Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
UTICAJ GLOBALIZACIJE NA OBRAZOVANJE
Marija Tovitović 2019/200026
Kristina Isailović 2019/200006
Vanja Bjegović 2019/200027
Globalizacija se može sagledati iz različitih uglova, pa se može definisati
kao moderna forma i zagonetni fenomen koji sadrži višestruke i
drastične promene u svim dimenzijama života. Usprkos sposobnosti da
prezentuje promene i uključuje ceo svet, neki istraživači zapažaju da
najveću ulogu ipak imaju informacione tehnologije koje stvaraju
globalnu mrežu među ljudima u različitim krajevima sveta i engleski jezik
koji se koristi kao globalni jezik u celom svetu. Globalizacija je svuda oko
nas – ona je tu kada upalimo TV, kada otvorimo novine, tema je
razgovora dok idemo u kupovinu.
Pored mnogih drugih efekata globalizacija je promenila situaciju i u oblasti visokog
obrazovanja. Istraživanja koja su sproveli strani samostalni istraživači, nacionalne i
međunarodne organizacije različito tumače rezultate pomenutog uticaja. Svi se
slažu da je uticaj globalizacije na visoko obrazovanje, pa time i na znanje u celini,
značajan. Međutim, postoje razlike u tumačenju efekata: za neke su oni pozitivni,
za neke negativni, a najčešće je reč o istovremenom uočavanju dobrih i loših
aspekata.
Kao prvo, na razvoj obrazovanja su
u velikoj meri uticali proces
industrijalizacije i širenje gradova.
Kako se širila industrijska privreda,
javila se i potreba za
specijalizovanim obrazovanjem i
odgovarajućom radnom snagom.
Zanimanja su postajala raznovrsnija,
a radne veštine su se sve manje
prenosile sa roditelja na decu. Sve
više ljudi je sticalo znanja pomoću
predmeta kao što su matematika,
prirodne nauke i slično, a ne kao što
je bio slučaj ranije – pomoću radnih,
pre svega poljoprivrednih veština.
O značaju obrazovanja za savremeno društvo, govore brojne studije
koje su sprovele međunarodne organizacije koje se bave obrazovnom
politikom (unesco, oecd, ilo, savet evrope, evropska komisija). Njihova
zajednička crta je da gats – general agreement on trade in services:
sporazum koji je inicirala svetska trgovinska organizacija (wto) a koji
reguliše prekograničnu trgovinu uslugama, između ostalog i tržište
obrazovanja. Obrazovanje predstavlja fundamentalni resurs jer svaka
nacionalna ekonomija i njen dugoročni razvoj zavise isključivo od
kvaliteta njenih ljudskih resursa.
Države koje su ranije od drugih spoznale značaj znanja
i proglasile znanje za strateški resurs, kreirajući
„ekonomije bazirane na znanju“ (knowledge based
economies), ostvarile su primat i u neoliberalnoj tržišnoj
utakmici.
Najpoznatiji primeri „inovativnih društava“ su:
• SAD,
• JAPAN I
• VELIKA BITANIJA.
Već sada je teško predvideti koja znanja i veštine će
biti potrebne i tražene za narednih 10 godina. U većini
profesija znanje se duplira svakih nekoliko godina, što
znači da znanje svakoga od nas treba da se duplira
svake 2 do 3 godine samo da bismo „držali korak“ sa
promenama, a oni koji to ne uspeju zaostaju i ispadaju
iz tehnološke trke.
Japan je još 1980. godine doneo
stratešku odluku da japanska
privreda promeni strategiju
razvoja. Umesto investiranja u
tešku industriju i petrohemiju,
težište ulaganja pomereno je na
delatnosti koje počivaju na
ljudskom umu i znanju i koje troše
malo energije i sirovina. Na
temelju primenjenog znanja
najrazvijenije države sveta
raspolažu ogromnim bogatstvom
i dominiraju svetskom
ekonomijom.
U Velikoj BritanijIi
osnovni prioritet vlade je
edukacija svojih
građana. Ovo
opredeljenje potvrđeno
je imenovanjem „prvog
državnog podsekretara
za doživotno učenje“
(first under-secretary of
state for lifelong
learning).
U SAD broj zaposlenih u
delatnostima visokog znanja,
kao što su profesionalne i
poslovne usluge izjednačio se
sa brojem zaposlenih u
industriji.
U razvijenim društvima glavni razvojni resurs je ljudski kapital, a njegov kvalitet bitno određuje
obrazovanje, posebno visoko obrazovanje. Zbog toga sve razvijene zemlje obrazovanje i razvoj
ljudskih resursa proglašavaju za nacionalni prioritet, te primenjuju one strategije razvoja
obrazovanja i obuke koje najviše doprinose privrednom, socijalnom i kulturnom razvoju društva kao
i ličnom razvoju njegovih članova.
Iako se moderni – tehnološki sastav obrazovanja počeo formirati u skladu sa brzim
promenama u društvu, za mnoge zemlje je to još uvek značilo bojno polje ekonomskih,
obrazovnih i drugih rasprava koje su donele mnoge nesuglasice oko sastava,
karakteristika i standarda, ali i jednakost u obrazovanju. Na početku 21. veka „globalno
društvo“ se susreće sa značajnim promenama načina života, društvene i ekonomske
forme su sve složenije, tok događaja je nepredvidiv.
U kontekstu razvoja visokog obrazovanja, postoje teoretičari koji globalizaciju kvalifikuju
kao proces koji produbljuje postojeće razlike i doprinosi nastavku trenda nejednake
raspodele moći sa brojnim negativnim socijalnim posledicama. S druge strane, postoje
oni koji ističu pozitivne efekte globalizacije po razvoj visokog obrazovanja, objašnjavajući
da se na taj način prevazilazi postojeći „jaz u znanju“ i pospešuje „razvoj zaostalih“.
Najveća rasprava o globalizaciji visokog obrazovanja vodi se u okviru GATS-a, a tiče se
dva osnovna pristupa: obrazovanje kao javno dobro i kao tržišna kategorija. Iz ovih
polemika proističu sve ostale, u vezi sa širim kontekstom implikacija globalizacije visokog
obrazovanja.
Uticaj globalizacije na obrazovanje:
poboljšanje škola koje konstantno postižu loše
rezultate tako da se prvo zatvore pa ponovo
otvore sa novim osobljem pod vođstvom
„izvanrednog direktora“,
stvaranje „mentora za učenje“ koji su, sa jedne
strane, savetodavci učenicima koji izostaju iz
škole, a s druge savetnici nastavnicima u radu s
ovakvom vrstom učenika,
plata prema ostvarenim rezultatima znači da
direktor škole može odobriti veću platu za
nastavnike koji su kreativni, dinamični i postižu
dobre rezultate,
rukovođenje školama koje može biti promenjeno
što znači da osobe iz privatnog sektora mogu
podneti molbu da preuzmu rukovođenje
školama koje ne postižu dobre rezultate.
Još jedna tendencija koja je bila posledica
globalizacije u obrazovanju jeste uvođenje
stranih jezika u nastavni plan i program mnogih
država. U Beloj knjizi Evropske zajednice o
obrazovanju navodi se jedan važan cilj: da svi
građani Evropske zajednice trebaju biti u stanju
da razgovaraju na tri evropska jezika. Promocija
stranih jezika treba početi veoma rano jer
takav vid učenja predstavlja odgovor na
zahteve globalizacije i potrebe različitih
aspekata rada, učenja i usavršavanja u
društvu. Još jedan važan aspekt globalizacije
visokog obrazovanja proizilazi iz tzv.
korporativizacije ove oblasti. Omasovljavanje
visokog obrazovanja težište rasprave
prebacuje na kvalitet obrazovanja.
Sastavni delovi obrazovanja koji se sastoje od fizičke
prisutnosti nastavnika, učenika/studenta u učionici, od
komunikacije licem u lice i slično, bili su donedavno obavezan
faktor u realizaciji nastave. Druge mogućnosti se nisu mogle ni
zamisliti. Međutim, pod uticajem različitih pojava, pre svega
globalizacije i IT-a, struktura realizacije nastave se menja.
Učenje na daljinu pomoću interneta je aktuelna i raširena
pojava u svetu. Učenici mogu sami rešavati zadatke i
pomoću elektronske pošte ih slati profesorima na proveru.
Globalizacija utiče na prosvetnu radnu snagu što znači da od njih zahteva
celoživotno učenje i stalno usavršavanje, njen uticaj je vidljiv prilikom razmene
servisa i dobara između škola i univerziteta (npr. online materijali, akademsko
istraživanje i slično). Globalizacija utiče na obrazovni sistem stvarajući različitost
(diverzitet) škola i roditeljima pruža mogućnost izbora. Podiže se standard
obrazovnih zahteva, zahtevaju se mogućnosti improvizacije i kreativnosti kao i
kompleksno mišljenje povezano sa praksom i realnošću svakodnevnog života.
Izazovi globalizacije zahtevaju pripremu prosvetnih radnika za rad u okruženju
koje se konstantno menja, a sa tim u vezi i pripremu studenata za moderni put u
kojem se konstantno razvijaju nove veštine, znanja i sposobnosti. Prema novim
obrazovnim modelima, prosperitet prosvetnih radnika zavisiće od njihove
sposobnosti da trguju veštinama, znanjima i preduzetničkim sposobnostima u
globalnoj sferi obrazovanja. Ovakvi uticaji globalizacije sa jedne strane
predstavljaju napredak u razvoju socijalne kohezije, a sa druge strane
odražavaju negativnost za siromašne zemlje u svetu.
1. ŠTA JE UTICALO NA RAZVOJ OBRAZOVANJA?
2. DRŽAVE KOJE SU NAJRANIJE SHVATILE ZNAČAJ OBRAZOVANJA?
3. POZITIVNI I NEGATIVNI UTICAJI GLOBALIZACIJE NA OBRAZOVANJE?