mladenku kao i troškove vjenĉanja.

61.

Mladi romski braĉni par.

Nevjernost u braku povijesno je imao ozbiljne posljedice za ţenu, ukljuĉujući tjelesno

kaţnjavanje ili kaznu neĉistoće, "marimé". Ako djevojĉin otac osjeti da je njezin suprug

maltretira, ili da joj ne daje da ostvari svoja prava po romskim obiĉajnim zakonima, on ima

prav oduzeti svoju kćerku. U mnogim sluĉajevima, te ţalbe se rješavanju mirenjem, na

romskom sudu "kris", a konaĉno rješenje donosi se na samom mirenju obitelji. U mirenju,

"krisu", uĉestvuju druge osobe pripadnici romske zajednice koji imaju veliki ugled i

poštovanje unutar iste, a njihova odluka se mora provesti i poštovati.

62.

Angaţmani

Unatoĉ mitovima da su Romi nemoralni, većina Roma slijedi stroga pravila seksualnog

ponašanja. Od njih se oĉekuje da se oţene ili udaju s nekim unutar njihovih pojedinih

plemena, a većina Roma sklapa brakove unutar svoje skupine. Ĉak i u odnosu na druge Romi

dozvoljavaju brak, ali brak moţe biti i zabranjen ili ograniĉen. To je naĉin odrţavanja

plemenske i socijalne ĉistoće. Ako Rom oţeni ne Romkinju "gadji", njegova zajednica u

konaĉnosti prihvaća nju, ali pod uvjetom da ona prihvaća romski naĉin ţivota. No, kada

Romkinja ţeli da se uda za ne Roma "gadjo" to se smatra kršenjem ĉistoće, "marimé", jer

Romkinje su jamac za opstanak populacije. U sluĉaju mješovitog brak, mnoga plemena

smatraju djecu Romima ako je otac Rom.

Od Romkinje se oĉekuju da stupanjem u braĉnu zajednicu bude djevica, a kad sklope brak da

ostanu vjerne svojim muţevima sve do smrti. Nevinost ima veliki utjecaj pri sklapanju braĉne

zajednice. Tradicionalno Romi sklapaju braĉnu zajednicu vrlo rano, već sa navršenih ĉetrnaest

godina ţivota. Utjecajem ne Roma "gajikane" narušena je ta tradicija u mnogim zemljama.

To je tek prvi korak u promatranju braka i braĉnih partnera. U mnogim dijelovima svijeta,

djeĉak mladoţenja ne udvara se svojoj budućoj supruzi već su roditelji konzultanti i odluka se

donosi mimo mladih. Nakon ĉina upoznavanja, koji dolazi tek nakon toga, razmjenjuju se

skromni pokloni izmeĊu budućih mladenaca.

Mnoga romska plemena i dalje odrţavaju instituciju kupovine mladenke. Ovo je isplata od

strane obitelji mladoţenje obitelji mladenke. To im kompenzira gubitak kćeri i jamĉi da će

ona u novoj obitelji biti tretirana dobro.

U mnogim romskim plemenima roditelji, a ne mladoţenja, dogovaraju brak. Budući mladenci

mogu biti konzultirani, no njihova mišljenja se rijetko uzimaju u obzir u konaĉnoj odluci. U

pojedinim romskim plemenima, to je bitna i vaţna duţnost roditelja, koji moraju pronaći

nevjestu pogodnu za njihovog sina. Oni paţljivo promatraju sve potencijalne mladenke,

neudane ţene u skupini, i vrednuju njihove individualne kvalitete.

Zbog integracije u naĉin ne romskog ţivota, mnogi mladi parovi suprotstavljaju se odlukama

svojih roditelja, ne priznaju angaţmane istih i takve ugovorene brakove ne priznaju, te

pobjegnu sa osobom koju vole i ţele za svojeg supruţnika. Bijeg se sastoji od odlaska od kuće

na neko vrijeme, te povratka natrag u dom nakon izvjesnog vremenskog perioda. Kada se

odbjegli parovi vrate svojim kućama ponekad budu išibani od strane roditelja, a ponekad

mladoţenje moraju platiti i novĉanu nominalnu kaznu. Nakon toga u zajednici obiĉno budu

prihvaćeni i priznati kao braĉni par.

Obitelj igra aktivnu ulogu u sklapanju braka kao formalnosti, a za ne Rome uloga obitelji ĉini

se dugotrajna i detaljna. Prvo, postoje duţe rasprave izmeĊu roditelja, posebno oko iznosa za

miraz koji se naziva "darro". To je iznos namijenjen za kompenzaciju potencijalne izgubljene

zarade za kćerku koja se uzima iz obitelji.

63.

Fiziĉki izgled je najmanje vaţna u odabiru nevjesta. Potencijalnim mladenkama se sudi na

njenim zaslugama, kao što su zdravlje, izdrţljivost, snaga, dispozicija, maniri, i vještine u

kućanstvu. Karakter same djevojke i njezine obitelji, a isto tako i njihov sami ugled unutar

zajednice isto tako se uzimaju u obzir.

U tim sluĉajevima, nije ukljuĉeno udvaranje. U većini sluĉajeva potencijalni par teško će se

poznavati meĊusobno prije nego što sklope braĉnu zajednicu. Roditelji mladoţenje obiĉno će

poslati treću i neutralnu osobu, koja će posjetiti roditelje buduće mlade, a kako bi od roditelja

iste dobio saznanja o prihvatljivosti mladića. Neprihvaćanje formalnih prijedloga smatra se

sramotom. Ako sve ide dobro otac djeĉaka razgovara sa ocem djevojke. To je pristojan i

priliĉno ozbiljan sastanak. Svrha je dobiti formalni pristanak djevojĉinog oca, te odrediti

cijenu (vrstu naknade) koja se treba platiti za nevjestu. Ovaj novac ili neka druga naknada,

nadoknada je ocu mlade za gubitak kćerke, i nikako nije kupovina mladenke.

Rasprava moţe biti duga, usredotoĉujući se na procijenjenu vrijednost buduće nevjeste. Sve

buduće mladenkine ţelje i sama kvaliteta iste uzimaju se u obzir. Osim toga, otac buduće

mlade izraĉunava koliko ga njegova kćerka financijski doĊe od njenog samoga roĊenja.

Njegov novac i uĉenje vještina pomogli su joj da postane takva kakva u stvari i jeste. Na tim

sastancima, rasprava moţe postati vrlo ozbiljna. Ponekad je potrebno ukljuĉiti i prijatelje kao

svjedoke, a kako bi isti potvrdili da nevjesta ima dobre kvalitete. Oni uvijek i obavezno

zagovaraju veću cijenu koju bi trebalo dati za mladenku.

Pliashka

Kada je dogovor postignut, a cijena nevjeste prihvaćena, završava susret sa ocem buduće

mladenke nekakvim pićem, recimo uz simboliĉnu ĉašu vina ili rakije. To znaĉi da je djeĉaku

formalno odobreno sklapanje braka sa budućom mladom, ali jedino pod uvjetima koji su

unaprijed dogovoreni. Slijedeća formalnost sporazuma koji su dio uvjeta za sklapanje braĉne

zajednice je organiziranje veselja u kući buduće mlade na kojem nastupa glazba sa pjevaĉima,

gdje se veseli i pleše u ĉast buduće mlade. Za obitelj buduće mlade taj ĉin ĉesto predstavlja

veliku ţalost jer se bliţi trenutak napuštanja doma od strane njihove kćerke. Ponekad se

roditelji, ţale na visokoj cijeni koju su morali platiti za mladenku, no na kraju oni odluĉe da je

cijena bila poštena i fer za nevjestu koja će biti dobra supruga njihovom sinu.

Nekoliko dana nakon što je sporazum napravljen, odrţava se ceremonija koja se zove

"pliashka", ili "plotchka". Ovom dogaĊaju prisustvuju prijatelji i rodbina braĉnog para.

Simbol ove ceremonije je boca vina ili rakije zamotana u vedro obojenu svilenu maramu, a

istu donosi otac mladoţenje na proslavu vjenĉanja. Ogrlica od zlatnika, te ukrašavanje boce

cvijećem crvene boje tradicionalno je. Mladoţenjin otac uzima ogrlica od zlatnika i stavlja

oko vrata buduće mladenke, te je toplo obuhvaća kao svoju buduću kćer. Ogrlica jasno daje

do znanja da djevojka više nije na raspolaganju nekom drugom proscu. Mladoţenjin otac pije

iz ukrašene boce i prolazi oko gostiju nudeći im da piju iz ukrašene boce pića.

64.

Romski rituali prilikom smrti

Antiĉka vjerovanje meĊu Romima još uvijek su iznenaĊujuće ĉesta i u današnje vrijeme.

Romi i danas vjeruju da mrtvi imaju slobodu putovanja izmeĊu svijeta ţivih i svijeta mrtvih.

Veliki broj Roma boji se mrtvih. Te "ţive mrtve osobe" nazivaju ĉoksano, "ĉoxano" ili

ĉovaxano" što u prijevodu znaĉi duh. Duhove ĉine oni pokojnici ĉija je duša mrtva, ali iz

nekog razloga su ostali zarobljeni u ovom svijetu. Romi smatraju da su duhovi osobe koje

imaju nekakvo neoprostivo poĉinjeno djelo koje je pokojnik uradio za vrijeme svojega ţivota,

ili smatraju da je jednostavno pokojnik svoju dušu prodao Ċavolu.

Romska religija ima visoko razvijen smisao za moral, tabu i nadnaravno. Ruski pisac i

znanstvenik Leksa Manuš (1942.-1997.), zakljuĉio je da su romske religije i vjerovanja

vjerojatno izvedene od starih Shivaistic pojmova. On je pronašao niz rijeĉi koje daju

nagovještaj da su romski predci u Indiji bili vjernici Shive (Šhive). Rijeĉ kao "rašaj"

(svećenik), koriste se i danas meĊu pojedinim romskim skupinama i usko su povezane s

Shivaistic pojmovima, a u svezi s Rishi svećenicima (Šiva svećenicima).

Neka poganska vjerovanja preţivjela su meĊu Romima sve do danas bez obzira na njihov dug

put migracija kroz razliĉite zemlje i kulture. Romi vjeruju u snagu rijeĉi, a izreĉene rijeĉi od

strane pojedinca mogu donijeti dobru i lošu sreću.

Kao rezultat toga, u svim romskim skupinama, moţe se ponekad pronaći gotovo jednaki

pristup ponašanju unutar samog razgovora. To je vidljivo kada se u razgovoru govori o

dobrim i lošim stvarima, o prokletstvu bolesti ili smrti. Romi vjeruju u "zle urokljive oĉi", a

postoje i naĉini za zaštitu od istih. Rijeĉi koje imaju znaĉenje proklinjanja ili prokletstva u

romskom jeziku nazivaju se armaja "armanja" i smatra se da donose zlu sreću onome kome su

upućene. Rijeĉi kojima se Romi kunu ili proklinju nešto nazivaju se solaksa, "solaxa".

Sve zajedno nema nikakve veze sa sluţbenom kršćanskom, muslimanskom ili nekom drugom

vjerom, iako Romi ponekad psovanje i proklinjanje poĉine i u samoj crkvi ili u dţamiji. Romi

nikada neće psovati ili proklinjati ako je u blizini prisutan svećenik ili imam.

Romska plemena imaju svoje obiĉaje u vezi smrti. Vjerovanje u nadnaravno je temeljno i

zajedniĉko za sve Rome, te malo varira od plemena do plemena. Za Rome, smrt je

besmisleno, neprirodna pojava koje bi trebala razljutiti one koji umiru. Na pristup smrti, Romi

se ne susreću samo s boli unutra svojeg srca, već se i konaĉno odvajaju od voljene osobe

odjednom. Oni su takoĊer zabrinuti zbog moguće osvete mrtvih, ili takozvanog "mulo", koji

mrtvi mogu traţiti protiv onih koji ostaju u svijetu ţivih.

Ovdje ima mnogo praznovjernih znamenja smrti, najĉešće se smrt spominje kada se ĉuje krik

sove. Još jaĉi i siguran znak smrti je ozbiljna bolest. Kada Romi osjete i saznaju da će jedan

od njihovih ĉlanova grupe umrijeti, takvo saznanje u ţurnom postupku šalje se svim

roĊacima, bez obzira na to koliko daleko bi oni mogli biti. Preko fiksnih kontakata koje Romi

stalno odrţavaju i koji se na romskom jeziku naziva "vurma", Romi su mogli pronaći jedni

druge na vrijeme ĉak iako nisu imali fiksnu adresu prebivanja. Kada se ukaţe hitnost, rodbina

65.

i prijatelji su u kontaktu, posebno u sluĉaju teške bolesti ili smrti. Svi roĊaci koji eventualno

mogu doći pojave se kraj postelje osobe koja je dostigla kraj svojeg ţivota. Potrebno je

pokazati solidarnost obitelji, te je potrebno dobiti oprost od umirućeg za neko prije uraĊeno

štetno djelo ili ponašanje. Tu se prilazi bez opasnosti od neke dugotrajne i dugo ĉuvane i

skrivene tajne zavisti ili ljutnje prema dijelu onih koji su zapoĉeli svoje putovanje u svijet

mrtvih.

Umirući Rom nikada se ne ostavlja sam. To nije samo iz samilosti prema njemu samome, već

se odnosi i na mogući strah i ljutnju od umirućeg, a prema njegovim ĉlanovima obitelji. On ne

smije umrijeti u svojem uobiĉajenom mjestu. Tradicionalno nomadski Romi prije smrti ĉlana

svoje zajednice u krevetu postave ispred šatora ili kampa, obiĉno pod improviziranim

šatorom. Rodbina i prijatelji okupljaju se oko umirućeg Roma, a okupljanje traje kroz dan i

kroz noć. Ostali Romi u logoru vode brigu o praktiĉnim pitanjima kao što su hranjenje

posjetitelja i ispraćaj onih prijatelja ili ĉlanova rodbine koji su došli. Suze, ţalost i tuga javno

se pokazuju.

Smrt dolazi na kraju, i povećava ţalost ĉlanova obitelji i prijatelja. Od nastupanja same smrti

pa sve do pokopa, neki tradicionalni obiĉaji jako se poštuju i isti se i danas strogo provode

unutar same romske zajednice. Prije svega, tu je ukupna apsorpcija na ţalost, bez ikakvih

daljnjih aktivnosti dok ne proĊe sama sahrana. Nema pranja tijela, brijanja ili ĉešljanja kose, a

hrana se u domu pokojnika ne priprema. U domu pokojnika pije se samo kava, rakija, pivo

liker, dok druga pića nisu dozvoljena. Ogledala moraju biti pokrivena, a posude s vodom

moraju biti ispraţnjene. Ispred doma pokojnika pali se vatra koja se ne smije ugasiti sve do

njegovog samog ukopa. Vatra se za pokojnika pali kako mu ne bi bilo hladno na onome

svijetu i kako bi se rastjerali zli duhovi. Uz vatru sjede ĉlanovi obitelji i prijatelji koji su došli

otpratiti pokojnika, te se uz vatru izmjenjuju.

UreĊivanje romske grobnice prilikom sahrane Roma.

66.

Dodirivati tijelo pokojnika nije dozvoljeno, zbog straha od osvete, "marimé", ili radi

kontaminacije. Zbog toga je pokojnik opran i obuĉen, i to u najfiniju odjeću, i to neposredno

prije smrti. Ako je smrt bila neoĉekivana i to nije moguće angaţiraju se ne Romi, kao što je

pogrebno društvo, koji se obiĉno zovu za obavljanje tih zadataka odmah nakon smrti. Neka

plemena stavljaju ĉep u nosnice pokojnika koji je uraĊen od voska pĉela, a kako bi sprijeĉili

izlazak zlih duhova iz tijela pokojnika.

Vaţan korak je okupljanja onih stvari i predmeta koje će biti korisne za pokojnika tijekom

njegovog putovanja iz ţivota u smrt, a koje će biti smještene u lijes. Te stvari mogu

ukljuĉivati gotovo sve, kao što je odjeća, alat, pribor za jelo, nakit i novac.

Ponekad se angaţira mala grupa romskih muziĉara kako bi svirali pogrebne marševe, a takva

grupa uvijek ide ispred lijesa. Muziĉari su popraćeni udovicom ili udovcem, drugom

oţalošćenom rodbinom, a ako treba poštivati lokalne vjerske obiĉaje i od strane svećenika.

Kako se povorka bliţi mjestu sahrane ţalosti se povećava, a vrhunac tuge dolazi kada se lijes

spušta u grob. Tugujući ĉlanovi obitelji i prijatelji uglavnom u grob bacaju kovanice,

novĉanice, kao i pregršt zemlje.

Unutrašnji izgled romske grobnice prije samog ukopa.

Boja koje su nosile oţalošćeni ĉlanovi obitelji na romskim sprovodima, sve do posljednjeg

vremena, tradicionalno je bila bijela ili crvena boja. Danas se crna boja ĉesto prihvaćena kao

boja ţalosti. Bijela boja kod Roma izraţava simbol ĉistoće, zaštite, i sreće. U nekim

dijelovima Istoĉne Europe romska plemena, pogotovo ţene, u cijelosti će biti obuĉene u bijelu

boju, a muškarci nose bijele kravate i bijele rukavice, dok na svoje šešire stavljaju bijele trake.

Crvena boja takoĊer simbolizira zaštitu od zlih duhova mrtvih, te je ĉesto bila nošena na

67.

romskim pogrebima. Romi smatraju da crvena boja donosi sreću, vjerojatno zbog drevnih

vjerovanja da je krv izvor vitalnosti i ţivota. Crvene košulje i suknje su zajedniĉka odjeća za

ţene na sprovodima meĊu nekim plemenima, a muškarci ĉesto nose crvenu maramu oko

vrata. Crvena boja je takoĊer boja dominantna u mnogim romskim pogrebnim ukrasima.

Na romskim sprovodima neizbjeţno je uvijek velika guţva. To je prilika za prijatelje i obitelj

da se ujedine, da pokojniku ţele dobar put jer on ulazi u novi ţivot. Novine ponekad navode i

opisuju romske sprovode kao bahato ponašanje pokojnikove obitelji, a kako bi imali nekakvu

vaţnost u široj zajednici i kako bi se pokazali u rastrošnosti. Treba imati na umu da je

ogroman pogreb pravilo, a ne iznimka u društvu Roma.

Stvari koje se stavljaju unutar grobnice prije samog ukopa.

Nakon pokopa, sve materijalne veze s pokojnikom moraju biti paţljivo uništene. Što god se

moţe zapaliti i izgorjeti, kao što su odjeća i posteljina, zapaliti će se kako bi se pretvorili u

pepeo. Stvari kao što su tanjuri, ĉaše, ili nakit koje su pripadale pokojniku bit će baĉene ili

uništene. Ponekad su se ţivotinje, koje su pripadale pokojniku, morale ubiti. Samo konj je

uglavnom iskljuĉen iz ovog pravila. Pokojnikov auto, ĉak i prikolica, moraju biti spaljeni i

uništeni. Ovakav postupak otklanja svaku mogućnost osvete, "marimé" od strane pokojnika.

Neka plemena idu i korak dalje, te vjeruju da će pokojnikov duh trebati svoje stvari u svojem

zagrobnom ţivotu.

Budući da to oĉito nameće velike financijske poteškoće na daljnje preţivljavanje obitelji,

postalo je sve više i više uobiĉajeno izvršiti prodaju pokojnikovih stvari, a ne uništiti ih.

Pokojnikove stvari nikada se ne prodaju samim Romima ili ĉlanovima njihovih obitelji kako

nitko ne bi profitirao. Nema Roma koji će uzeti ili otkupiti pokojnikove stvari riskirajući

osvetu istoga, "marime". Poslije pokopa pokojnika istome ne bi trebao ostati niti najmanji trag

u romskom kampu ili kućanstvu. Ĉak se i korištenje njegovog imena izbjegava, osim ako je to

apsolutno neophodno.

68.

Slika pri ukopu Roma.

Slika ispraćaja Roma pri ukopu na groblju.

Nakon ukopa priprema se veliki obrok za sve koji su prisustvovali ĉinu sahrane. Obiĉno prvi

zapoĉinje jesti netko od prijatelja ili roĊaka pokojnika. U nekim romskim plemenima,

pokojnik treba biti zastupljen na tim jelima, i to od strane neke druge osobe koje je iste dobi

69.

kao pokojnik, i koji je odjeven na sliĉan naĉin. Ovi obiĉaji pod romskim nazivom "pomana"

odrţavaju se u razliĉitim intervalima, tradicionalno devet dana, šest tjedana, šest mjeseci, i,

konaĉno, godinu dana nakon smrti. Na svakoj od tih "pomana", neki ĉlanovi rodbine, poĉevši

od najdalje rodbine, najavljuju svoju namjeru da okonĉaju svoje razdoblje ţalovanja prema

pokojniku. Posljednji koji to mogu najaviti i to tek nakon jedne godine, su ĉlanovi uţe obitelji

pokojnika.

Tradicionalnim romskim uvjerenjima, ţivot za mrtve nastavlja se na nekoj drugoj razini.

MeĊutim, postoji veliki strah meĊu ţivima da se mrtvi mogu vratiti i na neki nadnaravni naĉin

te da mogu opsjednuti ţive. To mišljenje i stav je uglavnom i razlog što se pokojnikovo ime

ne spominje, što se njegovo mrtvo tijelo ne smije dirati, a svi predmeti koji su pripadali

pokojniku moraju biti uništiti. Preţivjeli moraju biti zaštićeni na svaki naĉin od zlih duhova

pokojnika, "marimé". Da biste to izbjeglo, ponekad oko groba pokojnika obitelj postavi

kamenje ili trnovite grne.

Romi vjeruju da duše mrtvih mogu biti reinkarnirane u drugog ĉovjeka ili ţivotinju. Najviše

se boje svega što je moguće ponovno povezati sa pojavljivanjem pokojnika kao "Mulo" ili u

prijevodu "ţivi mrtvac" Romi smatraju da ako nisu poduzete stroge mjere opreza, te ukoliko

nisu poštovani obiĉaji pri samom postupku i ukopu pokojnika, "Mulo" moţe pobjeći iz tijela

pokojnika i traţiti osvetu za one koji su ga povrijedili kada su bili ţivi. Mulo, se po vjerovanju

Roma moţe pojaviti kao vukodlak koji će ih terorizirati, a to je siguran znak za nesreću.

Vjerovanje u nadnaravne moĉi oĉito igraju znaĉajnu ulogu u mnogim aspektima romskog

ţivota. MeĊutim, od svih svojih obreda i obiĉaja povezanih sa smrću Romi zaista imaju veliki

strah i puni su praznovjerja nego bilo koji drugi narod.

Većina Roma na Balkanu muslimanske su vjeroispovijesti i imaju sve muslimanske elemente

u svojem svakodnevnom ţivotu, imena, naĉin prehrane, odjeća i neke vjerske obrede. Ostali

Romi su kršćanske katoliĉke i pravoslavne vjeroispovijedi, a ima i Roma protestantske vjere.

Tradicionalna zanimanja

Nemoguće je uĉiniti više nego generalizirati tradicionalna zanimanja Roma, jer su se oni sami

pokazali izuzetno prilagodljivim na sve promjene uvjeta ţivota u razliĉitim zemljama. Romi

su svestran narod, a za opstanak su zaraĊivali svojim drevnim zanatima koristeći se raznim

sredstvima. Općenito, tu su dva uvjeta koji sam posao mora ispuniti prije nego što će biti

prihvaćen kao interes za Rome. Jedan od njih je da sami posao mora omogućiti besplatno

putovanje Roma. Drugi uvjet je da bi sam posao trebao biti stalan i direktan. Romi preferiraju

obrte i zanate koji mogu saĉuvati njihovu neovisnost. Uslugama sa kojima opskrbljuju svoje

povremene potrebe dobro su prilagoĊene i usklaĊene sa romskim naĉinom ţivota. Mnogi od

imena razliĉitih romskih plemena postavljeni su upravo na temelju zanimanjima tijekom

razdoblja ropstva u istoĉnoj Europi, ali oni više nisu pouzdani vodiĉ kroz aktivnosti pojedinih

obitelji. Postoje odreĊena sortirana romska zanimanja, kao što je trgovanje konjima, obrada

metala, sakupljanje starog ţeljeza, prodaja obuće i odjeĉe, pruţanje raznih zanatskih usluga i

tako dalje.

70.

Romkinje takoĊer imaju svoju ulogu u trgovini i to prodajom robe na naĉin da idu po

kućanstvima od vrata do vrata. Poneke Romkinje još uvijek se bave proricanjem sudbine što

je još uvijek rašireno pogotovo u zemljama Balkana.

Općenito, romska zanimanja podijeljeni su po spolu. Muškarci su obrtnici, a ţene nude svoje

usluge tako da takoĊer financijski priskrbljuju za svoju obitelj.

Poljoprivreda, a poradi toga što se je bavljenje poljoprivredom zahtijevalo stalno prebivalište,

nikada nije previše zanimala Rome sve do u posljednje vrijeme kada su Romi tijekom ljetnih

mjeseci poĉeli raditi na poljoprivrednim imanjima kao nadniĉari. Tradicionalna romska

zanimanja danas nestaju. U današnjoj Republici Hrvatskoj nema više potraţnje za

specifiĉnim, uglavnom ruĉno raĊenim proizvodima i rukotvorinama.

Prerada metala

Podruĉje na kojima su Romi tradicionalno povezani je prerada metala. Oni su poznati kao

metalci od poĉetka svoje povijesti. Umjetnost obrade ţeljeza i plemenitih metala drevni je

zanat kojim su se neka romska plemena bavila dok su boravili još na teritoriju Indije.

Slika Roma kotlara.

71.

Oni su izraĊivali alat, oruţje i opremu za kuhanje, te su bili vješti u izradi oplata od kositra, ili

izradom reljefnih otisaka i graviranja smog nakita. U MaĊarskoj i Rumunjskoj, oni su bili

sakupljaĉi zlatna kojeg su sakupljali sa dna rijeke. Romi su struĉnjaci u svim oblicima obrade

metala, bilo da je to obrada lima, bakra ili srebra.

Romi nisu samo bili dobri majstori u metalurgiji, oni su takoĊer pokazala veliku genijalnost u

osmišljavanju relativno lagane opreme, kao što je ĉekić i mali nakovanj. Ovi alati bili su

potrebni za njihov rad, te su bili i specifiĉno dizajnirani od strane samih Roma, a kako bi se

lako transportirali. Zajedniĉko zanimanje za mnoge Rome u Europi je brušenje noţeva ili

škara, a Romi su se ĉesto viĊali u oštrenju škara i noţeva sa svojim prijenosnim brusnim

kamenom na kotaĉima skoro u svim gradovima Europe. Danas, tradicionalna umjetnost

prerada metala premještena je na izradu nakita i dizajniranje istog, popravak metalnih stvari,

automobila i zavarivanja.

Treneri i krotitelji divljih ţivotinja

Romi su uvijek pokazivali afinitet za rad s metalom, ali oni su takoĊer odavno poznati i kao

preprodavaĉi konja. Konj je uvijek bio vaţan ekonomski faktor u ţivotu Roma. Budući da su

konji bili bitni za prijevoz u ranim danima migracije, poznavanje njihove njege i lijeĉenja bili

su od velike vaţnosti za same Rome. Vještine Roma u njezi i lijeĉenju bolesti konja poznata

je niz stoljeća. Ĉesto bi Romi prodali dobrog i zdravog konja kako bi kupili nekog drugog

neuhranjenog ili bolesnog konja. Tako bi ostvarili financijsku razliku, to jest samu zaradu.

Skrbili bi za bolesne konje stavljajući ih u dobro stanje, a kasnije su ih mogli prodati po

daleko višoj cijeni od cijene koju su prvobitno bili plaćeni. U Španjolskoj, neke Romske

skupine plemena "Gitano" bile su poznati po ureĊivanju konja i mazgi koje su šišali škarama,

i tako su poboljšali sami izgled ţivotinja. MeĊu ljudima zemalja istoĉne Europe bilo je

uobiĉajeno da zaobiĊu selskog veterinara i posjete Rome kako bi im izlijeĉili bolesnog konja

ili mazgu.

Prema legendi, vješti Romi trenirali su konje u pratnji trenera u poznatim španjolskim i

drugim školama jahanja, od Beĉa u Austriji pa širom tadašnje Europe, i to još u šesnaestom

stoljeću.

Romi su oduvijek bili prisutni na sajmovima. Tu su pokazivali svoje ţivotinje, a ujedno im je

bila prilika za druţenja, kao i sklapanje poslova. Oni su bili vješt u trgovanju prikazujući

prednosti vlastitog konja ili ţivotinje koju su prodavali. Oni su je prikazivali kao briţno

odrţavanu ţivotinju koja je u dobroj formi. Isto tako, oni su znali naĉin na koji su istaknuli

nedostatke konja ili ţivotinja koje su ţeljeli kupiti, a s navedenim smanjivali su i samu trţišnu

vrijednost ţivotinje.

Osim konja Romi su pokazivali i veliki interes za medvjede. Zbog toga, Romi su

tradicionalno poĉeli raditi kao krotitelji medvjeda, i bili su poznati kao ljudi koji su mogli

istrenirati medvjeda u svrhe zabave. Više godina unatrag to i nije bio tako neobiĉan prizor niti

u Republici Hrvatskoj pa niti u Europi. Vidjeti Roma kako vodi medvjeda koji pleše vodeći

ga ulicama prikupljavši novac od prolaznika još i danas se moţe vidjeti u Istoĉnoj Europi.

72.

Slike Roma sa dresiranim medvjedom.

73.

Glazbenici i plesaĉice

Romi su takoĊer poznati kao zabavljaĉi, posebice kao glazbenici i plesaĉi. Romski glazbenici

i plesaĉi napravili su pravi doprinos u ne romskom muziĉkom svijetu. Solisti i orkestri

romskog porijekla zabavljali su ne Rome još od vremena njihovog prvog dolaska u Europu.

Dokumenti pokazuju da su bili omiljeni glazbenici kao, što su to bili u MaĊarskoj tijekom

petnaestog stoljeća, a širom Europe već nekoliko stoljeća iza toga.

Slika romskih muziĉara.

Instrumenti koji tradicionalno daju prednost Romskim glazbenicima su gitara, lutnja,

udaraljke poput cimbala, bubnjevi, violonĉelo i violina, truba kao i drugi puhaĉki instrumenti.

Iako su njihovi orkestri ukljuĉivali i klarinet, korištenje drugih instrumenata, pa i puhaĉkih

instrumente poraslo je tek u posljednjem vremenu.

Romi su poznati u vještini improvizacije prilikom sviranja. U MaĊarskoj i Rumunjskoj,

romski orkestri, sa svojim virtuoznim violinistima i cimbalo sviraĉima, razvili su stil koji se

uzima kao znak romske glazbe. Većinu onoga što Romi i danas sviraju upravo je europska

glazba zaĉinjena sa Romskom interpretacijom. Muzika MaĊarskih i Španjolskih Roma je

glazba koja nije "izvorno Romska" glazba kao takva. Oba dva naĉina interpretacije glazbe

briljantne su i inventivne prilagodbe Roma sa lokalnom glazbom, na kojima su Romi

74.

napravili neke svoje originalne doprinose. U Rusiji, trupe romskih pjevaĉa stekle su

popularnost pod carskim reţimom, a za svoju improvizaciju ruskih pjesama i glazbe.

Ovdje postoji još jedan, sasvim drugaĉiji tip glazbe koji je izvorno romski, i ima visoko

ritmiĉko napredovanje tonova u kojima se koristi vrlo malo instrumenata, a ponekad se u

izvedbama instrumenti ĉak niti ne koriste. Dominantan zvuk ĉesto se proizvodi pljeskanjem

rukama. Ova glazba uvelike je utjecala na flamenko, ples koji je nastao u Andaluziji, a koji je

postao poznat diljem svijeta. Od Andaluzije ovaj stil proširio se je preko Iberijskog poluotoka,

a zatim na španjolsku Ameriku, sve do flamenko pjesme, plesa i sviranja na gitari koji su

postali općenito prihvaćeni i popularni oblici zabave. Ovu uzbudljivu glazbu i ples, izvode

ponosni muškarci i ţene ĉije noge i prsti udaraju s odliĉnim intenzitetom i puni su strasti, a u

velikoj mjeri povezana je s romskom skupinom Gitanos. Romima nije bilo teško da se

prilagode i populariziraju dramatiĉan i uzbudljiv španjolski plesni oblik koji je i tradicionalno

španjolski, a ne romski. Isto su Romi dokazali i sa ţidovskom Klezmer glazbom, kojoj su

dodali neobiĉne znaĉajke i ţivahan ritam.

Romski stilovi plesa

Vjeĉne lutalice generacijama su putovale po svijetu sa svojom ĉergom preuzimajući od svake

kulture ponešto od muzike i plesa koji su im se svidjeli. Romski ples nije samo predstavljanje

Roma kao naroda, njihove kulture i povijesti, već i ples veoma osjećajnog i strastvenog naĉina

izvoĊenja. Romski ples i muzika su jedan od naĉina ţivljenja, instrument pomoću kojega

izraţavaju suštinu svog postojanja. Ples simbolizira slobodu, slobodu osobnog spiritualnog

izraza, jedinu moguću slobodu ugnjetavanog i neshvaćenog naroda.

Iz samog naziva Romski plesovi, moţemo zakljuĉiti da ih ima puno. Putujući svijetom i

naseljavanjem drugih zemalja širili su svoje znanje i obiĉaje, glazbu i plesnu nauku. Romi su

takoĊer iz svake druge kulture preuzeli nešto što im se je svidjelo. Ima mnogo raznolikih

romskih stilova plesova diljem svijeta, teško ih je odrediti, ali moţemo ih nabrojiti prema

najvećim drţavama u kojima su rasprostranjeni.

Tako postoje romski stilovi plesa sa podruĉja:

Kalbelya (Indija, Rajasthan),

Afganistanski romski stil,

Teheranski romski stil,

Egipatski romski stil, trbušni ples plesaĉica Ghawazee,

Turski romski stil,

Romski ples sa Balkana, kolo ĉoĉek, Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina,

Hrvatski romski stil,

Rumunjski romski stil,

Bugarski romski stil,

MaĊarski romski stil,

Ruski romski stil, "ples ruskih Romkinja",

Flamenco romski stil i tako dalje.

75.

Umjetnost Romskih plesova je njihova sama komunikacija s glazbom, glazbenicima i

publikom. To je improvizacija svih plesnih pokreta, ples koji dolazi iz srca i kojeg vode sami

osjećaji. Sve romske plesaĉice imaju mudrost osjećaja u sebi, a one svojim plesom pokazuju

sreću, patnju, bol, tugu, veselje, razoĉaranje.

Ima veliki broj raznolikih romskih plesova diljem Bliskog istoka i Europe. Tradicionalna

nošnja za romske plesove je velika široka suknja, i ĉesto je korištena u romskim plesovima

diljem svijeta, od u Hrvatske do, Rusije i Amerike. TakoĊer pojedine skupine Romkinja sa

podruĉja Balkana, (Turska, Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina), u svojim nastupima

koriste i tradicionalne dimije sa bijelim košuljama i bogato izvezenim kratkim prslukom.

Najviše prepoznata obiljeţja romskog stila su nakit, šareni šalovi za glavu i bokove, te

dugaĉke, šarene velike suknje ili dimije koje su izraĊene od vrlo tanke i kvalitetne svile.

Europski utjecaji u ovim plesovima oĉigledno su puno jaĉi nego u drugim vrstama trbušnog

plesa, no daleki indijski utjecaj uvijek se osjeća u svim pokretima ruku.

Romkinja u zanosu plesnog nastupa. Romska plesaĉica iz Turske.

76.

Romska plesaĉica iz Bugarske. Romska plesaĉica iz Indije.

Romska plesaĉica iz Afganistana.

77.

Romska plesaĉica iz MaĊarske.

Romska plesaĉica iz Egipta.

78.

Romska skupina iz Rajhastana.

Romske djevojĉice iz Rumunjske prilikom plesa.

79.

Romske plesaĉice iz Rumunjske.

Romske plesaĉice iz Španjolske.

80.

Crteţ Ghawazzi romskih plesaĉica.

Romske plesaĉice iz Turske.

81.

Romski ples Ĉoĉek

MeĊu brojnim romskim plemenima na Balkanu plesni stil ĉoĉek jedan je od najpopularnijih

plesnih stilova. Ĉoĉek je ples koji je orijentalnog porijekla i koji se moţe plesali zajedno sa

cijelim društvom ili pojedinaĉno. Ĉoĉek se pleše najviše meĊu Romima sa podruĉja Turske,

Albanije, Srbije, posebice juţne Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Republike

Hrvatske, Slovenije.

Vrlo sliĉni plesovi takoĊer su pronaĊeni i u Bugarskoj kao i u Rumunjskoj. Ĉoĉek je poznati

ples koji se pleše u većini sluĉajeva u društvu i "javno je prihvatljiv" stil plesanja. Pokreti u

ĉoĉek plesu imaju orijentalni stil kojeg su nekada plesale samo ţene i to u kući za privatne

potrebe svojih obitelji.

Sliĉno kao egipatske i turske kulture, ĉoĉek se ĉesto izvodi na obiteljskim sveĉanostima kao

što su krstitke, zaruke i vjenĉanja. Pokreti stila u ĉoĉek plesu sliĉne su pokretima plesa koji

potjeĉu sa prostora Srednjeg Istoka te sadrţe kruţne pokrete tijela, glave, ramena i bokova. To

je improvizirani ples s fokusom na kretanja torza i ruka. Zato što je improvizacijski plesni,

omogućuje ţenama da se kreativno izraze i koristiti se kao izlaz za njihove osobne emocije.

Ples se pleše na jednom mjestu, ĉesto jednostavno zbog nedostatka prostora. U svim ţenskim

obiteljskim okupljanjima od Romkinja se oĉekuje da zaplešu ĉoĉek, osim ako su bolesne ili

jako stare. Plesaĉice, koji bi izvodile ĉoĉek ples "izvan svoje obitelji", a za mušku publiku,

smatrali su nemoralnima. Zajedniĉki ritmovi za ĉoĉek su u muziĉki ritmovi 9/8, 7/8, i 4/4.

Romkinje prilikom plesa ĉoĉeka na svadbenom okupljanju.

82.

Rijeĉ ĉoĉek dolazi od turske rijeĉi "kocek", što je izraz koji se koristi za ples djeĉaka koji su

odjeveni kao ţene. Do kraja Osmanskog Carstva u Turskoj, bilo je na stotine tih "kocek"

plesnih skupina na svim razinama društva. Poznati povijesni pisac romske povijesti Metin

napisao je: "U 1857. godini zabranjen je koceks. Iako zakon ne pokriva cengis, sporo ali

sigurno je oslabio svoju popularnosti. Danas je njihov ples samo korumpirani oblik trbušnog

plesa i obiĉno ga plešu samo Romi što je ostalo od njihova plesa, ciftetelli, koji je

improvizirana vrsta plesa. " Što se tiĉe plesnih skupina djeĉaka, kocek, oni se još uvijek mogu

naći u selima u Anadoliji, profesionalni ili amaterski, oni se koriste za zabavu i pri zabavama

na ceremonijama vjenĉanja".

Povijesni podaci takoĊer pokazuju da "kocek" zabranjen u Turskoj, negdje oko 1920.-ih

godina zbog javne sramote. Ţene koje plešu ĉoĉek kao solo ples i danas se mogu pronaći na

prostorima Turske u tako zvanim "kafićima-cocek" koji sluţe za zabavu turistima. Nekad je

navedeni ples bio dobro plaćeni posao i plesao se je samo za plemiće i visoko društvo. Danas

plaće plesaĉica ĉoĉeka uvelike su smanjene, a većina od njih ţive u siromaštvu, te je postao

manje profesionalan.

Oba plesa "kocek" i "ĉoĉek" u većinski sluĉajeva plesale su Romkinje, jer muslimanke se ne

bi usudile plesati iste u javnosti. Danas ĉoĉek solo ples ostaje kao vrlo snaţan dio kulturne

tradicije kada se ţene muslimanske vjeroispovijedi okupe u kućama kako bi plesale jedne za

druge. Kao zabava, ples je obiĉno izvodi za ne romsku publiku.

Postoji mišljenje kod mnogih ljudi da je porijeklo mnogih romskih plesova ustvari ritual, i da

na neki naĉin on predstavlja svakodnevne ritualne i svete plesove vedske Indije. Primjer su i

Romkinje sa nekih podruĉja bivše Jugoslavije koje su bile poznate pod imenom "dodole".

Jedna vrsta njihova plesa je da sprijeĉi sterilitet kod stoke. Te ţene imale su veliko poštovanje

jer se je vjerovalo da mogu izlijeĉiti stoku i druge bolesti i to samo svojim dodirom. Tlo na

kojem su plesale je imalo ĉarobnu moć da lijeĉi bradavice kao i druge bolesti. U Bugarskoj,

Romkinje koje su plesale bile su posute sa vodom i prizivale su kišu, a taj ples imao je naziv

"paparuda". U Rumunjskoj, Romkinje su odavno usvojile vrlo stari ples, koji je ujedno bio i

stvaranje kolektivne ekstaze poznate pod nazivom "ples Kalus". Rijeĉ se odnosi na osobu

naziva Kalu koji je bio magiĉar kod Babilonaca.

Karakteristike razliĉitih balkanskih romskih plesnih stilova su pokreti bokova, nogu, ramena i

glave. I muškarci i ţene imaju tendenciju da drţe ruke u zraku i koristite oba ramena, a isto

tako koriste i pokrete prstiju. Ţenski ples ima i svoje neke specifiĉne pokrete koji daju

karakter ţenskog solo plesa. Muški ples je energiĉan i dinamiĉan posebno sa svojim

skokovima, ĉuĉnjevima kao i drugim specifiĉnim pokretima tijela. Ovo podsjeća na ples

flamenco, gdje pljeskanje ruku i pljeskanje po tijelu igraju kljuĉnu ulogu u pratnji glazbe i

plesa. Romi, koji su uvijek ţivjeli u siromaštvu, ĉesto si nisu mogli priuštiti glazbene

instrumente i stoga su postali kreativni u naĉinu korištenja tijela kako bi postigli razliĉite

zvukove. Ostali kreativni i jeftini naĉini da Romi postignu zvukove u glazbi postignut je i sa

korištenjem metalne ili drvene ţlice, lonaca, kuhinjskog pribora i ostalog pristupaĉnog

materijala koji proizvodi specifiĉan i odreĊen zvuk. Danas udaranje i proizvoĊenje muzike uz

pomoć drvene ţlice usvojen je kao plesna pratnja u brojnim balkanskim i turskim plesovima.

Postoji velika raznolikost instrumentacije u balkanskoj romskoj glazbi. Uobiĉajeni

instrumenti u romskoj muzici ukljuĉuju klarinet, cobza (lutnja,) harmoniku, razne vrste

83.

tambura i gitara, kao i razne vrste truba, udaraljki i bubnjeva. U Španjolskoj Romkinje imaju

"pandero" (vrstu gitare), a kako bi pratile muzikom ples. Ĉoĉek glazba je danas vjerojatno

jedan od najvaţnijih ţivotnih glazbenih ritmova tradicije Roma na Balkanu. To je oĉito u

velikoj popularnosti romske tradicionalne i izvorne glazbe na svjetskoj muziĉkoj sceni. Osim

turskih i balkanskih korijena, ĉoĉek glazba utjelovljuje jake utjecaje iz razliĉitih stilova.

Proricanje sreće

Zanimanje za koje su Romkinje oduvijek bile vezane je proricanje sreće. Prije svega, u

proricanju sreće pomagalo im je to što im je meĊu ne Romima njihov naĉin ţivota davao auru

misterije, nepoznanice i same ĉarolije. Na kraju, naravno, proricanje sreće bilo je relativno

jednostavan naĉin zaraĊivanja novca.

Romi su znali mnogobrojne vrste predviĊanja. Oni su ĉitanjem kroz baĉeni grah, kristalnu

kuglu, ili ĉitanjem karta, pa sve do tumaĉenja znaĉaja raznih brojeva vidjeli i imali vizije.

TakoĊer su u svojim proricanjima prakticirali hiromantiju, sudeći osobe po njihovoj sudbini i

karakteru, a imali su i sposobnosti da po linijama iz ruku i prstiju vide njihovu daljnju

sudbinu. Iako oni sami tvrde da im velike sile predviĊanja dolaze iz nadnaravnog izvora,

prava vještina proricanja sreće i sudbine ustvari leţi u njihovim izvanrednim sposobnosti u

procjenama ljudskih karaktera i manipulacijom ljudskih ţelja. Romkinje su znale da većina

ljudi zapamtiti istinu, a da zaborave ono što nije istina. Romkinje su takoĊer imale saznanja,

da dodavanja egzotiĉnih i uzbudljivih elementa za ţivot ne Roma "gadje" ima veliku ulogu u

ţivotu. Zato su svojim klijentima, najĉešće predviĊali povoljniju i dobru budućnosti. U

proricanjima su bila tajanstvena upozorenja na opasnosti koje bi bilo dobro izbjeći. Romi

nikada u svojoj praksi svoje vještine proricanja nisu koristili na drugim Romima.

Romi vjeruju u svoje natprirodne moći, kao što je primjer uporaba prokletstva, koji se na

romskom jeziku zove "amria", a vjeruju i u rituale lijeĉenja. Romkinja koja proriĉe budućnost

na romskom jeziku zove se "drabardi". Koncept proricanja sudbine u samoj priĉi sadrţi

nekoliko nezavisnih elemenata koji dovode u zabludu. One elemente u proricanju koji

pretkazuju budućnost Romi nazivaju na romskom jeziku "drabaripé" ili "drabarimos". Jedan

element je pretkazivanje budućnosti, pod nazivom "drabaripé" ili "drabarimos". Drugi

element odnosi se na lijeĉenje same sreće, što Romi nikad ne prakticiraju meĊu sobom.

Elementi lijeĉenja sreće nazivaju se "savjetovanjem". Oba dva elementa temelje se na

vjerovanja u nadnaravno.

Sretne ĉari, amajlije, a i talismani, uobiĉajeni su meĊu Romima. Oni se nose kako bi sprijeĉili

nesreću ili kako bi izlijeĉili bolest. Ţenski iscjelitelj koji propisuju ove tradicionalne lijekove

Romi zovu "drabarni" ili "drabengi". Neki Romi nose kruh u svojim dţepovima kao zaštitu

od loše sreće, ili "bibaxt", a nadnaravne duhove, zovu "Mulo".

Veliki broj trava, pod romskim nazivom "sivilo", koriste se za prevenciju i lijeĉenje razliĉitih

bolesti. Lijeĉenje travama prakticirana se za lijeĉenje oba spola. Neke od tih iscjelitelja Romi

zovu "sastarimasko drabaró", zapravo oni imaju moć lijeĉenja raznim travama kao, i

vrijednost svoje nadnaravne moći.

84.

Mnoge zemlje reagirale su na ovu tradicionalnu praksu proricanja i lijeĉenja zabranom

smatrajući sve prevarom i obmanom. U nekim sluĉajevima, dominantne kulture ponekad

nevoljko priznaju da vlastite kulturne vrijednosti nisu nuţno i apsolutne.

Romkinja pri proricanju sreće.

85.

Proricanje sreće kartama, grahom, kavom

Umjetnost korištenja igraćih i drugih karata za proricanje budućih dogaĊaja, prakticira se niz

stoljeća i datira još od prije nekoliko hiljada godina, a samim tim je i jako obimno, pa bi za

njegovo iole ozbiljno opisivanje bilo neophodno nekoliko ovakvih izdanja. Drugi problem je,

što su nazivi, terminologija, pa i sami špilovi karata, skoro potpuno drugaĉiji. Gatanje sa

kartama je ovdje dano samo informativno, a pošto je specijalizirana literatura iz ove oblasti i

najobimnija, njena nabavka vam neće predstavljati nikakav problem.

Slika jednog dijela romskih tarot karta sa podruĉja francuske.

86.

Oni koji se gatanjem bave, tvrde da je to zbog straha koji ljudi osjećaju pred svime što je

okultno. Skori svi imaju usaĊenu viziju Romkinje sa rupcem na glavi koja tako lako otkriva

njihove najskrivenije tajne. U samom gatanju, svakako, ima puno psihologije. Osim karata za

gatanje postoje i gatanje iz rune, taloga kave ili ĉaja, bacanjem graha i tako dalje. Na kartama

su iscrtani razni simboli ili slike. Cijela slika je jedan simbol, koji se pak sastoji od puno

detalja. Na koji naĉin se ti detalji, odnosno karte, ĉitaju, znaju oni koji ih u gatanjima koriste.

U sluĉaju bacanja graha iskljuĉivo se izvodi iskljuĉivo sa ĉetrdeset i jedim zrnom. Ono

ĉetrdeset i drugo zrno uvijek uĉestvuje u miješanju, ali se izdvaja prije bacanja. Njegovo

uĉešće obavljeno je tajnom. Svih ĉetrdeset i dva zrna graha stavljaju se u desnu šaku, koja se

zatim drţi na ustima, kao da ţelite u nju da huknete. Za to vrijeme intenzivno se misli na

odreĊenu ţelju, problem ili situaciju ĉiji ishod ţelite da odgonetnete. Potom grah spuštate na

sto ili na neku ravnu plohu, te se nasumice dijele na tri dijela, prvo krajnju desnu, pa srednju,

a ono što ostane predstavlja treći dio.

Prvi znalci proricanja iz taloga kave pojavili su se u šesnaestom stoljeću s prvim vrećama

kave u Istanbulu. Iako su se na proricanje budućnosti iz kave oslanjali redom svi sultani, ono

je vrlo brzo preraslo u ţensku zabavu, koja je u Turskoj jako raširena i omiljena i dan danas.

U ispijanju turske kave, a potom u gatanju iz njena taloga, ne tako davno uţivale su i

generacije naših baka. Gatanjem iz taloga kave proriĉe se budućnosti u svim vaţnim

aspektima ţivota, ljubavi, prijateljstvu, zdravlju i poslu. Gatanje iz taloga kave ili taloga ĉaja

vjerojatno je najpopularnije i najviše rašireniji oblik gatanja na našim podruĉjima. Nakon što

se popije kava tri puta se okrene šalica suprotno od kazaljki na satu, te se okrene naopaĉke.

Osoba koja gata uzima šalicu i prouĉava likove u njoj, a za navedeno je potrebno oštro oko

malo mašte i likovi će se sami pojavit.

Gatanje pomoću olova radi se obiĉno jednom godišnje na taj naĉin da se vruĉe olovo baci u

hladnu vodu, a oblik koji tako nastane tada se tumaĉi.

Gatanje sa kostima i granĉicama sliĉan je naĉinu gatanja kao kod olova, runa i kave, a osoba

koja gata baca kosti ili granĉice, te onako kako padnu, tumaĉi njihovo samo znaĉenje.

Romska vjerovanja

Obiĉaji pod nazivom "Romaniya" postavljaju standarde i provode najviša vjerovanja Roma

kojih se moraju pridrţavati. Ovaj sustav prihvatljivih ponašanja i vjerovanja Roma je

centralan za romsku zajednicu i društvo. Vjerovanja Roma su razliĉita od zemlje do zemlje i

od plemena do plemena, no mnoga su uvjerenja zajedniĉka. Oni svugdje poštuju svoja

vjerovanja, koja su razliĉita samo u mjeri u kojoj se poštuju ili prakticiraju. Romi su uvijek

primjenjivali kulturna i socijalna odvajanje od ne romskog, "gajikane" društava, a kako bi

odrţavali svoje društvene i kulturne snage. Oni ne ţele biti dio društva koji će ukljuĉivati

kompromis svojih osnovnih uvjerenja. Zato "Romaniya" ĉini da je odvajanje moguće.

87.

Religija i praznovjerja Roma

Već od njihovog dolaska u Europu religija je imala centralnu ulogu u ţivotu Roma. Prve

grupe Roma oznaĉavalo se hodoĉasnicima i pokornicima iz malog Egipta. Ali relativno brzo

pretvorila se religiozna predodţba o Romima kao hodoĉasnicima u mitu o prokletima koji su

navodno uskratili konak svetoj obitelji u Egiptu i iskovali ĉavle za Isusovo razapinjanje.

Tijekom 1714. godine nadbiskup Mainz-a zapovjedio je da se "cigani, lopovi, skitnice i drugi"

smaknu bez procesa, jer ţive skitniĉkim ţivotom. Tako na mjesto tih predodţbi o

hodoĉasnicima dolaze predrasude kao primjerice da Romi nemaju religije i da se "bez

poteškoća priklanjaju svakoj vjeroispovijesti njihove okolice".

Za Rome se ne moţe kazati da imamu svoju vlastitu religiju. Oni obiĉno imaju usvojene vjere

koje su prihvatili od zemalja i naroda sa kojima ţive. MeĊu Romima se moţe naći

rimokatolika, pravoslavaca, protestanata i muslimana. Veliki broj Roma voli obavljati vjerske

obrede u svojim domovima ili u kontekstu narodnih obreda.

U posljednjih nekoliko godina, neke romske zajednice (plemena) prešla su na druge vjere.

MeĊu njima nalazimo plemena Kelderaraša, Lovara i Sinti Roma u zapadnoj Europi i Americi

kao i u Finskoj, koji su prešli na baptistiĉku vjeru i u Jehove svjedoke što je primjer Roma i u

Bugarskoj.

Nadalje, u proteklih pola stoljeća, Romi su stvorili vlastite crkve i vjerske organizacije.

EvanĊeoske crkve Roma danas postoje u svim zemljama gdje su prisutni i Romi. Tako u

nekim zemljama većina Roma sada pripada romskoj crkvi. Ova promjena doprinijela je bolju

sliku o Roma unutar samoga društva i same šire zajednice. Tako su Romi poĉeli obavljati

legalne poslove, a za poslove koje obavljaju pribavili su legalne dozvole za komercijalne

djelatnosti.

Pokret je osobito jak u Francuskoj i Španjolskoj, gdje se nalaze više od tisuću romskih crkvi

koje su poznate pod imenom "Filadelfia". Samo u gradu Madridu u Španjolskoj, postoji

gotovo stotinu takvih crkvi. U Njemaĉkoj, najbrojnija skupina Roma koji dolaze sa prostora

Poljske, ima svoju glavnu crkvu u gradu Mannheimu. Ostale vaţne i brojne romske crkve

postoje u gradovima kao što su Los Angeles, Houston, Buenos Aires, Mexico City i tako

dalje.

Najpoznatiji romski vjerske blagdani su godišnja hodoĉašća u Saintes Maries de la Mer na

mediteranskoj obali Francuske i Sainte Anne de Beaupré u Quebecu, Kanada. U Saintes

Maries de la Mer, "crnoj Sari" odaje se poĉast od strane Roma svake godine. U Quebecu,

poštovanje Svetoj Ani Romi odaju 26. srpnja svake godine. Ovi godišnji vjerski blagdani i

hodoĉašća takoĊer se koriste i kao društvena okupljanja za Rome.

Iako je Crna Sara "kali Sara" nije Marija, majka Kristova, o njoj se ĉesto raspravlja u

kontekstu crne boginje, jer nju smatraju majkom Roma. Romi je štuju kao svoju kraljicu, ali

ona je takoĊer majka svih lokalnih katolika koji osjećaju povezanost s njom.

88.

Pa tko je ovaj sveta Sara? Postoje mnogi odgovori na to pitanje.

Sveta Sara je prvi puta spomenuta u knjizi Vincenta Philippona, legenda o Saintes-Maries,

koju je napisao 1521. godine. U starijoj usmenoj tradiciji ona je egipatski sluţbenik koji je

sluţio tri ţene, Mariju Magdalenu i dvije druge ţene, koje su došle na Isusov grob ujutro

nakon njegova uskrsnuća noseći zaĉine za pomazanje mrtvih. Ljudi ih nazivaju Marie Jacobé

i Marie Salome, iako ih evanĊelisti poznaju pod imenima Salome i Marija, majka Jakova.

Vincent Philippon portretira Saru kao dobrotvornu ţenu, koji je pomogla ljudima u sabiranju

milostinje, a upravo njena takva aktivnost dovela je do vjerovanja da je ona Romkinja.

Mnogo ranije srednjovjekovne legende pripovijedaju priĉu o "tri Marije" bez spomena na

Saru. U njima se govori o prvim ţidovskim progonima kršćana. U to vrijeme tri ţene, uz

Martu i Lazara od Betlehema, bile su osuĊene na ono što se ĉinilo kao njihova sigurna smrt.

Oni su prognani iz zemlje u maloj barci bez jedra ili vesla, bez vode i pića. Ipak, po volji

Boţjoj stigli su neozlijeĊeni u Francusku, kao prvi misionari Krista. Grad gdje su pristale na

obali sada se zove Les-Saintes-Maries-de-la-Mer. Marija Magdalena otišla je prema Marseillu

kako bi tamo vršila evangelizaciju, druge dvije Marija i sama crna Sara ostale su u gradu Les-

Saintes-Maries-de-la-Mer.

Romi su pokupili vjerovanje da je Sara bila jedna od njih i da je pretvorena u francusku

romsku princezu, školovanu u ezoteriĉne mudrosti njezina naroda. Jedan dan Sara je imala

vizije koja ju je obavijestila da će sveci koji su bili prisutni na Isusovoj smrti doći, i da im ona

mora pruţiti pomoć. Ubrzo ih je ona vidjela kako dolaze na maloj barci i kako se bore sa

nemirnim morem. Bacila je svoj ogrtaĉ na valove i snagom njezine molitve isti je postao splav

s kojim je ona pomogla svecima da sigurno stignu do obale.

Neki kaţu da je crna Sara, "kali Sara" ustvari hindu boginja Kali (boginja smrti). Ovo izgleda

prihvatljivo jer Romi i sami potjeĉu sa prostora Indije. Rijeĉ "kali" na romskom i na sanskrit

jeziku znaĉi crn, a to znaĉenje ima i u mnogim drugim romskim narjeĉjima kojim govore

mnogi europski Romi.

Romi kaţu da su se, a u vrijeme crne Sare, oni klanjali Boginji Ishtari ili Astarte. Jednom

godišnje oni su nosili kip navedene boţice na svojim ramenima u more da prime njezin

blagoslov, a sada boginju crnu Saru nose u more. Svake godine dana 24. na 25. svibnja veliki

broj europskih Roma, turista, i lokalni katolici, skupljaju se za obred kupanja kipa svetaca

Sare, Marije Saloma i Jakovljeve Marije koje odnose u more, a zatim ih vraĉaju natrag u

njihovu crkvu. Samo tijekom 1935. godine Romi nisu dobili dozvolu da odnesu svoju kraljicu

u more.

Kupanje svetih slika i kipova drevni je obiĉaj u mnogim kulturama. Jednom godišnje Rimljani

su okupali svoju boginju Kibele u rijeci. Mnogi razliĉiti narodi kupaju svoje svete slike, ikone

i kipove. Budisti kupanju novoroĊene bebe i djecu na njegov roĊendan u ĉaju, a Hindusi

kupaju svoju boginju Durga u vodi. Sve do modernih vremena, neke kršćanske zajednice

koristile su za kupanje kipova Marije na Veliki petak vino koje oznaĉava krv Kristovu. Sve

ove prakse vraĉaju se u samu zoru civilizacije kada se je lijevala krv ţrtvenih ţivotinja na

sveti kamen koji je predstavljao boga.

89.

Iako su, za praktiĉne svrhe, usvojili religije od onih s kojima dolaze u kontakt, formalna je

religija ĉesto dopunjena vjerom u nadnaravno, kao i u razna znamenja i psovke. Ovo

praznovjerje varira meĊu razliĉitim skupinama Roma, ali je u nekoj mjeri faktor u ţivotima

svih njih.

Romi vjeruju u nadnaravno, razna znamenja i psovke kao i u ritual lijeĉenja, i to na naĉin da

primjenjuju njihovu uporabu prokletstva, koju nazivaju "amria". Proroĉica je uvijek ţena, i

zove se na romskom jeziku "drabardi". Elemente iz proricanja budućnosti, nazivaju

"drabaripé" ili "drabarimos". Koncept proricanja i pruţanja informacije sastoji od nekoliko

neovisnih elemenata koji svi zajedno dovode u zabludu. Jedan od elemenata je proricanje

budućnosti, pod nazivom "drabaripé" ili "drabarimos". Drugi element odnosi se na

ljekovitost raznih trava, što Romi ne prakticiraju meĊu sobom. Lijeĉenje elementima sreće

Romi nazivaju "savjetovanjem", a svi ovi elementi temelje se na vjerovanja u nadnaravno.

Sretne ĉari, amajlije, a talismani uobiĉajeni su meĊu Romima. Oni se provode kako bi

sprijeĉili nesreće ili izlijeĉiti bolest. Ţenski iscjelitelj koji propisuju ove tradicionalne lijekove

ili prevenciju se zove "drabarni" ili "drabengi". Kod nekih Roma smatra se da potkova

donosi sreću, baš kao što to smatraju i pojedini ne Romi.

Les-Saintes-Maries-de-la-Mer, slika Sara la Kali, (crna Sara)

90.

Budući da Romi smatraju da je bolest neprirodno stanje nazivaju je jednostavno "prikaza", i

postoji mnogo naĉina u koje oni vjeruju da se bolesti mogu sprijeĉiti ili izlijeĉiti. Na ovaj

naĉin Romi vjeruju da groznica moţe biti prenesena iz bolesne osobe u stablo. Druga

uvjerenja navode da se groznica moţe izlijeĉiti ako se popije prah saĉinjen od dijelova

pojedinih ţivotinja, koje otopljene ĉine duhove, te da takvi napici imaju svoje djelovanje kada

se uz pratnju pjesme popiju. Neka uvjerenja ukljuĉuju nošenje stopala krtice kao lijek za

mnoge bolesti poput reume, ili nošenje stopala jeţa, a kako bi se sprijeĉila zubobolja. Veliki

broj i razne vrste trava, pod nazivom "sivilo", koriste se za prevenciju i lijeĉenje razliĉitih

bolesti i prakticira se na oba spola. Neke od tih biljaka, zovu "sastarimasko drabaró", zapravo

smatraju da te trave imaju ljekovitu vrijednost pored svoje same nadnaravne kvalitete.

Tabui

Romsko društva u velikoj mjeri oslanja se na razlike izmeĊu ponašanja koje je ĉisto, "vujo" ili

"wuzho", i zagaĊeno koje nazivaju "marimé". Marimé ima dvojno znaĉenje za Rome. To se

odnosi i na stanje oneĉišćenja ili prljanja, kao i na kaznu iskljuĉenja koje je nametnuto zbog

povrede pravila ĉistoće ili bilo ĉega što remeti ponašanje unutar romske zajednice. ZagaĊenje

i neprihvaćanje usko su povezani jedni s drugim. Tabui oneĉišćenja, kao i njihova imena,

variraju od grupe do grupe, a ĉesto i meĊu manjim romskim zajednicama. Ipak, Romi su se

definirali oko njih, te se pridrţavaju svojih rituala. Postoji nekoliko klasnih razlika meĊu

Romima, ovisno o tome kako pojedinci ili obitelji strogo odrţavaju razlike izmeĊu ĉistoće i

neĉistoća.

Marimé je koncept primijenjen na osobnu higijenu i znaĉi "prljavo" ili "zagaĊeno". Od toga

proizlazi i podjela ţenskog tijela na dva dijela, iznad struka i ispod struka. Ţena je ĉista od

struka prema gore i "zagaĊena", od struka prema dolje. Sramota, "lashav", nije povezana s

gornjim dijelom tijela. Donji dio tijela je, meĊutim, objekt stida, "baro lashav", velika

sramota, jer je povezan s menstruacijom. Ĉinjenica da krv teĉe bez ikakvih ozljeda kod Roma

predstavlja dokaz tjelesne neĉistoće. Ovaj koncept "marime" primjenjuje se na Romkinje i

jedno je od objašnjenja što u mnogim plemenima Romkinje nose duge suknje. TakoĊer

postoji i pravilo po kojem se donji rubovi tih suknji ne smiju dirati od strane nekog drugog

ĉovjeka osim od strane muţa ţene koja ju nosi.

Tradicionalno, ţena u kući ne smije proći ispred ĉovjeka, ili ĉak izmeĊu dva muškarca. Ona

mora ići oko njih kako bi se izbjeglo "zaraziti" ih. Prilikom jela, ljudi moraju biti posluţen sa

straţnje strane iz istog razloga. Ako Romkinja ne nosi tradicionalne duge suknje, ona mora

pokriti svoje noge s dekom ili kaputom kad sjedi.

Postoji i tradicionalni zakon higijene koji se odnosi s vodom. Na primjer, Romi se moraju

oprati samo u tekućoj vodi. Tuš bi bilo prihvatljivo rješenje, ali kada ga ne bi bilo, za osobu bi

se smatralo da se pere sa prljavom, ustajalom vodom. Jela i posuĊe ne mogu se isprati ili prati

u istom sudoperu ili posudi koje se koriste za pranje odjeće. Sudoper se koristiti samo za

pranje posuĊa, te se stoga nikad ne moţe koristiti za pranje ruka. Osim toga, ţenska odjeća

kao i muška odjeća ne mogu se prati zajedno, a zbog neĉistoće koja dolazi iz ţenskog tijela.

91.

OdreĊena romska plemena imaju postavljene specifiĉna i vrlo rigidna pravila za izvlaĉenje

vode iz rijeke ili potoka. Voda od najudaljenije toĉke uzvodno, dakle njen najĉišći dio, koristi

se za piće i kuhanje. Voda koja je nizvodno, koristi se za pranje posuĊa i kupanje. Daljnji niţi

tok vode koristi se za pranje ili napajanje konja. Još niţi tok koristi se za pranje rublja, što je i

primjereno, i na najudaljenijoj toĉki nizvodno, vrši se pranje odjeće trudnih ţena ili robe koja

je zaprljana od menstruacije. Kako bi bili sigurni da neće biti nikakvih oneĉišćenja, odvojene

posude uvijek se koriste za razliĉito korištenje vode.

Neka tradicionalna pravila moţda imaju smisla za ne Rome. Površine stolova za jelo moraju

se odrţavati besprijekorno ĉistima kao i suĊe koje sluţi za kuhanje. Rupĉići za ispuhivanje

nosa namirišu se parfemom i oni sluţe samo za odstranjivanje prljavštine iz nosa.

Neki od, "marimé" obiĉaja i postupaka kod oneĉišćenja nepravedan je prema Romkinjama.

MeĊutim, "marimé" takoĊer daje i veliku moć ţenama meĊu samim Romima. Opasnost od

oneĉišćenja je tako velika da u pojedinim romskim plemenima djevojĉice i starije ţene

smještaju u razliĉite kategorije od drugih ţena, jer one nemaju menstruaciju. To im

omogućava više slobode i smiju imati veću socijalnu interakciju s ljudima.

Postoji i kazna za osobu koja ne poštuje "marimé". Nenamjerno poĉinjene greške, mogu se

oprostiti od strane onih koji su u to vrijeme kada je prekršaj poĉinjen bili i prisutni.

Ozbiljnijim prekršajem mora se pozabaviti sama zajednica, a u nekim sluĉajevima, prekršaj

ide na rješavanje romskom sudu koji se naziva "Kris".

Odjeća

Stereotip o Romkinjama zapoĉinje s dugim, šarenim suknjama i teškim zlatnim naušnicama.

Tradicionalno, ţene ne smiju pokazati svoje noge. Izloţenost noga je pogrdno u romskoj

kulturi, tako da Romkinje moraju nositi preteţno duge suknje. Nekada se je imalo mišljenje

da duge suknje sluţe kao zaštita protiv spolnog napretka, ali isto tako one pokrivaju donji dio

tijela, što se smatra "marimé", ili "neĉistim" kod Romkinja. Ove su suknje uglavnom jarkih

boja, i ĉesto se sastoje od više slojeva. Tipiĉna odjeća kod Romkinja je odjeća ţarkih boja.

Cvijeće i crvena boja obiljeţja su tradicionalne odjeće Roma diljem Istoka, od Indije i Irana

pa sve do Balkana, no oni nisu karakteristiĉni samo za Rome. Opći izgled i odjeću Roma

karakterizira puno šarenila u kojem prevladava crvena boja. Razlog takve nošnje

tradicionalno je vjerovanje samih Roma da se urok, nesreću, odbija mnoštvom vedrih, šarenih

boja (u kojima prevladava crvena boja), a koje privlaĉe sreću. Crvena boja je znaĉajna boja

koja je nazoĉna u obredima vjenĉanja, ali nije simbol ljubavi, kao što se to govori u poetskim

opisima Roma, već je to simbol pojedinaĉne ţrtve za kolektivno blagostanje.

MeĊu mnogim romskim plemenima, ako je ţena u braku, ona mora pokazati da je udana i

svoju glavu pokriva rupcem, na romskom jeziku "diklo". Ţene obiĉno dopuštaju da im kosa

naraste jako duga, a svoju kosu pletu u pletenice. Romkinje obiĉno nose nakit, ne samo zbog

svoje ljepote ili samog ukrasa, već kako bi pokazale i svoju intrinziĉnu vrijednost. Većina

Romkinja nema otvorene bankovne raĉune ili depozite, pa se osjećaju najsigurnije kada nose

92.

svoje vrijedne stvari na sebi. Tradicionalno, steĉeno bogatstvo je pretvoreno u zlatan nakit ili

zlatnike koje Romi nazivaju "galbi". Zlato se na romskom jeziku naziva "sunakaj". Oni se

ponekad nose iskazani na odjeći kao ukrasi, ili su ĉak utkani u kosu.

Što se tiĉe muškaraca, tu stvarno nema karakteristiĉne odjeće. Budući da se glava kod Roma

smatra fokalnom toĉkom tijela, mnogi Romi privlaĉe paţnju na naĉin da nose velike šešire i

imaju velike i široke brkove. Za sveĉane prigode, oni će odjenuti odijelo i pokazati sklonost

prema svjetlijim bojama. Poneki Romi posjeduju samo jedno odijelo i nose ga sve dok ga ne

unište. Vedro obojeni šal Romi nose oko vrata i to samo u posebnim prilikama. MeĊutim,

gledajući općenito, njihova odjeća ne razlikuje se od odjeće ne Roma, "gadje", meĊu kojima

ţive, putuju ili se kreĉu.

Slika romske narodne nošnje iz Makedonije. Slika romske narodne nošnje u Rumunjskoj.

Ne postoji stvarna tradicionalna odjeća romske djece, a djeca ĉesto nose odjeću od starije

braće i sestara. Ukoliko su roditelji imućniji svojoj djeci kupuju odjeću poznatih proizvoĊaĉa.

Opći opis romske narodne nošnje

Narodne kulture baštine vaţan su dio kulturne povijesti svake zemlje. One su nositelj

društvene tradicije predaka modernih ljudi. Velik dio samih Roma teško će ponovno, a u

suvremenom svijetu, pribaviti svoju izgubljenu narodnu nošnju. Jedan od aspekta narodnim

obiĉajima zasigurno je i tradicionalna odjeća koja u našem suvremenom svijetu postaje

narodne nošnja. Oĉuvanjem tradicionalnih romskih narodnih nošnji Romi mogu barem

93.

djelomiĉno zadrţati svoj nacionalni ţivot i sami romski identitet, mogu saĉuvati ne samo

odjeću nego i sve njezine estetske vrijednosti, kao svoje dobro. Europske romske narodne

nošnje vrlo su raznolike, ali dijele razne zajedniĉke karakteristike zbog zajedniĉke romske

europske povijesti. Većina romskih narodnih nošnji temelje se na stilovima koji su se nekada

široko nosili. Neki stilovi odijevanja zauvijek su odbaĉeni ili su ĉak izgubljeni.

Romska narodna nošnja kao i bilo koje druge narodne nošnje kombinacija je nacionalnosti ili

rase, zemljopisnog poloţaja i same klime u podruĉjima gdje su Romi obitavali, ima svoje

vremensko razdoblje, i svoje same gospodarske mogućnosti. Sama odjeća kao takva, unutar

zajednice takoĊer odraţava socijalni status osobe koja je nosi. Haljina kod Romkinja pokazuje

dali je ista udata ili je udovica. Tradicionalnu robu Romkinje i Romi nose pri raznim

prigodama kao što su vjenĉanja, pogrebi, i sliĉno.

U dobra stara vremena, moglo bi se reći, a samo gledajući neĉiju odjeću, moglo se je i

odrediti kojem narodu isti i pripada.

S druge strane, sve romske narodne nošnje imaju odreĊene zajedniĉke elemente, dok se

stotinjak godina unazad, jedan dio Roma mogao prepoznati dali potjeĉe sa prostota

Rumunjske, MaĊarske, Albanije, Srbije, Turske, Grĉke ili Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj Romi, a iako ţive u razliĉitim regijama, imaju i razliĉite narodne

nošnje koje imaju svoje specifiĉne elemente, a razlika se osjeti i u samim obiĉajima. Neki

stilovi romske tradicionalne narodne nošnje snaţno su povezani s njihovim etniĉkim

skupinama (plemenima). U mnogim sluĉajevima tradicionalna romska nošnja veţe se sa

zanimljivim kulturnim i klimatskim razlozima koji su bili i razlog razvoja tih razliĉitih stilova.

Romska narodna nošnja sadrţi iznimne primjerke odjevnih predmeta muškog i ţenskog

tradicionalnog kostima koje se odlikuje sa puna stilske izraţajnosti, djelomiĉno su saĉuvani

arhaiĉni elementi, to jest ista posjeduje ogromno bogatstvo formi i najrazliĉitijih oblika. Ti

odjevni predmeti naĉinjeni su od platna i vunenog klasna, ukrašeni su vezom, aplikacijama ili

utkanim ornamentima kao i sa zlatnim ukrasima i drugim zlatnim nakitom. Ima više od dvije

stotina razliĉitih vrsta romske narodne nošnje. To proizlazi iz podjele Roma u razne

podskupine, (romska plemena), te gotovo svako romsko pleme ima svoj tradicionalni naĉin

odijevanja. U Republici Hrvatskoj tako imamo osam razliĉitih tradicionalnih romskih

narodnih nošnji. Sve ono što je povezano sa tradicionalnom romskom narodnom nošnjom

daje joj tako prepoznatljiv i monumentalan izgled.

Naše znanje o tradicionalnoj romskoj nošnji u proteklom razdoblju ograniĉeno je. Tako

znamo vrlo malo o najranijim oblicima romskih haljina, obući i raznim stilovima odijevanja

kod Roma. Saznanja o romskoj narodnoj nošnji ili samome stilu odijevanja zapoĉinju negdje

u srednjem vijeku. Odjeća za muškarce i ţene u tom periodu imala je prvobitno široki izgled,

a poradi njezine same funkcionalnosti. Neki dijelove donjeg rublja ili dijelova košulje moţda

su nosili zajedno i muškarci i ţene. Ne samo da znamo više o haljinama u srednjovjekovnom

razdoblju, ali ĉini se da je odjeća već tada stekla svoj oblik i stil koji je i sada prepoznatljiv. U

ranom srednjovjekovnom razdoblju haljina je izraĊivana od materijala kao što lan, vuna i

kadulja. Kaputi su bili jednostavne izrade, izraĊeni od lana ili vune koji je ponekad sadrţavao

i uzorke prirodnog ţivotinjskog krzna. Kaput je ponekad sluţio ujedno i kao pokrivaĉ.

94.

Kada je tekstilna tehnologija razvijena, posebno u osamnaestom stoljeću, domaća tkanina

poĉinje biti zamjenjivana sa industrijskim materijalima od pamuka, vune i svile te je i sami

Romi poĉinju koristiti u svojem odijevanju. Novi materijali donijeli su mnoge promjene u

oblicima i stilovima oblaĉenja samih Roma. Razni materijali u kombinaciji sa povećanjem

njihove dostupnosti i sam pregršt boja rezultirao se je u mnogim romskim stilovima koji se i

danas smatraju narodnom nošnjom. Drugi razvoj, koji je sada glavni aspekt pada romske

narodne nošnje u zaborav, zasigurno je pojava modernijeg naĉina oblaĉenja kod samih Roma.

Romska narodna nošnja ima puno ţarkih boja i slojeva i uzorak je u kojem se zasigurno moţe

uţivati. Ona je glasno izraţena kao otvaranje boce šampanjca, vatrometa, livade u punom

cvatu, ili kao dobro napisana pjesma. Usprkos svojem tradicionalno izraţenom siromaštvu,

stalnoj borbi za preţivljavanjem, Romi su uvijek posjedovali odjeću koja je bila namijenjena

kako bi se pokazala u širem društvu i to prilikom raznih proslava i samih druţenja.

Suvremena moda postala je svugdje u odijevanju uobiĉajena, tako da se tradicionalna romska

narodna nošnja danas nosi u vezi s posebnim dogaĊajima i slavljima, osobito onim

proslavama koje su vezane uz kulturne tradicije, baštinu, ili sami ponos pojedinca i skupine.

Romska stara odjeća, narodna nošnja, bila je u potpunosti napravljena u kućnoj izradi.

Kvaliteta i stupanj ukrasa ovisio je o neĉijoj sposobnosti kao i o njegovim financijskim

mogućnostima.

Glavne karakteristike Romske narodne nošnje

Romska ţenska narodna nošnja ima svoje karakteristike kao što su jednostavnost, bjelina, vez

u geometrijskim i drugom uzorcima, šarenilo samih uzoraka, i visoka simboliĉka vrijednost

koja se odnosi na rukotvorinu. Romkinje imaju bijele bluze, ili bluze drugih boja, koje su

ukrašene uzorcima. Suknje su im šarene, a na samim suknjama nose sa pregaĉe i prsluci

šarenih boja. TakoĊer Romkinje imaju tradicionalnu maramu šarenih cvjetnih motiva na glavi,

dok na nogama imaju opanke. Za hladnog vremena oblaĉe prsluke i kapute, a leĊa ponekad

omotavaju sa debelim vunenim velikim šalovima. Muškarci nose crne hlaĉe, bijele košulje sa

izvezenim raznim šarenim uzorcima, te crne ili crvene prsluke, crne šešire koji su ukrašeni

izvezenim cvjetnim ili nekakvim drugim motivima. Bez ikakvih izuzetaka sve košulje imaju

duge rukave, no u novije vrijeme pojavljuju se i košulje sa kratkim rukavima.

Vez je uvijek u geometrijskim ili cvjetnim uzorcima. Gotovo svaki komad odjeće ima neku

vrstu ruĉnog rada i to u ograniĉenoj mjeri. Cvjetni uzorci ili zakrivljene linije takoĊer su skoro

uvijek zastupljene. To je ponekad raskošan i vrlo simboliĉan ruĉni rad. Danas je ţenska

romska narodna nošnja uglavnom ograniĉena na bluze, prsluke, suknje i pregaĉe, dok je kod

muškaraca obavezan prsluk, crne hlaĉe, šešir i kaput. Stari stilovi u kojima je vidljiva raskoš

boja vrlo su simboliĉno prikazani i danas su u potpunosti zanemareni.

Specifiĉnosti romske narodne nošnje po etnografskim regijama

Što se tiĉe Romske narodne nošnje u Republici Hrvatskoj postoji deset etnografskih regija

dok su ostale izvan granica Republike Hrvatske. Po našim istraţivanjima i saznanjima postoji

više etnografskih zona. Zapravo, ne postoji odreĊeni broj etnografskih zona u Republici

Hrvatskoj jer će svaki "struĉnjak" imati razliĉite naĉine predstavljanja romske narodne nošnje.

95.

Glavne etnografske zone u Republici Hrvatskoj moţemo podijeliti po ţupanijama:

Sisaĉko-moslavaĉka,

Karlovaĉka,

Varaţdinska,

Bjelovarsko-bilogorska,

Liĉko-senjska,

Virovitiĉko-podravska,

Brodsko-posavska,

Osjeĉko-baranjska,

Vukovarsko-srijemska,

MeĊimurska

Balkanski Romi, ili Romi koji ţive izvan današnjih granica Republike Hrvatske

U ovom ogromnom podruĉju postoje Romi koji ţive u neposrednoj blizini, to jest uz granice

Republike Hrvatske i njihove nošnje su sliĉne onima njihovih susjeda. Tako Romi iz

Vojvodine ili Banata imaju vrlo sliĉne nošnje sa Romima sa podruĉja Republike Hrvatske, uz

njezinu samu granicu. Romi koji ţive na podruĉju Slavonije, Moslavine i MeĊimurja imaju

nošnje sliĉne podruĉju Republike Srbije, Republike MaĊarske i Rumunjske.

Romi koji ţive u Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Grĉkoj, Turskoj i Makedoniji, pa i oni koji

ţive na podruĉju Republike Hrvatske u Istri, a porijeklom su makedonski i albanski Romi.

Oni imaju specifiĉnu narodnu nošnju, to jest ista se sastoji od svilenih dimija, bijele svilene

košulje i prsluka koji je bogato izvezen uglavnom zlatnim koncem. Njihova narodna nošnja

uvijek sadrţi i ukrasne predmete od zlata koji se stavljaju kako na glavu, tako i na ruke i sami

vrat. Iz kakve porodice dolazi djevojka ili ţena vidljivo je po kvaliteti materijala od kojih su

saĉinjene dimije, prsluk i sama košulja, te bogatstvu nakita kojeg posjeduje.

Ostali elementi balkanske romske narodne nošnje su:

bluza i suknja zajedno, vrste haljina sa vrlo malo izvezenog veza,

ţenski kratki ili dugi prsluk sa rukavima,

višeslojna šarena pregaĉa,

vesta ispletena od vune ukrašena vedrim bojama,

jednobojna marama koja se veţe oko struka,

šarena marama vedrih i šarenih cvjetnih motiva koja se stavlja na glavu,

opanci,

dimije,

kratki ukrašeni i izvezeni prsluk,

metalna, srebrna ili zlatna kopĉa za prsluk

teški zimski kaput

muški prsluk (ponekad ukrašen zlatnim ili srebrnim gumbima),

muški šešir,

muške sare hlaĉe sa koţnim remenom (ponekad ukrašen srebrom ili vezom),

muška izvezena ili obiĉna bijela košulja,

visoke muške ĉizme ili opanci,

muški teški zimski kaput

96.

Hrana

Prehrambenim navikama Roma uvjetovao je njihovim nomadski naĉin ţivota. Njihova

prehrana sastojala uglavnom od onoga što je lako dostupno. To ukljuĉuje divlje voće, bobice,

lisnate biljke, mekušce i male sisavce. Kako su Romi postupno dolazili u kontakt s ljudima iz

većih gradova, njihove prehrambene navike sve više i više liĉe na one ne Roma.

Dan će općenito poĉeti s vrlo jakom crnom kavom, jako zaslaĊenu sa šećerom. Kava je kod

Roma postojana za mnoga plemena, a konzumira se više puta u tijeku dana. Obiĉno ne postoji

ruĉak, pojede se nešto u tijeku dana, a veĉera se servira pri zalasku sunca. Hrana je općenito

prije podneva postavljena na štednjaku tako da je svima dostupna, te se istom moţe posluţiti

svatko tko je gladan. Osnovni element ove veĉere je masna juha od povrća, s dostupnim

povrćem, krumpirom, riţom ili tjesteninom kao i mesom. Ponekad se servira meso, koje je

općenito peĉeno ili kuhano, a ĉešnjak je vrlo ĉesto korišten zaĉin. Neka plemena ponekad

posluţe kukuruzni slani kolaĉ umjesto kruha, a voda je najĉešće piće tijekom obroka.

Romkinje prilikom pripremanja jela.

DogaĊaji kao što su krštenja, vjenĉanja, i vjerski obredi prilika su za zajedniĉke aktivnosti i

dijeljenja. Ogromne koliĉine hrane i pića konzumiraju se tijekom tih slavlja, a priprema istih

je duga i sloţena. Europskim Romima omiljeno tradicionalno jelo bio je prţeni jeţ ili divlji

zec, iako ova poslastica postupno pada u zaborav meĊu mnogim Romima. Meso jeţa je

bogato i soĉno meso s okusom na svinjsko meso, koje takoĊer i danas jedu i neki ne Romi

diljem Europe.

97.

U idealnom sluĉaju, ta ţivotinja je zaĉinjena sa ĉešnjakom. Koţa jeţa se ne guli već se cijeli

jeţ stavi na ţar ili u vruĉe kamenje. Na taj naĉin, on se kuha u vlastitom umaku. Kada je

peĉenje gotovo, ţivotinji se odstrani koţa, a meso se servira, ponekad omotano u

aromatiĉnom lišću. Piletina, kao i ostala perad takoĊer mogu biti pripremljeni na ovaj naĉin.

Na ovim posebnim prigodama pije se pivo, vino i neka druga pića, koja zamjenjuju vodu pri

obroku.

Marimé tabui prošireni su i na ţivotinje, kako od jestivosti pojedinih vrsta mesa, pa sve do

ljubimaca za posjedovanje. Romaniya zabranjuje okrutnost prema ţivotinjama i one uvijek

moraju biti ubijene samo poradi hrane. Kod njemaĉkog plemena Sinti Roma korištenje

konjskog mesa u prehrani ozbiljan je prekršaj, a isto tako i kod nekih drugih plemena Roma.

Nekonzumiranje konjskog mesa više je vezan i vaţan za mobilnost i opstanak Roma u

prošlosti nego na "marime".

Psi i maĉke smatraju se zagaĊeni zbog neĉiste ţivotne navike. Romi smatraju posebno maĉke

neĉistom ţivotinjom jer liţu svoje šape nakon zakopavanja svojeg izmeta. Psi takoĊer liţu

svoje tijelo što Romi uzimaju kao da prljavština iz vanjskog svijeta ulazi u tijelo kroz usta.

Maĉke su takoĊer znak prijeteće smrti kod mnogih romskih plemena. Psi su neĉisti, ali u

manjoj mjeri. Pse Romi toleriraju, ali samo izvan kuće, jer imaju vrijednost ĉuvara.

Sove smatraju proroĉanstvom koje navještavaju smrt, baš kao i mnoge ne romske skupine. U

nekim plemenima, krik sove smatra se vrlo lošim znakom, znakom nesreće ili "bibaxt". Iz tog

razloga, sove će Romi izbjeći kao hranu ili kao kućnog ljubimca.

Arhitektura Roma

Nomadima (grĉki nomás, mjesto ispaše) nazivaju se ljudi i društva koji zbog svojih

kulturoloških, ekonomskih ili drugih uvjerenja nisu prihvatili naĉin ţivota na jednome mjestu.

Romi su narod nomada, no poradi niza suvremenih naĉina ţivljenja odbijaju nomadske

tradicije ţivljenja, pa njihov sam udjel nomadskog naĉina ţivota u industrijskim zemljama

jako opada. Po podacima koji su prisutni samo 5% Roma još uvijek ţivi nomadskim naĉinom

ţivota. Roma nomada, onih pravih, ima i danas, no oni su vrsta u izumiranju. Njihova

brojnost opada usporedo sa suţavanjem slobodnih prostora po kojima se mogu kretati. Mnogi

moderni ljudi nomadstvo doţivljavaju primitivnim i neprilagoĊenim naĉinom ţivota. Ţivot

Roma kao nomada dugi period omogućavao im je preţivljavanje, te je vrijedan poštovanja

koliko i sjedilaĉki naĉin ţivota. Nomadske skupine ne zauzimaju trajno jedan prostor, već se

pomiĉu s mjesta na mjesto prema potrebama. Tri su vrste nomada, lovci, ribolovci i ponuĊaĉi

raznih zanatskih usluga.

U najranijim vremenima, ljudi su ţivjeli bez bilo kakvog skloništa, odnosno u šatorima ili u

špiljama. Neki ljudi, kao nomadski narodi u koje spadaju i Rom, ţivjeli su u šatorima koji su

bili lako prenosivi i mogli su se vrlo jednostavno podiĉi na onome mjestu gdje su se

zadrţavali. Štoviše, Romi su upravo zahvaljujući nomadstvu, preţivjeli u teškim uvjetima

ţivota. Nomadstvo je ujedno omogućilo Romima da se prošire zemljama Europe.

98.

Nasuprot nomadima, izrasli su sjedilaĉki narodi, kojima pripada većina modernog

civiliziranog svijeta. Zaĉeci sjedilaĉkog ţivotnog stila nalaze se u izumu poljoprivrede i

poljoprivrednih alata. Sjedilaĉki narod nije ništa drugo negoli nomadski narod koji je razvio

poljoprivredu. Poljoprivreda je osigurala izvor hrane, ali ga je i prisilila da se skrasi na

jednome mjestu. Ţivotom ĉovjeka na jednome mjestu dana je prilika da sa nomadskog naĉina

ţivota, od sakupljaĉa i lovaca, prijeĊe na planiranje gospodarstva, to jest da se prijeĊe na

uzgoj stoke, bilja i plodova.

Ĉim su se ljudi poĉeli razilaziti po naĉinu ţivota izmeĊu njih su zapoĉinjali sukobi. Moţda je

to i još jedan razlog o neprihvaćanju samih Roma. Oni koji su se zadrţavali na jednom mjestu

ubrzo su shvatili da će morati štititi zaposjednuti teritorij od onih naroda koji se nisu skrasili

na jednome mjestu, to jest od samih nomada. Za Rome nomade sela i gradovi uvijek su bili

mjesta dobre zarade jer su unutar istih pruţali svoje zanatske usluge. Oni su se uvijek vraĉali

u mjesta kojima su prolazili i to upravo poradi pruţanja svojih obrtniĉkih usluga, to jest

financijske zarade. U današnje vrijeme mnoge drţave isto kao i rane sjedilaĉke civilizacije,

nastoje uvjeriti ili privoljeti nomadske romske zajednice da se skrase na jednome mjestu i da

se uklope u moderan naĉin ţivota. Takva preobrazba nikada ne moţe proći bez teških

posljedica. Prisila kako bi se Romi skrasili na jednome mjestu imala je za njih tragiĉan tijek

dogaĊanja.

Arhitektura je umjetnost gradnje. Prve kuće izgraĊene su oko 7000 godine p.n.e. u zapadnoj

Aziji, ali prve veliki graĊevine izgraĊene su mnogo kasnije, to jest oko 3000 godine prije

Krista. Vrsta kuće ovisi i o mjestu na kojem je izgraĊena. Tamo gdje je bilo hladno zimi, ljudi

su u poĉetku radili kolibe sa kamenim ognjištem u sredini, a dim je odlazio kroz otvor koji se

je nalazio na vrhu kuće. U samome poĉetku ĉesto su se i ţivotinje drţale u takvim

nastambama zajedno sa ljudima, a iz razloga jer su davale toplinu. Neke kolibe bile su veće i

sadrţavale su posebnu prostoriju gdje je boravila stoka, te posebnu prostoriju u kojoj su

ţivjeli ljudi. U Egiptu i zapadnoj Aziji, gdje je bilo stalno vruĉe, a drvo je bilo vrlo rijetko,

ljudi su gradili kuće od blata, blatnih nepeĉenih cigli. Oko takvih kuća podigla bi se ograda

unutar koje je prebivala stoka, no za stoku su se gradile manje nastambe u kojima bi se mogle

sakriti od kiše koja na tim prostorima nije bila ĉesta. Izgradnjom naselja u veće cjeline,

postaje uvjet za stvaranje većih drţava kao upravnih cjelina. Takve cjeline razvijale se svoju

kulturu i civilizaciju, svaka na sebi svojstven naĉin, u ovisnosti o okolnostima uvjetovanim

rasnim i drugim karakteristikama plemena i naroda, podnebljem, prirodnim i drugim

bogatstvima podruĉja kojeg su naseljavali.

Arhitektura Roma, a poradi njihovog nomadskog naĉina ţivota, zapoĉinje tek negdje oko

osamnaestog stoljeća, to jest zapoĉinje sa prvim porobljavanjem Roma. Razlog navedenome

bio je prisilan boravak samih Roma na jednome mjestu. Romi su se oduvijek, tako i u

izgradnji svojih kuća, koristili dostignućima i materijalima koji su im bili dostupni. Tako su u

prvom periodu pri izgradnji kuća koristili grane i šiblje koje su premazivali blatom, a potom

su pri izgradnji koristili nepeĉenu ciglu, slamu i blato. Priliko izgradnji svojih domova Romi

su nerijetko koristili i kamen koji su pri ugradnji mazali gustim blatom, te ga polagali u vidu

zidova. Krovove kuća pokrivali su drvenim pristupaĉnim materijalima. Nakon oslobaĊanja od

ropstva Romi zapoĉinju sa izgradnjom kuća od drveta. Drvene kuće uvijek su imale visoko

mjesto u izgradnji zbog jednostavnosti izvedbe i kvalitete stanovanja. Sa izgradnjom drvenih

kuća zapoĉinje poboljšavanje samih uvjeta ţivota kod Roma. Izgradnja kuće od ruĉno

obraĊenih drvenih trupaca ili tesanih elemenata ima niz prednosti jer tako izgraĊeni prostor je

99.

zdrav, a po pitanju vlage i temperature. Na našem podneblju Romi su svoje drvene kuće

izgraĊivali od drva jele, smreke, bora, hrasta ili bukve. Kuće su se izgraĊivale i od trupaca

okruglog presjeka, polu oblica ili tesanih trupaca pravokutnog presjeka. Drvena konstrukcija,

a po svojem vanjskom izgledu, bila je prilagoĊena tradicionalnoj gradnji. Drvene kuće gradile

su se krajem devetnaestog i poĉetkom dvadesetog stoljeća. Na ţalost, za razdoblje od

osamnaestog pa sve do dvadeset i prvog stoljeća ne postoji nikakva bilješka o romskoj

arhitekturi.

Slika romske kuće.

100.

Slike romskih kuća kao primjer romske arhitekture.

101.

Slike romskih kuća kao primjeri romske arhitekture.

102.

Ĉinjenica je da postoji romska arhitektura za koju zna vrlo malo ljudi jer se Romi smatraju

nomadima koji stalno lutaju po svijetu. U novija vremena kada se Romi nastanjuju samo na

jednome mjestu zapoĉinje romska arhitektura koja izraţava njihovu slobodu u arhitekturi koja

nema nikakvih ograniĉenja i predrasuda. Romska arhitektura sastavljena je od svih

arhitektonskih stilova svijeta, nejasna je i šarena, a sami Romi, oni imućniji, skloni su

izgradnji vrlo velikih objekata.

Slike primjera ukrašavanja romskih kuća.

U novijem dobu Romi, a sukladno svojem socijalnom statusu i financijskim mogućnostima,

zapoĉinju sa izgradnjom svojih kuća. Romska arhitektura u ovom vremenu vrlo je vidljiva,

sve od kuća koje su izgraĊene od nekvalitetnih i starih, već korištenih materijala, pa sve do

onih koje su izgraĊene od tvrdih kvalitetnijih i modernih materijala.

Romska arhitektura ishod je natjeĉaja izmeĊu bogatih i moćnih romskih obitelji koje se

izmeĊu sebe natjeĉu izgraditi najveću, najvišu, najljepšu, najmarkantniju kuću, jer kuća za

Rome predstavlja status same obitelji, njihov ugled, njihovu moć i bogatstvo. Svaka porodica

izabire svoj stil izgradnje kao i samu veliĉinu kuće koja se temelji na vlastitom osobnom

ukusa ili sjećanju izgleda pojedinih objekata koje su vidjeli na svojim putovanjima. Rezultat

svega toga je stvaranje ponekad bizarnih, ali i fantastiĉnih graĊevinskih objekata koje je vrlo

teško klasificirati u nekakav stil gradnje.

Vrlo ĉesto kuće su rezultat nekakve mješavine raznih arhitektonskih stilova izgradnje, te

njihova sama izgradnja precizno slijedi takve smjernice, a ponekad su neshvatljive i samim

projektantima. Oni koji si to mogu priuštiti, grade velike kuće u nevjerojatnom stilu koje su

heterogene i koje su sklop razliĉitih kontrastnih elemenata. Strukture samih kuća postupno

omekšavaju njihova bizarna i fantastiĉna izgradnje u kojima su izvedeni skoro svi tipovi

103.

europskih pa i svjetskih starih arhitektonskih izvedbi. Unutrašnjost objekata sastoji se od vrlo

velikih prostorija koje su funkcionalne, te su moderno i lijepo ureĊene.

Krovište romske kuće.

Nesumnjivo, kulturni utjecaj u graditeljstvu susjednih zemalja već je ukorijenjen u samu

kulturu i naĉin ţivota Roma u Europi, te je samo pomogao da vlasnik izrazi svoju ţelju u

izgradnji objekta koji je više u skladu s statusom i imućnim stanjem same obitelji. MeĊutim,

ostaje zapanjujuća kvaliteta izvršenja sloţenih graĊevinskih radova, od samih arhitektonskih

elemenata i izgleda objekta koji su vrlo ĉesto kontrastni, širokog su spektra razliĉitih izvedbi

samih fasada i njihovih boja, razliĉitih vrsta krovova koji ponekad nemaju svoju praktiĉnu

uporabu i ĉija je jedina funkcija da se sami predstavljaju kroz njihovu veliĉinu proporcija i

apsolutne nepotrebnost, to jest da predstavljaju financijsku i socijalnu moć vlasnika.

104.

Primjeri ukrasa na romskim kućama.

Uz graĊevinske izvedbe koje su nedvojbeno obredne i simboliĉke, a koje zasigurno potjeĉu iz

indijske i turske kulture, uoĉavaju se razni geometrijski oblici, razni ukrasi na vrhovima

krovova, metalni natpisi na ogradama kuća, datumi izgradnje zgrade ili ime vlasnika kuće koji

simbolizira ţelju za prikaz i napomenu za vlasništvo.

105.

Primjer ukrašavanja romske kuće.

Romi su izuzetno kreativni u arhitekturi. Bogatiji Romi u dizajniranju kuća koriste razne

pristupe, od onih jako okićenih, pa sve do onih koji se svojim dizajnom i ureĊenjem uklapaju

unutar prostora i same okoline na kojem su kuće izgraĊene. Ponekad, Romi privlaĉe i

pozornost izgradnjom kuća ili palaĉa koje se mogu svrstati na neoklasiĉne i barokne stilove

arhitektonske tradicije s poĉetka dvadesetog stoljeća. Neki, sasvim novi elementi, u

graĊevinarstvu i arhitekturi dodani su na njihove graĊevine, i to samo iz razloga što kod Roma

prazne i homogene površine nisu prihvatljive. Ukrašavanje kuća kod Roma ima visoko

znaĉenje jer odraţava njihov status unutar same romske zajednice, to jest identifikaciju

pojedinca. Pojedini Romi izgradnjom posve velikih kuća, obojenih u ţarke boje, nakićenih

raznim ornamentima zapravo ţele izgraditi svoj vlastiti društveni prestiţ u zajednici. Pojedina

naĉela gradnje ne mogu se razumjeti bez etnografske i antropološke pozadine.

Društveno kulturne analize ovog fenomena, temelje se uglavnom na teoriji romske kulture i

mogu se podijeliti na dva dijela, na "romsku arhitekturu" i "arhitekturu koja pruţa saznanja o

identitetu Roma".

Romi zasigurno dijeli socijalne, materijalne i duševne kulture sa ostalim narodima, ali pri

izgradnji kuća nemaju svoje odreĊene i povijesne stilove. Rezimirajući romsku arhitekturu

kao cjelinu moţemo reći da romska kultura, u antropološkim i arheološkom smislu, nije ništa

drugo nego nastojanje pojedinca u društvu. U objašnjenju ove grandiozne kulturne

sposobnosti Roma u arhitekturi, moţemo staviti sam naĉin izraţavanja Roma u arhikteturi, te

njihov naĉin ili sami stil ţivota.

106.

U zakljuĉku, i dalje postoje neka pitanja bez odgovora, kao što su: "Zašto su pojedine romske

kuće postale tako istaknute?" Moţda Romi svoje šatore, kamp prikolice i barake nisu smatrali

svojim arhitektonskim izrazom ţivota. Nadalje, svoje šatore, kamp prikolice i barake koje su

koristili diljem svijeta, a u svojem svakodnevnom ţivotu, vjerojatno nisu smatrali kao

doprinos u kulturno arhitektonskom naslijeĊu.

Primjeri interijera romske kuće.

107.

Primjeri interijera romskih kuća.

108.

Primjeri interijera romskih kuća.

109.

Primjeri interijera romskih kuća.

Integracija i asimilacija

Romi ţele priznanje njihove kulture i integracije u ne romsko "gajikane" društvu bez

diskriminacije. No, Romi su sumnjiĉavi i boje se korumpiranosti od strane ne Roma, kao i

njihovog utjecaja. Strah za svoju djecu, taj kontakt s ne Romima, dovesti će do raspada

tradicionalno jake romske obiteljske veze i zajednice. Mnogi Romi imaju strah da se javno

deklariraju da su Romi u društvu ne Roma, a iz razloga kako ne bi bili izdvojeni iz društva, te

kako ne bi pali pod utjecaj diskriminacije ili progona.

Oni traţe poštovanje od ne Roma, a za jednake mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja. Prvi

korak mora biti obrazovanje. Vjeruje se da je više od 75% Roma nepismeno. No, prije nego

što je moguće obrazovanje, ne Romi će morati prevladati svoje neprijateljstvo prema dugim

nacionalnim manjinama i nerazumijevanja prema Romima, a romski roditelji morat će

prevladati svoj strah prema ne Romima.

Romi su se uglavnom prilagodili ţivjeti okruţeni stranim kulturama. Njihova socijalna

organizacija njeguje odvajanje romske od ne romske kulture. Dok su druge etniĉke skupine

bile odbijene u jednakim pravima u prošlosti, Romi su bili skloni ostati neutralni. Mnogi

Romi su se polako integrirali i sudjeluju u glavnom uporištu europske i hrvatske kulture bez

ugroţavanja svojeg identiteta. Advent masovnih medija napravio je da je sve teţe za same

110.

Rome odrţavati zasebni kulturni identitet. Tijesno povezane tradicionalne romske obitelji

pruţaju neke mjere imuniteta i samozaštite od tih ne romskih utjecaja.

Identificiranje neĉega što je zajedniĉko meĊu svim Roma vrlo je teško. Stres na nepismenost

koja znaĉajno varira meĊu razliĉitim romskim skupinama ĉini se velikim i sloţenim

problemom. Pismenost, a u skladu sa standardima ne Roma, treba pomoć Romima pri

oĉuvanju njihovog etniĉkog identiteta i izolacije. Nepismenosti meĊu velikim brojem Roma

sprjeĉava daljnje kulturne i intelektualne vrijednosti, te potkopavaju tradicionalno romsko

društvo, odrţavanje romskih osjećaja dostojanstva i potreba za autonomijom. Ne romsko

društvo, a nepoznavanjem romskog jezika kulture i tradicije, to jest svega onoga što u stvari i

ĉini Rome Romima, doprinosi još većim teškoćama kroz koje zajedno prolaze.

Zato je Romima potrebno da ovise o dobrim kontaktima sa većinskim narodom u zemljama u

kojima borave i ţive, a kao izvor za njihov daljnji i bolji ţivot. Romi ne ţele biti dio tih

društava, u bilo kojem smislu, a da bi ukljuĉili kompromis prema svojim osnovnim

uvjerenjima. Ako postoje bilo koji znak kompromisa, on mora biti u Romima, a kako bi isti

bili spremni da se prilagode zahtjevima svoje okoline. Mnogi Romi imaju strah da preko

integracije, a tijekom duţeg vremenskog perioda, ista moţe dovesti do potpune asimilacije, te

eventualnog nestanaka romskih obiĉaja, kulture i tradicije.

Romski Zakon

Romski pravni sustav ne samo da štiti Rome od vanjskih i unutrašnjih prijetnji, već sluţi i kao

kod koji organizira Romsko društvo. Romski zakon je evoluirao i izolirao je same Rome iz

društva većinskog stanovništva. Procedurom i terminologijom kojom se koristimo u ovom

ĉlanku prvenstveno koriste Romi srednje i istoĉne Europe.

Romaniya

Romi uporno tvrde superiornost svog pravnog sistema, napominjući tri slijedeća elementa:

Romski zakon djeluje kao kohezivna sila posluţivanja, a kako bi zaštitio sve interese

Roma, njihova prava, tradiciju i etniĉku posebnost.

111.

Romski zakon je na bazi demokratskih principa jer ne diskriminira pojedinca. On ima

financijske ili druge obveze i utjecaje kao sam ĉin kazne.

Zakon Roma je zadrţao svoj osnovni oblik, iako su starije metode kaţnjavanja

nastupale uglavnom za protjerivanje ili socijalni ostracizam. On je morao biti više

nego gotovo savršen prema drugim zakonima jer je prolazio kroz stalne promjene.

Stavovi imaju utjecaj na to kako Romi pristupaju sukobu sa ne romskog pravnog sustava.

"Romaniya" nema ekvivalentan koncept sukoba zakona. Romski zakon je samostalan i ne

moţe sadrţavati pravila stranih pravnih sustava. Ne romski pravni sustav je jednako tako

uĉinkovit kao što je i romski zakon "Romaniya". Ali, za razliku od ne Roma koji ne znaju

ništa o romskom zakonu, "Romaniya", Romi su nuţno svjesni ne romskih zakona.

Romi vjeruju da bi pristup i odgovornost ne Roma, s oprezom, a posebno ako ne Romi imaju

dobre namjere, odnosno ako tvrde da ţele sluţiti najboljim interesima za Rome, trebao biti, to

jest trebao bi imati, pozitivan stav i odnos prema njihovom obiĉajnom pravu. Romi su takoĊer

oprezni s pojmovima ne Roma o procesima, graĊanskim pravima, i neutralnosti zakona.

Nadalje, Romi smatraju da romski obiĉaji i obiĉajno pravo Roma polako pada u zaborav, a

oni takoĊer vjeruju da Romsko obiĉajno pravo, i sam ritual korištenja istoga, gubi svoju

magiĉnu djelotvornost, pogotovo ako je kaznu izrekao i odredio ne Rom. Za Roma, ĉistoća,

njeno pravo znaĉenje, poštivanje obiĉajnog prava, igra veliku i kljuĉnu ulogu u odrţavanju

kulturnog identiteta i integriteta.

Romski zakon osigurava da zemlje u kojoj Romi borave i ţive, a primjenom pravnih sustava i

kultura, minimalno utjeĉu na ţivot njih samih, to jest da minimalno utjeĉe na romsku

tradiciju, obiĉaje i samu kulturu. Iako Romaniya romsko obiĉajno pravo, drţe kao sveti aspekt

koji je direktno povezan sa njima samima, Romi vode svoje ţivote ispravnim postizanjem

stanja ĉistoće i spreĉavanja oneĉišćenja, a to ne zagovaraju nametanje svojih vrijednosti

prema ne Romima. Glavna svrha romskog zakona je postizanje ravnoteţe, ili takozvana

"kintala", a kako bi se vidio njihov duhovi predak.. Konverzija ne Roma ne bi imala puno

smisla, jer oni ţive izvan Romskog svijeta.

Romske grupe mogu donijeti svoj oblik posredovanja. Iako ima mnogo rijeĉi za "skupinu" u

romskom jeziku, mogu se identificirati ĉetiri osnovne skupine:

Natsia, što znaĉi narod.

Kumpania, (kumpaniji – mnoţina), savez kućanstava ne nuţno istog plemena, ali sa

istog geografskog podruĉja koji su povezani iz socioekonomskih razloga.

Vitsa, ili klan.

Familija, koji se sastoji od pojedinih proširenih obitelji. Svaka obitelj povezana je i

ukljuĉena je u pravosuĊu, poĉevši od najmanjih. Familija, neformalno utvrĊuje

maloljetniĉke sporove, a proteţe se u veće porodice sa svim svojim formalnostima.

Svakom zajednicom vlada ĉovjek koji je izabran prema svojoj dobi, iskustvu i mudrosti. Neka

Romska plemena nazivaju tako izabranog ĉovjeka "baro manuš,, što znaĉi "veliki ĉovjek".

VoĊa romske zajednice je ĉovjek koji izaziva poštovanje prema njegovoj snazi i inteligenciji,

ĉovjek je koji je svoj ţivot postavlja za primjer drugim Romima. On utvrĊuje manje sporove

112.

na temelju njegove zrele prosudbe i samoga iskustva, a njegove odluke utjeĉu i na druge

ĉlanove zajednice. MeĊutim, ako je pitanje ozbiljno, kao što je kraĊa, preljub, djela fiziĉkog

nasilja, ubojstva, silovanja ili neki drugi veći i kompliciraniji spor izmeĊu dvije stranke,

saziva se romski sud. Taj sud na romskom jeziku naziva se "Romano Kris".

Divano

ObraĊuje cijeli sukob unutar romske populacije i to od dana poĉetka samog sukoba. Kada

sukob nastaje izmeĊu Roma razliĉitih plemena, "vitsi" ili "kumpaniyi", "divano" je sastavljen

od poštovanih i priznatih Roma iz svih skupina, plemena. Divano je neformalni postupak u

kojem poštovani ljudi iz raznih klanova pokušavaju posredovati u sporu. Same stranke nisu

obavezne prisustvovati, i oni, tehniĉki gledano, nisu vezane glavnim sugestijama. Uĉesnici u

"divano" raspravi ponekad odmah i riješe sluĉaj.

Kada Romi odmah ne mogu riješiti spor na takozvanom "divano", na prijateljskom skupu,

tada romski sud pod nazivom "Romano Kris", postaje neophodan. U prošlosti, "Romano Kris"

je uglavnom bio posredovane za tri vrste predmeta:

gubitak imovine,

pitanja ĉasti,

te moralnih i vjerskih pitanja, ukljuĉujući i nebrigu "marimé" tabua. Ako je pitanje

kako riješiti spor ozbiljno, kao što su kraĊe, neispunjenje ugovorenih obaveza u isplati

dugova, preljub, djela fiziĉkog nasilja, ozbiljno kršenje obiĉaja, "marimé", ili su to

komplicirani sporovi izmeĊu dviju stranaka romski, sud, "Romano Kris", odmah se

sazva. Taj romski sud, "Romano Kris", ima najvaţniju moralnu snagu u ţivotu Roma.

Krisnitorya

Starješine plemena odrţat će sastanak na kojem će pasti odabir jednog ili više ljudi koji će

djelovati kao "krisnitorya", ili suci, za romski sud, "Romano Kris". Tuţitelj ima pravo birati

suca koji će ga predsjedavati nad njegovim sluĉajem, a optuţenik ima pravo veta na taj izbor.

"Krisnitori", ili sudac, okruţeni su ĉlanovima "Romani Kris" vijeća, koji djeluju kao suradnici

sudaca. Općenito, pet ili više ljudi nalazi se s obje strane, obiĉno su to starješine ili poznati

ĉlanovi romske zajednice, koji ĉine oblik vijeća. Ĉlanovi suda su najugledniji i najmudriji

ljudi u zajednici, a ţene nikada nisu ukljuĉene. Od ovih ĉlanova, najstariji je općenito uvijek

izabran da predvodi rasprave.

Dok su suci odabrani zbog njihovog osobnog utjecaja unutar zajednice, od njih se ne oĉekuje

da će dopustiti uĉesnicima da se njihovo ponašanje moţe smatrati štetnim ili destruktivnim.

Sudjelovanje publike se oĉekuje, a ĉlanovi publike, iako ne formalno, pozvani su kao

svjedoci, a kako bi se suci osjećali opravdani prema izraţavanju svojih mišljenja. Doprinos

113.

publike postupak je koji se temelji na promatranju, ali njihovo mišljenje nije bitno. Na kraju

sudac ispituje vrijednosti svih dokaza kako bi izrekao rješenje. Stranke ili svjedoci percipiraju

vjerodostojno svoje izjave. Osoba koja svojim iskazom moţe na sudu dokazati da ima

potpuno pravo u svojim zahtjevima dobiti će podršku od strane suda.

Romi ponekad i nisu nuţno svjesni svih romskih zakona. Ovi zakoni nikada nisu bili zapisani,

ili kodificirani. Oni su kroz povijest i vrijeme prošli generacijskom usmenom predajom, ali ta

ĉinjenica ipak ne opravdava odluke koje su obvezujuće. Romi tumaĉe zakone u skladu sa

suvremenim obiĉajima. Bivša tumaĉenja zakona moraju biti postupno revidirana kao potreba

zajednice prema evoluiranju. Iskljuĉivo oslanjanje na usmeni prijenos romskih zakona doveo

je do visokog stupnja fleksibilnosti. Ipak, postoji zajedniĉki osjećaj kod romskih plemena, pa i

samih Roma, da zakon i nije jasno definiran, a to je ujedno i izazov. To striktno pridrţavanje

romskih zakona djeluju kao nastavak povezanosti Roma usprkos njihovih progona i prisilnih

migracija.

Romani Kris

Romski sud, "Romani Kris", dogaĊaj je koji je od najveće vaţnosti u ţivotu Roma. U svakom

sluĉaju, to je zahtjev oštećenih strana koje zatraţe romski sud, "Romani Kris", a koji se

odrţava na neutralnom terenu plemena, "kumpanija". Optuţenik i tuţitelj moraju sami

predstaviti svoje zahtjeve i obranu, a zagovornici su zabranjeni. Ako je navodna ţrtva stara,

bolesna, ili je vrlo mlada, ţrtvu moţe zastupati najbliţi muški ĉlan obitelji ili roĊak koji

donosi sluĉaj pred romski sud. Ako dobrobit zajednice zahtijeva zajedniĉku akciju, cijeli klan

ili pleme moraju biti i tuţitelji.

Publika na samom romskom sudu u velikoj mjeri saĉinjena je od muškarca. Ţenama koje nisu

bile udane i koje su bez djece, ostalim Romima, bilo je dopušteno da prisustvuju suĊenju

samo ako su potrebni kao svjedoci. U novija vremena prihvatljivo je da se cijela obitelj

pozove na suĊenja kako bi pruţila podršku, kako bi bili svjedoci i kako bi slobodno govorili o

sluĉaju. Romi vjeruju da nema pravde bez zakazivanja romskog suda. Kada ĉlanovi publike

smatraju da svjedok ne govori istinitu ili ne prikazuje cijeli dogaĊaj na odgovarajući naĉin,

oni mogu zviţdati ili dobacivati istima. U nekim osjetljivim pitanjima, kao što je preljub,

javnost i svjedoci mogu biti i iskljuĉeni.

Nadalje, argumenti su ĉesto predstavljeni u posebnom umijeću u samom govorništvu koje se

razlikuje od obiĉne gramatike i izraţavanja samih Roma. Kada optuţeni svjedoĉe u svoje ime

od njih se oĉekuje da njihov iskaz bude istinit. Romski suci mogu dodatno osigurati njihovo

poštenje pri davanju iskaza pozivanjem ĉarobnih moći mrtvih, ili "Mule", sa davanjem

zakletve. Ako svjedoci moraju izreći svoju zakletvu, poziva ih se na oltar pravde na koji se

zaklinju, a isti se sastoji od ikone sveca plemena ili obitelji, Biblije ili K'urana. U sloţenim

situacijama, sudac moţe pitati za struĉno mišljenje i plemenskog starješinu. Ipak, samo sudac

odluĉuje o krivnji kao i o kazni.

Marimé znakom moţe se ukloniti optuţba, dati oproštaj od strane uvrijeĊene i povrijeĊene

stranke, koja dolazi protokom vremena, ili na nekom drugom romskom sudu. U romskom

114.

društvu nakon izreĉene kazne, "marimé", postoji razlog za organiziranjem proslave. Sluĉajevi

razvoda i danas su vrlo sloţeni. Ĉak i danas u mnogim romskim brakovima postoje strogo

odreĊena pravila ponašanja. Mladoţenjina obitelj plaća nevjestinu cijenu. Ako brak završava

razvodom. Tada se mora sazvati romski sud, "Romani Kris", te se mora utvrditi ako postoji,

razlog same rastave. Ako je za rastavu kriva mladenka, mladenkina cijena koja je isplaćena

kao naknada njezinim roditeljima, treba se vratiti mladoţenjinoj obitelji.

SuĊenja pokrivaju i takva pitanja kao što su tko ima pravo sudjelovati u samome radu i tko

ima pravo što raditi i na kojem podruĉju.

Romi vjeruju da svaki Rom ima pravo na rad. U skladu s tim, skupine Roma podjele teritorij

rada na gospodarske jedinice. Za sami romski sud ili raspravu, pozivaju se i Romi koji nasrnu

na neko drugo podruĉje rada. Prvi put prekršitelj moţe primiti upozorenje od romskog suda

dok uĉestalo kršenje za posljedicu ima kaţnjavanje, "marimé".

Sudac proglašava presudu u javnosti svima onima koji su prisutni. Ako se optuţeni proglasi

nevinim, to je razlog za slavlje. Odluka romskog suda je konaĉna i ona obvezuje uĉesnike u

suĊenju. Ĉak da i postoji presuda donesena od strane sluţbene administracije suĊenje nije

okonĉano i romski sud će i dalje biti obavezan. Osim svoje pravosudne funkcije, romski sud,

"Romani Kris", igra i vaţnu ulogu u odrţavanju obiĉaje romskog naroda.

Ako se, na kraju procesa, utvrdi da je okrivljenik u svemu nevin, to je velika radost i

olakšanje za cijelu zajednicu, obitelj kao i za samog okrivljenika. Slavlje moţe biti odrţano, a

bivši optuţenik ima pravo na naknadu štete. Ako ispadne da se optuţenik proglasi krivim

mogu mu se odrediti razliĉiti vidovi kazne. One se kreću od uglavnom simboliĉnih kao na

primjer mora podmiriti troškove sazivanja suda i dolazak sudaca ukljuĉujući hranu, smještaj i

piće za suce, a kao najteţa od svih kazni, moţe mu biti izreĉena kazna stalnog izgona iz

zajednice.

Kazna

Romski sud, "Romano Kris", nameće kaznu prema teţini samoga djela. Smrtna kazna, koja je

nekoć imala prihvatljivu opciju, sada je gotovo nepoznata. Romi vjeruju da se ljutiti duh

pogubljenog pokojnika moţe osvetiti krvniku. U vrijeme kada je smrtna kazna još uvijek

postojala, cijela zajednica je sudjelovala u izvršenju smaknuća, a kako bi sprijeĉila osvetu

duha. Danas se romski sud, "Romani Kris", oslanja prvenstveno na sankcije kao što su

novĉane kazne, tjelesno kaţnjavanje, i progonstvo. Odgovornost da plati troškove suda, na

romskom jeziku naziva se "glaba", (globa), i kolektivno pada na grešnika kao i na njegove

potomke. Tjelesnog kaţnjavanja danas ima vrlo rijetko, a obiĉno se koristi samo u

sluĉajevima ţenine nevjere.

U romskoj presudi nema izreĉene kazne zatvora ili pogubljenja. Moţda najteţi kazna za

Rome je izgon iz vlastite zajednice. To se postiţe proglašenje poĉinitelja krivim, a "marimé",

kazna znaĉi da krivac postaje društveno odbaĉen u pravnom smislu. To se smatra kaznom

socijalne smrti. Marimé optuţuje sve pogrešno uraĊene stvari, a isto tako opravdava

115.

iskljuĉenje samog ĉlana romske zajednice iz same zajednice. Poĉinitelj više ne moţe imati

nikakav društveni kontakt s drugim ĉlanovima plemena. On više nema jednostavnih uţitaka

romskog ţivota, više ne jede sa drugim ĉlanovima zajednice, sa istima se ne smije druţiti, a

stranka koja je proglašena krivom osuĊena je da ţivi u svijetu ne Roma. Sa onim koji je

osuĊen više nitko ne ţeli sklopiti braĉnu zajednicu, a za one koji su stigmatizirana kao

"marimé", bez braka i druţenja unutar romske zajednice više nema gospodarskog i

društvenog napretka i ţivota. Kad oni umru, nitko ih neće pokopati ili im biti prisutan na

sprovodu, i oni neće imati organizirani pogreb. U mnogim sluĉajevima, ne samo poĉinitelj,

već i cijela obitelj trpi ako je njihov ĉlan proglašen krivim i ako mu je odreĊen "marimé".

Ova oštra kazna zastrašuje kriminal unutar romske zajednice, a sama kazna moţe trajati

danima ili godinama. To ukljuĉuje stalni gubitak statusa i poštovanja unutar zajednice. Stalna

kazna, trajni "marimé" je rijedak i koristiti se samo za teške zloĉine kao što je ubojstvo ili

preljub.

Privremena kazna, privremeni "marimé", moţe biti odreĊena zbog manje ozbiljnog zloĉina.

Primjerice ako Rom krade od drugog, biva javno osramoćen i protjerane iz zajednice sve dok

ne nadoknadi štetu ţrtvi. Romani Kris, romski sud, moţe nametnuti i druge oblike "kazne", te

zahtijevati da krivac radi na neodreĊeno vrijeme bez plaće, kako bi se kompenzirala šteta koju

je krivac uradio zajednici za kršenje tabua za kraĊu od drugog Roma. Reĉenica "marimé"

takoĊer se nameĉe za kaznenu koja se odreĊuje kada je u pitanju vraĉanje financijskog duga

prema nekome na vrijeme.

U svim sluĉajevima "marimé", provoĊenje zakona prvenstveno ovisi o praznovjernosti i

strahu od samih posljedica kršenja strogo odreĊenih pravila. Pojedinac koji krši "marimé" ima

zabranu i podlijeţe silama zla i razaranja koji su toliko zastrašujući da ĉak i vlastite obitelji

izbjegavaju krivca zbog straha od kontaminacije.

Cijela romska zajednica je odgovorna za provoĊenje sankcija. Romi nemaju policiju ili

zatvor. Oni nemaju "zakone" u ne romskom smislu. Romska zajednica moţe, a sa izricanjem

prokletstva, osigurati da kaţnjena osoba prihvati odreĊenu kaznu, a ĉini se da je ova praksa

još uvijek na snazi. Samo u rijetkim sluĉajevima, kada Romi imaju poteškoća u provoĊenju

presude po romskom sudu, "Romani Kris", obraćaju se ne romskom kaznenom sustavu.

Romani Kris moţe uputiti ne romskim vlastima zahtjev za uhićenje optuţenika. U tom

trenutku, optuţeni će obiĉno prihvatiti odreĊenu kaznu i troškove. Ako optuţenik i dalje

poriĉe svoju poĉinjenu grešku on moţe podnijeti zahtjev za suĊenje na ne romskom sudu.

OsloboĊenje od strane ne romskog, graĊanskog suda, ne moţe izbrisati donesenu i izreĉenu

kaznu od strane romskog suda.

116.

Romska zastava i obiljeţja Roma

Romska zastava.

Kotaĉ na gornjoj slici predstavlja šesnaest preĉki "čakri", i usvojen je na prvom svjetskom

Kongresu Roma u Londonu kada je i prihvaćen kao meĊunarodni romski simbol. Prvi svjetski

Kongres Roma bio je odrţan od sedmog do dvanaestog travnja 1971. godine u gradu

Chelsfieldu, udaljenom oko petnaest kilometara od Londona. Čakre predstavljaju povezanosti

Roma sa njihovom pradomovinom Indijom. U zastavi Indije nalazi se dvadeset i ĉetiri

preĉaka takozvanih "Ashok čakra" koje se nalaze u centru nacionalne zastave Indije,

(Tiranga) i predstavljaju izvorni pokret i stvaranje. Zelena i plava boja romske zastave s

crvenim čakrama u centru usvojene su kao romska zastava. Romska pjesma "Gelem, gelem",

takoĊer poznata kao "Djelem, Djelem", izabrana je kao romska himna na istome kongresu

Roma, a taj dan proglašen je kao MeĊunarodni dan Roma. Pjesmu je napisao i komponirao

1969. godine romski glazbenik Ţarko Jovanović. Glavni ciljevi svih susreta Roma na svim

odrţanim kongresima bila je standardizacija romskog jezika, prezentiranje holokausta i

progona Roma tijekom Drugog svjetskog rata i kroz povijest, poboljšanje u graĊanskim

pravima i obrazovanju, oĉuvanje romske kulture i jezika, te meĊunarodno priznanje Roma

kao "nacionalne manjine" Indijska porijekla.

MeĊunarodna romska unija sluţbeno je osnovana 1977. godine. Komisija Ujedinjenih Naroda

priznaje postojanje Roma kao etniĉke skupine, te ih uvodi u svoju preporuku rujna 1977.

godine kako bi se sprijeĉila diskriminacija ove manjine. Glavna romska organizacija je

MeĊunarodna romska unija koja ima savjetodavni status pri UN, Odjela socijalnog i

gospodarskog vijeća.

117.

Romski narod poznat je po mnogim imenima, ukljuĉujući naziv Romi (ili Gipsies), Tsigani,

Cignani, Cigano, Zigeuner, i drugi. Naziv Rom ili Romi znaĉi "ĉovjek" ili "ljudi". (Rim,

Roma, Romania ne bi trebao podsjećati i povezivati sa zemljom Rumunjskom, odnosno

gradom Rimom u Italiji. Ovi nazivi imaju odvojena, razliĉita etimološka porijekla i nisu

povezani.) Korištenje imena Rom, Roma, romski, ili dupli "R" u pravopisu, (Rroma) poţeljno

je u svim sluţbenim komunikacijama i pravnim dokumentima. Kao odgovor na preporuke

pruţene od strane romskih udruga, Vijeće Europe odobrilo je korištenje naziva "Rroma" u

svojim sluţbenim dokumentima (CLRAE Preporuka od 11.-tog lipanja 1995. godine). Trend

je da se eliminira korištenje pogrdnog, uvredljivog imena "Cigan - Cigani", te da se

odgovarajući naziv i samo poštovanje prema korištenju imati samo naziv Rom, ili Rrom.

Gelem, Gelem

Romska himna

ĐELEM, ĐELEM

Putovao sam mnogim cestama i sretao sretne Rome

Putovao sam daleko, širom svijeta i sretao sretne Rome

O romski ljudi, o romska djeco, o Romi gdje god bili

Sa svojim šatorima, duţ sretnih putova.

I ja sam jednom imao veliku obitelj, ali ih je crna legija umorila

PoĊite sa mnom, Romi svijeta tamo gdje su romski putovi otvoreni

Sada je vrijeme, ustanite, Romi, uspjet ćemo u našim naporima

O romski ljudi, o romska djeco, o romski ljudi, o romska djeco.

GELEM GELEM

Gelem, gelem lungone dromensar

maladilem baxtale Rromençar

A Rromalen kotar tumen aven

E chaxrençar bokhale chavençar

A Rromalen, A chavalen

Sàsa vi man bari familja

Mudardás la i Kali Lègia

Saren chindás vi Rromen vi Rromen

Maskar lenoe vi tikne chavorren

A Rromalen, A chavalen

Putar Dvla te kale udara

Te saj dikhav kaj si me manusa

Palem ka gav lungone dromençar

Ta ka phirav baxtale Rromençar

A Rromalen, A chavalen

118.

Opre Rroma isi vaxt akana

Ajde mançar sa lumáqe Rroma

O kalo muj ta e kale jakha

Kamàva len sar e kale drakha

A Rromalen, A chavalen

Stihovi romske himne, Djelem, Djelem, inspirirani su progonima i egzodusom Roma u

nacistiĉkim logorima tijekom Drugog svjetskog rata. Postoje i drugi stihovi razliĉitih autora,

tako da postoji nekoliko verzija ove pjesme.

Partitura romske himne Gjelem – Gjelem.

119.

Romi na Balkanu

Romi sa Balkana imaju nejasnu povijest. Pošto su stalno migrirali i pošto nisu radili kuće od

tvrdih materijala za sobom su ostavili vrlo malo graĊevina, zapisa, pisaca ili uopće pismenih

ljudi. Pa ipak je njihov broj bio veći, a prisutnost u Hrvatskoj vjerojatno znatno starija od

nekih drugih nacionalnih manjina. Premda se ne zna godina njihova egzodusa iz Indije, bilo ih

je na bizantskom teritoriju već 835. godine, a ima pouzdanih dokaza da su u evropski dio

Bizantskog carstva došli u jedanaestom stoljeću.

U ĉetrnaestom i petnaestom stoljeću glavno je romsko središte bilo u juţnoj Grĉkoj, a

vjerojatno su se već tada bili udomaćili i na otoku Krfu. Neki od njih vjerojatno su produţili

uz jadransku obalu, a drugi su se već bili raširili po unutrašnjosti. Romska sela u zapadnoj

Bugarskoj spominju se u darovnici iz 1378. godine, što upućuje na zakljuĉak da su već

priliĉno dugo prebivali na tom podruĉju. Stoga je zanimljivo spomenuti da je prvi pouzdani

zapis o Romima na tlu hrvatske pravni dokument iz Dubrovnika ikoji datira od 05. prosinca

1362. godine, a odnosi se na «Egipćane» Vlaha i Vitana koji su zatraţili u kneţevoj

kancelariji da im zlatar Raden Bratoslavić, vrati osam srebrenih remena, koje su kod njega

deponirali (DAD, Monumenta Ragusina, III Ref XXI, 1 (1895.), pisma i upute Dubrovaĉke

Republike, 1 (1935,101). Dokument je citiran u svim radovima objavljenim poslije Drugog

svjetskog rata, a odnose se na Rome na Balkanu.

Osobna imena dubrovaĉkih Roma pronaĊenih u dokumentaciji su;

Croutatin (Hrvatin) Dimitrouich, 1423. otac Dmithar,

Radossauus Cheruatinouich (Hrvatinović), 1458. otac Croutatin,

Dmithar Giurgeuvich (ĐurĊević), 1485. otac Jurag,

Stephanus Giurgeuich (ĐurĊević), 1486. otac Jurag,

Medus Stipanaouich (Stipanović), 1488. otac Stepan,

Iuan Sainouich dictus Oliuerich, 1490. otac Sain.

Na temelju slabašne osnove ovoga pojedinca Roma zvanog «Vlah», ĉovjek je u napasti da

nagaĊa kako je u tim krajevima došlo do odreĊene simbioze izmeĊu Roma i Vlaha potkraj

srednjega vijeka. Oni su doduše bili posve razliĉiti nomadi, ali Romi su se već tada bavili

obradom metala i sliĉnim poslovima. Mogli su izraĊivati metalne i druge stvari koje su bile od

koristi uzgajivaĉima konja, trgovcima pa i samome tadašnjem graĊanstvu. Ima i nekih

lingvistiĉkih dokaza za pretpostavku da su Vlasi i Romi uspostavili kontakt na zapadnom i

srednjim Balkanom. Vokabular većine zapadnoevropskih romskih dijalekata ne pokazuje

samo snaţan utjecaj grĉkoga i juţnoslavenskih jezika, nego sadrţi i dio rumunjskog ili

vlaškog jezika. Znamo da su se ta romska plemena odselila iz jugoistoĉne Europe negdje na

poĉetku petnaestog stoljeća. Moţda su proveli neko vrijeme, ali ne dugo, i u Rumunjskoj.

MeĊutim, u romskom rjeĉniku nema ni traga od nekog ranog maĊarskog utjecaja. Jeziĉna

graĊa upućuje na zakljuĉak da su se dulje vrijeme druţili s ljudima koji su govorili vlaškim

jezikom juţno od Dunava.

120.

Ako ima bar zrnce istine u ovim nagaĊanjima o spomenutom dubrovaĉkom dokumentu, Romi

su bili prisutni u hrvatskoj puno prije dolaska Turaka. Ništa ne znamo o tome što su radili u

hrvatskoj u prvim godinama turske vladavine, ali su vjerojatno neki od njih vrlo rano prešli na

islam. Romi, a prema povijesnim spisima, dolaze u Hrvatsku još u dvanaestom stoljeću, a prvi

pisani trag o njihovom boravku u Hrvatskoj datira iz Dubrovnika, 1362. godine. Zbog svog

transnacionalnog identiteta ĉine povijesnu etniĉku skupinu. Unatoĉ dugoj prisutnosti nisu

formirali jedinstvenu romsku nacionalnu zajednicu. Uspjeh u oĉuvanju vlastita identiteta

tumaĉi se kroz dominantnu ulogu obitelji i samih romskih zakona. Specifiĉan plemenski

sustav i gospodarski ustroj uvjetovao je raspršivanje, specijaliziranje, djelomiĉno gubitak

etniĉkog identiteta i marginalni poloţaj. U Republici Hrvatskoj postoji stereotip prema

Romima, nizak stupanj prihvaćanja elemenata kulture Roma (jezik, umjetnost, povijest,

obiĉaji), kao i veliku socijalnu distancu prema njima samima. Za romsku nacionalnu manjinu

u Hrvatskoj presudno je, uz poboljšanje socio gospodarskog poloţaja, integriranje u sve

segmente društva, ali i neprijeporna potreba oĉuvanja kulture, tradicije i stila ţivota, kako bi

Romi postali i/ili ostali prepoznatljivi dio multikulturalnog okruţja. Upotreba nazivlja Rom,

Romi, koristi se kada je god to moguće umjesto pogrdnog imena Cigan ili Cigani. No, katkad

je upotreba imena Cigan nuţna u kulturološkom ili povijesnom kontekstu. Romanski, Gitano,

Kale, Sinti, Manush i ostala plemena Roma ne upotrebljavaju naziv "Rom" kada se obraćaju

meĊusobno, ali i s ostalima.

Ako kaţemo da povijest Roma potjeĉe iz Indije, te da su migracije Roma zapoĉele već u

desetom stoljeću, kao i da su Romi graĊani Europe od jedanaest stoljeća, onda je ĉinjenica da

je njihovo sudjelovanje u svim društvenim procesima kljuĉno pitanje koje se ne smije

ignorirati. Romi zasigurno mogu biti postavljeni kao primjer za svoje intelektualne

sposobnosti, i sigurno imaju veliki doprinos stvaranju demokracije, tolerancije i mira.

Romi plemena Lovara iz Male Mlake kraj Zagreba 1934. godina.

121.

Slika Romkinja u Varšavi 1940. godina. Slika Romkinje sa poĉetka devetnaestog vijeka.

Romi na prostorima Republike Hrvatske

Romsko stanovništvo danas ţivi na podruĉju Hrvatske više od šesto godina. Nema puno

podataka, kao niti povijesnih izvora, koji bi dali naslutiti o toĉnom datumu poĉetka dolaska

Roma na podruĉje Republike Hrvatske. Prvi pisani podaci i dokumenti u kojima se spominju

Romi u Hrvatskoj potjeĉu iz 1362. godine, kada se spominje njihov dolazak u Dubrovnik.

Romi se spominju prvi puta u gradu Zagrebu 1373. godine, a 1885. godine navodi ih J. K.

Tkalĉić. Na podruĉju grada Zagreba. Romi su se bavili zanatskim djelatnostima, (trgovci,

kovači, proizvoĎači keramičkih posuda, zlatari, kotlari, mesari). TakoĊer imali su u ono

vrijeme dozvolu da na Gornjem gradu obavljaju svoje djelatnosti, te su bili priznati kao dobre

zanatlije. Romi se takoĊer spominji i u Puli 1497. godine (Dominik Ciganin), te u Šibeniku

1500. godine. Moramo napomenuti da se u navedenim periodima nisu baš uredno vodile

knjige kao i zapisi povjesniĉara i evidencija, pa iz toga proizlazi da su Romi, a prije

navedenih datuma, boravili i ţivjeli na podruĉju Hrvatske. TakoĊer poznata je i ĉinjenica da

se prva romska zajednica u hrvatskoj nije uspjela odrţati i saĉuvati, kao niti izgraditi svoju

nacionalnu zajednicu, već se je u potpunosti asimilirala sa većinskim narodom. Drugi poznati

podaci govore da su se Romi 1890. – tih godina naselili i u okolici grada Zagreba, to jest na

podruĉju Samobora i na podruĉju Marije Bistrice. Trag tih Romskih porodica gubi se u

122.

potpunosti iza Drugog svjetskog rata. Romi u Hrvatskoj ţive na cijelom njenom podruĉju, u

svim sredinama. Htjeli ili ne htjeli priznati, Romi su autohtoni, manjinski narod u Hrvatskoj.

Romi ţive u plemenskim skupinama od pamtivijeka tako da ih moţemo dijeliti na slijedeća

plemena; Lovari, Laktaši, Kolompari, Kalderaši, Khanjari, Kopitari, Burgijaši, Gurbeti,

Arlije, Aškalije, Čergari, Sinti, Kaloperi, Bajaši, Egipćani, Luri, Tamari, Gopti, i drugi.

Razlike izmeĊu navedenih plemena su znatne jer nemaju isti jezik, kulturu, obiĉaje niti

vjersku pripadnost. Romi u Republici Hrvatskoj govore romskim jezikom "romani chib". Dio

Roma koji govore sliĉne, ali ipak razliĉite dijalekte romskog jezika, teţe se sporazumijevaju i

komuniciraju izmeĊu sebe samih. Tako na primjer Romi koji se nazivaju Bajašima govore

jezikom "ljmba’ d Bajaš" (staro rumunjski jezik). Navedeno takoĊer oteţava i onemogućuju

standardizaciju romskoj jezika. TakoĊer razlika u jeziku odnosi se i na podruĉje na kojem su

Romi ţivjeli, u što utjeĉe i pripadnost vjeri. Romi su prihvatili vjeru od većinskog naroda sa

kojim su ţivjeli, a kako bi se lakše uklopili sa istim. Tako Romi sa podruĉja Makedonije i

Bosne pripadaju "Islamskoj vjeroispovijedi". Romi sa podruĉja Crne Gore i Srbije, preteţno

su "pravoslavne vjere", dok Romi sa podruĉja Hrvatske "Romi Lovari koji su starosjedioci"

pripadaju Rimo- katoličkoj vjeroispovijedi. Iako Romi imaju navedene razliĉitosti oni su jedan

i jedinstven, cjelovit i nedjeljiv narod. Stvaran broj Roma unutar Republike Hrvatske, po

našim saznanjima, nije nikome dostupan. Zadnje velika migracija Roma desila se je tijekom

ratnih dogaĊanja na prostorima bivše Jugoslavije, to jest tijekom 1991. godine pa nadalje.

Romi su migrirali iz straha od stradavanja, te pouĉeni lošim iskustvom u svim ratovima, kao i

masovnim pogubljenjima i egzodusima koja su bezrazloţno pretrpjeli. Romi su u svim

prošlim ratovima ţeljeli jednostavno, a zajedno sa svojim obiteljima, izbjeći ratna stradavanja.

Obitelji koje su uspjele prebjeći sa prostora ex Jugoslavije do Republike Hrvatske, a koje nisu

imale vaţeće dokumente (putovnice), ostale su do danas unutar prostora Republike Hrvatske.

TakoĊer pošto neki od njih niti danas nemaju sreĊene i vaţeće osobne dokumente, (poneki

nemaju ama baš nikakve, važeće osobne dokumente), ne mogu se niti vratiti na podruĉje sa

kojeg potjeĉu (Bosna, Srbija, Makedonija, Crna Gora). Poradi navedenog problema vezani su

nemogućnošću izlaska iz Republike Hrvatske u matiĉnu zemlju porijekla. Pošto je od ratnih

dogaĊanja prošlo skoro dvadeset godina, osnovale su se nove obitelji, te su se iste i povećale,

pa je upitan i sami broj Roma koji boravi i ţivi u Republici Hrvatskoj (legalno i ilegalno).

Zadnjim popisom stanovništva nisu obuhvaćeni Romi koji nemaju nikakve vaţeće osobne

dokumente, novoroĊena djeca koja nisu upisana u knjige roĊenih, kao niti oni Romi koji na

neki drugi naĉin ilegalno borave i ţive u Republici Hrvatskoj. Po našim saznanjima i

provedenom istraţivanju tijekom 2006. godine došli smo do pribliţnih podataka koji govore o

broju Roma koji ţive u Republici Hrvatskoj. Tako je stvaran i pribliţan broj Roma u

Republici Hrvatskoj od 65 000 do 70 000 Roma. Ĉinjenica je i ta da su Romi tijekom svih, pa

i zadnjeg popisa stanovništva, upisani i kao pripadnici hrvatskog naroda, ali i kao pripadnici

drugih nacionalnih manjina. TakoĊer u Republici Hrvatskoj ima dvadeset i devet nacionalnih

manjina (nabrojanih), iako kada bi uzeli u obzir sve nacionalne manjine koje borave unutar

Republike Hrvatske, broj bi bio znatno veći (oko 42 nacionalne manjine). Broj pripadnika

nacionalnih manjina se kontinuirano smanjuje, a razlozi su mnogobrojni i slijedeći:

prostrana rasporeĊenost nacionalnih manjina,

seljenje u gradove i sama urbanizacija,

mješoviti brakovi,

slabljenje kohezije etniciteta koje zamjenjuju drugi identiteti (regionalni,

profesionalni i drugi)

123.

Migracije unutar Republike Hrvatske unatrag dvadeset godina, to jest od 1990. godine pa do

danas, bile su poradi ekonomskih i ratnih dogaĊanja. TakoĊer gradovi su mjesta gdje se

najbrţe i najlakše gubi identitet pripadnosti nekoj nacionalnoj manjini. Tako bi mogli

predoĉiti da u gradu Zagrebu ţivi veći broj svih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Iako ne postoji siguran podatak, moţemo slobodno kazati da u gradu Zagrebu ţivi najveći

broj pripadnika romske nacionalne manjine (prijavljeni i neprijavljeni pri MUP-u RH).

Gubljenjem tradicionalnog naĉina ţivota, to jest stalne seobe Roma, kao i odumiranjem starih

tradicionalnih zanata i samih tradicionalnih poslova, Romi više ne putuju unutar i izvan

jednog odreĊenog prostora zemlje, već ostaju trajno ţivjeti na jednom podruĉju.

Romkinja i Rom plemena Lovara sa poĉetka devetnaestog vijeka.

124.

Poradi navedenog poĉinju se baviti drugim, novim zanatima i djelatnostima. Veliki broj

romskih obitelji zapoĉeo se je baviti nekakvim drugim djelatnostima, to jest preprodajom

razne robe, bavljenjem raznih trgovaĉkih, zanatskih i drugih djelatnosti. Prije ratnih

dogaĊanja Romi trgovci, bavili su se prodajom suvenira tijekom ljetne sezone. Drugi Romi

zapoĉeli su bavljenjem sakupljanja i prodaje sekundarnih sirovina (starog papira i raznih

metala kao sekundarne sirovine). Ostali Romi bavili su se drugim, raznim, zanatskim,

usluţnim djelatnostima, kao što je izrada papuĉa, suvenira od drva i bakra, sobo slikarskim i

graĊevinskim radovima te ostalim djelatnostima. DogaĊanjima nakon ratnih dogaĊanja,

buĊenjem svijesti pojedinaca kao i demokracijom u Republici Hrvatskoj, nezastupljenošću

Roma u drţavnim institucijama, brojnim romskim problemima koji nisu bili rješavani, a od

osamostaljenja Republike Hrvatske pa sve do danas, osnivaju se brojne romske udruge,

organizacije i udruţenja. Tako da po raspoloţivim podacima sada u Republici Hrvatskoj ima

više od sedamdeset i pet registriranih romskih udruga, koje djeluju i rade na nivou, grada,

ţupanija ili na podruĉju cijele Republike Hrvatske. Prve romske organizacije osnivale su se

tijekom 1991.godine. Zalaganjem romskih organizacija i udruga dolazi do rješavanja nekih od

romskih problematika, ali ne u rješavanju svih godinama nagomilanih problema.

Romi u bivšim komunistiĉkim zemljama

Mnoge zemlje ĉlanice bivšeg Istoĉnog bloka i bivše Jugoslavije imaju znatnu romsku

populaciju. Nivo integracije Roma u društvo i dalje je ograniĉen. Romi se nalaze uglavnom na

marginama društva, a ţive u naseljima koja podsjećaju na geta. Samo mali broj romske djece

završi osnovnu ili srednju školu. Romi se uglavnom osjećaju odbaĉenim od drţave i društva,

što stvara dalje prepreke njihovoj integraciji.

Za vrijeme komunizma, Romi su bili predmet asimilacionih pritisaka (na primjer; javna

upotreba romskog jezika bila je zabranjena), ali je njihova socijalna situacija bila relativno

dobra. U sistemima planske ekonomije oni su uglavnom bili zaposleni kao nekvalificirana

radna snaga, ali je takav posao zbog komunistiĉke ideologije bio relativno dobro plaćen.

Situacija se promijenila poslije raspada Jugoslavije i raspada komunizma u Istoĉnoj Evropi.

Romi od tada imaju problema pri pronalaţenju posla na standardnom trţištu rada i to

uglavnom zbog relativno niskog nivoa obrazovanja, niskih kvalifikacija, ali i predrasuda

samih poslodavaca.

Romi u novom vremenu

Kao i u drugim zemljama, Romi su konje i kola zamijenili automobilima, prikolicama i

kamperima. S time su zadrţali svoju mobilnost i ostavili su sve mogućnosti za putovanja, dok

u kućama borave tek tijekom hladnih zimskih mjeseci kad se teško pronalazi posao.

Muškarci obiĉno rade na kratkoroĉnim poslovima koji ne zahtijevaju od njih da ostanu na

jednom mjestu neki duţi vremenski period. Njihova ljubav prema konjima premještena je u

125.

ljubav prema automobilima. Romi inzistiraju na odrţavanju njihove neovisnosti, te rijetko

prihvaćaju posao koji će ih duţi vremenski period vezati za poslodavca koji nije Rom.

Danas su se Romi u Europi, pa i drugdje, prilagodili modernom svijetu i naĉinu ţivota, tako

da postaje romski nastavnici, znanstvenici, pravnici, lijeĉnici i poduzetnici. Oni su postali

vješti u zanimanja koja nude neki stupanj samostalnosti i mobilnosti, zadrţavajući svoj

društveni i kulturni identitet i veze. Romi su preţivjeli više od tisuću godina, pruţanjem

usluga ne romskoj populaciji, prilagoĊavajući svoje vještine prema novoj okolini, a kada je to

potrebno. Romi će i dalje opstati, unatoĉ progonima i osudama, i nastaviti će se prilagoĊavati

promjenjivom svijetu, osiguravajući tako svoj nastavak postojanja.

Kolektivne ekonomske napore, Romi oblikuju u ĉisto funkcionalne asocijacije, "kumpanija",

ĉiji ĉlanovi ne moraju nuţno pripadati istom klanu, plemenu, ili ĉak istoj narjeĉnoj grupi.

Pojedinaĉno, mnogi Romi su trgovci, posebno u Europi. Neki prodaju robu koju su kupili

jeftino, dok drugi prodaju ono što su sami napravili, iako je u dvadesetom i dvadeset i prvom

stoljeću broj romskih zanata skoro zaboravljen poradi masovne proizvodnje i velike

konkurencije.

Postoje odreĊeno sortirana romska zanimanja, kao što je trgovanje konjima i drugom stokom,

obrada metala, sakupljanje sekundarnih sirovina, prodaja i tako dalje. Kod pojedinih plemena

u samoj trgovini uĉestvuju i Romkinje koje ĉesto prodaju svoju robu od vrata do vrata ili

zaraĊuju svojim starim zanatom proriĉući sreću i sudbinu.

Slika Roma u ĉergi plemena Lovara.

126.

Općenito, Romska zanimanja podijeljena su po spolu. Muškarci su obrtnici i trgovci, a ţene

nude usluge kao što je proricanje sudbine, prodajom onog što su same napravile, ili prodajom

robe koju su nabavile po niţim i popularnim cijenama.

Tradicionalno Romi su teţili poslu za kojeg je potrebno vrlo malo opreme. Zbog toga se nisu

bavili poljoprivredom, a to je ujedno od njih traţilo i stalno prebivalište na jednome mjestu.

Tek u posljednje vrijeme Romi rade na povremenim ljetnim poslovima kao putujući seoski

radnici.

Romske komercijalne aktivnosti općenito zahtijevaju minimalni sklad s lokalnim obiĉajima,

te zahtijevaju i potrebne kulturne vještine. To je, na primjer, potreba govora jezika ljudi s

kojima ţele poslovati, te dobro poznavanje njihovih lokalnih obiĉaja.

Romi trgovci, a zbog njihovog stalnog kretanja i putovanja, ĉesto su imali neizvjestan ţivot,

jer je vrlo teško izgraditi stalnu klijentelu. Iz tog razloga, oni su prisiljeni prodavati svoju robu

prolaznicima, ili idući od kuće do kuće. Predmeti koje prodaju uglavnom su manje

vrijednosti, kao što su košare, metle, zavjese, stolnjaci, odjeća, te pribor za kuhanje.

Prihvaćanje i odbacivanje

Da bi povećali svoju moć, Romi moraju prihvatiti ĉinjenicu da je sistem prema njima samima

nepravedan i da se neće brzo promijeniti. U isto vrijeme, oni moraju odbaciti mišljenje da se u

takvoj "status quo" situaciji nitko ne treba suprotstavi. Dapaĉe, Romi se trebaju suprotstaviti

rasizmu, te se i nadalje boriti za svoj jednaki poloţaj u društvu. Sistem reprezentativne

demokracije stvoren je da se prilagodi ponašanje drţave u svjetlu nejednakosti, i ovo svojstvo

treba shvatiti i prihvatiti.

Već je mnogo puta reĉeno da je "problem Roma" najvaţniji test europskih demokracija. Ako

takve demokracije funkcioniraju kako trebaju, onda moraju odgovoriti na pritiske koji traţe

promjene. Demokratska drţava nije monolitna ili nepromjenljiva jedinka. Trebala bi biti

fleksibilna, fluidna tvorevina, koja mijenja izgled i prioritete u skladu sa promjenama

prioriteta sveobuhvatne politiĉke situacije. Ovo je relativno novi koncept drţave, povijesno

gledano, i Evropa (kao i svijet) prepuni su drţava sa mnogo starijim autokratskim nego

demokratskim tradicijama. Svaka manjina koja traţi jednak tretman suoĉava se sa izazovom

da prevlada autokratske tendencije i prisili drţavu da odgovori na spektar potreba i interesa

koji postoje u cijeloj populaciji. Romski problem je test kako za drţave tako i za same Rome.

Na prvi pogled, ovo izgleda kao jedan nemoguć izazov za same Rome. Anti romski osjećaji

su rasprostranjeni, i ugraĊeni širom Europe. Rasizam je duboko ukorijenjen i otvoreno se

podrţavan u nekim zajednicama, a mnogi ne Romi jednostavno odbacuju pomisao da su Romi

bilo što drugo nego graĊani drugog ili trećeg, nekog nepoznatog "X" reda. MeĊutim, ima

razloga za odbacivanje pesimizma i prihvaćanja nade jer dok sa jedne strane postoji mnogo

anti romskih osjećaja, takoĊer rastu i simpatije prema Romima i razumijevanje za njihove

teškoće. Postoji i sve veći broj ljudi koji nisu Romi, a koji podrţavaju ideju o jaĉanju romskog

127.

pokreta. Ne postoji socijalna stvarnost koju politiĉka akcija ne moţe promijeniti bilo na bolje

ili na gore. U nekim momentima u prošlosti, društvena akcija je stigmatizirala same Rome.

Zajedniĉka politiĉka akcija sada ima realnu šansu da taj proces okrene. Svaki se romski

pojedinac suoĉava sa stvarnim etiĉkim izborom, to jest sa apatijom ili aktivizmom. U svjetlu

rastućih podjela u mnogim zemljama na one koji suosjećaju sa Romima i one koji ţele nauditi

samim Romima. Ovaj izbor iz dana u dan postaje sve hitniji. Aktivizam za romska prava sve

više postaje moralni imperativ.

Iako su sve do skoro Romi meĊu Hrvatima ostali kao zatvorena etniĉka grupacija, nigdje kao

ovdje u novije vrijeme, nisu tako brzo, a pod utjecajem suvremenih društvenih kretanja,

poĉeli da izraţavaju snaţnu teţnju za prihvaćanjem svih normi suvremenog društva. Romi

nastoje da napuste svoj teški, tipizirani naĉin ţivota u kome su bili zadovoljni i sa onim

najosnovnijim uvjetima egzistencije.

U Republici Hrvatskoj, a nakon Domovinskog rata kao i u vrijeme raspada SFRJ, te porasta

meĊunacionalnih tenzija, poĉelo je da se inzistirati na korištenju naziva "Rom" spram naziva

"Ciganin", kako bi se izbjegao negativan stav prema romskoj zajednici koja je raspadom

drţave zapala u još siromašniji i teţi poloţaj. Romi i nadalje spadaju u najsiromašnije i

tehnološki i obrazovno najnerazvijenije nacionalne manjine unutar Republike Hrvatske. Ipak,

oba naziva su u ravnopravnoj upotrebi kod ne romskog stanovništva. Naša istraţivanja

provedena unutar same romske zajednice pokazala su interesantan podatak da sami Romi

korištenje termina "Rom" smatraju nametnutim i vještaĉkim nazivom, i da se sami Romi

radije koriste terminom "Cigani".

Slika romske ĉerge na puti, podruĉju Španjolske.

128.

Rasizam i Anticiganizam

Seobe Roma povijesno su oskudno dokumentirane, kao i njihova sama kretanja i migracije.

Povijesni izvori koji konkretno govore o porijeklu i poĉetku seobe Roma veoma su oskudni.

Sve do danas kruţe razliĉite hipoteze, saĉinjene su razliĉite priĉe i sastavljene su "legende" o

postojanju romskog naroda kao i, o, samim, konkretnim razlozima za pokretanja njihove više

vjekovne seobe i samih migracija. Već sa njihovim ranim migracijama, a u dodiru sa drugim

narodima i kulturama, kao i poradi svoje razliĉitosti u ţivljenju, kulturi i obiĉajima,

pojavljivao se je anticiganizam.

Naravno, da bih ja osobno više volio da se koristim termin "antiromizam", ali meĊu

ĉlanovima Svjetskog parlamenta Roma udomaćen je termin anticiganizam, pa je on kao takav

ušao u javnu upotrebu.

Vjekovima je zapadna politika pokušavala da ukljuĉi siromašne u sistem socijalne zaštite ili

da ih se otarasi, to jest da ih protjera ili da ih usmrti. Romi većinom predstavljaju etniĉku

klasu ekstremnog siromaštva koja moţe predstavljati prepreku nacionalnim ili evropskim

integracijama. Izgleda kao je granica izmeĊu bogatstva i ekstremnog siromaštva ona koja

definira na prvom mjestu relaciju izmeĊu Roma i ne Roma.

Anticiganizam je novi pojam, ali je stara pojava. Još u ĉetrnaestom vijeku u evropskim

zemljama postojali su i zakonski akti koji su propagirali i dozvoljavali diskriminaciju Roma.

Takvi zakonski akti koji su propagirali i dozvoljavali diskriminaciju pratili su Rome sve do

današnjih dana. U Republici Hrvatskoj nije se išlo toliko daleko, ali je situacija razumijevanja

i poštivanja razliĉitosti, tolerancije i mira priliĉno nazadovala. Nasilje prema Romima danas

se u Republici Hrvatskoj manifestira u ekonomskoj, kulturnoj i politiĉkoj sferi. Pozitivni

zakoni postoje, ali bi se isti i u samoj praksi trebali provoditi što uvijek i nije sluĉaj.

Sliĉna situacija netolerancije i mrţnje postoji od davnina i prema Ţidovima, a kod nas se na

proĉeljima zgrada mogu pronaći grafiti poput "Ubi Cigana", "Smrt Ciganima" i tako dalje.

Niz nasilniĉkih napada gotovo su svakodnevni prema Romima. Napadi domaćih Skinhedsa na

Rome toliko su uĉestali da više i ne predstavljaju neku vijest. Crne kronike dnevnih novina i

televizijskih emisija prepune su sliĉnih vesti. Diskriminacija i rasizam prema Romima

postoje, ali se, naţalost, kao problem pojavljuje u medijima tek onda kada doĊe do tragiĉnih

dogaĊaja. Ĉinjenica da su Skinhedsi ti koji najĉešće napadaju Rome, ne znaĉi da se samo oni

loše odnose prema Romima. Mnogo je strašnije što se društvo u cjelini prema Romima

ponaša na neprihvatljiv naĉin. Kao primjeri diskriminacije Roma navode se konkretni

sluĉajevi pri zapošljavanju, rasistiĉke zabrane ulaska u bazene, kafiće, diskoteke, prilikom

posjete lijeĉnicima i tako dalje.

Stanje u zemljama ĉlanicama Europske Unije zategnuto je unutar onih drţava gdje su Romi

brojniji. Holokaustiĉno stanje je ono u kome se nalaze Romi u Europi u najvećem broju

sluĉajeva. Jedan od osnovnih problema sa kojim se suoĉava jedan Rom ili jedna Romkinja,

pored problema vezanog za sam nacionalni identitet je i samo pitanje dali biti Rom/Romkinja,

129.

koje je ujedno i pitanje pripadnosti "marginaliziranoj društvenoj klasi" i koji su svakodnevno

izloţeni drastiĉnoj pauperizaciji.

U posljednjih pet, šest godina, u porastu su svi oblici rasizma i anticiganizma. Rasizam i

anticiganizam se ne propagiraju javno, ali se javno niti ne progone. U Republici Hrvatskoj u

posljednjih dvadeset godina postoji velika etniĉka distanca prema Romima. Stav prema njima

nije ni pozitivan ni izuzetno negativan. Ljudi na Rome naprosto niti ne registriraju što znaĉi

da su Romi totalno marginalizirani.

Naša istraţivanja pokazuju da je etniĉka distanca izmeĊu Hrvata i Roma koji zajedno ţive niz

vjekova, izuzetno velika. Na sliĉan naĉin o Romima razmišljaju i pripadnici drugih

nacionalnih manjina. Stoga borba protiv rasizma i anticiganizma imaju za cilj da reafirmiraju

romsku kulturu i da Rome dovede u jednakopravan poloţaj sa ostalim graĊanima Republike

Hrvatske.

Latentni rasizma posljednjih godina prerasta u otvoreni rasizam meĊu Skinhedsima, koji tvrde

da ne siju rasnu mrţnju, ali smatraju da je "normalno" da "ne vole" one koji ih mentalno

okupiraju, kao Rome, Ţidove, Srbe ili Kineze".

Sociolozi smatraju da jedan od razloga moţe biti i sveprisutna klima agresivnog nacionalizma

u kojem su odrasli. Nije iskljuĉeno da su Skinhedsi i ranije osjećali netrpeljivost prema

pripadnicima druge rase, prije svega prema Romima, ali su dobro znali da je otvoreno

izraţavanje agresivnosti zabranjeno. U meĊuvremenu su, meĊutim, granice izmeĊu

"zabranjenog" i "dozvoljenog" postale mnogo "mekše" pa su pojedinci shvatili da su

praktiĉno dobili "prešutnu dozvolu" da javno i brutalno izraţavanja rasne i druge

netrpeljivosti prema Romima, Ţidovima, Srbima, Kinezima ili homoseksualcima. Da

tragedija po Rome bude još veća, i oni koji bi trebalo da ih štite od napada i gotovo

svakodnevnog šikaniranja nisu imuni na rasizam i na anticiganizam. Iako je širenje

nacionalne, rasne i vjerske mrţnje kriviĉno djelo koje se progoni po sluţbenoj duţnosti,

drţavni, gradski i drugi organi uprave i vlasti uglavnom ne reagiraju na rasistiĉke ispade i

djela. Reakcija i osuda antisemitizma i rasizma u Hrvatskoj od strane drţavnih institucija kao i

samih politiĉara i njihovih stranaka nova je i vaţna ĉinjenica u ponašanju vlasti.

Zatvaranje oĉiju prema stradanjima Roma nije moja specifiĉnost. Ono je ovdje, meĊutim,

opasnije po svojim posljedicama, jer su, kako smatraju analitiĉari, i ukupni poloţaj Roma i

posebni vidovi iskazivanja rasne netrpeljivosti prema njima, i opći društveni kontekst,

znaĉajno drugaĉiji nego u većini drugih istoĉnoevropskih zemalja.

Rasistiĉki stavovi rasprostranjeni meĊu ne Romima ĉine mnogo štete grupama kao što su

Romi. Jedan od njihovih najgorih efekata je da se obeshrabri volja grupe da uopće uĉestvuje u

politici. Romi tako olakšavaju izabranim predstavnicima da ignoriraju njihove potrebe i ţelje

time što se ne organiziraju, ne glasaju, ili se meĊusobno ne slaţu oko nekih zajedniĉkih

ciljeva. Izabrani predstavnici veoma ĉesto osjećaju olakšanje kada Romi sami izaĊu iz igre,

odustanu, prestanu pokušavati da dobiju dio vlasti. To znaĉi da izabrani predstavnici ne

moraju previše misliti o "problemima i interesima" romskog dijela stanovništva. Rasistiĉki

stavovi omogućavaju većini da opravda praksu koja Rome drţi po strani i da poreknu

odgovornost za rezultate. Rasizam je oruĊe u borbi za dobra i privilegije. Rasisti svoje

stavove koriste veoma dobro već generacijama, a kako bi pretvorili Rome u neravnopravne

130.

graĊane drţava u kojima ţive.

Kada govorimo o Romima predrasude su velike i uoĉavaju se u svakodnevnom govoru i

situacijama. Romi su sinonim za prljavo, ruţno, a majke djecu plaše Romima. Kao najveći

problem moţemo istaknuti kako drţavni, gradski i općinski sluţbenici, to jest skoro svi oni

koji rade u javnim sluţbama, i nadalje imaju predrasude prema Romima, na osnovu kojih sve

i unaprijed odreĊuju, ne ţeleći ĉak niti pitati same Rome za situaciju u kojoj se nalaze.

Ukoliko Republike Hrvatske ţeli postati uspješna ĉlanica Europske unije, Romi kao i sve

ostale ugroţena grupe trebaju biti produktivno ukljuĉeni u društvo putem zapošljavanja,

obrazovanja kao i uĉešća u društvenim aktivnostima.

Uvjereni da je raznolikost tradicija i kultura već vjekovima jedno od bogatstva Europe i da je

naĉelo tolerancije garancija odrţavanja otvorenog društva u Europi koje poštuje kulturnu

raznolikost kojoj mi Romi pridajemo poseban znaĉaj, najenergiĉnije osuĊujemo rasizam u

svim njegovim vidovima, ksenofobiju, anticiganizam, netoleranciju i sve oblike vjerske

diskriminacije.

Romi u kulturi i umjetnosti

Romi su ostavili jak kulturni utjecaj u mnogim zemljopisnim podruĉjima gdje su se kretali, a

isto tako i u Europi i u Republici Hrvatskoj. Zbog svoje rasprostranjenosti i transnacionalnog

identiteta, ĉine posebnu, povijesnu, autohtonu manjinu. Romi su neizostavan sastojak

krucijalnog sastojka europske pa i hrvatske kulture.

Oni su poznati kao zabavljaĉi i to u svakoj zemlji kroz koju su putovali. U istoĉnoj Europi,

Romi su poznati kao vrsni akrobati, treneri medvjeda, konja i divljih ţivotinja, glazbenici,

plesaĉi i pjevaĉi. Svoja umijeća kroĉenja divljih ţivotinja, sklonost prema muziĉkoj

nadarenosti, te svoje akrobatske vještine, pokazivali su na raznim karnevalima i u cirkusima.

Romi su uvijek bili cijenjeni kao vrsni glazbenici, a za svoje majstorstvo sviranja u svim

glazbenim stilovima. Svoj jedinstveni glazbeni stil stvorili su mješavinom istoĉne glazbe,

ţidovske Klezmer glazbe, flamenco glazbe i plesa, te jazza, a utjecali su i na druge umjetnike

u njihovom stvaralaštvu glazbe i umjetnosti, meĊu kojima su se našli i poznati svjetski

glazbenici kao što su Liszt, Bizet, Brahms, Dvorak, Verdi, Rahmanjinov, Bartok i drugi

poznati umjetnici. Nepotrebno je, pa i nemoguće, ovdje opseţnije govoriti o ogromnom

znaĉaju suvremene romske muzike u svijetu, a naroĉito na Balkanu. Romska muzika moţda je

jedini autentiĉni evropski "blues", izvorni egzistencijalistiĉki vapaj neodvojiv od osebujne

ţivotne filozofije ovog naroda vjeĉite nomadske i apatridske sudbine. Ţalosna je, meĊutim,

ĉinjenica da mnogi koji su bili oduševljeni romskom muzikom i dalje gaje istinski rasistiĉke

stavove prema ovom narodu. Romska muzika nije sistematski istraţivana, a kada se radi o

školskim udţbenicima za muziĉku kulturu u istima nema nikakvih podataka o romskoj

muzici. Takvo stanje zasigurno bi trebalo promijeniti.

Poznati moderni zabavljaĉi koji imaju romsko porijeklo ukljuĉujući i poznatog glumca i

romskog aktivistu Yul Brynnera, komiĉara Charlia Chaplina, glumici kao, Rita Hayworth,

131.

Michael Caine, te glumac i redatelj Bob Hoskins. Glazbena skupina "Gipsy Kings" moţda je i

najpoznatija romska glazbena skupina animatora romskog porijekla danas u svijetu..

Romski jezik nije imao veliki broj vaţnih autora, prvenstveno zbog nepostojanja univerzalnog

standarda u pisanju na romskom jeziku. MeĊu poznatim romskim autorima su romanopisac

Matéo Maximoff, Kalderash Rom, Dţon Banjanin, Sándor Kalai, Romkinja Papusza. U

Republici Hrvatskoj poznati romski autori Ragib Seferović, Veljko Kajtazi, Kasum Cana i

Ivan Rumbak. Djela poznatih romskih autora prevedena su od strane drugih na engleski, a isto

tako i na druge svjetske jezike. Vaţno je napomenuti da se danas romski autori pojavljuju kao

kritiĉari za napisana dijela romskih autora. U posljednje vrijeme poznate izdavaĉke kuće iz

nekih europskih zemalja (Austrija, Velika Britanija, Francuska) imaju biblioteke

specijalizirane za romsku knjiţevnost, no u Republici Hrvatskoj takve biblioteke ne postoje.

Stanje u Hrvatskoj i nadalje ukazuje na postojanje stereotipa prema Romima, te da postoji

nizak stupanj prihvaćanja svih elemenata kulture Roma, njihovog jezika, umjetnosti, povijesti,

obiĉaja i kulture. TakoĊer postoji i velika socijalna distanca prema Romima, a sve navedeno

ukazuje na potrebu interkulturalnog odgoja i obrazovanja za sve uĉenike u Republici

Hrvatskoj. Danas se u europskoj etnomuzikologiji puno paţnje posvećuje muzici manjina

meĊu koje spadaju i Romi. Nedostatak istraţivaĉkog rada vezanog za romsku muziku na

podruĉju Republike Hrvatske trebao bi biti dovoljan razlog da se posvetimo tome. Razlog više

je i to što tradicija koja i dan danas ţivi unutar romske zajednice zavrjeĊuju paţnju zbog svoje

zanimljive prošlosti, zbog svog naĉina ţivota koji ne mijenjaju stoljećima, kao i svog jezika i

kulture koji imaju nevjerojatnu moć prilagoĊavanja odreĊenoj sredini, a usprkos svemu tome i

dalje opstaju.

Od logorske vatre do svjetlosti pozornice

Ono što ima najviše vrijednosti u romskom narodu je njihova sposobnost da se prilagode,

budu svugdje i u svakom vremenu, da imaju sposobnost slijediti svoju sudbinu uz brojne staze

povijesti i prepreka koje su prošli, a kako bi prenijeli nove snage s jedne generacije na drugu.

Njihova borba za oĉuvanje vlastitog identiteta ustvari je njihova vitalnost da se kreativnim

impulsima sjetite svojih predaka i zadrţe svoje veliko kulturno bogatstvo.

Romi imaju dar stvaranja uţitka kroz svoje pjesme, pobuĊuju jake emocije, smijeh, a ponekad

i suze. Snaga njihove umjetnosti je hrana za neodoljivom ĉeţnjom sa kojom su traţili svoju

sreću negdje drugdje.

Prosper Mérimée je duhovit i osvrće se sa operom "Carmen", prema samim Romima, Victor

Hugo's napisao je gracioznu "Esmeraldu", Puškin je napisao odmetniĉkog "Zemphira",

Tolstoj je napisao pohotnu "Mašu Ciganku", Leskov's je pisao o heroini "Grušenki", velikoj

inkarnaciji ljepote, a sva ta dobro poznata djela proizvedena su po kreatorima maštovitih

genija. To su djela koja opisuju ljude i ţivot, a koja su došla iz romskih šatora, prikolica i

ĉergi izravno u knjiţevnost.

132.

Produkcije Roma misterij su podrijetla tog naroda i njegove sudbine koja promiĉe humanizam

i dobrotu. One se odnose na univerzalne vrijednosti kao što su poziv prema ĉovjeĉnosti,

odgovornosti samih ljudi i naroda u ovom lijepom ali krhkom društvu, te etiĉke zabrinutosti.

Duša ovoga naroda tjera svoje korijene u svoja lutanja, koje je poĉelo sa njihovim egzodusom

iz Indije kada su, a prema legendi, Romi iz nekog nepoznatog razloga naljutili Boga, koji je

protiv njih poslao vjetar toliko jak da su se Romi, njihovi konji i kola raspršili po cijelome

svijetu. Kada je oluja prestala gledao je Bog Rome oko sebe i nije mogao vjerovati svojim

oĉima. Oni su bili u nepoznatim mjestima i meĊu nepoznatim ljudima, a nitko od njih nije

znao reći gdje je njihova zemlja bila, pa ĉak ni ako je ikad postojala.

To je oznaĉilo poĉetak njihovog beskrajnog i uvijek opasanog lutanja u potrazi za

nepoznatim. No, bose noge, već su napredovale duţ staza koja će voditi ovaj narod u njihovu

zrelost, a oni zasigurno ĉine organski dio ljudske zajednice. Romi u svojim djelima samo ţele

prenijeti ljudima neka od svojih znanja, neodoljivu snagu ljubavi, jednakosti i pravde.

Odvaţnost izraţene misli, koja je do odreĊenog stupnja izreĉena unutar romskih djela,

omogućava samim Romima da svoj ţivot, smisao ţivota i njegove sve vrijednosti prikaţu i

drugima na neki njihov pozitivan naĉin. Kada svi izmeĊu sebe postignemo bolje poznavanje,

razumljive, zajedniĉko pouzdanje i povjerenje jedni prema drugima, postići ćemo pozitivan

odnos izmeĊu svih ljudskih bića.

Romi ĉitavi Svijet smatraju svojom domovinom

Stoljećima je podrijetlo Roma umotano u misteriju. Evo povijest prolazi i nastaje nova, a ti

nomadi tamne koţe i s ĉudnim navikama još uvijek pobuĊuju znatiţelju sjedilaĉkog

stanovništva. Mnogi pisci konstruirao, ĉesto i sa napregnutim hipotezama, pokušavaju da

objasne zagonetke tog naroda.

U devetnaestom stoljeću, iako su znanstvenici sa svojim istraţivanjima dali odgovor, većina

ljudi toga doba plasirala je fantastiĉne mitove o Romima.

Ova genijalna zbrka nad praznovjerjem i klimava hipoteza nije preţivjela ozbiljno

prouĉavanje jezika Roma. Kao što su već u doba renesanse uĉenjaci imali neke ideje o

porijeklu ovog jezika, nisu ga mogli spojiti sa bilo kojom jeziĉnom skupinom niti su mogli

pronaći podruĉje u kojem je nastao. Krajem osamnaestog stoljeća, meĊutim, nauĉnici su

uspjeli utvrditi podrijetlo Roma na temelju znanstvenih dokaza.

Od tada su ugledni jezikoslovci potvrdili analize tih ranih uĉenjaka. Gramatike i vokabular

jezika Roma blizu su onih sanskrt jezika koji i danas ţive i koriste se, a kao što su jezici

Kašmirski, Hindski, Gujarati, Marathi i Nepali. Moderni uĉenjaci više nemaju sumnje da

Romi potjeĉu iz Indije, ali mnogi problemi vezani su uz etniĉke skupine Roma, njihove

društvene klase. No razdoblje od njihovih najranijih migracija pa do danas i dalje treba

rasvijetliti i istraţivati.

133.

Lingvistika je disciplina sa kojom najbolje moţemo pronaći podrijetlo Roma, ali

antropologija, medicinska znanost i etnologije takoĊer imaju doprinos u tome.

Dokumenti za razdoblje koje moţemo nazivati "prapovijesti Roma" vrlo je ograniĉena. Pisci

drevne Indije bili su zainteresirani samo za pisanje o bogovima i kraljevima, te su ostavili tek

oskudne podatke o ljudima poznatima kao narod Zott, Jat, Luli, Nuri, ili Dom.

Od vremena njihovih prvih migracija prema zapadu, imamo nešto više toĉnijih informacija o

Romima, prvenstveno u obliku dva perzijska teksta u kojima se prepliće legenda i povijest.

Sredinom desetog stoljeća, Hamza Isfahana opisuje dolazak od 12.000 Zott glazbenika u

Perziju. Istu priĉu ponovio je i napisao pola stoljeća kasnije perzijski kroniĉar i pjesnik

Ferdowsi, autor knjige kraljeva.

Priĉa moţe biti u velikoj mjeri i samo legenda, ali nam daje nekakvu informaciju da su mnogi

Romi porijeklom iz Indije, a u Perziji su bili već odavno prisutni kao glazbenici, skloni prema

nomadskom naĉinu ţivota, ponekad i kraĊi, te da nisu bili skloni poljoprivrednim radovima.

To su jedini antiĉki tekstovi koji govore o lutanjima Roma preko Azije, a sama priĉa moţe

biti podrţana lingvistiĉkom dokazima.

U Perziji rijeĉ "Cigani" obogaćuje njihovo nazivlje s rijeĉima koje će se kasnije naći u svim

europskim narjeĉjima. Zatim, a prema britanskom lingvistu Johnu Sampsonu, oni su se

daljnjim kretanjem podijelili u dvije skupine. Neki su i dalje na putu prema zapadu i

jugoistoku, a ostali su krenuli prema sjeverozapadu. Potom su putovali kroz Armeniju (gdje

su pokupili nekoliko rijeĉi koje su saĉuvane i do danas), te su se uputili kroz Kavkaz kako bi

konaĉno stigli do Europe i bizantskog svijeta. Od tada, tekstovi koji se odnose na Roma vrlo

su brojni, a posebice se spominju u djelima zapadnih putnika koji su bili na putu u Svetu

zemlju.

Godine 1322. dva brata, Simeonis i Hugh spominju se na Kreti, a za njih se je smatralo da

propadaju narodu Huna. Oni su promatrali grĉke pravoslavne obrede i ţivjeli su u šatorima i

špiljama poput Arapa. U Grĉkoj su bili poznati kao "Atkinganos" ili "Atsinganos", od naziva

sekte glazbenika i vraĉara.

UtvrĊeni grad i vodeći luka na zapadnoj obali Morea, bila je vaţna luka na putovanjima iz

Venecije do Jaffa, kao i glavni centar gdje su Romi promatrani od strane zapadnih putnika.

"Crnai kao Etiopljani", ţivjeli su u kolibama u mjestu zvanom "mali Egipat", moţda zato što

je mjesto, a poput delte rijeke Nil, bilo plodno i to usred suhog terena. To je razlog zašto

pojedine Rome u Europi nazivaju Egipćani. Njihovi lideri ĉesto će se zvati vojvode ili grofovi

od Malog Egipta.

Grĉka je bila izvor novih rijeĉi za Rome, ali iznad svega prisutnost mnoštva hodoĉasnika iz

svih zemalja kršćanstva otkriva im i nove naĉine ţivota. Romi su shvatili da hodoĉasnici

uţivaju status povlaštenog putnika, te su, a kad su bili na putovanjima, nerijetko sebe

predstavljali kao hodoĉasnike.

134.

Slika romske obitelji iz polovice devetnaestog vijeka

Nakon dugog boravka u Grĉkoj i susjednim zemalja kao što su rumunjske kneţevine i Srbija,

mnogi Romi nastavili su svoje putovanje prema zapadu. U pokrajinama po kojima su se

kretali bili su više puta zarobljeni i ponovno oslobaĊani, a od strane bizantske i turske vojske,

te njihova situacija nije u tom periodu bila ugodna. Dokazi da je to tako mogu se naći u

dokumentima iz tog vremena koji ih kasnije dovode u njihov egzodus, a kada su pokušavali

osvojiti povjerenje duhovne ili vremenite vlasti. Moglo bi se reći da su Romi, a nakon svojeg

izlaska iz Egipta, prvo bili pogani, (nevjernici) ali su zatim prihvatili kršćanstvo i islam, te su

odustali od svoje prave vjere pod pritiskom tadašnjih vladara u prostorima po kojima su se

kretali.

Godine 1418. veliki broj Roma prošao je kroz MaĊarsku i Njemaĉku, gdje je car Sigismund

pristao istima dati pisma zaštite. Oni su se pojavili u Vestfaliji, i u drugim slobodnim

gradovima na sjeveru kao i na obalama Baltika, a zatim su se okrenuli još jednom na jug i

otputovali su Leipzig i Frankfurt na Maini prije samog njihovog ulaska u Švicarsku.

U 1419. godini prešli su u današnju Francusku. Poznato je da su pokazali putovnice koje im je

izdao cara i vojvoda Savojski u Chatillon-en-Dombes 22. kolovoza iste godine. U gradu

Macon pojavljuju se dva dana kasnije, a u gradu Sisteron pojavljuju se dana 01. listopada iste

godine. Tri godine kasnije druge grupe Roma posjetile su grad Arras, izazivajući ĉuĊenje

135.

graĊana. No, u gradu Macon objašnjeno im je da se nalaze na zemlji koja pripada kralju i da

je njihova carska pisma zaštite tu nemaju nikakvu vrijednost.

Tada su shvatili da, a ako ţele nastaviti slobodno se kretati na svojim putovanjima kroz

kršćanske zemlje, moraju dokazati da uţivaju oblik nekakve zaštite, te su od strane samoga

Pape zatraţili zaštitu. U srpnju 1492. godine romski vojvoda Andre prošao je kroz gradove

Bolonju i Forli u Italiji s velikom pratnjom, izjavljujući da je na putu kako bi posjetio samog

Papu. MeĊutim, Vatikanska arhiva ne sadrţi niti jedan zapisani trag ove posjete Roma

glavnom gradu kršćanskog svijeta. Ipak, nailazimo na pisani podatak da ih je na njihovom

povratku primio sam Papa, ali ne moţe se utvrditi da pisma tadašnjeg pape Martina V. imaju

svoju autentiĉnu vrijednost.

Tijekom kolovoza 1427. godine Romi su se pojavili po prvi put na vratima Pariza, Nailazimo

na podatak da su tri tjedna bili utaboreni u gradu La Chapelle Saint Denis, gdje su se skupile

mase znatiţeljnika kako bi ih vidjeli.

OdreĊena nepovoljna epizoda dogodila se je kada je nekim osobama iz te mase nestao novac,

a lukavi ĉarobnjaci i gatare iskoristile su svoju priliku za lakovjernost posjetitelja kako bi

ostvarili zaradu. Biskup Pariza tada je zamjerio ponašanje svojih lakovjernih i praznovjernih

graĊana. Romi su bili prisiljeni da napuste Pariz, te su nakon toga posjetili grad Pontoise.

Slika Romkinja i romske djece na sajmištu u Španjolskoj.

136.

Uskoro su te skupine Roma mogle pronaći duţ cijele Francuske. Neke skupine tada su prešle

u Španjolsku, Aragonu i Kataloniju, kako bi se našle na hodoĉašću u gradu Santiago de

Compostela. Oni su prelazili Kastilju i putovali su sve do Andaluzije, gdje su romski grofovi i

vojvode uspjeli izlijeĉiti tadašnjeg kancelara Kastilje, Miguela de Lucas Iranzo, u njegovom

dvorcu u gradu Jaen.

Neki autori tvrde, i to bez i najmanjeg dokaza, da su Romi došli u Andaluziju direktno iz

Egipta jedreći uz obale Afrike. Ipak, španjolski Romi nisu imali arapske rijeĉi u svojem

rjeĉniku, a njihov itinerar je potpuno naznaĉen njihovim dolasku u Andaluziju, a iz razloga

što su imali zaštitu Pape, kralja Francuske i kralja Kastilje.

U Portugalu Romi se prvi put spominju u knjiţevnim tekstovima poĉetkom šesnaestoga

stoljeća. Pribliţno u isto vrijeme Romi, takozvani Egipćani, već su bili na prostorima Škotske

i Engleske. Moţda bi privukli manje paţnje nego što su imali na svojim ranijim boravcima u

Njemaĉkoj i Francuskoj, jer od pamtivijeka ţivot kotlara na Britanskom otoĉju bio je sliĉan

onom romskom naĉinu ţivota, pa su stoga bili upeĉatljivi.

Romima Egipćanima koji su se naselili u Irskoj bilo je puno teţe. Kotlari koji su već bili tamo

u velikom broju smatrali su novozaposlene Rome kao rivale i ĉinili su sve samo kako bi ih

otjerali.

Romski grof od Malog Egipta, Antoine Gagino, stigao je u Dansku 1505. godine na brodu iz

škotske. On je imao preporuku Kralja Škotske Johna IV.. Dana 29. rujna 1512. godine romski

grof Antonius, koji je zasigurno ista osoba, sveĉano je ušao u Stockholm na veliko ĉuĊenje

stanovnika.

Prvi Romi Egipćani pojavili su se u Norveškoj, tijekom 1544. godine, i nisu uţivali iste

preporuke. Oni su bili zarobljenici koje su Englezi, a kako bi ih se oslobodili, silom ukrcali na

brodove i uputili ih u Norvešku. Tu su pronašli svoje sunarodnjake autohtonog porijekla koji

su već ţivjeli na tim prostorima, a koji su prije njih došli sa podruĉja Engleske i Škotske i to

na ĉudan naĉin.

Neke skupine Roma emigrirale su iz Švedske u Finsku i Estoniju. Pribliţno u isto vrijeme,

kraljevstvo Poljske i velikog vojvodstva Litve pozdravilo je "plemena Roma" koja su dolazila

iz MaĊarske, "Rome iz ravnice", kao i one koji su dolazili sa podruĉja Njemaĉke.

Tijekom 1501. godine, romski muziĉki ansambli putovali su na jugu Rusije, drugi su pak

prešli iz Poljske u Ukrajinu. Konaĉno, 1721. godine, Romi iz poljskih ravnica došli su u grad

Tobolsk, glavni grad Sibira. Oni su izrazile svoju daljnju namjeru odlaska u Kinu, no

guverner im nije ţelio omogućiti da nastave svoje putovanje.

Tako, izmeĊu petnaestoga i osamnaestog stoljeća, u svim zemljama Europe nalazimo na

Rome. No, iako su se naselili u kolonijama Afrike i Amerike, nisu to uĉinili iskljuĉivo svojom

vlastitom snagom, ţeljom i upornošću.

137.

Španjolska je deportirala veliki broj Roma preko Atlantika, nakon što je Portugal, od kraja

šesnaestoga stoljeća pa nadalje, deportirao veliki broj svojih Roma u Angolu, a prije svega u

Brazil.

Slika romske obitelji pred ĉergom.

U sedamnaestom stoljeću, Romi su bili deportirani iz Škotske na Jamajku i Barbados kao

radnici na plantaţama, a u osamnaestom stoljeću deportirali su ih u Virginiju (SAD).

U vrijeme kraljevanja Louisa XIV., Romi su osuĊivani te su pod uvjetom i po nalogu samoga

kralja, bili osloboĊeni ako su pristali otići na "otok Ameriku". Kao i ostalim kolonizatorima

svoj nastavak u Americi zapoĉinjali su iz grada New Orleansa. Stoljećima poslije njihovi

potomci, oni koji su se naselili u gradovima Biloxi u Louisiani i dalje govore francuskim

jezikom.

Poĉetkom devetnaestog stoljeća veliki broj romskih obitelji slobodno emigriraju iz Europe u

Ameriku. Oni takoĊer naseljavaju podruĉja Kanade i Kalifornije, te predgraĊa New Yorka i

Chicaga. Nailazimo na njih u Meksiku, Srednjoj Americi, pa i dalje prema jugu, u Argentini i

Ĉileu. Oni prakticiraju gotovo ista zanimanja kao što su to radili u Europi, slijede iste obrede,

te se osjećaju kao kod kuće ma gdje god se našli, a mjesto koje nastane smatraju svojom

domovinom.

138.

Popularni mitovi o Romima

Termin "Cigan" upotrijebljen u znanstvenim spisima i podrţava zabludu da su svi Romi

lutalice, te da se bave upitnim ili ilegalnim aktivnostima, kao što su pojmovi kraĊe ili

prijevare. Za mnoge ljude, sama rijeĉ "Ciganka" daje sliku prljave ţene u dugoj suknji, koja

drţi malo dijete u rukama, moleći za novac, ili pak moli kako bi iz dlana proricala sudbinu. Za

druge, one vrše manje obmane kojima iznajmljuju novac. To je samo naĉin da se mnogi Romi

naĊu uvrijeĊenima kada ih nazivaju pogrdnim imenom, dakle, "Ciga, Ciganka, Cigani".

Egipćani

Niz stoljeća Romi pojedinih romskih plemena nazivani su Egipćani, i to samo iz razloga što

su pogrešno identificirane, a kada su se po prvi puta pojavili na prostorima Europe.

Prevladavanje pojma "Cigan" je kontrakcija na to ranije dano ime, a kao što su "Gitano" na

španjolskom, "Gyphtos" na grĉkom, ili "Gjupci" na makedonskom jeziku. Ovaj pojam

odrţava zabludu da je romski narod nastao u Egiptu. Romi su takoĊer nazivaju "Zigeuner" na

njemaĉkom, na ruskom "Tsigani", "Zingari" na talijanskom, a "Tigani" na rumunjskom. Ovi

nazivi su varijante grĉke rijeĉi "Athinganoi", što znaĉi "ne diraj". To je ujedno i naziv vjerske

sekte koje su nekada nastanjivale podruĉja Trakija i Frigije u Maloj Aziji koji su izbjegavali

svaki kontakt sa vanjskim svijetom.

Romi ovjekovjeĉuju mnoge mitove o sebi, i to iz raznih razloga. To bolje prilagoĊava njihovu

svrhu poticanja nestvaranog, te na maštovit naĉin objašnjava njihovo podrijetlo. U prošlosti,

ako je njihovo porijeklo bilo povezano sa kršćanskim porijeklom, mogli su lakše dobiti

naklonost ljudi i duţnosnika gradova koje su posjećivali. Ako, umjesto toga, uzmemo u obzir

boju njihove koţe, to bi moglo poboljšalo njihove kvalifikacije za bogatstvom i dati im

mistiĉne aure porijekla.

Mitovi biblijskog podrijetla bili su vrlo popularni. Prema nekim, Romi su bili potomci Noe, a

prema drugima, oni su bili pravi potomci Abrahama i Sare. Neki ljudi vjeruju da su njihova

beskrajna lutanja povezana sa prokletstvom Josipa i Marije jer su im odbili pruţiti pomoć na

njihovom bijegu u Egipat. Još jedna popularna mistiĉna priĉa govori da je za vrijeme prelaska

Crvenog mora, kad je faraonova vojska bila zatoĉena i uništena u vodama mora, mladi romski

par ĉudom spasio svoje ţivote, te da su postali Adam i Eva Roma.

Jedan od najrasprostranjeniji legendi o nomadskim Romima bila je bazirana na priĉu o

raspeća Isusa. Prema toj legendi, mnogi su se pitali kako izradu ĉavli koji su bili namijenjeni

za raspeće i pribijanje Isusa na kriţ pripisati Romima. Tako se smatra da su se romski kovaĉi

dogovorili sa Rimljanima da ih izrade, i zbog tog ĉina Romi su bili osuĊeni na vjeĉno lutanje

zemljom.

139.

Bilo je špekulacija da njihovo porijeklo nije povezano sa temeljima biblijskih izvora. Oni

sami ĉesto su govorili da su pobjegli iz Egipta i da su podrţani, a kako bi koristili nestvaran

naslov, kao što su "vojvoda od Egipta", ili "Egipćani". Ne postoje nikakvi romski plemići i ne

postoji nikakav "Romski kralj" ili "knez". Romi nisu koristili maštovite naslove plemstva, a

kada su se po prvi puta našli na prostorima Europe trebali su svojom pojavom i nazivom

impresionirati svoje domaćine. Od tada, mnogi su otkrili da pisati o "Ciganskim" kraljevima

ili kraljicama nema nikakvu pozadinu, dok su neki pojedini Romi, traţeći romantiĉni pristup

prema sebi, potaknuli ove nazive. MeĊutim, ĉinjenica da je svakom romskom zajednicom

vladao ĉovjek koji je izabran ne zato što je dio kraljevske obitelji, nego je na to utjecala

njegova dob, iskustvo, poštenje i mudrost. VoĊa romske zajednice je ĉovjek koji izaziva

poštovanje prema njegovoj snazi i inteligenciji, ĉovjek koji svojim ţivotom postavlja primjer

drugim Romima, u romskom jeziku poznat kao "o baro Rom", ili "baro manuš" veliki ĉovjek.

Po nekima Romi, a kada se misli na Babilonsko, Nubiansko ili Abyssiniansko porijeklo,

dovode svoje porijeklo sa keltskim Druidima. Nema objašnjenja za dovoĊenje njihovog

porijekla s navedenima. Posebno romantiĉna, pa i poticajna verzija, govori da su kao

misteriozni ljudi preţivjeli potop legendarnog otoka Atlantide.

Ponekad, sami romski izbor zanimanja trebao im je osigurati tragove o njihovom porijeklu.

Na primjer, zbog svoje vještine i bogatstva govora, oni su bili prepoznati kao potomci

Euxianusa, susjeda Perzijanaca, koji su u antici bili poznati i uspješni u predviĊanju

budućnosti.

Bezbriţni nomadi

Duboko je ukorijenjeno shvaćanje da su svi Romi nomadi i lutalice. Pogledajmo samo na

ĉinjenicu da su vlaški Romi u Vlaškoj i Moldaviji, a koje su danas dio Rumunjske i

Moldavije, bili porobljeni sve do 1856. godine. Vlaški Romi bili su vezani sa svojim

vlasnicima, domovima i farmama na kojima su radili skoro oko pet stotina godina.

Procjenjuje se da je od ĉetrnaestog stoljeća pa sve do emancipacije, ĉak polovica Europskih

Roma bila porobljena. MeĊu vlaškim Romima, prisilno, a upravo poradi njihovog

porobljavanja, došlo je do sjedilaĉkog naĉina ţivota koji se i danas odraţava unutar navedene

skupine. Ĉini se da su oni saĉuvali svoju tradiciju, te da su ĉak i ojaĉali svoju kulturu u

cjelini, iako su neke od svojih kulturnih obiljeţja vjerojatno preuzeli od domaćeg

stanovništva.

Obiĉno ideja da Romi kradu ili kupuju djecu nema nikakvih osnova sa stvarnošću i istinom.

Ne Romi, "Gajikane", roditelji ĉesto upozoravaju svoju djecu da će ih dati ili prodati

"Ciganima", ako ih neće slušati i lijepo se ponašati. Takvim postupanjem u djecu se već u

najranijoj dobi ugraĊuje strah i gaĊenje prema pripadnicima romske zajednice i to bez ikakve

osnove.

Unatoĉ mitovima o romskom nemoralu, većina Roma slijedi stroga nametnuta pravila

seksualnog ponašanja. Romkinje su odgajane u vrlo strogom okruţenju gdje je seksualni

odnos dozvoljen samo nakon sklapanja braĉne zajednice. U stvari prostitucija i nevjernost

strogo su zabranjene kod Roma. Romi oĉekuju da se oţene s djevicom i da supruge ostanu

140.

vjerne svojim muţevima sve do svoje smrti. Njihova nevinost, to jest gubitak iste, prikazuje

se javno i to pokazivanjem "svadbene košulje mlade" svim gostima na proslavi vjenĉanja, a u

nekim plemenima samo ţenskim ĉlanovima zajednice. Nevjernost u braku povijesno je imala

ozbiljne posljedice za ţenu, ukljuĉujući tjelesno kaţnjavanje ili reĉenicu "marimé"

(ostracizam).

Većina ĉesto smatra Rome kao prljav narod, ravnodušan oko svoje osobne higijene. Ĉistoća je

jako posebna stvar za Rome, koji je malo razumljiv kod ne Roma, "gadje". Ovaj nesporazum

svakako je ohrabrenje Romima koji ĉesto ţele da se pojave prljavi, znajući da je to jedan

siguran naĉin za izbjegavanje bliskog kontakta s ne Romima za koga su u pogledu "neĉisti".

Slika sa poĉetka devetnaestog vijeka, romska ĉerga, obitelj na putovanju.

Europski folklor sadrţi brojne reference iz romskog ţivota. Grĉka izreka kaţe: «idu ciganska

djeca i kupuju bijelu robu", a na jidišu, "isto sunce koje daje bijelu boju posteljini zacrni ih

kod Cigana," ili "ne pranjem Cigan nikada neće biti bijel". Jedna rijeĉ u romskom jeziku

koju Romi u nekim zemljama koriste kao naziv za sebe je "Kale", što na romskom jeziku

znaĉi "crno". Španjolski Romi izgovaraju istu rijeĉ kao "Čale", a Romi u Finskoj sebe

nazivaju "Kalo". Ne Romi ponekad se nazivaju i "parni" ili "parnofi" što znaĉi "bijelo".

Druga zabluda je da će Romi pojesti sve što im moţe posluţiti kao hrana. Nedvojbeno je

istina da je njihov lutajući naĉin ţivota kao i stvarno postojano siromaštvo, prisiljavalo iste da

jedu hranu koja bi mogla biti odvratna nekim drugim narodima, meĊutim postoje vrlo strogi

tabu protiv odreĊene hrane. Glavna zabrana meĊu Romima je zabrana posluţivanja konjskog

mesa kao jela, koje se jede od strane ne Roma u mnogim dijelovima svijeta. Prema obiĉajima

pojedinih plemena, ubijanje konja, a kako bi isti posluţio za hranu, bilo je oštro kaţnjavano ili

je pojedinac bio ĉak i protjeran iz zajednice. Odnos sa konjima Romima je povijesno bio

bliski i bilo je nezamislivo jesti tu ţivotinju. Maĉke i psi su takoĊer zabranjene kao hrana.

Ove ţivotinje smatraju se unutar romske zajednice neĉistima jer se ĉiste lizanjem. No Romi su

zato na trpezu stavili divlje ţivotinje koji ne Romi nikada nisu probali kao hranu (jeţa, zmiju,

141.

medvjeda, jazavca, razne vrste divljih ptica, puhove, rakove i tako dalje). Danas se te vrste

divljih ţivotinja nalaze na trpezama najpoznatijih restorana kao velike delicije.

Ne romska knjiţevnosti ponekad je opisala "Ciganski" naĉin ţivota kao "primitivan". Sve loše

karakterizacije meĊutim imaju smisla vrijeĊanja i poniţavanja vrijednosti samih Roma. Ĉesto

nerazumljivo ponašanje ne romskog svijeta, što Romi kao takve vide, moţe se s jednakim

obrazloţenjem karakterizirati od same samih Roma kao "primitivno". U tom smislu, neke ne

romske vrijednosti mogu izazvati pojavu koja bi kod Roma bila smatrana kao nedoliĉna i

nemoralna. Sliĉno tome, moglo bi se tvrditi da su ne Romi nepismeni zato što neznanju

romski jezik koji je temeljna vještina potrebna za uĉinkovitu komunikaciju meĊu Romima

kao što je to gledano iz romske perspektive.

Slika romske ĉerge.

Druga jednako jednostrana slika o Romima je da su romantiĉan narod. Prema tom smislu, oni

su lijepi, šareno odjeveni ljudi, ponosni i neovisni, a ţivot im je pun ljubavi i strasti. Oni su

bezbriţni i uţivaju u jednostavnim radostima ţivota. Ti ljudi su stvorili glazbu i ples koji

predstavljaju strast i radost. Ţene u svojim šarenim dugim suknjama neodoljivo su zavodljive

i uzbudljive. Tamno lice, visoki košĉati obrazi kod muškaraca, tako ponosno drţanje, simboli

su divlje, neukroćene muškosti. Ovi pojmovi stoljećima su bili ohrabreni od strane

romantiĉnih pisaca i slikara diljem svijeta. Ti mitovi su ovjekovjeĉeni unutar pojedinih

skupina i dan danas, no oni su neistiniti kao i drugi pojmovi koji pokazuju da su Romi

potpuno nemoralni i zloglasni ljudi.

142.

Romska obitelj na seoskim kolima.

Slika Romkinja u tradicionalnoj romskoj nošnji 1938. godine. Slika Roma iz 1936. godine.

143.

Problemi Roma

Romi su danas "de facto", iako ne i "de jure", jedna od najbrojnijih nacionalna manjina u

Republici Hrvatskoj, ali su zasigurno i najugroženija nacionalna manjina, i to po svim

društvenim, naučnim i stručnim kriterijima i parametrima koji se uzimaju u obzir prilikom

procjenjivanja socijalnog statusa neke zajednice ili društvene grupe. Niti jedna druga

nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj ne nalazi se u tako teškom socijalnom položaju

koji je, po svojoj težini i problematičnosti, i približno sličan položaju romske manjine.

Problemi kod Roma u Republici Hrvatskoj su siromaštvo, visoka stopa nezaposlenosti, niska

stopa obrazovanja, loša zdravstvena zaštita, te problemi u ostvarivanju statusnih pitanja,

primitka u hrvatsko drţavljanstvo.

Broj zaposlenih Roma u javnom sektoru izuzetno je mali. A takoĊer ima i mali broj poduzeća

i obrtniĉkih radnji koje su u vlasništvu Roma. Najĉešći izvor prihoda pripadnika ove

nacionalne manjine dolazi kroz samozapošljavanje i to u sektoru trgovine, prodaje na malo i

prikupljanja sekundarnih sirovina, to jest reciklaţe raznog otpada.

Snažno oružje u rukama vlasti, ali i javnosti u borbi za promjenu ekonomskog, socijalnog,

političkog, obrazovnog, kulturnog, informativnog, stambenog, zdravstvenog i drugog

položaja i statusa nacionalnih manjina, a primarno kod samih Roma su, i trebaju biti,

međunarodnopravni dokumenti i instrumenti o zaštiti ljudskih prava, "inclusive", i prava

nacionalnih manjina, ustav Republike Hrvatske te domaće zakonodavstvo, razvojne i druge

strategije, akcioni planovi i drugi dokumenti i propisi.

U prvom redu, to su:

• Okvirna konvencija Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina,

• Europska povelja o regionalnim i jezicima manjina,

• Europska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama,

• Univerzalna deklaracija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima,

• Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

• Konvencija UN-a o pravima djeteta,

• Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

• Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima,

• Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etničkim,

vjerskim ili jezičnim manjinama,

• Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica

• Preporuke Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravima manjina, paragrafi 10-13 iz

1990. g.;

• Preporuke Vijeća Europe za pristup Romima i njihovom obrazovanju, stambenom smještaju,

zaposlenju itd.,

• Ustav Republike Hrvatske,

• Ustavni zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina,

• Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju i drugo.

144.

Također, značajna poluga i medijum djelovanja vlasti u cilju implementacija najviših

standarda u sferi zaštite prava nacionalnih manjina, a posebno Roma, je permanentna suradnja

sa brojnim romskim nevladinim organizacijama, ali i ne romskim nevladinim organizacijama

koje se bave nekim aspektom romskog pitanja u Republici Hrvatskoj. Kao relevantne životne

oblasti i sadržaje unutar kojih treba osmisliti, kreirati i primijeniti plan aktivnosti sa

konkretnim mjerama čiji je cilj poboljšanje društvenog statusa romske nacionalne manjine u

Republici Hrvatskoj su sljedeće;

obrazovanje,

zapošljavanje,

stanovanje,

zdravstvena zaštita,

socijalna zaštita,

upis u matične knjige rođenih i osiguravanje drugih osobnih identifikacijskih

dokumenata,

popis stanovništva,

učestvovanje u i partnerstvo sa institucijama vlasti,

organiziranje i umrežavanje romskih i drugih nevladinih organizacija koje se bave

problemima Romima,

informiranje,

razvijanje vlastitog kulturnog identiteta putem njegovanja i promoviranja tradicije,

običaja,

vjere, učenja romskog jezika, povijesti, umjetnosti i kulture Roma kao i formiranje

romskih duhovnih i kulturnih institucija i asocijacija,

suradnja i razmjena iskustava sa romskim i ostalim nevladinim organizacijama iz

susjednih i drugih zemalja i međunarodnim organizacijama,

demografsko - populacijska politika,

porodični odnosi, ravnopravnost spolova, prava djece,

nediskriminacija Roma i jačanje svijesti o neophodnosti inkluzije Roma u sve

socijalne procese.

Sve ovdje nabrojane oblasti i sadržaji koji iz njih slijede višeslojni su i višeznačajni,

međusobno su uvjetovani i povezani, tako da se i aktivnosti koje treba poduzimati u cilju

njihove artikulacije i ''proizvodnje'' pozitivnih efekata moraju voditi sinkronizirano i

sistematično.

I pored pomaka u samom zakonodavstvu posljednjih godina, Ustavi Zakon o pravima

nacionalnim manjinama u potpunosti se ne poštuje. Prava nacionalnih manjina u Republici

Hrvatskoj poštuju se više nego u proteklim godinama, ali su problemi njihovog uĉešća u

vlasti, zakonske regulative i diskriminacija još uvijek prisutni. Hrvatska ima izvrsne zakone

koji jamĉe prava manjina, no njihova primjena katkad nije osigurana u samoj praksi. Moţemo

ocijeniti da je diskriminacija nacionalnih manjina, a posebno Roma, još duboko ukorijenjena.

Ustavni zakon o nacionalnim manjinama dobar je zakon. Vlada Republike Hrvatske htjela je

pitanja nacionalnih manjina uĉiniti transparentnijima i pristupaĉnijima svim graĊanima, a

osobito da se prava i interesi nacionalnih manjina na što kvalitetniji i efikasniji naĉin

realiziraju. Implementacija zakona u korist nacionalnim manjina je kljuĉna i mora donositi

nekakvu pozitivnu promjenu u svim strukturama društva. No u društvenom i politiĉkom

ţivotu hrvatske, od lokalne uprave i samouprave do vrhova vlasti, treba se vršiti kontrola

same implementacije ustavnog zakona.

145.

Demokracija pretpostavlja visok stupanj društvene angaţiranosti, te gotovo neograniĉenu

slobodu udruţivanja, osim onog koje ide protiv nacionalnih interesa jedne zemlje. Obzirom da

je Hrvatska demokratska drţava onda je sasvim prirodno oĉekivati i poticati udruţivanja ljudi

kako bi isti unijeli promjene u svoju okolinu i dijelom sami rješavali pitanja koja ih muĉe.

Drţava je ta koja svim graĊanima pa i Romima treba osigurati zakonski, a dijelom i

financijski okvir, jer oni znaju kreirati aktivnosti koje na najbolji naĉin rješavaju odreĊene

probleme unutar njihove zajednice.

Svaka smjena vlasti nosi sa sobom teškoće u uspostavljanju i funkcioniranju vlasti, ali je

nedopustivo da se u modernom demokratskom društvu smjena vlasti ili pojedinaca koristi kao

opravdanje za višemjeseĉnu šutnju u odnosu na zacrtane strateške nacionalne ciljeve, koji ne

nose politiĉki predznak. Politiĉki predznak tako ne nose Nacionalni program za Rome vlade

Republike Hrvatske kao i Desetljeće za ukljuĉivanje Roma (2005. – 2015.), no u provedbi

istih ima niz problema i poteškoća.

Romi u Hrvatskoj još uvijek su na marginama kljuĉnih društvenih zbivanja što direktno za

posljedicu ima pesimizam, apatiju i fundamentalnu nezainteresiranost Roma za širu društvenu

zajednicu i zbivanja u njoj. Oni koji su uspjeli nadvladati taj instinktivni negativni stav

karakterizira pozitivno iskustvo. Svojom upornošću, hrabro i pametno iskorištavaju resurse i

kreiraju nove, te stvaraju nova prijateljstva i partnerstva.

Put koji će Romi odabrati nije odgovornost samo njih, nego i društva u kojem ţive. Tim je

više zaĉuĊujuća sporost s kojom drţava i društvo uviĊaju da su danas i sami Romi potencijal

u koji naprosto moraju ulagati da bi kasnije od njih mogli nešto i oĉekivati.

Dio rješenja leţi u unutarnjoj relaciji tri elemenata Romi, društvo i drţava. Razliĉita

istraţivanja pokazuju da se došlo do toĉke u kojoj je otvorena i transparentna interakcija svih

triju elemenata nuţna da bi se napravio bilo kakav korak naprijed. Više nego ikad, Romi

trebaju pokazati inicijativu i preuzeti ulogu kao "spiritus movens" društva, koje ih pak, treba

prepoznati kao neprocjenjivi resurs. Drţava treba osigurati uvjete pod kojima bi se ova

interakcija dogaĊala, ona bi trebala biti kanal i jamac društvene kohezije. Romi ţive danas,

ovim trenutkom i ovdje, te nemaju vremena slušati duga objašnjenja zbog ĉega se njihovi

ţivoti i njihova budućnost pretpostavljaju višim interesima. Oni su tu, spremni su raditi i

ukljuĉiti se, napraviti pozitivne pomake, no zasigurno im je potrebna velika pomoć.

146.

Opća deklaracija o ljudskim pravima Upoznajte najbolje Ĉuvanu svjetsku tajnu

Prije više od pedeset godina svijet je rekao "nikad više" strahotama Drugog svjetskog rata.

Proglasio je da sva ljudska bića, gdje god se nalazila i tko god bila, imaju prava koja se

moraju poštivati u svim okolnostima.

Ta su prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi

proglasili 10. prosinca 1948. Vlade su obećale da će svoje graĊane upoznati s tim pravima i

nastojati ih zaštititi i promicati.

Ali Opća deklaracija nazvana je "najbolje ĉuvanom tajnom na svijetu". Malo ljudi zna njezin

sadrţaj, još manje ih je vidjelo kako izgleda, no navodno je dostupna svima. Vlade nisu

distribuirale Deklaraciju kao što su trebale, već su govorile kako ona nije prikladna njihovoj

kulturi i situaciji u kojoj se nalaze.

Pola drţava u svijetu još uvijek zatvara ljude iskljuĉivo zbog njihovih uvjerenja, rasne

pripadnosti, spola ili etniĉkog podrijetla, a trećina vlada u svijetu muĉi zatvorenike/ce.

Godine 1948. Ujedinjeni Narodi pozvali su vlade da iskoriste sva raspoloţiva sredstva kako bi

ovaj tekst podijelile svojim graĊanima i pobrinule se da Deklaracija bude izloţena u svim

školama i fakultetima na što je to više jezika moguće. Jeste li je negdje primijetili?

Zajedniĉkom podrškom moţemo Opću deklaraciju uĉiniti dokumentom koji je relevantan i

danas, te koji moţe promijeniti naše ţivote, drţati naše vlade odgovornima za naĉin na koji se

prema nama odnose i podrţati rad tisuća aktivista/ica za ljudska prava diljem svijeta. Njihov

neumoran rad na promociji vrijednosti Deklaracije poboljšao je kvalitetu naših ţivota.

MeĊutim, oni su za taj rad platili veliku cijenu jer mnogi/e od njih su zatvarani/e, muĉeni/e,

"nestali/e " su i ubijeni/e su. Naša je duţnost pokazati im kako poštujemo i podrţavamo

njihov rad.

U ovom je trenutku vaţnije nego ikad da se Deklaraciju zauvijek ne otpremi u prošlost. U

zadnjih pedeset godina ljudska su prava postupno prešla u vlasništvo ĉovjeĉanstva. Naţalost,

samo mali broj ljudi zna da postoji dokument koji vlade podsjeća na tu ĉinjenicu. Ako u

idućih pedeset godina ţelimo izbjeći strahote kojima smo prošlih pedeset godina bili svjedoci,

moramo uĉiniti nešto za svoja prava i natjerati vlade da poštuju svakog graĊana ili svaku

graĊanku.

147.

Upoznajte svoja prava!

U trideset ĉlanaka Opće deklaracije o ljudskim pravima jasnim i jednostavnim rijeĉima iznose

se prava koja jednako pripadaju svakoj osobi na ovom svijetu. Ta su prava i tvoja prava.

Upoznaj ih, te ih pomogni promicati i braniti za sebe kao i za druge ljude. Tvoja prava mogu

se ograniĉiti samo u odreĊenim okolnostima, kao što je obrana prava drugih ljudi. Nijedna

osoba ili drţava ne moţe koristiti niti jedan ĉlanak Opće deklaracije o ljudskim pravima kako

bi opravdali kršenja tih prava, na koja svi mi kao ljudi imamo pravo.

Ĉlanak 1.

"Sva su ljudska bića roĊena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima".

Imaš ista ljudska prava kao i svaki drugi ĉovjek u svijetu jednostavno zato što si ljudsko biće.

Ta su prava neotuĊiva i ne mogu ti biti oduzeta. Prema svakoj se osobi, bez obzira tko je ona

ili gdje ţivi, treba odnositi s dostojanstvom.

Ĉlanak 2.

"Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji, bez diskriminacije

bilo koje vrste".

Ne smiješ biti izloţen/izloţena diskriminaciji ili lišen/lišena bilo kojeg prava, zbog svoje rase,

boje koţe, spola, jezika, vjerskog ili politiĉkog uvjerenja. Kada se radi o poštivanju tvojih

temeljnih prava, ne smije biti bitno koje si nacionalnosti, kojoj socijalnoj klasi pripadaš,

koliko si bogat/a ili siromašan/na. Svatko treba imati sva prava iz ove Deklaracije.

Ĉlanak 3.

"Svatko ima pravo na ţivot, slobodu i osobnu sigurnost".

Svi imamo pravo ţivjeti u slobodi i jednakosti. Nitko ne smije biti samovoljno ubijen, ili lišen

slobode bez valjanog razloga.

Ĉlanak 4.

"Nitko ne smije biti drţan u ropstvu ili ropskom odnosu".

Ljudska bića ne smiju se posjedovati, kupiti ili prodati. Nitko nema pravo drugoga/drugu

pretvoriti u roba/inju. Ropstvo je zloĉin.

Ĉlanak 5.

"Nitko ne smije biti podvrgnut muĉenju ili okrutnom, neĉovjeĉnom ili poniţavajućem

postupku ili kaţnjavanju".

Muĉenje je zabranjeno u bilo koje vrijeme i u svim okolnostima. Nitko ne smije biti izloţen

odnosu ili kaţnjavanju koje je okrutno ili zbog kojeg se moţe osjećati kao manje vrijedno

148.

ljudsko biće. To vrijedi za sve ljude u policijskim stanicama, u zatvoru, na ulici, u vrijeme

mira i za vrijeme rata.

Ĉlanak 6.

"Svatko ima pravo da ga se svagdje pred zakonom priznaje kao osobu".

Svako ljudsko biće ima pravo da se prema njemu odnose kao prema osobi pred zakonom.

Svima nam pred zakonom moraju biti zajamĉena ista prava i obveze.

Ĉlanak 7.

"Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu

zakona".

Imaš pravo da se prema tebi, pred zakonom, odnose na isti naĉin kao i prema bilo kome

drugom. Imaš jednako pravo kao i bilo tko drugi biti zaštićen/zaštićena zakonima tvoje

zemlje.

Ĉlanak 8.

"Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadleţnih nacionalnih sudova, zbog

djela kojima se krše osnovna prava koja su njemu/njoj zajamĉena u ustavu ili zakonu".

Ako tvoja prava koja prema zakonu imaš krši neko drugi, bio on drugi pojedinac ili pripadnik

policije ili snaga sigurnosti, imaš pravo vidjeti da snosi sankcije.

Ĉlanak 9.

"Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatoĉenju ili izgonu".

Ne smiješ biti uhapšen/uhapšena ili drţan/drţana u policijskoj stanici ili zatvoru bez valjanog

razloga. Ne smiješ biti protjeran/protjerana iz svoje zemlje. Ako si zatoĉen/zatoĉena, imaš

pravo pred sudom ţaliti se na tu odluku.

Ĉlanak 10.

"Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran

sud".

Imaš pravo na pošteno i javno saslušanje ako si optuţen/optuţena za kršenje zakona, ili ako

trebaš ići na sud iz nekog drugog razloga. Sudovi moraju biti nezavisni od vlade, kompetentni

tumaĉiti zakon i slobodno donositi odluke.

Ako trebaš ići pred sud, to mora biti napravljeno uz znanje javnosti. Na ljude koji te

preslušavaju ne smiju utjecati drugi.

Ĉlanak 11.

"Svatko tko je optuţen za kaţnjivo djelo ima pravo biti smatran nevinim/nevinom sve dok se

ne dokaţe njegova/njezina krivica".

149.

Ako si optuţen/optuţena za neki zloĉin, imaš pravo da se prema tebi odnose kao da si

nevin/nevina, osim ako, ili dok nije dokazano da si kriv/kriva prema zakonu, na poštenom i

javnom suĊenju, na kojem imaš pravo pripremiti odgovarajuću obranu. Ne moţe ti se suditi za

nešto što si uĉinio/uĉinila ako to nije bilo kriviĉno djelo prema zakonu u vrijeme kada je to

djelo poĉinjeno.

Ĉlanak 12.

"Nitko ne smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov/njezin privatni ţivot, obitelj,

dom ili prepisku, niti napadima na njegovu/njezinu ĉast i ugled".

Nitko nema pravo uplitati se u tvoj privatni ţivot ili miješati se u tvoj dom ili obitelj bez

dobrog razloga. Nitko te nema pravo ocrniti bez valjanog razloga. Zakon te treba zaštititi od

takvog miješanja. Svatko ima pravo na zaštitu protiv ovakvog miješanja ili napada.

Ĉlanak 13.

"Svatko ima pravo na slobodu kretanja".

Imaš pravo slobodno se kretati unutar svoje zemlje. Imaš i pravo slobodno putovati u svojoj

zemlji i izvan nje, napustiti bilo koju zemlju i u nju se ponovno vratiti.

Ĉlanak 14.

"Svatko ima pravo traţiti azil od drugih zemalja zbog progona".

Ako si prisiljen/prisiljena pobjeći iz svog doma zbog kršenja ljudskih prava, imaš pravo traţiti

sigurnost u drugoj zemlji. To znaĉi da pograniĉna policija ili druge vlasti ne smiju prijeĉiti

tvoj ulazak u zemlju, ili te vratiti u tvoju zemlju, bez prethodnog razmatranja tvojega zahtjeva

za azilom.

Ĉlanak 15.

"Svatko ima pravo na drţavljanstvo".

Imaš pravo da se prema tebi odnose kao graĊaninu ili graĊanki tvoje zemlje. Nitko ti ne smije

oduzeti drţavljanstvo, sprijeĉiti te da promijeniš svoje drţavljanstvo, bez valjanog razloga.

Ĉlanak 16.

"Muškarci i ţene imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj".

Sve punoljetne osobe imaju pravo sklopiti brak, bez obzira na njihovu rasu, zemlju ili vjeru.

Oba partnera imaju ista prava u braku, a za sklapanje braka potreban je njihov slobodan i

potpun pristanak. Obitelj ima pravo na zaštitu drţave.

Ĉlanak 17.

"Svatko ima pravo na vlasništvo".

150.

Imaš pravo na vlastita dobra, zemlju i drugo vlasništvo, sam/sama ili u zajednici s drugim

ljudima. Nitko ti nema pravo oduzeti tvoje vlasništvo bez valjanog razloga.

Ĉlanak 18.

"Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere".

Imaš pravo na svoje mišljenje o bilo kojem pitanju bez straha od kazne ili cenzure. Imaš i

pravo na bilo koju vjeru, ili ni na jednu. Imaš pravo promijeniti svoju vjeru ako to ţeliš te

prakticirati i poduĉavati svoju vjeru i vjerovanja.

Ĉlanak 19.

"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraţavanja".

Imaš pravo misliti što ţeliš, kazati što hoćeš, i nitko ti to ne smije zabraniti. TakoĊer imaš

pravo podijeliti svoje ideje s ljudima iz bilo koje druge zemlje.

Ĉlanak 20.

"Svatko ima pravo na slobodu mirnog zborovanja i udruţivanja".

Imaš se pravo sastajati s drugim ljudima, javno ili privatno. Imaš pravo odrţavati sastanke i

organizirati mirne demonstracije. Svatko ima pravo pridruţiti se društvima, sindikatima,

politiĉkim strankama i drugim udrugama. Nitko te nema pravo prisiliti da se prikljuĉiš nekoj

grupi ako to sam/sama ne ţeliš.

Ĉlanak 21.

"Svatko ima pravo sudjelovati u upravi svoje zemlje"

Imaš pravo biti dijelom uprave, neposredno ili izabravši druge da te predstavljaju. Vlasti

imaju autoritet da upravljaju jer predstavljaju volju ljudi. To znaĉi da se trebaju provoditi

slobodni i pošteni izbori u pravilnim razmacima.

Ĉlanak 22.

"Svatko, kao ĉlan/ica društva, ima pravo na socijalno osiguranje i ostvarenje ekonomskih,

socijalnih i kulturnih prava".

Imaš pravo - samim tim što si ljudsko biće - ostvariti svoje temeljne potrebe. Svatko ima

pravo ţivjeti u ekonomskim, socijalnim i kulturnim uvjetima koji mu/joj omogućuju

dostojanstvo i razvoj kao pojedinca/ke. Sve zemlje moraju uĉiniti sve što mogu kako bi se to

ostvarilo.

Ĉlanak 23.

"Svatko ima pravo na rad".

Svatko ima pravo osnovati i pridruţiti se sindikatima.

151.

Imaš pravo raditi u poštenim i sigurnim uvjetima te izabrati svoj posao. Imaš pravo biti

dovoljno plaćen/plaćena za pristojan standard ţivljenja, ili primiti socijalnu zaštitu. Imaš i

pravo osnovati i prikljuĉiti se sindikatima kako bi zaštitio/zaštitila svoje interese.

Ĉlanak 24.

"Svako ima pravo na slobodno vrijeme’ plaćene odmore".

Ĉlanak 25.

"Svatko ima pravo na ţivotni standard primjeren zdravlju i dobrobiti".

Svako ljudsko biće ima pravo na pristojan ţivot, ukljuĉujući primjerenu hranu, odjeću, stan,

lijeĉniĉku njegu ili potrebne socijalne usluge. Društvo bi trebalo pomoći onima koji ne rade

jer su nezaposleni, bolesni, nesposobni ili prestari za rad. Majke i djeca imaju pravo na

posebnu njegu i potporu.

Ĉlanak 26.

"Svatko ima pravo na obrazovanje".

Obrazovanje treba biti besplatno, barem u osnovnim i niţim stupnjevima. Više obrazovanje

treba biti jednako dostupno svima na temelju sposobnosti. Obrazovanje treba unaprjeĊivati

poštivanje ljudskih prava.

Ĉlanak 27.

"Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom ţivotu zajednice".

Nitko ti ne moţe zabraniti da sudjeluješ na kulturnim dogaĊanjima. Imaš pravo uţivati u

glazbi, kazališnim predstavama, izloţbama, poeziji ili bilo kojem drugom obliku umjetniĉkog

ili drugog izraţavanja. Imaš pravo sudjelovati u koristi koju donosi napredak znanosti.

Ĉlanak 28.

"Svatko ima pravo na društveni i meĊunarodni poredak u kojem su prava i slobode iznesene u

ovoj Deklaraciji, potpuno ostvarene".

Ljudska bića imaju pravo ţivjeti u svijetu u kojem se prava i slobode poštuju.

Ĉlanak 29

"Svatko ima duţnosti u zajednici".

Svi imamo odgovornost prema ljudima oko nas, a sami se moţemo potpuno razviti kao

pojedinci ako brinemo jedni za druge. Sva prava u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima

mogu biti ograniĉena jedino zakonom i samo ako je potrebno zaštititi prava drugih ljudi, javni

moral, poredak i blagostanje društva kao cjeline.

152.

Ĉlanak 30.

"Ništa se u ovoj Deklaraciji ne moţe tumaĉiti kao sudjelovanje u bilo kojoj djelatnosti ili

obavljanje bilo kakve djelatnost usmjerene na uništenje bilo kojih ovdje izloţenih prava i

sloboda".

Nema ništa u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima što opravdava bilo koju osobu ili drţavu

da napravi išta što ograniĉava prava, na koja svi imamo pravo.

Dodatna informacija o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima

Najraširenije prihvaćena izjava o ljudskim pravima na svijetu je "Opća deklaracija o ljudskim

pravima". Njena glavna poruka je priroĊena vrijednost svakog ljudskog bića. Deklaraciju je

jednoglasno prihvatio UN, dana 10.12. 1948.g. (iako se osam drţava suzdrţalo od glasanja).

Ona iznosi popis osnovnih prava svakog ĉovjeka na svijetu bez obzira na njegovu/njezinu

rasu, boju koţe, spol, jezik, vjeru, politiĉko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno

podrijetlo, vlasništvo, roĊenje ili neki drugi status. U "Općoj se deklaraciji o ljudskim

pravima" iznosi da su se drţave obvezale pridrţavati odreĊenih prava, i to ne samo prava

svojih graĊana, nego i prava ljudi u drugim zemljama. Drugim rijeĉima, nacionalne granice

nisu prepreka u pomaganju drugim ljudima.

Ljudska prava ĉesto se zovu "prirodna prava", to su prava koja pripadaju ljudima jednostavno

zato što su ljudska bića. Ona se ne mogu kupiti, zaraditi ili naslijediti ona su "neotuĊiva",

nitko nema prava druge lišiti prava iz bilo kojeg razloga. Standardi ljudskih prava odreĊuju

što vlade moraju napraviti za svoje graĊane i takoĊer ono što ne smiju uĉiniti svojim

graĊanima. Kada kaţemo da svaka osoba ima ljudska prava, time kaţemo i da svaka osoba

ima odgovornosti poštivati prava drugih. Ljudi imaju ljudska prava ĉak i kada ih zakoni

njihove zemlje ne priznaju ili ne štite.

Kategorije prava

Prava se ĉesto svrstavaju u tri kategorije:

1. GraĊanska i politiĉka prava (ponekad se zovu prava prve generacije). Ona su

"usmjerena na slobodu" i ukljuĉuju pravo na ţivot, slobodu i sigurnost pojedinca/ke;

slobodu od muĉenja i ropstva; politiĉku participaciju; slobodu uvjerenja, izraţavanja,

mišljenja, savjesti i vjere; slobodu udruţivanja i okupljanja.

2. Ekonomska i socijalna prava (ponekad nazvana prava druge generacije). To su prava

"usmjerena na sigurnost", npr. pravo na rad; obrazovanje; prikladan ţivotni standard;

hranu; stanovanje i zdravstvenu zaštitu.

153.

3. Pravo na zdrav okoliš, kulturna prava i prava na razvoj (prava treće generacije). Ona

ukljuĉuju prava da se ţivi u okolišu koji je ĉist i zaštićen od uništavanja; grupe ili

"narodi" imaju pravo na kulturni, politiĉki i ekonomski razvoj.

Kada kaţemo da neka osoba ima ljudska prava, istodobno kaţemo da drugi ljudi imaju

ljudsku odgovornost. Svaka osoba ima odgovornost poštivati neotuĊivo ljudsko dostojanstvo

drugih.

Kako god razvrstali ljudska prava, ona su jedna cjelina i sva su jednako vaţna kao dio cjeline.

Ako je jedno pravo ugroţeno, sva su prava ugroţena.

Pravni status

Iako je Opća deklaracija o ljudskim pravima nadahnuće za većinu meĊunarodnih zakona o

ljudskim pravima, ona sama nije dokument koji zakonski obvezuje drţave. MeĊutim, kao

opća izjava o naĉelima, ona ima moć u svijetu javnog mnijenja. Njezina su naĉela ozakonjena

u obliku "MeĊunarodnog ugovora o graĊanskim i politiĉkim pravima" i u "MeĊunarodnom

ugovoru o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima". Zemlje koje su ratificirale ove

sporazume obvezale su se napraviti nacionalne zakone kojima će se štititi ljudska prava.

MeĊutim, više od polovice zemalja svijeta nisu ratificirale "MeĊunarodni ugovor o

graĊanskim i politiĉkim pravima" ili "MeĊunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i

kulturnim pravima".

Postoje i regionalni instrumenti za ljudska prava koji su nadahnuti Općom deklaracijom o

ljudskim pravima kao što su "Afriĉka povelja o ljudskim pravima i pravima naroda",

"Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama" i "Ameriĉka konvencija o

ljudskim pravima". Mnogi nacionalni zakoni takoĊer jamĉe ljudska prava.

Naĉela ljudskih prava

Ĉlanci Opće deklaracije o ljudskim pravima izrazi su osnovnih vrijednosti i naĉela što se

odnose na sve ljude. Te vrijednosti ili naĉela tvore osnovu edukacije za ljudska prava.

Uĉitelji/ce ljudskih prava ne pruţaju samo znanje o dokumentima za ljudska prava, povijest i

ĉinjenice nego takoĊer ohrabruju stavove i akciju zasnovanu na naĉelima na kojima se ljudska

prava temelje.

Neka od osnovnih naĉela iz kojih proizlaze ljudska prava su; sloboda, jednakost, tolerancija,

solidarnost, univerzalnost i neotuĊivost.

154.

UPOZNAJ SVOJA PRAVA!

UN-ova konvencija o pravima djeteta

Znaš li da imaš prava?

Znaš li da postoji zakon koji se zove Konvencija o pravima djeteta?

Tvoja prava su ono što smiješ raditi i ono što ljudi koji su odgovorni za tebe moraju napraviti

da budeš sretan/na, zdrav/a i siguran/na. Naravno, i ti imaš odgovornost prema drugoj djeci i

odraslima, kako bi i oni imali svoja prava.

Konvencija je dogovor izmeĊu zemalja da će poštivati isti zakon. Kada vlada neke zemlje

prihvati Konvenciju, to znaĉi da ona pristaje da će poštivati zakon koji je napisan u toj

Konvenciji.

Republika Hrvatska prihvatila je Konvenciju o pravima djeteta 1992. godine. To znaĉi da se

naša vlada sada mora pobrinuti za to da svako dijete ima sva prava iz Konvencije.

Svaki ĉlanak Konvencije objašnjava jedno tvoje pravo. Konvencija o pravima djeteta

napisana je za odvjetnike, tako da je ĉak i odrasli malo teţe razumiju. Mi smo odluĉili

odabrati neka prava za koja mislimo da su najvaţnija i objasniti ih jednostavnim rijeĉima.

Ti imaš pravo znati koja su tvoja prava tako kaţe ĉlanak 42. ove Konvencije!

Ĉlanak 1.

Svi koji su mlaĊi od 18 godina imaju sva prava iz ove Konvencije.

Ĉlanak 2.

Imaš ova prava, bez obzira na to tko si, tko su ti roditelji, koje je boje tvoja koţa, kojeg si

spola ili vjere, kojim jezikom govoriš, patiš li od nekog poremećaja i jesi li bogat/a ili

siromašan/na.

Ĉlanak 3.

Kad god neki odrasli ima bilo kakve veze s tobom, on ili ona moraju napraviti ono što je za

tebe najbolje.

155.

Ĉlanak 6.

Svi se moraju sloţiti s tim da imaš pravo na ţivot.

Ĉlanak 7.

Tvoje je pravo da imaš ime, a kad se rodiš, tvoje ime, zajedno s imenima tvojih roditelja i

tvojim datumom roĊenja mora se zapisati. Imaš pravo na drţavljanstvo, pravo da znaš tko su

ti roditelji i da se oni brinu za tebe.

Ĉlanak 9.

Ne smiju te odvojiti od tvojih roditelja, osim ako to nije za tvoje dobro. Recimo, ako te

roditelji tuku ili ako se ne brinu za tebe. Isto tako, ako tvoji roditelji odluĉe da će ţivjeti

odvojeno, iako ćeš morati ţivjeti s jednim od njih, tvoje je pravo da budeš u kontaktu s jednim

i drugim.

Ĉlanak 10.

Ako ti i tvoji roditelji ne ţivite u istoj zemlji, tvoje je pravo da im se pridruţiš i da ţivite na

istom mjestu.

Ĉlanak 11.

Nitko te ne bi smio oteti, ali ako se to dogodi, vlasti tvoje zemlje moraju napraviti sve kako bi

te pronašli i vratili.

Ĉlanak 12.

Kad god odrasli donesu neku odluku koja te se na bilo koji naĉin tiĉe, tvoje je pravo da kaţeš

svoje mišljenje, koje odrasli moraju shvatiti ozbiljno.

Ĉlanak 13.

Tvoje je pravo da saznaješ stvari i da kaţeš, napišeš ili nacrtaš što misliš, ako time nećeš

prekršiti prava nekog drugog.

Ĉlanak 14.

Imaš pravo misliti što god ţeliš i biti koje god vjere hoćeš. Tvoji roditelji bi ti trebali pomoći

da nauĉiš što je dobro, a što loše.

Ĉlanak 15.

Tvoje je pravo da upoznaješ, sprijateljuješ se i osnivaš klubove s drugim ljudima, ako time

nećeš prekršiti prava nekog drugog.

156.

Ĉlanak 16.

Tvoje je pravo imati privatan ţivot. To, recimo, znaĉi da moţeš voditi dnevnik koji nitko

drugi ne smije proĉitati.

Ĉlanak 17.

Imaš pravo skupljati informacije s radija, televizije, iz novina, knjiga itd., sa svih strana

svijeta. Odrasli se moraju pobrinuti za to da dobiješ informacije koje ćeš razumjeti.

Ĉlanak 18.

Tvoji roditelji te trebaju zajedno odgajati i napraviti ono što je za tebe najbolje.

Ĉlanak 19.

Nitko te ni na koji naĉin ne smije ozlijediti. Odrasli se moraju pobrinuti za to da si zaštićen/a

od zlostavljanja i zanemarivanja. Ni tvoji te roditelji ne smiju ozlijediti.

Ĉlanak 20.

Ako nemaš roditelje, ili ako po tebe nije sigurno da ţiviš s njima, tada imaš pravo na posebnu

zaštitu i pomoć.

Ĉlanak 21.

Ako te netko usvoji, odrasli se moraju pobrinuti za to da sve bude onako kako je za tebe

najbolje.

Ĉlanak 22.

Ako si izbjeglica (znaĉi ako moraš otići iz svoje zemlje, jer tamo nisi siguran/na), tada imaš

pravo na posebnu zaštitu i pomoć.

Ĉlanak 23.

Ako imaš teškoće u razvoju, bilo mentalno ili fiziĉki, tada imaš pravo na posebnu brigu i

obrazovanje, što će ti pomoći da odrasteš kao i sva druga djeca.

Ĉlanak 24.

Imaš pravo na dobro zdravlje. To znaĉi da kad si bolestan/na, moraš dobiti profesionalnu

brigu i lijekove. Odrasli moraju napraviti sve što mogu kako se dijete ne bi razboljelo, tako

što će ga hraniti i brinuti se za njega.

Ĉlanak 27.

Imaš pravo na dovoljno dobar ţivotni standard. To znaĉi da se tvoji roditelji moraju pobrinuti

za to da imaš što jesti, što za obući, da imaš gdje ţivjeti itd. Ako to tvoji roditelji ne mogu

uĉiniti, mora ti pomoći vlada zemlje u kojoj ţiviš.

157.

Ĉlanak 28.

Imaš pravo na obrazovanje. Osnovno obrazovanje mora biti besplatno i ti moraš ići u osnovnu

školu. TakoĊer bi morao/la imati mogućnost da ideš u srednju školu.

Ĉlanak 29.

Svrha tvog obrazovanja je da razviješ svoju osobnost, talente i svoje mentalne i fiziĉke

sposobnosti u najvećoj mogućoj mjeri. Obrazovanje bi te takoĊer trebalo pripremiti da vodiš

odgovoran i miran ţivot, u slobodnom društvu, da razumiješ prava drugih ljudi i poštuješ

okoliš.

Ĉlanak 30.

Ako pripadaš nekoj manjini, imaš pravo da gajiš svoju kulturu, prakticiraš svoju vjeru i

govoriš svojim jezikom.

Ĉlanak 31.

Imaš pravo na igru.

Ĉlanak 32.

Tvoje je pravo biti zaštićen/a od rada na mjestu ili u uvjetima koji bi mogli naštetiti tvom

zdravlju ili ometati tvoje obrazovanje. Ako netko tvojim radom zaraĊuje novce, mora ti

pošteno platiti.

Ĉlanak 33.

Tvoje je pravo biti zaštićen/a od nezakonitih droga i od posla proizvodnje i prodaje droga.

Ĉlanak 34.

Tvoje je pravo biti zaštićen/a od seksualnog zlostavljanja. To znaĉi da te nitko ne smije

nagovarati da radi nešto s tvojim tijelom, ili te uvjeravati da je to dobro. Nitko te, na primjer,

ne smije dodirivati, slikati te ili te tjerati da govoriš stvari koje ne ţeliš.

Ĉlanak 35.

Nitko te ne smije oteti ili prodavati.

Ĉlanak 37.

Ĉak i ako napraviš nešto loše, nitko te ne smije kazniti na naĉin koji bi za tebe bio

poniţavajući ili koji bi te jako ozlijedio. Nikad te ne bi smjeli staviti u zatvor, osim u krajnjem

sluĉaju, a ako se to dogodi, onda imaš pravo na posebnu brigu i redovite posjete tvoje obitelji.

Ĉlanak 38.

Imaš pravo na zaštitu u vrijeme rata. Ako imaš manje od petnaest godina, ne smiju te natjerati

da ideš u vojsku ili da se boriš u ratu.

158.

Ĉlanak 39.

Ako te netko na bilo koji naĉin ozlijedio ili zanemarivao, na primjer za vrijeme rata, imaš

pravo na posebnu brigu i postupanje.

Ĉlanak 40.

Ako si optuţen/a da si poĉinio/la neki zloĉin, tvoje je pravo da se braniš. Policija, odvjetnici i

suci na sudu moraju s tobom postupati s poštovanjem i moraju se pobrinuti za to da razumiješ

sve što se dogaĊa.

Ĉlanak 42.

Svi odrasli i sva djeca moraju znati za ovu Konvenciju. Tvoje je pravo da uĉiš o svojim

pravima, a to bi trebali raditi i odrasli.

Ova Konvencija o pravima djeteta ima sve skupa 54 ĉlanka, ali u većini ostalih ĉlanaka govori

se o tome kako bi odrasli i vlade trebali suraĊivati, kako bi se trebali pobrinuli da sva djeca

dobiju prava koja im pripadaju. Moţda ćeš i ti htjeti proĉitati cijelu Konvenciju. Razgovaraj o

Konvenciji sa svojim prijateljima, roditeljima i uĉiteljima. Ako hoćeš s drugim ljudima priĉati

o djeĉjim pravima, i sam/a ćeš pomoći drugoj djeci. Što više ljudi razumiju da djeca imaju

svoja prava, veća je vjerojatnost da će svoj djeci pomoći da rastu zdrava, sigurna i slobodna.

Svi jesmo razliĉiti, ali opet smo svi i isti.

159.

Mali romski rjeĉnik

Ovo nije cjelokupan rjeĉnik romskog jezika i ne ukljuĉuje sve rijeĉi koje obiĉno koriste, no

smatramo da je vrijedno navesti barem neke romske rijeĉi. TakoĊer u ovom rjeĉniku korišteni

su izrazi više romskih dijalekata.

- A -

Abiav (takoĊer abijav, bijav, amnjav, ebav) -brak, vjenĉanje, isto tako oznaka i za nekakvu

proslavu

Amal – prijatelj

Amalin – prijateljica

Ašune – slušati

Angrusti – prsten

Astali ili hastal – stol

Arno – jaje

Akšamo – predveĉerje

Aĉi - stani

Asape - osmijeh

Ambrol – kruška

Andre – unutra

Ajva – dunja

Akana - sada

Akate – ovdje

Akava – ovo

Amari - naša

Anav – ime

Andijavin – jutro

Avazi – glas

Avipe – pristup

Aţuĉarav – ĉekam

Abcin – ĉelik

Akateno – evo ga

Amari – naša

Amaro – naš

Apakjav – vjerujem

160.

Arakhadivav – ĉuvam se

- B -

Baxt - sretno

Baxtaló (ili Bahktaló) - sretan

Bašno - pijetao

Beng – Vrag

Bobo - kukuruz

Buzni – koza

Balo – svinja

Bal – kosa

Berli – osa

Bahval – vjetar

Bešavav - sviram

Bardako – vrĉ

Bar – znaĉenje za kame i ogradu

Bokoljori - kolaĉi

Bibaxt - loša sreća

Bori. – kćerka

Bika – baka

Bul - straţnjica

Bori – naziv za mladu prilikom udaje

Badani – tijelo

Bardako – ĉaša

Beterin – loš ĉovjek

Barval - bogat

Baremilako - velikodušan

- C -

Cahra ili cara – šator

Camcalja – trepavica

Caknida ili cikinda – kopriva

Chordo – raštrkan

Ciknjarav – smanjiti

Cikno – mali

Coha – odijelo

Cucka – vrh

Cirivli – opanak

Coxa – suknja

Cavala – odjeća

Cicano – maĉak

161.

- Ĉ -

Ĉhelipe – plesanje

Ĉar – trava

Ĉaro – tanjur

Ĉiral – sir

Ĉumidipe – poljubac

Ĉiravol – kuhati

Ĉemana – violina

Ĉikat ili ĉekat – ĉelo

Ĉhor – brada

Ĉang – koljeno

Ĉantalija – haljina

Ĉiro – tvoj

Ĉorav – ukrasti

Ĉabuko – brzo

Ĉeĉes – istina

Ĉalo – sit

Ĉaravdo – lizati

Ĉerav – pravim

Ĉeri – nebo

Ĉih – vosak

Ĉiradivav – varam se

Ĉirvi – kuma

Ĉirvo – kum

Ĉisi – vreća

Ĉuĉinav – kleĉim

Ĉuperka – peĉurka

- Ć -

Ćker ili kher – kuća

Ćhib – jezik

Ćirikli – ptica

Ćhavore – djeca

Ćhavoro – dijete

Ćhude – bacati

Ćhama – lice

Ćehraja – zvijezde

Ćir – mrav

Ćreš – trešnja

Ćhivdo – baĉen

162.

- D -

Darro (ili daro) - miraz, ili poklon za mladenku

Del – Bog

Diklo - šal ili marama.

Diváno - sjednica ili rasprava

Drom – cesta

Dand – zub

Drak - groţĊe

Dumo – rame

Dumuk – šaka

Dopo – nakovanj

Dahin – desno

Dejako – majĉin

Denibe – davanje

Deš – deset

Devlikanipe – poboţnost

Dikhjardo – vidljiv

Dikkhta – pogledaj

Dilineja – luĊak

Dingla – remen

Dive – dan

Dromalipe – putovanje

Dudum – tikva ili lubenica

Duj – dva

Dušmani - neprijatelj

- Đ -

Đukel – pas

Đanav – umijem, znam

Đani – mudrost

Đanglol – sve zna

Đav – idem

Đavtar – idi

Đive – dan

- E -

Ejnja – devet

Ejraĉasa – naveĉer

163.

Emiši – voće

Endanipe – rodbina

Erat – veĉer

Eresel – stiţe

Evend – zima

Evet - tako je

- F -

Futa – pregaĉa

Fusuj ili fosulj – grah

Fistano – suknja

Foro – grad

Falin mange – oprosti mi

Far – put

Falil – nedostaje

Fijati – cijena

Fišeko – metak

Flinka – zamka

Fijaka – plamen

Folitis – gnijezdo

Frolin – zlatnik

Funtirisarav – vrijeme

Furavav - oblaĉim

- G -

Gadjikano - singular prijevoda što znaĉi "ne-Rom"

Gras – konj

Gad - košulja

Grifo – potkova

Galja – briga

Gari – veće

Gavaso – takav

Gav – selo

Geniba – brojanje

Genišluko – širina

Giĉiv – štucati

Giljavno – pjevaĉica

Glinda – ogledalo

Godisarav – mislim

Grapa – rupa

Grasni – kobila

Groši – sitan novac

Guglivano – ukusan, sladak

164.

Guglo – slatko

Gudlopeja – mio, drag

Gurumni – krava

Gurup – vrat

Gjilabav – pjevam

Gjili – pjesma

Gjoro – mazga

Galbi - zlatnik, dukat

Galbeno ili sunakaj - zlato

Guruvni - krava

- H -

Haini – nevjernik

Hajing – izvor

Hala – jede

Halešorsko – ćelav

Handuk – duboko

Harduzo – lubenica

Harjalo – zelen

Harno – nizak

Hati – kiselo

Hanzipe – zijevanje

Harni – magarica

Hohavav – laţem

Hohavipe – laţ

Honav- kopam

Hutela - skaĉe

- I -

Istarol – loviti

Ilo – srce

Irat – veĉer

Iĉarav – drţim

Ica – maĉka

Iĉi – puno

Idari – pomoć

Iker – drţi

Ikilav – penjem se

Ikjarav – drţim

Ikjerdo – uhvaćen

Ilestar – od srca

Ikljarava – vadim

Ilalo – izdrţljiv

165.

Ingav – nosim

Injato - deveti

Iriv – vraĉam

Iso – nešto

Isar – kako

Isi – imaju

Isi ma – imam

Ispidav – guram

- J -

Jekhipe (ili Yekhipe) –Jedinstvo.

Jak – oko

Jag – vatra

Jagali – pištolj vatreno oruţje

Jaghleker – zapaliti

Jagjija – jastuk

Jaska – gljiva

Javin – jutro

Jekfar – jednom

Jeţo – jeţ

Jodţi – duša

Jama – zakrpani

Jar – šilo

Javin – rano

Javinate – jutros

- K -

Kris – romski sud, suĊenje, pravda ili sudbina

Kotrovalo ili kotoralo - šaren

Kangli – ĉešalj

Kat – škare

Kan - uho

Kokalo – kost

KhanĊiri – crkva

Kundura – cipela

Kak - stric

Karfin – ĉavao

Kaĉeski ĉej – sestriĉna

Kafeno – smeĊe

Kajka – ona

Kakli – vatreno

Kalemi – olovka

Kaljardi – vrana

166.

Kalo – crn

Kaltaki – sedlo

Kamra – soba

Kanĉi – ništa

Kanro – trn

Kapli – rakija

Karana – razlog

Kasapi – mesar

Karga – ĉavka

Kašuĉipe - gluh

- L -

Laco - zamka

Lavúta – violina

Limori - grob

Lil – knjiga ili pismo

Ladţav – stidim se

Len - rijeka

Laĉšes – dobro

Loadţalo – srameţljiv

Lalorope – njem

Lanco – lanac

Lejlek – roda

Lendo – uzeo

Limalo – balavac

Lino – uzet

Livadţin – livada

Logodipe – zaruke

Lokas – sveto

Lokeste – lako

Lolo – crveno

Londo - slano

- M -

Mullo - Mulo – vampir

Mulaní (takoĊer mulanó, Mulo) - duh, sablast, utvara

Maĉho – riba

Mudarav - ubiti

Memeli - svijeća

Mol – vino

Muj – usta

Milaj - ljeto

Marno ili mahno – kruh

167.

Mainav – kasnim

Majdur – tamo

Maki – muha

Mamljori – bakica

Mange – meni

Mangava – molim

Manglo – voljen

Marela – mlati

Mardo – pretuĉen

Mislinava – mislim

Milajesko - ljeto

- N -

Naj – prst

Nasvalo – bolestan

Naiskjerav – hvala

Najtalem – nema me

Nakhipe – prošlost

NanĊarav – okupan

Napi – mjera

Narzi – uvreda

Našardo – izgubljen

Naupre – gore

Nesar – nekako

Naval – ţulj

Nijek – niti jedan

Nikerav – nisam dobar, nije mi dobro

Nona – baka

Nivasji - naselje

- Nj -

Njamo – roĊaci

Njamora - roĊak

- O -

Oboro – dvorište

Ofto ili ohto – osam

Odoja – ona

Opašphen – polusestra

Paš – polovica

168.

Opašitar – ponoć

Okoring – tamo

Ote – tamo

Ovavav – laţem

Ovastuno – narukvica

Otharin – sutradan

Otkana – kada

Ovavdilo – prevario sam se

- P -

Paparuga – leptir

Palma – šamar

Phirav – šetam se

Phandipe – zatvor

Pori – rep

Prastel – trĉati

Phuvjalo – krumpir

Papo – djed

Patave – rublje

Pekol ili peĉol – peĉi

Prno – noga

Por – trbuh

Phabaj – jabuka

Phen - sestra

Pliashka (ili plotchka) - zaruke ili blagdan

Pomana - bdijenje, bdjeti

Patrin (ili pateran, pyaytrin, ili sikaimasko) – list ili stranica paĉano – ĉastan

Paĉav – poštujem

Paĉiv – istina

Pakjala – vjerujem

- R -

Rom – ĉovjek.

Romni – ţena.

Rabava – kola

Rakljori – djevojĉica

Roj - ţlica

Ruv – vuk

Rajos – gospodin

Rakljori – djevojĉica

Rakloro – djeĉak

Ratvalo – krvav

Ragja – bijeda

Rando – red

169.

Reso – riţa

Rikonoro – mali pas

Rini – pila

Rinome – naoštren

Ripo – remen

Romandini – udata

Romandino – oţenjen

Rodela – traţi se

Rovarno - uplakan

- S -

Salahori – naziv za Rome graĊevinare u rumunjskoj

Spide – gurati

Skhram – slomiti

Sumuĉina – smokva

Sos – sok

Sovav – spavam

Siĉipe - uĉiti

Sarma (mnoţina sármi) - punjeni kupus - sarma

Sosten - gaĉe

Suv - igla

Sastimos (ili Sastipé.) - što znaĉi "zdravlje" ili zdrava, uglavnom se koristi kao pozdrav kod

Roma

Schav (ili schavó, Chav) – romski naziv za mladu mušku osobu ili djeĉaka

Schej (ili chej) – romski naziv za djevojku.

Sap – zmija

Soven – spavati

- Š -

Šabdi – slovo

Šajda – moţda

Šapurka – gušter

Šebri – srna

Šebro – jelen

Šelo – uţe

Šekjeri - šećer

Šušar – tišina

Šošoj – zec

Šah – zelje

Šoro – glava

Šulavel – mete

Šuţarni – ĉistina

Šuţarela – ĉisti

170.

Šuţi – ljepotica

Šuţe – lijepo

Šil – hladno

Šiša – flaša

Šel – stotina

Šovardeš - šezdeset

- T -

Teharin – jutro

Tatipe – toplota

Trito – treći

Taĉaripe – grijanje

Talaj –desni

Tahtaj – ĉašataradţi – vaga

Tarafija – molitva

Tatarav – grijem

Tati – peć

Tatinav – kušati

Tasja – sutra

Tardo – izgorjeti

Teharimate – ujutro

Tem – narod

Teluno – donji

Teljol – saginjanje

Teri - mrak

Tigaj – tava

Tiĉija – lisica

Tijari – tanjur

Tikni – malena

Tiknoro – malen

Tiknipe - djetinjstvo

- U -

Uštipe – ustajanje

Udar – vrata

Udţilipe – pozajmica, zajam

Unsuripe – ţenidba

Uĉardo – pokriven

Uĉikerel – drobi

Ujarado – obuĉen

Ujrarola - odletio je

Uluv – zavjet

Ulavav – dijelim

171.

Utar – sjever

Ušenel – mijesiti

Uzdizav – plivam

Uzdiba – nada

Uţardo – oĉišćen

- V -

Va – ruka

Voš - šuma

Vijend – zima

VunĊe – nokti

Va – da

Varo – brašno

Vaso – sada

Vakti – vrijeme

Vica – pleme

Vizba – podrum

Vov – on

Vuţo – uţe

Vrasi – ţeljezo

Vorba – govor

Voro – bratanac

Voštalo – usmeno

Vogeja – potrbuške

Vogestar – od duše

- X -

Xoraxai. Xoraxai – turski ili arapski Romi koji su islamske vjeroispovijedi.

Xutipé – skok

Xsaralo – strm

Xumer – tijesto

Xsalem sovli – zakleti se

Xsalo šoro – ćelava glava

Xaravav – svrbim se

Xaravav – napadam

- Y -

Yekhipe (ili Jekhipe) - jedinstvo.

172.

Yansers – ime koje se je primjenjivalo za Rome u 19. stoljeću u Americi, New Yorku

- Z -

Zhamutro - ţenik ili mladoţenja

Zuralo - tvrd

Zen - sedlo

Zeja - leĊa

Zala – malo

Zan – glas

Zaro – šećer

Zarzavati – povrće

Zaxari – otrov

Zina – prljavština

Zorale – hrabro

Zeiti – maslina

Zumadi – lukava

Zumado – iskusan

Zumi – ĉorba

Zurna – surla

- Ţ -

Ţamba – ţaba

Ţarkongja – pokisao

Ţutipe – pomoć

Ţutisarav – pomaţem

Ţenime – oţenjen

Ţoj – ĉetvrtak

Predrasude su svugdje

Razumijevanje romskog identiteta meĊu ne Roma je nejasna, što obiĉno dovodi i do

predrasuda. Postoje i mnogi razlozi za to. Jedni imaju drugaĉiji stav prema Romima koji su

preuzeli islamsku vjeru, njihove obiĉaje i kulturu, a drugi imaju pak drugaĉiji stav prema

onima koji su preuzeli dijelove kršćanskog svijeta. Takvi stavovi dijele se i ovise o

vjeroispovijedi i njihovih preuzetih obiĉaja i kulture. U bojama predrasuda, posebno onih

vezanih za mrak i grijeh, kao i one koje su iskljuĉene iz prirodne romske kulture, ne potiĉe

nikakvu intimnosti i vezu s ne Romima i njihovim vjerovanjima, te stvara sumnju na dio njih.

Proricanje sudbine, koja nadahnjuje strah, mora se oslanjati kao osnovno sredstvo za ţivot. A

ne kao odgovor na zakonodavstvo romskog ograniĉavanja kretanja i izbora zanimanja.

173.

Neosporena funkcija "Ciganima", kao i stanovništva na kojima isti imaju glavno uporište,

pojmova nemorala i bezakonje mogu biti projektirane i na taj naĉin sluţe za definiranje

pojmova vlastitih granica, te ĉinjenicu da Romi nemaju teritorijalne, vojne, politiĉke, odnosno

ekonomske snage, te su stoga laki kao ciljana skupina i neĉije ţrtve jer se ne mogu osvetiti ili

pruţiti bilo kakvu vrstu otpora. Ĉinjenica je da "Romi" kao osobe imaju opet neosporen tijek

funkcioniranja kao simbol jednostavnijeg ţivota.

Ljudi koji nikada nisu upoznali Rome u ţivotu ipak su u mogućnosti pruţiti priliĉno detaljnu

sliku o tome kako misle da izgledaju i kako misle da Romi ţive. Njihova mentalna slika,

dijelom i negativnim dijelom romantiĉan, ali uglavnom netoĉna, proizlazi iz romskog

identiteta koji je postao institucionaliziran u zapadnoj tradiciji. Rasizam usmjerene na romsku

populaciju je intrinziĉno dio te baštine.

Ideje postaju institucionalizirane, one su rijetko i izazov, a sama dezinformacija moţe lako

postati konvencionalna mudrost. To je posebno istinito u sluĉaju Roma, o kojima je većina

napisanih i predstavljenih stvari uglavnom neistinita i bizarna. Romi uistinu nemaju priroĊeni

uţas prema vodi i odrţavanju higijene, i oni imaju pojam prema svojim obavezama. Oni

osjećaju bol i nisu uţivali u ropstvu koje im je nametnuto od strane pojedinaca. Romi takoĊer

imaju interes prema obrazovanju iako su okarakterizirani kao razbojnici, lopovi, ubojice, ljudi

koji kradu otimaju i prodaju malu djecu, no oni to uistinu nisu. MeĊutim istina je da su Romi

meĊu brojnim izgnaniĉkim grupama zauzeli najniţu društvenu ljestvicu ali ne svojom voljom.

Unatoĉ obiĉnoj i oĉitoj fiziĉkoj razlici i manje oĉitih, ali jedva skrivenih ĉimbenika romskog

jezika i kulture koja razlikuje Rome od okolnih stanovnika, općenito svi klasificiraju Rome u

smislu njihovog socijalnog ponašanja, a ne etniĉke ili rasne posebnosti. To je opet rezultat

stavova koji su odavno i niz stoljeća ukorijenjen pred pojmovima "rase", a poĉeo se je

oblikovati u 19. stoljeću. Jaka iznimka klasifikacije Roma desila se je u nacistiĉki doba, kada

su rasna razmišljanja osiguravala opravdanje za genocid koji je poĉinjen nad Romima tijekom

Drugog svjetskog rata.

Sve u svemu Romi koji borave na prostorima Republike Hrvatske imaju u mnogoĉemu svoj

karakteristiĉan izgled, to jest karakteristiĉna nematerijalna kulturna dobra, jer se je unutar

Republike Hrvatske romska zajednica formirala prije više od šest stotina godina. Romi su u

Republici Hrvatskoj zasigurno jedna od najstarijih nacionalnih manjina. Po našem mišljenju

došli smo do podataka koji su porazni za same Rome jer smo uvidjeli da je asimilacijom, koja

nikako ne moţe biti pozitivna, došlo do gubitka osnovnog i specifiĉnog identiteta Roma.

Postoje teški izazovi Roma na uţivanje temeljnih ljudskih i manjinskih prava, kao i na

njihovo puno sudjelovanje u društvenom, ekonomskom i politiĉkom ţivotu. U najboljem

povijesnom iskustvu za Rome je ono ambivalentno, isto kao i sami odnosi izmeĊu romske i ne

romske zajednice, a izmeĊu Roma i politiĉke vlasti, pristup je sloţen i raznolik. S jedne

strane, ta interakcija je karakterizirana meĊusobno poradi socio-kulturnih i gospodarskih

simbioza. S druge strane, problem se ĉesto temelji od samih predrasuda prema Romima, a

poradi njihovih posebnih socio-kulturnih obiljeţja. Tako sami Romi u posljednjem stoljeću

gube svoju tradicionalnu romsku kulturu i jezik, a poradi prisilnih migracija i asimilacije.

Trenutno, zbog sloţenih ĉimbenika ukljuĉujući i povijesne diskriminaciju protiv njih, velika

većina Roma moţe se smatrati izuzetno ranjiva svojim poloţajem u društvu, gospodarstvu i

174.

politiĉkom sustavu. Ovo opće stanje oĉituje se u masovnom i akutnom siromaštvu,

nezaposlenosti, nepismenosti, nedostatku formalnog obrazovanja, nekvalitetnom stanovanju, i

drugim problemima koji su izraţeni meĊu Romima.

Romska obitelj ispred šatora.

Romska djeca.

175.

Rom i Romkinja.

Svaki Rom ţivi dva ţivota, i svaki ţivot je u nekoj drugoj realnosti. Prvi ţivot je njihova

romska sudbina, ţivot na drumu, privremeni logor, bijeda romskih naselja, a drugi je onaj

ţivot koji ţive u kontaktu s ne romski narodom. Taj ţivot ţive samo poradi toga što im je

potrebno da osiguraju svoju koegzistenciju. U tom svojem drugom ţivotu Romi se moraju

snalaziti kako najbolje znaju i umiju, te moraju biti domišljati i prilagodljivi. Upravo poradi

navedenog Romi gube svoj identitet, nematerijalna kulturna dobra, to jest kulturu, jezik i

obiĉaje, a iz razloga što se htjeli ili ne htjeli, moraju prilagoditi sadašnjoj situaciji. Ako nema

poštovanja i razumijevanja za romsku kulturu, teško će doći do njihove integracije i

postizanja prihvatljivoga stupnja društvene sigurnosti. Veoma je vaţno ne gledati na stvar

samo iz nacionalne perspektive.

Dekonstrukcija slike

U posljednjih nekoliko desetljeća Romi su bili u poziciji da se odupru nad manipulacijom

njihovog identiteta. No, još je dug put kada će se romsku glas uzeti za ozbiljno. Kako bi se

stvari promijenile negativna slika prema Romima mora biti razorena i zamijenjena u

birokratskim strukturama, a isto tako o Romima se treba pisati i u školskim udţbenicima jer

oni zasigurno pripadaju dijelu hrvatske povijesti i kulture. Obrazovanje o povijesti Roma

jasan je kljuĉ za izbjegavanje druge katastrofe, a sredstva za postizanje nekih mjera

razumijevanja zasigurno je pruţanje poštovanja prema romskoj povijesti i kulturnoj baštini.

Prije obrazovnih programa mogu se staviti ĉinjenice romske povijesti koje treba razumjeti kao

i pojam identiteta koje treba biti prihvatljivo za obje strane kako romsku, tako i ne romsku

176.

populaciju. S obzirom na velik broj razliĉitih tumaĉenja od onih vrlo osnovnih razloga,

postizanje konsenzusa neće se lako postići.

Promjena kulture

Romi su vrlo bogate usmene tradicije, ali oni su doprinijeli vrlo malo u pisanoj knjiţevnosti.

Romska glazba, proslavljena je putem porodiĉne i etniĉke lojalnosti i to je pomoglo oĉuvati

njihove obiĉaje, tradicije i vjerovanja. MeĊutim, prema drugoj polovici dvadesetog stoljeća,

Romi su se morali suoĉiti s erozijom njihovog naĉina ţivota unutar šire društvene zajednice u

kojoj ţive. Integracija u pogledu stanovanja, sklapanja braka s ne Romima, kao i niz drugih

društvenih promjena poĉela je nagrizati konzervativizam unutar romske zajednice koji je bio

cijenjen stoljećima.

Otprilike prije oko tisuću godina Romi su napustili svoju zemlju porijekla Indiju. Danas se

Romi mogu naći u svim zemljama širom svijeta, njihove razliĉite kulture i obiĉaji još uvijek

su koliko, toliko netaknute i djelomiĉno su oĉuvane unatoĉ intenzivnim progonima i

zabranama koje su stoljećima pretrpjeli. Autoritativna zbirka romske kulturne baštine, njihova

razliĉitost, okuplja vodeće Rome i ne Rome, razne struĉnjake, a kako bi ispitali romsku

kulturu, obiĉaje, jezik i sami romski pravni sustav, sva autonomna tijela koji se temelje samo

na usmenoj predaji.

Romi su stoljećima preţivjeli pomoću obrambenih strategija, posebice su pretrpjeli apsolutno

iskljuĉenje od strane ne Roma, umanjivane su njihove vrijednosti, uskraćivane su informacije

o romskom jeziku, njihovim obiĉajima i samoj njihovoj kulturi. Seksualnost, porodica, rod

samo su tijela koja su od temeljne i velike vaţnosti za Rome i same nepisane romske zakone,

sa strogim pravilima koja reguliraju ĉistoću (vujo) ili neĉistoću (marime). Ţene igraju vaţnu

ulogu u odrţavanju obiĉaja i same kulture Roma, one imaju moć, ali one nisu izravno

ukljuĉene u svim procesima romskog ţivota.

Treba ponuditi komparativne perspektive na romske zakonske obiĉaje, kulturu, proceduru

ţivota i sami identitet Roma, ukljuĉujući teme kao što su aspekti romskog zakona, i obiĉajnog

prava, kao i neke ponekad i velike razlike meĊu romskim zajednicama.

Ţelimo podići široka teorijska pitanja koja nadilaze specifiĉno nametnuti i neistinit kontekst o

Romima i ţelimo ponuditi vaţne uvide u razumijevanje usmene tradicije, obiĉaja i kulturne

baštine Roma koja svakodnevno propada. Zajedno oni sugeriraju teorijski okvir za

objašnjavanje oĉuvanja svih vrednota Roma, kvalitetnijeg suţivota, formalnih i neformalnih

zakona unutar romske zajednice.

177.

Romska djeca na pragu kuće.

Romkinja sa djetetom u prošnji.

178.

Desetljeće za ukljuĉivanje Roma

Deshbersh le Romengo Anderyaripnasko

Prije pet godina poĉela je Dekada Roma, u kojoj bi praktiĉno trebalo da se riješe problemi

romske zajednice i pojedinaca, koji se u velikoj mjeri svode na egzistencijalne. MeĊutim, do

sada izgleda da je svaki napor bio kontraproduktivan, o ĉemu svjedoĉe i sami romski lideri.

Dekada Roma ili Desetljeće za ukljuĉivanje Roma odreĊena je za razdoblje od 2005. do 2015.

godine kako bi se riješili neki od kljuĉnih problema Romske populacije. No, planovi i

programi ĉesto su daleko od realizacije.

Vlade su se obvezale na zatvaranje jaza u skrbi i ţivotnim uvjetima izmeĊu Roma i ne romske

populacije, kao i zatvaranje kruga siromaštva i iskljuĉenosti velikog broja Roma. Svaka od tih

zemalja razvila je svoj nacionalni akcijski plan Desetljeća koji odreĊuje ciljeve i pokazatelje u

prioritetnim podruĉjima: obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu i stanovanju. Trinaesta

zemlja, Slovenija, ima status promatraĉa.

U osnivanje meĊunarodne partnerske organizacije Desetljeća za ukljuĉivanje Roma ukljuĉili

su se: World Bank., Open Society Institute, United Nations Development Program, Council of

Europe, Council of Europe Development Bank, Contact Point for Roma and Sinti Issues of

the Office for Democratic Institutions and Human Rights of the Organization for Security and

Co-operation in Europe, European Roma Information Office, European Roma and Travellers

Forum, European Roma Rights Centre i Roma Education Fund. Tijekom 2008. godine

partneri su postali i United Nations Human Settlements Programme (UN–HABITAT), Office

of the United Nations High Commissioner for Refugees (UNHCR), i United Nations

Children's Fund (UNICEF).

Roma Education Fund (REF), je središte Desetljeća, osnovan je tijekom 2005. godine s

misijom širenja obrazovnih mogućnosti za romsku zajednice u Srednjoj i Jugoistoĉnoj Europi.

REF ima za cilj pridonijeti zatvaranja jaza u obrazovanju izmeĊu Roma i ne Roma kroz

razliĉite politike i programe, ukljuĉujući desegregaciju obrazovnih sustava. REF prima

sredstva od vlada, multilateralnih organizacija i privatnih izvora. On financira projekte koje su

predloţeni i implementirani od strane vlada, nevladinih organizacija i privatnih organizacija.

Planiranje za provedbu Desetljeća voĊen je od strane MeĊunarodnog Upravnog odbora (ISC),

koja se sastoji od predstavnika vlada koje sudjeluju, meĊunarodnih partnerskih organizacija i

romskih organizacija. Svake godine, jedna od sudionica vlada ima Predsjedništvo Dekade.

Dekada Roma zapravo znaĉi dekadu inkluzije Roma u društvo, pokušaj prilagoĊavanja i

svojevrsne resocijalizacije Roma, poĉevši od registriranja koje bi ih i formalno svrstalo u

graĊanstvo ove drţave, preko dostupnosti obrazovanja i zdravstvene skrbi pa do poboljšanja

uvjeta ţivota. Inicijativu za Dekadu Roma pokrenula je Evropska zajednica, koja je drţavama

najstarijeg kontinenta savjetovala da se regulira negativna diskriminacija i nasljedno

siromaštvo koje je ĉesta pojava kod svih Roma na starom kontinentu. Zemlje koje moraju da

179.

poprave poloţaj Roma su Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Ĉeška,

MaĊarska, Makedonija, Crna Gora, Rumunia, Srbija, Slovaĉka i Španjolska. Desetljeća za

ukljuĉivanje Roma je pan-europska inicijativa za poticanje integracije Roma u devet

navedenih zemalja, a primarni je dio za rješavanje iskljuĉenosti Roma.

Vlade koje su prihvatile Desetljeće za ukljuĉivanje Roma moraju, to jest obavezne su,

poduzimati mjere na ĉetiri prioritetna podruĉja, a to su obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i

stanovanje, a imaju obvezu da u sve institucije uvedu i anti-diskriminacijske zakone.

Naravno, u Republici Hrvatskoj još uvijek postoje problemi u svim navedenim segmentima.

Veliki broj Roma u Republici Hrvatskoj još uvijek nema osobne dokumente niti pravno

regulirani status stranca, tako da pojedina djeca nisu obuhvaćena niti osnovnim školovanjem,

jer nisu zabiljeţeni u matiĉnim knjigama roĊenih i knjigama drţavljana. Oni koji idu u škole

izvrgnuti su podsmjehu od strane vršnjaka zbog vladajućih stereotipa o romskoj higijeni,

ponašanju, naĉinu ţivota kao i samom naĉinu zaraĊivanja. Mnoga romska djeca se zbog toga i

odriĉu obrazovanja. TakoĊer, a poradi nedostataka osobnih dokumenata, poradi neriješenog

statusa stranca i neposjedovanja hrvatskog drţavljanstva, Romi ne mogu ostvariti i druga

prava koja proizlaze po Dekadi.

Što se tiĉe stambenog pitanja, stambenog zbrinjavanja, situacija Roma je vrlo zabrinjavajuća.

Veliki broj Roma ţivi u nelegalnim naseljima, bez kanalizacije i opće priznatih sanitarnih

uvjeta ţivota koji su odavno standardizirani.

MeĊutim, unatoĉ malom napretku, Dekada do sada nije dosegla toĉku koja će jamĉiti uspjeh.

Vlada Republike Hrvatske mora razmisliti o ukljuĉivanju samog većeg broja Roma u pogledu

provedbe projekata i sporadiĉnih mjera, a što u samoj praksi nije sluĉaj. Dosadašnje

institucionalne koordinacije i njihov zajedniĉki rad na provedbi Dekade ĉesto su nedovoljne i

nedostaje pravi timski rad, to jest postavljanje i implementacija njihove snage i same

sposobnosti.

Do sada, moţda najveći problem u kvalitetnoj provedbi Desetljeća je nedostatak podataka o

Romima, a koji bi trebali pokrivati obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje.

Prikupljanje podataka je rijetko i neredovito, meĊutim, ono što nedostaje u Desetljeću je

sustavno i redovno prikupljanje podataka na samome terenu, unutar same romske zajednice, a

kako bi se omogućilo adekvatno praćenje napretka ukljuĉivanja Roma tijekom odreĊenog

vremenskog perioda. Samo sustavno i redovno prikupljanje podataka omogućiti će vladi

saznanje o stvarnim ishodima njihovih napora.

Ipak, glavni zakljuĉak je da se Desetljeće za ukljuĉivanje Roma u Republici Hrvatskoj

provodi vrlo sporo, uz nedostatak financijskih sredstava, nedovoljnu ukljuĉenost institucija,

bez kvalitetne institucionalne koordinacije, kao i vrlo malom uĉešću same romske zajednice

u provedbi istog.

U ovako kompliciranoj situaciji, mnogi Romi i romski lideri postavljaju pitanje da li će vlasti

ikada ponuditi konkretan sistemski odgovor kao i adekvatna rješenja na sve probleme romske

zajednice. Ako ih vlasti i ne riješe, ostaje na nama, sugraĊanima i graĊanima, da u

nadolazećem periodu pokaţemo stupanj tolerancije koji od nas traţi i sama Europska Unija, a

to je prije svega ĉovjeĉnost, te da pomognemo Romima da što brţe i što lakše pozitivno

ukljuĉe u normalne tijekove ţivota.

180.

Vaţnost izlaska Roma na birališta

Romi u Republici Hrvatskoj do nedavno nisu bili politiĉki zastupljeni u tijelima i strukturama

vlasti. TakoĊer, Romi, a kao zajednica, niti danas nisu politiĉki organizirani. To što su uvijek

bili bez organizirane politiĉke zastupljenosti, što nisu politiĉki organizirani, zajedno sa svim

predrasudama i diskriminacijom, uĉinilo je da Romi budu jedna od najugroţenijih skupina u

društvu.

Kada govorimo o izlasku Roma i Romkinja na birališta i na glasanje, a poznavajući romsku

zajednicu, moram priznati da Romi i Romkinje nikada nisu bili zainteresirani za izlazak na

izbore. Po mojem mišljenju previše su puta bili prevareni, izdani i zaboravljeni, a dana

obećanja od politiĉara unutar biraĉkih kampanja vrlo brzo su se zaboravljala. Osim što Romi

izlaze na birališta kada su u pitanju predsjedniĉki izbori, imaju pravo izaći na birališta za

izbor gradonaĉelnika/ce, te na izbore za predstavnika nacionalne manjine u Hrvatskom

saboru, kao i na izbore za ĉlanove vijeća nacionalnih manjina, te njihove predstavnike u

općinskim i gradskim vijećima vijeća romskih nacionalnih manjina. Na ţalost Romi iako

mogu birati i utjecati na samu politiku ostaju nezainteresirani. Osobnog sam mišljenja da

griješe, te duboko vjerujem da je demokracija, usprkos i unatoĉ svemu, najbolji sustav kojeg

su se ljudi uspjeli dosjetiti. Izbori su kulminacija demokratskog procesa u svakoj zajednici,

ma kako mala ili velika ona bila. Svi mi zajedno ţivimo u zajednicama i u tim zajednicama je

potrebno donositi odluke koje će voditi dobrobiti, razvoju i napretku cijele zajednice, ali i svih

njenih ĉlanova i ĉlanica pojedinaĉno. Takvo donošenje odluka se zove politika, a sami Romi i

Romkinje moraju uĉestvovati u istoj.

Prije svega da bi Romi mogli glasati za predstavnika nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

kao i na izborima za ĉlanove vijeća romske nacionalne manjine, te za njihove predstavnike u

općinskim i gradskim vijećima vijeća romskih nacionalnih manjina, moraju se deklarirati kao

pripadnici romske nacionalne manjine. Veliki broj Roma upisan je pri biraĉkom tijelu kao

pripadnici hrvatskog naroda ili kao pripadnici neke druge nacionalne manjine. Kako se vode u

popisu biraĉkog tijela mogu provjeriti pri svojim matiĉnim uredima gdje se ujedno mogu i

deklarirati kao pripadnici romske nacionalne manjine. Cjelokupan postupak traje deset minuta

i potrebna im je samo osobna iskaznica kao i dobra volja.

Po mojem mišljenju postoje tri vrste romskih politiĉara, to jest onih Roma koji se smatraju

politiĉkim liderima. To su oni Romi ili romski lideri koji stavljaju pojedinaĉne interese ispred

interesa svoje romske zajednice, oni Romi i romski lideri koji su interese romske zajednice

koristili da se obraĉunaju s pojedincima unutar romske zajednice, i oni Romi i romski lideri

koji se bave politikom ili problemima Roma kako bi ostvarili osobnu materijalnu ili

financijsku korist. Postoji i ĉetvrta skupina romskih politiĉara i romskih lidera kojima je

uistinu stalo do dobrobiti za njihov romski narod, razvoj i napredak za cjelokupnu romsku

zajednicu i pojedince u cjelini. Ona ţalost oni su ĉesto pretihi ili preskromni, a da bi se

nametnuli. To su sami Romi, samo biraĉko tijelo koji ĉine tu ĉetvrtu skupinu biraĉkoga tijela i

koji mogu zajedniĉkim izlaskom na birališta donijeti konaĉnu odluku.

181.

Svi Romi koji su biraĉi i koji imalo ţele da im u hrvatskom društvu i hrvatskoj drţavi bude

makar malo bolje, duţni su preuzeti odgovornost i izići na izbore, dati glas onome kandidatu

koga po svojoj savjesti prepoznaju kao prihvatljivijega, poštenijega, to jest onome za koga su

sigurni da će zastupati pravdu i poštenje, te da će im barem pokušati pruţiti svestranu pomoć.

Izabrani kandidat treba se oĉitovati ljubav prema svojem romskom narodu, svojoj domovini

Republici Hrvatskoj, ujedinjavati snagu romskog naroda kako u domovini, tako i u

inozemstvu, te izbjegavati ono ĉime bi se mogao stvoriti dojam da je predstavnik samo nekih

pojedinih i privilegiranih Roma, romskih obitelji i pojedinih pojedinaca jer bi time zanemario

cjelinu romskoga naroda. Upravo poradi svega navedenog smatram da Romi i Romkinje ne

smiju ostati pasivni, te da su duţni izaći na birališta i dati svoj glas kandidatu za kojeg

smatraju da ima sve potrebne i prije svega poštene atribute.

Ovo je vaš grad, vaša drţava u kojoj ţivite i zasigurno vas se tiĉe koliki je prirez i porez,

kakva je javna rasvjeta, kakve su ulice i škole, kako se odnose prema vama samima. Vi sami o

svemu tome trebate i odluĉivati, a odluĉivati ĉete samo onda kada ĉete izaći na izbore.

Ako ste meĊu onima koji misle da vaš glas neće ništa promijeniti i mislite da jedan glas ne

moţe na nešto utjecati, varate se. Doslovno reĉeno jedan glas moţe prevagnuti, jedan glas ĉini

pobjednika ili gubitnika. Zato ako vam je stalo da vas u budućnosti zastupa neki Rom u kojeg

imate povjerenja i za koga znate da će se boriti za vaše interese, interese vaše djeca, za vašu

bolju budućnost i za vaša prava ne budite lijeni i izaĊite na izbore jer vaš glas stvarno moţe

biti presudan.

Kao što ste vi razliĉiti od svojeg brata ili sestre, tako su i romski lideri i politiĉari razliĉiti.

Kao i svugdje ima ovakvih i onakvih, predanih i lijenih, poštenih i laţljivih, ali zasigurno nisu

svi isti. Mnogi romski lideri već su pokazali dali znaju i umiju, pokazali su kakvi su kada su

na vlasti, te dali imaju ţelju da vam pomognu, i morate priznati da ste uvidjeli da nisu svi isti.

Sve što trebate je razmisliti s kim i ĉim ste bili zadovoljni, s kim i ĉim niste, i tko nudi

dobrobit, razvoj i napredak za vašu zajednicu, za vašu obitelj i za sve vas pojedinaĉno. Ako ne

odluĉite vi, odluĉiti će netko drugi. Zato nikada ne budite lijeni i uvijek odvojite svojih

petnaest minuta za izlazak na glasovanje. Vaš glas odluĉuje o tome kakav će biti vaš grad i

vaša drţava, tko će se zauzimati za vas i vaše probleme i na koji naĉin.

182.

ZAKLJUĈAK

Sve predrasude su proizvodi socijalne interakcije. Toĉke gledišta i blizina pojedinaca, a isto

tako i sama odreĊena skupina, proizvodi predrasude, a one su uvijek uzrok meĊusobnih

optuţbi ili samih sukoba ma kakvi oni bili. Pojedina karakteristike, koje nisu usvojene i

prihvaćene od strane društva, općenito su prikazane u negativnom pristupu protiv odreĊene

grupe i stoga, pojedinci ili skupine opravdavaju njihov negativan poloţaj unutar tog okvira.

Predrasude ne Roma protiv Roma, raspravljaju se na tim osnovama kao primjer.

Zajedniĉka karakteristika negativne slike i predrasuda o Romima je referenca na ono što je

razliĉit izmeĊu Roma i ostatka društva u kojem ţive. Zajedniĉke toĉke tih povijesnih

negativnih proizvedenih slika i predrasuda je predstavljanje Roma kao stranaca. Za ne Rome,

"stranac" predstavlja sliku koja ne izgleda kao njihov vlastiti potencijal. Razlike izmeĊu grupa

su uvijek pretjerane, a kao rezultat oznaĉavanju i kategoriziranju društvenih procesa. Zbog

toga su Romi uvijek stranci, te se smatraju kao jedan strani korelacijski odnos u svim dobnim

skupinama i društvima.

Nadalje, predrasude o Romima postoje u svim društvima, kao i u fiktivnim djelima,

legendama, anegdotama, vicevima, novinskim ĉlancima, raznim negativnim televizijskim

emisijama i filmovima o Romima. MeĊutim, glavni problem proizlazi iz pridjeva, legendi i

anegdota koji proizvode mehanizam samih predrasuda i koje stavljaju romski identitet i sliku

samih Roma pod veliki pritisak, a to sve utjeĉe na interakciju izmeĊu Roma i ne Roma. Na

ţalost, predrasude o Romi su pridjevi koji se još uvijek vide u svim skupinama društva.

Stereotipi i predrasude o Romima su mnogobrojne i ĉesto se ne mogu racionalno niti

objasniti. Anti romski osjećaji duboko su ukorijenjeni u evropskoj kulturi, iako mnogi nikada

nisu niti imali bilo kakav kontakt sa Romima. Susret sa jednim ili nekoliko Roma svakako

nije dovoljan da sudimo o svima njima zajedno. Romima se pripisuje da su nomadski narod,

mada samo petina njih tako ţivi. Danas, svi mi zajedno, trebamo da mijenjamo pogrešnu sliku

o Romima u javnosti kao i predrasude o Romima, a time ćemo omogućiti njihovo dalje

ukljuĉivanje u društvo.

Neki ostanu praznih ruku ĉak i onda kada se uhvate za glavu

183.

Recenzija

Knjiga opisuje povijest, obiteljske obiĉaje i svakodnevni ţivot Roma koji nisu izmišljeni.

Pisana popularnim i lako ĉitljivim stilom, knjiga nas upoznaje sa romskim narodom,

njihovom povijesti, jezikom, kulturom, porobljavanjem, egzodusom kao i stvarnim

problemima Roma. Knjiga pripada znanstvenoj struĉnoj biblioteci, no ona ima bezuvjetno

znaĉaj priruĉnika i udţbenika, ali isto tako je namijenjena i najširem krugu ĉitatelja. Ovo djelo

ima neprocjenjivi znaĉaj za popularizaciju romskog naroda na ovim prostorima, a još veći

znaĉaj pruţa i sama ĉinjenica da ju je napisao Rom pošto u cijelome svijetu ima izuzetno mali

broj romskih autora.

Ivan Rumbak romski je knjiţevnik, publicista, povjesniĉar, kulturni radnik i humanista,

etnograf, kroniĉar, pjesnik istanĉanog lirskog senzibiliteta, te je organizator velikog broja

kulturnih manifestacija. On je sve pomalo od navedenog, ali je više ili drugaĉije od toga,

nešto što je teško jednom rijeĉju definirati i precizno odrediti. Jedan tako raznovrstan i

obiman spisateljski opus ĉiji je on stvaratelj nije lako sistematizirati.

Za autore iz romskih redova uvijek je bilo teško zainteresirati ozbiljnu kritiku. Stoga nije ni

ĉudo što nam mnoga kvalitetna djela i mnoga imena vrsnih romskih stvaralaca ostaju posve

nepoznata. Ivan Rumbak jedan je od rijetkih autora koji dolazi iz romskog naroda koji se, niz

godina sve pa do današnjih dana, svim svojim bićem, intelektom i snagom, bori protiv

nepravda koje se ĉine Romima. On piše znanstvena intelektualna i umjetniĉka djela koja

zasigurno imaju veliki i opći znaĉaj, jer potjeĉu iz njegovog naroda.

Iako je teško govoriti o nekoj preciznijoj sistematizaciji velikog spisateljskog opusa Ivana

Rumbaka, ipak bi se generalno ista mogla podijeliti na publicistiku i historiografiju. Svaki taj

segment znaĉajan je i zanimljiv, tako da zasluţuje posebnu studiju. Do sada se, kao što je

reĉeno, niti jedan drugi Rom sa podruĉja Republike Hrvatske nije ozbiljno i kritiĉki upustio u

ovaj posao.

U oblasti romske povijesti, najviše se bavio istraţivanjem i izuĉavanjem prošlosti samih

Roma, njihovim jezikom i kulturom. Knjiga je doista fantastiĉna i savršena definicija, a sama

knjige je izvanredan dar ovog autora njegovoj publici, kao i svima onima koji znaju osjetiti

duboku pozitivnu vibraciju kojom su proţete. Autor u ovoj knjizi nepristrano, objektivno i

povijesno opisuje pojedine postupke i same obiĉaje sa kojima se je romski kotaĉ povijesno i

nezaustavljivo skrenuo sa njihovog puta.

«Upoznajmo romsku zajednicu» je informativna, inovativna i dobro ilustrirana knjiga o

Romima, dobrog sadrţaja, koja bi se trebala naći u svakom domu, u svakoj biblioteci i na

svakoj polici knjiga. Istu bi trebali imati kako sami Romi, tako i mnogi znanstvenici, politiĉari

i javni sluţbenici. To će pruţiti veliki poticaj za rasprave o Roma i upoznavanje njihovog

ţivota, jezika, kulture i obiĉaja. «Upoznajmo romsku zajednicu» takoĊer ima zasluga kao

potencijalni standardni rad u multikulturalnim studijima, a treba uzeti u obzir da ista moţe

posluţiti za uĉenje kao i u društvenim znanostima. - Yaron Matras, The University of

Manchester, School of Languages, Linguistics and Cultures.

184.

BILJEŠKA O PISCU

IVAN RUMBAK

Datum i mjesto roĊenja: 05. veljaĉe 1963. u Zagrebu

Školska naobrazba: Visoka struĉna spremna, profesor, diplomirani pravnik.

Dopunska naobrazba:

1987. šestomjeseĉna struĉna naobrazba na pravnom fakultetu u Londonu, (GB)

1988. tromjeseĉna struĉna dopunska pravna izobrazba na pravnom fakultetu u

Londonu,

(GB) podruĉje ljudskih i manjinskih prava

1990. šestomjeseĉna struĉna pravna izobrazba na pravnom fakultetu u Washington

DC,

(USA) podruĉje ljudskih i manjinskih prava

1997/2004 zapoĉeo i diplomirao izvanredne paralelne studije iz ţurnalistike i

sociologije

Struĉni radovi:

1998./2008. Kao autorske radove izdao više biltena i struĉnih knjiga vezanih uz

zaštitu ljudskih, manjinskih, statusnih i graĊanskih prava Roma, zaštitu kulturne

baštine, jezika i pisma Roma, stalnih migracija Roma na podruĉju zemalja Europe.

2003. Kao autorski rad objavio je knjigu pod nazivom «Potrebe i problemi Roma u

Republici Hrvatskoj» autorski rad objavljen kao knjiga u 3. 000 primjeraka, vlastito

izdanje.

2004. Kao autorski rad objavio je knjigu pod nazivom «Progoni Roma kroz povijest i

drugi Svjetski rat» autorski rad objavljen kao knjiga u 3.000 primjeraka, vlastito

izdanje.

2005. napisao je priredio, uredio i preveo na više romskih dijalekta «Malu romsku abecedu» objavljenu kao knjiga poĉetnica za romsku djecu na više romskih dijalekata

u nakladi od 3. 000 komada /vlastito izdanje/

2005. priredio, uredio i preveo na romski dijalekt «Khanjara» knjigu pad nazivom

«Mala romska abeceda» objavljene kao knjiga poĉetnica za romsku djecu u

sveukupnoj nakladi 10 000 komadana podruĉju Republike Francuske, Italije i

Španjolske

2006. godine pokrenuo istraţivanja pod nazivom «Strategija obrazovanja Roma u

Republici Hrvatskoj uz vlastito većinsko ulaganje i financiranje navedenog projekta.

2007. godine izdao je knjigu pod nazivom «Strategija obrazovanja Roma u Republici

Hrvatskoj» autorski rad objavljen kao knjiga u 3.000 primjeraka, vlastito izdanje.

2008. godine izdao je knjigu pod nazivom «Od legenda do povijest, od priĉa do

stvarnosti» autorski rad objavljen kao knjiga u 3.000 primjeraka, vlastito izdanje.

2009. godine izdao je knjigu pod nazivom «Od legenda do povijest, od priĉa do

stvarnosti», drugo prošireni izdanje, autorski rad objavljen kao knjiga u 2.000

primjeraka, vlastito izdanje.

185.

2009. godine izdao je knjigu pod nazivom «Od legenda do povijest, od priĉa do

stvarnosti», drugo prošireni izdanje, autorski rad objavljen kao knjiga u 2.000

primjeraka, vlastito izdanje.

Sva objavljena djela pohranjena su u Sveuĉilišnoj knjiţnici kao i drugim knjiţnicama, te su

dostupna široj javnosti.

Radno iskustvo:

1982.-1990. djelatnik pri MUP-u (FR) stekao ĉasniĉki ĉin brigadira na podruĉju AT

djelovanja, radio na osobnom osiguravanju visokih drţavnih sluţbenika u navedenom

periodu završio više sluţbenih teĉajeva MUP-a (FR) AT djelovanja

1991.-1997. dragovoljac, uĉesnik domovinskoga rata pri MUP-u RH jedinice

specijalnih namjena AT djelovanja

Uĉešće u obrani suvereniteta Republike Hrvatske:

1990.-1997. kao branitelj, dragovoljac uĉestvuje u svim većim i znaĉajnijim akcijama

u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na prvim linijama bojišnice kao pripadnik

MUP-a RH AT jedinice – voĊe sektora obrane

12.09.1991. ranjen i zarobljen pri obrani Hrvatske Kostajnice kao pripadnik MUP-a

RH ratni zarobljenik u srpskih koncentracionih logora (vojno istraţnog zatvora u

Banja Luci Manjaĉi, Korenici i Kninu do 15.11.1991.)

Nakon boravka u logorima ponovno se ukljuĉuje u obranu suvereniteta Republike

Hrvatske u jedinice MUP-a RH, AT jedinica

1997. radi više ranjavanja, same invalidnosti, kao i daljnje nesposobnosti za rad odlazi

u zasluţenu prijevremenu mirovinu kao ratni vojni invalid sa utvrĊenih 70% trajnog

tjelesnog invaliditeta

Informacije:

Nije ĉlan niti jedne politiĉke stranke.

1992. inicijator i jedan od osnivaĉa Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata

1992. – 1996. jedan od potpredsjednika Udruge hrvatskih dragovoljaca

Domovinskoga rata

1998. jedan od osnivaĉa Športskog ribolovnog društva invalida Domovinskoga rata

1998.-2000. obnaša funkciju tajnika Športskog ribolovnog društva invalida

Domovinskog rata

2000. inicijator i jedan od osnivaĉa Humanitarne Organizacije Svjetske Organizacije

Roma u Hrvatskoj

2003. uĉestvuje u izradi Nacionalnog programa za Rome Vlade Republike Hrvatske

2005. – 2010. vanjski je ĉlan tima MUP-a RH, vanjski suradnik za praćenje mjera

vezanih po Nacionalnom programu za Rome.

2000. – 2010. vrši funkciju predsjednika u Humanitarnoj Organizaciji Svjetskoj

Organizaciji Roma u Hrvatskoj te se unutar svojeg rada bavi niţe navedenim

djelatnostima i aktivnostima:

186.

organizator je brojnih humanitarnih akcija /koncert «Tolerancije i mira» itd./,

skrbi o socijalno ugroţenim Romima, romskim i ne romskim obiteljima,

bavi se ukljuĉivanjem romske djece u programe predškolskog odgoja, te ih

ukljuĉuje u programe pripreme za polazak u školu i iste potiĉe na završetak

svojeg obrazovanja,

unutar romske zajednice potiĉe u ukljuĉuje mladeţi i odraslih u nastavak

obrazovnog procesa kao mjeru smanjivanja nepismenosti unutar romske

zajednice,

pomaţe pri redovnom, srednjem i visokom školovanju mladih Romkinja i

Roma, kao i ne Roma,

pomaţe pri ostvarivanju prava stipendiranje Romkinja i Roma polaznika

srednje škole i fakulteta,

pomaţe pri zapošljavanju i samozapošljavanju Romkinja i Roma,

organizator je velikog broja tribina i okruglih stolova o zaštiti ljudskih,

manjinskih, statusnih, graĊanskih i ostalih prava i obveza Roma,

unutar romske zajednice pomaţe u ublaţivanju siromaštva, te se zalaţe za

ostvarivanje svih socijalnih i drugih prava invalidnih i starijih osoba kao i

djece,

unutar romske zajednice vrši predavanja vezana uz prevenciju poremećaja u

ponašanju kod romske djece, vrši upoznavanje Romkinja i Roma s pravima i

obvezama iz sustava zaštite obitelji i materinstva, te potiĉe osvješćivanje

Romkinja o ravnopravnosti spolova i uklanjanju svih oblika diskriminacije,

vrši predavanja Romkinjama i Romima o štetnosti ranog sklapanja braĉne

zajednice i svim posljedicama koje takva braĉna zajednica donosi.

bavi se organiziranjem pribavljanja i raspodijele humanitarnih pošiljki,

unutar romske zajednice bavi se pruţanjem zdravstvenog odgoja i

prosvjećivanje Roma, te se bori za što veće obuhvaćanje romske djece

cijepljenjem, te se bori za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu svih Roma

posebice djece i ţena,

aktivno uĉestvuje u praćenju i izgradnji sustava zaštite Roma i politike prema

Romima, te usklaĊivanju zakona i propisa s propisima Europske unije i

dokumentima Vijeća Europe,

unutar romske i šire zajednice radi na jaĉanju demokracije i svijesti o potrebi

sudjelovanja Romkinja i Roma u procesima odluĉivanja te većoj zastupljenost

Romkinja na politiĉkoj sceni,

organizator je velikog broja športskih aktivnosti unutar romske zajednice,

bori se za uklanjanje zakonskih, administrativnih i drugih prepreka u

postupcima ostvarivanja statusnih, graĊanskih i ostalih prava Romkinja i

Roma, te nadleţnim institucijama predlaţe mjere za njihovo suzbijanje,

sprjeĉava nasilje i sve vidove diskriminacije prema Romkinjama i Romima

edukacijom i samim djelovanjem, te širi meĊusobno upoznavanje i toleranciju

izmeĊu velikih i malih naroda,

pruţa besplatnu pravnu pomoć Romima u ostvarivanju njihovih razliĉitih

prava

bavi se pisanjem autorskih djela vezanih uz potrebe i probleme Roma u

Republici Hrvatskoj, te zaštitom romske kulturne baštine, jezika i pisma Roma.

187.

2001. jedan od inicijatora i osnivaĉa Tae-Kwon-Do Kluba «Orka» iz Zagreba, a u

navedenom klubu obnašao je i duţnost tajnika do 2005. godine.

2003./2007. obnaša duţnost vijećnika Vijeća romske nacionalne manjine Grada

Zagreba, te je u navedenom periodu vršio funkciju predsjednika odbora za statusna

pitanja pri Vijeću romske nacionalne manjine Grada Zagreba.

2008. Pri ministarstvu rada i socijalne skrbi aktivno uĉestvuje u izradi Nacionalnog

provedbenog plana za socijalno ukljuĉivanje 2009. – 2010.

2008./2010. Ĉlan je radne skupine pri Ministarstvu obrazovanja i športa, Upravi za

nacionalne manjine.

2007. godine ponovno je izabran za vijećnika Vijeća romske nacionalne manjine

Grada Zagreba.

Dana 26. rujna 2008. godine izabran je pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa

u Upravni odbor za provedbu projekata «Poboljšanje društvene prihvaćenosti i

obrazovnih postignuća Roma», a u istom se i trenutno nalazi.

Javna i druga priznanja:

1991.- 1993. više puta usmeno i pismeno pohvaljen od strane predsjednika dr. Franje

TuĊmana za zasluge u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

1992. primio pismenu zahvalnicu od strane MUP-a RH za zasluge i poţrtvovanost u

obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

1997. Odlukom predsjednika dr. Franje TuĊmana odlikovan ĉasniĉkim ĉinom – ĉinom

satnika za poţrtvovanje i osobni doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

nositelj više vojnih i civilnih hrvatskih i stranih odlikovanja.

1985. – 2010. dodijeljena priznanja i pohvalnice više romskih i civilnih NVO

organizacija i udruga sa podruĉja Republike Hrvatske i inozemstva za pruţanje

nesebiĉne pomoĉi pripadnicima romske nacionalne manjine u ostvarivanju njihovih

ljudskih, statusnih, manjinskih, graĊanskih i ostalih prava, kao i za zaštitu romske

kulturne baštine i romskog jezika.

188.

Registrirana djelatnost i ciljevi organizacije

Udruga svojim programima promiĉe ostvarivanje najviših vrednota ustavnog poretka:

slobodu, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalnu pravdu, poštivanje

prava ĉovjeka, nepovredivost vlasništva, oĉuvanje prirode i ĉovjekova okoliša, vladavinu

prava i demokratski višestranaĉki sustav. Naša udruga promiĉe razvoj civilnog društva,

vjersku, manjinsku i politiĉku toleranciju, ravnopravnost spolova i poštivanje svih etiĉkih

naĉela, te promoviramo vrijednosti lokalne zajednice kroz upoznavanje, njegu i zaštitu

kulturnih dobara velikih i malih naroda, izvornih romskih obiĉaja, a svime navedenim

podiţemo svijesti graĊana, šire zajednica a osobito mladih osoba.

Udruga je osnovana 2000. godine, te je vanstranaĉka neprofitna organizacija, a djeluje i radi

na cijelom podruĉju Republike Hrvatske. Udruga ima rješenje izdano od strane Ministarstva

zdravstva i socijalne skrbi o prikupljanju i raspodijeli humanitarne pomoći, te se vodi kao

humanitarna organizacija. Cilj udruge je da u svojem ĉlanstvu okuplja sve Rome i ne Rome

bez obzira na pripadnost narodu ili rasi spolu, jeziku ili vjeroispovijesti kojoj pripadaju, kao

da u svojem ĉlanstvu okuplja i ne Rome, a one koji za to izraze ţelju, da potiĉe i pomaţe

socijalno ugroţene Rome, da potiĉe rješavanju problema socijalno ugroţenih Roma, da

prikuplja i raspodjeli humanitarnu pomoć za socijalno ugroţene Rome, da dobivenu

humanitarnu pomoć pravedno i na zakonu osnovanom naĉinu raspodjele kako Romima tako i

ne Romima, to jest onima kojima je takav vid pomoći potreban bez obzira na pripadnosti

narodu, narodnosti, nacionalnoj manjini, ili rasi, spolu, jeziku ili vjeroispovijesti pripadali, da

daje podršku Romima kako bi ostvarili svoje na Zakonu osnovana ljudska i manjinska prava i

interese, da razvija romsku kulturu, romski jezik, romske obiĉaje, romsku narodnu nošnju,

romsku muziku i ples, da školuje i zapošljava Rome, da se bavi izdavaĉkom djelatnošću a

sukladno zakonu.

Vizija, ciljevi, programi

Djelovanje Udruge je javno i otvoreno je svim ljudima dobre volje bez obzira na nacionalno,

vjersko, seksualno ili bilo koje drugo opredjeljenje.

Press

Tijekom dugih godina postojanja i rada razvili smo poseban odnos sa medijima. Mediji su

naši partneri u kojima rade naši poznanici i prijatelji.

Budućnost

Kao i mnoge druge organizacije koje ozbiljno postavljaju temelje svojeg napretka, a s time i

razvoja zajednice u kojoj djeluju, mi planiramo i postavljamo dugoroĉne ciljeve kako bi

osigurali kvalitetniju i sigurniju budućnost.

189.

Volontiranje

Rad u organizaciji bazira se na ĉistom i besplatnom volonterskom radu koji je krajnje

besplatan za sve krajnje korisnike svih naših programa koje provodimo.

Sekcije unutar naše organizacije

Romi su poznati kreativci u umjetnosti, pa tako unutar naše organizacije postoji muziĉka

sekcija, sekcija poezija, atr sekcija, eko sekcija, video sekcija i foto klub.

190.