Upustvo za izradu pismenog dijela maturskog rada

JU MJEOVITA SREDNJA ELEKTROTEHNIKA KOLSKA GODINA

KOLA TUZLA 2012./2013.

MATURSKI RAD

Predmet: Telekomunikacije

Tema: Plazma,lcd,led,3d tv prijemnici,mogucnosti i pravci razvoja tv prenosa

MENTOR: UENIK:

Adin Huremovi, dipl.ing.el.teh. Mirnes Bijesovic

Razred: IVt3

TUZLA, maj, 2013.god.

Sadraj

Dodatak 1. Informativni list maturskog rada

1. Uvod

Televizija (gr. tele=daleko+lat.visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraeno TV, openiti je naziv za skup tehnologija koje omoguuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraenih zvukom. Rije televizija moe oznaavati osim cijelog televizijskog sistema i televizijski prijemnik (obino ga zovemo televizor ili skraeno TV), te televizijsku tvrtku, odnosno televizijski servis koji postoji i u naoj zemlji.

Prvi koji je smislio rije televizija bio je ruski znanstvenik Konstantin Perskyl, na Prvom kongresu o elektricitetu u Parizu 1900. godine. On je spajajui grku i latinskiu rije,( gr. tele=daleko + lat. visio = gledanje, slika, prikaz,) smislio termin televizija. Meutim, nije bilo dovoljno smisliti ime, kot John Logie Baird postigao je 25. listopada 1925. ono to nikom do tada nije uspijelo, prenio je prvu televizijsku sliku na udaljenost od nekoliko metara. Princip je postavljen, trebalo ga je samo nastaviti dalje usavravati, tako se uskoro tih nekoliko metara pretvorilo u nekoliko kilometara, a svi smo svjedoci kako je nastavilo dalje.

Slika 1. Najstariji ispravni televizor

1.1 Povijest televizije

Poslije otkria radija (polovica 19. stoljea - Nikola Tesla) koji je prenosio zvuk na daljinu putem radiovalova, te otkria kinematografije (prvo snimanje u povijesti to jest prvi film "Izlazak radnika iz tvornice" brae Lumiere 1895 godine , i prve javne kinoprojekcije "Dolazak vlaka" u Grand Caffe-u u Parizu) - samo je trebalo spojiti obje tehnologije, tj. snimati osim zvuka i sliku, te osim beinog prijenosa opet prikazati pred gledateljima sliku i zvuk.

Ideja mehanike televizije potie jo iz 19. stoljea, Paul Gottlieb Nipkow jo je 1884. zamislio skenirajui disk, no prvu demonstraciju izveo je John Logie Baird's 25. Septembra 1925. godine. irom SAD-a u prvoj polovici 20. stoljea razvilo se nekoliko razliitih tv standarda, dok nije 1941. dogovoren jedan zajedniki standard te je potom uvedena standardna slika od 525-linija.

U Europi je u Sovjetskom Savezu 1944. razvijen, 1946. standardiziran te 1948. je odrana prva javna demonstracija 625-linijskog sustava koji je kasnije postao europskim standardom, koji je u uporabi jo i danas, jer nasljednik (HDTV) sa 1080 linija je u Hrvatskoj bio jedno vrijeme u periodu eksperimentalnog emitiranja (u SAD-u se HDTV emitira komercijalno od 31. jula 1996.

1.2 Tehnologija televizije

Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u elektrini signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postie razlaganjem slike na pojedinane linije koje se nalaze jedna ispod druge ("skeniranje"). U poetku razvoja to se radilo mehanikim putem (Nipkowljev disk). To je ubrzo zamijenjeno elektronskom zrakom upravljanom elektrinim ili magnetskim poljem (elektronska cijev). Danas se za snimanje koriste i poluvodiki elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i vie digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).

Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi koja je poznata iz fizike, a to je da se veina boja i njihovih nijansi moe dobiti mijeanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe daje dojam crvene, zelene i plave boje (takozvani Red Green Blue model ili skraeno RGB).

1.2.1 Predstavljanje boja

Boje moemo predstavljati na vie naina, a izbor zavisi od karaktera i namjene analize. Prije svega tu je skalarni nain prikazivanja boja ukoliko su poznate samo 2 boje:

A sad emo konaan model dobiti sabiranjem ova dva modela:

Za odreene aplikacije je zanimljivo predstavljanje boja u prostoru, pa se u tu svrhu koriste razliiti koordinatni sistemi. Na slijedeoj slici je pikazan metod prikazivanja boja u prostoru odnosno pomocu koordinatnog sistema, a ovaj se sistem jos naziva i RGB sistem ili model:

Slika 1.1 RGB model

RGB sistem je prikazan kao jedinina kocka kod koje se u svakom od vrhova nalazi po jedna odreena boja, dok vrh kocke koji lei u koordinatnom poetku oznaava bijelu boju (W 1:1:1), jer su u ovom sluaju sve tri boje podjednako zastuljene. Kretanje unutar ove kocke odnosno kretanje u koordinatnom sistemu daje podatak o svakoj od boja i njenu glavnu karakteristiku a to je sjajnost ili bljesak. Nedostatak ovog modela u odnosu na vizuelni model ovjeka je tekoa zamiljanja kolor nijansi u tri vrijednosti odnosno u tri razliite boje. Drugi problem je taj to geometrijska distanca jedne i ostalih boja ne odgovara razliitim osjeajima raznovrsnih boja.

Zbog ovih nesavrenosti je koncipiran CMY model( cian, magenta, yellow) odnosno CMYK model (CMY + black8crna boja)) koji je takoe ilustrovan jednom kockom. U ovom modelu su zamjenjene pozicije crne i bijele boje u odnosu na njihove pozicije u RGB modelu.

Ovaj model su mnogo koristi a najvie u raznim vrstama printera, jer i pored svojih nesavrenosti RGB model zauzima prvo mjesto u industrijama televizora, igrakih konzola i slino.

Slika 1.2 CMYK model

Pomenute, odnosno navedeni sisteme to jest modele boja je mogue konvertovati prema slijedeoj matrici:Pored pomenutih kolor modela, ili prostornih modela koristi se jos i YCbCr model koji je prikazan na slijedeoj slici:Slika 1.3. YcbCr modelVidimo da ova tri signala formiraju prostorni koordinatni sistem pri emu cilindar u sreditu kocke oznaava nijanse od crne do bijele boje, a brojevi 1023 oznaavaju broj mogunosti nijansi po svakoj od osa.

1.2.2. Klasifikacija linearnih izoblienja kod tv signala

Glavni faktori koji uzrokuju degradaciju kvaliteta analognog kompozitnog video signala su izoblienja (linearna i nelinearna) i umovi.Ako privremeno zanemarimo nelinearna izoblienja, onda moemo ponaanje studijske opreme u smislu linearnih izoblienja tretirati u dva domena:

Frekventni domen to znai posmatranje amplitudnih odziva (spektri) i grupnog kanjenja u frekventnom domenu

Vremenski domen - pri emu poredimo valne oblike na izlazu pod testom sa odgovarajuim valnim oblicima

Na slijedeoj slici je prikazana uobiajena podjela linearnih izoblienja:

Slika 1.4. Linearna izoblienja

Za mjerenje definisanih tipova linearnih izoblienja koriste se odreeni standardni test signali.Svaki od test signala ima specificirani frekventni spektar podeen za ispitivani frekventni domen. Mjerenje frekventnih odziva se vri upotrebom takozvanih multiburst signala iji je valni oblik prikazan na slici iznad.

1.2.3 Nelinearna izobienja

Slika 1.5 Nelinearna izoblienja

Prenosna karakteristika realnog video signala nije u potpunosti linearna, to znai unoenje nelinearnih izoblienja. Nelinearna izoblienja zavise od:

Srednjeg nivoa slike APL (Average Picture Level)

Trenutne vrijednosti luminantnog signala

Amplitude krominanse

U zavisnosti od vrste ureaja i naina obrade luminanse i krominanse, nelinearnosti moguuticati na luminansu i/ili krominansu individualno, a mogu uzrokovati i interakciju meunjima.Podjela nelinearnih izoblienja je data ematski na slici 1.5.

1.2.4 umovi

umove definiemo kao neeljene parazitne signale koji se superponiraju odnosno suprotstavljaju korisnom signalu. Primjer jedne kategorizacije umova je dat na slijedeoj slici:

Slika 1.6. Kategorizacija umova

Sa slike moemo zakljuiti da postoje 2 vrste osnovnih umova u zavisnosti od mehanizma njihovog generisanja i to :

nekoherentni umovi(sluajni) - su generisani od strane elemenata sklopova i rezultat su kombinovanog efekta termikih umova i umova otki efekta

koherentni - koji se generie izvan ureaja i on ne posjeduje karakteristike sluajnog uma.

1.3 Analogna televizija

Analogna televizija je jo uvijek prevladavajua tehnika emitiranja u veini drava svijeta.

U uptrebi je nekoliko videostandarda za format slike i nain kodiranja boje:

PAL - prenosi se 25 slika (50 poluslika) u sekundi koje imaju po 625 linija

SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija

NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija

Noviji ureaji za prijem podravaju sva tri standarda i imaju izbornike za dabir pravoga odvojene po kanalima. Ako se koristi televizija krivog standarda, koji ne podrava prijemnik, i dalje e se vidjeti slika, ali e doi do pomaka boja (to obino daje crnobijelu ili titravu sliku).

Elektronikim putem je to mogue jednostavno ispraviti pomakom faze (spajanjem kondenzatora izmeu vodia) (PAL i SECAM), koji su slini. NTSC moe pri krivom koritenju izazvati efekt "suene slike" s "odrezanim stranicama" (widescreen nain).

1.4 Digitalna televizija

Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odailjaa ili kabelom. Postie se vea rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 1080 linija navie HDTV). Osim toga, ovo omoguuje i mnoge napredne usluge.

Kvaliteta slike i zvuka je openito bolja od analogne. Meutim, digitalna televizija po svojoj definiciji ima vrlo lijepu sliku i ton do otre granice, kada signal postaje previe distortiran.

Analogna televizija ima blagi prijelaz, dok kod digitalne ili ima signala ili ga nema. Kad ga ima, moze ga biti u prekidima (digitalne smetnje) ili, ako je jaina signal preko 50% posto (teoretski, u praksi 65% jacine signala je potrebno) to se smatra kvalitetnim digitalnim signalom. Veina ureaja za digitalni prijem ima ugraene vizualne indikatore jaine signala.Po samom svom nainu rada, digitalni signal je manje podloan "analognim" smetnjama (prirodni ili umjetni um ("brum")) i zbog toga daje bolje rezultate pri slabijem signalu.Najbitniji naini prijenosa digitalnog televizijskog signala su zemaljski DVB-T, kabelski DVB-C i satelitski DVB-S.

1.5 Tehnike za prijenos podataka

Vjerovatno najfundamentalniji aspekat sistema za prenos podataka odnosi se na tehniku koja se koristi za predaju podataka izmedju dvije take (predajnika/prijemnika). Prenos podataka izmedju predajnika i prijemnika vri se preko prenosnog medijuma. Prenosni medijum moe biti:

trasiran(guided)

netrasiran(unguided).

U oba sluaja komunikacija se ostvaruje zahvaljujui prostiranju elektromagnetnih talasa. Kod trasiranog prenosa prostiranje talasa (adekvatniji termin u ovom sluaju je elektrini signal) se usmjerava du fizikih puteva kakvi su upredeni kablovi, koaksijalni kablovi, optika vlakna, itd. Kod netrasiranog prenosa prostiranje elektromagnetnih talasa se vri kroz vazduh, vakum, tenost. Prijenosni put izmedju dvije take naziva se veza(link), a dio veze koji je namenjen prijenosu podataka zovemo kanal. Termin direktna veza(direct link) se odnosi na prenosni put izmedju dva uredjaja du koga se prostiranje signala izmedju predajnika i prijemnika ostvaruje bez posrednika. U ovom sluaju kao posrednici na prenosnom putu ne smatraju se ureaji tipa pojaavaili, repetitor ija je osnovna uloga da poveaju snagu (amplitudu) signala du prenosnog puta, tj. da kompenziraju slabljenje, signala kroz prenosni medijum. Na slici 1.7 prikazane su dvije konfiguracije koje se najee koriste kod trasiranog prijenosa. Kod usmjerenog prenosa tipa taka-ka-taki(point-to-point) prikazan na slici 1.7 a) ostvarena je direktna veza izmedju predajnika i prijemnika, a kod vietakaste(multipoint) konfiguracije medijum za prijenos je djeljiv izmedju veeg broja uredjaja slika 1.7 b).

Slika 1.7.a) Point to point prijenos podataka

Slika 1.7.b) Multipoint prijenos podataka

2. Plasma TV

Plazma televizori (engl. plasma display panel PDP) su vrsta ravnih pljosnatih ekrana ne veih od 32 ina. Naziv plazma potie od naina grae elija koja sadri naelektrisan jonizovan gas ili jo poznatije kao fluorescentna cev. Televizor osvetljava hiljade sitnih taaka(koji se nazivaju pikseli) sa visokoenergetskim snopom elektrona. U veini sistema postoje tri piksel boje - crvena, zelena i plava- koje su jednako rasporeene na ekranu. Kombinacijom ovih boja u razliitim proporcijama televizor moe proizvesti itav spektar boja. Osnovna ideja plazma ekrana je da osvetli siuno obojene fluorescentne cevi da bi stvorile sliku.

Slika 2. Samsungov plasma Tv

2.1 Historijski razvoj plasma TV-a

Maarski fiziar Kalman Tihanyi je 1936. prvi opisao princip rada plazma televizora i osmislio prvi ravni ekran. Prvi prototip za plasma ekrane izmiljen u julu 1964., na Univerzitetu u Ilinoisu,od strane profesora Donalda Bitzera, Gene Slotova i tek diplomiranog studenta Roberta Vilsona. Donald Bitzer je dobitnik Emi nagrade za dostignua u tehnologiji plasma ekrana. Do jula 1964. tim je napravio prvu plasmu sa jednom elijom. Dananji plasma televizori koriste milione elija. Nakon 1964 godine , televizijska preduzea razmatraju uvoenje plasma televizora, lternativu televizorima sa katodnom cijevi. Originalni jednobojni (najee narandasti ili zeleni, ponekad uti) paneli uivali su talas popularnosti ranih 1970-ih jer su ekrani bili robusni i nije bila potrebna ni memorija niti kolo za osveavanje slike. Dug period pada prodaje prati kasne 1970-e.Plazma ekrani su sa relativno velikim ekranima i samim tim su bili veoma atraktivni. 1983. godine je IBM uveo jednobojni narandasti ekran za model IBM 3270. Godine 1992. Fujitsu je prikazao prvi plasma ekran u boji. Bio je to hibrid zasnovan na plasma ekranu, stvoren na Univerzitetu Ilinois i postigao je superiornu osvetljenost. Pionir je 1997. poeo prodaju prvog plasma televizora. Veliina ekrana je 1992. iznosila 21 in.Najvei plasma ekran prikazan je u Las Vegasu 2006. godine. Ima 103 ina i napravljen je od stane Panasonika. U prvoj polovini 2008 godine prodaja TV ekrana bila je 22,1 miliona klasinih TV sa staklenom katodnom cijevi, 21,1 milion sa LCD ekranom, te 2,8 miliona sa plazma ekranom. U 2010. prve isporuke plazma televizora na globalnom nivou dostigle su 18,2 miliona jedinica.

2.2 Nain rada plasma televizora

Ksenon i Neon su plemeniti gasovi koji se nalaze u plasma televizorima. Sadrani su u stotinama hiljada elija koje se nalaze izmeu dvije staklene ploe. Dugake elektrode postavljene su du staklenih ploa sa obje strane elija. Adresne elektrode se nalaze iza elija, odnosno du zadnje staklene ploe. Prozirne elektrode su obloene izolacionim dielektrinim materijalom i prekrivene su zatitnim slojem magnezijum oksida i postavljene su ispred elija du prednje staklene ploe. Oba seta elektroda se proteu du itavog ekrana, gde su prozirne elektrode rasporedjene u horizontalnim redovima, dok su adresne elektrode rasporeene u vertikalnim redovima, tako da ove elektrode obrazuju reetkastu strukturu. Za jonizaciju gasa u odreenoj eliji upravljaka jedinica ekrana televizora, usmjerava na elektrode koje se ukrtaju u toj eliji. Ovaj proces se odvija na hiljade puta u jednom djeliu sekunde, usmeravajui za svaku eliju posebno. Kada su elektrode koje se ukrtaju naelektrisane, razlikom napona meu elektrodama, elektrina struja protie kroz gas u elijama. Elektrina struja stvara brz protok naelektrisanih estica, ime se dovodi do pobuenja atoma gasa koji oslobaa ultraljubiaste fotone, koji su nama nevidljivi. Osloboeni ultraljubiasti fotoni dolaze u interakciju sa fosfornim materijalom kojim je obloen zid elija. Kada ultraljubiasti foton pogodi atom fosfora u eliji, jedan od elektrona fosfora iskae na vii energetski nivo to dovodi do zagrijavanja atoma, a kada se elektron vrati na svoj preanji energetski nivo on oslobaa energiju u obliku vidljive svetlosti fotona. Fosfor u plazma televizorima isputaju svetlost u boji kada su pobueni. Svaki piksel se sastoji od tri posebne subpikselne elije. Jedan od podpiksela sadri fosfor koji emituje crvenu svijetlost, drugi podpiksel sadri fosfor koji emituje zelenu svijetlost i trei podpiksel sadri fosfor koji emituje svijetlost plave boje. Razliitom varijacijom impulsa elektrine struje koja protie kroz elije, upravljaki sistem moe da povea ili smanji intezitet svake boje subpiksela, ime se postie na hiljade razliitih kombinacija crvene, plave i zelene boje. Na ovaj nain upravljaka sistem moe da proizvede itav spektar boja.

Slika 2.1 Nain rada plasma televizora

2.3 Prednosti i nedostatci plasma televizora

Dokazano je da plasma ekrani utiu na globalno zagrijavanje. Proizvodnja azota triflourida ili NF3 se smatra veoma jakim staklenim gasom koji se koristi za vrijeme proizvodnje plasma televizora, ime se doprinosi globalnom zagrijavanju. Plasma televizori imaju poveanu potronju elektrine energije u odnosu na ostale ekrane, jer se proizvode sve veih dimenzija.

Prednosti su :

Veliina - debljina i teina neke su od najvanijih prednosti u poreenju sa klasinim i projekcijskim televizorima. Dijagonalno rastojanje izmeu dva suprotna ugla ekrana su standardne mjere i ne zavise od proizvoaa.

Izbor - spektar veliina ravnih televizora je izuzetno irok . Veina modela ipak se nalazi u rasponu od 32 (81 cm) do 42 (107 cm).Najea dimenzija plasma televizora je od 42 pa navie.

Izgled - veoma su tanki, pogotovo ako se ima u vidu njihova debljina od prije nekoliko godina. Takoe zbog svoje konstrukcije ne zauzimaju mnogo mjesta, kao preani CRT televizori.

kvalitet slike - plasma televizori imaju visok kvalitet slike. Sadraj visoke rezolucije prikazan na plasmi izuzetno je kvalitetan. Takoe, plasma televizori imaju gotovo trenutni odziv slike. Plasma televizori posebno dolaze do izraaja u zamraenim prostorijama, zbog odlinog odnosa kontrasta. Takoe ima veoma irok ugao gledanja.

vijek trajanja - plasma televizori traje najmanje 60.000 radnih sati, mada noviji modeli dolaze sa garancijom i do 100.000 radnih sati.

Nedostatci su :

cijena - televizor iste veliine izraen u CRT tehnologiji ili LCD je jeftiniji nego plasma televizor.

problem zapeene slike se javlja u poenim satima rada televizora. Ova pojava nastaje kada se na ekranu nalazi due vremena neka statika slika, pa se slika upee

Potronja - plasma televizori koriste vie elektrine energije nego to je potrebno prosjenom LCD televizoru.

Sluanje radija na niskim talasima(AM), moe dovesti do ometanja rada plasma televizora.

Prednja staklena povrina jako reflektira svetlo. U plasma televizore novijih generacija ugrauju se filteri kako bi se smanjilo bljetavilo

3. LCD TV

LCD predstavlja skupni naziv za tanki ravni oblik displeja, koji se sastoji od veega ili manjeg broja piksela koji se nalaze u mrei ispred nekog izvora svjetla, velika prednost ovakvih displeja jest upravo izvanredno mala potronja elektrine energije, ime su pogodni za ugradnju u ureajima koji se napajaju preko baterija. Svaki piksel na LCD-u sastoji se od sloja molekula tekuih kristala koji se nalazi izmeu dva prozirna sloja elektroda i dva polarizirajua filtra, na kojima se nalaze utori okomiti jedni na druge.

3.1 Historija LCD-a

LCD (engl. liquid crystal display) su ekrani koji se temelje na tehnologiji tekuih kristala. LCD je ravni, tanki monitor iji je ekran sastavljen od odreenog broja piksela koji su poredani ispred nekog svjetlosnog izvora. Troi veoma malo elektrine energije, te zauzima malo prostora. Tekue kristale otkrio je jo 1888. godine austrijski botaniar F. Reintzer, kada je prouavao tvar po imenu cholesteryl benzoate. Taljenjem te tvari, dobio je mutnu tekuinu koja se hlaenjem bistrila i na kraju kristalizirala. Meutim, tek je 1968. godine pronaena tvar koja je na sobnoj temperaturi imala ove karakteristike. Prvi LCD televizor su konstruirali strunjaci Japanske kompanije Epson 1973. godine. Prvi LCD televizor u boji proizveden je 1984. godine.

3.2 Princip rada i tekui kristali

Tekui kristali su organske molekule koje stvaraju posebno stanje materije koje se nalazi izmeu krutog i tekueg pa prema tome posjeduju svojstva karakteristina za oba stanja:

fluiditet tekuine

strukturna i optika svojstva kristala

Specifino dvojno svojstvo ovih materijala je direktno odgovorno za njihovu tehnoloku primjenu naprimjer u izradi termokrominh termometara, raznih vrsta zaslona, elektrooptikih prekidaa, fotonaponskih elija i drugo.

Dok nema elektrinog napona, tekui kristali se nalaze u takozvanome relaksiranom (kaotinome) stanju. Kada tekuim kristalima dovedemo napon, oni se "sloe" uz mikroskopske ljebove na elektrodama. Utori na dvjema elektrodama su meusobno okomiti pa se molekule "slau" u koncentrinim krugovima. Svjetlo to emitira izvor koji se nalazi iza elektroda se zato zakree dok prolazi kroz sloj kristala, to mu omoguuje da proe kroz drugi polarizirajui filtar. Pola intenziteta svjetla apsorbira se na prvome polarizirajuem filtru, ali je u pravilu cijeli sklop potpuno proziran. Kada se na elektrode dovede elektrini naboj, molekule tekuih kristala se smjetaju paralelno s elektrinim poljem, to za posljedicu ima umanjeno skretanje svjetla. Kada bismo tekue kristale potpuno polarizirali, prolazee svijetlo bi bilo polarizirano okomito na drugi filtar i samim time bi svjetlo bilo potpuno blokirano, piksel se ne bi upalio. Kontrolirajui zakretanje kristala svakog piksela, svjetlo moe veim ili manjim intenzitetom prolaziti kroz filtre omoguavajui osvjetljenje piksela. Kako bi se utedjelo u proizvodnji LCD prijemnika, u pravilu se koristi tehnika multipleksiranja. Kod multipleksiranih displeja elektrode se grupiraju i spajaju zajedno u retke i stupce, svaki sa svojim napajanjem i kontrolom napajanja. Softver koji pokree elektroniku tada pali retke i stupce po odreenome redoslijedu. Otuda pojam refresh rate-a (fast response time odnosno vrijeme odziva) kao jedna od osnovnih znaajki televizija i monitora.

Slika 3. Princip rada LCD-a

Teni kristal je elatinozna masa, koja je smjetena izmeu prozirnih elektroda. Pod djelovanjem upravljakog napona na elektrode, estice kristala se orijentiu u odreenom smijeru i poinju ispoljavati polarizirajui efekat, proputajui samo odreeni dio svjetlosnog spektra. Proputanjem eljenog dijela spektra i blokiranjem neeljenog odreuje se intenzitet i boja svjetlosnog elementa (pixela) i na taj nain se moe generisati slika kao matrica upravljivih piksala.

Postoje dva osnovna tipa LCD ekrana: monohromatski i kolor. Monohromatski su osjetno jednostavniji i samim tim jeftiniji. Kolor varijante su puno kompleksnije, a samim tim i skuplje.

Slika se formira osvjetljavanjem jedne linije za drugom ekrana, dok se ne iscrta cijela slika. To znai da je vrijeme osvjetljaja osnovnog elementa slike Tes = Ts/480, gdje je Ts vrijeme formiranja cijele slike. Ovako malo Tes se negativno odraava na nivoe osvjetljaja i kontrasta. Slika je blijeda, a kontrast iznosi svega 1:10. Kontrast je odnos najsvjetlijeg i najtamnijeg elementa slike. Poto se slika formira iz linija, prva linija mora zadrati osvjetljaj dok se ne iscrta zadnja linija slike. To znai da se moraju koristiti ekrani sa velikom perzistencijom. Visoka perzistencija znai tromost ekrana, pa se na ovakvim ekranima ne mogu prikazivati filmovi i slini video sadraji, jer ekran ne moe pratiti dinamiku slike. Broj upravljakih tranzistora je minimalan Nut=640+480=1120. Obzirom na relativno slab kvalitet slike, a dobru robusnost, ovi ekrani se koriste za situacije gdje dinamika prikaza nije od posebnog znaaja (POS terminali, signalizacija na aerodromima, table za obavjetenja itd.).

Tehnologija proizvodnje ovih ekrana poznata je pod imenom TFT (en. Thin Film Transistor), a naziv potie od naina proizvodnje upravljakih tranizistora. Kod kolor ekrana upravlja se svakim elementom slike posebno, pa je broj upravljakih tranzistora Nut jako velik. Za rezoluciju ekrana 640*480, P-om 80486. Obzirom da se(Nut=640*480*3=921600, to je uporedljivo sa svaki elemenat slike sastoji od 3 podpixela i da se moe upravljati osvjetljajem svakog subpixela, mogue je postii potpuni kolor efekat. Obzirom da se upravlja pojedinanim elementima slike Tes = Ts, pa perzistencija ekrana nije problem i moe biti minimalna. Dinamika slike vie ne zavisi od perz. ekrana, ali se kao problem javlja tromost samog tenog kristala. Tehnoloki napredak je dovoljan da ovi ekrani mogu prikazivati filmove i video sadraj, ali su ipak mogui problemi u dinamici slike pri sportskim prijenosima, filmovima i slinim dinamikim sadrajima.

Matrice:

Danas na tritu postoje 3 glavne vrste matrica:- TN+Film (ili samo TN) - Twisted Nematics- MVA/PVA/S-PVA - Multi/(Super)Pattern Vertical Alignment- IPS/S-IPS - (Super) In-Plane Switching/H-IPS

TN matrice se nalaze u najveem broju LCD monitora, karakterizira ih odlina brzina odaziva, niska cijena, osrednji vidlivi kut, osrednji raspon i vjernost boja.Ove matrice koriste obino 6-bitnu matricu, ili 16.2 milijuna boja koje postiu ditheringom (brza izmjena npr. izmeu 253 i 255 nijanse) da bi postigli dojam 244 nijanse.esto su jedini izbor za jeftinije monitore, ali nipoto se ne smiju smatrati loima.Kako tehnologija napreduje tako napreduju i TN matrice, tako da dananje verzije imaju poprilino solidan vidljvi kut i izraene boje (iako ne pretjerano vjerne), te monitorizasnovani na ovoj tehnologiji mogu vrlo dobro posluiti za igre, filmove, office i sl, pogotovo uzevi u obzir njihovu cijenu.TN modeli se mogu prepoznati po tome to im je deklarirani vidljvi kut iskoro uvijek =20"), a imaju najbolji (najvjerniji) prikaz boja, odlian kontrast, najbolji vidljivi kut od svih tipova matrica, i predstavljaju jedini pravi izbor za grafiare. Boljka im je via cijena te tea dobavljivost.

Prednosti su :

openito vea izvorna rezolucija (vei broj piksela na ekranu)

troe neto manje energije od plazmi

openito su laganiji kod istih dijagonala

nemaju problema sa upeenim slikama

pogodniji su za spajanje na raunalo i igranje igara na konzolama poput Sony Playstationa

LCD zasloni manje reflektiraju svijetlo od plazma zaslona i pogodniji su za upotrebu u osvjetljenim i otvorenim prostorima;

Nedostatci su :

loiji kontrast

neto loiji prikaz i prirodnost boja u odnosu na plazma TV

manji vidljivi ugao

mogui zaglavljeni i mrtvi pikseli

znatno vee vrijeme odziva piksela nego kod plazma ekrana to moe uzrokovati razmazivanje slike prilikom prikaza brzih pokreta

4. LED TV

Princip rada LED televizora se bazira na Le diodi, odnosno iza ekrana televizora se nalazi mrea izdjeljna na jako male dijelove koji predstavljaju piksele. U svakom pikselu se nalaze po 3 Le diode koje kombinacijom odnosno radom na principu RGB daju razne nijanse.

Princip koji je prethodno naveden se naziva LED pozadinsko osvijetljenje i radi tako to su LE diode smjetene iza zaslona. Uz lokalno priguivanje smjetaju se u skupine, a svjetlost svake od tih skupina LED dioda kontrolira se zasebno.

Kljuna prednost je da proizvodi bogatije i punije crne nijanse i stvara vjernije boje od LCD zaslona.

Rezultat

LED moe stvoriti iznimnu preciznost boja i poboljati kontrast, naroito kod tamnijih boja.

Drugi nain je EDGE LED:

Edge LED.Kako radi?

LED diode smjetene su oko rubova televizora i svjetlost se pomou ploica za navoenje svjetlosti ujednaeno distribuira po zaslonu.

Kljune prednosti

Izbjegavanje potrebe za svjetlima iza zaslona.

Rezultat

Nevjerojatno tanak televizor. Debljina modela BRAVIA ZX1 iznosi samo 9,9 mm.

Svi unutarnji i vanjski LED display-i odlikuju se kvalitetnom slikom i stabilnim radom.Imaju sve napredne mogunosti kao to su:

svi formate slika, video zapisa, tv signala i signala iz kamera

LED Display

Namijenjeni indoor i outdoor zidovima

Odlina vidljivost po danu i po noi, pri svim osvijetljenjima i u svim vremenskim uvjetima

Prikaz svih video signala

Vijek trajanja vie od 100.000 sati

Najnovija tehnologija OLED

Plasma i LCD e uskoro postati stvari povijesti, zamislite li TV ekran toliko tanak kao list papira i teak svega nekoliko daga, ili tako fleksibilan da ga moete omotati oko rukava, a u stvarnosti neunitiv.

Prvo je bio bio Liquid Crystal Display (LCD), onda je dola plasma, a poslije nje Surface-conduction Electron-emitter (SED). I sada, ovima trima tehnologijama pridruuje se etvrta tehnologija tankog ekrana i to jedna mogli bi rei iz budunosti, savitljivi ekrani. Nazvana je OLED, ili Organic Light Emitting Diode tehnologija i obeeva revoluciju svega onoga to koristi displej za prikaz informacija, poevi od mobitela, PDA i tipkovnica, do kompjuterskih monitora i HD TV-a.

Prvi OLED razvila je tvrtka Kodak 1980.g. i od tada kompanije kao Samsung i Sony rade samostalno na daljnjem usavravanju OLED-a. Njihov rad konano ubire plodove i moemo rei kako je nova tehnologija tu, pred nama.

Kako OLED radi :

Najraniji proizvod za trite koji je samostalno proizvodio osvijetljenje za prikaz podataka, bio je Light Emitting Diode, ili skraeno LED. Ovaj poluvodiki proizvod emitirao je svijetlo, kad je kroz njega prolazila struja, bez izgaranja vlakna i zato se smatralo da e biti vrlo pouzdan, dugotrajan izvor svijetla. Uskoro se ta tehnologija poela koristiti na sve vrste displeova, od runih satova i radio skala, do ak instrument tabli na automobilima.

Sredinom 1970.g. Sony je poeo upotrebljavati LED na vrlo velikim TV ekranima na stadionima, u prijemnim i koncertnim dvoranama, ali nisu nikad mogli napraviti video ekran temeljen na LED, koji bi bio praktian za kunu upotrebu, radi veliine i potronje energije za tadanju LED tehnologiju. Koristio se pasivni sustav, LCD, za proboj na podruju kune i slubene elektronike.

OLED je ispunio ovaj zahtjev postavljajui serije organskih tankih premaza (filmova) izmeu dvije transparentne elektrode. Elektrina struja uzrokuje da ovi premazi proizvode sjajno svijetlo. Upotrebom poluvodike tehnologije, svaki piksel moe se samostalno pobuditi odreenim slijedom kontroliranja uzoraka svijetlosti i boje, koji u takvoj kombinaciji stvaraju sliku. Organski proces koriten kod OLED-a, naziva se elektrofosforescencija i bioloki je fenomen, koji je zapaen i zauujui ve vjekovima.

Krijesnice, planktoni i mnoga druga morska stvorenja posjeduju ovaj prirodni fenomen. Ali tek u poslijednjih par godina mogue ga je sintetizirati umjetnim putem.

ak i kad su ovi OLED paneli premazani s nekoliko slojeva premaza Fluoro-karbonskih polimera (polimeri na bazi ugljika), rezultat je sustav, koji je vrlo tanak, esto i manje od 0.5 tisuinki milimetra. Ovakvi OLED-i su proizvodi sa samoluminirajuim (samoosvijetljavajuim) ekranima, kojima nije potrebno pozadinsko osvijetljenje i mogu raditi s vrlo malim naponom od samo 2 10 volti. Ovakvi se ekrani mogu proizvoditi da budu fleksibilni (savitljivi) i s gutom vidljivosti do 170 stupnjeva.

Dva naina za pobuivanje OLED-a

Ba kao LCD i plasma, tako se i OLED moe napraviti kao pasivna ili aktivna matrica. Pasivna matrica bi bila ona kod koje su redovi i stupci piksela selektirani. Na primjer, pobuujui red br. 6 i stupac br 5 znai kako e samo ti pikseli u naznaenom redu i stupcu svijetliti. Ovakav djelomini radni mod je idealan za male, jeftine displeje, kao npr na smart-card i na satovima.

Druga metoda, aktivna matrica, je ona kod koje svaki LED element je predveden odvojeno do ruba ekrana i pokrenut s vlastitim tranzistorom, koristei TFT (Thin-Film-Transistor) tehnologiju. U ovom sluaju, svaki LED moe se upaliti ili ugasiti, bez obzira to se dogaa na ostalom dijelu ekrana. Ovakav nain rada daje bri vremenski odgovor matrice i omoguuje bolju kontrolu osvijetljenja i kontrasta.

Prednosti OLED-a

OLED-i posjeduju nekoliko prednosti u kvaliteti to ih ini idealnim za HDTV. Oni su svijetliji i jasniji od bilo koje tehnologije s pozadinskim osvijetljenjem. Oni reagiraju bre kod promjene signala, od plasme ili LCD-a, postajui tako puno bolji izbor za video materijal sa snanim i brzim pokretima. Takoer su i laki, to se tie teine, a i trajniji su. Koristei fleksibilni supstrat, ovi ureaji postaju skoro neprobojni na udarce, ili torzionalne sile (izvijajue). Imaju i vei temperaturni pojas rada, pa ih to ini pogodnim za neprikladna okruenja. Bez pozadinskog osvijetljenja, znai i manju potronju energije, kao i jednu komponentu manje za kvarenje.

Trenutno se mogu vidjeti (na izlobama) OLED paneli, tanji od plasmi i LCD-ova, te kako su polimerni filmovi, koji se nanose na OLED-e, fleksibilni, te izuzetno tanki, ne trebaju im krute podloge, kao kod drugih dviju tehnologija. Ovo bi znailo kako se OLED ekrani mogu savijati poput lista papira. OLED je i svijetliji od LCD-a, jer je emitirajua tehnologija, a ne samo prenosiva. Kako OLED-i ne funkcioniraju na bazi blokiranja svijetla, ve ga sami proizvode, oni i nemaju probleme s gledanjem van centra ekrana, kao to je to sluaj kod LCD-ova.

Slijedea prednost OLED-a je kad se jednom budu proizvodili, serijski e ih se moi proizvoditi i u velikim dimenzijama ekrana. Budui je OLED u biti plastian, moe se proizvoditi u obliku velikih tankih ploa, daleko lake od polaganja liquid cristal elemenata, ili araniranja tisua trobojnih plasma elija, na staklenu podlogu.

Mane OLED-a

Iako OLED tehnologija izgleda na svojoj povrini savreno, ipak postoje i neki problemi. Prije od svega, iako crvene i zelene LED-ice imaju dug vijek trajanja, od 10 000 do 40 000 sati, plava komponenta pokazuje bre kvarenje nakon odprilike 3 000 do 5 000 radnih sati. Dakle, ova tehnologija je za sada ograniena na trajnost plave komponente. Takoer, u trenutku ovog pisanja, proizvodni procesi OLED-a su vrlo skupi, ali kao i kod drugih proizvoda cijena je direktno vezana za njega. Kako sve bude napredovalo tako e i cijena padati, ba kao i kod LCD-a i plasme.

Konano, OLED matrica se lake moe otetiti vodom. Bez zatite, na nain da ga se zatvori nekom vrstom vodonepropusnog pokrova, OLED, proliven piem moe biti oteen.

5. 3D TV

2010. godina e biti upamena po masovnoj promociji 3D proizvoda i usluga u cijelom svijetu. 3D televizija je posljednja revolucija u kunoj zabavi koja je stigla u dnevne sobe diljem svijeta, stvarajui ivopisnije i atraktivnije video materijale blie stvarnosti. Ovo nije prvi susret potroaa s 3D prikazom slike, ona je bila dostupna mnogo prije u raznim oblicima, a ve je neko vrijeme mogue gledati dokumentarne filmove, holivudske hitove, koncerte i nogomentne utakmice u kinima opremljenima potrebnom 3D opremom. Dolazak 3D-a u dnevne sobe potroaa oznaio je Blu-ray 3D standard koji je svjetlo dana ugledao 17. prosinca 2009., usporedno s dolaskom Cameronovog Avatara, filma koji mnogi smatraju glavnim pokretaem popularizacije 3D-a.

Razvoj 3D su podrali najvei proizvoai televizora, Sony, Philips, LG, Samsung i Panasonic, a potonja dva su prva ponudila tritu 3D televizore potrebne za gledanje 3D sadraja.

3D televizori (skraeno 3D TV) koriste novu tehnologiju prikaza koja omoguuje brzo osvjeavanje ekrana kako bi oba oka dobila dovoljan broj informacija za fluidan prikaz slike iji elementi mogu izlaziti iz ekrana, no isto tako nude veu dubinu u odnosu na konvencionalne 2D televizore.

Za gledanje 3D filmova i TV programa potrebno je posjedovati slijedee:

1. 3D TV prijamnik2. 3D naoale kompatibilne s tehnologijom prikaza koju koristi 3D TV3. 3D Blu-ray reproduktor, 3D sukladan satelitski prijamnik ili PC opremljen grafikom karticom koja podrava stereoskopski 3D (primjerice aktualan NVIDIA 3D Vision)4. 3D sadraj, bilo da se radi o 3D Blu-ray filmu, 3D satelitskom programu ili 3D kompatibilnoj igri

Parametri kao to su veliina dijagonale, rezolucija, prikaz boja, kontrast i ostali parametri i dalje su vaei kada su 3D televizori u pitanju, a bitno je naglasiti kako putem 3D televizora moete normalno pratiti sve vrste 2D materijala.

3D TV i 3D-ready TV koja je razlika?

Vano je biti upoznat s novom nomenklaturom kada su 3D prijamnici u pitanju. 3D TV podrazumijeva televizor uz koji dolazi sve potrebno za uivanje u 3D sadrajima odmah po vaenju iz pakiranja. Ovo obino ukljuuje potrebne 3D naoale bez koji 3D efekt nije mogue vidjeti na stereoskopskim zaslonima. Primjer 3D TV-a jest Panasonic TX-P50VT20E.

S druge strane, 3D-ready TV su povoljniji od 3D TV-a iz razloga to oni ukljuuju potrebne tehnologije za reprodukciju 3D materijala, no bez dodatne investicije u 3D naoale ne moete gledati 3D program. Primjer takvog televizora je Philips 40PFL8605H.

Iako bi se moglo zakljuiti kako se radi o dvije razliite vrste TV prijamnika, to nije istina i oba tipa su podjednako dobra za prikaz 3D programa, bilo da se radi o filmovima, TV programu ili igrama. 3D-ready televizori su povoljnija rjeenja i bolji izbor za sve koji ele posjedovati 3D televizor, no nemaju jo elju ili mogunost gledanja 3D programa.

Aktivni i pasivni 3D to je to?

Prikaz trodimenzionalne slike za masovno trite je mogu na dva osnovna naina: aktivni i pasivni. Obje tehnologije omoguuju normalan prikaz klasinog 2D programa, filmova i igara, no uz pomo specijalnih 3D naoala mogu kreirati trodimenzionalnu sliku. Kod aktivnih 3D sustava koriste se napajane naoale koje umjesto lea od stakla koriste dva LCD ekrana koji naizmjenino blokiraju sliku za jedno pa za drugo oko, u sinkronizaciji s prikazom slike na ekranu kako bi stvorile efekt stereoskopije. Polarizacijski 3D koristi jednostavnije naoale koje ne zahtijevaju napajanje, iznimno su lagane i cijenom daleko povoljnije.

Kako funkcionira aktivni 3D?

Aktivni 3D HDTV koristi za rad zahtijeva sinkronizator i aktivne 3D naoale (3D active shutter glasses). Sinkronizator se obino nalazi integriran u okvir 3D televizora, a kod pojedinih modela se zasebno nabavlja i montira na vidljivo mjesto kako bi mogao sinkronizirati sliku i 3D naoale. Aktivne 3D naoale (3D active shutter glasses) za svoj rad zahtijevaju napajanje, a koje moe biti bilo putem ianog kontakta ili integriranih baterija kako bi naizmjenino gasile i palile svako od stakala (odnosno LCD ekrana) u skladu s taktom koji im alje sinkronizator. Veina 3D naoala u ovom trenutku na tritu koristi infra crvenu vezu (IR), dok postoje i modeli koji koriste Bluetooth tehnologiju koja ne zahtijeva direktnu vidljivost. Putem aktivnog 3DTV-a i naoala gledatelj vidi punu HD razluivost za svako oko, dakle 1920 piksela u 1080 linija, tako da se aktivni modeli esto oznauju i kao Full HD 3D. Nedostaci aktivnog 3D-a su izraeno disanje jako svjetlih dijelova slike, te crosstalk, odnosno slabo vidljiv obris slike koji je namijenjen za drugo oko, a nastaje zbog sporosti matrice zaslona da dovoljno brzo osvjei sliku. Na izostanku crosstalka aktivno rade svi proizvoai, a glavni predstavnici aktivnog 3D-a su Samsung, Sony i Panasonic.

Kako funkcionira pasivni (polarizacijski) 3D?

Polarizacijski 3D se tako zove jer koristi tehnologiju prikaza koju je mogue polarizirati putem posebnih 3D naoala koje na zahtijevaju baterije, iznimno su lagane i jednostavno konstruirane, te su cijenom daleko povoljnije od aktivnih 3D modela. Najpopularnije 3D naoale su one koje gledatelji dobiju u kinima opremljenim RealD 3D tehnologijom, a koja je najzastupljenija u 3D kino dvoranama diljem svijeta. Pasivni 3D je na trite prvi izbacio LG 2011. godine, a njegovim su stopama zatim krenuli Philips, Toshiba, Haier, a uskoro i korejski Samsung. Polarizacijske 3D naoale imaju nekoliko prednosti nad aktivnim modelima za rad ne zahtijevaju baterije niti bilo kakvo napajanje, iznimno su lagane i cijenom daleko pristupanije od aktivnih rjeenja, tako da uz mnogo manju investiciju moe cijela obitelj i pokoji lan rodbine uivati u 3D materijalima. Kod prikaza 3D slike, polarizacijska tehnologija rezultira mnogo mirnijom slikom bez titranja svjetlijih regija slike koje su karakteristine za aktivni 3D, a ako se gleda s dovoljno velike udaljenosti, dupla slika odnosno crosstalk nee biti vidljiv. Nedostatak polarizacijskog 3D prikaza lei u polovici efektivne rezolucije (svako oko vidi pola vertikalne rezolucije, dakle umjesto 1920 piksela u 1080 linija stvarno se vidi 1920 piksela u 540 linija), radi ega slika nije toliko otra i ima isprepleten izgled, pojavi crosstalka ako se ekran gleda preblizu ili iz kuta veeg od 15 stupnjeva u odnosu na horizontalu.

Pretvaranje 2D sadraja u 3D (i obrnuto) je li mogue?

Mogue je u oba smjera zahvaljujui ugraenim algoritmima u 3D televizora pomou kojih se 2D sadraj moe pretvoriti u 3D. Iako 2D sadraji dobivaju na dubini i boljem osjeaju prostora, efekt nije toliko vjerodostojan i kvalitetan kao u sluaju originalnog 3D materijala. Vrlo dobra usporedba je diskretni 5.1 zvuni zapis u odnosu na stereo pretvoren putem Dolby Pro-Logic ili DTS: Neo algoritma u viekanalni zvuk koliko god da je algoritam dobar, prostornost nikada nee biti onako dobra kao kada svaki zvunik dobiva svoj tono definiran zvuni signal.

3D televizori takoer mogu bez gubitka na kvaliteti prikazati standardni 2D materijal. Zahvaljujui veim frekvencijama osjeavanja, kod LCD zaslona rezultat je glatka 2D slika bez titranja i znaajnijih zamuenja.

4. Zakljuak

Ovim smo pokuali da vam pokaemo zastarelost dosadanjeg TV sistema koji vodi poreklo jo iz tridesetih goidna prolog veka. NoviHD-TV sistem po prvi put predstavlja ozbiljan tehnoloki iskorak po kvalitetu slike i nainu prenosa TV signala i najavljuje jo vee promene u televizijskom mediju. Sve su ovo odline vesti za gledaoce koji e moi da uivaju kraj svojih, neba tako malih ekrana, i gotovo e moi da vide sliku na TV koja e biti gotovo istovetna sa slikom u prirodi. Pored svega ovoga hteo bih da naglasim da se u svetu nije stalo samo na ovome, veda se razvio novi TV sistem koji pomera granice domiljenosti ljudskog uma. Taj novi sistem je 3D televizija koja e gledaocima dati iluziju da se nalaze na samom mestu dogaanja onog to se emituje preko njihovih prijemnika. Iako je ovo naprednija tehnologija od televizije visoke definicije, ona nee zaiveti u naim domovima bar jo nekih 10-ak godina zbog slabe kupovne moi stanovnitva. Tako da televizija visoke definicije svakako predstavlja nau sadanjost i budunost i ini da pogled u na prozor u svet bude lepi.

Veliki ekrani HD TV-a, tanki kao list papira, vrlo su veliki izazov za napredak prve skale za upotrebu OLED-a. Iako je Samsung objavio izradu prvog 40 inchnog OLED TV-a, temeljenog na ovoj tehnologiji, jo uvijek je nejasno kad e OLED biti puten u masovnu proizvodnju, te kad e biti cjenovno kurentan sa trenutnim tehnologijama. Ako ispuni sva oekivanja, moe donijeti vrlo veliki niz raznih pogodnosti.

5. Literatura

[1] http://sr.wikipedia.org/wiki/Plazma_televizor (15.05.2013)

[2] http://www.scribd.com/doc/9707701/TV-TEHNIKA- (16.05.2013)

[3] https://hr.wikipedia.org/wiki/Televizija (17.05.2013).

[4] Mark Blach, Complete digital design, McGraw-Hill, 2003.

[5] http://www.csee.wvu.edu/digital/book/chapters/TTL.pdf , (20. 12. 2009.)

[6] http://www.wikipedia.org

Miljenje mentora o radu: ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Predloena ocjena: ___________________ ( __ )

Ispitiva:_____________________________

lanovi komisije:

1.___________________________________

2.___________________________________

Izdvojeno miljenje:

Datum odbrane: ___. ___. _______.

PAGE