Uputstvo za primjenu Zakona o procjeni uticaja na životnu …documents.rec.org/publications/EIA_Publikacija.pdfUputstvo za primjenu zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu 3

Uputstvo za primjenu Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu

Program izgradnje kapaciteta za sprovođenje zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA), strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (SEA) i integrisanoj kontroli i sprječavanju zagađivanja (IPPC) u Crnoj Gori

O REC-u

Regionalni centar za životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu (REC) je nestranačka, nezavisna, neprofitna međunarodna organizacija čija je uloga pružanje pomoći u rješavanju problema u životnoj sredini u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CIE).

REC sprovodi svoju misiju kroz promovisanje saradnje između nevladinih organizacija, vladinih institucija, biznis sektora i drugih partnera u oblasti zaštite životne sredine, kao i pružanjem podrške razmjeni informacija i procesima učešća javnosti u

donošenju odluka koje se tiču životne sredine.

REC su 1990. godine osnovale Sjedinjene Američke Države, Evropska komisija i Mađarska. Rad REC-a je danas zasnovan na Povelji koju su potpisale vlade 29 zemalja i Evropska komisija i na međunarodnom ugovoru potpisanom sa vladom Mađarske.

Sjedište REC-a je u Sentandreji, u Mađarskoj, a Kancelarije se nalaze u svakoj od 17 zemalja korisnica REC-ovih programa: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Estoniji, Hrvatskoj, Latviji, Litvaniji, Mađarskoj, Makedoniji, Poljskoj,

Rumuniji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji i Turskoj. REC aktivno učestvuje u ključnim globalnim,regionalnim i lokalnim procesima i doprinosi očuvanju životne sredine i održivosti u okviru

i izvan granica zemalja u kojima ima svoje kancelarije, prenoseći znanje i iskustvo ostalim zemljama i regionima.

Donatori REC-a u nekoliko proteklih godina su Evropska komisija i vlade Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, BJR Makedonije, Crne Gore, Češke, Es t onije, Finske, Holandije, Hrvatske, Italije, Japana, Kanade, Latvije, Litvanije, Luksemburga,

Mađarske, Norveške, Njemačke, Poljske, Rumunije, Sjedi nje nih Američkih Država, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španije, Švajcarske, Švedske, Turske i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i druge međuvladine i privatne institucije.

Cjelokupan sadržaj ove publikacije je autorsko pravo ©2009 Regionalni centar za životnu sredinu za Centralu i Istočnu Evropu(REC), Kancelarija u Crnoj Gori

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se umnožavati ili prodavati bez prethodne pismene dozvole od nosioca autorskih pravaISBN: 970-86-909417-5-9

Izdavač: Regionalni centar za životnu sredinu za Centralu i Istočnu Evropu (REC), Kancelarija u Crnoj Gori

Bulevar Ivana Crnojevića 16/II 81000 Podgorica Crna GoraTel: (382-20) 210-235, Fax: (382-20) 210-236, E-mail: [email protected], Website: http://www.rec.org.me/

Program izgradnje kapaciteta za sprovođenje zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA), strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (SEA) i integrisanoj kontroli i sprječavanju zagađivanja (IPPC) u Crnoj Gori

Uputstvo za primjenu Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu

Autori:Lazarela KalezićBranka Knežević

Mr Vasilije Bušković

Oktobar 2009, Podgorica

Izdavač:Regionalni centar za životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu (REC),

Kancelarija u Crnoj Gori

Za izdavača:Mr Srna Sudar Vilotić, direktor REC kancelarije u Crnoj Gori

Autori: Lazarela KalezićBranka Knežević

Mr Vasilije Bušković

Urednik izdanja:Mira Vasiljević

Lektura:Lida Vukmanović Tabaš

Priprema za štampu:Adil Tuzović

Štampa: Mouse studio, Podgorica

Tiraž: 100

ISBN:970-86-909417-5-9

Sva prava zadržana© 2009 REC Kancelarija u Crnoj Gori

Zabranjena je prodaja i reprodukcija izdanja bez dozvole izdavača

Publikacija izdata u okviru projekta “Program, izgradnje kapaciteta za sprovođenje zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA), strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (SEA) i integrisanoj kontroli i sprječavanju zagađivanja (IPPC) u Crnoj Gori”,

uz finansijsku podršku Ministarstva stanovanja, urbanog planiranja i životne sredine Kraljevine Holandije.

Uputstvo za primjenu zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu

3

Akronimi i skraćenice 5 Uvod 71. Propisi Crne Gore 92. Ciljevi i principi EIA 133. Procedura EIA 174. Odlučivanje o potrebi procjene uticaja 214.1 Osnovne informacije 24

4.2 Kako odlučiti da li zahtjevati procjenu uticaja za određeni Projekat? 24

4.3 Kako ocijeniti „značaj” uticaja? 25

4.4 Donošenje odluke o potrebi sprovođenja EIA 29

5. Određivanje obima i sadržaja elaborata procjene uticaja 325.1. Alternative 33

5.2. Predviđanje mogućih uticaja i njihova ocjena 33

5.2.1 Predviđanje uticaja 34

5.2.2 Ocjena uticaja 34

5.3. Mjere za ublažavanje uticaja 34

5.3.1 Ocjena efikasnosti mjera ublažavanja 34

5.4. Monitoring 35

5.4.1. Šta treba pratiti programom monitoringa? 35

6. Odlučivanje o davanju saglasnosti na elaborat procjene uticaja 397. Učešće javnosti 457.1. Zašto učešće javnosti? 47

7.2. Elementi efikasnog učešća javnosti 48

7.3. Pravo na pravnu zaštitu 48

8. Prekogranični uticaj 498.1. Procedura uključivanja javnosti u EIA kad je u pitanju prekogranični uticaj 51

9. Umjesto zaključka 53Prilog I Lista i projekti za koje je obavezna procjena uticaja na żivotnu sredinu

i Lista II projekti za koje se može zahtijevati procjena uticaja na životnu sredinu 57

Prilog II Kontrolna lista za odlučivanje o potrebi procjene uticaja 67

Prilog III Kontrolna lista za određivanje obima i sadržaja 73

Prilog IV Kontrolna lista za elaborat procjene uticaja 85

Prilog V Lista zainteresovanih organa i organizacija 101

Prilog VI Primjene i efikasnost direktive o procjeni uticaja na životnu sredinu 85/337/eec koja je

izmijenjena i dopunjena direktivom 97/11/ec izvještaj evropske komisije (2003) i (2009) 105

Prilog VII Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu

Prilog VIII Direktiva Savjeta 97/11/EC kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 85/337/EEC

o procjeni uticaja određenih javnih i privatnih projekata na životnu sredinu

SADRŽAJ

Sadržaj


5

AKROnIMI I SKRAćEnICE

EIA (Environmental Impact Assessment) - Procjena uticaja na životnu sredinu

IPPC (Integrated Pollution Prevention and Control) - Integrisano spriječavanje i kontrola zagađivanja

SEA (Strategic Impact Assessment) - Strateška procjena uticaja na životnu sredinu

Scoping - određivanje obima i sadržaja elaborata procjene uticaja na životnu sredinu

Screening - odlučivanje o potrebi procjene uticaja

Akronimi i skraćenice

UpUtstvo za primjenU zakona o procjeni Uticaja na životnU sredinU


7

UVOD

Termin procjena uticaja na životnu sredinu (Environmental impact assessment , u daljem tekstu EIA) opisuje proceduru koja se sprovodi za određeni tip projekata prije nego oni budu odobreni. EIA omogućava da faktori životne sredine budu dati s istom težinom kao i ekonomski i socijalni faktori kada se razmatra planirani projekat, a u svrhu podrške održivom obrascu razvoja, korišćenja zemljišta i resursa u gradovima, naseljima i ruralnim područjima.

EIA je postupak identifikacije, predviđanja, tumačenja i procjene informacija o mogućem uticaju predložene aktivnosti ili projekta na životnu sredinu i ljude, kao i prijedlog mjera za sprječavanje i ublažavanje tih uticaja.

Osnovni efekat primjene postupka jeste procedura kojom se definiše da se saglasnost daje prije nego nosilac projekta reali zuje planirani Projekat za koji postoji vjerovatnoća da će imati značajan uticaj na životnu sredinu. Dakle, EIA treba inicirati u ranoj fazi razvoja Projekta kako bi postala sastavni dio procesa planiranja. Ipak, nosilac projekta odlučuje da li će se priprema Elaborata o procjeni uticaja odvijati paralelno s projektovanjem, kako bi se stvorio uspješan okvir da ekološka razmatranja i proje ktovanje budu u interakciji.

Analiza životne sredine može ukazati na mogućnosti izmjene Projekata kako bi se na taj način izbjegli ili smanjili na najmanju moguću mjeru njegovi vjerovatni negativni uticaji. Na primjer, kroz razmatranja više prihvatljivih alternativa uzima se u obzir ona koja će imati najmanje efekata na životnu sredinu. Preduzimanjem ovih koraka, i u formalnom smislu može se pretpostaviti da će faze planiranja vjerovatno biti jednostavnije.

Pored navedenog, značajan element procedure EIA ogleda se i u uključivanju javnosti u svim fazama procedure, što obe zbjeđuje pravičnost i objektivnost u donošenju konačne odluke.

Briga za opšti interes većine projekata često je izražena kroz moguće njegove nepoznate ili nepredviđene efekte. Pripremom potpunih analiza efekata Projekta, EIA može pomoći da se umire strahovi nastali kao poslje dica nedostatka informacija. U isto vrijeme, rani anražman s javnošću omogućava da se u toku procesa planiranja naprave određena prilagođavanja koja će pomoći da se obezbijedi prihvatljivost predloženog Proje kta, a što u krajnjem rezultira i boljim rješenjima za zaštitu životne sredine. Takođe, EIA može pomoći da se javnost informiše o materijalnim pitanjima koja proizilaze iz realizacije datog Projekta. U tom smislu, Elaborat procjene uticaja mora da sadrži opis projekta i moguće efekte, kao i rezime na netehničkom jeziku, što će omogućiti čitaocu da razumije na koji način se došlo do određenih konstatacija i zaključaka, te da li su i na koji način njihovi sopstveni zaključci po pitanjima životne sredine razmatrani i uvršteni u planirani Projekat.

S druge strane, nadležnom organu odgovornom za životnu sredinu, EIA daje osnovu za efikasnije i uteme-ljenije donošenje odluka. Odgovarajuće osnovne informacije o stanju životne sredine predmetnog prostora, kvalitetno sprovedene analize uticaja i predviđene mjere za ublažavanje posljedica realizacije novog Projekta, treba da nadležnom organu omoguće i brže donošenje odluka. Budući da za izradu Elaborata odgovornost i interes počivaju na nosiocu Projekta, od njega se očekuje pribavljanje i konsultacija s relevantnim informacijma i podacima. U tom smislu, Zakon naročito zahtijeva od nadležnih organa da informacije koje posjeduju, a koje su relevantne za izradu datog Elaborata, treba da učine dostupnim nosiocu Projekta.

Cilj ovog Uputstva jeste da dâ praktične smjernice za EIA za sve strane uključene u razvoj aktivnosti odnosno Projekta, a naročito za lokalne nadležne organe, nosioce projekta i građane.

Uvod


8


9

1. PROPISI CRnE GORE


10

Propisi Crne Gore


11

1. PROPISI CRnE GORE

Novi Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu1 usvojen je krajem 2005. godine, a stupio je na snagu 1. januara 2008. godine i isti je u velikoj mjeri harmonizovan sa Direktivom EU 85/337/EEC izmijenjenom i dopunjenom Direktivom 97/11/EC. Odredbe Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta 2003/35/EC i 2003/4/EC, kojima se precizira učešće javnosti i pravo na pravnu zaštitu, takođe su inkorporirane u navedeni Zakon. Isto tako, pitanje prekograničnog uticaja definisano je u Zakonu, u skladu sa Konvencijom o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu - Espo.

Podsjećamo da je pitanje procjene uticaja u zakonodavstvu Crne Gore bilo regulisano Uredbom o procjeni uticaja na

životnu sredinu2 iz 1997. godine, koja je prestala da važi upravo primjenom novog Zakona.

Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu uređuju se: postupak procjene uticaja za projekte koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu, sadržaj elaborata o procjeni uticaja, učešće zainteresovanih organa i organizacija i javnosti, postupak ocjene i izdavanja saglasnosti, obavještavanje o projektima koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu druge države, nadzor i druga pitanja od značaja za procjenu uticaja na životnu sredinu.3

Procjenom uticaja na životnu sredinu utvrđuju se, opisuju i vrednuju, u svakom pojedinačnom slučaju, mogući direktni i indirektni uticaji planiranog Projekta na:

a Život i zdravlje ljudi, floru i faunua Zemljište, vode, vazduh, klimu i pejzaža Materijalna dobra i kulturno nasljeđea Uzajamne odnose navedenih elemenata.4

Prema odredbama Zakona nadležni organ za sprovođenje postupka procjene uticaja je:a organ državne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine – za projekte za koje saglasnosti, odobrenja i dozvole

izdaje drugi organ državne uprave;a organ lokalne uprave nadležan za poslove životne sredine – za projekte za koje saglasnosti, odobrenja i dozvole izdaju

drugi organi lokalne uprave.5

Kao što je i navedeno, Zakonom su, pored ostalog, definisana pojedina opšta pitanja koja se tiču sprovođenja procedure procjene uticaja. Shodno tome, Zakonom je precizirano da troškove sprovedene procedure procjene uticaja snosi nosilac projekta.6 Takođe, nosilac projekta je obavezan da izvrši sve mjere iz elaborata. U suprotnom, ne može mu se izdati upotrebna dozvola. Naime, radi usklađivanja s propisima kojima se uređuje izgradnja objekata, odnosno njihovog međusobnog povezivanja, ovim Zakonom je utvrđeno da je saglasnost na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu sastavni dio dokumentacije potrebne za pribavljanje dozvole za izgradnju ili odobrenja za početak izvođenja projekta (izgradnja, izvođenje radova, promjena tehnologije, promjena djelatnosti i druge aktivnosti), a upotrebna dozvola se ne može izdati dok se, u postupku tehničkog pregleda, ne provjere ispunjenost uslova i mjera iz elaborata na koji je izdata saglasnost.7

1 - Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list RCG”, br. 80/05 od 28.12.2005)2 - Uredba o procjeni uticaja na životnu sredinu (“Sl. list RCG”, br. 14/97)3 - član 1 Zakona4 - član 2 Zakona5 - član 4 Zakona6 - član 23 Zakona7 - član 27 Zakona

Propisi Crne Gore


12

O sprovedenoj proceduri procjene uticaja nadležni organ vodi evidenciju u vidu javne knjige.8 Ovo je vrlo važno zbog obaveze nadležnog organa da zainteresovanim organima i organizacijama i javnosti stavi na uvid kompletnu dokumentaciju o određenom projektu, osim dijela koji je označen kao poslovna, službena ili državna tajna.9

Zakonom su predviđene i kaznene odredbe za radnje koje su suprotne odredbama istog.10

U svrhu sveobuhvatnog definisanja procedure procjene uticaja usvojeno je više podzakonskih akata koji na bliži način uređuju pojedina pitanja i to:a Uredba o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu;11

a Pravilnik o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za odlučivanje o potrebi procjene uticaja na životnu sre di-nu;12

a Pravilnik o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za određivanje obima i sadržaja elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu;13

a Pravilnik o sadržini elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu;14

a Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu vođenja javne knjige o postupcima i odlukama o procjeni uticaja na životnu sredinu.15

8 - član 31 Zakona9 - član 32 Zakona10 - članovi 35 i 36 Zakona11 - Uredba o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu (Sl. list RCG”, br. 20/07)12 - Pravilnik o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za odlučivanje o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu (Sl. list CG”, br. 14/07)13 - Pravilnik o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za određivanje obima i sadržaja elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list CG«, br. 14/07)14 - Pravilnik o sadržini elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu (“Službeni list CG”, broj 14 /07)15 - Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu vođenja javne knjige o postupcima i odlukama o procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list CG”, br. 14/07)


13

2. CILJEVI I PRInCIPI EIA


14

Ciljevi i principi EIA


15

2. CILJEVI I PRInCIPI EIA

Sprovođenje procedure EIA ima za cilj: a opis i ocjenu stanja i vjerovatnoće štetnih posljedica realizacije Projekta po životnu sredinu, koji će pružiti osnov za do-

nošenje odluke;a omogućavanje inkorporiranja tradicionalnog znanja i ostvarivanje konsultacija s nosiocem projekta, javnošću, zainter e-

so vanim organima i organizacijama u procesu donošenja odluke;a pomoć prilikom planiranja Projekta sagledavanjem karakteristika i specifičnosti lokacije, odabira tehničkih rješenja izgra-

dnje, realizacija i uklanjanja objekata i identifikovanja mogućih štetnih posljedica na životnu sredinu.a određivanje kapaciteta životne sredine datog prostora i ocjenu primjene svih održivih alternativa na istu;a definisanje i implementaciju korektivnih i sanacionih mjera za eliminisanje ili umanjenje nepoželjnih uticaja. Prijedlogom

Projekta potrebno je uspostaviti balans između životne sredine i posljedica na prirodne resurse uključujući razmatranja socijalne, zdravstvene i ekonomske sfere.

EIA treba da bude bazirana na odgovarajućim principima uključujući sljedeće:a Multidisciplinarnost – EIA pokriva brojne oblasti i različite interese, a koji su predmet istraživanja i analiza naučnih

disciplina: biologije, geologije, inženjerstva, sociologije, ekonomske analize i kulturnog bogatstva. Isto tako, korišćenje mnogih drugih informacija, poput prihvatljivog tradicionalnog znanja jeste važan izvor podataka za ocjenjivanje potencijalnih uticaja planiranog projekta.

Ovaj multidisciplinarni prilaz je naročito važan za prostore gdje je veza između prirodne životne sredine i socio-ekonomske situacije jaka, kao što je to slučaj kod nas.

a Fleksibilnost – EIA je fleksibilan proces koji se bavi složenom i raznolikom problematikom i može da pruži prostor za razmjenu različitih pogleda i mišljenja i interpretaciju informacija. Fleksibilnost EIA takođe se manifestuje u korišćenju pragova i kriterijuma prilikom procjene pojedinačnih projekata.

a Participativna funkcija – EIA proces omogućava učešće širokog ranga zainteresovanih koji često imaju različite poglede, percepciju i različito vrednovanje životne sredine.

a Princip predostrožnosti i procjene – Princip predostrožnosti koji je dio velikog broja međunarodnih ugovora i deklaracija, postalo je vrlo važno pitanje EIA. Kako je to precizirano u principu 15 Rio Deklaracije, u cilju zaštite životne sredine, a u skladu sa svojim mogućnostima, države će primjenjivati preventivne mjere „tamo gdje postoji opasnost od ozbiljne ili nenadoknadive štete, nepostojanje potpune naučne sigurnosti neće se koristiti kao razlog za odlaganje troškovno efikasnih mjera za sprječavanje degradacije životne sredine”.16

Jedna od važnih komponenti principa procjene uticaja jeste prostorno planiranje i urbani razvoj koji poštuje načela održivog razvoja i zaštite životne sredine. Navedeno predstavlja vezu između obične procjene uticaja i strateške procjene uticaja.17 Naime, razmatranjem i smanjenjem negativnih uticaja na nivou planiranja, pojedinačni projekti se usmjeravaju na lokacije gdje su karakteristike životne sredine povoljnije i efekti planiranog projekta mnogo manji.

16 - Rio deklaracija o životnoj sredini i razvoju usvojena na Konferenciji UN o životnoj sredini i razvoju, Rio de Žaneiro, 1992.17 - Zakon o strateškoj procjeni uticaja (“Sl. list RCG”, br. 80/05 od 28.12.2005)


16


17

3. PROCEDURA EIA

Procedura EIA


18

3. PROCEDURA EIA

Kao što smo već napomenuli, predmet procjene uticaja na životnu sredinu su projekti koji se planiraju i izvode, a koji mogu značajno da utiču na životnu sredinu ili zdravlje ljudi.

Prema Zakonu, pod projektom se podrazumijeva građenje, rekonstrukcija, instaliranje, uklanjanje i demontaža objekata, postrojenja ili sistema, sanacija i ostale aktivnosti u prirodi i prirodnom okruženju, uključujući i eksploataciju mineralnih sirovina.18

Procjena uticaja vrši se za projekte iz oblasti industrije, rudarstva, energetike, saobraćaja, turizma, poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede i komunalnih djelatnosti, kao i za sve projekte koji se planiraju u zaštićenom prirodnom dobru i u zaštićenoj okolini nepokretnog kulturnog dobra.19

Odredbe zakona ne odnose se na projekte namijenjene odbrani, otklanjanju posljedica elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa.20

Uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu definisane su Lista I, u kojoj su navedeni projekti za koje je obavezna procjena uticaja, i Lista II, u kojoj su navedeni projekti za koje se može zahtijevati procjena uticaja. Lista I i Lista II date su u Prilogu I ovog Uputstva.

Nosilac projekta ne može pristupiti izvođenju Projekta bez sprovedenog postupka procjene uticaja i saglasnosti nadležnog organa na elaborat procjene uticaja.21

Procedura procjene uticaja sprovodi se u tri faze i to:1. odlučivanje o potrebi procjene uticaja (screening)2. određivanje obima i sadržaja elaborata procjene uticaja (scoping)3. odlučivanje o davanju saglasnosti na elaborat procjene uticaja (make decision).22

Faza odlučivanje o potrebi procjene uticaja odnosi se na projekte koji su navedeni u Listi II. Faza određivanja obima i sadržaja elaborata procjene uticaja nije obavezujuća, te nosilac projekta samostalno odlučuje da li će podnijeti zahtjev nadležnom organu i pokrenuti postupak.

Zajednički imenitelj za postupak koji je definisan za sve tri navedene faze jesu odredbe zakona kojima se precizira da su nadležni organ i drugi organi i organizacije dužni da obezbijede, na zahtjev nosioca projekta, potrebne podatke, obavještenja i dokumentaciju od značaja za utvrđivanje i procjenu mogućih direktnih i indirektnih uticaja projekata na životnu sredinu. S tim u vezi, organi i organizacije dužni su da u određenom roku obezbijede tražene podatke, obavještenja i dokumentaciju, odnosno obavijeste nosioca projekta da traženim podacima, obavještenjima i dokumentacijom ne raspolažu.23

18 - član 7, tačka 1 Zakona19 - član 3, stav 2 Zakona20 - član 3, stav 3 Zakona21 - član 6 Zakona22 - član 8 Zakona23 - član 9 Zakona

Procedura EIA


19

SHEMA PROCEDURE PROCJENE UTICAJA

EIA

Određivanje obima i sadržaja elaborata

procjene uticaja (scoping)

Davanje saglasnosti na elaborat

procjene uticaja

Monitoring

Odlučivanje o potrebi procjene uticaja

(screening)


20


21

4. ODLUČIVAnJE O POTREBI PROCJEnE UTICAJA


22



23

4. ODLUČIVAnJE O POTREBI PROCJEnE UTICAJA

Proces odlučivanja o potrebi procjene uticaja za projekte koji podliježu primjeni EIA procedure, u literaturi se često označava i terminom screening.

Praksa primjene procedure procjene uticaja dala je za pravo da se specificiraju projekti za koje je obavezna procjena uticaja i projekti za koje se o tom pitanju odlučuje primjenom pragova i kriterijuma i/ili metodom „od slučaja do slučaja”. Dakle, Zakon se primjenjuje na dvije posebne liste projekata i to: Lista I projekata za koje EIA je obavezujuća i Lista II projekata za koje se EIA zahtjeva u slučaju kada odgovori na postavljena pitanja (upitnik, kontrolna lista) daju mogućnost procjene da će konkretni projekat imati uticaja na životnu sredinu.

Nadležni organ odlučuje o potrebi procjene uticaja u svakom pojedinačnom slučaju za projekte iz Liste II.

Postupak odlučivanja o potrebi procjene uticaja započinje tako što nosilac projekta podnosi zahtjev nadležnom organu. Uz zahtjev nosilac projekta podnosi: opis lokacije, opis projekta, opis mogućih značajnih uticaja projekta na životnu sredinu, kao i popunjen upitnik o uticaju projekta na životnu sredinu.24

Pravilnikom o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za odlučivanje o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu bliže se uređuje sadržaj dokumentacije koja se u ovoj fazi podnosi nadležnom organu.

Po prijemu zahtjeva za odlučivanje o potrebi procjene uticaja, nadležni organ provjerava da li je uz isti dostavljena propisana dokumentacija. U slučaju kada je dokumentacija nepotpuna nadležni organ od nosioca projekta zahtijeva dodatne podatke, obavještenja i dokumentaciju, određujući pritom rok u kojem ista treba da se dostavi. Ukoliko nosilac projekta ne postupi prema navedenom zahtjevu, nadležni organ odbacuje zahtjev kao neuredan, osim kada traženim podacima, informacijama i dokumentacijom ne raspolažu relevantni organi i organizacije.25

Nakon ocjene da je zahtjev potpun, nadležni organ obavještava zainteresovane organe i organizacije o podnijetom zahtjevu za odlučivanje o potrebi procjene uticaja.26 Zainteresovani organi i organizacije su državni organi, organi lokalne samouprave i druga pravna lica koji su zakonom ovlašćeni za utvrđivanje uslova i izdavanje dozvola i saglasnosti za izgradnju objekata, izvođenje radova, uređenje prostora, obavljanja djelatnosti i zaštitu i korišćenje prostora i radom stvorenih vrijednosti.27

Lista potencijalnih zainteresovanih organa i organizacija data je u Prilogu V ovog Uputstva.

Isto tako, nadležni organ obavještava i zainteresovanu javnost. Obavještenje sadrži ime/naziv podnosioca zahtjeva, naziv projekta, mjesto i vrijeme uvida u dokumentaciju i naziv i adresu nadležnog organa kome se dostavlja mišljenje.28

Dostavljena mišljenja nadležni organ mora uzeti u razmatranje prilikom donošenja konačne odluke o podnijetom zahtjevu.

Kada nadležni organ donese zvaničnu odluku o potrebi procjene uticaja za dati projekat, on mora dati pisano rješenje s jasnim i preciznim razlozima za datu odluku.

24 - član 10 Zakona25 - član 11 Zakona26 - član 12 Zakona27 - član 7, tačka 6 Zakona28 - član 12 Zakona



24

Protiv odluke koju je donio nadležni organ, može se pokrenuti upravni spor kada je u pitanju državni organ uprave, odnosno podnijeti žalba glavnom administratoru kada je u pitanju organ lokalne samouprave.29

4.1. Osnovne informacije

Osnovne informacije prate cjelokupan proces procjene odnosno sastavni su i obavezni dio dokumentacije koja se prilaže uz zahtjev, a odnose se na prikaz uslova životne sredine, socio-kulturnih i drugih karakteristika koje prate prijedlog projekta u datom vremenu i prostoru. Osnovne informacije mogu biti kvantitativne (na primjer, koncentracija teških metala u zemljištu) i kvalitativne (prikaz socio-kulturnih uslova ili opšte osobenosti pejzaža).

Osnovne informacije su potrebne kako bi se razmotrila sva moguća sporna pitanja procjene uzimajući u obzir široku definiciju životne sredine i dale reference za sve procjene tokom sprovođenja procedure, a naročito za upoređivanje alternativa i definisanje mjera za ublažavanje uticaja. Predstavljaju korisnu početnu tačku u predviđanju vjerovatnoće uticaja, kao rezultata projekta i pojava prirodnih promjena u životnoj sredini.

Različita dokumenta i „banke podataka” važni su izvori osnovnih informacija, ali je korišćenje rezultata analiza i istraživanja, kao i anketiranje stanovništva na datom prostoru, često neophodno. Postojeći naučni programi mogu takođe da daju dovoljno detaljne podatke za određeni projekat. Važno je procijeniti dostupnost i kvalitet podataka i izvore informacija i povezati ih s drugim osnovnim programima, kao i s različitim programima monitoringa, uključujući i njihove tehnike i metodologije.

4.2. Kako odlučiti da li zahtijevati procjenu uticaja za određeni projekat?

U nekim zemljama nosilac projekta može dobrovoljno da se odluči za procjenu uticaja bez prethodnog sprovođenja faze odlučivanja o potrebi procjene uticaja. Svoju odluku on može zasnovati na praktičnim saznanjima i politici poslovanja, a takva odluka može u krajnjem uštedjeti vrijeme i novac. U svakom slučaju to zavisi od normativa nacionalnog zakonodavstva. Kada je u pitanju naše zakonsko rješenje po ovom pitanju, odlučivanje o potrebi procjene uticaja je obavezujuće.

Prvi korak u procesu odlučivanja u ovoj fazi jeste provjera da li je podnijeti zahtjev i tražena dokumentacija u skladu sa zakonskom regulativom i da li se tip projekta nalazi na Listi II navedene Uredbe.

Pored navedenog, može se uzeti u obzir i provjera da li se radi o projektima za koje je praksa pokazala potrebu zahtijevanja procjene uticaja ili kada takva vrsta projekata podliježe drugim posrednim zahtjevima, kao, na primjer, da svojim aktivnostima ugrožavaju lokacije NATURA 2000.

U većini slučajeva kada su u pitanju osjetljive i specifične lokacije, veća je vjerovatnoća da će efekti projekta biti značajni i da će se zahtijevati EIA. Takva područja uključuju lokacije za specijalna istraživanja, nacionalne parkove, područja izuzetnih prirodnih ljepota, lokacije svjetske kulturne i prirodne baštine i budućih planiranih zaštićenih područja. Ipak, ne postoji opšta pretpostavka da svaki projekat na Listi II u osjetljivom prostoru zahtijeva izradu EIA. Uprkos tome, u velikom broju slučajeva za projekte koji su locirani u ili blizu međunarodno zaštićenih prostora kao što su Ramsar lokacije ili specijalna zaštićena područja za ptice, zahtijevaće se EIA.

4.3. Kako ocijeniti „značaj” uticaja?

Ako Projekat nije na Listi I ili ne podliježe drugim zakonskim obavezama, onda se odluka donosi „od slučaja do slučaja”. U nekim zemljama se za odlučivanje koriste zajedno pragovi i kriterijumi i procedura “od slučaja do slučaja”, dok ostale zemlje metod “od slučaja do slučaja” rijetko koriste. Kao pragovi ili kriterijumi koriste se:

29 - član 14 Zakona



25

a određena definisana kvantitativna karakteristika projekta npr. površina zemljšta koje zauzima, nivo proizvodnje, količina sirovine koju koristi, dužina linearne infrastrukture, kapacitet;

a određena definisana kavalitativna karakteristika projekta, na primjer, lokacija unutar određenog prostora (zaštićeni lokalitet), proizvodnja određene vrste supstanci (hemikalije, eksploziv), odlaganje otpada određenom metodom (spaljivanje);

a kombinacija i kvantitativnih i kvalitativnih karakteristika.

Naša važeća zakonska regulativa precizirala je sprovođenje metoda „od slučaja do slučaja” za sve projekte navedene u Listi II. Kriterijum veličine korišćen je za svrstavanje projekata u Listu I odnosno Listu II.

Za sprovođenje metode „od slučaja do slučaja” može se ustanoviti opšte pravilo prema kome se procjena uticaja zahtjeva kada se kroz ocjenu prepozna da projekat vjerovatno ima značajne efekte na životnu sredinu.

Podaci dobijeni po osnovu primjene navedenog Pravilnika o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za odluči-vanje o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu, predstavljaju pomoć prilikom donošenja odluke. On je oruđe koje daje odgovore na pitanja da li dati projekat ima vjerovatne uticaje na životnu sredinu ili ne. Ono što je važno istaći jeste da primjena Pravilnika ne zahtijeva specijalno proučavanje, tako da službenici u nadležnim organima s odgovarajućim kvalifikacijama i iskustvom, koristeći informacije o Projektu mogu donijeti odgovarajuću odluku.

Selekcioni kriterijumi uređeni u navedenom Pravilniku, relevantni za predloženi Projekat, moraju se uzeti u obzir prilikom određivanja da li je EIA neophodna. Selekcioni kriterijumi potpadaju pod tri granice: karakteristike projekta, lokaciju projekta i karakteristike potencijalnog uticaja. Uz navedeno prilaže se i upitnik koji sadrži određena pitanja na osnovu kojih se prikupljaju informacije i podaci o projektu. Praksa je pokazala da neki veliki projekti koji prelaze identifikovane pragove nemaju dovoljan zna čaj da se zahtijeva EIA, dok neki manji projekti, naročito na osjetljivim lokacijama, mogu biti kandidat za EIA.

U svrhu jednostavnije provjere i donošenja što utemeljenije odluke u Prilogu II30 ovog Uputstva data je kontrolna lista za odlučivanje o potrebi procjene uticaja.

4.4 Donošenje odluke o potrebi sprovođenja EIA

Ostvaren dijalog između nosioca projekta i nadležnog organa, uvijek pomaže nadležnom organu da efikasnije i kompetentnije donese konačnu odluku. Pored toga, nadležni organ treba da konsultuje i određene organe, organizacije i institucije kao što su:

a organi s nadležnošću po pitanjima životne sredine (npr. monitoring životne sredine, zaštita prirode, zaštite kulturnih vri-jednosti, upravljanja vodama, otpadom i dr.)

a druge zainteresovane strane, uključujući javnost, koje će pomoći u identifikaciji bilo koje problematike u vezi s proje ktom.a eksperte koji imaju iskustava u primjeni EIA ili koji su članovi naučnih i istraživačkih institucija,a druge nadležne organe koji odlučuju o istom projektu po drugim pitanjima.

U većini slučajeva navedena procedura pruža nadležnom organu mogućnost donošenja argumentovane odluke o potrebi izrade EIA već na bazi osnovnih informacija o projektu.

Široki opseg ove procedure, između ostalog, jeste da obezbijedi nosiocu projekta dovoljno informacija o pravilima EIA prije nego dođe u poziciju formalnog podnošenja zahtjeva. Ovo treba da umanji mogućnost kašnjenja ili neizvjesnosti u ovoj fazi. Tamo gdje procedura nije sprovedena do formalnog početka realizacije projekta, nosilac projekta rizikuje s ozbiljnim kašnjenjem ako nadležni organ odluči da se mora raditi elaborat procjene uticaja. Nijedna aktivnost na realizaciji projekta ne bi trebalo da bude preduzeta dok se ne pripremi elaborat i ne podnese nadležnom organu na odlučivanje.

30 - Guidance on EIA, Screening, Environmental Resources Management, June 2001



26

Odgovornost organa nadležnog za sprovođenje postupka procjene uticaja na životnu sredinu obuhvata obavezu da:

- shodno podnesenom zahtjevu o odlučivanju o potrebi procjene uticaja nadležni organ donosi odgovarajuću od-luku, zasnovanu na pravilima metode „od slučaja do slučaja”. Sastavni dio donesene odluke je i prikaz razloga na kojima se ista zasniva

- donošenju odluke kojoj prethodi provjera validnosti podnesene dokumentacije i konsultacije sa zainteresovanim organima i organizacijama, kao i obavještavanje javnosti i stvaranje uslova za njeno adekvatno učešće

- prilikom donošenja odluke, nadležni organ treba da uzme u obzir mišljenja zainteresovanih organa i organizacija i zainteresovane javnosti o podnijetom zahtjevu nosioca projekta

- vodi evidenciju i čuva dokumentaciju o sprovedenom postupku

Odgovornost nosioca projekta u odnosu na sprovođenje postupka procjene uticaja odnosi se na:- podnošenje zahtjeva s propisanom dokumentacijom u slučaju kada se planirani projekat nalazi na Listi II Uredbe o

projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu- obezbjeđenje i dostavljanje dovoljno informacija o projektu, na osnovu kojih bi nadležni organ donio odgovarajuću

odluku.



27

SHEMA POSTUPKA ODLUČIVANJA O POTREBI PROCJENE UTICAJA


28


29

5. ODREĐIVAnJE OBIMA I SADRŽAJA ELABORATA PROCJEnE UTICAJA


30

Određivanje obima i sadržaja elaborata procjene uticaja


31

5. ODREĐIVAnJE OBIMA I SADRŽAJA ELABORATA PROCJEnE UTICAJA

Proces određivanja obima i sadržaja procjene uticaja za projekte koji podliježu sprovođenju procedure EIA u literaturi se često označava i terminom scoping.

Nakon godina iskustva primjene procedure EIA zasnovane na odredbama Direktive 85/337/EEC, shvatilo se da je određivanje obima i sadržaja sredstvo koje će ojačati ulogu EIA u zaštiti životne sredine i u tom smislu izvršene su izmjene i dopune Direktivom 97/11/EC.

Prednosti procedure određivanja obima i sadržaja ogledaju se, prije svega, kroz pomoć u obezbjeđivanju informacija o životnoj sredini za donošenje odluke, zatim u pružanju sveobuhvatne slike važnih efekata projekta i uključivanju pitanja od posebnog značaja za pogođene grupe i pojedince. Takođe, pomaže fokusiranju resursa na važnu problematiku za donošenje odluke i izbjegavajući na taj način uzaludne napore oko sporednih pitanja. Dalje, stimuliše konsultacije u ranoj fazi između nosioca projekta i nadležnog organa kao i drugih zainteresovanih strana. Isto tako, pomaže djelotvorno planiranje naročito u dijelu alternativa i mjera ublažavanja uticaja i smanjenja rizika od kašnjenja usljed zahtjeva za dodatnim informacijama.

Određivanje obima i sadržaja obavezna je faza procedure procjene u nekim zemljama , dok u pojedinim uključujući i Crnu

Goru nije obavezujuća. Međutim, usljed prava nosioca projekta da podnese zahtjev za određivanje obima i sadržaja elaborata procjene uticaja, neophodno je zakonom urediti ovo pitanje. Preporuka je da se sprovođenje ove faze ostvari u najranijoj etapi planiranja projekta.

Praksa je pokazala da je vrlo efikasno kao početni korak u sprovođenju ove faze ostvariti komunikaciju svih zainteresovanih učesnika u procesu: nadležnog organa, nosioca projekta, obrađivača elaborata, projektanta, eksperata i stručnih organa i institucija. Ovo je vrlo važno s aspekta definisanja ključnih pitanja koja se tiču projekta i životne sredine, ali i uspostavljanja odgovarajućeg stepena saradnje radi cjelishodnijeg sprovođenja procedure.

Osnovni cilj određivanja obima i sadržaja jeste da obezbijedi da elaborat procjene uticaja sadrži sve relevantne informacije, naročito najznačajnije kao što su alternative projekta i mjere ublažavanja.

Dakle, kod određivanja obima i sadržaja elaborata procjene uticaja nameću se tri ključna pitanja:1. Koji su vjerovatni efekti planiranog projekta na životnu sredinu?2. Koji će od ovih efekata imati naročiti značaj i šta je to što treba posebno obraditi u elaboratu?3. Koje alternative treba razmatrati i koje mjere ublažavanja predvidjeti prilikom realizacije projekta?

Procedura određivanja obima i sadržaja elaborata procjene uticaja započinje podnošenjem zahtjeva od strane nosioca projekta. Uz zahtjev nosilac projekta podnosi opšte informacije, opis lokacije, opis razmatranih alternativa, opis segmenata životne sredine, opis mogućih značajnih uticaja projekta na životnu sredinu, opis mjera predviđenih u cilju sprečavanja, smanjenja ili otklanjanja značajnog štetnog uticaja na životnu sredinu, rezime i podatke o mogućim teškoćama na koje je naišao nosilac projekta u prikupljanju podataka i dokumentacije, kao i popunjen upitnik za određivanje obima i sadržaja elaborata.31

Pravilnikom o sadržaju dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za određivanje obima i sadržaja elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu uređen je bliži sadržaj dokumentacije koja se u ovoj fazi podnosi nadležnom organu.

31 - član 15 Zakona



32

Kao i u prethodnoj fazi, i u ovoj se provjerava urednost zahtjeva.32

Određivanje obima i sadržaja nadležni organ povjerava Komisiji33 koju formira od zaposlenih u nadležnom organu i drugih stručnih lica. Komisija razmatra proslijeđeni zahtjev i dokumentaciju, i dostavlja prijedlog obima i sadržaja elaborata nadležnom organu, koji obavještava zainteresovane organe i organizacije i javnost o istom. Shodno tome, važno je da zainteresovani imaju dovoljno informacija o projektu koje će im omogućiti da prepoznaju potencijalne uticaje i moguće alternative, razumiju relevantno zakonodavstvo i njegove zahtjeve u vezi s projektom i elaboratom procjene uticaja i da razumiju proces donošenja odluke.

Nakon prikupljenih mišljenja, koja se razmatraju i uzimaju u obzir, nadležni organ odlučije po zahtjevu i o toj odluci takođe obavještava zainteresovane organe i organizacije i zainteresovanu javnost.34

Prema propisanom obimu i sadržaju, nosilac projekata dužan je započeti proceduru dobijanja saglasnosti na elaborat proc jene uticaja za dati projekat u roku od godinu dana.35 Ukoliko se zahtjev podnese nakon ovog roka nadležni organ će odlučivati o podnijetom zahtjevu u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Navedeno podrazumijeva provjeru da li podaci i informacije na osnovu kojih je određen obim i sadržaj elaborata odgovaraju situaciji u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Obim i sadržaj koji je od strane nadležnog organa definisan za dati Projekat treba da identifikuje informacije koje će

nosilac projekta obezbijediti nadležnom organu. Prije svega tu se misli na identifikovanje vrste uticaja na životnu sredinu koje treba istražiti i prikazati u elaboratu procjene uticaja uključujući i kumulativne efekte. Dalje, njime se takođe ukazuje na potrebu postojanja i razmatranja alternativa, osnivnih pregleda i istraživanja koje je potrebno uraditi, na metode i kriterijume koje je neophodno koristiti za predviđanje i ocjenu efekata, mjere ublažavanja, organe i institucije koje treba konsultovati tokom izrade elaborata, kao i strukturu, sadržaj i obim informacija o životnoj sredini.

Svaki planirani projekat za posljedicu ima i rizik i korist, ali u krajnjem ove dvije suprotnosti se moraju pomiriti. Uticaj mora neminovno postojati i dobar i loš, ali s obzirom na date procese potrebno ih je planirati i njima upravljati.

5.1. Alternative

Sistematskim određivanjem obima i sadržaja procjena uticaja projekta i njegovih alternativa fokusiraju se važna pitanja životne sredine i rizici, pri čemu se uzimaju u obzir određene opcije. U prilog navedenom ide i činjenica da će dobro definisan obim i sadržaj smanjiti ukupne troškove procjene.

Prepoznavanje i razmatranje alternativa uključujući i mogućnost da se projekat ne realizuje, važni su koraci za određivanje obima i sadržaja procjene. Alternative omogućavaju ublažavanje mogućih uticaja i primjenu odgovarajućih mjera. Usljed nepouzdanih podataka i nedostataka detaljnih znanja o ekološkim i socio-kulturnim uslovima, mnogi uticaji zapravo mogu se procijeniti samo kroz relativne razlike između alternativa.

Prilikom definisanja alternativa najčešće se uzimaju u obzir različite mogućnosti uslovljene lokacijom. Pojedine aktivnosti su vezane za specifične lokacije: na primjer, rudarstvo - korišćenje određenih prirodnih resursa, brodogradnja, većina restauracija i sanacionih projekata, proširenje postojećih instalacija (npr. naftne rafinerije), stambeni razvoj i vojne instalacije. U ovim slučajevima alterantive se baziraju na razmatranju različitih pristupa realizaciji projekta (izbor formata, tehnologije, način odlaganja otpada, mjere ublažavanja, upravljanje transportom i dr.).

32 - član 11 Zakona33 - član 21 Zakona34 - član 16 Zakona35 - član 17, st. 3 i 4 Zakona



33

5.2. Predviđanje mogućih uticaja i njihova ocjena

Važno pitanje u određivanju obima i sadržaja i zapravo, cjelokupnog procesa procjene jeste predviđanje mogućih uticaja, određivanje tipa uticaja, predviđanje veličine, vjerovatnoće i obima uticaja i procjena njegovog značaja.

Razmatranje uticaja podrazumjeva analizu informacija o projektu i o životnoj sredini na datoj lokaciji, sagledavanje predviđenih proizvodnih procesa, upotrebe prirodnih resursa, mogućih emisija i njihovih eventualnih posljedica na pojedine segmente životne sredine. Polazno stanovište treba da bude sveobuhvatno i, koliko god je moguće, prepoznate uticaje treba kvantifikovati radi kasnije lakše procjene.

Uticaji na životnu sredinu mogu biti biti direktni, indirektni ili kumulativni i mogu dovesti do promjena postojećih uslova. Ove promjene ogledaju se u različitim ekološkim (vrste u eko-sistemu) i društvenim (individue u zajednici) nivoima, mogu se razlikovati u prostoru i vremenu i mogu biti i pozitivne i negativne.

Direktni efekti odnose se ne promjene komponenti životne sredine koje proizilaze iz direktnih uzrok-efekat posljedica odnosa između životne sredine i projektne aktivnosti. Indirektan uticaj proizilazi od uzrok–efekat posljedica odnosa između životne sredine i direktnog uticaja. Na primjer, efekat od zagađivanja nema samo posljedicu direktnog gubitka lokalne vegetacije već indirektno degradira zdravlje, kulturu i društvenu strukturu lokalnog stanovništva. Kumulativni efekat se odnosi na akumulaciju promjena životne sredine koje su uzrokovale ljudske aktivnosti (npr. prethodne, postojeće i buduće aktivnosti uključujući aktivnosti povezane s projektom koji se procjenjuje). Ove promjene pojaviće se u prostoru i vremenu i mogu doprinijeti dodatnim ili interaktivnim efektima na životnu sredinu (npr. određena životinjska vrsta može biti pogođena lovom, zagađenjem, gubitkom staništa komercijalnim iskorišćavanjem i dr.).

5.2.1 Predviđanje uticaja

Istraživanja životne sredine, prikupljene informacije i podaci i njihova analiza predstavljaju osnovu za davanje pretpostavki o mogućem uticaju projekta na životnu sredinu. Usljed nedostatka ili nepouzdanosti podataka, tačnost pretpostavki ne mora biti na visokom nivou. Važno je da se predvide rezultati drugačijih scenarija i da se osnovne pretpostavke prezentiraju transparentno. Zapravo, ponekad detaljne pretpostavke mogu biti pogrešne i direktnu pažnju i resurse udaljiti s centralnih pitanja koja su od važnosti za konkretnu procjenu.

Kada je tokom određivanja obima i sadržaja potencijalni uticaj utvrđen, neophodno je odrediti koja projektna aktivnost će

biti uzročnik uticaja, koja je vjerovatnoća pojave tog uticaja, kao i njegovu veličinu i obim (prostorni i vremenski). Ove informacije su važne za vrednovanje značaja uticaja i za definisanje strategije njegovog ublažavanja i monitoringa.

Prilikom razmatranja predviđanja uticaja neophodno je uzeti u obzir:

a Osnovne uslove. Referentna stanja resursa, eko-sistema ili zajednica moraju biti ustanovljena prije nego proces predviđanja uticaja započne.

a Neizvjesnost. EIA sadrži neizvjesne rezultate koji proizilaze iz grešaka u mjerenju i odsustva informacija naročito u slučajevima kumulativnog i socio-kulturnog uticaja. Kvalitativne analize rizika i scenarija mogu ublažiti neke od problema nastalih usljed neprovjerenosti informacija.

a Prostorni limit. Procjena uticaja uključuje kumulativne efekte na komponente životne sredine, čak i onih komponenti koje su pozicionirane van neposrednog područja, a koji su pogođeni datim projektom.

a Vremenski okvir. Procjena uticaja, a naročito procjena kumulativnog uticaja, može se proširiti van vremenskog perioda zahtjevanog za procjenu projektne aktivnosti. Procjena treba da uzme u obzir uticaj iz prošlosti, postojećih i planiranih aktivnosti, kao i aktivnosti u vezi sa sadašnijim projektom.



34

Prilikom analize podataka treba se osloniti i na iskustva u sličnim slučajevima ili na korišćenje dostupnih računskih modela.

5.2.2. Ocjena uticaja

Svrha ocjenjivanja uticaja jeste određivanje relevantnog značaja predviđenog uticaja i definisanje redosljeda kojim se uticaji izbjegavaju, ublažavaju i kompenzuju. Značaj uticaja može biti određen tokom ukupnog trajanja procjene, međutim, određivanje je obično vezano upravo za njihovo predviđanje. Ocjena značaja uticaja treba da se predstavi jasno, što uključuje i suprotna gledišta, po tom pitanju.

Ocjena značaja uticaja treba da se zasniva na postojećim standardima, mišljenjima i dogovorima. Ove ocjene treba da uzmu u obzir karakteristike uticaja kao što su broj pogođenih osoba i opseg, obim, trajanje i promjenjivost uticaja. Primijenjene metode i kriterijumi korišćeni za rangiranje značaja treba da budu jasno predstavljeni. Ključni elementi za ocjenu značaja uticaja uključuju: nivo javne zabrinutosti, naučno i profesionalno mišljenje, nivoe poremećaja ekoloških sistema, uticaj na socijalne vrijednosti i kvalitet života, postojanje standarda zaštite životne sredine, kako međunarodnih tako i nacionalnih i dostupna praksa smanjenja i tehnološkog ublažavanja uticaja.

5.3. Mjere za ublažavanje uticaja

Mjere za ublažavanje uticaja predstavljaju aktivnosti koja će se preduzeti u svrhu izbjegavanja ili umanjenja nepovoljnih efekata projekta i mogu se odnositi na ekološke, ekonomske i socio-kulturne aspekte. Planiranje projekta i njegova implementacija mogu uključiti mjere ublažavanja uticaja na nekoliko načina i to:

a planiranjem lokacije ili vremena aktivnosti čime će se izbjeći posljedica na specifične resurse ili osjetljiva područja. a uključivanjem mjera za ublažavanje u projektovanje (npr. cjevovodi mogu biti dizajnirani tako da omogućavaju prolaz

migratornim vrstama).a preduzimanjem programa sanacije nakon sprovedene aktivnosti, kojim se pogođeni resurs ili prostor vraća u prvobitno

stanje.

Mjere ublažavanja uticaja mogu biti definisane tokom cjelokupnog procesa projektovanja, implementacije i funkcionisanja projekata. U slučaju kada se prepoznaju u ranim fazama procjene, kao rezultat, na primjer, javnih konsultacija ili iskustava, mjere ublažavanja mogu se uključiti u projektovanje. Takođe, mogu se razviti kao odgovor na specifičan uticaj i usvojiti tokom ili nakon implementacije projekta.

Pažljivo planiranje i implementacija projekta mogu smanjiti ili izbjeći neželjene uticaje na životnu sredinu. Ovo se može najbolje dostići, ako su mjere ublažavanja sastavni dio EIA procesa. Mjere ublažavanja treba razviti u konsultacijama sa stanovništvom koje živi na tom prostoru, što obezbjeđuje da predviđene mjere budu djelotvorne kada se projekat implementira. Podaci o karakteristikama prirode datog područja i veličina mogućeg uticaja takođe mogu biti osnova za projektovanje specifičnih mjera ublažavanja i smanjenja negativnih efekata. I na kraju, ako su mjere jasno definisane tokom EIA procesa iste se mogu projektovati kroz praćenje i procjenu efikasnosti implementacije projekta.

Nosilac projekta je odgovoran za definisanje i sprovođenje mjera ublažavanja uticaja, dok nadležni organ odobrava i kontro-liše efikasnu implementaciju odobrenih mjera ublažavanja.

5.3.1 Ocjena efikasnosti mjera ublažavanja

Implementacija projekta i monitoring aktivnosti koje se ostvaruju pod njim, pružiće ocjenu efikasnosti mjera ublažavanja. Informacije o životnoj sredini datog prostora treba da budu sakupljene u dobro osmišljenu bazu podataka prije implementacije



35

projekta. Onda kada je projekat implementiran, mjerenja promjena uslova životne sredine u odnosu na osnovne uslove daće indikaciju o efektima mjera ublažavanja, izbjegavanja ili umanjenja uticaja.

Program monitoringa ustanovljen je kao dio projekta u skladu sa stvarnim efektima na životnu sredinu i ocjenu obima mjera ublažavanja uticaja. Pojedini uticaji mogu se pojaviti tamo gdje se ne očekuju ili su mnogo ozbiljniji nego što se pretpostavljalo.

Monitoring aktivnosti i efekti zaštite životne sredine mogu sugerisati nove ili revidovane mjere ublažavanja.

5.4. Monitoring

Monitoring je sistematsko posmatranje ili praćenje implementacije projekta u cilju utvrđivanja i kontrole njegovog funkcionisanja. Kroz program monitoringa obezbjeđuje se procjena predviđenih uticaja i mjera. Dobro ustanovljen monitoring obezbjeđuje adekvatne informacije o mjerenjima promjena u životnoj sredini kao posljedica uticaja i primjene mjera ublažavanja. Ove informacije treba da budu osnova za modifikovanje aktivnosti ili mjera ublažavanja. Ukoliko je neophodno, od nosioca projekta zahtijevaće se dodatno redukovanje efekata na životnu sredinu, zaštita resursa ili unaprjeđenje efikasnosti aktivnosti projekta.

EIA opisuje predloženi projekat sa dovoljno detalja za predviđanje određenog stepena specifične prirode, veličine i trajanje značajnog uticaja na životnu sredinu. Ipak, tačnost obima uticaja koji je opisan i predviđen, može se potvrditi samo kroz monitoring implementacije projekta. Stoga EIA daje osnovu za planiranje programa monitoringa. Monitoring verifikuje efekte na životnu sredinu i efikasnost mjera ublažavanja.

Pored toga i javnost pokazuje brigu kroz pitanje o praćenju implementacije projekta nakon donošenja odluke i kroz potrebu za garancijama da će poblemi biti identifikovani i korigovani.

5.4.1. Šta treba pratiti programom monitoringa?

Pitanje je šta se prati programom monitoringa zasnovanog na prirodi predloženog projekta i rezultatima EIA, uz selektivno razmatranje pojedinih specifičnosti.

Dobar monitoring program uključuje: a jasno određene ciljeve a reference za mjerenje promjena životne sredinea kriterijume životne sredine (ako su dostupni i primjenjivi) za određene komponente životne sredine kao što su voda i

vazduha metode mjestimičnih mjerenja prosječnih promjena resursa životne sredine u specifičnom vremenskom periodu i to ako

je moguće kvantitativnoa metod određivanja obima aktivnosti projekta koje doprinose promjenama životne sredinea metod procjene efekata usvojenih mjera ublažavanjaa redovni pregledi i revizije kada je to neophodno, kako bi se obezbijedila kompatibilnost programa ciljeva i troškova a metodologije koje su uporedive s drugim međunarodnim standardima.

Monitoring može izvesti nosilac projekta ili angažovani nezavisni institut za monitoring. Implementaciju projekta prati i in spekcija nadležnog organa. Odgovornost za monitoring i procedure treba da budu opisane u dokumentu koji je odobren. Nadležni organ mora obezbijediti da se svaki program monitoringa kao sastavni dio odobrenog projekta, sprovede prema pre-dloženom planu.



36

Monitoring izvještaji treba da budu publikovani i dostupni administraciji i javnosti.

U cilju jednostavnije identifikacije obima i sadržaja informacija i podataka, odnosno provjere i donošenja što utemeljenije odluke u Prilogu III36 ovog Uputstva data je kontrolna lista za određivanje obima i sadržaja.

Nadležni organ će biti uključen u fazu određivanja obima i sadržaja elaborata procjene uticaja određenog projekta kroz odgovor na zahtjev koji mu je upućen od strane nosioca projekta.

U ovoj fazi uloga nadležnog organa ogleda se kroz provjeru kompletnosti dostavljenog zahtjeva i priložene doku-mentacije odnosno donošenje konačne odluke shodno podnijetom zahtjevu.

U postupku donošenja odluke nadležni organ konsultuje zainteresovane organe i organizacije i obavještava javnost radi njenog adekvatnog učešća.

U cilju kompetentnijeg određivanja obima i sadržaja elaborata nadležni organ formira Komisiju koja će dati prijedlog obima i sadržaja elaborata.

Nosilac projekta. Faza određivanje obima i sadržaja elaborata procjene uticaja nije obavezujuća i nosilac projekta samostalno odlučuje da li će podnijeti zahtjev.

U sličaju kada nosilac projekta inicira ovaj postupak, neophodno je da nadležnom organu dostavi traženu dokumen-taciju i da već u ovoj fazi uključi stručno lice, koje će biti angažovano na izradi elaborata.

Nosilac projekta je u obavezi da proceduru dobijanja saglasnosti na elaborat procjene uticaja za dati projekat pokrene u roku od godinu dana od dana donošenja odluke o obimu i sadržaju.

Dobra praksa primjene procedure EIA preporučuje da ova faza bude integralni dio bilo koje EIA.

36 - Guidance on EIA, Scoping, Environmental Resources Management, June 2001



37

SHEMA POSTUPKA ODREĐIVANJA OBIMA I SADRŽAJA ELABORATA PROCJENE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU


38


39

6. ODLUČIVAnJE O DAVAnJU SAGLASnOSTI nA ELABORAT PROCJEnE UTICAJA


40

Odlučivanje o davanju saglasnosti na elaborat procjene uticaja


41

6. ODLUČIVAnJE O DAVAnJU SAGLASnOSTI nA ELABORAT PROCJEnE UTICAJA

Treća faza procedure EIA započinje podnošenjem zahtjeva za davanje saglasnosti i elaborata procjene uticaja nadležnom organu u svrhu donošenja odluke.37

Ovo je obavezujuća faza u okviru procedure EIA za projekte koji se nalaze na pomenutoj Listi I i za one projekte s Liste II za koje je donesena odluka o potrebi procjene. Pregled elaborata sprovodi nadležni organ i Komisija za procjenu uticaja koju nadležni organ formira.

Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu sadrži: opšte informacije; opis lokacije; opis projekta; opis razmatranih alternativa; opis segmenata životne sredine; opis mogućih značajnih uticaja projekta na životnu sredinu; opis mjera predviđenih u cilju sprječavanja, smanjenja ili otklanjanja značajnog štetnog uticaja na životnu sredinu; program praćenja uticaja na životnu sredinu; rezime navedenih informacija; podatke o mogućim teškoćama na koje je naišao nosilac projekta u prikupljanju podataka i dokumentacije.38 Bliža sadržina elaborata propisana je Pravilnikom o sadržini elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Zakonom je precizirano da elaborat može da izrađuje pravno lice ili preduzetnik, ako je upisan u odgovarajući registar za obavljanje djelatnosti projektovanja, inženjeringa i izrade studija i analiza. Pravno lice ili preduzetnik izradu elaborata povjerava multidisciplinarnom timu sastavljenom od lica kvalifikovanih za analizu uticaja projekta na pojedine bitne segmente životne sredine. Reference koje moraju ispunjavati članovi multidisciplinarnog tima jesu visoka stručna sprema i najmanje pet godina rada u struci ili zvanje odgovornog projektanta ili odgovarajuće naučno zvanje.39

Po prijemu zahtjeva i elaborata nadležni organ obavještava zainteresovane organe i organizacije i zainteresovanu javnost o načinu i mjestu javnog uvida, dostavljanja primjedbi i mišljenja kao i o vremenu održavanja javne rasprave40 o predmetnom elaboratu. Javnu raspravu organizuje nadležni organ i ista se može održati najranije 20 dana od dana obavještavanja, kako bi zainteresovani organi i organizacije i zainteresovana javnost imali dovoljno vremena da se upoznaju sa sadržajem elaborata i pripreme odgovarajuće primjedbe, sugestije i mišljenje. Kako bi se u potpunosti uzela u obzir mišljenja i sugestije i dala odgovarajuća objašnjenja, javnoj raspravi neizostavno prisustvuju nosilac projekta i najmanje jedno lice koje je učestvovalo u izradi elaborata.

Kao i u prethodnoj fazi, nadležni organ i za potrebe odlučivanja po zahtjevu za davanje saglasnosti na elaborat, formira komisiju41 kojoj dostavlja elaborat s pregledom primjedbi i mišljenja prikupljenih tokom javnog uvida i javne rasprave.

Komisija razmatra dostavljeni elaborat i ukoliko utvrdi određene nedostatke, može od nosioca projekta zahtijevati dodatne podatke, izmjene i dopune. Ako nosilac projekta u predviđenom roku ne postupi po zahtjevu, komisija nastavlja rad na osnovu raspoložive dokumentacije. O svojoj ocjeni podnesenog elaborata Komisija sačinjava izvještaj i dostavlja ga nadležnom organu, koji na osnovu istog, donosi konačnu odluku42 o podnijetom zahtjevu.

O donesenoj odluci nadležni organ obavještava učesnike u proceduri (nosioca projekta, zainteresovane organe i organizacije i zainteresovanu javnost). I ovdje kao i u I fazi protiv date odluke može se pokrenuti upravni spor na odluku koju

37 - član 17, st. 1 i 2 Zakona38 - član 18 Zakona39 - član 19 Zakona40 - član 20 Zakona41 - čl. 21 i 22 Zakona42 - član 24 Zakona



42

je donio državni organ uprave, odnosno podnijeti žalba glavnom administratoru, kada je odluku donio nadležni organ na nivou lokalne uprave.43

Saglasnost prestaje da važi ukoliko nosilac projekta u roku od dvije godine ne pribavi odobrenje za realizaciju projekta, što podrazumijeva da je nakon isteka navedenog roka u obavezi da pokrene novu proceduru procjene uticaja.44

Radi jednostavnije ocjene informacija i podataka datih u elaboratu odnosno donošenja argumentovane odluke u Prilogu IV45 ovog Uputstva data je kontrolna lista za ocjenu elaborata procjene uticaja.

Nadležni organNakon dostavljanja zahtjeva za odlučivanje i elaborata procjene uticaja od strane nosioca projekta, nadležni organ

će provjeriti da li je podnesena dokumentacija pripremljena u skladu sa zakonom. U sprovođenju procedure nadležni organ će konsultovati zainteresovane organe, organizovati javni uvid i javnu

raspravu u cilju obezbjeđivanja adekvatnog učešća javnosti i donijeti konačnu odluku shodno podnijetom zahtjevu.Nadležni organ formira komisiju za procjenu uticaja.

Komisija za procjenu uticaja Komisija se formira kako bi razmatrala dostavljeni elaborat procjene uticaja za određeni projekat i savjetovala

nadležni organ prije donošenja konačne odluke. Nadležnost komisije se utvrđuje rješenjem o obrazovanju. Komisija se formira od zaposlenih u nadležnom organu i drugih stručnih lica. Posebno treba naglasiti da članovi komisije za procjenu uticaja ne mogu biti lica koja su učestvovala u izradi elaborata ili su zaposlena kod pravnog lica ili preduzetnika – autora elaborata koji je predmet ocjene, kao i druga lica koja bi svojim učešćem dovela u pitanje vjerodostojnost rada komisije (osnivači ili zaposleni kod nosioca projekta, bračni drugovi, krvni srodnici i dr.). Predsjednik komisije uvijek se imenuje iz reda zaposlenih u nadležnom organu. Preporučljivo je da broj članova bude neparan. Nadležni organ obezbjeđuje uslove za rad komisije (prostor, obavljanje administrativno-tehničkih poslova), dok troškovi rada komisije padaju na teret nosioca projekta.

Nosilac projektaNosilac projekta dostavlja nadležnom organu elaborat procjene uticaja za dati projekat koji po svom sadržaju mora

odgovarati zahtjevanoj formi. Prije podnošenja elaborata preporučljivo je da se nosilac projekta odnosno obrađivač elabo-rata konsultuje s nadležnim organom o adekvatnosti priloženih informacija i podataka u okviru elaborata. Navedeno ne podrazumijeva direktno odobravanje od strane nadležnog organa, ali može preduprijediti zahtjeve za dodatnim informaci-jama i produženje vremenskog okvira za donošenje konačne odluke.

43 - član 25 Zakona44 - član 26 Zakona45 - Guidance on EIA, EIS Review, Environmental Resources Management , June 2001



43

SHEMA POSTUPKA O DAVANJU SAGLASNOSTI NA ELABORAT PROCJENE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU

Zahtjev za davanjesaglasnosti

Obavještavanje zainteresovanih organa

Zainteresovane javnosti

Javni uvid mišljenja

Javna rasprava primjedbe

Formiranje komisije Dostavljanje elaborata

Dostavljanje izvještaja s ocjenom elaborata i prijedlogom odluke

Zahtjev za izmjene i dopune

Odgovor nosioca projekta

Odluka nadležnog organa

Obavještavanje zainteresovanih organa Zainteresovane javnosti

Dostavljanje odluke nosiocu

projekta

Upravni spor / Žalba

Upravni spor / Žalba


44


45

7. UČEŠćE JAVnOSTI

Učešće javnosti


47

7. UČEŠćE JAVnOSTI

EIA treba da obezbijedi odgovarajuće učešće javnosti i konsultacije. Jedinstvene osobenosti kao što su kultura, socio-ekonomski uslovi i drugi faktori, treba razmatrati u dobro planiranom i efikasno sprovedenom konsultovanju javnosti.

U kontekstu EIA procesa „javnost” obuhvata jedno ili više fizičkih ili pravnih lica, udruženja i organizacije, dok je „zainteresovana javnost” javnost na koju dati projekat utiče ili se očekuje da će uticati, uključujući i nevladine organizacije koje se bave zaštitom životne sredine i evidentirane su kod organa državne uprave nadležnog za zaštitu životne sredine u skladu sa zakonom.46

Zakonom o procjeni uticaja precizirano je da nadležni organ obavještava javnost putem najmanje jednog lokalnog ili dnevnog lista koji izlazi na području koje će biti zahvaćeno uticajem planiranog projekta, kao i putem elektronskih medija.47

7.1. Zašto učešće javnosti?

Učešće javnosti u proceduri EIA obezbjeđuje mogućnost da se pogođena i zainteresovana javnost uključi u proces planiranja, procjenu i monitoring projekta. Uključivanje javnosti podrazumijeva javne rasprave, javne sastanke, javni uvid i pravo javnosti na komentare. Na taj način se obezbjeđuje prostor za iznošenje mišljenja, analizu i ocjenu projektnih aktivnosti i diskusiju o spornim pitanjima, različitim perspektivama i interesima. To je efekasan način da se u razmatranje životne sredine integrišu kulturna, socijalna, ekonomska i tehnološka pitanja i predstavlja fer i razumno sagledavanje konflikta kroz posredovanje i pregovaranje.

Postoji nekoliko razloga za uključivanje javnosti u planiranje i procjenu predloženog projekta koji može imati posljedice na životnu sredinu. Prije svega informisati ljude o namjerama nosioca projekta u smislu projektovanja i karakteristika predloženog projekta. Time se smanjuje bojazan građana i donošenje proizvoljnih zaključaka. Dalje, građani koji će biti pogođeni realizacijom projekta, identifikovaće važna sporna pitanja i izraziti mišljenje u vezi s ponuđenim alternativama i rješenjima. Učešće javnosti obezbijediće otvorenost EIA i na kraju prihvatljivost, odgovornost i vjerodostojnost donesenih odluka.

Prilikom organizovanja različitih oblika učešća javnosti neophodno je ustanoviti uzajamno dogovorena pravila i procedure za obavljanje javnih sastanaka i konsultacija, što u mnogome daje ključnu uspješnost javnog učešća. Razumijevanje i povjerenje moraju biti ustanovljeni između javnosti, nosioca projekta, i nadležnog organa kako bi pogođena zajednica prihvatila i pozitivno doprinijela predlogu Projekta. Ovo zahtijeva iskrenu predanost od svih strana uključenih u posao združenih kroz EIA proces i implementaciju projekta.

Učešće javnosti se javlja prije i tokom EIA procesa i nastavlja nakon implementacije projekata. Učešće treba da bude kontinuirano kako bi se izbjegao gubitak interesa uključenih strana.

Specifično pitanje redosljeda učešća javnosti uključuje: a Javnost treba da bude informisana kada je projekat u početnoj fazi (zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade EIA kada su

u pitanju projekti definisani u Listi II navedene Uredbe).a Javnost treba uključiti i u fazu određivanja obima i sadržaja, tokom inicijalnog EIA planiranja, kada su identifikovana

određena sporna pitanja zaštite životne sredine, a u nekim slučajevima i mjere ublažavanja uticaja.a U završnoj fazi procedure EIA javnosti treba da bude omogućeno da pregleda konačnu analizu i zahtjeve i da podnese

nadležnom organu komentare prije donošenja konačne odluke i implementacije projekta;

46 - član 7, tač. 4 i 5 Zakona47 - član 29 Zakona

Učešće javnosti


48

a Nakon implementacije projekta, javnost treba redovno informisati o aktivnostima u okviru sprovođenja programa monitoringa i efektima mjera ublažavanja uticaja.

7.2. Elementi efikasnog učešća javnosti

Treba ustanoviti jasna pravila i proceduru za održavanje sastanaka i konsultacija, npr. precizirati ko je dostupan za učestvovanje, u kom svojstvu i u kom vremenskom okviru. Učešće javnosti i svjesnost će se podići kroz postupan i postojan pristup ka EIA dokumentaciji i informacijama. Nadležni organi ili nosioci projekta mogu koristiti različite metode za uključivanje javnosti. Dodatno, mogu se koristiti tradicionalna sredstva informisanja:

a pisma i medijsko objavljivanje učešća javnosti koje može biti podržano posjetom zajednici od strane zaposlenih u nadležnom organu

a javnu raspravu treba održati kao organizovanu diskusiju, komisiju ili savjetodavni odbor koji uključuje članove javnosti ia treba odobriti učestvovanje na sastanku putem telekonferencije kada putovanje nije moguće.

Ove metode komunikacije s javnošću treba urediti za svaku fazu EIA procesa i treba prilagoditi potrebama i osobenostima javnosti svaki segment u svakoj fazi njenog uključivanja.

U kontekstu realizacije određenog projekta vrlo su složena kulturna i socio-ekonomska pitanja. Kako god, učešće zajednice je potrebno za rješenje konflikta i sporova između ljudi s različitim percepcijama vrijednosti i ciljeva, često s nedostatkom međusobnog povjerenja i razumijevanja. Upravo uspješno sprovođenje EIA procedure treba da obezbijedi podsticanje različitih mišljenja i perspektiva i međusobnog zajedničkog razumijevanja. Nadležni organ, nosilac projekta i obrađivači elaborata treba da budu otvoreni i uvažavaju posebnosti kulturne i socio-ekonomske strukture i potrebe zajednice.

Metode komunikacije ne smiju biti nametljive i treba da osjete običaje i način života stanovništva. Stanovništvu treba dati mogućnost doprinosa kroz njihovo tradicionalno znanje. Kontakte sa zajednicom treba ustanoviti rano, tako da se uspostavi veza i komunikacija sa stanovništvom koje je poznavalac tradicionalnog znanja.

7.3. Pravo na pravnu zaštitu

Zainteresovana javnost ima pravo pokrenuti upravni spor protiv odluke kojom je odlučeno o potrebi procjene uticaja na životnu sredinu koju je donio državni organ uprave odnosno podnijeti žalbu glavnom administratoru, kada je odluku donio nadležni organ na nivou lokalne uprave.

Takođe, zainteresovana javnost može pokrenuti upravni spor odnosno podnijeti žalbu i protiv odluke o davanju saglasnosti na elaborat procjene uticaja.

Zakonom su utvrđena prava javnosti koja se ostvaruju u proceduri procjene uticaja i to:- pravo na uvid u podnijeti zahtjev i prateću dokumentaciju odnosno elaborat procjene uticaja- pravo da učestvuje u javnoj raspravi o elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu- pravo na izjavljivanje mišljenja o podnijetom zahtjevu, prije donošenja odluke nadležnog organa- pravo na informacije o donijetoj odluci, razlozima i odlučnim činjenicama na kojima se odluka zasniva, kao i o

najvažnijim mjerama koje je nosilac projekta dužan da preduzima u cilju sprječavanja, smanjenja ili otklanjanja štetnih uticaja

- pravo da zatraži od nadležnog organa, u pisanoj formi, uvid u kompletnu dokumentaciju o sprovedenom postupku procjene uticaja projekta na životnu sredinu

- pravo na pokretanje upravnog spora odnosno podnošenja žalbe protiv odluke nadležnog organa.


49

8. PREKOGRAnIČnI UTICAJ


50

Prekogranični uticaj


51

8. PREKOGRAnIČnI UTICAJ

U određenim slučajevima kada na to ukažu pojedini pokazatelji u okviru EIA procedure treba razmatrati mogući prekogranični uticaj datog projekta. Procjena prekograničnog uticaja zahtijeva jasno definisanje ovlašćenja kroz zakonska rješenja, odgovarajuću pripremu projektne dokumentacije koju treba prevesti kada je to neophodno, uspostavljanje posebnog aranžmana za učešće jav nosti van granice nadležnosti i druge prateće elemente međunarodne saradnje.

Prekogranični uticaj podrazumijeva bilo koji efekat koji može prouzrokovati predloženi projekat u drugoj državi (pogođena država).

Kada predloženi projekat može imati uticaj preko državne granice zemlja porijekla i nosilac projekta treba da obezbijede da pogođena držva i njeni građani u području vjerovatnoće uticaja imaju mogućnost učešća u proceduri EIA. Zemlja porijekla treba da obezbijedi informacije o procjeni u najranijoj fazi procesa.

Između zemlje porijekla i pogođene zemlje ili zemalja uspostavlja se otvoren dijalog i razmjena informacija.

Kada je u pitanju faza određivanja obima procjene smatra se da bi već tada potencijalni prekogranični uticaj trebao biti identifikovan, kao i načini i metode koje će se koristiti za procjenu. U kasnijoj fazi procjene potrebno je harmonizovati osnovne informacije, prilaz i metodologiju procjene s obje strane granice, kako bi se obezbijedila podudarnost između dobijenih rezultata.

Ukoliko se ukaže potreba, moguće je ustanoviti zajednički organ za razmjenu informacija i organizovanje učešća javnosti u području koje će vjerovatno biti pogođeno. Tamo gdje je neophodno prevode se ključna dokumenta. Svako treba da dobije određene informacije i da bude u mogućnosti da učestvuje u procjeni i da dâ komentare rezultata.

Prilikom razmatranja ovog pitanja treba uzeti u obzir UN Konvenciju o procjeni uticaja u prekograničnom kontekstu – Espoo koja daje sveobuhvatan okvir za sprovođenje aktivnosti u vezi s prekograničnim uticajem.

Konvencija uključuje listu aktivnosti za koje je prekogranična procjena uticaja obavezna. Sekretarijat Konvencije može takođe odrediti aktivnosti koje će biti pokrivene prekograničnom procjenom.

Često je za pojedine aktivnosti većeg obima ili za velike projekte prekogranična procjena obavezna čak i kada su daleko od granice, dok se za određene male aktivnosti kao što su razvoj šumarstva, isušivanje zemljišta ili gradnja puta, prekogranična procjena radi samo ako su u blizini granice.

8.1. Procedura uključivanja javnosti u EIA kad je u pitanju prekogranični uticaj

U vezi s prekograničnim uticajem razlikujemo dva moguća slučaja: jedan, kada se projekat koji može imati negativne uticaje realizuje na području naše države i drugi, kada se izvjesni projekat realizuje na teritoriji druge, susjedne države, a isti može imati negativne posljedice po životnu sredinu naše države. U vezi s tim imamo i različite scenarije djelovanja.

Dakle, ako projekat može imati značajan uticaj na životnu sredinu druge države ili ako država čija životna sredina može biti značajno ugrožena to zatraži, organ državne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine, u što kraćem roku, a najkasnije u rokovima za obavještavanje svoje javnosti, dostavlja drugoj državi obavještenja o:

Prekogranični uticaj


52

1) projektu zajedno sa svim dostupnim podacima o njegovim mogućim uticajima2) prirodi odluke koja može biti donijeta3) roku u kojem druga država može da saopšti svoju namjeru da učestvuje u postupku procjene uticaja.

Dalje, nadležni organ je u obavezi da obavještava državu koja je učestvovala u postupku procjene uticaja o odluci koja je donijeta po zahtjevu, dostavljanjem obavještenja o:

1) sadržini odluke i uslovima ako su određeni2) razlozima na kojima se odluka zasniva, uključujući i razloge prihvatanja ili odbijanja dostavljenih primjedbi, prijedloga i

mišljenja zainteresovanih organa i organizacija i javnosti3) najvažnijim mjerama koje je nosilac projekta dužan da preduzme u cilju otklanjanja, sprječavanja, ublažavanja ili saniranja

štetnih posljedica.

Ukoliko je nadležni organ primio obavještenje o prekograničnim uticajima predloženog projekta u drugoj državi, o tome obavještava javnost.

Pribavljena mišljenja zainteresovane javnosti organ državne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine, uzima u obzir prilikom davanja mišljenja nadležnom organu druge države.

Obavještavanje i konsultacije sa drugim državama o mogućim prekograničnim uticajima vrši se na principu reciprociteta, u skladu sa zaključenim međunarodnim ugovorima.


53

9. UMJESTO ZAKLJUČKA


54


55

9. UMJESTO ZAKLJUČKA

EIA može biti korisna za sve one koji su uključeni u projektovanje i realizaciju određenog projekta. Procedura je jednostavna i fleksibilna što je više moguće i izbjegava dupliranje s postojećim procedurama planiranja.

Osnovni cilj koji se htio postići definisanjem procedure EIA jeste sprječavanje stvaranja zagađivanja i značajnih promjena koje mogu nastati usljed preduzimanja određenih aktivnosti. Međutim, da bi se to ostvarilo i da bi se te značajne promjene, odnosno zagađivanje, mogle blagovremeno identifikovati, spriječiti, umanjiti ili ublažiti, potrebno je, u početnoj fazi odlučivanja i realizacije takvih aktivnosti, sprovesti procjenu uticaja na životnu sredinu.

Za procjenu uticaja na životnu sredinu treba vremena i novca i zbog njenih rezultata katkad dođe do značajnih zakašnjenja i promjena samog projekta, pa je zato ona često shvaćena kao teret i prepreka za razvoj. Ipak, dugoročno gledano, procjena uticaja na životnu sredinu ima pozitivne efekte jer preduprjeđuje moguće posljedice planiranog projekta na zdravlje građana i doprinosi očuvanju kvalitetne životne sredine.

Pri svemu ne smijemo zaboraviti ni obavezu Crne Gore da sprovodi međunarodne standarde u ovoj oblasti.

Ono što uvijek treba imati na umu, bilo da sprovodimo postupak odlučivanja o procjeni uticaja, određujemo obim i sadržaj ili odlučujemo o davanju saglasnosti na dati elaborat, bili u ulozi nosioca projekta ili nadležnog organa, procjenu i analizu bitnih pitanja moramo uraditi pažljivo kako ne bismo došli u situaciju da skupo plaćamo naše greške, jer projekat traje i nakon donesenih odluka i podliježe drugim vidovima kontrole što kao posljedicu može imati sanacione programe, izgubljeno vrijeme i novac.

Umjesto zakljUčka


56


57

PRILOG I

Lista I projekti za koje je obavezna procjena uticaja na żivotnu sredinu

Lista II projekti za koje se može

zahtijevati procjena uticaja na životnu sredinu


58

Prilog I


59

LISTA I

PROJEKTI ZA KOJE JE OBAVEZnA PROCJEnA UTICAJA nA ŻIVOTnU SREDInU

1. PoljoprvredaObjekti za intenzivan uzgoj živine, svinja i goveda sa kapacitetom preko:( a ) 5.000 mjesta za proizvodnju brojlera; ( b ) 6.000 mjesta za kokoške i ćurke;( c ) 2.000 mjesta za tovne svinje (preko 30 kilograma težine ); ( d ) 500 mjesta za krmače uključujući i njihove prasiće ( prasad do 30 kilograma težine);.( e ) 200 mjesta za goveda.

2. Ekstraktivna industrija( a ) Eksploatacija nafte i prirodnog gasa u komercijalne svrhe kod koje dobijene količine prelaze 500 tona na dan u slučaju

nafte i 500.000 kubnih metara na dan u slučaju gasa;( b ) Kamenolomi i površinski kopovi čija površina prelazi 25 hektara, ili eksploatacija treseta kad površina terena za

eksploataciju prelazi 150 hektara.

3. Proizvodnja energije( a ) Postrojenja za proizvodnju električne energije, vodene pare, tople vode, tehnološke pare ili zagrijanih gasova, upotrebom

svih vrsta goriva, kao i postrojenja za pogon radnih mašina, (termoelektrane, toplane, gasne turbine, postrojenja sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem i ostali uredjaji za sagorijevanje), uključujući i parne kotlove, sa snagom od 300 ili više megavata.

4. Vodovi za transport, sa ili bez pratecih objekata( a ) Vodovi, sa ili bez pratećih objekata, za transport gasa, supstanci opasnih po vode, hemikalija, pare ili tople vode, vode

za piće, otpadne vode, nafte i naftnih derivata, prečnika većeg od 800 milimetara i dužine koja prelazi 40 kilometara;( b ) Vazdušni dalekovodi naponskog nivoa 220 kilovolti ili više čija dužina prelazi 15 kilometara.

5. Skladištenje( a ) Objekti namijenjeni skladištenju zapaljivih tečnosti i gasova, prirodnog gasa, fosilnih goriva, nafte i naftnih derivata,

hemikalija, čiji kapacitet iznosi 200.000 tona ili više.

6. Proizvodnja i prerada metala( a ) Kombinovane primarne topionice i čeličane;( b ) Postrojenja za proizvodnju obojenih sirovih metala iz rude, koncentrata ili sekundarnih sirovina, metalurškim ili hemijskim

postupcima ili elektrolizom.

7. Industrijska prerada minerala( a ) ostrojenja za ekstrakciju azbesta, za preradu i transformaciju azbesta i proizvoda koji sadrže azbest:a za azbestno-cementne proizvode, sa godišnjom proizvodnjom od preko 20.000 tona gotovih proizvoda;a za abrazivne materijale sa godišnjom proizvodnjom od preko 50 tona gotovih proizvoda;a za ostale vrste upotrebe azbesta čiji obim proizvodnje prelazi 200 tona godišnje.

8. Hemijska industrija( a ) Rafinerije sirove nafte i gasa (isključujući postrojenja u kojima se proizvode ulja i maziva od sirove nafte);( b ) Kombinovana hemijska postrojenja, tj. postrojenja za industrijsku proizvodnju supstanci kod kojih se primjenjuju postup-

ci hemijske promjene i u kojima se pojedini pogoni nalaze jedan pored drugog i funkcionalno su povezani, a namijenjeni su:

Prilog I


60

a za proizvodnju baznih organskih hemikalija;a za proizvodnju baznih neorganskih hemikalija;a za proizvodnju hemijskih đubriva na bazi fosfora, azota ili kalijuma (prosta ili složena hemijska đubriva);a za proizvodnju baznih proizvoda za zaštitu bilja, kao i biocida;a za proizvodnju osnovnih farmaceutskih artikala uz primjenu hemijskih ili bioloških postupaka;a za proizvodnju, preradu i obradu eksploziva;( c ) Postrojenje za gasifikaciju ili topljenje uglja ili bituminoznih škriljaca, kapaciteta od 500 ili više tona uglja ili bitumenskih

škriljaca na dan.

9. Industrija tekstila, kože, drveta i hartijeIndustrijska postrojenja za:(a) proizvodnju celuloze iz drvne mase, slame ili sličnih vlaknastih materijala;(b) proizvodnju papira, hartije, kartona ili lepenke sa proizvodnim kapacitetom koji prelazi 200 tona na dan.

10. Infrastrukturni projekti( a ) Izgradnja željezničkih saobraćajnica; (b ) Izgradnja aerodroma čija je glavna poletno-sletna pista dužine 2.100 metara ili više;( c ) Izgradnja autoputeva;( d ) Izgradnja novog puta sa četiri ili više traka, ili rekonstrukcija i/ili proširenje postojećeg puta sa dvije trake ili manje, sa

ciljem dobijanja puta sa četiri ili više traka, u slučaju da takav novi put ili rekonstruisana i/ili proširena dionica imaju neprekinutu dužinu od preko deset kilometara;

( e ) Trgovačke luke i mola, sa pripadajućim uređajima, za ukrcavanje i iskrcavanje tereta koja su povezana sa kopnom i spoljnim lukama (isključujući mola za trajekte) koji mogu prihvatiti plovila preko 1350 tona;

( f ) Hidrotehnički objekti za prebacivanje voda između rječnih slivova, namijenjeni sprječavanju mogućih nestašica vode kod kojih količina prebačene vode prelazi 100 miliona kubnih metara godišnje;

U svim drugim slučajevima, objekti namijenjeni za prebacivanje voda između rječnih slivova kod kojih višegodišnji prosjek protoka u slivu iz kog se voda zahvata prelazi 2.000 miliona kubnih metara godišnje i gdje količina prebačene vode prelazi 5% od ovog protoka;

U oba slučaja izuzet je prenos pitke vode cjevovodima.( g ) Brane i drugi objekti namijenjeni zadržavanju i akumulaciji vode kod kojih voda koja dotiče, ili dodatno zadržana ili

akumulirana voda prelazi količinu od 10 miliona kubnih metara;( h ) Crpljenje podzemnih voda ili obogaćivanje podzemnih voda kod kojih je godišnja zapremina iscrpljene ili obogaćene

vode jednaka količini od 10 miliona kubnih metara ili više.

11. Drugi Projekti( a ) Postrojenja za uklanjanje ili reciklažu opasnog otpada spaljivanjem, hemijskim ili biološkim postupcima, kao i deponije

za privremeno i konačno odlaganje opasnog i radioaktivnog otpada;( b ) Uređaji za uk

Documents

Uputstvo za primjenu Zakona o procjeni uticaja na životnu …documents.rec.org/publications/EIA_Publikacija.pdfUputstvo za primjenu zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu 3