UREDNICA

VERA BARIĆSTRIBOR

ZNANJE D.0.0.

MANDIĆEVA 2, ZACREB

ZA NAKLADNIKAZVONIMIR ČIMIĆ

IVAN KUŠAN LJUBAV ILI SMRTCOPYRIGHT © 2013. DANIEL KUŠAN

ILUSTRIRALASRĐANA MODRI NIC

CRVENI ISPRAVCI TEKSTAIVAN KUŠAN

CRAFIČKO OBLIKOVANJECRAFFITI DESICN

TEHNIČKI UREDNIKNI KIČA OSTARČEVIĆ

TISAKZNANJE d.o.o.MANDIĆEVA 2, ZACREB - SIJEČANJ 2014.

IVAN KUSAN

LJUBAV ILI SMRT

PRVO IZDANJE U OVOJ BIBLIOTECI

znanje

kkkojc 'ptrecta-o- SnMrjj/Ytfyyu?iAi » Lpdkcuo- hJLc /yyn~rtl«. X?r t KackeAt//laMt. H lr !nAA*JeAA . tUš oo** j<n 'tCa-d-a. cć -

"£#>0 K/upćpt Jpf' 4h* AfCodiL Ou.’ptLroJLo. ; “H^t* octra.e£i/L.

Ih^adz 1Č. 'JC-CT O oto sto.-£,' 2, /oomo n^M. <JoJ> rtuj-t cr /da/v*ur~ medk^LtrrJi

sAb'oh/t*. (JLa. (hJtStroa. ‘TtmmILO -4) 1/iCLkL Q_dcoprm.(\ p f*ph<nr franak pre^l&cr' fies/'č-'<ž VXlMz. T’fmso/o /dovrši, -č rr ddc" Atptoo® Č'VU.

Zpcoic Lru eMt cttL ai vnuh /oe. Ićokov- V'trVK'OovO’ /IVI otjojtf. \ ‘otcdnz- ždrcurti

Slrc{kL c\A o dt aAr'

CDraqć Zćta

p

TCUO

1.A/y^a- /ot 'fr-ascttci' pocL

Vlatko je uzviknuo:— Gotovo je. Ana se bacila pod vlak. Znate Zlatka? Sina staroga Brnčića? Ispala mi je kemijska iz ruke:— Koja Ana?— Ana Karenjina.Mahnuo mi je pred nosom debelom knjigom. Odahnuo

sam. Opet neka ženska iz Zlatkovih knjiga. I sinoć mi je pričao o tome romanu. Uglavnom se radi o konjskim utrkama. Ženska se, znači, bacila pod vlak, ne pod konje.

— Što to pišeš? — upitao me Zlatko.— Roman — odgovorio sam. — Pričao sam ti.Zlatko je prasnuo u smijeh:— Ti pišeš roman, ti?— Što je tu smiješno? Nisu svi romani smiješni. Moj je

roman tragičan.Zlatko se udarao po svojim šiljastim koljenima. Urlao je od

smijeha. Prednji zubi su mu strašno stršili. Čisti Drakula Frakenštajn.— A o čemu ti to pišeš roman, Koko?— O životu. O ljubavi ili smrti.Čemu Zlatku objašnjavati što je pravi roman? On svaki

dan pročita bar jedan novi. Prošle je nedjelje odjednom pročitao dva. »Zločin« i »Kaznu«.

— Pusti ti prave pisce, Koko, neka se oni time bave. Kako bi ti mogao napisati roman, jesi normalan?

— Ja mislim da mogu. 7.— Misliti je drek znatj) — rekao je Zlatko.

Baš me briga za Zlatkovo mišljenje. Ja ne želim da o meni više piše Ivan Kušan i njemu slični. Dosta mi je njihovih gluposti. Što taj Kušan zna o meni? Da se češem lijevom rukom iza desnoga uha? Bez veze, a nije ni istina. Da obožavam punjene paprike? Fuj!

Ja se ne mislim (bar ne tako brzo) baciti pod vlak, jer znam da me čeka najveća pustolovina moga života. Drukčija od onih koje opisuje Kušan u svojim knjigama. On je jedan stari dripac, njemu je dosadno, pa je zato i sam dosadan. Moj će roman biti čisto drukčiji.

— Još te drži nogomet, Koko? — upitao je Zlatko.— Ti ne voliš nogomet i zato misliš da se njime bave

samo imbacili — odvratio sam ljuto.— Misliš valjda imbecili — smijao se on opet.Neću s njim trošiti riječi. Približava se utakmica mojeg

»Zelenoga Vrha« protiv momčadi »Crvenoga gusara«. To je polufina­le juniorskoga prvenstva sjeveroistočne prigradske zone. Nadam se da ćemo ući u finale. Ja sam već zvijezda (golmanska), pa je Zlatko možda i pomalo zavidan.

— A ljubav? — pitao je Zlatko.Ljubav? Što on zna o ljubavi, cvikeraš jedan štrkljavi? Bio

je zacopan u Emicu, ali ona bira s kim će hodati. Mene, recimo, ona uopće ne zanima. Mene ne zanima nijedna cura od onih koje poznajem. Takav sam. Ja čekam onu pravu. ©

— Ti čekaš svoju Pulčinijemu? Koko, ha? — smijao se opet Zlatko. Njemu je danas smiješno sve u svezi sa mnom.

— Zašto se bacila? — upitao sam ga.— Tko?— Pa ta tvoja Ana, što je bila zaljubljena u konje.— Ana Karenjina? Ubila se, jer drugoga izlaza za nju nije

bilo. Bila je vezana.— Pa kako se bacila ako je bila vezana?Zlatko se smijao kao lud.

— Pa nije bila vezana lancima. Joj, Koko, ti ništa ne čitaš! Bila je sputana okovima groznoga braka.

Ako ne čitam, ja zato pišem, moj Zlatko. Ako ne uspijem kao golman, uspjet ću kao pisac, ipak je to lakše. A osim toga sam pun osjećaja, za razliku od mnogih.

Zlatko je htio uzeti bilježnicu u koju sam zasada upisao samo broj 1. Prvo poglavlje romana. U tome ću prvome poglavlju zapisati ovaj moj razgovor s njim. A poslije toga dolazi tragedija, osjećam. /"TA

— Tko je Dulčinijema? — upitao sam.— Dulsineja je idealna ljubav hrabroga viteza Don Kihota

od Manče. Toliko divna i savršena djevojka da je pitanje je li uopće postojala ili ju je izmislio Ser Vantes, pisac romana. Njemu se iona­ko činilo da je cijeli život samo borba protiv vjetrenjača.

— Krasan pisac koji izmišlja svoje junake! — rekao sam oštro. — Kako je završila ta Dulčinijema? Da se nije bacila pod vjetrenjaču?

Sad sam se ja smijao kao mutav. Zlatko je bijesno ustao i zalupio »Anu Karenjinu« sebi po prstima. Gledao me prezirno.

— Ti nisi zaslužio da Ser Vantesu ni cipele čistiš. OjtS*1

Kako on zna da bih ja uopće želio takvome lažljivcu čistiti cipele? Neka mu ih čisti njegova izmišljena Dulčinijema, ili kako se već zove!

Zlatko je zalupio zubima i vratima.Ostao sam sam kao pravi pisac.Osjećao sam da se strašni i divni događaji strašno

približavaju. Pomaknuo sam stol do prozora i upalio stolnu Promatrao sam granu bagrema pred prozorom. (Cijeli glupi opis moje sobe i bezveznoga bagrema imate u knjizi »Koko i duhovi«, poglavlje 11. Tko voli.) Ali što sad? Umoran sam. O čemu da pišem? Počešao sam se lijevom rukom iza desnog uha.

Znao sam da sutra počinje. (Drugo poglavlje.)

i divntf lamr

9

Vrit /O lA-cLkirnJ^,2.

1 o je, dakle, ona prava koju sam čekao cijeloga žjvota! Toliko sam je čekao da se nisam ni upitao odakle se stvorila

Koljena su mi klecnula kao da je na mene nasrnuo grubi protivnički napadač. Gubio sam tlo pod nogama.

Dogodilo se to u robnoj kući na <{<vatnću) Ja sam na prvo­me katu gurao kolica u kojima sam vozio fasirano meso i rižu za punjene paprike. Fućkao sam neku sjajnu melodiju.

Ona je kupovala nekakve okrugle bombone u crvenirn^-x papirima. ( ^ )

Crna je kao, kao, kao gavranica. Duga crna kosa do guze/*— velike crne trepavice, crne oči duboke kao, kao, kao što ja znam što. I sva u crnom, od glave do pete. Crne traperice, crna majica. Jedino zubi bijeli kao što ja znam što.

Trpala je boftbone u vrećicu i odjednom pogledala prema meni. Vraga prema meni, kroz mene, ravno u moje jadno srce. Osjetio sam kako se topim. Da sam bar ja bojffxm u toj divnoj ruci!

Od toga trenutka, u 10,32 (pogledao sam veliki sat u rob­noj kući) moj je život krenuo punim jedrima ususret sili i Karibima, kako kaže pjesnik. Život Ratka Milića-Koka dobio je pravi smisao i pun pogodak. Nisam se uzalud rodio.

Prošla je pokraj mene spuštenih trepavica. Osjetio sam njen crni miris. Ima takvih parfema, čuo sam, koji se dobiju od crne mačke, pa se tako i zovu.

Znojio sam se i gledao za njom. ^Prišao sam maloj prodavačici koja je prodavala bonbone.

Nisam imao pojma što kanim. Moj je mozak mislio brže nego ja.— Što je kupila ona... crna? — upitao sam malu proda­

vačicu.— Ana?

Kni i * i

Ana! Ona se zove Ana! Da nije Ana Karenjina? Činilo mi se da se već odavno poznajemo. Ja puno više znam o konjima i konjskim utrkama nego što Zlatko misli. <yfc<> 't° 1

— Ana je kupila (^ehot^-^^^reUa je mala prodavačica. — Ona obožava grehote i uvijek ih kod mene kupuje.

— Ana — i kako još? — upitao sam.Zanimalo me kako se Ana preziva. Mala prodavačica mi je

rekla da se zove Ana Mozer. Sportska familija. Djed joj je bio slavni golman Franjo Mozer. Vrisnuo sam od oduševljenja:

— To je prst sudbine!— Što kažeš?— Dajte mi kilu tih grehota. CfW

't'Imao sam novaca samo za 20 deka. Stavio sam bonbone

u kolica. Vidio sam da se zapravo zovu griotte.— Gdje Ana stanuje? — zapitao sam hrabro.U tome trenutku naletio mi je s leđa neki idiot na kotu-

raljkama. Prst sudbine udario me u rame. Samo što to nije bio prst sudbine nego gitara koju je taj idiot držao u ruci. Je li moguće da se tako nešto dogodi živome piscu?

Grčevito sam se uhvatio za ručku kolica i osjetio kako me ona nose. Zbilja sam, eto, krenuo punim jedrima. Ususret pomič­nim stubama.

— Ne znam — vikala je za mnom mala prodavačica. — Ne znam gdje stanuje.

Kolica su me neodoljivo vukla. Ljudi su se razmicali, klin­ci vrištali. U kolicima su griotte skakale kao kugle u fliperu.

Opasni prst sudbine gurnuo me, naravno, na onu stranu štengi, koja se kretala uvis. Od silnoga smo zamaha kolica i ja kre­nuli u provaliju, niz štenge. Glava mi je bila u kolicima, noge u zra­ku. Stube su me potiskivale natrag, gore. Kolica i ja smo tako cijelu

marasm

vječnost stajali na mjestu. Sigurno ima neki takav fizički zakon u fizici.

I u tome trenutku crnokosa Ana dostojanstveno je kli- znula stubama pokraj mene, u dubinu. Gledao sam je naopačke i naglavačke. Na trenutak se našla usporedo sa mnom. Spustila je prema meni jadnome svoj duboki pogled i nasmiješila se. Veselo, ali i kao da me nekako žali. To ne volim.

Pustio sam da me okrutne stube odguraju natraške na kat. Ana je već odavno okrenula svoju divnu glavu. Oko mene su se cerekale budale. Riža je curila po stubama i po podu i krčkala pod nogama.

Gledao sam za Anom. Neka, može ona otići iz ove glupe robne kuće, ali ne i iz moga života. Osjećao sam se grozno i pono­sno, kao oni neki veliki ljudi koje su pregazili povijest i vrijeme, ali su svejedno u školi slavni.

Ja ću Anu Mozer vezati takvim lancima da joj neće pasti na pamet da se baci pod vlak.

1}

3.

1 Visam smio gubiti ni trena. Ja moram stalno biti u dobroj kondiciji i punoj formi.

Dizao sam utege od jfc) kg, skakao preko užeta K^) puta, pretrčao )^km i skakao uvis (U8())m. Onda sam vježbao s loptom. Opalim svom snagom u zid i, kad se lopta odbije, bacim se na nju. Kao prava »Zelena pantera« sa Zelenoga Vrha.

Ujutro sam pojeo čak tri šalice bijele kave zajedno s onom odvratnom kožicom od mlijeka.

Ali ipak mi najviše snage daju dva strašna, duboka, crna oka. I ja sad imam svoju Dulčinijemu. J J

Moj je plan jasan kao sunce. Ja već jesam sjajan golman, ali se moram proslaviti sve do Splita i do Rija. Tako ću postati miljenik cijele kuće Mozer, koja je jako golmanska. Ana će biti sret­na da joj pružim svoju slavnu sportsku ruku. Poljubit ću je u crno oko i ona će biti samo moja.

Što ako je još netko zaljubljen u nju? Ako se mota oko nje i pokušava je osvojiti? Zgrabio sam uteg od kg i bacio ga preko plota. Kad se ja raspalim, bolje da mi niste blizu. Držite se što dalje od Ane, mulci jedni!

— Ne možeš ni maknuti taj mali uteg — začuo sam gro­zan glas iza sebe. — I ti bi htio biti slavni golman! Ti si mali zeleni mrav.

— Zlatko — rekao sam oštro — kocka je bačena, kako kažu kockari.

Stajao je pod drvetom kraj ograde, s velikom knjigom u ruci i cerio se svojim zubetinama.

— Ideš u profes/onalce? — upitao me podrugljivo.Prišao sam mu/s kornera i zagledao mu se u uho, da me

bolje čuje. „ . ^

— Zlatko — rekao sam. — Nije sve u knjigama. Život je okrutan, ali i veličanstven. Za neke izabrane. Jedna se strašna dje­vojka smrtno zaljubila u mene.

— Je li?Zlatko se uozbiljio. Više mu nisam bio smiješan.— Kako znaš? — upitao je.— Sama mi je rekla. Zove se Ana. Kao ona tvoja s konjskih

utrka. Samo što je moja luda za nogometom i golmanima. Djed i otac su joj bili golmani u reprezentaciji. Čim postanem slavan, ože­nit ću se Anom Mozer.

— A gdje ona živi?Zlatko zna postaviti glupo pitanje. Gdje živi moja Ana?

U mome srcu, prije svega. Ali to njemu nisam mogao odgovoriti. Cvikeraši hoće sve konkretno.

— Blizu — rekao sam.— Najbolje da pogledaš u telefonski imenik, Koko. Vidim

da nemaš pojma.— Stanuje na Kvatriću — bubnuo sam.A mene je nešto veliko i tvrdo bubnulo u glavu. Pao sam

kao pokošena trava. Zamračilo mi se pred očima.Bila je to luda Marijana. Ona me pogodila u glavu nogo­

metnom loptom.QjjpJb — Ćavo, patuljci — viknula je.

Jezivo je izgledala. Pjevačka joj je slava posve udarila u glavu. Otkako nastupa u sastavu »Prazna glava zabadava«, čisto je poludjela. Ošišala se kratko kao jež, dala sebi probiti uši, pa nepre­stano mijenja naušnice. I to kakve! U obliku riblje kosti, mrtvačke lubanje, majmuna, palmi, zmija. Užas! A usto bi još i dalje htjela biti špijunka i proslaviti se kao Tata Hari. . l ^

— Čuvajte se Mikija Horvatića — rekla je. Urn/O'

ehuimu

Opet neka njena špijunska ideja! Pogledao sam Zlatka. Zašto je tako pocrvenio? Što mu je? Zar i on nešto zna?

Miki Horvatić je moj prvi susjed, prekoputa. Ja njega baš ne volim, ali zato on mene mrzi. On igra desetku u momčadi »Crni put«, pa smo i u nogometu ljuti protivnici.

— O čemu se radi? — rekao sam i pokušao Marijani vratiti udarac loptom, ali se ona sklonila za drvo.

— Vi znate da je Miki uvijek skupljao oružje: puške, pišto­lje, bombe, sjekire — dovikivala je Marijana. — Spremao se za ban­dita. A sada je smislio još nešto strašnije. Skuplja ogrlice za pse! Vidjela sam na svoje oči. Sigurno se sprema nekoga zarobiti i držati ga kao psa.

— To još ništa ne znači — rekao sam ja. — Možda će ih jednostavno prodati. Treba mu novi dres, to ja dobro znam.

Čudio sam se da Zlatko ništa ne govori. Okrenuo se i piljio u zemlju kao da ga se ne tiče što Marijana priča. A dobro zna, mudrac, kako Miki može biti opasan. Samo su mu uši bile crvene.

— Okej — rekla je Marijana. — Ja sam vas upozorila. Koli­ko vas je već puta Miki udesio? Ha, patuljci?

— Kako se uzme — usprotivio sam se.— Ja bih mogla pripaziti na Mikija, izvještavati vas što radi,

što sprema. Mogla bih špijunirati u vašu korist, ha? Što kažete?Već sam htio oštro odbiti, jer sam imao prečih briga, ali

se začudo Zlatko umiješao. Okrenuo se i, sav zažaren u licu, rekao Marijani:

— Naravno, Marijana. Svakako. Jasno. Baš bi bilo sjajno. Mislim, kad bi nam ti to, ovoga, je li. Treba biti oprezan s Mikijem, imaš ti pravo. Ti uvijek imaš pravo. Ti si tu sjajna, mislim što se tiče špijunaže.

Nisam ga nikada vidio tako zbunjena. Marijana je istrčala16 pred nas:

— Mogu vam već sad nešto reći. Mislim da se on zaljubio u neku opasnu curu. Onda dečki izgube glavu i svašta im padne na pamet. Saznat ću ja, ne brinite.

— Fino — složio se Zlatko.Kvragu, mislio sam ja, i svom snagom udario nogom lop­

tu. Dečki izgube glavu i svašta im padne na pamet! Tako? A što je meni zasada palo na pamet? Ja tu skačem preko štrika kao kljakavi klokan.

Začuo se neki zveket u daljini. Moja nogometna raketa očito je pogodila cilj. Marijana je u pravu: treba u akciju!

4.

7^rccL 'inćti'rH.a-

Marijana je dotrčala za mnom.— Treba angažirati i Maricu. Ona može sve ispipati od

Mikija.— Moju sestru?Nikada mi još nije palo na pamet da bi moja sestra neko-

me mogla biti od koristi. Slegnuo sam ramenima. Žurilo mi se.S druge strane ulice mahnuo nam je Miki. Pojavio se u

pravi čas. Baš kao da nešto sluti. Kakve se njemu djevojke sviđaju? U koju se on to zacopao?

Marijana je rekla:— Od tebe samo tražim, zato što vam pomažem, da me...

spojiš sa Žoharom. Vrijedi?Pogledao sam je. Bila je crvena kao Zlatko maloprije. Ni­

sam uspio ni razmisliti što to znači »spojiti«, jer je Miki već prelazio ulicu prema nama. (k) 0 u 2

— Bok, škvadra — rekao je.— Sviđaju li se tebi crnke? — upitao sam ga ravno u rebra.— Crne? — suzio je on svoje kose oči. — Pa crne su glavne

fore. Osobito ako imaju dugu crnu dlaku i crne okice, pa samo^ | ovako trepću... JS—•

Počeo je tako blesavo treptati da sam ga skoro^nokautirao.— Gdje si bio? — zapitala ga je lukava Marijana.— Ja? Jesi jadna! Pa u cirkusu, gdje bih bio? Ja sam uvijek

u cirkusu. I sada, s vama, majmunima.Počeo se divljački smijati i skakati kao čimpanza. Tako

nešto odvratno nisam vidio. Nije mi se sviđalo kako je na brzinu odmah zagrizao za crnke. Njega bi ipak trebalo zatući. Šteta što mi se žurilo.18

Htio sam ga upitati poznaje li Anu Mozer, ali je dobro da sam se svladao. A i Marijana mi je namignula i uhvatila ga ispod ruke. Da znam da je u njenim špijunskim pandžama.

— Pozdravi Žohara — rekla je Marijana na rastanku i opet pocrvenjela kao Zlatko.

Dok je ona odvodila Mikija natrag prema našoj ulici, ja sam brzo krenuo prema trgu. Žohar? Koga će joj sad vraga i Žohar? Žohar jest moj prijatelj sa Zelenoga Vrha i igramo u istoj momčadi, ali što će nam sad još i Žohar?

Ubrzo sam stigao u centar svijeta, na Kvaternikov trg. Htio sam još svratiti do male prodavačice u robnu kuću, ali sam radije prvo skrenuo u telefonsku govornicu.

Imao sam sreću. Dio telefonskoga imenika sa slovima MO nije još bio istrgnut. Dečki su očito brisali ^it samo do slova K.

Upro sam prstom u jedino prezime Mozer u knjizi. Ivan Moser. Piše se sa S. U našem jeziku nikad ne znaš. To je sigurno sin slavnoga golmana Franje Mosera — Anin stari. Adresa: Kvaterni­kov trg br. 3. Kuća točno prekoputa govornice. To ne bi ni Kušan smislio, tako nešto jednostavno.

Zaboravio sam da tuda prolazi i tramvaj, ali vozač tramva­ja br. 11 sigurno nije zaboravio taj dan (u 16,35) kad kočnice nje­govih kola nisu zakazale. Ni putnici koji su popadali kao domine. Preko pruge je, naime, pretrčao neki mladi manijak i skoro pao pod tramvaj. To sam bio ja. Ali nisam jurio be2 veze, imao sam cilj: Aninu kuću.

Pogledao sam zvonca na ulaznim vratima. U kući su bila tri stanara. Neka dva kretena i — Moser^

Otvorio sam vrata haustora i ušao. Srce mi je lupalo. Na prstima sam se popeo do vrata na prvome katu i napeto osluškivao. Stajao sam na vršcima prstiju, spreman da sjurim niza stubište ako se začuje neki sumnjivi šum.

Zar je moguće da sam ja na nekoliko koračaja od stana

Ane Moser? (Na vratima je velikim zlatnim slovima pisalo: FRANJO MOSER, sigurno je to djedov stan.) Možda sam samo 1,5 m daleko od Aninih kućnih papučica i 1,72 m od njene četkice za zube (je li roza?). Možda ona baš sad u kuhinji jede palačinke s pekmezom ili sjedi na zahodu i čita strip.

Što bi bilo kad bih pozvonio? Mogao sam u robnoj kući kupiti bilježnicu, baciti je na prljavi pločnik, da se zamaže, i doni­jeti je ovamo gore. Pozvonio bih i rekao da sam je našao pred vratima, na ulici.

Češao sam se lijevom rukom iza desnog uha. Što bi bilojijg. kad bi mi ona otvorila vrata? Kako bih izdržao onaj njezin duboki, crni pogled? Ne usuđujem se ni pomisliti. Odmah mi .;c~pi,ša. ^^£5^6^

Briga me i za Mikijeve banditske planove, i za Zlatkove konjske utrke, i za sve^/ate Had na ovome svijetu i na drugome, za Žohare, Emice, Marice, Melite, Tome, Bože ili kako se već zovu.Za mene postoji samo Ana Moser. Zar to nije ona čuvena ljubav na prvi pogled? Prvi pogled je pao, a je li i ljubav? Ne, ovo nije ljubav, ovo je ludilo. Ali ljubav jest ludilo, kažu pjesnici i doktori. Sav sam se tresao.

— Čičiii! — odjeknulo je odnekud.Onda je iz stana zalajao i pas. Uzvik se ponovio:— Čičiii!U tren oka sam jurnuo niz stube. Pas je iz stana lajao za

mnom.I onda sam ugledao Aninu crnu kosu kako se uspinje

prema meni. Djevojka je krenula iz prizemlja na prvi kat i podigla glavu. Prostrijelio me onaj poznati crni pogled ispod golemih tre­pavica. Ljubav na drugi pogled. Samo što se nisam srušio.

Natraške sam požurio uz stube i drhtao kao da me strah. Zapravo od uzbuđenja. Napokon sam se okrenuo i brzo počeo uspinjati, tri po tri stube odjednom. Pas je lajao.

IO — Čičiii — vikao je netko u stanu.

Otvorio sam vrata nasuprot ulazu u stan i našao se na balkonu. Nisam znao kamo me vodi taj put. Ali drugoga nije bilo.

Pretrčao sam dugački balkon kao da je atletska staza. U prolazu sam tek bacio pogled kroz velike prozore Artina stana. U sobi je neka mala djevojčica (mnogo manja od Ane) stajala pred velikim kaminom i šibom prijetila jpalonT crnome psiću koji je ska­kao uvis i lajao.

Napipao sam vrata na dr^^ome kraju balkona. Pa što bude.

- V

21

5.>> Cu^vm, tnrtJL £e ... <<

Na ašao sam se u stubištu susjedne kuće.Oprezno sam silazio. Sve sam se bojao da odnekud ne

iskrsne Ana. Ana koju sam toliko želio vidjeti i od koje sam se sad skrivao. Zar je ljubav i za kukavice?

Čitao sam imena stanara na vratima. Sva su zvučala nepri­jateljski, kao da sam u tuđem gradu. Nijedno lijepo naše ime kao što je Moser.

Ana, znači, ima psića koji se zove Čiči. Čime se hrani ta životinjica? Gospodarica klopa griotte, a mali možda jede goveđu juhu u kockama. To treba provjeriti, nabaviti i ostaviti pred vratima s porukom: konjički kapetan K. Tri k. I još tri srca. Jedan poljubac za Anu, jedan za Čičija, jedan za mikjtj curicu koja je sigurno Anina sestrica.

Spustio sam se u prizemlje i zastao.U blizini sam začuo visok, piskutav glas koji dobro pozna­

jem. Ponekad noću ne mogu zaspati od straha da me taj strašni glas ne probudi.

Bio je to glas moje sestre Marice.Što Marica radi u nepoznatoj kući? 1 odakle zapravo dopi­

re njezin glas? Iz podruma?Ispred sebe sam ugledao tanka vrata. Nisu izgledala kao

ulaz u stan. Bila su zatvorena lokotom i činilo se da vode u (špajzu) ili neko spremište.

Naslonio sam uho. S druge se strane jasno čuo piskutav ‘p £,CT^. Maričin glas i još jedan neugodniji, nekako kiseli. Miki Horvatić!

Kako se samo tako brzo stvorio ovdje, pa još smo maloprije bili zajedno?

U stubištu je bila potpuna tišina. Očito da u ovoj kući žive 22 neki fini stanari, koji se ne čuju. Mogao sam razabrati svaku riječ

HgBHSIB

iza zatvorenih vrata. Najviše me čudilo što se uz razgovor Marice i Mikija čuje tiha glazba. Otkud? Kakav je to podrum?

— Sve je spremno — rekao je Miki.— Ništa se ne bojiš? — pitala je moja sestra Marica.— Ja? Jesi jadna! — smijao se Miki. — Pa valjda ti znaš

mene! Nisam ja seronja kao tvoj brat.Jedva sam se svladao da ne udarim svojom snažnom ša­

kom po vratima. O čemu to oni razgovaraju? Miki zaista opet spre­ma neku svinjariju. Čini se da je Marijana ipak u pravu.

— 1 koliko ti ih treba? — pitala je Marica.— Ne znam. Za početak tri-četiri — rekao je Miki.— Gdje ćeš ih držati?

— Ako ti držiš jezik za zubima, mačko, nema zime. Pazi da ništa ne zucneš pred onim kretenom...

Već sam dignuo šaku ali sam je ugurao u džep. Toga ban­dita treba zbilja zatući. Prvom prilikom. Ali se zasad moram svladati, dok ne prokužim o čemu se radi.

— ... ni pred onom šizikom — dodao je Miki.— Marijanom?— Jasno. Takve krave nema u svemiru. Špijunka! Ha-ha!— Miki, ti si divan!Bolje se ubiti nego imati ovakvu kozu za sestru. Stisnuo

sam šake i zube. Zaboravio sam načas čak i na Anu Moser.— Je li taj vaš Car još nešto vrijedi? — upitao je Miki.— Kako misliš?— Jesi jadna! Je li Car senilan? 23

Marica je šutjela. Ona ne voli strane riječi kao ni ja. Mi volimo svoj narod.

— Ne — rekla je Marica bez veze, kao da razumije.Tišina. Samo se tiho čula čudna pjesma:

Čuvam ovce u bijele jasike...

Opet strane riječi. Pritisnuo sam uho na vrata. Čulo se samo neko mljackanje. Onda je Miki progovorio:

— Sredit ću ja tvoga brata na nogaču. Napunit ću mu mre­žu. Ako »Zeleni Vrh« uopće dođe do finala... A možeš i ti pomoći, ako hoćeš.

— Hoću! — oduševljeno je ciknula moja bivša sestra. — Ja volim nogomet. Znaš, Miki, sve su djevojke zaljubljene u tebe.

Glas joj je drhtao od nekog vraga. To je bilo previše. Od­maknuo sam se od vrata.

Je li Marica uopće moja sestra, krv moje krvi? Zar je spremna raditi za neprijatelja i bandita Mikija Horvatića? Zar je čak spremna žrtvovati našega starog (ali još jako senilnoga) psa Cara za neku lupešku akciju? Zgrozio sam se. Ipak sam se odlučio svla­dati i pretući je tek kasnije. A Mikija ću srediti na utakmici.

Gore na stubištu netko je otvorio vrata. I ovi fini stanari ponekad moraju van.

\ (/ Izišao sam na ulicu. Iznenadio sam se što se nisam našao* oS na trgu nego u Domjanićevoj, kraj trga. Pokraj mene je bila slasti-

j V čama »Runolist«. U dnu slastičarnice sam ugledao dvoje zavjere-<J- nika: svoju sestricu Maricu i Mikija Horvatića. Iza njih su bila ona > tanka vrata. Na frižideru za sladoled zujao je gra(fudj))n: p

Čuvam ovce...

Zamišljao sam kako guram Mikijevu glavu u taj frižider i 24 odozgo spuštam teški poklopac. D n L 'Jt

Ui 6

» i.-dloyvo<. fo«

U bacio sam pismo u poštanski sandučić na trgu, na tramvajskoj stanici. Pismo za Anu Moser. Ne zapisujem njegov sadržaj, da mi se poslije ne rugate. Zlatko kaže da su dečki uvijek jalni.

U trenutku kad je pismo kliznulo kroz otvor sandučića na svoj neizvjesni put (to sam se fino izrazio!), netko me potapšao po ramenu. Da imam pištolj, potegnuo bih ga. Ovako sam se samo okrenuo. Bila je to Marica.

Odnos brata i sestre ni u najidealnijim okolnostima nije idealan. AJi sad je zbilja bio na kušnji.

— Zmijo! — rekao sam glumački.— Ha? — upitala me ona tobože naivno.— Gujo! — dodao sam iz grkljana.— Koko, što ti je?— Izdala si naše djetinjstvo u kojem smo zajedno rasli

kao bor i jela.Marica je prasnula u smijeh. A ja sam joj prasnuo ćušku

da joj je iz nosa kapnula kap naše zajedničke krvi.Ugurao sam sestricu Maricu u tramvaj. Ja sam išao na

važan trening i stiskao veliku torbu sa sportskim priborom. Marica je cmizdrila.

— Izdala si me! — viknuo sam glasno, neka se čuje njezinasramota.

Rekao sam joj da sam čuo njen razgovor u »Runolistu«. Marica mi je drhtavim glasom (od straha, ne od uzbuđenja, kao s Mikijem) pokušala protumačiti tajnu toga sastanka. Ona je zapravo špijunirala Mikija! Bila je u »Runolistu« po zadatku koji joj je dala Marijana.

— I što si saznala? Što to Miki sprema? — upitao sam vrlo 26 nepovjerljivo.

— Koko, ne budi naivan. Još ti ne mogu ništa reći. I ne smijem. Ja sam vezana.

Još jedna Ana Karenjina! Ali svejedno mi je bilo drago što imam kakvu-takvu sestru, odnosno što je moja sestra ipak jedna okej i gala osoba. Znao sam da s Marijanom nema šale. Ona je, kako kaže Zlatko, feministica, a čini se da je to neka jaka organi­zacija.

I Marica je također išla na posljednji trening »Zelenoga Vrha« uoči utakmice s »Crvenim gusarom«. Dugo smo se vozili tramvajem i šutjeli<da kreteni ne prisluškuju. Onda smo nastavili pješke i opet šutke, jer je sve bilo jasno.

.*

$

Na Zelenom Vrhu odmah smo se uputili na livadu za tre­ning. Opis »Zelenoga Vrha« možete naći u romanu »Uzbuna na Zelenom Vrhu« (osobito u poglavljima 6, 7, 11, 24. i 29.) Eto, tu smo sad.

Od onih koje poznajete, na treningu su bili Žohar, Tomo, Ivo i Crni. Sa strane su sjedile Emica, Marijana, Marica i mali cvike- raš Božo. Žohar je vodio trening.

— Koko — rekao mi je. — Izmislio sam specijalni trening za tebe. Tako trenira i svjetski prvak u skoku uvis.

Bila je to vrlo teška ideja. Dao mi je kopačke tri broja veće od mojih. Natrpao je u njih po dvije šake kovanog novca i, kad sam ih obuo, nisam se mogao ni maknuti. Pokušao sam se baciti za loptom, ali sam se rušio kao kegla. Bio sam očajan.

Emica i Marica su se smijale i pljeskale.— Bravo, Žohar! — vikale su Marijana, Emica i Marica.Žohar je zbilja bio majstor u nogometu. Stisnuo bi svoje

zelene oči, nagnuo se naprijed i naglo trznuo lijevom ili desnom nogom, to mu je bilo svejedno.

Ja nisam ni vidio loptu, niti sam se mogao pokrenuti s mjesta. Osjećao sam se kao klokan s punim trbuhom olova. 27

'VJA

II I

— Što je smiješan taj tvoj brat! — rekla je Emiaa Marici iobje su se smijale na moj račun. /

Onda je domišljati Žohar pokazao u čemu je metoda ono­ga sovjetskoga Kineza, koji je svjetski rekorder u skoku uvis. Izvadio mi je novac iz kopački. Odjednom sam se osjećao I;ygan kao kos. Letio sam lijevo-desno i bacao se kao da sam u vakumu od vate. Nisam još u životu tako branio iako se nogometom profesionalno bavim već od jedanaeste godine, od preklani.

— Bravo, Koko! — rekao je Žohar, a sa strane su pljeskale cure i cvikeraš Božo.

Na hrastu u daljini vidio sam kako se miče granje, a nije bilo vjetra. Obranio sam strašnu Ivinu bombu i opet pogledao pre­ma hrastu. U krošnji sam primijetio dva okrugla stakla. Netko nas je promatrao dalekozorom!

Učinilo mi se da i Marijana gleda prema hrastu. Uozbiljilase.

gola.Žohar je prekinuo trening, jer sam ja primio dva bezvezna

^\

i° tr '

28

— Prekid — rekao je.Marijana je pogledala Žohara, pa zatim prema hrastu. Kre­

nula je preko livade. Za njom je pošla i Marica. Vidio sam da i Žohar gleda za djevojkama. 6/

Ljubav i nogomet ne idu zajedno, moj Žohao; rekao sam u sebi. Naglas se ne bih nikada usudio, jasno.

— Znaš li tko će predati pobjednički pehar u finalu? — upitao me Žohar.

Nisam imao pojma.— Franjo Moser, najveći naš golman svih vremena! — re­

kao je Žohar.— Ma nemoj!Toga sam trenutka znao da ću se razbijati na golu kako

bismo osvojili taj dragocjeni pehar. Žohar je kapetan, on će prvi

primiti pehar (ako pobijedimo!), ali sam ja, kao golman, drugi na redu. »Zelena pantera >Zelenoga Vrha«< prima pehar iz ruku slav­noga Franje Mosera! Tko kaže da ljubav i nogomet ne idu zajedno?

U daljini sam vidio kako je s hrasta skočila neka osobau dugim hlačama. Razmišljao sam tko bi to mogao biti, ali misliti je drek znati.. Neznanac je možda bio malo viši od Mikija. Ili niži? Možda/i meni trebaju cvikeri.

29

Hitouc ^ ČeJLo-

7.

H.

Mo

y <~jJ*-

\

oj život ima smisla. Mislim: ima smisla živjeti dok život ima smi­sla. To je bar jasno.

Moj smisao je Ana Moser. Čekam odgovor na svoje pismo. Glava mi je puna misli, a srce puno osjećaja. Jasno mi je da mno­go toga ovisi o mojem golmanskom uspjehu. Lopta koju uspijem uhvatiti, nije obična lopta. To je moja ljubavna sreća.

Koko, pitao sam se, kako se tebi moglo nešto tako dogo­diti? Tebi koji si uvijek bio, kako se to lijepo kaže, tvrd kao klisuri­na. Zapravo, htio sam reći: kako ti se to tek sada dogodilo?

Ja sam vezan. Moj (štrici je Ana Moser.— Pras! — odjeknuo je hitac.Nije to bio glasan hitac. Ima danas tih pištolja s priguši­

vačem. Žrtva padne a da nitko ništa sumnjivo nije ni primijetio. Svi misle da je momak imao kovane novce u cipelama. 1

Pogodili su me u glavu. Zvuk je zbilja bio prigušen, plje- skav. Srušio sam se na zemlju. Baš da poginem sad kad mi je život dobio smisao.

Prolazio sam ispod Emičina balkona. Prvo sam svratio do zagonetnoga hrasta (ništa sumnjivo nisam našao), a onda dalje, kroz vinograde. Nikoga nisam vidio, ni sreo. Našao sam se ispod balkona kad se to dogodilo.

Dok sam ležao pokošen na travi, pogledao sam uvis, što znači da nisam bio sasvim mrtav. S čela mi je curila krv, vjerojatno iz rupe koju je metak napravio u lubanji.

— Ro-koko-ro-koko! — čuo sam tanak glas. Mislio sam da me to zovu s onoga svijeta.

Da to možda nije Anin glas? Još ga nisam nikada čuo, na30 zemlji.

HBEaa

— Koko, što tu radiš? Zašto ležiš na zemlji? — začuo sam odjednom i jedan poznati glas.

Otvorio sam svoje mrtve oči. S balkona mi se smiješila plavokosa djevojčica tamnosmedih očiju. Bila je to Emica. U ruci joj se njihala krletka iz koje je izvirivao kos, crn kao psić Čiči. Ta A mi se prokleta ptica jednostavno pćfo&la na glavu.

Zaboravio sam da je taj vražji kos također poznat. Iz priče »Ne fućka se svakom kosu« (knjiga »Strašni kauboj«).

Ustao sam i listom maslačka obrisao pogodak s čela. Emi­ca se, naravno, smijala.

— Ti si mi poklonio kosa — rekla je Emica.Emica Radić! Plavokosa curica (sad već djevojka) u koju

su nekoć bili zaljubljeni svi dečki na Zelenom Vrhu. Svi osim jed­noga: Koka Milića, zvanoga Ratko. Što ona misli, tko je ona? Prevrće očima, vrti repom kao ženske mačke u crtiću i vuče dečke za nos. Sve osim mene. Uostalom, ja volim crnu kosu i crne oči.

Emica je istrčala pred kuću i pomogla mi da uklonim tra­gove ptičjega banditizma.

— Trebam te, Koko — rekla je.Što su ti muški idioti našli na njoj?— Jesi li vidjela Mikija danas? Da se nije šuljao oko livade

gdje smo trenirali?— Jesi li ti danas vidio Zlatka? — upitala me Emica.Zlatka? Zlatka ja viđam i previše. Danas ga možda nisam

vidio. Vrlo važno. Zlatko nema veze ni s nogometom, ni s ljubavi.— Hoćeš li da te spojim sa Zlatkom? C^)Emičine oči su se raširile. Ja sad ispadam kao neka »spa­

jalica« i za Žohara i za Zlatka. A tko će mene spojiti?— Hoću — rekla je spremno.— E, onda i ti meni moraš pomoći. Znaš da se približava 31

št1~ 0

s*••••** •<& *

*« ;>*%%%• *3*yw •«*%!♦#i1

**#*»*»♦*■shr

■

važna utakmica, možda i dvije utakmice, našega »Zelenoga Vrha«. Mislim da nam protivnici spremaju neku podvalu. Ja i Žohar...

— Žohar! — uskliknula je Emica. — Žohara nemoj računati!— Zašto?— On je strašno zaljubljen. Ne misli ni na »Zeleni Vrh«,

ni na nogomet. On misli samo na svoju djevojku.Pažljivo sam pogledao Emicu. Lukavo se smiješila svojim

velikim kava-očima. Bila je zbilja zgodna, nekima. Šteta što nije moj tip.

— Koja je ta njegova? — upitao sam.— Neka crna tamo negdje kod Kvaternikovog trga...Emica se smiješila a ja sam se osjećao kao da mi netko

trpa kovane novce u nos, uši, usta, želudac i kopačke. Mislio sam da ću se onesvijestiti od težine osjećaja. n

— Koja... koja je to? — promucao sam.— He, ne mogu ti reći — rekla je Emica kroz nos. . "— A ako ti dovedem Zlatka? Ako ti ga donesem na tanjuru?— Onda možemo razgovarati — lukavo je rekla Emica.

u^ -

Stisnuo sam šake, zube i još nešto.Što će Zlatko Emici i što će Emica Zlatku? Gotovo kao da

mi je malo bilo krivo, a bez ikakva razloga. Za to mene zapravo nije gotovo nimalo uopće ni slučajno nikakva briga.

Samo je jedno pitanje za mene bilo važno: zar je mogu­će da je ljepotan Žohar, u koga su ionako već mnoge krave bile zaljubljene, već otkrio i moju Anu Moser? I to tek što se pojavila u mojemu životu!

Odlučio sam da ću ga sutra ubiti s predumišljajem, čekičem ili bilo kojim oružjem koje mi dođe pod ruku.

8.

5~: 'i

u

ma Anina odgovora na moje pismo. Je li ona tako okrutna ili je prefina, pa neće pokazati koliko joj je stalo do mene? A iz njenoga dubokog pogleda jasno se vidjelo koliko joj je stalo. Sigurno je svemu kriva pošta. Ili neki nepoznati neprijatelj, zaljubljen u nju, ^ koji se domogao pisma? Y.oJ£>rtK- •U * '

Zlatko se posve povukao i čita samo neke tužne knjige.Ona koju sad čita zove se {»Jadi mladoga vrtlara^. S njime se ne da uopće razgovarati. pui/jL'

Nije mi palo na pamet da ga tražim zbog Emice. Nisam vjerovao da bi mi ona, kao protuuslugu, mogla reći išta značajno.

Potpuno sam se posvetio nogometu. Gotovo sam se pre­selio na Zeleni Vrh. Trenirali smo non-stop. Sanjao sam o peharu koji će mi uručiti Franjo Moser. Na terenu sam uvijek bio najvred­niji. Možda i zbog toga da Žohara imam stalno na oku. On se nije micao sa Zelenoga Vrha.

Došao je dan polufinalne utakmice s ekipom »Crvenogagusara«.

Gorio sam od želje da se iskažem na golu. Potajno sam se nadao da će se pojaviti i Ana Moser. U pismu sam je pozvao. Ali nije došla. Ništa, Koko zna biti strpljiv.

»Gusari« su bili dobri tehničari, ali u kondiciji i taktici nisu mogli s nama. Cijeli brijeg je odjekivao: — Zeleni, zeleni! — Naši zeleni dresovi su lepršali kao zeleni leptiri koje ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep. Ja sam bio pantera bez posla, ali sam neprestano stajao na vršcima prstiju kao pred vratima Ane Moser.

Na istočnoj strani najglasniji su bili Marijana i Božo. Zlat­ko, naravno, nije došao, pa je i Emica očito počela prezirati nogo­met. Ni nje nije bilo, ali baš me briga. Ona se previše pravi važna i uvijek bira dečke. Jednoga će dana ostati sama kao, kao, kao što ja znam što. Sreća da se ona meni uopće ne sviđa.

v^o

Cvikerašu Boži je bilo žao što on ne igra, a Marijana je najviše pljeskala Žoharu, čim bi primio loptu. Žohar je igrao po­sljednjega igrača u obrani, ali je često prelazio u napad i sjajno pucao. On je možda i hulja, ali nogomet zna igrati.

Mali Tomo na lijevom krilu igrao je kao Brazilac. »Gusari« ga nisu stizali ni srušiti. Dao je prvi gol i vodili smo sa 1:0. Tresao se cijeli Zeleni Vrh. Kako će tu tek biti kad dobijemo pravi (mali) stadion za finalnu utakmicu!

— Daj, brže — viknuo je na mene Žohar u jednom tre­nutku.

Izbjegavao sam njemu dodavati loptu i tražio sam po tere­nu Tomu, Ivu, Crnoga i ostale igrače. Žohar nije mogao shvatiti što mi je.

\\

— Koko, što ti je? — urlao je.Vidjet ćeš ti već, rekao sam ja u sebi i ispucao loptu dale­

ko na lijevo krilo.Spazio sam i Mirka Komana među publikom, s onim nje­

govim glupim vučjakom Reksom. (O njemu je Kušan pisao u »Za­gonetnom dječaku«, a ja o svome psu Caru, koji je ljepši i senilniji od Reksija, ne pišem ništa, jer nije čovjek. Ja volim pse, ali kao pisac više volim ljude.) U isto ovo vrijeme Mikijev »Crni put« igrao je drugu polufinalnu utakmicu protiv »Bijelih duhova«, a njega su poslali ovamo kao promatrača (Mirka, ne Reksija). Ako se mi nađe­mo u finalu, da unaprijed vidi našu taktiku i ostale tajne. Brus će ih vidjeti, čuvamo ih za finale!

Na poluvremenu sam pojeo šaku griotta. Otkrio sam da me one strašno krijepe. Sladak duh u slatkom tijelu, kako je govo­rio grčki filozof Neron.

Drugi je gol dao Žohar iz slobodnoga udarca s dvade set metara. Čiste rašlje, skinuo je paučinu. Nastalo je neopisivo oduševljenje.

— Bravo, Žohar! — urlala je Marijana. 35

v\

č'

mmr.m

— Zeleni, zeleni! — skakao je Božo u zrak.Napokon su se i »gusari« probili prema našem golu.

Poslali su dobar centaršut, njihova je devetka visoko skočila i pala na glavu. Ali je glava bila velika i ipak je nekako zahvatila loptu. Bio je to strašan udarac u sam kut, s tri metra. Ja sam se bacio kao munja, i lopta je bila moja. Kakav korner, ja to lovim!

— Bravo, Koko! — vikao je Božo.^C/v Mirko Koman je nešto zapisivao u notes, a Reksi je režao,

^ tele paseće.^& Da je tu Ana da me vidi i sve ispriča svome djedu!

Umjesto Ane, ispred sebe sam vidio zelene oči Vinka Lei-ba, zvanoga Žohar. S loptom u ruci primaknuo sam se rubu šesna- esterca a on je napeto stajao na dva-tri metra ispred mene. Čekao je da mu rukom dodam loptu. Ali ja sam mislio samo na Anu. Zagledao sam se u Žohareve zelenjake i svom snagom od griotta ispucao loptu Žoharu u glavu.

Žohar je pao, ali se lopta odbila na nogu crvenoj devetki koja je jurnula prema golu. Bacio sam se i uhvatio glavonju za vrat. Sudac je dosudio jedanaesterac iako sam se ja bunio i zelena publika vikala »Uaaa!«.

Bio sam siguran da ću obraniti penal.Zanijemio je cijeli Zeleni Vrh. Glavonja br. 9 zaletio se i

opalio poluvisoko i poludesno. Lagan plijen za golmana kao što sam ja.

Ali me u taj tren neki vrag ubo u kopački, kao igla. Pogle­dao sam načas dolje i — lopta je bila u mreži.

— Uaaa! — svi su se rugali crvenom glavonji. Samo je Mirko Koman pljeskao a Reksi veselo lajao.

Utakmica je završila 5:1 za nas. Mali Tomo je dao tri gola, Crni jedan i još je netko dao gol iz slobodnoga udarca, ali se ne

36 sjećam tko.

U svlačionici (stari bunker još iz rata) odmah sam skinuo kopačku da vidim što me to ubolo. Da nije neka podvala?

Oko mene su plakali »Crveni gusari«. Žohar mi je prišao i rekao da hoće sa mnom razgovarati.

— Povrijeđen sam — rekao sam — poslije ćemo.Iz desne kopačke izvukao sam ceduljicu. Bio je to listić

tvrdoga papira, presavijen napola. Vrh toga prokletoga papira upik- nuo me V

griotte zajedno s crvenim papirom. Osjetio sam neku čudnu, malko oštru slatkoću.

Nije bilo nikakve sumnje da mi tu poruku šalje Ana Mo- ser, tko drugi? Pisala je, naravno, crnom kemijskom. Kakav divan

Razmotao sam papir. Na njemu je pisalo:»Koko, čestitam! Budi navečer u svojoj sobi!«Ukočio sam se od čuda i oduševljenja. Progutao sam tri

37

►J* 9

»Me*, t n*jt 'irtrti /nitko <C

cJjedio sam u sumraku i gledao kroz zastor u mračnu kuću pre- koputa. U sobi Mikija Horvatića također nije bilo svjetla. On je sve radio po mraku. Valjda je i domaće zadaće pisao u mraku.

Uzdahnuo sam. Prošlo je devet sati, ali ja sam bio spre­man čekati do jutra. Zijevao sam, ali od naporne utakmice, ne od pospanosti.

Dobro je što je Marica ostala kod Emice na Zelenom Vrhu. Sigurno će tamo i spavati. Tako sam ja miran — i sam. Ana to očito zna.

Hoće li zazviždati ili pozvoniti? Ana još nema signal kao svi ostali, pa kako ću znati da baš zvoni ona? Pa ona će sigurno zvo­niti drukčije nego ostali! Tada još nisam ni slutio kakvu će ulogu odigrati signal toga zvonca u mojem mladom životu.

Ulazna sam vrata ostavio odškrinuta. Ona već sigurno na­pamet zna put do moje sobe. A koga je samo pitala? Kada? Kako? Ana Moser nije samo zgodna nego i vraški pametna cura.

Zaškripala su ulazna vrata. Čuo sam kako nježno pucke­taju parketi pod nježnim ženskim prstima. Sjetio sam se kako Ana hoda. Kao da je i nema.

Progutao sam slinu i počešao se lijevom rukom iza desnog uha. Odškrinula su se i vrata moje sobe. U mraku je bljesnula crna kosa.

Upalila se mala lampa na mome noćnom ormariću. Ugle­dao sam — Maricu!

— Što ti tu radiš? — upitao sam bijesno.— Ja tu stanujem — nasmijala se moja glupa sestra.Pogledao sam tajanstvenu ceduljicu na mome ormariću.

Kako sam uopće mogao pomisliti da je to rukopis Ane Moser? Takav rukopis može imati samo moja nepismena sestra.

— A koga si ti očekivao?38

— Što te briga.Bio sam očajan. Gledao sam mračno kroz prozor. Osjećao t ,

sam se ^*— Žao mi je što si tako nepovjerljiv prema meni — rekla

je Marica.— Kako ti je pala na pamet ovako glupa ideja? Da se nas

dvoje tajno sastajemo u našoj sobi?— Zbog drugih — rekla je ona zagonetno i ugasila svjetlo.

— Da nas ne vide. Od Marijane sam naučila kako se treba ponašati u ovakvim slučajevima.

Od Marijane! Svi su totalno poblesavili. Prave se ili ludi ili pametni. Nitko ne zna kako je meni. Što mi sad vrijedi što ćemo igrati u finalu? Meni treba brza utjeha.

Odjednom je Marica briznula u plač. Još i to!— Koji ti je vrag? — upitao sam grubo.— Ponašaš se kao da ti nisam sestra. Sve kriješ od mene.

Koga si ovdje čekao umjesto mene?Škripnula su velika dvorišna vrata susjedne kuće. Opre­

zno, kao mačak, šuljao se Miki. Nešto je nosio u ruci.— Čini mi se da sam čekao Mikija — rekao sam.

't' Prišla je i Marica i pogledala van. Mikiju je oko ruke visio neki štrik. Nešto se na njemu bljeskalo. l r L [ t

— Znam — šapnula je Marica. — To je laj na za cucke.— To vidim i ja — rekao sam oštro. — Samo što će mu

kad nema psa? I što se šulja kao lopov? Pobijedili su »Bijele duho­ve«, nema razloga da se objesi, mulac jedan.

Miki je šmugnuo u kuću i tiho zatvorio vrata za sobom.Časak kasnije u njegovoj se sobi upalilo slabašno svjetlo. I brzo je navukao tamni zastor.

— Da se možda ne sprema krasti pse? — sinulo mi je.— A što bi s njima? — čudila se Marica. 39

Ja svejedno pamtim kako je jednom pokušao prodati našeg Cara dok je još bio mlad (Car, ne Miki). Spriječili smo ga i ja sam mislio da se opametio.

— Marijana mu je ušla u trag. Ona točno zna o čemu se radi. Ne smijem ni reći, jer ga ona hoće uloviti na djelu — Marica je opet šmrcnula. — A ti pred menom sve tajiš.

crnog psića?Sjetio sam se kako je Miki (sad mi je jasno, a već sam

se bojao da on misli na Anu) opisivao Čičija: »Pa crne su glavne fore. Osobito ako imaju dugu crnu dlaku...« Tad sam pomislio da se zabunio i da je zapravo htio reći »kosu«. Odahnuo sam. Bar za Mikija sad znam da ne luduje za Anom Moser, kao što tvrdi Marija­na. (Sa Žoharom ću već lako.) Prvi put u životu zagrlio sam sestru. Bio sam sretan kao što samo brat može '—

Ispričao sam joj sve o svojim ljubavnim vrtlarskim jadima. Marica me slušala otvorenih usta i nasmijanih očiju. Tako samo sestra sluša brata. Uhvatila me za ruku i milovala je kao da opet imam zaušnjake. Nisam ništa primijetio u njenim očima. Stariji brat je obično naivan.

— Imam osjećaj da svatko ima nekoga tko ga voli, a mene ne voli nitko — šmrcnuo sam sad i ja.

— Koko — rekla je Marica nježno — mi te svi volimo. A tek Melita!

Baš mene briga za Melitu! Uobražena lažljivica iz drugo­ga romana. Nije pedagoški reći da laže, ali bar smijem misliti. Ne mogu je vidjeti otkada je postala glumica.

— Zašto ti sam ne odeš Ani? — upitala je iznenada Marica. — Ne moraš čekati da se ona javi. Budi muškarac.

Nisam se dao smesti:— Da se Miki možda ne

FRED* /ANOMsprema ukrasti i jednoga mMotfa

— Sve ću ti reći, Marice.

10.

Lcd!ru,JL od 33 stope.

I r vo sam točno odredio koji dimnjaci pripadaju stanu Moserovih i koji dimnjak vodi do kamina u onoj jedinoj sobi koju poznajem. Napravio sam i nacrt akcije:

Ronilačko odijelo mi je još lani poklonio Žohar. U tom se smislu na njega ne mogu potužiti. Od njega sam dobio i prvu svoju kravatu i prvi pravi bicikl. On brže raste i svake godine mi pokloni neku svoju stvar. Kad budem imao 20 godina, možda mi pokloni i njihov stari mercedes. Ako Žohara prije ne ubijem na dvoboju, zna se zbog čega (zbog koga). 41

sPreko ronilačkog odijela ogrnuo sam Žoharovu kabani­

cu (još jedan rođendanski poklon) i šmugnuo pokraj slastičarne »Runolist« u haustor. Mrežu za leptire i crnu masku držao sam ispod kabanice. Osjećao sam se kao grof Monte Krist. - 0

Točno sam znao svoj put, jer sam već dva dana predvečer zalazio u ovo stubište. Zanemario sam čak i trening. Sve sam podre­dio svome velikom planu. Moram se pokazati u punome svojem sjaju. Zelena pantera prerušena u Monte Krista spušta se s neba pred svoju Pulčineju! ^ u U c (U t J U ^

Ustrčao sam do ulaza u tavan, otvorio ga šrafncigerom i zavukao se pod kosi krov. Pogledao sam kroz prozorčić. Padao je mrak. Uokolo se pružao grad koji nije imao pojma što u tome času rade ludi, hrabri i zaljubljeni.

Stavio sam masku na lice i otvorio vrata na dimnjaku koji sam još jučer obilježio kredom. To su stari, široki dimnjaci u koje se možeš lako zavući. Uvukao sam se i počeo se spuštati, od cigle do cigle. Stao sam. Ispod sebe sam ugledao svjetlo i čuo neki glas. Anin glas. Ona je nešto čitala sestrici. Povremeno bi i psić veselo zalajao. Ne, Ana nije čitala. Ona je pričala.

— Znaš, Nina — govorila je Ana — ja znam da je prošlo vrijeme bajki, ali ja još uvijek čekam i zamišljam svoga kraljevića. Če­kam ga da dođe po mene na bijelome labudu dugačkome 33 stope!

Ja u dimnjaku nisam bio nimalo nalik na bijeloga labuda od 33 stope, više na morskoga krastavca, ako ste ga ikada vidjeli. Ja nisam.zuJLc^/ Noga mi se poskliznula i ja sam poletio u dubinu. Uzalud sam se hvatao za cigle.

U tren oka projurio sam kroz veliki otvor kamina i našao se na mjestu gdje srećom u ovo doba godine ne gori vatra. Čvrsto sam stiskao štap s mrežom u ruci i hrabro ga pružio u sobu. To je bio moj poklon za prvi dolazak u kuću Moserovih. Mreža za leptire bila je puna griotta.

Biamaa\

Mora biti da sam izgledao strašno. Ana i Nina su zanije- mjele i pobjegle u drugi kut sobe, a Čiči je pobjegao pod stol.

— Pulčinejo\moja, dolazi tvoj vitez od La Manša — rekao sam kao glumac i kleknuo.

u- teg-Čiči se ohrabrio i bijesno nasrnuo na mene. Ana je zvala

upomoć, Nina je plakala. Netko je ugasio svjetlo. Nastao je mrak, tišina.

tKO*-1

A ja sam se, ne znam kako, našao na balkonu.Znam kako. Nisam se ja ni spuštao kroz dimnjak, ni obla­

čio u Monte(krista) Ne bih se ja to nikada usudio. Ali sam nekoliko dana uporno smišljao kako da se predstavim Ani Moser. Htio sam izvesti nešto zapanjujuće-fantastično-potresno-simpatično-sjajno- definitivno-originalno. Smislio sam upad kroz dimnjak u ronilač­kom odijelu. Samo da je bilo nekoga da to i izvede!

Ovako sam kroz staklo na balkonskim vratima (došao sam tu poznatim putem) gledao u sobu Moserovih. Ana je sa sestrom sjedila uz kamin i čitala joj iz velike bijele knjige na kojoj je bio naslikan veliki bijeli labud. Sigurno neka glupa bajka.

Čiči se valjao gazdaricama do nogu. Kad se prevrnuo na leđa, vidio sam da nije muško. Bila je to kujica, a sad mi je tek bilo posve jasno da je Miki zbilja govorio o njoj. Neka si izbije iz glave, bandit jedan, da će je se dočepati!

Ana je zaklopila knjigu i zanosno se zagledala kroz bal­konski prozor u noć nad gradom. Ja sam ustuknuo još dublje u mrak, jer je ona ustala i pošla prema balkonu. Sklopila je ruke i gledala ravno u mene. Nisam se usudio ni maknuti iako sam bio na sigurnome.

Micala je usnicama iza stakla i meni se činilo da je čujem kako govori:

— Ja još uvijek čekam i zamišljam svoga kraljevića. Čekam ga da dođe po mene na bijelome labudu dugačkome 33 stope. 45

muhMn

Ne, ja se ne varam. Ona me vidjela. Ana je gledala u mene i meni se obraćala. Kako je to dubok, strašan pogled! Osjećao sam se kao griotta pod laserom. Ovako ona ne može gledati nikoga drugoga, u to sam sada sto posto siguran. Zbilja^ nema razloga da budem ljubomoran na neke kretene.

Nisam izdržao njen pogled. Jurnuo sam na vrata i niz stu­bište. Prezirao sam sebe zbog kukavičluka. Zar se u svim velikim ljubavima toliko pati? Zar nema izlaza?

Izlaz je bio na Domjanićevu ulicu. U slastičarni »Runolist« pojeo sam baklavu. To se zove stvarnost. I bila je strašno bljutava.

44

11

B

Tccj'cts*.<>tvtMA, 1rrecU

°>acio sam drugo pismo Ani. Pravo tužno, vrtlarsko pismo. Rekao

sam joj da se radi o životu ili smrti. Pa što bude.Kad sam se vraćao kući Hajnclovom, primijetio sam prija­

telja Zlatka na drugoj strani ulice. Strašno sam želio porazgovoriti se s njime. Ali kad mi se učinilo da je i Zlatko mene primijetio, odjednom je skrenuo u samoposluživanje.

Pretrčao sam ulicu i ušao za njim. Ali je on upravo izla­zio na drugoj strani. Nije ništa kupio, samo što je pod rukom već otprije nosio veliki paket.

Požurio sam za njim. Kroz izlog sam vidio da se Zlat­ko čudno ponaša. Kao Miki kad sprema neku psinu (ne samo s psima). Ogledavao se, šuljao uz kuće i ispod drveća, stiskao pod rukom zamotak. Kad se uvjerio da nema opasnosti (mene?), pretr­čao je ulicu prema skladištu starog željeza.

Odlučio sam ga krišom slijediti.Ušao je na mali, sporedni ulaz i uputio se prema baraka­

ma. (Opis skladišta vidi u knjizi »Koko i duhovi«, poglavlja 2. i 23 ) Zlatko je ušao u veću baraku, ja u manju. \ U t f \

Prišao sam raspuklim daskama koje su dijelile dvije bara­ke i zagledao se na drugu stranu. Zlatko se priljubio uz zid i virio kroz prozor. I tako sam ja kroz prozor Zlatkove barake ugledao Marijanu.

Ja sam se šuljao za Zlatkom a Zlatko za Marijanom. Ali što je ona tu radila? Zapravo sam vidio što je radila i sram me napisati. Kao da nema to nigdje obaviti kod kuće. Čučala je pokraj olupine staroga autobusa. Ne znam je li o tome pristojno pisati, ali tako je bilo. To se u školi zove realizam. Ip*đa je grozne g^eiće, crne s cvjetićima. Bip^arrr^igumn-daTVna Moser ima bijele kao

-fTV a7, fn/A

45

Marijana je izvirila iza autobusa, a Zlatko iz barake. Tiho ju je zovnuo i Marijana je pritrčala. Znači da su njih dvoje u dogo­voru. Da i to nije neka nova ljubav?

Zlatko je razmotao paket i pružio Marijani nekakav album. Marijana ga je otvorila. Bile su to slike filmskih glumica. Ona je kao luda skupljala slike filmskih glumaca. Skočila je i poljubila ga u obraz. Zlatko je pocrvenio i blesavo se cerio.

Tada sam se odlučio priključiti. Izišao sam tiho na suprot­nu stranu iz barake i uputio se prema autobusu, kao da sam ih ugledao s ulice i skrenuo na skladište. Zaboravio sam da su oni iza autobusa i da ih s ulice nisam mogao vidjeti. Marijani je odmah bilo sumnjivo:

— Ti, Koko, moraš svuda zabadati svoj šiljasti nos?— Šuti, ti jedna... šarena — rekao sam.— Ulazite u autobus, patuljci — rekla je Marijana. — On

je prijeko!Tko je on? Nisam ništa htio pitati. Marijana nas je ugurala

u autobus.— Čudim se da ti nisi na nogometu — rekla mi je, jer sam

joj očito smetao.Kosa joj je stršala na sve strane.— Gledao sam vas neki dan — odjednom je rekao Zlatko.Ispalo je da je i on gledao naš trening. Kako? Zašto? I

kako da ga nismo vidjeli?— Marijana, ti se tako uzbuđuješ! Tako si skakala uvis!

Vikala! Ti zbilja voliš nogomet.Je li on gledao nogomet ili nju? Upitao sam ga:— A gdje si ti bio da te nismo vidjeli?— Gledao sam... izdaleka.Dalekozor na hrastu! To je bio, dakle, Zlatko. Pa on je

stvarno lud. Zašto nije normalno došao na livadu, među publiku?

BfflaEEE

te— Ustanite tu — zapovjedila je spijunka Marijana. — Ja V l ću izvidi£i_ On to svaki dan radi u isto vrijeme. Sad ćemo ga uloviti na djeKT / s

— Evo ga! — tiho je uskliknula Marijana.Bio je to glavom Miki Horvatić. Iz šupe uz dnu skladišta

izvlačio je veliku vreću punu nekog vraga. Vukao ju je po travi i ogledavao se kao i uvijek.

— Ostanite tu — zapovjedila je špijunka Marijana. — Jaću ' na

Izišla je i, pognuvši se gotovo do zemlje, krenula za Miki- jem. Ja za Zlatkom, Zlatko za njom, Marijana za Mikijem. Jesmo luđaci!

— Emica bi se htjela vidjeti s tobom — rekao sam napo­kon Zlatku. — Molila je da joj zakažeš neki sastanak.

— Ha! To će se načekati. Nekoć sam mislio da je ona bolja u duši, ali sam se prevario. Ona je tvrda srca, a sad je moje srce na drugoj strani.

Glas mu je treperio kao list u zimi. Pogledao sam na dru- VAAO gu stranu. Maptjdha je jojizSTa i ppef"su joj>e^Mćljele^grPzn&-gaeice. ^

Odlučio sam da Zlatka ne upoznajem s Anom. On previše čita o ljubavi, mogao bi se još i zacopati u nju. Gdje smo onda?Jadna Emica, što će ona? Život je jedna velika nepravda, kao što je rekao Naooleon kad je izgubio rat.

Marijana je već bila sasvim blizu Mikija. Miki je privukao vreću do željezne piramide (pitajte Kušana čemu ona služi) i popeo se na nju ne ispuštajući konopac. Onda je povukao vreću uvis i zavezao je za jednu prečku. Vreća je ostala visjeti. Miki se skinuo u gaće (nisu šarene, ali su pokrpane) i počeo skakati kao jarac i udarati glavom o vreću.

— Što on to radi? — zgranuo se Zlatko.Vratila se i zbunjena Marijana. Činilo joj se da nije otkrila

tajnu vreće.— Trenira udarac glavom — objasnio sam ja stručno. — Za

finalnu utakmicu protiv nas.

ti

47

— Vi i taj glupi nogomet! — zgrozio se Zlatko gledajući neprestano u grozne Marijanine čuperke.

— Nemoj govoriti o onome što ne razumiješ — rekla jeMarijana.

Zlatko je pocrvenio i oborio glavu. Zašto je on zapravo dolazio na Zeleni Vrh i gledao nas dalekozorom s hrasta?

— Divno je gledati neke igrače na terenu — rekla je špi- junka Marijana. — Jedino su mi golmani bez veze.

Osjetio sam da ovdje nisam poželjan. Okrenuo sam se i pošao kroz bivši autobus prema bivšim njegovim vratima na koji­ma je pisalo »izlaz«. Čuo sam iza sebe kako Zlatko kaže drhtavim glasom:

— Marijana... ja ti moram reći... Ja ne mogu...Marijana je prasnula u smijeh.— Pa da ti, Zlatko, ne misliš... Gospon Brnčić, ja sam već

zauzeta!Vezana ili zauzeta, to mu dođe na isto. Bilo mi je žao

starog prijatelja Zlatka. Znao sam ja da će ga skupo stajati one nje­gove konjske utrke. Žao mi je i Napoleona, jer je izgubio. Ne volim pobjednike, osim kad sam to ja.

48

_ ... 12‘ isi» -Dn te. a*.! «

i Visam još ni slutio da će to biti najstrašniji dan u mojem životu.Žurio sam prema Kvaternikovom trgu. Stavio sam kapu na

glavu, jer je padala kiša. Imao sam neki predosjećaj.•wtt cxt Sinoć sam sreo Mikija, pred kućom. Gurao je u džep

neku špagu. Valjda od ogrlice za pse (ili ljude?). Držao se strašno zagonetno. Oštro sam mu rekao da pazi što radi, jer da i mi pazimo na njega. Prasnuo je u smijeh.

— Jeste jadni! Kao da sve skupa nije veliki cirkus — rekao je mudro. — Ali taj će cirkus jednoga dana biti moj! I svi ćete ple­sati kako ja udarim bičem.

Miki je rođen za diktatora, Napoleon i Ser Vantes bi mu mogli čistiti cipele.

— Pazi se — ponovio sam ja.— Mislite da vas nisam vidio? — smijao se on opet miki-

jevski. — Kako se šuljate po skladištu? Samo sam se pravio lud. I što ste vidjeli? Moj trening, ha-ha... Sve je drugo tu.

I kvrcnuo se prstom po čelu.Ali sada više nisam uopće mislio na Mikija. Odlučio sam

otići Ani Moser na vrata i pozvoniti. Otvorit će Nina (tko mi je uopće rekao kako se zove Anina sestra?) i ja ću reći: takva i takva stvar, ja sam onaj Koko, jadi mladoga vrtlara, moram razgovarati s Anom. Pa što bude. Što mi se može dogoditi? Jednu minutu ti je neugodno, a onda — spas, olakšanje. Reći ću joj da doduše nemam bijelog labuda, ali da imam veliko srce i dobre namjere. I da je ludo volim.

Mala prodavačica je bila tako mala da si je jedva mogao vidjeti iza pulta, ali sam znao da je tu. Kod nje je uvijek bio rep kupaca. Valjda je bila popularna.

Kad sam došao na red, dogodilo se ono strašno. Mala 49

UltlH-ill

prodavačica mi je dala vrećicu punu griotta i onda me odjednom uplašeno pogledala. Počela je vikati.

— To je on! To je on! Poznajem ga! Drž’te ga!Nisam oklijevao. Okrenuo sam se i, ne ispuštajući griotte,

nabio kapu na oči i jurnuo prema pomičnim stubama. Mala je pro­davačica vikala za mnom:

— Bandit! On ju je odveo! Neki dan ju je htio strpati u kolica! Gangster! Luđak! On ju je oteo! Ulovite ga!

Skočio sam na stube, progurao se između ljudi, sjurio u prizemlje i izletio na ulicu.

Iza mene je nastala neopisiva gužva. Ljudi su trčali, vikali, gurali se, vidio sam i uniforme, zavijala je sirena. Jadni moj Koko, što je ovo?

Ipak sam bio toliko priseban da ne krenem prema kući. Tamo će me prvo tražiti. Samo mi, jasno, ništa nije bilo jasno. Što sam skrivio? Što sam učinio Ani Moser? Odveo je? Kamo? Mala pro­davačica, čini se, misli da sam ja kriv za nezgodu s kolicima. Ali ni onda se Ani Moser ništa nije dogodilo.

Sklonio sam se u zahod »Runolista«, sjeo na dasku, od nervoze grickao griotte i razmišljao. Ništa mi nije padalo na pamet. Samo sam znao da nisam ništa kriv i da se nesporazum mora rije­šiti. Ne mogu valjda cijeli dan sjediti na zahodu.

Još jače sam nabio kapu na glavu, digao ovratniK vindjak- ne i hrabro krenuo zaobilaznim putem kući.

Prodavač novina na uglu uzbuđeno je mahao večernjim novinama.

— Nestala djevojka s Kvaternikovog trga! — urlao je. — Traži se pomoć građana! Neka se javi tko nešto zna o njoj! Nestala djevojka!

Skupio sam novce i kupio večernje novine. Na posljednjoj 50 je stranici bila fotografija Ane Moser.

Pošao sam kući ne razmišljajući o opasnosti. Vjerovao sam da ću se već nekako snaći. Ionako više nisam mogao pozvoniti na vratima Ane Moser. Njoj ne bih pomogao, a ja bih završio u zatvoru.

Shvaćao sam samo da mala prodavačica, poslije one moje neprilike s kolicima, misli da sam ja oteo Anu Moser! Fantastično.

(Za ne vjerovati^Ako dobro razmislim, trebalo je da ja to učinim. Da

otmem Anu Moser i držim je pod ključem na svojem tavanu. Nosio bih joj hranu, sokove i griotte, ljubio kad hoću i bila bi samo moja.

Ali gdje je ona sada?

(V nr^L

51

c iricu^o

Aod kuće nisam zatekao policiju, kao što sam se bojao.Ali sam u sobi zatekao Maricu. Dovršavala je neko pismo

i brzo ga sakrila u bluzu kad sam ja ušao.

ruku da izvučem pismo. I onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Marica je otvorila usta, duboko gurnula pismo i — progutala ga.

— Ti nisi pri sebi — rekao sam.v. ' F

Ali sam uspio vidjeti adresu na presavijenom listu papira č, prije nego što je nestao u njoj. Jasno je pisalo: Miki. Tako, dakle,

gujo sestrovska!Umjesto objašnjenja opalio sam joj bratski šamar. Raspla- imrcala. Ipak joj je to prvo progutano pismo u životu. Sjetio sam se njenoga tajnog sastanka s Mikijem u slasti-

lolist«. Sjetio sam se kako je Miki rekao da je »sve sprem- mno za što? Ipak to nije bio naivan sastanak. Naivan sam

da me ne prepoznaju, te krenuo na tramvaj.Cirkus »Svirano« smjestio se na drugom kraju grada. U

tramvaju sam razmišljao zašto je Miki tako zaljubljen u cirkus. Ako

— Što je to? Kome pišeš? Pokaži! — oštro sam zapovjedio. Marica je bila uplašena kao da joj nisam brat. Pružio sam

— Gdje je? — upitao sam strašno.— Tko?— Znaš ti dobro. Miki.

Marica se tresla od plača kao kad je bila mala, prije dvije--tri godine.

— Ne znam... sigurno je... u cirkusu...Cirkus! Kako se nisam sjetio?Stavio sam na glavu skijašku kapu i nabio crne naočale,

I

je on oteo Anu, misli li s njom nastupati u cirkusu? U kakvoj točki? Prodati je ipak ne može u crno roblje, prošla su ta vremena.

U ovo doba cirkus još nije davao predstave, ali se, ako platiš, moglo ući u njihov mali »zoološki vrt«, gdje su pokazivali dva i pol majmuna, jednog trulog slona, ćelave lavove i tigra kojemu su pruge već izblijedjele.

Zar je moguće da taj pokvareni Miki tu negdje drži zato­čenu Anu Moser, djevojku mojih snova?

Kušan se, jasno, nije sjetio da u svojim knjigama opiše neki pristojan cirkus, pa vam zato preporučujem knjigu »Cirkus doktora Dolitla«, ako je nađete. Ja je nisam našao. Eto, iz te ćete knjige saznati kako to tu izgleda. Jbolvfci lc^£ci.f.: b <JU H

Ovdje nisam bio napadan, jer su svi uokolo nekako šaša­vi. Ne zna se tko je publika a tko su cirkusanti.

—(Cavg)— rekao mi je jedan papagaj ofarban na crno.I tada sam, na veliko čudo, zbilja pronašao Mikija. Ugle­

dao sam njegove kvrgave noge (svi nogometaši imaju grozne noge, osim golmana) u otvoru jednoga šatora. Oprezno sam zavirio.

Jedan mali krotitelj držao je na špagi^ neku olinjalu mač- ketinu i velikim, dugačkim bičem udarao o zemlju. Mačketina je skakala kroz obruč sa zvončićima. Strašno glup prizor. Ali Miki je uživao! Stajao je sa strane, stiskao svoje glupe, kose oči i pljeskao kao idiot.

Napokon se mačketina umorila, krotitelj joj je dao šećera i odveo bijednu zvijer u kavez. Pitao sam se je li to možda bila bivša lavica.

Ja sam skočio pod šator, zgrabio bič i zamahnuo njime iznad glave. Miki se prvo uplašio a onda nasmijao.

— Jesi jadan! Koje su to fore? Što ti je?— Što ti tu radiš, Miki? — upitao sam grozno.— Pa da, a što si ti mislio? — odgovorio je trosmisleno.

BB3EEI3

— Gdje je Ana?Strašno sam opalio bičem po zemlji. Miki se uozbiljio.— Nemam ja veze s tom tvojom Anom.Nisam mu vjerovao. Nisam više nikome vjerovao. Ana je tu

negdje, zatočena, u mome gradu, nedaleko od mene. Osjećao sam se kao da je cijeli svemir protiv mene. Opet sam zamahnuo bičem.

— Priznaj, Miki, ili...Nisam stigao završiti. Na ulazu u šator pojavio se mali kro­

titelj (sigurno najmanji mali krotitelj na svijetu) i počeo urlati:— Vrati taj bič, lopove!Za njim je nahrupila mala prodavačica iz robne kuće.— Je! To je on! Lopov! Otmičar! Ni griotte nije platio!

Drž’te ga!Bacio sam bič i pojurio van. Čuo sam kako se Miki bezo­

brazno smije. Ali nisam vidio kada je, u gužvi koja je nastala, poku­pio bič.

Mala prodavačica i mali krotitelj jurili su za mnom kao morski psi. Sreća da nismo bili u vodi, pa sam im utekao. Uskočio sam u prvi tramvaj i zbrisao.

Tek sada, kad bilježim ovu uzbudljivu zgodu, shvaćam da je ovo poglavlje — trinaesto. Dobro sam još i prošao.

54

14.'0<'2r j CvVLC'jL'O^

Predvečer sam uzalud zvonio na vratima Zlatkove kuće. Nije odgo­varao iako sam dobro znao da je kod kuće. Spustio je luđak roloe, a unutra sigurno upalio svjetlo i čita vrtlarske knjige.

Tako je to u ovome životu. Kad ti najviše treba najbolji prijatelj, on se sakrije u mišju rupu. Ništa, pronaći ću ja Anu i sam, ako me prije ne uhite zbog griotta.

Osjetio sam ruku na ramenu. Protrnuo sam. Uhvatili su me, znači. Netko mi je zapjevao u uho nešto na engleskome ili grčkome. Bila je to ona šašava Marijana, pola pjevačica, pola špi- junka.

— Zlatko ćori, a?Pati — odgovorio sam prezirno. ^

upitala me.

Vo(Col— A ti više ne patiš, patuljak? — rekla je. j£<>

— Kako to misliš, u kojem smislu i s kojim značenjem?— Svi mi patimo, svatko na svoj način — šmrcnula je ona. Pogledao sam je sa simpatijama. Ispod te nemoguće fri­

zure ipak se skrivalo ljudsko biće. Marijana je, zapravo, prava cura.— Ako pitaš za Mikija, odveo je mačku u kino — rekla je

Marijana.— Koju mačku? Kako? U koje kino? Kojim pravom? — sko­

ro sam zamucao.— U kino »Mosor«. »Knjiga o džungli«. Crtić za klince.U džunglu ju je, dakle, odveo.

. Lupio sam Marijanu po ramenu i odjurio prema kinu/ »Mosor«. Nisam mogao vjerovati da je Miki u kinu s Anom! To bi

značilo da je ona dobrovoljno s njime i da nije oteta. Po mene * bi to bilo katastrofično. Ana Moser i Miki Horvatić, to zvuči kao

56 grozan vic.

HEBSI3

Ali s kojom bi on drugom u kino? Marijana je bila sa mnom, a nije valjda toliko lud da u kino ide s mojom sestrom Ma­ricom. A i škrt je ko vrag.

Kad sam se ušuljao u kino, film je već odavnofpočeo. Po platnu su skakale životinje i govorile engleski, što mi se činilo glu­po. Znao sam da je »Džunglu« napisao Karl Maj, pa sam se čudio što nema Indijanaca.

Sjeo sam u posljednji red, da imam bolji pregled. Ne znam kako je s vama, ali ja kad izvana uđem u mračno kino, isprva ništa ne razabirem. Ne razlikujem gledaoce od stolaca. A smetale su mi i te glupe životinje na platnu.

Napokon sam ih ugledao. Prvo sam uočio Mikijeve velike i od glave stršeće uši. Naslonio svoju uglatu tikvu na divnu glavicu pokraj sebe. Ona se, jasno, odmicala. Nešto joj je idiot šaputao, ali je djevojka vrtjela glavom. Nije luda da pristane na njegove ludosti.

Da sam imao pištolj s prigušivačem, mislim da bih mu odmah pucao u uho. Ne mora biti pištolj, bar da je praćka s tvr­dim metkom od kartona. Ali kako sam bio bez oružja (uvijek sam neoprezan), morao sam smisliti neki drugi plan. 0^

Neki klinci su pokraj mene brbljali o tomedSiko su čitali »Knjigu o džungli«. Oni misle da ju je napisao neki (MađanKipling. To je to današnje obrazovanje, u školi se ništa ne uq. J

Miki je htio zagrliti djevojku pokraj sebe. Ja sam skočio na noge. Oko mene su se kreteni bunili. Zaželio sam da se nešto strašno dogodi. I odjednom se platno zatamnjelo. Puknuo je film. Uspio sam!

U dvorani su upalili svjetlo. Djevojka se istrgla iz Mikijeva zagrljaja. Imala je dugu plavu kosu.

To je bila Melita!Od zaprepaštenja sam sjeo na stpkćTAfi nisam stigao

izvući ruku. Sjeo sam na svoje vlastite^golmanske prste. Vrisnuo sam kao što ne bi nijedan ranjeni(Sijuks)kod Karla Maja.

Melita i Miki su se okrenuli. Ona se brzo progurala izme­đu gledalaca i stigla do mene. Poljubila mi je ranjenu ruku!

To je previše! Zar se može toliko poniženja doživjeti u isti dan? Melita mi je već iz džepa izvukla prljavu maramicu (uvijek je zaboravim promijeniti) i zamotala mi ruku. Gledala me blesavo, da poludiš.

Miki se smijao kao budala, lstrgnuo sam svoju teško ranjenu ruku. Možda je u pitanju cijela moja golmanska karijera. Krenuo sam prema izlazu baš kad se film nastavio. Opet su životi­nje govorile engleski. Primitivno.

Sudario sam se s Marijanom.— Tko je ta mačka?— Melita — rekao sam.

aM

Nisam mogao vjerovati da se te dvije luđakinje ne poznaju.— Melita je iz drugog romana — rekao sam stišćući zube

od boli. — Luda ženska. A kako voli... — pedagoški sam ušutio. — Voli izmišljati nemoguće stvari. >—,

— Nisam te ništa pitala, patuljak)— rekla je Marijana i još mi šapnula u uho: — Tebe ta mala voln—^

Osjećao sam se bijedno. Briga mene za Melitu! Samo lutam krivim tragovima umjesto da ozbiljno potražim Anu. Zar još uvijek ne bi bilo najpametnije pozvoniti na njena vrata? Mala pro­davačica i mali krotitelj me ondje ne očekuju.

— A gdje je Žohar? — odjednom me značajno upita Mari­jana. — Njega nigdje nema.

Pogledao sam je kroz čelo do mozga.Sjetio sam se što mi je rekla ona uobražena Emica. Pa

I lijepo mi je kazala da Žohar ima neku curu kod Kvatemikovog trga.0mj htjela reći koja je, ali je točno znala, vidio sam. (jYZy»ud</(a — Znaš, patuljak, ta Melita bi iz ljubomore mogla svašta

58 učiniti — nabacila je Marijana kao usput.

- V 'I

HEU33

Ispod oka sam u kiosku vidio novinski naslov: »Još nema traga mladoj Ani s Kvaternikovog trga. Je Ii živa? Možda više i nije u gradu...«

— Idemo na Zeleni Vrh — rekao sam odlučno.Zaboravio sam kako me strašno boli moja jadna, uništena

golmanska šaka. Marijanina priča o Meliti nije me zanimala. Sad sam napokon bio siguran gdje je Ana.

59

/u, 'u*

Dojim se da ne poludim.Znam da se od ljubavi pati i da se može poludjeti. A još

kad imaš toliko neprijatelja, lažnih prijatelja i prijateljica, trening pred odlučnu utakmicu u kojem ne možeš sudjelovati — e, to je previše za moja inače jaka ramena.

Sjedio sam pokraj terena na Zelenom Vrhu i tobože gle­dao trening svoje momčadi. Kraj mene je sjedio Božo, ali njega nisam primjećivao. Ruka mi je bila u zavoju. Ipak moram priznati da sam se osjećao prilično važno. Igračima se svi najviše dive kad su povrijeđeni.

Inače mi je sve išlo na živce a najviše priroda. Bockala me trava, vjetar je puhao, upala mi mušica u uho, pčele su zujale, u daljini blejale glupe krave i derali se pijetlovi. Jednom riječju,

-$> GR.O'^N 0 •Najviše su me živcirale cure koje su kreketale kao guske.

Emica, Marica i Marijana. Zamislite te tri na okupu! Dobro da sam se riješio Melite. Nikako mi nije jasno zašto je sad i ona odjednom navalila na mene?

Marijana je vodila glavnu riječ. Pričala je kako su u ratu sve metode dopuštene. Možda je čak i u pravu, naime, možda je ovo zbilja neki rat protiv mene.

— Bravo, Žohar! — vikale su Marijana, Emica i Marica čim bi Žohar udario loptu.

Strašno se taj dečko počeo napuhavati. Sjećam se kako je poslije utakmice s »Crvenim gusarom« tobože htio sa mnom raz­govarati, a poslije me izbjegavao. Ali zato sam ga sad imao na oku. Neće mi uteći.

— Može se i lagati, ako je to u cilju da pobijediš — tuma- 60 čila je Marijana. — Ili da stekneš nečiju naklonost, ljubav.

Pazi te lukavice! Prefrigana je kao Melita, a govori mudro kao Zlatko. Šteta zapravo što se Zlatko i Marijana nisu spojili. On nikada ništa neće postići u ratu ako bude samo kod kuće čitao sve te knjižetine.

— Gol! — opet su cure pljeskale. đ

Rezervni golman bio je upravo smiješan. Sad je tek svi­ma bilo jasno kakva je marka »Zelena pantera sa Zelenog Vrha«. Ponosno sam stisnuo svoju teško ranjenu šaku. Dogodi li se kada pijanistu da sam sebi sjedne na prste?

— Koko — upita me Božo — što misliš o finalu? Hoćemo li ih srediti?

— Tišina! — prekorio sam ga. Taj bi balavac još mogao odati naše tajno oružje.

Sve što mi se vrtjelo u glavi, nije se dalo usporediti s onom glavnom misli koja me mučila: što je s Anom, gdje je?

Je li moguće da je tu negdje u blizini, zatočena u nekom starom bunkeru? Ili su je odveli tko zna kamo? Je li moguće da netko od ovih kretena oko mene nešto zna i neće mi reći? Žohar? Ili Marijana?

Muha mi je zujala u uhu. Ta vražja priroda! Kako čovjek može u miru razmišljati među kukcima? Muha je zujala, zujala. Otkinuo sam neku blesavu šibu i zabio je u uho. Muha je zujala, šiba grebla. Legao sam na lijevi bok i ranjenom desnicom čačkao po uhu. Mislio sam da ću se onesvijestiti.

Kad sam napokon istjerao muhu i oprezno položio umor­nu ruku na bolno uho, opet sam pogledao na teren.

Dečki su pucali jedanaesterce. Bilo mi je me zamijenio. Taj neće ni vidjeti loptu kad mu između nogu.

Ali Žohara na terenu više nije bilo!— Božo — okrenuo sam se lijevo.

žaojadnika koji je(Zohan spraši

f K l * 1 ^

61

marnaa

Ali ni Bože nije više bilo.U daljini je cestom odmicao oblak prašine. Žohar na svo­

me novom mopedu (koji bih ja sigurno naslijedio da smo ostali prijatelji) jurio je u nepoznatom smjeru. Ali gdje je Božo?

Osjetio sam ruku na ramenu. To je bila, tko drugi negoMarijana.

— Idemo — rekla je. — Više ne smijemo gubiti vrijeme,Koko.

62

JMa.rijana je na svojim tankim nožicama jurila po grbavom Zelenom Vrhu tako da sam je jedva stizao. Samo nas je jedna stvar zanimala. A to nije bila stvar, nego čovjek: Vinko Leib, zvani Žohar. Očito je Marijana znala da se oko njega plete neka mreža ili da je on plete.

— Šteta što Zlatko nije s nama — rekao sam trčeči za

— Sreća da nije — rekla je Marijana. — On ništa ne zna0 životu.

Da Zlatko Brnčić ništa ne zna o životu? Da najpametniji1 najnačitaniji čovjek između Crnoga puta i Zelenog Vrha ništa ne zna o životu? Glupost! To je isto kao kad bi netko rekao da ja ne znam braniti. Bez veze. Tipično ženski.

Sad sam tek primijetio da Marijana preko ramena nosi veliku torbu. Koga vraga ima unutra? Aparate za prisluškivanje i za snimanje iz daljine?

To nije odgovor. Ali sam bar bio siguran da nije ništa pročitala o nestanku Ane Moser. Nitko ništa ne čita, ima Zlatko pravo, ipak je on mozak.

— To je osjećaj i njuh obavještajca — rekla je i zagonetno dodala — koji sluša glas svoga srca.

— Žohar je povezao Božu na mopedu — šapnula je Mari­jana. — Sigurno su ondje.

kućici. Uopće sam već počeo sumnjati u cijeli pothvat, a najviše u 63

njom.

— A da li ti čitaš novine? — upitao sam je.

— Ja ne čitam gluposti — rekla je.

— Kako znaš gdje je Žohar? — pitao sam.

Primakli smo se kućici cvikeraša Bože.

Bilo je glupo pomisliti da bi Žohar držao Anu u Božinoj

sebe. Treba raditi sam a ne s nekim kreketušama. Koko, uozbilji se dok nije prekasno.

Bojao sam se da bi nesretni cvikeraš Božo mogao neho­tice odati tajnu našega tajnog oružja za utakmicu protiv »Crnoga puta«. Iz neopreza.

— Pssst! — rekla je odjednom Marijana i skinula torbetinu na zemlju.

Mislio sam da će upotrijebiti neki od svojih špijunskih ■' aparata, ali ništa od toga. Ja sam još uvijek nju precjenjivao. OnajJU'i'SK*] se sad šuljala na prstima kao što se po indijskoj džungli šulja svaki

po^ni Indijanac.Iznutra su dopirali čudni glasovi i zvukovi. Neko struga­

nje, grebanje, udarci, teško disanje i kratki uzvici.Netko je dahtao kao pas i šištao kao što se već šišti:— Nalije-vo... Dodaj... Desno... Prijeđi ga... Leđa... Slo­

bodan sam... Dupli pas... Nabaci... U noge... Ubaci se... Dodaj...Činilo mi se da sanjam! Unutra Žohara nije bilo. Sve su

stvari u sobi bile odgurane ustranu. U sredini sobe stajala je kro­jačka lutka. Na lutki bijela košulja i crni prsluk.

Oko lutke je amo-tamo trčao Božo u zelenom nogomet­nom dresu. Vodio je oko lutke pravu nogometnu loptu, driblao, nabacivao prema zidu, pucao na kuhinjska vrata, opet prelazio i varao lutku. Nikada nisam vidio ništa luđe. Štektao je kao traktor i razgovarao sam sa sobom. Lutka je očito predstavljala protivničkoga igrača u »dresu« »Crnoga puta«.

— Božo! — viknuo sam kroz prozor strogo.Božo se spotaknuo preko lopte i srušio na pod. Naočale

su mu odletjele u košaru punu konca.— Jesi li ti poludio? — vikao sam ja. — Ti ćeš još zbilja

odati našu tajnu protivniku! Saberi se!64 Božo je napipao naočale i skrušeno oborio glavu.

— Nemoj biti tako strog, Kokac! — rekla je Marijana. Kokac! Najbolje da me ta koza sad još počne zvati Kokac.

Iščupat ću joj taj ostatak kose(iz) glave. S— Gdje je Žohar? — zapitao sam najstrože.Pitanje nije bilo toliko upućeno Boži, koliko Marijani.

Ona me dovela ovamo. Zar nam nije bio glavni cilj da njemu uđe­mo u trag (a tako možda i Ani)? PZr

Čini mi se da sam krišom progutao dvije-tri suze. Osje­ćao sam strašno sažaljenje prema samome sebi. Samo ti se jednom pojavi takva djevojka u životu i ti je pustiš da ti ispadne iz, istina, teško povrijeđene ruke.

— Žohar je gore u »kući« — rekao je Božo tiho.»Kućom« smo mi zvali staru, napuštenu kuću iznad jezera,

u kojoj su se, kako smo mislili dok smo bili mali, nastanili duhovi. (Poslije smo saznali da duhova nema, postoje samo lopovi.) Kako se nisam sjetio »kuće«? To je pravo mjesto gdje se može sakriti nešto ili nekoga. Ako ne želiš da te tako lako otkriju u zlodjelu.

Uhvatio sam Marijanu za ruku i povukao je prema sjeveru.— Kamo ćemo? — upitala je ona zgrabivši svoju torbu sa

zemlje.— Žoharu! — rekao sam.Moje brige nije bilo smisla njoj ni spominjati. Ali sam

znao da Žoharevo ime djeluje na nju kao magnet. Počinjao sam i ja polako shvaćati neke stvari.

Obišli smo jezero i približili se napuštenoj kući na samo­me vrhu Zelenoga Vrha.

Ja sam već zaboravio kako ta kuća izgleda. Bila je u pri­lično jadnom stanju, ali i mnogo veća nego što sam mislio. Ulaz je, naprimjer, bio golem. Kao u neki starinski dvorac.

Ušli smo.

178 ajćci\. V- žc'iro'tr

Un

Kp*n

v *0, iznutra.

nutra su zujali šišmiši a negdje je kreštao ćuk ili slavuj, tako nešto. Marijana je odjednom nestala. Progutao je polumrak.Išao sam hrabro naprijed iako sam se osjećao trulo.

Nisam imao pojma kako ta građevina zapravo izgleda Davno tu nisam bio.

Stube su mi škripale pod nogama kao da nisu od betona.) Zastao sam kao ukopan. Jasno se čulo kako negdje visoko netko

plače. Stegnulo me u grlu i ja sam potrčao (uz) stube. Po zidovima su visjeli lanci, sjekire, koplja, štitovi. Zakleo bih se da to nikad nisam ovdje vidio.

Veliko, široko stubište prestajalo je na prvome katu. Na nekoliko strana vodile su male, zavojite stube kao u crkvenim tor- njevima. (Ili crtićima.) Krenuo sam jednim smjerom, pa što bude. Ispod nogu su mi trčali miševi.

Provirio sam kroz puškarnicu (ja mislim da je to puš- karnica) i pogledao uvis. Nisam imao pojma da »kuća« ima toliko tornjeva i tornjića. Kao rođendanska torta u američkim filmovima.

Odjednom sam shvatio da nisam sam. ^ J IKat niže ugledao sam trojicu gorostasa s golemim sablja­

ma i sjekirama, koje se, mislim, zovu halabuke. Na glavi su imali nekakve velike baklave od platna. Uopće, bio sam siguran da su to^ Arapi. Stajali su svaki pred jednim okovanim vratima. (>*H

Srce mi je lupalo kao sam vrag. Tć/R B Aty£ 2<11

SrI kr-fcJ Shvatio sam da su ovi lupeži od naše kuće napravili

6o harlem. Znate li što je harlem? Bogataši s Istoka, koji imaju puno

Došao je neki nadarapin, s još većom baklavom, i dao znak da mu otvore jedna vrata. Jedan debeli čuvar, nalik na Meli- tina brata Nenada (bolje da ga ne poznajete), otključao je vrata. I, što mislite, tko je bio unutra? Nekoliko krasnih djevojaka u lancima!

benzina, drže u kući i po stotinu žena. Zato je benzin tako skup kod nas. A harlem se zvalo i ono što su Turci skupljali u našim narodnim pjesmama. T° J*-

Začuo sam onaj plač navrh najvišeg tornja. To nije slavuj. Bio je glas Ane Moser!

b« ° i V\^AC

Ugledao sam je. Lice joj je bilo bijelo kao jogurt, ali joj kosa blistala a crne oči plamtjele. Na svojim divnim rukama imala je ogrlice kao one Mikijeve za cucke. Zar je moguće da bi Miki mogao imati veze s turskim Arapima?

Grozničavo sam razmišljao. Kako spasiti Anu? Gdje je sad slavna špijunka Marijana da mi pomogne?

A moja božanstvena Ana svojom ljupkom, okovanom rukom digla je crnu kosu s čela, obrisala suzu i zapjevala punim, tenorom. Bol mi je parala srce koje kao da se vratilo iz pete u pluća.N^

O, dođi, moj dragi, izbavi mene, Jer srce moje bez tebe vene,Ti pruži mi šapu i mene spasi,

Ja znadem tebe da hrabrost krasi...

-toJeAr

Ponosno sam stisnuo svoju šaku, koja me nekim čudom prestala boljeti i koju je Ana od milja zvala »šapom«. Ili je smatrala da je u mojoj ruci snaga lavlje šape? Ana je nastavila pjevati:

O, dođi, da vidim sjaj tvoga oka,Priskoči meni u dva-tri skoka,Ti moje si blago i suho zlato,Upomoć tebe ja zovem zato...

Skupljao sam snagu u mišicama. Dobro mi je došao onaj trening s kovanim novcem u kopačkama, jer sam se osjećao lagan kao pero. Ali ipak nisam bio siguran da bih se u dva-tri skoka mogao vinuti do tornja na vrhu zamka. (Nisam ja bijeli labud od 33 stope!)Osim toga su me smetali miševi i šišmiši, o Arapima da se i ne govori. 67

■H

AR-

FAl (

j^cu

JCi

PUdlT*]-!

Baš sam se spremao jurnuti uvis, pa što bude, kad sam opet začuo predivni Anin glas:

Vjerna ja tebi Dovijek bit ću...

Ah, Ana, dolazim!

Čiči moj dragi, Mili moj psiću...

Osjećao sam se kao da su mi u kopačke stavili vagon nov­ca. Koljena su mi drhtala, srce stalo. Ana Moser je pjevala svome psiću Čičiju!

Ne samo što sam shvatio da je Čiči muško (krivo sam vidio, eto kako nas te stvari uče u školi), nego mi je postalo jasno da za mene uopće nema mjesta u toj bajci.

Sve se odjednom srušilo oko mene. Nestalo je tornjeva, štitova i pjesme slavuja. Ostala je samo stara napuštena »kuća«, a od bajke — samo miševi. Zato ja i mrzim bajke. Glupi zmajevi, minipatuljci, uobražene vile, a sve bez veze. Bajka je život, kako jegovorio Napokon.____^^7 Gt&i l £ f j / f o t f {

Marijana je zbilja nestala, to mi se jedino nije pričinilo... Počeo sam se spuštati u podrum u kojem su nekoć lopovi sa Zele­noga Vrha držali ukradenu živad, stoku i ostale oplj^jekfi^ne. j £ t i

(jdarlemj) Kakva idiotska ideja! Ja zapravo ne znam što da poduzmem u zbilji, zato mi i padaju na pamet idiotske bajke. Haj­de, Koko, iskaži se ti, ako možeš, u dva-tri skoka!

Podrum je bio slabo osvijetljen, kao i svi podrumi. Ipak sam primijetio kako se u polumraku blista crna kosa. Čuo sam i tihi ženski glas. Kakva bajka. Ovo je java i stvarnost. Otvori oči, Koko, stegni junačku šapu. Tu smo. Zato si i došao ovamo. Moj me njuh

68 nije (donekle) prevario. Ulovio sam ih na djelu.

18.L-ucCl /c rus tc<jrcc

Tco nije bila blistava crna kosa Ane Moser, kao što ste vi pomislili.To je bila prljava, neoprana kosa Marice, moje sestre.

Kao pravi brat, ja nisam nikada pomišljao da bi moja se­stra mogla imati neku određenu boju kose ili očiju. Ako bolje raz­mislim, moram priznati da o njoj nisam mnogo razmišljao kao o ljudskom biću. Ali neki, očito, jesu.

Marica u podrumu »kuće«? Što ona tu radi — sa Žoharom?Naravno da sam odahnuo što sam se izvukao iz bajke

i što sam napokon shvatio da Žohar nije sakrio Anu. Kako mi je uopće palo na pamet da (već) toliki poznaju Anu i žele je za sebe.Ana je samo moja. Moja, a ne znam ni gdje je!

— Jesi li vidio Mikija? — upitala je moja šašava sestra.— Miki ne igra za našu momčad. Ja nemam veze s njim.— Znaš što je strašno? — rekla je Marica a glas joj je drh­

tao. — Ja nisam uz tebe, Žohar, ni uz moga šašavog brata. Ja želim da vi izgubite utakmicu s »Crnim putom«. Što kažeš?

Žohar je šutio. Pa se nasmijao. Mene je šarafilo u crije­vima. Jeo sam danas salatu od krastavaca, koju ne volim, to je to.n ^ Meni nije nikada zlo od punjenih paprika. /Atć/bojZo 7. ~bcUn | '

-Ja te volim — izustio je odjednom Žohar.Rekao je to mojoj sestri, koja je nešto najjadnije što sestra

može biti. Kao da mi nije sestra. Neuredna kosa, kratke trepavice, šiljasti nos, kvrgava koljena, cJ«j5e kao ak- od st^rdg bipMa. Žohar je zbilja lud.

— Ljubav. Ha! — odgovorila je šašava Marica. — Za ljubav treba puno dokaza. I dvije osobe. Dvoje.

— Ja imam dokaze — uhvatio se Žohar za finu košulju na srcu (možda je naslijedim ako je sad ne podere od strasti). — Mari­ce, ti si mi sve u životu.

— Ja sam već zauzeta — bubnula je Marica.Strašno mi je zavijalo u želucu. Marica se obraća Žoharu baš

kao Marijana Zlatku. Jesu li se sve te naše ženske najele ludih krasta­vaca? Još jedna vezana, još jedna Ana Karenjina. Ali gdje je moja Ana?

— Meni je najgore — rekla je Marica tihim ljudskim gla­som — što volim i tebe, na svoj način, i onoga blesavoga Ratka... Koka, ali što mogu? Moje srce je uz »Crni put«. Makar neki i gazili po njemu, neka, ja to volim. (Valjda po putu, ne po srcu?) Zaboravi me, Žohare. Uvijek si mi bio drag, kao brat.

Kvragu! Otkuda je samo to progovorila ta moja sestra? Iz mozga sigurno nije. Da nije iz svojih pilećih prsa?

U podrumskome polusvjetlu sijevnule su Žohareve oči groznije nego u Arapina iz bajke.

— Šutim kao grob — tiho je rekla Marica./Sfto^U.. Moji krastavci su tražili put van. Van sam i istrčao, ravno u bivšu staju. Jedva sam stignuo skinuti hlače i ono ispod. A#K"

Čučeći sam lijepo vidio podrumski prizor kroz dvorišni prozor. Marica je nešto dokazivala Žoharu, ali njega je hvatao bijes. Odjednom ju je zgrabio za vrat i počeo tresti kao krojačku lutku. Ma­rica je bolno vrištala. Kad je gusto, brat (ja) i sestra imaju sličan glas.

— Pusti je! Pusti je! — zavikao sam.Ali to nije bio moj glas. Ja sam samo mislio da bi se treba­

lo umiješati. Umjesto mene umiješao se neki lovac s puškom. Mladi čovjek u zelenom odijelu i zelenom šeširu. Bio sam tako uzbuđen da mi se učinilo kako su mu i brkovi i kosa također zeleni. Još su me mučili zeleni krastavci.

Lovac je uhvatio Žohara za ruku i divljak je pustio Maricu. Ona se istrgnula i pobjegla iz podruma.

Zaplakana Marica prošla je pokraj mene. U životu neću zaboraviti kako me prezirno pogledala. Rekla je:

— Sram te bilo, posTgjaac^eaan.

packi. Tako lagano. Bio sam spreman da se, makar sa zakašnjenjem, umiješam u gužvu, kako i dolikuje pravom bratu.

Nisam se vratio istim putem nego sam se popeo na gornji kat i dopuzao na koljenima do stropa iznad prostorije iz koje je pobjegla Marica. Strop je bio trošan i kroz grede sam lijepo mogao vidjeti što se dolje događa.

Počešao sam se lijevom rukom iza desnoga uha, što inače nikada ne radim. Nisam mogao vjerovati svojim očima. Mladi lovac je zagrlio Žohara i htio ga poljubiti! Žohar se branio kako je znao.

— Nemoj — molio je.Lovcu je odjednom otpao zeleni brk. Kako se hrvao sa

Žoharom, pao mu je s glave i zeleni šešir. A sa šeširom je otpala i zelena kosa! Vraga kosa, bila je to jedna od perika kakve je pjeva­čica Marijana nosila na svojim nastupima.

— To si ti! — zaprepastio se Žohar.Pred ulazom u podrum vidio sam veliku Marijaninu torbu

iz koje su virile raznobojne perike i u kojoj je sigurno držala i ovu zračnu pušku. Ta ženska nije normalna! Da je htjela ostati nepri- mijećena, mogla se lijepo popeti ovamo gdje sam ja.

— Nisam mogla drukčije — tumačila je Marijana. — Mora­mo biti krajnje oprezni. Nemaš pojma koliko ti imaš neprijatelja. Koko misli da si mu ti oteo njegovu djevojku Anu...

— Ja?... A gdje je Koko?— Nešto izigrava. Zajedno smo krenuli ovamo, ali je on

nestao.Ja nestao? Krava jedna! A ona mi klisnula da se presvuče

u lovca, tobože da je ne prepoznaju. Tko? Arapi iz bajke? Žohar?72 Da poludiš! Opet mi je kruljilo u trbuhu.

— Nije Koko važan — rekla je Marijana.— Pa što je onda važno? — pitao je Žohar odmaknuvši se

na sigurnu daljinu od Marijane. Još se držao za obraz gdje ga je pokušala poljubiti. Kao da ga boli zub.

— Važna je finalna utakmica. Valjda ti je jasno da neprija­telj ne spava. Spremaju vam podvalu. Htjeli bi vas dobiti na prije­varu, jer znaju da ste jači.

— Mogu si to nacrtati! Prebit ćemo ih kao mačke!Žoharu su zelene oči sijevale kao žmigavci. Opet sam bio

ponosan što sam mu prijatelj i što igramo u istoj momčadi. Kako sam uopće mogao sumnjati u njega? Što sve slijepa ljubav čini od normalnog čovjeka!

v g.— Moraš biti oprezan, Žohar — rekla je Marijana. — Ako

te netko zovne na utakmici, ako poviče: »Pazi, Žohari Pogledaj, Žohar!« ne obaziri se. Oni bi htjeli da ti popusti pažnja. Uzet će ti loptu i zabiti gol. Čuvaj se! Ne obaziri se na uzvike sa strane.

— Ma daj, Marijana, ti nemaš pojma o nogometu. Mi smo za njih profači.

— Ja ću te obavijestiti na vrijeme čim nešto saznam. Zasad znam da vam nešto spremaju. Nešto izvan terena.

Žohar se smijao i pustio ugroženi obraz. To je bilo neo­prezno. Mladi lovac-pjevač-špijun hitro mu je prišao i ispružio ruke.

— Što misliš, Žohar, zašto ja to sve radim? "JU— Što to? — upitao je Žohar.— Pa zašto se toliko izlažem? Zašto stavljam glavu u torbu

i ugled na kocku da bih špijunirala u tvoju korist? Misliš da ja ne bih mogla raditi za neku veliku silu? Za Moskvu ili Vašington?

Žohar je uzmicao držeći se za oba obraza. On, koji je bio tako hrabar, bojao se ove lude ženske.

— Ja te volim — rekla je Marijana na lovački način. — I bit ćeš samo moj! 73

Vo

kAT

/ V

it

marna

— Marijana! — uplašeno je vrisnuo Žohar.Ona mu se objesila oko vrata. Žohar je odozgo izgledao

kao obični žohar kakvih je u podrumu bilo na milijune.— Ja sam već zauzet, ja sam vezan — rekao je Žohar

poznatu rečenicu.Pa da, on je izabrao ono čudo od moje sestre Marice,

koja me maločas još jednom u životu uvrijedila. Tako mu i treba. Neka pati!

— Ja sam strpljiva — rekla je Marijana i stavila na glavu strašnu crvenu periku. — Ti ćeš biti moj. Ja ću ti vjerno služiti, ali na kraju ćeš biti moj. Prava ljubav uvijek pobjeđuje.

Luda Marijana uzela je pušku i uperila je Žoharu u prsa. Jadna moja buduća košulja! Onda je opet prosiktala:

— Samo, pazi se! Nikome ni riječi. Jer ja se brzo osve­ćujem. Osobito da nisi ništa zucnuo onome patuljku Kokcu. Taj se klinac pravi važan a, kao i svi kukavice, ne zna držati jezik za zubima. Pred njim ni riječi!

Ovo me doslovno oborilo. •Krastavci su upravo proradili. Crijeva su se napela kao

(luk?) i odapela. Pucanj je prasnuo u zraku, a ispod mene greda.Sletio sam u (praznu) bačvu za kišnicu pokraj Žohara.

Marijana mi je ispalila hitac točno iznad lijevoga uha. Nisam ni slu­tio kako ću uskoro požaliti što nisam odmah tu na mjestu poginuo.

74

» ti'Cc. <, .( c c

20.

! ^

1 u sam nezgodu brzo zaboravio, jer nisam imao vremena. Doga­đaji su jurili strašnom brzinom. Približavala se finalna utakmica s »Crnim putom«, a Ani nije bilo ni traga. Tješilo me jedino što mi je prošla povreda šake, pa ću moći na gol.

Izdaleka sam obilazio robnu kuću na trgu, jer sam se bojao male prodavačice i maloga krotitelja. Naučio sam se na grio- tte i teško mi je bilo bez njih a nisam se sjetio da ih negdje drug­dje kupim. Ni novine više ne kupujem, pisma ne pišem. Sve sam prepustio sudbini.

Osim toga, šuljajući se oko trga, mogao sam bar izdaleka gledati Aninu kuću. Prozori su uvijek bili zastrti zastorima i mračni. Što se iza njih događa?

Kad je pao mrak, vratio sam se kući s trga. Bio sam jadan, utučen, tužan, tup, gladan, izgubljen, umoran, ljutit, uplašen, sit svega, znatiželjan, bijesan, nesretan, pospan, uzrujan, spreman na sve, kiseo, zajedljiv, zaljubljen, ljubomoran i žedan. Ukratko, osje­ćao sam se jezivo.

Vrata Mikijeve kuće bila su pritvorena, a u njegovoj sobi, kao i obično, svijetlilo je slabašno svjetlo.

Ne znam kako sam se i zašto tako brzo odlučio. Valjda iz očaja. Ušuljao sam se u kuću i krenuo prema njegovoj sobi.Jispod zatvorenih vrata dopirao je slabi trak svjetla.

c*s>

Umjesto da tražim Anu, ja se šuljam po kući svoga ljutog neprijatelja. Znači li to da sam kukavica? Ili obratno? Dosta mi je lažnih tragova, toga ima i u Kušanovim romanima. Htio sam otkriti

Lispoa . ^ f j •pa«'*-" T

nešto pravo. Može li me Miki čime iznenaditi? Možda sam htio u njemu, kako kaže Kipling, otkriti čovjeka? j/V p

Miki me uvijek može iznenaditi. Čuo sam ga kako govori ' čudnim glasom. Kao da drži govor. Kome? 75

T— Čiči! — govorio je Miki. — Čiči! Čuješ li me? Čiči! Ma

slušat ćeš ti mene! Čiči! w ^ , _. , ... -> vaJLjcL pticyc/o3Odjednom je puknuo bic. / -— --------

Znači da Miki zbilja krade pse! Ali zašto ih muči? Sjetio sam se Anine pjesme iz Arapske bajke: »Čiči moj dragi, mili moj psiću...« Hoće li me Miki i Čiči ipak dovesti na Anin trag?

Zaletio sam se na vrata. Svom snagom sam udario svojim golmanskim ramenom i vrata su se razjapila.

Miki je stajao nasred sobe. Na sebi je imao preveliki i pre­dugački kaput sa zlatnim gumbima. Kao od uniforme nekoga višeg

^ i jačeg čovjeka. Na glavi isto tako prevelika plava kapa sa šiltom.— Jesi jadan, Koko — rekao je mirno. — Što ti je?Ogledao sam se po sobi. Ni traga ni muškome, ni žensko-

me Čičiju, ni bilo kojem psu. Pogledao sam Mikija. U ruci je držao onaj poznati krotiteljski bič.

Otkud bih ja mogao znati da mali krotitelj svojoj mačke - tini, kad hoće da ona sjedne, zapovijeda: »Čiči«? Kako bih uopće mogao znati daje Mikiju velika želja da postane krotitelj u cirkusu? Tko bi mislio da on skuplja ogrlice za zvijeri s kojima će vježbati svoju cirkusku ulogu? Dok ne bude imao prave lavove, vježbat će s posuđenim (ukradenim) cuckima.

t.T * ,

76

Osjećao sam se po^fig^fo. -?•—- Znači, nisi ni mislio ukrasti Čičija? Pa zar se nisi spre­

mao drpiti čak i našega starog Cara, čak i onoga groznoga Melitinog Sultana?

— Laži! Sve su to laži, stari moj — uhvatio se krotiteljza zlatni gumb kondukterske uniforme. — I tko ti je rekao, to, za Melitu? *£1

— Ne za Melitu, nego za Sultana?V I * *'h0»Z— Pusti ti Melitu na miru — rekao je Miki.

Glas mu je zadrhtao. To je taj Kiplingov čovjek u njemu.

mauBia

Pogledao sam ga pažljivo. Sjetio sam se kako je u kinu pokušao zagrliti Melitu. Da, Miki je bio čovjek. I neprijatelj može biti čovjek.

— Ti voliš plave? — upitao sam ga.— Jesi jadan — odgovorio je lukavo.Na stolu sam u zdjeli primijetio hrpu griotta. Poslužio

sam se bez pitanja. Sad znam što je to droga.— Ja sam dugo mislio da si ti zaljubljen u... Maricu —

bubnuo sam ja. 0 pe.f # f o / l A « } l— Nema te fore. Ja bih se ubio kad bih imao takvu sestru.Nisam se htio svađati. A i imao sam puna usta.— Znači, tvoja mačka je crna. Ima dugu crnu kosu i velike

crne oči? — nastavio je Miki. — Ima crnoga cucka i malu sestru Ninu. Zove se Ana Moser. A sada je nestala bez traga. A ti, božji volek (nitko mi još nikada nije rekao »božji volek«), misliš da je svaki čovac zacopan u tvoju mačketinu i da je hoće oteti. Jesi jadan! Saberi se, Koko, budi muško.

— Ser Vantes kaže da je svaka prava ljubav nesretna — rekao sam hrabro iako nisam nikada čitao »Prohujalo s Viktorom«.

— Slušaj, Koko — uzeo je Miki u ruku krotiteljski bič — jesi li ti kad pomislio da ta tvoja mačka nije oteta, nego da je pobje­gla od kuće? U pravim romanima djevojke često bježe od kuće, pitaj Zlatka.

— S kime? — upitao sam grozno.

$To jtt V-fi T6

— Možda čak i sama, žišku? Mački išao na jetra onaj tupež i davež doma, familija, te fore, i — noga.

To mi zbilja nije palo na pamet. Progutao sam slinu i još jednu griottu. Sto ako je Ana pobjegla nekamo na selo i sada u nekoj štali, na slamici, čeka da je ja pronađem u dva-tri skoka i odvedeni u svijet na bijelome labudu od 33 stope? A ja sam izmi­šljao neki dvorac iz glupih bajki! Ana Moser je negdje na tavanu, u podrumu, frizeru, u bačvi, u sijenu. Kako se tome nisam dosjetio? 77

Poljubio bih Mikija, da nije tako gadan. Bilo mi je skoro žao što će izgubiti utakmicu s nama.

— Miki — rekao sam duboko i značajno — Miki!Miki se nasmijao i udario bičem po parketima.— Ako nas te mačke izdaju, onda... — rekao je Miki i pre­

šao drškom biča sebi preko grla.Zapela mi je šesta griotta. Nisam mogao vjerovati da on to

ozbiljno misli. On nije samo neprijatelj, nego i manijak. A manijak je uočio moje 2aprepaštenje.

— Jesi jadan! Nisam mislio njih, nego sebe, nas. Što ti vrijedi život bez Ane?lZiškup

Nisam stigao ni pošteno razmisliti o onome što Miki pri­ča. Izvana se začuo poznati zvižduk (tri puta kratko). Osjetio sam olakšanje kao poslije krastavaca.

78

š~to "t-O tM.7vu.lx, 2

ipak je Zlatko moj najbolji i najvažniji prijatelj. A tako dugo ga nije bilo! Zakopao se u sobu s onim knjigama o vrtlarskim jadima, i ondje tiho patio. Ponižavao se pred glupom Marijanom, koja se onako lovački vješa oko vrata dečku koji je ne rali. Ali Zlatko je bio iznad svega (183 cm), i još raste.

— Eno Melite, brzo! — rekao je i za tren oka smo već šmugnuli u moju kuću.

Zlatko mi je dao znak da se sklonimo pod stube. Ne znam kako je pogodio da Melita ide upravo ovamo. K meni? Nisam mogao vjerovati. Bilo je već vrlo kasno, nije valjda toliko nepristoj­na. Ta mi cura zbilja ide na moje jadne živce.

Melita je tiho kliznula u hodnik i počela se nečujno uspi- njati stubištem prema mojem stanu. Vidjeli smo joj odozdo noge. I ona je nosila nemoguće crne gaćice s cvjetićima. Te su djevojke zbilja pošašavjele. Misle da se to ne vidi.

Vidjeli smo kako viri kroz ključanicu moga stana. A onda je krenula dalje. Na gornji kat. Išla je k staroj teti Ruži. Samo nam je još teta Ruža trebala u ovoj gužvi! Ja sam kod nje učio njemački i strepio sam od jakih glagola kojima me mučila.

Melita nije htjela ući. Nismo čuli što govori teta Ruža, ali je sigurno pozvala Melitu da uđe. Čuli smo samo Melitin šapat. Napeli smo uši.

— Hvala, ne treba više. Bit će dosta, puno vam hvala, teta Ruža. Pa imamo i mi nešto kod kuće. Istina, moj Braco puno pojede...

Teta Ruža je davala Meliti hranu! Ja sam čuo da Melitin brat Nenad može pojesti 253 knedli sa šljivama, ali sam isto tako znao da Melita nije siromašna. Zašto ona navečer dolazi teti Ruži po hranu?

mnaga

Postojalo je samo jedno rješenje! Recimo da je negdje sakrila svoju prijateljicu, koja je pobjegla od kuće, i krišom je hrani. Miki je to čuo od same Melite, zato mi je i rekao da Ana nije oteta, nego da je pobjegla od kuće. Melita je, znači, skriva i hrani. Ipak ta djevojka nije potpuno bez veze. Ne čudim se što se sviđa Mikiju.

A Melita je i dalje šaptala:— Znate, teta Ruža, kad bih se ja zaljubila, onako ozbilj­

no... Ja bih se popela na neki toranj, zatvorila, i samo bih maštala, i možda pjevala o svojoj ljubavi...

Govorila je kao iz bajke. Skoro mi je suza zapela u grlu, da je to bila suza. Ali bila je posljednja griotta koju sam još uspio zdipiti Mikiju.

— Blagoslovio te sveti Ante padobranski — čini mi se daje rekla teta Ruža. A

Melita je istrčala iz kuće s velikim zamotkom u ruci.Mi za njom.Zlatko je iz košulje izvadio svoj čuveni dalekozor. Slijedili

smo je izdaleka. Činilo nam se da Melita nekako oprezno hoda.— Gdje ona stanuje? — upitao sam Zlatka.— Ne znam. U knjizi ne piše. ,— U kojoj knjizi?— U »Lažeš, Melita«.

Ud

VOKATI^/Coico^rTako je to kad su pisci površni. Glavna junakinja bez

adrese! Onda se ti snađi kako znaš, čitalac. Možda nas namjerno vodi krivim putem da sakrije skrovište svoje odbjegle prijateljice.

— Gdje je samo ta Marijana? — upitao je Zlatko odjed­nom.

Gdje je samo ta Ana, pitao sam se ja u sebi. Hoću li je uskoro napokon ugledati? Kako Zlatko u ovakvom trenutku može misliti o onoj špijunskoj pjevačici od koje dosada nije bilo nikakve

80 koristi?

Zlatko me odjednom zaustavio rukom. Napeto je gledao kroz dalekozor, a onda ga brzo strpao u košulju.

— Brzo — rekao je.Jurnuli smo za Melitom koja je već bila na kraju druge

ulice. Tek sam sad primijetio da Melitu, ispod jablanova, slijedi neka velika sjena.

Sjena se odjednom izdvojila od debla i bacila na Melitu. Veliki debeljko ščepao joj je zatomak iz ruke i odmah ga rastrgao. Ispod ulične svjetiljke ukazali su se ostaci pečenke s krumpirima. Veliki debeljko počeo je luđački trpati meso i krumpire u usta.

— To je Nenad — rekao sam razočarano.Debeli Melitin brat navalio je na pečenku kao da danima

nije ništa jeo.— Sram te bilo — rekla je Melita — to sam dobila za naše­

ga jadnog Sultana. Ti mu sve pojedeš, životinjo.— Žalim, sister — mumljao je Nenad. — Nanjušio sam te

na pol kilometra. Fali mi kalorija,(ajme sort)— Izgleda kao eunuh —j rekao je Zlatko i prezirno se

okrenuo. /— Što je to eunuh? — upitao sam ga.— Čitaj arapske bajke/— rekao je on važno. — »Tisuću i

jednu noć«. /Dosta mi je bila i twa jedna, današnja. Mrzio sam sam

sebe. Zar ja zbilja nisam sposaban smisliti način kako da pronađem i spasim Anu Moser? \lf

— Dođi k meni da*ti nešto pokažem — rekao je Zlatko.

81

12.”*

^4,djLSKook.c c£L<Lx> vi*? tjL

~r

_ fi /vvayi<r'*”Vlatko je bio zagonetan kao svi cvikeraši. Pokazao mi je na svome stolu jedan papir a onda ga brzo pokrio.

Uspio sam samo primijetiti da je na papiru velika kružni­ca a po njoj ispisana neka imena. Čini mi se da sam vidio i svoje: Koko. Ali tu su još bili i Melita, Zlatko, Marijana i još neki. Drugo nisam stigao pročitati. Smuči mi se kad vidim Melitino ime. Nje mi je sad zbilja dosta.

— Još nije vrijeme — rekao je Zlatko. — Fale mi još nekipodaci.

— A što ti je to?— Bit će to, kako da kažem, znanstveni, geometrijski tlo­

crt ljubavne igre u kojoj, Koko, mi svi sudjelujemo.Naravno da ništa nisam razumio. A i imao sam prečih

briga nego da se bavim nekom ljubavnom geometrijom. Moja je geometrija bila duboko u mome srcu, da tako to fino rečem.

— Ti previše čitaš te vrtlarske knjige — rekao sam.— Kakve vrtlarske knjige?— Pa sam si mi rekao. »Jadi maloga vrtlara«.Zlatko je prasnuo u smijeh i pokazao mi tu knjigu. Zapra-

^ p vo se zvala: »Jadi mladoga Werthera«. Pa što? Isti vrag.x>~f° Q* i rr-T 3T ! 7 . ..jfesrC'**-- ~ Moraš pročitati »Anu Karenjinu« — uporno mi je gurao

Zlatko u ruke debelu knjigu. — Prvo pročitaj poglavlje o konjskimutrkama, da dobiješ volju. Kako je Vronski jahao pred svojomAnom. To upravo sad i tebe čeka. Na utakmici u nedjelju...

Zgrabio sam knjigu. Zlatko mi je pokazao poglavlje. Dva­deset i peto.

Sad sam tek shvatio da bi Ana (ne Karenjina) zaista mogla 82 doći na utakmicu. S djedom, slavnim golmanom Franjom Moserom!

sM!>

1

Najradije bih poljubio Zlatka da nije bio tako visok i neobrijan. On na ljubav gleda samo iz knjiga i s visine. Tu mu nikakva geometrija neće pomoći. Njega čak neće ni ona luda Marijana koja nosi zelene perike i šarene gaćice.

— Svašta sam čuo o toj vašoj utakmici — rekao je odjed­nom Zlatko izmijenjenim glasom.

— Što?— Pa, protivnici vam spremaju neku podvalu...— To već znam — rekao sam razočarano. — Cijeli grad o

tome priča...— Ali ja znam pouzdano — popravio je Zlatko naočale

na nosu. — Meni je povjerljivo rekla... znaš tko... Oni vas misle otrovati!

— Ta Marijana ima šarenu... maštu — rekao sam prezirno.— Stavit će vam nešto u hranu uoči utakmice.— Vrlo važno — odvratio sam — neću ništa jesti prije tekme.— Jasno. Na to i računaju. Onda ćete biti slabi, bez snage

i iscrpljeni. Shvaćaš?Ozbiljno sam se zabrinuo. Velika finalna utakmica s »Cr­

nim putom« načas mi je potisnula u glavi misli o Crnoj Ani.— Dat ću hranu prvo Caru, da proba — sjetio sam se.— Pas nije tako osjetljiv — odgovorio je sitničavi Zlatko.

— Osim toga, on ne igra utakmicu.Uzdahnuo sam. Takva vrsta duhovitosti uvijek me smetala,

a sad mi se od nje dizala kosa. Zgrabio sam »Anu Moser«, i krenuo.Možete misliti kako mi je bilo kad sam čak bio spreman čitati tuđe

^ .

Zlatko je načas otkrio svoj geometrijski nacrt\zavirio u - \ njega i strašno me ozbiljno zapitao: ' ^ ^ \ ** ^

— Reci, Koko, gdje je držiš? 3)^ Sf"Pogledao sam ga zapanjeno. C,cte

•) 83

BMIMil

— Koga?— Pa Anu Moser! Gdje si je sakrio?— Jesi li poludio, Zlatko? Što pričaš? Što ti pada na pamet?— Jedino se Ana ne uklapa u moj geometrijski niz. Ti si je

nekamo sklonio. Zato ja ne mogu zatvoriti krug, jer si ti nju negdje zatvorio. Pa nju još nitko od nas nije ni vidio, osim tebe! Ti je lju­bomorno čuvaš za sebe i izmišljaš priče o tome kako je skriva, što ja znam, Melita, recimo. Praviš budalu od mene, šuljam se kao...

— Ti zbilja jesi budala! — viknuo sam i tresnuo »Anom«po stolu.

— A ti misliš da si pametan? Bojiš se da netko ne vidi tu tvoju Anu, jer si ljubomoran kao pas. Ljubomora je zelenooko čudovište, to je bar poznato. Ti ništa ne čitaš!

Oduzeo mi je »Anu Karenjinu« da s njome opet ne lup- nem po stolu.

— Ja ovaj čas idem Ani! — zaurlao sam ja.— Tako? Dakle priznaješ da znaš gdje je ona?— Pitaj ti onu svoju šarenu Marijanu. Ona sve zna.— Ohladi se, Koko. Od ljubomore se ne umire.Nisam imao knjige, pa sam zalupio vratima. Nažalost nika­

da neću doznati kako je to bilo na tim slavnim konjskim utrkama u Španjolskoj.

84

23.prc^c «

*Jtajao sam pred vratima na kojima je zlatnim slovima pisalo: FRA­NJO MOSER.

Kad sam sinoć vikao na Zlatka, zbilja sam čvrsto odlučio da odem ravno u Anin stan. Pa što bude. Možda se ona već vrati­la kući i čeka me. Jednostavno ću je pitati zašto me toliko muči. Nisam ja Werther. Nijemci mogu izdržati.

Hrabro sam pozvonio. Zvono je imalo divan zvuk. Ali ni­šta, nitko se ne javlja. Pozvonio sam još jednom. Šest puta kratko, dva puta dugo. Zvonio sam i u sebi brojao do 6 + 2. Ništa.

Onda sam jednostavno uhvatio kvaku (gdje si Zlatko, da me vidiš?) i otvorio vrata. Uopće nisu bila zaključana. Možda su me zbilja i čekali.

Prošao sam bešumno kraj otvorenih vrata kupaonice i za­pazio u čaši(roz^)keficu za zube. Aninu! Moje Ane!

Znao sam koja vrata vode u veliku sobu. Pokucao sam i otvorio ih. Našao sam se u sobi s kaminom u kojoj sam već bio, kad sam ono zamišljao da se spuštam kroz dimnjak.

Skočio je crni psić i počeo bijesno lajati. Izmicao sam, jer se bojim povrede uoči utakmice, inače se ja ne bojim pasa. A onda sam tek ugledao djevojčicu u naslonjaču, koja je čitala veliku knji­gu. Bila je to Nina.

Počešao sam se lijevom rukom iza desnog uha, a ona se nasmiješila. Ja sam se nacerio.

— Ja sam Koko — rekao sam.Čiči mi se već umiljavao oko nogu. Zna on da ja volim

pse, osobito tuđe.Nina je kimnula glavom, skočila iz naslonjača i pokazala mi

red knjiga na polici. Pokraj »Knjige o džungli« ugledao sam tu i sve romane o meni. Bio sam ponosan, iako bih ih ja sam bolje napisao. 85

ROilC

ASTU

Onda me ^ ponudila griottama i raširila usta kao da će mi nešto reći. Odjednom sam shvatio da je Nina gluhonijema! Zato nije ni otvorila vrata kad sam zvonio.

Na kaminu sam našao bilježnicu i kemijsku. Napisao sam: »Gdje je Ana?« Nina je raširila ruke i slegnula ramenima.

»Je li pobjegla od kuće?«Nina me začuđeno gledala.»Je li oteta?«Nina je zavrtjela glavom i zamahnula rukom kao da ne­

koga tjera. Što to znači? Onda je stavila ruke oko usta i počela pu­hati. Vjetar? Znaci li to vjetar? Izvukla je crvenu maramicu, uhvatila je s dva prsta i napuhala je. Kao jedro. »Prohujalo s Viktorom«, to bi moglo biti samo to. Moram pitati Zlatka o čemu se radi u toj knjizi.

Dok sam ja napeto razmišljao koje bih još pitanje mogao postaviti maloj Nini, ona mi je s police donijela bilježnicu umotanu u crveni papir. To je bio dnevnik Ane Moser! Slutio sam da ću tu naći potvrdu da je ona smrtno zaljubljena u mene, kao i ja u nju. Ali Nina mi nije htjela pokazati cijeli dnevnik. Otvorila ga je na mjestu gdje je Ana posljednji put nešto pribilježila. To je bio datum našega prvog susreta! Znači da je ipak sve istina! Ja sebi ništa ne umišljam, ona je jtik^rt luda za mnom i zato se tako ludo ponaša. Čitao sam u sebi drhtavim glasom:v »Pojavio se princ koga sam čekala, princ u bijelom...«t \ Imao sam taj dan bijele čarape. Još ih nosim, ali više nisubijele.

»... obožavam njegove hitre kretnje...«Kad sam onako jurio niz pomične stube!»...a osobito zamirem kad me pogleda onim svojim div­

nim očima koje izgledaju kao maglica u prvo jesenje, ali još vedro jutro...«

si!Tako, dakle, izgledaju moje oči! Fantastično. Koko, glavni

»Osobito se divim njegovom fizičkom talentu i želji da se istakne u tome uzbudljivom i divnom sportu...«

Ona obožava nogomet! I golmane!»Bit ću uz njega kad bude primao pobjednički pehar...«Sve je jasno! Ana Moser navija za »Zeleni Vrh«. Ona će sa

svojim djedom sigurno doći na finalnu utakmicu da vidi nepobje­divu »Zelenu panteru«, tj. mene. Htio sam poljubiti Ninu u obraz, ali je Čiči zarežao.

Maknuo sam za svaki slučaj svoje golmanske noge, a onda shvatio da psić gleda prema vratima. Čuli su se koraci na stubištu. Da Čiči nije režao, pomislio bih da je Ana. Onda je opet zamahao veselo repom, pa opet zarežao. Zaboravio sam pismeno postaviti pitanje, pa sam upitao naglas:

— Da nije Ana?— Možda — odgovorila je Nina. — Ali nije sama. Bježi!Put sam znao. Kroz prozor, preko balkona, pa u susjednu

kuću. Onda pokraj »Runolista« na ulicu i u crnu neizvjesnost.Je li to Ana došla s djedom? Je li to uopće bila Ana? Zašto

mi je Nina rekla da bježim? Rekla? Pa zar ona nije gluhonijema? Nije! Sjećam se da je već u 4. poglavlju glasno zvala Čičija. Da vje­rujem u bajke, pomislio bih da je tu nešto začarano.

Ali kad ću vidjeti Anu?Odgovor sam sad, srećom, znao: na utakmici. To je sama

napisala u svoj dnevnik.

24.u,rt tuJi c ~tcisjncr vrulju

t3vanula je ta nedjelja. Jedva sam čekao da se sve riješi. I utakmica, i moja sudbina.

Novo, pravo igralište na Zelenom Vrhu bilo je spremno. Finalna utakmica juniorskoga prvenstva sjeveroistočne prigradske zone između »Zelenog Vrha« i »Crnog puta« je prva koja će se tu odigrati.

Opis stadiona i utakmice nisam nigdje našao. Ni kod Ku­šana, ni u »Knjizi o džungli«. Nećete ga naći ni kod mene. Pisci, kad ne znaju o čemu bi pisali, obično izmisle neki opis. Ja nisam taj.

Glavno je da smo imali prave svlačionice (s hladnim tu­šem) i prave tribine (klupe) za publiku.

Na obližnjem se jezeru održavalo neko glupo natjecanje jedrilica, koje sigurno nitko neće gledati. Svi će biti na našoj utak­mici. Ala to mora biti dosadan sport voziti se po vodi, i to još bez motora! Kad sam dolazio, u daljini sam vidio jedrilice kroz stabla. Smotana jedra na jarbolima izgledala su kao užasne Maričine pala­činke. Fuj! Publika se polako skupljala. Vidio sam Emicu, koja se strašno dotjerala, i brbljavu Marijanu. Gledale su nas i mahale nam.

Naša je momčad već bila na okupu. Bili smo spremni da na Žoharev znak krenemo u svlačionice. Ivo, Crni i Tomo već su trča­li oko igrališta da se ugriju. Svi su jedva čekali da utakmica počne.

I protivnička se strana skupljala. Mirko Koman s onim glupim cuckom Reksom, Marko Lukarić, Emil i ostali bezvezani. Jedino, naravno, nije bilo Mikija. Gdje je on? On do posljednjeg trenutka uvijek nešto muti.

Zagrabio sam u džep i izvadio šaku griotta. Kupio sam ih daleko od robne kuće na Kvatriću. Htio sam se još kod kuće napiti jogurta, ali ga je Marica bacila u zahod jer se ukiselio. Ne smeta. Griotte će mi dati dovoljno snage.88

(VU

L r-

^ac

ML

JKor

cevr

n+cu

A

Pristupio mi je Zlatko. Nisam se uopće nadao da će doći na utakmicu. Znao sam da duboko prezire nogomet, pa sam bio dirnut. To se zove prijatelj.

— Ja neću ostati na utakmici — rekao je Zlatko. — Idem na jezero gledati regatu, to je plemenitiji sport.

To se zove poznavati starog prijatelja. Šutio sam.— Gdje je Miki? — upitao me. — Da nije u karanteni?Regata, karantena! Ne može Zlatko bez španjolskih riječi.

Ali dobro sluti da se Miki negdje skriva.— Nisi pročitao poglavlje o konjskim utrkama? — nastavi

on baš kao da mi je posudio onu knjigu. — Šteta! Jer ti si sada u ulozi grofa Vronskoga. Lopta je za tebe što je za njega bila kobila Fru-Fru. A jedan i drugi imate svoju Anu među publikom.

Ako Ana dođe, pomislio sam gorko. Još jučer sam mu ispričao sve o dnevniku Ane Moser. On mi je savjetovao da se ja­ko s^oncentriram na nju i da je pokušam dozvati svojim mislima. Rekao mi je, na španjolskome, da se taj način zove tele-opatija, a znanost da se zove parna psihologija. ^ PAMP<5fft oL*>SfJA

Pokušao sam i to. Mislio sam u krevetu tako jako o Ani da sam se oznojio. Ali sam se sjetio i savjeta tete Ruže, pa sam zvao upomoć i svetoga Antu padobranskoga, neka mi odozgo spusti Anu na tribine. Pa što bude.~---------- --------- PAD 0 /'VA'TAfe 6 A

Ipak me jedno pitanje mučilo: tko je ono bio pred vra­tima Anina stana? Je li to ona došla s nekim? S kime? S nekim zelenookim čudovištem o kojem mi je pričao Zlatko?

Zlatko mi je poželio uspjeh i odgegao se na svojim dugač­kim nogama. Oko vrata mu se ljuljao dalekozor. Prošao je u veli­kom luku oko Marijane i Emice. Pravio se da cure i ne vidi, a Marijana se pravila da ne vidi njega. Emica nije.

— Idemo polako u svlačionice — rekao je Žohar.Ja sam razmišljao o Mikiju. Sada valjda nije u cirkusu?

Valjda ne trenira u sobi za krotitelja? Odlučio sam poviriti u njihovu 89

svlačionicu. Nitko iz njihove momčadi još nije krenuo u svlačionicu, ali je on možda već tamo. Što sad tamo radi sam?

Obišao sam svlačionice i sa stražnje strane, gdje su tuševi, popeo se na hrpu kamenja. Zavirio sam.

Miki je bio gol pod tušem (nije ga još pustio da curi). Ali nije bio sam. S njim je bila i Marica! Ta je moja sestra zbilja luda i zbilja me sramoti.

Dodao sam još dva kamena i bolje pogledao. Miki nije bio gol. Imao je ručnik oko pasa. Marica ga je pokušavala zagrliti, ali se on spretno izmicao.

— Nemoj — šaptao je — sad će doći dečki.Marica je posve pošašavjela. Nju nije bilo ničega strah.

Ona je zbilja bila zacopana u toga bandita.— Jesi li mu dala jogurta? — upitao je Miki.— Nije htio, bacio ga je u zahod. Nešto mu je bilo sum­

njivo.— Jesi jadna!Jogurt je bio otrovan! Ipak me Marica spasila. Ipak je ona

moja sestra, moja krv. Bio sam spreman da joj sve odmah oprostim. Ako se pokaje.

— Iznenadit će se on — rekao je Miki gurajući Maricu od sebe — kad ga zovnu za vrijeme tekme. »Pazi, Koko, gledaj!« On se okrene i — popuši gol.

— Neće se on okrenuti — rekla je Marica. — Upozorili su ga na taj štos.

— Tko?— Pa Marijana, tko bi drugi?Miki je samo škripnuo zubima.A ja dalje nisam ni slušao. Čuo sam kako me Žohar oko­

lo traži. Kad bi on vidio s kime je sada Marica (i gdje! i kako!), ja 90 mislim da uopće ne bi mogao igrati.

H83EE1B

Kad sam dotrčao pred svlačionicu, Žohar me uhvatio zaruku:

— Gdje je naše tajno oružje?— Ja mislim da je tu, u šumi.— Oni ništa ne slute?— Nemaju pojma. Baš sam ih sada špijunirao.— Okej! ’Odi po njega.

91

>> "JćoiCo\

2 5 .

r o-ti [ <<

A>0\Cr^<rOuLrA J 71 '

1 Vavukao sam dres, uzeo deku i izišao iz svlačionice. Stadion je već bio pun.

Otišao sam prema šumi. U šupljem hrastu čekalo me naše tajno oružje. Izvukao sam ga y5^i. Već je bio u zelenom dresu i kopačkama. Pokrio sam ga po glavi, sve do koljena, i sporednom stazom proveo prema stražnjem ulazu u našu svlačionicu. Ugurao sam ga unutra. Nitko ga nije vidio.

Sreo sam Emicu koja je prodavala ulaznice i brojala publi­ku. Ušlo je točno 276 gledalaca. Prodala je 23 ulaznice. Nije loše.

— Je li došao Franjo Moser? — upitao sam je.— Tko?Nije imala pojma. Imao sam osjećaj da me nekako čudno

gleda.Sudac je zazviždao. Skupili smo se u svlačionici i istrčali.

Na čelu naše momčadi bio je kapetan Žohar. Znao sam da će posli­je ove utakmice to biti moje mjesto.

Jednim sam okom prešao po cijeloj tribini. Naša je grupi- ca bila na okupu. Emica, Marica i Marijana mahale su maramicama, šalovima, skakale i vikale. Ni traga Franji Moseru ili Ani.

Žohar mi je objasnio da slavni golman nije mogao doći, jer predaje pehar na jedriličarskoj regati (kvragu!). Što se tiče Ane, bio sam siguran da će ona doći. Pa obećala je! Fru-Fru, i evo je tu, kako bi rekao Ser Vantes. t

Počela je utakmica.»Crni put«, u svojim crno-bijelim dresovima, nalik na robi-

jaške, počeo je oprezno. Samo je jedno bilo jasno: nastojali su svim sredstvima onemogućiti Tomu. Na njemu su uvijek bila bar trojica. On je bio glavna zvijezda polufinalne utakmice s »Crvenim gusarom«, i to je Mirko Koman sigurnoVpribilježio u svoj notes.

mkmmm■m4

1

t*mišWMsd

maiMH

Miki je bio njihov jedini istureni napadač, a ujedno i naj­bolji igrač. U sedmoj minuti probio se sam i s deset metara felšom opalio u lijevi kut. Bacio sam se kao pantera i obranio. Kakav kor­ner, ulovio sam loptu!

U petnaestoj minuti teško je povrijeđen Tomo. Publika jeurlala i fućkala. To su »Crnci« (kako smo mi zvali protivnike) očitounaprijed smislili. Onemogućili su najopasnijega. A jesu li? I mismo, naime, računali s time. ^

¥

Tomu su iznijeli na deki a utrčala je njegova zamjena. Mršav momak koga nitko nije prepoznao, jer nije imao naočale. A kad su ga prepoznali, mnogi su se nasmijali. I protivnički igrači, i neki gledatelji.

— Naprijed, Božo. Položaj broj 10, onda 11, onda 9. Nagla izmjena mjesta — rekao mu Žohar.

Božo je bio naše tajno oružje. Žohar je potajno trenirao s njime u šumi, a Božo je kod kuće svaki dan nekoliko sati vježbao s krojačkom lutkom. U slobodno je vrijeme, radi kondicije, plivao u jezeru. Sve smo nade polagali u njega. Osim toga smo računali da će ga protivnik podcijeniti.

U dvadeset i prvoj minuti Žohar je strahovito izveo slo­bodni udarac. Lopta se odbila od živog zida, »Crnci« su popadali, a Božo je s odbijenom loptom jurnuo među njih, obišao posljednjeg braniča kao lutku i pokraj iznenađenog golmana uletio u gol. S loptom, jasno.

Bilo je to 1 : 0 za »Zeleni Vrh«. Oduševljenju nije bilo kraja. Naše djevojke su visoko skakale i nije im smetalo što im se vide gaćice. Daleko, u gustoj krošnji, blistalo se staklo dalekozora, koji je bio uperen ne na teren, nego u jednu od njih. Marijanu, naravno.

— Božo! Božo! — orilo se iz 253 naša grla (276 — 23 = 253). Njihovih 23 su, naime, platili ulaznice. A više ih nije došlo jer

94 je Zeleni Vrh zbilja pri vragu.

BjgHHa

U trideset i sedmoj minuti su Crni i Ivo izveli dupli pas, tako da se golman morao baciti Crnome u noge. Već je uhvatio loptu, ali mu je na pola sekunde ipak ispala iz ruke. I tih pola sekunde opet je iskoristio Božo. Bilo je 2 : 0 za nas! Urnebes u gledalištu.

Već smo znali da smo pobjednici. Pobjednici koji će dobi­ti pehar i sedam dana boravka na moru, gdje ćemo odigrati utakmi­cu protiv sedme juniorske momčadi »Hajduka«. To se zove uspjeh i slava!

Zelena pantera sa Zelenog Vrha (ja) uhvatila je udarac glavom izbliza Marka Lukarića. Bio sam ponosan, ali je još nešto falilo mojoj sreći. Zapravo netko,

Ispucao sam loptu ležerno, pa ju je Mirko Koman uhva­tio u zraku i volejem poslao Marku Lukariću, koji je bio na rubu šesnaesterca (možda i u opsajdu). S lijeve je strane neometano

o,

4jurio Miki. Marko je uputio loptu prema njemu. Među njima je bio tsamo Žohar. On se bacio i uklizao prema lopti. O^i •.

C"i u **"

Automatski sam okrenuo glavu prema publici i ugledao Anu Moser!

Ta blistava crna kosa koja joj pada niz leđa, duboke crne oči s velikim crnim trepavicama, crna majica i crne hlače na njenom divnom tijelu. Kako me duboko gledala! Da, to je bila moja Ana.I gledala je samo mene, mene jedinoga, kao da nitko drugi ne postoji na svijetu.

Ali kao da nije imala namjeru ući u stadion. Zaobišla je tribinu, zastala, opet me pogledala, polako se okrenula (vidjelo se da joj je teško) i pošla prema šumi. Istim putem kojim je otišao iZlatko- 4x‘o o

Shvatio sam. Ana me zvala da je slijedim! Za mene sad više nije ništa drugo postojalo na svijetu. Čak ni nogomet. Ana je napokon došla po mene i ja moram za njom. Pa što bude. 95

Ne sjećam se kako sam napustio gol. Čuo sam iza sebe neopisivu galamu, uzvike, zaprepaštenje. Razabrao sam očajnički Žoharev glas. I jedan veseli, Mikijev.

Tek sam kasnije shvatio da je Žohar u padu poslao loptu u gol, u naš gol na kome mene više nije bilo.

»Crni put« je smanjio na 1 : 2, a »Zeleni Vrh« je ostao bezgolmana.

n \ Ari* ^ -JU T*

-tro

96

26.^douo u. nn*.ct-cj£c

Z/a mnom je grmio stadion, a ja sam trčao, trčao, trčao kao u snu. Naime, činilo se da ne odmičem tako brzo kao što mi brzo rade noge. Skinuo sam kopačke i nastavio bos.

Šuma se polako približavala. Daleko ispred mene odmi­cala je Ana. Već je zamaknula u šumu. Kako je bila crna i u crnom, jedva sam je primjećivao. Ali je ona izvadila crvenu maramicu i zamahala mi. To je ona Ninina maramica. Mala prefriganka, koja se pretvarala da je gluhonijema (možda je zanijemjela pred tako slavnom osobom kao što sam ja?), ipak joj je očito rekla da sam ja bio kod njih.

Ana mi je mahala da je ne bih izgubio s vida. Kamo mevodi?

— Koko! — začuo sam poznati glas iz krošnje. — Ne idi! Ne pravi budalu od sebe! Dosta ti je taj skandal na utakmici. Već je 2 : 2. Koko, vrati se!

Nisam se obazirao na Zlatka. Osjećao sam se kao u gro­znici. Trčao sam brzo, ali strašno sporo.

Pokraj mene je projurio neki luđak na koturaljkama i s gitarom u ruci. Sjetio sam se prvog susreta s Anom u robnoj kući. Otada je sudbina potpuno izmijenila moj život. Sjećam se kako sam tada osjetio da punim jedrima plovim ususret sili i Karibima.

THAČ-(6 k

Puna jedra je bilo prvo što sam primijetio na jezeru. Dig- nuli manijaci one sfrkane palačinke s jarbola i sad se vozaju kao da je to nešto. Čini se kao da se utrkuju, ali polako, smiješno. Gdje je to od automobilskih utrka gdje ništa ne ovisi o vjetru?

Nisam se obazirao na tu glupu regatu. Ja sam samo mo­trio Anu i pokušavao stići crvenu maramicu. Sjetio sam se kako ju je Nina napuhala. Kao jedro! Ona mi je zapravo htjela reći gdje ću naći Anu, tamo gdje se jedri. 97

Noge su mi postajale sve teže, gubio sam dah. Ponestajalo mi je kondicije, meni koji sam toliko trenirao s utezima i s novcem u kopačkama.

Iz jezera kao da se dizala neka maglica, para, koji vrag. U ovo doba godine i dana? Neka mi pisci i profači objasne u čemu je stvar. Ili da to možda ne spada u onu Zlatkovu parnu psihologiju?

Ana je već dotrčala do jezera, a ja sam još posrtao preko hrastovog korijenja. />€.: QAT

Ana se popela na drveni (most? ne znam kako se to zove) i mahala maramicom. Ali ne više meni. Prema jezeru.

Ispred svih jedrilica plovila je jedna nešto duža, možda i malo ljepša od ostalih, koje su zbilja bile bez veze. Ana je sve brže mahala. Publika je pljeskala. Sad sam tek vidio koliko ljudi ima oko jezera. Bilo ih je stotinu puta više nego na našoj utakmici. Tu je bio i onaj glupi gitarist na koturaljkama, koji je mlatio po žicama kao mutav. Znači li to da se svim ovim idiotima više sviđa ovo šuljanje po vodi od brze nogometne igre? Svijet je zbilja poblesavio. Ali što s time ima moja Ana?

Sve sam teže trčao i magla mi je sve više smetala da dobro vidim. Vraga sam trčao, jedva sam hodao i držao se za stabla kao pijanac.

Na onoj drvenoj stvari dočekali su prvu jedrilicu bur­nim pljeskom. Izgleda da je to pobjednik. Da, čovac koji je njome upravljao, dignuo je ruke visoko uvis. Bio je u bijelome i imao pla­vu rudlavu kosu. I tada se dogodila najteža tragedija moga života!

Ana Moser se bacila oko vrata tome bijelome idiotu i poljubila ga u usta. On ju je zagrlio kao da je njegova. Stavili su im oko vrata vijenac od nekog zelja i svi su im klicali. Neki sijedi kreten, također u bijelome (sve je ovdje bilo bijelo, kao u paklu!), uručio je pobjedniku veliki srebrni pehar. I Ana Moser ga je opet poljubila. Ne pehar, nego onoga mamlaza na pobjedničkoj jedrilici.

Znojio sam se. Sve više mi se maglilo pred očima. Dote- turao sam do jezera i sad sam cijeli prizor promatrao izbliza.

Pobjednik je, držeći Anu Moser oko struka jednom rukom a drugom rukom srebrni pehar, dosta spretno okrenuo jedrilicu prema jezeru. Sad sam tek vidio da na njoj velikim slovima piše: SWAN 33. Što mu sad to znači?

Nisam znao, ali sam zato shvatio nešto drugo. Nešto gro­zno. Shvatio sam cijelu tajnu Aninog dnevnika. »Princ u bijelom«, »obožavam njegove hitre kretnje«, »njegov fizički talent u tome uzbudljivom i divnom sportu«... Sve se to odnosilo na ovoga bije­loga žutokljunca i njegovu ploveću kadu.

Dovukao sam se do obale. Nastojao sam se kroz maglu zagledati u oči prokletome jedriličaru. Vidio sam ih. Bile su toč­no kao »maglica u prvo jesenje, ali još vedro jutro«. Brus! Bile su odvratne kao kožica s mlijeka umočena u plavu tintu i sprešana pod mutnim staklom.

Ana, rekao sam u sebi, Ana, kako si mi to mogla učiniti, poslije svega što je bilo među nama?

Ana se, međutim, objesila mutavcu oko ramena a on je povukao one platnene palačinke i stvar se nekako pokrenula. Znam da nisam pravedan, ali što mogu?

Jedrilica je zapravo bila divna, elegantna skoro kao for­mula 1. Bešumno je kliznula po vodi i polako utonula u maglu. Jednoga mi se trenutka pričinilo da se uzdignula i poletjela u nebo. Ali ja sam već bio u groznici i bunilu, i sigurno mi se priviđalo. SWAN 33 s Anom Moser i njenim zagonetnim ljubavnikom otplovio je u maglu i iz moga života.

Bio sam na rubu šume, snage i živaca. Srušio sam se kao u pokošenu travu. Učinilo mi se da trava naglo raste oko mene, kao u kakvoj začaranoj »Šumi s tri bora«.

*3) O-'* ^ utf a

JLck,loo

27.Smrt"

Aad sam se potpuno pribrao, već sam ležao kod kuće u praznoj kadi. Moja je sudbina zapečaćena. Nisam živio dugo, ali sam upo­znao najljepšu i najvredniju stvar u životu: pravu ljubav.

Saznao sam da smo utakmicu izgubili sa 2 : 6. Prava kata­strofa dogodila se u drugom poluvremenu. Mnogi su moji dečki ipak pojeli jogurt ili kiselo mlijeko prije utakmice, a na poluvre­menu se, po nečijem savjetu, napili kisele vode iz frižidera, u svla­čionici. Tako ih je cijelo drugo poluvrijeme tjeralo zna se kamo. A Mikijevo je društvo punilo gajbu jadnom rezervnom golmanu.

Božo i Tomo su završili u bolnici, a ostali su mene tražili po šumi. Može se misliti s kakvim namjerama. Ni u sportu nemam više što očekivati. Ja sam propao slučaj.

Ne znam kako sam došao kući. Samo se sjećam da sam prvo popio jogurt i uzeo bilježnicu s ovim romanom. Odjednom mi je bilo jasno da imam pravi naslov. Jedini mogući naslov: LJUBAV ILI SMRT. Grozno ali tako. Ovo nije komedija, ovo je ono drugo.

Ubiti onoga žutokljunca neću i ne mogu. Ne mogu već zbog Ane. A i što mi je on kriv? Ja sam se smrtno zaljubio u Anu, a ne ona u mene, kako sam tvrdio Zlatku. A kad kažemo »smrtno«, to znači »na smrt«, a »na smrt« znači »smrt«. Za mene drugoga izbora nema. Ako nema više ljubavi, preostaje samo ono drugo. A ono drugo smo rekli što je.

Uzmimo Anu Karenjinu. I ona je bila nesretno zaljubljena pa se, već na prvoj stranici (moga romana) bacila zavezana pod vlak.

Da se bacim pod vlak? Nisam lud. Ima sad tih kočnica da vlak stane na mjestu i stradaju jedino putnici, jer im koferi padnu na glavu. Kako bi me dečki zezali!

Mogao sam se baciti u jezero, ali što vrijedi kad znam plivati? Kažu da se spase i neplivači kad ih bace u vodu, kako onda ne bih ja?

Da skočim s katedrale ne dolazi u obzir. Zadnji put me nisu pustili gore samoga, bez pratnje fosila, a uopće se nisam kanio baciti. Kako bi me pustili sada? TlCo Su » I

Pištolj nemam, osim onaj na vodu. NA VODU! Tako sam dobio ideju. Ideja je, istina, bila malo komplicirana.

Odlučio sam se ipak i sudbinu malo namučiti. Nema smi­sla da samo tako lako dam svoj mladi život. Izmislio sam mehani­zam, prvi i posljednji u svome životu. Kako je lijepa riječ »život«! Zašto nisam svojoj knjizi dao naslov: »Ljubav ili život«? Ta riječ ima puno smisla, jer život ima smisla samo ako si živ, zar ne? Ali sad je

l

Skinuo sam lanac u našem nužniku i privezao ga za onaj mali čekić kućnog zvonca u predsoblju. Drugi kraj lanca sam vezao za pritvorena vrata kupaonice. A ta sam vrata štrikom za veš vezao za otvoreni prozor na koji sam stavio mužar (tako se prije rata zvao mikser, samo je bio znatno teži). Točno ispod mužara montirao sam dasku, koja je pritiskala pipu za toplu vodu u kadi. Kad netko pozvoni, zvono će povući vrata kupaonice, a vrata prozor, mužar će tresnuti na dasku, koja će otvoriti pipu. Ja ću ležati u kadi i utopiti se u vreloj vodi.

Trebalo je još samo odrediti točne razmake i napetost lanca i užeta, tako da samo određeni broj udaraca malog čekića u zvoncu može pokrenuti strašni mehanizam. Nije svejedno koliko će se puta zvono oglasiti.

Zlatko je zvonio tri puta kratko, Marica dva puta dugo, Žohar tri puta kratko i jednom dugo, Marijana tri puta dugo i tri puta kratko, i tako dalje.

Morao sam se odlučiti. Sjetio sam se kobnog rezultata utakmice 6 : 2 . Sudbina se već jednom poigrala sa mnom, neka izvoli još jednom. Namjestit ću mehanizam tako da reagira točno na 6 : 2. Ako naiđe netko tko bude zvonio šest puta kratko i dva puta dugo, zbogom lažni svijete! Ne želim živjeti na tebi (u tebi?), ne znam kako bi se to školski reklo.

Tako sam ja ležao gol u kadi i čekao da prst sudbine priti­sne gumb pred vratima. Ako pozvone Marica, Zlatko, Žohar i drugi znanci, ja sam osuđen na život. Ako pak netko izabere kombinaciju 6 : 2, odoh ja za Anom Karenjinom.

Razmišljao sam o svome životu. Nije mi se činilo da sam mnogo doživio, ni postigao. Malo sam lovio lopove, pa duhove, pa Mona Ližu, rješavao tuđe zagonetke i probleme. A drugi su pisali o meni, glumili mene, skupljali slavu i novac, a ja sam ostao mali Ratko Milić, zvani Koko, iz Hajnclove ulice. Kad sam stvar (i kemij­sku olovku) uzeo u svoje ruke, doživio sam nezaboravan susret s Anom Moser. Susret i smrtnu ljubav koja sad ovako tužno završava.

Čuli su se koraci na stubištu. Nisam mogao pogoditi tko bi to mogao biti. Možete mi vjerovati da sam bio uzbuđen.

Sudbina se uspinjala prema mojim vratima. Nepoznati ne­tko je stavio (stavila?) prst na gumb. Zvono je kratko zazvonilo. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest puta. Zar je to moguće? I onda dva puta dugo. 6 : 2 !

Zaškripala su vrata kupaonice, pomaknuo se prozor, mu­žar je jurnuo u dubinu i udario u dasku. Ja sam se vjerojatno one­svijestio.

104

,. . . 18‘ i?sLycXc ( f>trcwec VotCn^ccs

rSkoro sam poginuo, ali u ledenoj vodi, što nije bilo dogovoreno.Za mene je kupanje i inače isto što i samoubojstvo, pa još u hlad­noj vodi! Užas!

Što se zapravo dogodilo?Moj zakleti neprijatelj Miki nije mogao odoljeti da ne do­

đe k meni poslije utakmice, da bi se pravio važan i pio mi krv na slamku. Zato je i pozvonio šest puta kratko i dva puta dugo. 6 : 2 !Da me odmah podsjeti na naš sramotni poraz

Kad je čuo moj krik i strašno tumbanje u kupaonici, pri­skočio mi je, začudo, odmah u pomoć.

Daska je otvorila pipu i, premda je na njoj bio crveni znak i slovo T, šiknulo je van plavo H. Tek mi je Miki objasnio da je kod nas običaj, čak i u skupim hotelima, da se topla voda uvijek skriva iza krivog znaka. O<Utfc<10W

Mužar je usput razbio rub kade, a ja sam skočio kao mač- ketina pod krotiteljskim bičem. Urlao sam od z^fe.

Tako sam se spasio iako me polilo više vode nego u dva posljednja mjeseca.

— Jesi jadan! — rekao je Miki zamatajući me u veliki ruč­nik. — Nije to ništa. Drugi put ćete vi pobijediti, to je glavna fora u sportu. I bezvezani imaju šansu.

Bio sam toliko zbunjen i utučen, da sam mu ispričao sve o pravome razlogu mojim jadima i o kobnoj crnki s Kvaternikovog trga br. 3. Nije bio iznenađen.

Kad je Miki otišao (imao sam sad malo bolje mišljenje o njemu), došao je stari prijatelj Zlatko. Zatekao me u teškom stanju.

Nije mi bilo ni do griotta.— Nogomet je sporedna stvar na svijetu — tješio me on. 105

-HA

mimm

i i fV •

— Fućka se meni za nogomet.Njemu sam još iskrenije opisao što me zapravo muči. Moj

život je promašen i htio sam ga sam sebi oduzeti.— Pravi si vrtlar! — nasmijao se on.Ali je vidio da meni nije do njemačkih viceva.Rekao sam mu sve. Ili gotovo sve.— A gdje je sada Ana, što misliš? — pitao je.— Sa mnom nije, sad ti je to bar jasno. Prevario si se. Njoj

nije do ljubavi, njoj je do šminke.Tu riječ sam naučio od Mikija, ali nisam točno znao što

znači- ^ dLu^JUCK— A i ti si kriv — rekao sam odjednom oštro. — Ta tvoja A'"

Ana Karenjina, konjske utrke, Fru-Fru, i ona druga, Dulčinijema, ( f koja i postoji a opet je zapravo nema. Zar mi nisi o tome pričao?

Ć/*JL Zlatko se osmjehnuo. Stršali su mu veliki zubi ispod nose-tine i naočala. Nije čudo da se ne sviđa Marijani. Ipak je ona pje­vačka zvijezda.

Da me smiri, Zlatko je rekao da je pozvao cijelo društvo k meni. Priredit ćemo neku vrstu žurke. Marica već pravi sendviče (jao!), a on će kupiti koka-kole. Ja samo moram biti ljubazan doma­ćin. Pristao sam. Pa što bude.

— Čuj, Zlatko, što to znači »swan«? — pokazao sam mu kako se piše.

._ — Labud, na engleskome.olk->oyce — A »Swan 33«?

/ ^ — To ti je skupocjena vrsta jedrilice dugačka 33 stope.Nešto kao rolzojz među autima.

Šutio sam. »Ja još uvijek čekam i zamišljam svoga kralje­vića. Čekam ga da dođe po mene na bijelom labudu od 33 stope«.

To je, dakle, to! Kakva sam ja budala! Nije čudo kad u školi ništa 106 ne učimo o najvažnijim stvarima.

Mlaminaa

Na svoj sam užas primijetio da Zlatko drži u ruci bilježni­cu s romanom »Ljubav i smrt«. Istrgnuo sam mu je iz ruke. On se opet glupo cerio.

— Čuj, Koko — rekao je — pa ti nisi pri sebi! Kako u svo­me romanu možeš pisati o svojoj smrti. Pa čitaocima odmah mora biti jasno da nisi mrtav ako o tome pišeš! Joj, to je kad ti ništa ne čitaš.

Uvrijedio sam se i ipak progutao griottu. Odjednom sam odlučio da mu sve kažem. Cijelu, potpunu, pravu istinu.

— Zlatko — rekao sam stravično ozbiljno i ustao umotan u ručnik kao Napoleon u toplicama. — Reći ću ti istinu. Ana Moser uopće ne postoji. Ni Nina, ni Čiči, ni taj glupi labud. — Iako se opet čudim kako sam ja uopće mogao čuti za takvu jedrilicu? Duboko sam uzdahnuo: — Ana je moja izmišljotina kao ona Ser Vantesova Dulčinijema. Izmislio sam je samo da i ja napokon doživim nekogvraga u životu. Svi ste vi zaljubljeni... istina nesretno...

— Glavna je ljubav nesretna ljubav.

cucl/V

— ...ali ja sam se zaljubio u djevojku koje nema. Anu Moser sam ja izmislio! Tebi, koji toliko čitaš, odmah je moralo biti jasno da je nema kad je nitko nikada nije vidio. Ali ti živiš samo u knjigama. Život je drugo. Ja sam patio kao da Ana zbilja stanuje na Kvatriću i činilo mi se da je istina sve što sam o njoj pisao. Jer sam i sam vjerovao.

To je bio najdulji govor u mome kratkom životu. Sam sam sebi bio dosadan. To je najbolji znak da sam odrastao.

Zlatko je nabio cvikere na nos i oštro me pogledao:— A što bi ti rekao kad bi Ana Moser sada odjednom

pozvonila na vrata?Zazvonilo je kućno z

Zazveketao je zahodski lanac.

107

29.Jćo to {pidrcMfi «

L/jm), patuljci — rekla je Marijana veselo.Zlatko je pocrvenio kao štop-lampa. — Gdje je Žohar? — upitala je Marija— Gdje bi bio? Na Zelenom Vrhu — rekao sam.Nisam želio vidjeti Žohara. Znao sam da me prezire zato

što sam napustio gol. Kako mu objasniti da sam ja toliko želio da se pojavi ta »moja« Ana Moser da mi se zbilja pričinilo da je vidim? Pogotovo kad je on sam povikao: »Koko, pazi!«.

Zlatko je gledao kroz prozor a ispod oka prema Marijani. Ona je imala plavu periku i plave čarape. Izgledala je kao strašilo. Znam da mi ona nije ništa kriva, ali nisam se mogao svladati.

— Je li još uvijek nosiš one užasne šarene gaćice? — upi­tao sam je naglo.

Naglo mi je opalila ćušku.— Prostak jedan! Tako se ne razgovara s damama.Zlatko je uživao u njoj, prasac nosati.Ušla je Marica i unijela punu rajnglu punjenih paprika

koje su se pušile. Fino je imati pravu sestru. Onda su Marijana i ona otišle da naprave sendviče, za ostale. Zlatko je koka-kolu držao pred vratima. Griotta sam još imao dosta.

Zazvonilo je zvono. Tri puta kratko: Žohar s Melitom iBožom.

Melita je blesavo piljila u mene a Zlatko je bez veze gle­dao kroz prozor. Naime, Marijana je poljubila Žohara čim je ušao. A nije joj palo na pamet da poljubi, recimo, Zlatka. To je ta ženska okrutnost.

— Ne brini, stari — tješio me Žohar. — Već ćemo mi njih drugi put srediti.108

Od tuge sam stavljao griotte u punjene paprike i tako ih jeo. Bilo je ukusno. Tako ja zamišljam kinesku kuhinju. Zlatko kaže da u griottama ima alkohola. Možda sam ja cijelu priču o Ani Moser smislio u pijanstvu? Kako sam se samo sjetio takvog prezimena koje uopće ne postoji? Žohar mi je rekao da se onaj slavni golman zove Franjo Glazer, ne Moser.

Mračni Zlatko me povukao ustranu. Izvadio je notes i iz njega presavijeni list papira. Prepoznao sam onu njegovu kružnicu s našim imenima. »Kolo ljubavi«. Sad sam ga bolje pogledao:

— Ti si poremetio ovaj savršeni krug ljubavi, ovo ljubavno kolo — rekao je Zlatko. — Precizno se vidi da je svatko od nas zalju­bljen u osobu koja njega (ili nju) ne voli. Tako je tebe Emica nekoć davno odbila i ti si umjesto nje izmislio — Anu Moser! Da bi imao i ti svoju ljubav, kako sam kažeš. Sad je sve jasno kao pekmez!

Šutio sam. Sve mi je bilo svejedno. I Emica i Melita su blondinke. A moja izabranica je crna kao gavranica. Ostajem vječ­no sam kao vrtlar sa svojim vjetrenjačama i konjskim utrkama. Ne ^trebam nikoga. Za sve mi se fru-fru.

Marica je stavila na gramofon ploču koju je dobila na po/ ^ y klon od vlasnika slastičarn^ »Runolist«. Odjeknula je strašna pjesma:

Čuvam ovce u bijele jasike... 109

Zlatko je natjerao sve nas, koliko god nas je bilo u sta­nu, da se uhvatimo u kolo. Točno prema njegovom nacrtu, prema »Kolu ljubavi«, Emice nije bilo, pa ju je zamijenio Božo.

Zlatko mi je pokraj Bože šapnuo:— Pogledaj kako je život glup. Tako smo blizu, a tako

daleko. Samo nas jedan stupanj dijeli jedno od drugoga, od sreće. Samo da se kolo okrene naopako...

Baš mi puca prsluk! Nije mi bilo do filozofiranja. Ionako sam tek uskrsnuo od mrtvih. Kao da me i nema. Propao sam i kao ljubavnik i kao golman, a kako ću uspjeti kao pisac kad sve moram izmišljati?

Isključio sam se iz kola i bacio na paprike s griottama. Shvatio sam da su Kinezi veliki mudraci.

Odjednom sam protrnuo. Zaustavila se glupa ploča i stalo je ovo smiješno kolo. Začuo se ugodan djevojački glas koji je pje­vao pjesmu što mi je bila poznata. Otkuda?

0, dođi, da vidim sjaj tvoga oka,Priskoči meni u dva-tri skoka,Ti moje si blago i suho zlato,Upomoć tebe ja zovem zato...

Pjevala je Marijana. Zavrtjelo mi se u glavi. Zar Marijana nije bila sa mnom u onoj napuštenoj »kući« na Zelenom Vrhu? Zar je ipak moguće da je čula pjesmu zarobljene djevojke iz arapske bajke? Kako?

Zvonce je zazvonilo šest puta kratko i dva puta dugo. 6 : 2. Bio je to moj spasitelj Miki. Usput je pokupio koka-kole pred vratima. Kad Miki uđe, to je uvijek kao grom iz oblačnog neba.

— Jeste jadni! — rekao je i bacio telefonski imenik na stol.Ja sam još uvijek razmišljao o tome kako je moguće da

Marijana zna pjesmu djevojke koja ne postoji? Ne postoji, naime, ni pjesma, ni djevojka.

marasci

Miki je izbacio svoju bombu:— Koko, ti se praviš lud! Kao i obično. Nisi ti izmislio Anu

Moser, nego nas vučeš za nos.Otvorio je imenik, malko ga listao i onda mi ga slavodo­

bitno turio pod nos:— Prokužio sam te, stari.Zlatko je zgrabio knjigu i pročitao ono što je Miki meni

pokazivao prstom:»Ivan Moser, Kvaternikov trg 3, 416 197.«Ovaj put sam pomislio da mi je zbilja odzvonilo. Zar svi

pisci nakraju polude?

111

30./iinrŠeZoJc,

(Ja Zlatkom sam se približavao Kvaternikovom trgu. Upravo mi je vrlo jednostavno objasnio otkuda Marijana zna pjesmu koju sam ja sam izmislio. Pa uz Maričinu pomoć njoj je moj roman bio uvijek dostupan! Špijunska posla.

*17

Na Kvaternikovom trgu smo se rastali kod telefonske go­vornice. Stari prijatelj Zlatko rekao je da je ovo moj roman i da ga ja moram sam završiti.• Za svaki slučaj sam ipak obišao robnu kuću. Bojao sam seda se zaista ne pojave mala prodavačica i mali krotitelj. Zazivao sam upomoć parnu psihologiju i sv. Antu padobranskog, da sve dobro svrši. Nisam imao pojma što me očekuje. Ali Zlatko je bio u pravu: sve sam sam zakuhao, pa sad trebam i sam... što?

Ušao sam u kuću br. 3. Popeo se na kat.Stajao sam pred vratima na kojima je zlatnim slovima pi­

salo: FRANJO MOSER.Hrabro sam pozvonio. Zvono je imalo divan zvuk. Ali ni­

šta, nitko se ne javlja. Pozvonio sam još jednom. Šest puta kratko, dva puta dugo. Zvonio sam u sebi i brojao do 6 + 2. Ništa.

Onda sam jednostavno uhvatio kvaku (gdje si, Zlatko, da me vidiš?) i otvorio vrata. Uopće nisu bila zaključana. Možda su me zbilja i čekali.

f Prošao sam bešumno kraj otvorenih vrata kupaonice izapazio u čaši roza keficu za zube. Aninu! Moje Ane!

Znao sam koja vrata vode u veliku sobu. Pokucao sam i otvorio ih. Našao sam se u sobi s kaminom u kojoj sam već bio, kad sam ono zamišljao da se spuštam kroz dimnjak.

Skočio je crni psić i počeo bijesno lajati. A onda sam tek ugledao djevojku u naslonjaču, koja je čitala veliku knjigu. Tko je to? Počešao sam se lijevom rukom iza desnog uha, a ona se nasmi­ješila. Ja sam se nacerio.

EHUliMU

— Ja sam Koko — rekao sam.Psić mi se već umiljavao oko nogu. Zna on da ja volim

pse, osobito tuđe.Crna djevojka je kimnula glavom, skočila iz naslonjača i

pokazala mi red knjiga na polici. Pokraj »Knjige o džungli« ugledao sam tu i sve romane o meni. Bio sam ponosan iako bih ih ja sam bolje napisao.

Djevojka me ponudila griottama. Imala je dugu crnu kosu koja joj je padala niz leđa. Dubok, taman pogled ispod velikih crnih trepavica.

To ipak nije bila Ana Moser, ali tu sam djevojku već neg­dje vidio.

— Što je, Koko — rekla je poznatim glasom — nisi me prepoznao?

— Pa sad, ovoga, je li, kako se, naprimjer, pa da, naime, W Vuzme, u tome smislu, zapravo, jasno — tako sam nekako odgovorio. f / j

Onda sam pokraj njezinih nogu ugledao krletku s crnom * m *pticom.

— Čula sam da se tebi sviđaju samo crne — rekla je Emica i pogledala me strašno dubokim pogledom.

Na polici sam ugledao bilježnicu umotanu u crveni papir.Bila je ista kao dnevnik Ane Moser. Čim sam zavirio u nju, Emica mi ju je istrgnula iz ruke. Samo sam uspio pročitati:

»Pojavio se princ koga sam čekala, princ u bijelom...«Pogledao sam se u ogledalo na zidu. Bio sam u bijeloj

teniskoj trenirci. Još je bila čista, jer ja ne igram tenis. 113

— Ro-koko-ro-koko! — javi se kos.Sad mi je sinulo. To je Emica! Plavokosa djevojka ooojua

je kosu u crno. Zašto? STfc /V t f iC

— Više ne znam — rekao sam iskreno.

HIHIfJH

Najradije bih se okrenuo i poljubio Emicu. Zlatko je i opet u pravu. Kad bi se ovaj kotač ljubavi okrenuo malo lijevo- -desno, naprijed-natrag, možda bismo se svi našli. Emica isprva nije trzala na mene i činilo joj se da joj se sviđa Zlatko. (A možda se on ipak sviđa i Marijani, samo što špijunka-pjevačica izvodi bijesne gliste?) A zapravo je Emica oduvijek bila zaljubljena u mene kao i ja u nju (zar joj nisam poklonio ovoga ludoga kosa?), samo što to nismo htjeli priznati. Zato je ona izmislila Zlatka kao svoju ljubav, a ja Anu Moser koje uopće nema na svijetu.

Čekaj! Pa u čijem smo mi sada stanu? Emica Radić stanuje na Zelenom Vrhu!

— Doselili smo se prije dva dana — objasnila je Emica. — To je još bio stan moga pradjeda, pa djeda Mosera.

o*-°i

i/M*.

— Golmana?— Ne, moj pradjed Hans bio je poznati filmski glumac.

Umro je u Beču a nama je ostavio ovaj stan.Ugrizao sam se za usnu i zamislio.Zar je uopće moguće izmisliti nešto što nikada nigdje nije

postojalo? I treba li uopće izmišljati? Zar nije dovoljno ogledati se oko sebe, zaviriti u telefonski imenik, pozvoniti na vrata, spustiti se kroz dimnjak, uvući u staru napuštenu »kuću«, krenuti u život punim jedrima na 33 labuda?

— Za tebe sam obojila kosu u crno — rekla je Emica njež­no. — Sviđam li ti se?

Pogledao sam je. Odjednom mi je sinulo da sam crte lica i tjelesni oblik Ane Moser smislio točno po uzoru na Emicu! Učinila mi se sad ljepšom od najljepše djevojke u sultanovom harlemu.

114

Kao pravi princ u bijelome zagrlio sam Emicu i poljubio je. Od njenih obojenih trepavica ostao mi je trag na obrazu.

Ma što Zlatko rekao, život može biti kao bajka. To je kad on previše čita, pa misli da je sve u knjigama izmišljeno.

PH ipiplgfp 9 *999* 9 99 mmm

Ima još samo jedna sitnica. Kad se oženim Emicom, zamo­lit ću je da što prije skine crnu boju s kose. Ja sam uvijek (osim u svome romanu) više volio plavuše.

-fc. Zahvaljujući svojem mladome prijatelju Danielu, noćas sam bilježnicu s romanom »Ljubav ili smrt« predao Danielovu ocu Iva­nu Kušanu. (Stari je taj susret opisao u završnoj priči svoje knjige »Strašni kauboj«.) Pa što bude. Nije me briga što će mi reći. Ne hajem ni koliko je crno pod noktom. Puca mi prsluk za njegovo mišljenje. Uopće mi nije stalo. Baš me briga. Fućka mi se.

Mislim da nikada neću postati pisac. Bolje je biti norma­lan čovjek i pristojno živjeti. Zaljubljen, ako je ikako moguće.

*rS-fccl Z

CT\rX)pr^JL S\rrsVtfCt*_2

115

BILJEŠKA O ILUSTRATORICI

iSrđana Modrinić rođena je 1975. u Zadru gdje završava osnovnu i srednju školu. Već od malih zadarskih nogu crta fabulozne životinje po bilježnica­ma i marginama knjiga i jasno joj je da od tog crtanja u životu neće moći pobjeći. U Zagrebu završava Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, radi marljivo i puno u brojnim dizajnerskim studijima i agencijama, dobi­va strukovne nagrade, radi za brojne tvrtke, kazališne festivale i huma­nitarne akcije, a od 2004. radi kao samostalna umjetnica. Ilustracija je neizbježan element u njenom radu, pa 2009. dobiva nagradu za najbolje ilustriranu knjigu u Hrvatskoj (Kratka pripovijest o Zvanetu Nedostojnom, gospodaru Palače Sinčić). U Biblioteci Stribor ilustrirala je knjige I. Kuša­na Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu i Koko u Parizu.

SADRŽAJ

1. Ana se bacila pod vlak2. Prst sudbine 103. Treba u akciju! 144. Pred vratima raja 185. »Čuvam ovce u bijele jasike...« 226. »Zelena pantera« 267. Hitac u čelo 308. 3 : 1 349. »Mene ne voli nitko« 38

10. Labud od 33 stope 4111. Tajanstvena vreća 4512. »Drž’te ga!« 4913. Cijeli svijet je cirkus 5214. Džungla bez Indijanaca 5613. Muha u uhu 6016. Čemu služi krojačka lutka 6317. Bajka je život 6618. Ludi krastavci 7019. Zeleni lovac 7220. »Čiči! Čiči!« 7521. Što je to eunuh? 7922. Zelenooko čudovište 8223. »Pojavio se princ« 8524. Jogurt, tuš i tajno oružje 8825. »Koko, pazi!« 9226. Kao u magli 96TI. Smrt 10128. Cijela, potpuna, prava istina 10529. »Kolo ljubavi« 10830. Kraj i svršetak 112

Bilješka o ilustratorici 117 119

ISBN 978-953-324-892-9CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 859934