35
6.2 Metodologije za sprovođenje postupka procene rizika (kompletan materijal je radna verzija iz doktorske teze prof.B.Gemović) Procena rizika je veoma subjektivan proces. Međutim, praćenjem određenih principa, subjektivnost se može smanjiti na najmanji mogući nivo. Prema Zakonu o bezbednosti i zdravlja na radu, procena rizika jeste sistematsko evidentiranje i procenjivanje svih faktora u procesu rada koji mogu uzrokovati nastanak povreda na radu, oboljenja ili oštećenja zdravlja i utvrđivanje mogućnosti, odnosno načina sprečavanja, otklanjanja ili smanjenja rizika. Postoje još neke definicije iz standarda i propisa drugih zemalja, kao što su:• identifikacija opasnosti i opasnih pojava korišćenjem dostupnih informacija, procenjivanje rizika od opasnosti i opasnih situacija i određivanje prihvatljivosti nivoa procenjenog rizika (Japan); sveobuhvatan proces ocene važnosti rizika i odlučivanja da li se rizik može prihvatiti ili ne [SRPS OHSAS 18001:2008., Sistem upravljanja zaštitom zdravlja i bezbednošću na radu – Zahtevi.]; • pažljiva analiza faktora koji u radnoj okolini mogu dovesti do povređivanja radnika, kako bi se moglo odrediti da li su preduzete mere zaštite dovoljne ili ih je potrebno unaprediti. Da bi se odgovorilo na pitanje kako sprovesti procenu rizika, potrebno je definisati: 1. Metodologiju za sprovođenje postupka procene rizika 2. Proceduru sprovođenja postupka procene rizika. Metodologija sprovođenja postupka procene rizika definiše algoritam, alate i način sprovođenja postupka procene, a procedura sprovođenja postupka procene rizika definiše standardizovani niz koraka koje obezbeđuje sprovođenje postupka u skladu sa preporukama odgovarajućih zakona, propisa, kao i preporuka dobre prakse. Procena rizika je prevashodno empirijski proces donošenja inženjerskih odluka na osnovu znanja i iskustva u cilju povišenja bezbednosti i zdravlja na radu koristeći izabrane i do sada poznate i priznate

Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Embed Size (px)

DESCRIPTION

rizik, upravljanje, procena rizika, metode za procenu rizika

Citation preview

Page 1: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

6.2 Metodologije za sprovođenje postupka procene rizika (kompletan materijal je radna verzija iz

doktorske teze prof.B.Gemović)Procena rizika je veoma subjektivan proces. Međutim, praćenjem određenih principa, subjektivnost

se može smanjiti na najmanji mogući nivo. Prema Zakonu o bezbednosti i zdravlja na radu, procena rizika jeste sistematsko evidentiranje i procenjivanje svih faktora u procesu rada koji mogu uzrokovati nastanak povreda na radu, oboljenja ili oštećenja zdravlja i utvrđivanje mogućnosti, odnosno načina sprečavanja, otklanjanja ili smanjenja rizika. Postoje još neke definicije iz standarda i propisa drugih zemalja, kao što su:•

identifikacija opasnosti i opasnih pojava korišćenjem dostupnih informacija, procenjivanje rizika od opasnosti i opasnih situacija i određivanje prihvatljivosti nivoa procenjenog rizika (Japan);

sveobuhvatan proces ocene važnosti rizika i odlučivanja da li se rizik može prihvatiti ili ne [SRPS OHSAS 18001:2008., Sistem upravljanja zaštitom zdravlja i bezbednošću na radu – Zahtevi.];

• pažljiva analiza faktora koji u radnoj okolini mogu dovesti do povređivanja radnika, kako bi se moglo odrediti da li su preduzete mere zaštite dovoljne ili ih je potrebno unaprediti.

Da bi se odgovorilo na pitanje kako sprovesti procenu rizika, potrebno je definisati:1. Metodologiju za sprovođenje postupka procene rizika2. Proceduru sprovođenja postupka procene rizika.

Metodologija sprovođenja postupka procene rizika definiše algoritam, alate i način sprovođenja postupka procene, a procedura sprovođenja postupka procene rizika definiše standardizovani niz koraka koje obezbeđuje sprovođenje postupka u skladu sa preporukama odgovarajućih zakona, propisa, kao i preporuka dobre prakse.

Procena rizika je prevashodno empirijski proces donošenja inženjerskih odluka na osnovu znanja i iskustva u cilju povišenja bezbednosti i zdravlja na radu koristeći izabrane i do sada poznate i priznate metode. U svetu postoji veliki broj priznatih metoda za procenu rizika formiranih od strane različitih udruženja i asocijacija. Nijedna metoda za procenu rizika ne propisuje izbor preventivnih mera za sma-njenje, otklanjanje ili sprečavanje rizika.

Pravilni izbor metode za procenu rizika omogućiće adekvatnu primenu mera, kojima bi se ostvarilo bezbednije radno mesto i radna okolina i manja verovatnoća da će doći do profesionalnih oboljenja i povreda zaposlenih.

U zavisnosti od kriterijuma za procenu rizika sve metode koje se primenjuju u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu možemo podeliti na:

1. kvalitativne, 2. polukvantitativne (kombinovane) i 3. kvantitativne.

6.2.1 Kvantitativna procena rizika

Kvantitativna procena rizika polazi od osnovnog obrasca:

Rizik = Verovatnoća događaja x Posledice događaja

Page 2: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

pri čemu je potrebno da oba uticajna faktora (verovatnoća i posledice) budu iskazane kao brojne vrednosti. U tom slučaju je i rezultujući rizik brojna vrednost odnosno rizik je potpuno kvantifikovan. Uglavnom se verovatnoća događaja prestavlja kao njegova učestalost po jedinici vremena ili aktivnost, dok su posledice predstavljene kao brojčani gubitak (finansijski, izgubljeni radni dani i slično,...).

Kvalitativne metode za procenu rizika baziraju se na ličnom iskustvu i rasuđivanju učesnika u timu za procenu rizika i/ili korišćenju raspoloživih kvalitativnih, nenumeričkih podataka. Ovakav pristup ne zahteva podatke o prethodnim štetnim događajima, uzrocima i posledicama, ali uslovljava da krajnji rezultat procene rizika bude opisno, kvalitativno iskazana veličina rizika (npr. visoki rizik, umereni rizik, sl.).

Kvalitativni kriterijumi koriste reči retko, neverovatno, moguće, verovatno ili skoro sigurno kako bi se opisala verovatnoća pojave neželjenog događaja i reči kao što su kobne, ozbiljne, male ili zanemarljive kako bi se opisala veličina štete - posledice. U kvalitativnim metodama za procenu rizika najčešće se koriste subjektivni kriterijumi, koji se mere u kvalitativnim skalama. Procena je subjektivne prirode pa je zbog toga podložna greškama. U praksi se optimalno koriste kvalitativne skale sa tri do sedam kvalitativna opisa, što zahteva izražen stručni pristup analizi potencijalnih opasnosti/štetnosti. Metode sa manje od tri kvalitativna opisa za faktore rizika nisu zanimljive, a sa više od sedam dovode do značajnih poteškoća subjektivnog karaktera, povezanih sa nemogućnošću učesnika u timu za procenu rizika da dosta precizno prepozna kvalitativni opis faktora rizika. [38].

Kvantitaivna procena rizika znači predstavlja konačnu, tačnu brojnu vrednost rizika. Primeri za ovakvu procenu u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu mogu biti vezani za procenu rizika od buke i drugih fizičkih ili hemijskih štetnosti i slično gde je jasno određen nivo dozvoljenog izlaganja, kao i povećanog izlaganja. Da bi se definisale verovatnoće i posledice kao brojne vrednosti neophodno je sprovesti dublje analize, posedovati odgovarajuće statističke podatke o akcidentima itd., što predstavlja suviše složen proces za masovniju primenu pa je u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu prioritet dat kvalitativnoj proceni rizika, dok se kvantitativna primenjuje pre svega u slučajevima visikoh rizika.

Međutim treba napomenuti da najnovija iskustva i preporuke razvijenih zemalja EU ukazuju na to da bi kvantitativnu procenu rizika trebalo uvesti gde je god moguće i dati joj mnogo veći značaj i primenu. Postoji već i niz novih obrazaca, preporuka i tabela koje ukazuju na način na koji se može relativno efikasno i jednostavno vršiti kvantitativna procena rizika u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu. Tako su recimo sve posledice unifikovano izražene preko broja izgubljenih radnih dana i postoje razrađene tabele i uputstva za to.

6.2.1.1 Matrice za procenu rizika

Procena rizika kvalitativnom metodom podrazumeva korišćenje nenumeričkih, odnosno kvalitativno opisanih podataka. Ovoj grupi metoda za procenu rizika pripadaju matrice rizika (matrice za rangiranje rizika).

Rangiranje rizika se zasniva na matrici, koja za svoje ose ima rangove posledice i verovatnoće, [Ozog.: Designing an Effective Risk Matrix, ioMosaic Corporation, 2002. www.iomosaic.com [65] Pravilnik o izradi procjene opasnosti, Narodne novine br. 48/97, 114/02, 126/03 i 114/09. ].

Učesnici u timu za procenu rizika često koriste u radu matricu rizika za uspostavljanje logiččke povezanosti posledica i verovatnoće u procenjivanju rizika za prethodno identifikovane opasnosti/štetnosti. Takođe, koriste se kao jednoobrazno definisan način određivanja stepena, odnosno nivoa pojedinih rizika koji se procenjuju.

Matrica rizika (slika 34) se formira tako što se na x-osu nanose rangovi verovatnoće (korak 1), a na y-osu rangovi posledica (korak 2).

Kombinacija prethodno navedenih nivoa rangiranja daje rang rizika (korak 3).

Page 3: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Slika br. 34: Formiranje matrice rizika

Tipične kvalitativne metode za procenu rizika predstavljene su sledećim matricama za procenu rizika: • matrica rizika 4x6 (MIL-STD-882C),

• matrica rizika 5x5 (AS/NZS 4360: 2004) i

• matrica rizika 3x3 (OHSAS standard).

Matrica rizika 4x6 (MIL-STD-882C)

Američki vojni standard (American Military Standard) preporučuje upotrebu matrica procene rizika:• 4x6 (MIL-STD-882C), • 5x5 (MIL-STD-882B) i • 4x5 (MIL- STD-882D). Matrica 4x6 (MIL-STD-882C) sadrži četiri nivoa (I, II, III i IV), odnosno kvalitativna opisa

posledice, koji se odnosi na profesionalna oboljenja/povrede, gubitak opreme i radnog vremena i uticaj na životnu sredinu. Kvalitativni opis i definicija verovatnoće nastanka neželjenog događaja predstavljen je sa šest nivoa (A, B, C, D, E i F).

Pri korišćenju ove matrice prepoznaju se tri kvalitativna opisa nivoa rizika (povećan, srednji i mali rizik). Rizik se smatra neprihvatljivim ako je procenjen kao povećan, a prihvatljivim ako pripada oblasti srednjeg ili malog rizika.

Interpretacija matrice za procenu riziku MIL-STD-882C prikazana je na slici 35.

Page 4: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Slika br. 35: Matrica rizika prema AS/NZS 4360:2004 , [Ristić, D., Stanković, M., Savić, S.; Matrice za procenu rizika, 11th Interna-tional Conference Dependability and Quality Management, ICDQM-2008, Zbornik radova, str. 580-587, Istraţivački centar DQM, Beograd, 2008.]

Page 5: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Matrica rizika 3x3 (OHSAS standard)

U preporukama za primenu OHSAS standarda Evropske agencije za bezbednost i zdravlje na radu preporučuje se matrica 3x3, koja je prikazana na slici 36 [European Agency for Safety and Health at Work, Safety and Health at Work is Evertyone’s Concern, Nürnberg, Germany, 2007.], [Ristić, D., Stanković, M., Savić, S.; Matrice za procenu rizika, 11th Interna-tional Conference Dependability and Quality Management, ICDQM-2008, Zbornik radova, str. 580-587, Istraţivački centar DQM, Beograd, 2008].

Matrica ima tri nivoa za kvalitativni opis verovatnoće (neverovatno, verovatno i veoma verovatno), kao i za opis posledice (umerene, srednje i velike). Rizik takođe ima tri nivoa izražena kvalitativnim opisom: mali, srednji i veliki.

Slika br.36: Matrica procene rizika prema OHSAS-u

Prednost svih matrica rizika se oslikava u onemogućavanju prihvatanja neprihvatljivog rizika, tako što omogućavaju donošenje operativnih, inženjerskih odluka u cilju smanjenja rizika na prihvatljiv nivo.

Učesnici u timu za procenu rizika ističu da sve matrice rizika karakterišu sledeća ograničenja, [Ristić, D., Stanković, M., Savić, S.; Matrice za procenu rizika, 11th Interna-tional Conference Dependability and Quality Management, ICDQM-2008, Zbornik radova, str. 580-587, Istraživački centar DQM, Beograd, 2008]:

• mogućnost primene samo za identifikovane opasnosti/štetnosti (nije alat za identifikaciju

opasnosti/štetnosti),

• veliki stepen subjektivnosti pri procenjivanju rizika i

• mogućnost samo komparativne, odnosno uporedne analize nivoa rizika.

Page 6: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

6.2.2 POLUKVANTITATIVNE (KOMBINOVANE) METODE ZA PROCENU RIZIKA

Polukvantitativne (kombinovane) metode za procenu rizika imaju u praksi široku primenu, jer često nije moguće proceniti verovatnoću nastanka neželjenog događaja (pogotovo za retke događaje) i veličinu posledice (različite posledice za različite uslove).

Procenjivanje i rangiranje ovih veličina zasniva se na iskustvu i znanju učesnika u timu za procenu rizika.

Kvalitativne skale sa određenim brojem kvalitativnih opisa za verovatnoću i posledicu su osnov za procenu mere rizika, koja se najčešće određuje kao proizvod nivoa rangiranja verovatnoće i potencijalnih štetnih efekata. Svakoj određenoj kvantitativnoj meri rizika pridružuje se kvalitativno tumačenje, odnosno kvalitativni opis i odgovarajući rang, [Kiš, D.: Znastveni pristup analizi rizika radnog mjesta u procjeni opasnosti, Rad Sigur. ,6, 2002,3, str. 235-253, ISSN 0352-3675. ].

Zajedničko za sve polukvantitativne metode za procenu rizika je da za premeštanje kvalitativnih u kvantitativne ocene pojedinih faktora rizika koriste pristup rangiranja. Svakom stepenu kvalitativne ocene pridodajemo rang - neku uslovnu numeričku vrednost. Pristup rangiranjem se odlikuje jednostavnošću, ali i nemogućnošću uočavanja neznatnih razlika ili nedostataka, [Gušina, L., Vasiljkov, J.; Metode izračunavanja rizika u sustavima menadž-menta sigurnosti. http://www.kvalis.info/dmdocuments/7_225.pdf].

Izbor metode koja će se primeniti za procenu rizika nije ograničen ali je bitno ispuniti sve uslove za praćenje realizacije procene. Za procenu rizika pretežno se koriste polukvantitativne (kombinovane) metode.

Postoje tri pristupa procene rizika kod polukvantitativnih metoda i to:

• matrična metoda procene rizika (zasnovana je na kombinaciji formiranja matrica i tabela),

• tabelarna metoda procene rizika (zasnovana je na formiranju tabela (obrazaca) od svih elemenata za procenu rizika, kao i samog rizika) i

• grafička metoda procene rizika.

Matrica rizika predstavlja kvalitativnu metodu. Ukoliko se preciznije odrede podaci, koji se koriste u njoj, može predstavljati polukvantitativnu metodu. Elementi za procenu rizika kao i sam rizik izraženi su nivoima, numeričkim vrednostima, kvalitativnim opisom i kvantitativnim rangiranjem.

6.2.2.1 Matrična metoda procene rizika

Prvi pristup procene rizika prema polukvantitativnoj metodi zasniva se na formiranju matrice na osnovu kombinacije tabela i podmatrice, za procenu rizika kao proizvoda verovatnoće nastanka neželjenog događaja i njegove posledice.

Jedna od priznatih polukvantitativnih metoda za procenu rizika je matrica 5x5 zasnovana na priznatim i poznatim metodama AUVA (Allegemeine Unfall Versicherungs Anstalt - metoda austrijskog udruženja proizvođača celuloze i papira) i BG (Berufs Genossenschaften - metoda nemačkih strukovnih inženjera). Potrebno je učiniti više koraka da bi se uspostavila matrica 5x5 za procenu rizika.

Prvi korak predstavlja formiranje podmatrice - verovatnoće nastanka neželjenog događaja (tabela 7.4). Za uspostavljanje ove matrice potrebno je obuhvatiti razmatranje sledećih faktora, [Stanković, M., Savić, S.; AUVA metod za procenu profesionalnog rizika: teorija i praksa, 11th International Conference Dependability and Quality Management, ICDQM-2008, Zbornik radova, str. 83-92, Istraţivači centar DQM, Beogard, 2008.]:

Page 7: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

izloženost zaposlenih opasnostima/štetnostima predstavlja trajanje i učestalost ili njihovu kombinaciju, a iskazuje se kao vreme trajanja ili učestalost pojavljivanja. Za faktor izloženosti opasnosti/štetnosti u tabeli br.39 dati su kvalitativni opisi, kvantitativni rangovi i procenti izloženosti opasnostima/štetnostima tokom celog radnog dana, radnog vremena jedne smene ili celokupnog vremena rada u tehnološkom procesu i

ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu (stanje bezbednosti i zdravlja na radu).Za određivanje postojećeg stanja bezbednosti i zdravlja na radnom mestu i u radnoj okolini koristi

se ček-lista (tabela br.40), koja obuhvata pitanja vezana za zahteve bezbednosti i zdravlja na radu. Odgovori DA/NE se daju na osnovu nivoa usklađenosti za zahtevima bezbednosti i zdravlja na radu definisanim u zakonima, pravilnicima, standardima, propisima i normama.

Tabela br. 39: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - izloženost

Izloženost opasnostima / štetnostima tokom radnog dana u % (nedelje, meseca,

godine)

Kvalitativni opis izloženosti opasnostima / štetnostima

Kvantitativno rangiranje izloženosti

opasnostima/štetnostima

Rang

0 – 20 % Vrlo retko 121 – 40 % Povremeno 241 – 60 % Često 361 – 80 % Pretežni deo radnog vremena 481 – 100 % Sve radno vreme 5

Tabela br. 40: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - ček–lista

Redni broj

Pravila bezbednosti i zdravlja na radu

Analiza i procena usklađenosti sa

zahtevima

Stanje bezbednosti i

zdravlja na raduDA/NE

1. Radni prostor

2. Radna površina

3. Sredstva i oprema za rad

4. Sirovine, osnovni i pomoćni materijali

5. Zaštita od udara električne struje

6. Zaštita od atmosferskog pražnjenja

7. Grejanje i ventilacija

8. Mikroklima

9. Osvetljenost

10. Elektromagnetno zračenje

11. Buka

12. Vibracije

13. Hemijske štetnosti

14. Biološke štetnosti

15. Atmosferski i klimatski uticaji

Page 8: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

16. Zaštita od požara i eksplozije

17. Sredstva i oprema za ličnu zaštitu

18. Putevi za prolaz, prilaz i evakuaciju

19. Osposobljenost za bezbedan rad

20. Obaveštenost iz oblasti BZR (znakovi i upozorenja)

21. Pružanje prve pomoći

22. Zaštita nepušača, zabrana uzimanja al-kohola i drugih sredstava zavisnosti

23. Održavanje radnih prostorija

24. Stanje prostorije za ličnu higijenu

25. Inspekcijski nalazi o izvršenom nadzoru

26. Evidencije o povredama, profesionalnim oboljenjima i oboljenjima u vezi sa radom

27. Promocija zdravlja na radu28. Kultura bezbednosti

Ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu na osnovu popunjenih i analiziranih ček-lista (tabela br.41) dati su kvalitativnim opisom i kvantititativnim rangiranjem, što je predstavljeno u tabeli 37.

Tabela br.41: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu

Ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja

na radu u %

Kvalitativni opis ispunjenosti zahteva

Kvantitativno rangiranje ispunjenosti zahteva

Rang

81 -100 % Zadovoljavajuće – nastaviti sa radom 161 - 80 % Preduzeti srednjoročne potrebne mere 241 – 60 % Preduzeti kratkoročne potrebne mere 321 – 40 % Trenutno potrebne mere 40 - 20 % Mere za trenutni prekid rada 5

Rezultat prvog koraka razmatranja procene rizika je uspostavljanje podmatrice verovatnoće nastanka neželjenog događaj (tabela br.42), a vrednost u svakom kvadrantu predstavlja proizvod nivoa rangiranja iz prethodna dva faktora.

Tabela br.42: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - matrica verovatnoće nastanka neželjenog događaja

Izloženost opasnostima/ štetnostima

Stanje bezbednosti i zdravlja na radu

Zadovoljavajuće – nastaviti sa

radom

Srednjoročne potrebne

mere

Kratkoročne potrebne

mere

Trenutno potrebne

mere

Mere za trenutni prekid rada

1 2 3 4 5

Vrlo retko 1 1 2 3 4 5

Page 9: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Povremeno 2 2 4 6 8 10

Često 3 3 6 9 12 15

Pretežni deo radnog

vremena4 4 8 12 16 20

Sve radno vreme

5 5 10 15 20 25

Rangovi verovatnoće nastanka neželjenog događaja su od 1 do 25, a kvalitativni opis verovatnoće i kvantitativni rang su prikazani u tabeli br.43.

Tabela br.43: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rang matrice verovatnoće nastanka neželjenog događaja

Brojčana vrednost verovatnoće

Kvalitativni opis verovatnoće

Kvantitativni rang verovatnoće

1,2 Zanemarljiva 1

3, 4, 5 Mala 2

6, 8, 9 Srednja 3

10, 12,15, 16 Velika 4

20, 25 Izrazito velika 5

Drugi korak za procenu rizika obuhvata analizu mogućih posledica od opasnosti i štetnosti, koje se iskazuju kao povrede, profesionalna oboljenja ili oboljenje u vezi sa radom. Na osnovu opisa posledice i kvalitativnog opisa težine posledice u tabeli br.44 je prikazan kvantitativni rang težine moguće posledice.

Tabela br.44: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rang težine moguće posledice

Opis poslediceKvalitativni opis težine posledice

Kvantitativni rang težine

posledice

Nema opasnosti za život. Beznačajno oštećenje organa. Funkcija održana. Radna sposobnost održana – ogrebotine i manje modrice

Vrlo laka 1

Nema opasnosti za život. Lako oštećenje organa. Privremeno oštećenje funkcija. Radna nesposobnost kratkotrajna – modrice, nagnječenja, posekotine.

Laka 2

Potencijalna opasnost za život. Značajno oštećenje organa ali bez komplikacija. Privremeno bitno smanjenje funkcija. Privremena nesposobnost za rad – rane, ubodi, razderotine, veća nagnječenja, iščašenja i prelomi.

Srednje teška

3

Stvarna opasnost za život. Trajno oštećenje ili uništenje organa. Trajna radna nesposobnost. Amputacija, nagnječenje organa, višestruke povrede i oštećenje nerava.

Teška 4

Page 10: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Smrt ili kolektivna povredaSmrtna ili kolektivna

5

Krajnji rezultat prvog pristupa procene rizika je uspostavljanje matrice rizika. Primenom matrice rizike određuje se rang rizika kao proizvod nivoa rangiranja verovatnoće nastanka neželjenog događaja i nivoa rangiranja težine mogućih posledica. U matrici rizika prikazan je način ocenjivanja rizika koji se sastoji od dva faktora.

U razmatranje uvodimo pet nivoa rangiranja za verovatnoću i za posledice. Kvalitativan opis verovatnoće i posledice prikazan je u tabeli br.45.

Tabela br.45: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - matrica rizika

Verovatnoća nastanka

neželjenog događaja

Težina moguće posledice

Vrlo laka povreda

Laka povreda

Srednje teška

povreda

Teška povreda

Smrtna ili kolektivna povreda

Bolest bez

ikakvih posledica

Bolest - posledice

bitno utiču na radnu

sposobnost

Bolest – posledice

mogu ograničiti

radnu sposobnost

Bolest – trajne posledice koje

uzrokuju gubitak radne

sposobnosti, koje delom

ograničavaju životnu

aktivnost, bolest progresivne

prirode

Bolest – značajno

ograničena životna

aktivnost ili smrtna bolest

1 2 3 4 5

Zanemarljiva 1 1 2 3 4 5

Mala 2 2 4 6 8 10

Srednja 3 3 6 9 12 15

Velika 4 4 8 12 16 20

Izrazito velika

5 5 10 15 20 25

Svakom rangu verovatnoće i posledice pridodata je brojčana vrednost. Pažljivom analizom matrice rizika lako se uočava da ravnomerna skala kvalitativnog rangiranja verovatnoće i posledice odgovara neravnomernoj kvalitativnoj skali. Vrednosti u svakom kvadratu matrice se dobijaju kao proizvodi nivoa rangiranja verovatnoće i posledice na osnovu definicije rizika.

Page 11: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Osim rangiranja brojčane vrednosti rizika u pet nivoa (tabela br. 46) predloženi su načini i mere za sprečavanje, otklanjanje ili smanjenje rizika.

Tabela br.46: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rangiranje rizika

Brojčana vrednost

rizika

Kvalitativni opis rizika

Kvantitativni rang rizik

Način i mere za otklanjanje, smanjenje ili sprečavanje rizika

1, 2 Beznačajan 1Optimalni uslovi rada (optimalna zaštita zaposlenih).

3, 4, 5 Mali 2Zadovoljavajući uslovi rada (poboljšanjem radne discipline zaposlenih i unutrašnjeg nadzora rizik se može dovesti na rang 1).

6, 8, 9 Srednji 3

Uslovi rada u kojima, pod određenim uslovima, može doći do realizacije potencijalne opasnosti/štetnosti i postoji preostali rizik koji se mora staviti pod kontrolu.

10, 12, 15, 16

Visok 4

Rad se odvija u otežanim uslovima uz veliku mogućnost nastanka povrede ili oštećenja zdravlja zaposlenih preduzeti dodatne mere zaštite na bazi analize povređivanja i bolesti zaposlenih.

20, 25 Ekstremni 5

Vrlo teški uslovi rada uz stalnu izloženost zaposlenih opasnostima/štetnostima tokom obavljanja radnih aktivnosti / neophodna zabrana rada.

Očigledno je da je rizik 5 manji od rizika 25, ali da li je stvarno pet puta manji ? Vrednosti 7, 11, 13, 14, 17, 18, 19, 21, 22, 23 i 24 uopšte nije moguće dobiti primenom ove matrice rizika, odnosno zbog formalnosti uvođenja kvantitativnih nivoa rangiranja, brojčane ocene izlaze kao nejednake. Proizilazi da rizik kod ovakve ocene ima diskretnu skalu, odnosno da se može pojaviti samo jedna od unapred određenih i poznatih vrednosti rizika, što ograničava mogućnost upravljanja rizikom. Zato se kod ovakvog pristupa predlaže da se konačne vrednosti rizika vrate u kvalitativni opis rizika. Npr. beznačajan rizik (1...2), mali rizik (3...5), srednji rizik (6...9), visok rizik (10...16) i ekstremni rizik (20...25), [Gušina, L., Vasiljkov, J.; Metode izračunavanja rizika u sustavima menadž-menta sigurnosti. http://www.kvalis.info/dmdocuments/7_225.pdf ].

Kvantitativni rang rizika se mora odrediti za svaku identifikovanu, odnosno moguću opasnost/štetnost na radnom mestu i u radnoj okolini. Radna mesta sa rangovima rizika 1 i 2 smatraju se radnim mestima sa prihvatljivim rizikom, a sa povećanim rizikom su radna mesta sa rangovima 3, 4 i 5.

6.2.2.2 Tabelarne metode procene rizika

Drugi pristup procene rizika koristi već postojeće metode sa formiranim tabelama, koje sadrže kvalitativne opise i kvantitativne, numeričke vrednosti svih faktora rizika potrebnih za procenu rizika.

Za dati scenario opasnosti, izračunate vrednosti rizika nikada ne upadaju u neprihvatljivi nivo rizika (500+) čak i kada postoji šansa da 51 osoba bude usmrćena. Ocena nivoa u ovom sistemu stoga izgleda loše

Page 12: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

zamišljena. Ovo znatno smanjuje vrednost života. Ipak, ovaj sistem ocenjivanja rizika neprekidno se promoviše, [55].

Kod metoda KINNEY i PILZ se za prepoznavanje opasnosti/štetnosti koristi spisak opasnosti/štetnosti iz standarda EN ISO 14121 - 1:2007 [15] i EN ISO 14121 - 2:2007 [EN ISO 14121-2:2007, Safety of machinery – Risk assessment, Part 2: Principles guidance and examples of methods.], a kod nas Pravilnik o proceni rizika na radnom mestu i u radnoj okolini.

KINNEY metoda

Prema metodi KINNEY rizik se računa, korišćenjem obrasca

R = V x U x P,

kao proizvod sledećih faktora rizika, [Кleut, N.: O određivanju rizika, Zaštita u praksi, str. 15-23, Beograd, 2009.]:

verovatnoće povređivanja/oboljenja (V),

učestalosti i vremena izlaganja opasnostima/štetnostima (U) i

posledice, odnosno težine moguće povrede ili oboljenja (P).

Za definisanje faktora rizika V - verovatnoća povređivanja/oboljenja usled nastanka neželjenog događaja koristi se skala sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.47).

Tabela br.47: Metoda KINNEY - verovatnoća povređivanja/oboljenja

Faktor rizika U - učestalost i vreme izlaganja opasnostima/štetnostima koristi skalu sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.48).

Tabela br.48: Metoda KINNEY - učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima

Page 13: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja prikazano je skalom sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.49).

Tabela br.49: Metoda KINNEY - posledica moguće povrede ili oboljenja

Za definisanje nivoa rizika (R) koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.50).

Tabela br.50: Metoda KINNEY - nivo rizika

Page 14: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Prema KINNEY metodi rangovi rizika 1, 2 i 3 predstavljaju prihvatljive, odnosno rizike na radnim mestima za koje se utvrdi da nisu sa povećanim rizikom. Rangovi rizika 4 i 5 predstavljaju neprihvatljive rizike, odnosno karakterišu ona radna mesta koja se Aktom o proceni rizika proglašavaju radnim mestima sa povećanim rizikom.

PILZ metoda

Prema metodi PILZ rizik se računa, korišćenjem obrasca

R = V x U x P x B,

kao proizvod sledećih faktora rizika, [Macdonald, D.: Practical Machinery Safety, Integra Software Services Pvt. Ltd, Pondicherry, India, 2004.]:

verovatnoće povređivanja/oboljenja (V),

učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima (U),

posledica moguće povrede ili oboljenja (P) i

broj osoba izloženih opasnostima/štetnostima (B).

Za definisanje faktora rizika V - verovatnoća povređivanja/oboljenja usled nastanka neželjenog događaja koristi se skala sa 8 nivoa rangiranja (tabela br 51.).

Tabela br.51: Metoda PILZ - verovatnoća povređivanja/oboljenja

Page 15: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Definisanje faktora rizika U - učestalost i vreme izlaganja opasnostima/štet-nostima prikazano je skalom sa 6 nivoa rangiranja (tabela br.52).

Tabela br.52: Metoda PILZ - učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima

Za definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja koristi se skala sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.53).

Tabela br.53: Metoda PILZ - posledica moguće povrede ili oboljenja

Page 16: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Za definisanje faktora rizika B - broj osoba izloženih opasnostima/štetnos-tima koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.54).

Tabela br.54: Metoda PILZ - broj osoba izloženih opasnostima/štetnostima

Definisanje nivoa rizika (R) koristi skalu sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.55).

Tabela br.55: Metoda PILZ - nivo rizika

Svako radno mesto koje ima visok ili neprihvatljiv rizik (numerička vrednost preko 250) utvrđuje se kao radno mesto sa povećanim rizikom, [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1, TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009.].

Na primeru prikazanom u tabeli br. 56 ocenjene su neke verovatnoće dešavanja, učestalost izlaganja i težina moguće povrede. Ocene se razlikuju u zavisnosti od broja izloženih osoba.

Tabela br.56: Korišćenje četvorodimenzionalnog sistema ocene rizika

Page 17: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Pretpostavimo da se u kompaniji pri godišnjem planu isključivanja za rekonstrukciju i odžžavanje sistema odvija aktivnost pri čemu se ocenjuje verovatnoća dešavanja opasnog događaja kao „postoji parna šansa - može se desiti", a ishod može biti fatalan. Za dati scenario opasnosti, izračunate vrednosti rizika nikada ne upadaju u neprihvatljivi nivo rizika (500+) čak i kada postoji šansa da 51 osoba bude usmrćena. Ocena nivoa u ovom sistemu stoga izgleda loše zamišljena. Ovo znatno smanjuje vrednost života. Ipak, ovaj sistem ocenjivanja rizika neprekidno se promoviše, [Manuele, F.A.: Innovations in safety maangement, Addressing career, Knowledge needs, John Wiley & Sons, New York, 2001]. Kod metoda KINNEY i PILZ se za prepoznavanje opasnosti/štetnosti koristi spisak opasnosti/štetnosti iz standarda EN ISO 14121 - 1:2007 [EN ISO 14121-1:2007, Safety of machinery – Risk assessment, Part 1: Principles. ] i EN ISO 14121 - 2:2007 [EN ISO 14121-2:2007, Safety of machinery – Risk assessment, Part 2: Principles guidance and examples of methods.], a kod nas Pravilnik o proceni rizika na radnom mestu i u radnoj okolini.

GUARDMASTER metoda

Jedan od osnovnih obrazaca za procenu rizika je metoda preporučena od strane GUARDMASTER, britanskog snabdevača sistema bezbednosti (kao što su zaštitnici i svetlosne zaštitne zavese). Metoda GUARDMASTER kao i PILZ metoda naglašava da je namenjena da se podstakne metodičan i dokumentovan način procene rizika.

Metodom GUARDMASTER rizik se računa, prema obrascu

R = V + U + P

kao zbir sledećih faktora rizika, [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1, TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009. , Macdonald, D.: Practical Machinery Safety, Integra Software Services Pvt. Ltd, Pondicherry, India, 2004.]:

verovatnoća povređivanja (V),

učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima (U) i

posledica odnosno težina moguće povrede ili oboljenja (P).

Za definisanje faktora rizika V - verovatnoća povređivanja usled nastanka neželjenog događaja koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.57).

Tabela br.57: Metoda GUARDMASTER - verovatnoća povređivanja

Verovatnoća povređivanja (V)

Page 18: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Rang Numerička vrednost Kvalitativni opis verovatnoće

1 1,0 Mala

2 2,0 Moguća

3 4,0 Verovatna

4 6,0 Sigurna

Definisanje faktora rizika U - učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima koristi skalu sa 3 nivoa rangiranja (tabela br.58).

Tabela br.58: Metoda GUARDMASTER - učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima

Učestalost izlaganja opasnosti/štetnosti (U)

Rang Numerička vrednost Kvalitativni opis učestalosti, odnosno vremena izlaganja

1 1,0 Retko – jednom nedeljno ili ređe

2 2,0 Povremeno – dnevno ili ređe

3 4,0 Često – više puta u toku dana

Za definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težine moguće povrede ili oboljenja koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.59).

Tabela br.59: Metoda GUARDMASTER - težina posledice

Posledice (P) odnosno težina moguće povrede ili oboljenja

Rang Numerička vrednost Kvalitativni opis posledice

1 1,0 Lakše povrede – nagnječenja, udari, posekotine

2 3,0 Srednje teške povrede – povrede bez trajnih posledica (lomovi, opekotine)

3 6,0Teške povrede – povrede sa trajnim posledicama (nepokretnost, amputacija udova, gubitak vida, oštećenje disajnih organa)

4 10,0 Smrtni ishod

Primenom ove metode rizik, koji se definiše kao zbir numeričkih vrednosti verovatnoće povređivanja, učestalosti izlaganja opasnostima/štetnostima i težine posledice, kategoriše se na skali od 3 do 20 pri čemu najmanji rizik nosi ocenu „3" (1+1+1) a maksimalni ocenu „20" (6+4+10), [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1, TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009.].

Sledeći korak u primeni ovog obrasca predstavlja eventualna korekcija proce- njenih vrednosti, ukoliko se utvrdi neki od faktora navedenih u tabeli br.60, [Allen Bradley SafeBook 3, , Guardmaster].

Tabela br. 60: Metoda Guardmaster - korekcioni faktori prilikom procene rizika

Page 19: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Red. broj

Karakteristični faktori Korekcije

1 Opasnostima je izloženo više od jedne osobePomnožiti faktor P – težina povrede sa brojem ugroženih osoba

2 Rukovalac mašinom je neiskusan i neobučen Dodati 2 poena na ukupnu ocenu rizika

3Veoma dugačak interval (duži od godinu dana) između dva izlaganja

Dodati poene tako da faktor U – učestalost izlaganja bude maksimalan

4Produženo vreme zadržavanja u opasnoj zoni bez potpunog isključivanja mašine sa energije napajanja

Ukoliko je vreme duže od 15 minuta po izlaganju dodati 1 poen na faktor U – učestalost izlaganja

Za definisanje nivoa rizika (R) koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.61).

Tabela br.61: Metoda GUARDMASTER - nivoi rizika

Nivo, odnosno rang rizika (R)

Rang Numerička vrednost Kvalitativan opis nivoa, odnosno ranga rizika

1 oko 1 i 2 Zanemarljiv rizik

RADNO MESTO NIJE SA POVEĆANIM RIZIKOM

2 6 Mali rizik

3 6 - 15 Umeren rizik

4 15 Visok rizik RADNO MESTO SA POVEĆANIM RIZIKOM

Svako radno mesto koje ima visok rizik (numerička vrednost preko 15) utvrđuje se kao radno mesto sa povećanim rizikom.

FINE metoda

Metoda FINE se koristi kao predloženi metod za donošenje odluke da li je trošak za korigovanje rizika opravdan i koliko brzo bi rizici mogli biti korigovani. Ideja da se rizici izračunaju i efektivno kvantifikuju nije nova. Vilijam Fajn (William T. Fine) je 1971. godine, kada je bio na funkciji šefa Odeljenja za bezbednost u Vojno-pomorskoj laboratoriji u Silver Springu u Merilendu, SAD, napisao izveštaj pod naslovom „Matematičke procene za kontrolu opasnosti". Prema FINE metodi rizik se računa, korišćenjem obrasca

R = P x E x C

kao proizvod sledećih faktora rizika, [ Brauer, L.R.; Safety and Health for Engineers, Wiley-interscience, pages 654-655, New Jersey, USA, 2006, ISBN-13: 978-0-471-29189-3.1]:

verovatnoća povređivanja/oboljenja (P),

učestalost dešavanja opasnog dogaĎaja (E) i

posledica moguće povrede ili oboljenja (C).

Za definisanje faktora rizika P - verovatnoća povređivanja ili oboljenja odnosno mogućnost da će se desiti niz nesreća u potpunosti koristi se skala sa 6 nivoa rangiranja (tabela br.62 ).

Tabela br.62: Metoda FINE - verovatnoća povređivanja/oboljenja

Page 20: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Za definisanje faktora rizika E-- učestalost dešavanja opasnog događaja koristi se skala sa 6 nivoa rangiranja (tabela br.63).

Tabela br.63: Metoda FINE - učestalost dešavanja opasnog događaja

Faktor rizika C - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja koristi za definisanje skalu sa 6 nivoa rangiranja (tabela br.64).

Tabela br.64: Metoda FINE - posledica moguće povrede ili oboljenja

Page 21: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Iako metoda FINE posebno ne nabraja nivoe rezultata rizika i nivoe preporučenih mera za njih, data su tri nivoa rezultata rizika i mera (tabela br.65).

Tabela br.65: Metoda FINE - nivo rizika

Svako radno mesto koje ima procenjeni rizik sa numeričkom vrednošću preko 89 utvrđuje se kao radno mesto sa povećanim rizikom. Rezultat rizika može da se primenjuje za donošenje odluke koliko brzo treba da se deluje da bi se korigovale opasnosti.

Vrednost troškova opravdanosti (J) može da se izračuna iz sledeće formule:

gde je: R - rizik CF - faktor troškova DC - stepen korigovane vrednosti

Definisanje faktora troškova (CF) prikazano je skalom sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.66).

Page 22: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Tabela br.66: Metoda FINE - faktor troškova

Za definisanje stepena korigovane vrednosti (DC) - koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.67).

Tabela br.67: Metoda FINE - stepen korigovane vrednosti

Numeričke vrednosti za sve faktore koji figurišu u formuli za vrednost troškova opravdanosti (J) usvajaju se iz tabela 7.24-7.29.

Metoda FINE predlaže da je trošak opravdan ukoliko je izračunato da je J > 10, a ukoliko je J < 10 trošak je neopravdan.

Fajnov izveštaj pokazuje da su vrednosti koje se dodeljuju u određenim faktorima empirijske i da se izvode iz njegove najbolje procene.

Kada se razmatraju procene i/ili troškovi prema metodi FINE treba imati u vidu da je Izveštaj napisan 1971. godine.

6.2 .2.3 Grafička metoda procene rizika

G. F. Kinney i A. D. Wiruth su, 1976. godine u Weapons centru za pomorska naoružanja u China Lake, California, napisali izveštaj pod naslovom „Praktična analiza rizika za upravljanje bezbednošću" („Practical Risk Analysis for Safety Management").

Autori se pozivaju na Fajnov raniji rad i kažu da su mnoge njihove procene zasnovane na Fajnovom izveštaju. Autori su takođe razvili brojčanu ocenu rizika razmatrajući verovatnoću, učesta-lost izlaganju i posledice, pri čemu su korišćene termine drugačije definisali u odnosu na Fajna.

Osim toga, numeričke vrednosti date za klasifikaciju za svaku različitu kategoriju su takođe drugačije.

Osim matrične i tabelarne metode, od kojih su neki primeri prikazani u prethodnom tekstu, za procenu rizika može se koristi i grafička metoda.

Page 23: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Kinney i Wiruth su razvili grafičku metodu sa ciljem da se analiziraju rizici i opravdanost troškova primenjenih korektivnih mera. Ova grafička metoda se sastoji iz dva formirana nomograma, [39,49]:

nomogram za analizu rizika (slika 37) i nomogram za analizu opravdanosti troškova (slika 38).

Nažin korišćenja nomograma za analizu rizika: odredite procenjenu vrednost za verovatnoću i užestalost, povucite pravu liniju kroz procenjene

vrednosti sve do linije veze,

procenite moguće posledice i

povucite pravu liniju od tažke na liniji veze kroz procenjene moguće posledice i produžite tu liniju do nivoa rangiranja rizika.

Sl. 37Nomogram za analizu rizika

Ukoliko je neophodno, treba uraditi još i sledeće:

određeni rang rizika preneti do slike 38,

procenite smanjenje rizika,

povucite pravu liniju da biste spojili vrednost nivoa rangiranja rizika i smanjenja rizika i produžite tu liniju do linije veze i

procenite troškove neophodne za korekciju.

Page 24: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Povucite liniju od tačke na liniji veze kroz procenjene troškove neophodne za korekciju sve do faktora opravdanosti.

Kao i u slučaju Fajnovog sistema, vrednost opravdanosti manja od 10 pokazuje da je predloženo smanjenje rizika diskutabilno. Tri nivoa opravdanosti su: visoko isplativ, opravdan i diskutabilan.

Sl.38 Nomogram za analizu opravdanosti troškova

6.2.3 KVANTITATIVNE METODE ZA PROCENU RIZIKA

Kvantitativne metode za procenu rizika podrazumevaju iskazivanje rizika u očekivanim novčanim troškovima na godišnjem nivou. Neke organizacije bi prihvatile ovakav nain analize rizika jer bi im bilo omogućeno planiranje novčanih sredstava. Rukovodstvu se omogućuje na taj način da i bez poznavanja tehnččkih pojedinosti sistema donese odluku. Ipak treba imati na umu da vrednosti nekih resursa nije uvek moguće iskazati novčano, pa i rezultat tada ne bi predstavljao stvarno stanje.

Kvantitativni kriterijum koristi numeričke vrednosti kako bi se opisala verovatnoća nastanka neželjenog događaja i veličine štete – posledice, [Adamović, Ţ., Voskresenski, V., Tul, P.; Održavanje na bazi rizika, prvo izdanje, Društvo za tehničku dijagnostiku Srbije, Beograd, 2007, ISBN 86-6542-081-0.].

Page 25: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

6.2.4 METODA ZA PROCENU RIZIKA VISOKE TEHNIČKE ŠKOLE STRUKOVNIH STUDIJA IZ NOVOG SADA

Nа Visokoj tehničkoj školi strukovnih studijа iz Novog Sаdа je formirаnа metodа procene rizikа i primenjenа u velikom broju projekаtа koji su rаđeni zа nаručioce iz privrede. Metodа je u nekoliko nаvrаtа objаvljivаnа, kаko u zemlji , tаko i u inostrаnstvu . Dа bi se аnаlizirаlа upotrebа ove metode u oblаsti informаcione tehnologije dаće se krаtаk primer metode, а istovremeno prikazati korekcijа metode. [Nikolić, B.: Procene rizika na radnom mestu i u radnoj okolini, Tempus 157871 seminar 1, str. 77-119.Visoka tehnička škola strukovnih studija u Novom Sadu, Velika Plana, 2010. ].

Metodа procene rizikа:

1. prvi korаk: definisаnje nivoа rizikа

o Zаnemаrljiv h < 5 o Nizаk аli znаčаjаn 5 ≤ x < 50 o Visok 50 ≤ x < 500 o Neprihvаtljiv x ≤ 500

2. drugi korаk: određivаnje rizikа kаo proizvod verovаtnoće dogаđаnjа, učestаlosti, veličine štete i uticаjа brojа ljudi istovremeno izloženih riziku:

R= V*F*Š*B

3. treći korаk: određivаnje elemenаtа koji utiču nа veličinu rizikа: 4.

zа rаdno mesto verovаtnoćа dogаđаjа (iz tаbele) zа rаdnu okolinu: rizik se određuje nа sličаn nаčin učestаlost izloženosti opаsnosti (iz dаte tаbele) stepen moguće štete (iz dаte tаbele) koeficijenаt brojа rаdnikа izloženih riziku (iz dаte tаbele) verovаtnoćа dogаđаjа se određuje nа sledeći nаčin

Iz tаbele verovаtnoće može se uspostаviti mаtemаtičkа zаvisnost verovаtnoće i promenljive „n“ а nа ukupаn broj posmаtrаnjа u ovom slučаju „N“ = 8, i onа je dаtа u tаbeli br.69.

Page 26: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Tabela br. 69: Tabela verovatnoće

n 1 2 3 4 5 6 7 8

V 0,033 1 1,5 2 5 8 10 15S

koro

nem

oguć

e –

mog

uće

sаm

o po

dek

stre

mni

m

okol

nost

imа

Vrl

o m

аlo

vero

vаtn

o –

аli i

pаk

mog

uće

Mаl

o ve

rovа

tno

–аl

i se

mož

e de

siti

Mog

uće

–аl

i nij

e uo

bičа

jeno

50%

mog

uće

Ver

ovаt

no –

nije

izne

nаđe

nje

Ver

ovаt

no –

treb

а oč

ekuj

ivаt

i

Izve

sno

–si

gurn

o će

se

desi

ti

f(x) = 16,46 (n/N)2,7

n – broj negаtivnih opаžаnjа N – ukupаn broj opаžаnjа

f(x) 0,06 0,39 1,16 2,53 4,63 7,57 11,48 16,46

Вероватноћа дешавања (V) / Контакта са опасношћу

Скоро немогуће – могуће само под екстремним околностима 0,06Врло мало вероватно – али ипак могуће 0,39Мало вероватно – али се може десити 1,16Могуће – али није уобичајено 2,5350% могуће 4,63Вероватно – није изненађење 7,57Вероватно – треба очекивати 11,48Извесно – сигурно ће се десити 16,46

учесталост изложености опасности (из табеле)

Учесталост изложености опасности (F)

Једном у радном веку 0,1

Годишње 0,5

Месечно 1,0

Недељно 1,5

Дневно 2,5

Часовно 4,0

Константно 5,0

степен могуће штете (из табеле)

Page 27: Upravljanje Rizikom Metode Za Procenu Rizika

Степен могуће штете (Š), узимајући у обзир најгори могући случај

Огреботина / модрица / мотивација 0,1

Посекотина / благи пропратни ефекти / опекотине / подршка менаџмента 0,5

Комуникација / знања и способности 1,0

Мањи ломови или блага болест (привремена) / све психофизичке особине заједно

2,0

Ломљење веће кости или озбиљна болест (привремена) 4,0

Губитак уда, ока, вида (перманентно) 6,0

Губитак два уда, очију (перманентно) 10,0

Фаталност 15,0

коефицијенат броја радника изложених ризику (из табеле)

Број људи изложених опасности (B)

1 – 2 особе 1

3 – 7 особа 2

8 – 15 особа 4

16 – 50 особа 8

преко 50 особа 12

Sаdа će formulа zа izrаčunаvаnje rizikа dobiti oblik:

R = f (x) * F * Š * B