GRAD NA GORI 65

UV

OD

SADRŽAJ

66 GRAD NA GORI

GRAD NA GORI �

UV

OD

NA

RIJEČ

Obnoviti se na sliku Njegovu

SVA VAŽNIJA DOGA\ANJA IZ ŽUPE I SAMOSTANA MOGU SE PRATITI NA NAŠOJ WEB STRANICI NA ADRESI:

http://www.samostan-imotski.hr.

N ajvažniji događaj za Katoličku crkvu u ovoj godini zasigurno je izbor novoga rimskog biskupa

– Pape. Naime, nakon što se 28. veljače papa Benedikt XVI. odrekao papinske službe, kardinalski je zbor na konklavama 13. ožujka za novog Papu izabrao nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Maria Bergoglia, koji je kao papa uzeo ime Franjo.

Vjerojatno je običaj promjene imena kod stupanja na papinsku službu povezan s događajem kod Cezareje Filipove, nakon što je apostol Šimun u ime apostolskog zbora ispovjedio da je Isus Krist, Sin Boga živoga. Tada je Gospodin Šimunu dao novo ime – Petar, što znači Stijena, stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu (usp. Mt 16,15-18). Papa, kao nasljednik apostola Petra u Crkvi, znak je i sluga jedinstva sveopće Crkve (KKC, 1369). Promjena imena smjera upravo na tu Papinu ulogu u Crkvi - biti stijena, ali ne po svojim snagama i sposobnostima, nego po zajedništvu s Gospodinom, u otvorenosti nadahnućima Duha Svetoga koji vodi i posvećuje Crkvu.

Naša župa i samostan posvećeni su svetom Franji, svecu po kojem je novi Papa uzeo svoje papinsko ime. Možda smo na poseban način radosni zbog imena ovog Pape, možda čak i ponosni, ali trebali bismo biti svjesni poruke koju nam samim svojim imenom daje papa Franjo. Sveti Franjo nije bio svetac samo za svoje vrijeme, nego je i vjernicima današnjice poticaj na istinski kršćanski život. Asiški je svetac bio obraćenik: od svjetovnih

čežnji i ideala obratio se evanđeoskom načinu života. Vjerujem da je i ova činjenica vodila kardinala Bergoglia da uzme ime Franjo jer kao papa često u svojim govorima, propovijedima i katehezama ističe važnost opiranja svjetovnom duhu i otvaranja Duhu Božjem.

Dragi čitatelji Grada na gori, s ovim mislima dajemo vam u ruke novi broj našeg lista, uz želju da vam tekstovi koje ćete u njemu naći i pročitati budu poticaj na autentično življenje svoje vjere po uzoru na svetog Franju. Kao i svake godine, na stranicama Grada na gori možete naći prigodne Božićne tekstove, zatim razmišljanja o nekim stvarnostima vjere, a glavninu sadržaja po običaju čine izvještaji o važnijim događajima iz života župe i samostana u prošloj godini.

U ozračju Božićnih blagdana želimo da se u vašim životima dogodi ono za što je Sin Božji postao čovjekom: da se iznutra obnovimo na njegovu sliku, da budemo onakvi kakve nas je Stvoritelj htio kad nas je zamislio i stvorio. Braćo i sestre, neka utjelovljeni Gospodin preobrazi naša srca da, po primjeru i zagovoru svetog Franje, iz dana u dan postajemo sve sličniji Onome koji je radi nas i radi našeg spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice.

Dragi vjernici, vama i svima vašima od srca želimo čestiti Božić i blagoslovljenu Novu 2014. godinu!

Mir i dobro!Vaši fratri

� GRAD NA GORI GRAD NA GORI �

BO

ŽIĆ

NE T

EMEB

OŽ

IĆN

E T

EME

Homilija dr. fra Željka Tolića na Polnoćku 2012.

Drage Imoćanke i Imoćani, dragi vjernici!

Nakon Došašća i zornica; nakon svetih biblijskih tekstova i snažnih likova koji su obilježili adventsko vrijeme: Izaije koji izdaleka nagoviješta i proriče te Krstitelja koji na jordanskom gazu prstom upire i jasno pokazuje onoga kojega je svijet čekao, a Djevica ga Majka s neizrecivom ljubavlju pod svojim srcem nosila da ga rodi protiv pakla, protiv mraka, protiv zloće i mržnje, a za mir, za ljubav i čovjeka; nakon pjesme da se dan što prije pojavi i mrklu noć skrati, da sunce iziđe i sve nam pozlati; nakon liturgijskog poticaja da nas Božić „zatekne budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu“… Eto, nakon svega toga, samo dijelom spomenutog, samo dijelom ispjevanog, izmoljenog i u adventsko vrijeme doživljenog, Crkva ponovno s velikom radošću i zanosom, s iskrenom ljubavlju i ponosom objavljuje sebi i cijelome svijetu radosni navještaj: Hodie Christus natus est! Danas se rodio Krist! Tom navještaju Crkva dodaje i poziv: Dođite, poklonimo se! Dođite! Poziv je da se pokrenemo, da se odvažimo i pođemo, da srce svoje i dušu svoju, oči i korake usmjerimo u novorođenče koje – evo, tu pred nama – „povijeno leži u jaslama“ (Lk 2,12).

Večeras nije potrebno, suvišno je ponavljati svu teologiju, sve zahvate i događaje koje je svemogući Bog poduzimao od Adamova pada u raju zemaljskom do „punine vremena“, kad je Djevica Majka, po Duhu Svetom, začela Sina Božjega u Nazaretu galilejskom i rodila ga ove svete noći u Betlehemu judejskom; nema potrebe prepričavati što se sve zbilo i dogodilo u dugoj povijesti spasenja od Adama do Isusa, od Eve do Marije, od Knjige Postanka na početku Biblije do Knjige Otkrivenja na kraju Biblije. Kao što nije moguće more preliti niti nebesa izmjeriti, isto je tako nemoguće večeras cijelu biblijsku povijest izložiti, jer je za to predviđena cijela crkvena i liturgijska godina.

Hodie Christus natus est! Braćo i sestre, to je večeras, za sva vremena i vjekove glavna i spasonosna vijest. Jer ona kaže i poručuje: Onaj koji nema početka ni svršetka, koji je sve stvorio, koji svime ravna i upravlja – radi nas i našega spasenja – rodio se noćas u Betlehemu! Bog nas, dakle, nije prekrižio ni odbacio – a mogao je; nije nas prepustio Sotoni i anđelima njegovim – a mogao je; nije nas osudio na vječnu propast – a mogao je. Sve je to Bog mogao, ali nije tako postupio, nego je predvidio, zamislio i pripravio Ženu, Djevicu i Majku, koja će biti bez grijeha začeta i rođena, koja će pred njim i cijelim čovječanstvom biti najblagoslovljenija, najčistija, najsvetija i najdostojnija da u svetoj božićnoj noći rodi njegova ljubljenog Sina, Isusa Krista, koji će spasiti svijet od grijeha njegovih.

To je ta bitna božićna vijest. Vijest koja, istina, izaziva vrtoglavicu i svijet stavlja naglavačke, ali i vijest koja nas ispunja mirom, srećom i nekim posebnim ponosom da smo uz božićne jaslice odgojeni, da pripadamo Kristu, da smo njime zahvaćeni i opečaćeni; da smo zaista ponosni što smo na Kristovoj strani. I on s nama.

Da, braćo i sestre, osim mira, sreće i spokoja, i ponos je ta vijest kojom nam Božić ispunja dušu. Jer i ponos je, ljudski i kršćanski, božićna poruka. O kad bi se cijela Hrvatska pokrenula, kad bi se cijeli hrvatski narod okupio ovog Božića oko Isusovih jaslica i molio za tu – često zgaženu, ali uvijek potrebnu – krjepost ponosa.

Jer mi smo prestali držati do sebe. Smatramo koji put – svjedok sam iz mnogih ispovjedi i razgovora s ljudima – da smo nitko i ništa, da smo jadni i nemoćni, da svatko od nas može raditi što hoće, kad hoće i kako hoće. Postanemo koji put kao krpe da nas svatko može gaziti, kao otirač za noge da svatko od nas može cipele svoje brisati, malodušni slabići da nas svatko može ucjenjivati i s nama se poigravati. A Bog kaže: Ne! Ti koji se moliš

mome Sinu i častiš njegovu Majku, ti koji držiš do Božića, drži i do sebe! Ne daj se nikome pod noge!

A zar to nije važno? Kolike su duševne bolesti nastale samo zato što čovjek nema ponosa, pa je živčan, smrvljen, slomljen i izgubljen. Pa onda veli: ja sam frustriran, ja sam izgubljen i nesretan; meni trebaju tablete za smirenje, treba mi psihijatar i psiholog da nađu mene u meni, da mi vrate moje izgubljeno „ja“.

A Majka, Djevica i Bogorodica, što ti ona kaže ove svete božićne noći? Ona ti također kaže: Drži do sebe, jer te Bog voli, jer si važan. I budi važan. Betlehemska Gospa znak je da si važan. Ona nije rodila Božjega i svoga Sina samo za sebe, nego i za tebe. Neka si star, neka si slab, neka si bolestan i sirotan; neka te ne prihvaćaju, neka te ne uvažavaju, neka te preziru, ali drži do sebe, jer si Bogu sličan! Jer se i za tebe Bog rodio!

Drži do sebe i ti, Imoćanko, i imaj svoj ponos. Traži, zahtijevaj, energično, ustrajno i uporno traži, zahtijevaj i inzistiraj da te tvoj muž poštuje kao na početku. Traži, Imoćanko, da te tvoj muž poštuje! Mužu, i ti traži da budeš poštovan i poštuj! Jedno drugom se klanjajte, jedno drugo uzdižite, jedno drugom se divite, upravo kao u one prve dane kad ste jedno drugo upoznali, kad ste se jednom drugom svidjeli i jedno drugo zavoljeli. Bez obzira koliko ste godina u braku: ne zaboravite ni cvijet, ni imendan, ni rođendan, ni lijepu riječ; sve ono što ti supruga voli, sve ono što ti suprug voli. Jedno drugo usrećujte kao u prve dane vaše ljubavi: da nitko ne bude zgažen, nitko potrošen, nitko ponižen, nitko slomljen, razočaran i prevaren, nitko uvrijeđen, obezvrijeđen i kao limun iscijeđen. Vidite, braćo i sestre, da ta betlehemska poruka nije priča za malu djecu, nego je božićni zov ponosa i potrebe za njim.

� GRAD NA GORI GRAD NA GORI �

BO

ŽIĆ

NE T

EME

BO

ŽIĆ

NE

TEM

E

Slavimo zaodijevanje čovjeka u božanski život

Presvete Majke, koji ne mogu izgubiti svoga ponosa, da bismo i ti i ja, da bismo svi mi skupa znali imati ponosa.

S tim u vezi, kao da čujem božanski glas iz Betlehema koji mi šapće i veli:

Imoćani!Ja sam oduvijek bio vaše nagnuće.Nevidljiva slutnja, bljesak i visina.

Vaša vjekovna misao i vaša dubina.Ja sam kruh što se mrvi dok domahuješ,

odmahuješ životu.Dok se žalostiš, raduješ.

Dok boluješ, sumnjaš i samuješ.Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.Tvoj Kako, Gdje i Zašto.

Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema.

Ja i tad lebdim između tebe i visina.Tebe i mraka.Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina,I tvoj krvotok.

Ja sam tvoje jastvo.Ja sam tvoja ljudskost i bratstvo, tvoje

imoćanstvo i tvoje hrvatstvo:Korablja tvojih kraljeva i vila tvojih jezera.

Ja sam neuništivi dio tebe satkan od nitiKoje povezuju: vezuju i obvezuju.

Tvoja silina i tvoja milina.Tvoj mir i nemirSan i nesanica.

Sapetost i propetost.Ja sam tvoja zemlja, tvoje rijeke,

tvoje nizine, tvoje more i njegove gore: šum, žubor

Huk i jauk.Tvoj Kaj, Ča, Što.

Tvoj jezik, tvoje tijelo,Tvoje djetinjstvo, mladenaštvo i zrelo

očinstvo,tvoje djevojaštvo i brižno majčinstvo,

Tvoj duh, grob i spomenik.Imoćani,

Ja sam JediniKoji se ne zaboravlja:

vaš amanet, oporuka, znamen:I Amen!

dr. fra Željko Tolić

Drži do sebe i ti, imotska djevojko! Ne daj svoje časti i ponosa. Budi ponosna djevojka u kući očevoj. Svojom čistoćom, ljepotom i dobrotom, svojim osmijehom, ljupkošću i vedrinom, a nadasve svojom moralnošću i etičnošću uvrsti se u kolonu časnih žena i majki iz ovoga kraja i podneblja, kojima nitko dostojnu hvalu i zahvalu ne može izreći. Drage imotske djevojke, dopustite nam vidjeti u vama ponos i budućnost ovog grada i naroda. Pred betlehemskim Isusom i njegovom Majkom, presvetom Djevicom Marijom, molite i na tu nakanu. Jer molitva i sklopljene ruke imaju snagu neusporedivu i nepredvidivu.

Drži do sebe i ti, narode imotski i hrvatski! Neka si mali, ali važan si, kao što su važni i drugi narodi. Ne daj svoga imena i ponosa, ne stidi se svoga vjerskog uvjerenja. Nauči svoje dijete, odgoji svoje dijete i prenesi svome djetetu da smo i mi netko i nešto, da imamo staru slavu, da imamo svoje svece i kraljeve, svoje pjesme i svoje junake. Odgoji ga u stoljetnoj vjeri svojih otaca, a ne na kabinetskom smeću bezbožnih ideja i ideologija koje – preko zdravstvenog odgoja u školama – režu najosjetljivije tkivo hrvatskog bića; koje na bezobziran i nasilan način, komesarski surovo i partijski podlo, žele nametnuti svoj ateistički sustav, svoju destrukciju i svoj teror izokrenutih vrednota vjerskoj, poštenoj i moralnoj većini hrvatskog naroda. Takva bezbožna ideologija već je jednom propala, neće se održati ni ovo njezino najnovije izdanje. Dragi roditelji, ako poštujete utrobu iz koje je niknuo život, vaš i vaše djece, onda i vi budite roditelji svojoj djeci i ne dozvolite da vam djecu otimaju, da s njima na ogavan način manipuliraju, a s vama se izruguju. Dragi roditelji, budite borci za život i za dostojanstvo vaše djece!

Eto, braćo i sestre, što, između ostaloga, znači Božić – znači ponos! Jer bez ponosa se ne može živjeti. Oholi – ne, nikada i nigdje, ali ponosni – da, uvijek i svugdje! Možemo biti susretljivi, tolerantni i prijateljski prema svakome (i prema Slovencima, i Mađarima, i Talijanima, prema Americi i Europskoj uniji…, prema svima), susretljivi, prijateljski i srdačni prema svakome, ali sluge nikome. Takva nam je vjera, u znaku novorođenog Boga i njegove

Dan Gospodinova rođenja, Božić, dan je koji ni u jednom kršćanskom domu neće ostati neoznačen,

neprimjećen, nebitan. Čitavo društvo živi posebnost tog Dana, čitavo društvo slavi. Svrha slavlja i jest u tom bijegu od redovitosti i svagdašnjosti. S jedne strane, za kršćane slaviti znači odgovoriti na Božju darovanost nama u Isusu Kristu, a s druge strane kada kršćani slave, oni na taj način prebivaju kod svog Boga, oni su u njegovu okrilju i tako postaju dionici njegove slave. No, koja je kršćanska istina Božića?

Jedinstvenost otajstva BožićaKršćanstvo dijeli s nekim drugim svjetskim

religijama vjeru u jednoga jedinog Boga koji je neizmjeran, transcedentan, izvor svega

što postoji. No, kršćanstvo ima u sebi nešto originalno i jedinstveno u odnosu prema bilo kojoj drugoj vjeri ili religiji. Kršćanstvo ispovijeda vjeru da je taj osobni, neizmjerni i svesilni Bog postao pravim čovjekom, ne prestajući biti Bogom. Bog u kojega kršćani vjeruju utjelovio se u Isusu iz Nazareta. Isus Krist tako je za nas mjesto susreta božanskog i ljudskog, vječnog i prolaznog, apsolutnog i relativnog.

Čovjek ustupa Kristu ljudsko tijelo, da bi on mogao biti u potpunosti Bogo-čovjek, a istovremeno čovjek biva izdignut iz odijela svoje tjelesnosti i vremenitosti i biva zaodjeven u duhovno, u nebesko, postaje dionik božanskog života. Slavljenjem Božića slavimo zaodijevanje čovjeka u božanski život.

Božić je ukorijenjen u srcima mnoštva ljudi i današnje slavlje ovoga blagdana raslo

� GRAD NA GORI GRAD NA GORI �

BO

ŽIĆ

NE

TEM

E

je stoljećima. Ovaj se blagdan počinje slaviti u 4. st. i to u Rimu. Povod je bila reakcija na glavnu zabludu iz 4. st., na arijanizam koji je nijekao pravo Isusovo božanstvo. Crkva je 325. godine na saboru u Niceji svečano potvrdila i proglasila vjeru da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, istobitan s Ocem i da se utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice. Da bi to svoje vjerovanje slavila, Crkva uvodi blagdan Kristova rođenja.

Božić u današnjoj kulturiMeđutim, sadašnja društvena stvarnost

pretvorila je slavljenje dana Kristova rođenja u obnovu zemaljskog života. Onima koji oskudijevaju dajemo od svog zemaljskog blaga, uvjereni da im pomažemo „dostojnije“ slaviti Božić.

Uistinu, Bog, koji je sebe darovao čovjeku, poziva i čovjeka da se daruje, poziva ga na brigu za potrebne, no kršćani su uz ovo zemaljsko blago još više pozvani darivati ono što su primili, darivati od darovanog, darivati od božanskog blaga. Jer, Bog je u Kristovu rođenju ponovno došao čovjeku, iznova zagrlio čovjeka, vratio mu radost sinovstva i ponovno mu darovao izgubljenu baštinu u Domu očinskom. Zato čovjekov život ovdje na zemlji nije lutanje, nego siguran hod, ispunjen čežnjom za Domom i urešen djelotvornom ljubavlju prema svakom suputniku u Nebo. To je ono nebesko blago koje smo pozvani darivati drugima.

Suvremeno društvo na ovo je pomalo zaboravilo pa nije ni čudno da se iz dana u dan, sve očitije i sve bolnije, osjeća otuđenje među ljudima, a Božić shvaća i slavi kao prigodu za obnovu izgubljenog međuljudskog zajedništva. Čovjek, ranjen osamljenošću i usmjerenošću samo na sebe i svoj svijet, traži predah u kojem će odahnuti od sebe i pokušati se barem nakratko okrenuti drugima. Jer, umor od sebičnosti ne priznaje samo vjernik, već i čovjek koji ne vjeruje, pa i čitavo društvo.

Zauzimanje za obitelj, rodbinu i prijatelje, siromašne i potrebne u ove božićne dane više pokazuje koliko je čovjek gladan zajedništva, nego koliko je spreman živjeti zajedništvo. Ovakvo društveno stanje svodi Božić na nekakav društveni blagdan, a najviši doseg takvog blagdana kratkotrajno je zajedništvo s ljudima i među ljudima. Pritom kršćanska

poruka o zajedništvu Boga i čovjeka, poruka o zaodijevanju čovjeka u božanski život, poruka o zagrljaju Boga i čovjeka, ostaje potpuno neprimjetna.

Bezuspješni su svi pokušaji medija, korporacija i društva u cjelini da nevinim slikama idile sela, djetinje radosti, zvjezdica, svjetla i sl. iscijele unutarnju ranjenost čovjeka. Naime, nakon takvog „slavljenja“ Božića čovjek se osjeti frustriranim i prevarenim jer vidi da je riječ o prividu, a ne stvarnosti.

Istinsko slavljeBožić je susret čovjeka s Bogom, a taj

se doživljaj susreta s Bogom kasnije na neiskvaren i čist način prenosi i u društveni život. Sve ostalo je nešto drugo. Ako je Božić susret čovjeka i Boga, ako na Božić slavimo taj susret, a jesmo, onda znamo kao vjernici gdje ćemo naći neokrnjenu i potpuno sačuvanu istinsku poruku Božića i gdje ćemo se susresti s našim Bogom - u Liturgiji Crkve, u njezinim molitvama i slavljima. Jer tu je sakriveno i vjerno čuvano sve blago mudrosti i znanja, sve ono što nam je za život potrebno. Životnu radost nismo i nećemo nikada naći u jeftinoj „liturgiji društva“, ali hoćemo u vjeri i molitvi Crkve čiji članovi jesmo.

Mnogovrsnost onoga što slavimo Crkva u svojim molitvama izražava pomoću raznih slika, motiva, simbola i znakova. Tako se u zbornoj molitvi danje mise na svetkovinu Gospodinova rođenja Crkva obraća Bogu riječima: „Bože, koji si divno sazdao čovječje dostojanstvo i još ga divnije obnovio…“. Ta molitva jasno povezuje djelo stvaranja i djelo otkupljenja koje se dogodilo po i u Isusu Kristu. Zaodjeveni smo božanstvom i to nije plod naših iznašašća i naših stremljenja. To je dar od Boga samoga, a sve je više ugroženo od čovjeka samoga.

Čovjek, biće koje se divi ljepotama prirode, radoznalo zaviriva u dubine podmorja i u tajnoviti svijet svemira, izgubio je osjećaj poštovanja prema bratu čovjeku koga Bog stvori malo manjim od anđela (Ps 8,6). Ni tu ne prestaje čovječja prizemnost, već ide i korak dalje pa se poigrava, čak ruga s ljudskim dostojanstvom i s onim što je čovjeku vrijedno i sveto i do čega mu je stalo.

Taj isti čovjek koji vapi za zajedništvom među ljudima, spreman je učiniti sve da bi

okaljao i oblatio, da bi doveo na stup srama jedinu vrijednu i osnovnu zajednicu života i ljubavi - obitelj. Taj isti čovjek koji govori, piše i upozorava o važnosti ljudskosti, uništava istovremeno prvu školu ljudskosti, solidarnosti i darovane ljubavi - obitelj.

Taj isti čovjek zna u ime tolerancije, suživota i mira odbaciti dostojanstvo žrtve i olako prijeći preko nasilno prekinutih života za jedinu nam Domovinu, ali zaboravlja da im vječnost nikada neće moći uzeti i da će križ i vječni plamen, koji glasnije govore od mnoštva riječi njima na spomen, vječno gorjeti. I bit će tako dok je god u našoj Domovini kršćana koji znaju svetkovati i slaviti svoje blagdane.

Jer, naše kršćansko slavlje i svetkovanje usmjereno je doduše vječnoj domovini na

nebesima, ali isto tako ostaje čvrsto vezano za ovaj život, za ovaj svijet i njegovu povijest. U našim slavljima i svetkovanjima sam Bog nanovo uranja u našu svakodnevnicu, potvrđujući svoj Savez i obećanja „budućeg vijeka“ dana čovjeku, od kojega traži to isto - vjernost danoj riječi. Naša su slavlja trenutci u kojima obnavljamo svoju ljudskost i čovječnost, u kojima obnavljamo svoju memoriju i sjećamo se silnih Božjih djela prema nama. To su trenutci u kojima poput Izabranog naroda Bogu spremna srca glasno ispovijedamo: Da, Bože, slušat ćemo i vršiti tvoj Zakon, biti ćemo vjerni danim obećanjima, od sada dovijeka.

fra Ivan Vuletić

BO

ŽIĆ

NE T

EME

� GRAD NA GORI GRAD NA GORI �

RA

ZM

IŠLJ

AN

JA

Krist – nada svijeta

S vetkovini Isusova rođenja prethodi došašće ili advent, vrijeme koje slobodno možemo nazvati vremenom

nade. Naime, u došašću je glavna tema Kristov dolazak. Najprije, liturgijski se u tom vremenu pripremamo za proslavu rođenja Sina Božjega, za slavlje njegova rođendana - Božića. S druge strane, došašće nas kao zasebna liturgijska cjelina podsjeća da smo kao vjernici uvijek u stanju čekanja, odnosno da iščekujemo Kristov drugi, slavni dolazak. Sve je to lijepo izraženo u liturgijskim molitvama koje nam, bilo u svetoj misi bilo u časoslovu, posvješćuju oba Kristova dolaska. U prvom predslovlju, koje se moli u misama prvog dijela došašća, stoji: „On je već došao uzevši naše smrtno tijelo, ispunio pradavni Božji naum i otvorio nam put vječnog spasenja: da bismo – kad ponovno dođe u slavi veličanstva – napokon u očitu daru primili ono što sada kao obećano budno čekamo“.

Kršćanska nadaUpravo nam ove riječi na izvrstan način

govore o nadi, teološkoj krjeposti koja izvire iz vjere, a rađa se iz obećanja. Stoga mi se čini opravdanim i smislenim nakon Godine vjere razmišljati o nadi. Mi kao vjernici prihvaćamo istinu da je Sin Božji postao čovjekom. To je naša vjera u prvi Kristov dolazak, otajstvo naše vjere koje slavimo osobito u Božićne dane. No, isti Sin Božji najavio je svojim učenicima da će ponovno doći, ali u slavi, odnosno doći će tako da će ga svi prepoznati kao Gospodina, kao jedinog Spasitelja svijeta. Na taj nas dolazak došašće upućuje i potiče na budnost, tj. da spremni i dostojni možemo stati pred Sina Božjega kada dođe u svojoj slavi. To je, dakle, naša nada koja izvire iz Božjeg obećanja.

Prisjetimo se molitava koje izgovaramo u svakoj svetoj misi: „Tvoj slavni dolazak iščekujemo“, i: „da budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda, čekajući blaženu nadu: dolazak Spasitelja našega Isusa Krista“. Očito je da nas svaka sveta misa podsjeća na željno iščekivanje naše nade, Isusa Krista. Kršćanska je nada, dakle,

usmjerena ne na nešto, nego na Nekoga, na osobu, na Isusa iz Nazareta, koji je Krist i Gospodin. On je, da se tako izrazim, bitni sadržaj naše nade.

Nada svijeta?Možda vam se naslov ovog razmišljanja čini

netočnim jer Kristu se svi ne nadaju. Činjenica je da svi ne vjeruju u Krista. Dapače, više je onih koji u nj ne vjeruju, nego onih koji vjeruju. Na Veliki petak svake se godine u sveopćoj molitvi spominjemo i tih ljudi: „Molimo za sve koji ne vjeruju u Krista: da i njih Duh Sveti rasvijetli i privede na put spasenja“. Kako se čovjek može nadati onome u koga ne vjeruje? Nikako. Nije li stoga pretjerano ili čak pogrešno reći da je Krist nada svijeta?

Volio bih da ovaj naslov promotrimo s druge strane. Svaki čovjek u svom srcu teži za srećom, za ispunjenim životom. Sv. Augustin, kao veliki filozof i teolog, rekao je da se upravo u ovome slažu i filozofija i teologija – žele čovjeku pokazati put do sreće. Kao kršćani, učenici Isusa Krista, vjerujemo da je On središte i cilj ljudske povijesti, i pojedinačne i opće, odnosno da je On cilj postojanja svakog čovjeka i svekolikog čovječanstva. Znao to čovjek ili ne, bio toga svjestan ili ne, mi vjerujemo da je tako. U hvalospjevu iz Poslanice Kološanima stoji: „Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo… sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu“ (Kol 1,16-17). Tim riječima nedvojbeno ispovijedamo da je Bog izvor, središte i cilj svega stvorenoga.

Naslov „Krist – nada svijeta“ zapravo je naš zadatak, zadatak svih kršćana. Naime, pozvani smo i poslani svjedočiti svim ljudima Isusa kao Krista, Sina Božjega i Gospodina. Drugim riječima, naše je poslanje učiniti da svim ljudima Krist postane nada, da on bude cilj kojem hode i za kojim čeznu.

Je li Krist moja nada?Ako nastavimo dosljedno ovo naše

razmišljanje, onda nam se nužno nameće pitanje: ostvarujemo li mi to svoje poslanje? Zapravo, pođimo još korak dalje ili korak

�0 GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

RA

ZM

IŠLA

NJA

RA

ZM

IŠLJAN

JA

dublje pa se upitajmo: je li Krist moja nada? Naglašavam: moja! Pitanje nije retoričko, postavljeno tek tako, niti je patetično, kao u nekoj pjesmi. Ovo je pitanje sržno za ovu temu: je li Krist moja nada? Jer, ako je Krist moja nada, onda ću tu nadu moći svjedočiti i prenijeti na svoje bližnje. Ako pak nije, onda ne mogu izvršiti svoje poslanje. Pokušajmo u sebi vidjeti na čemu smo.

Za čime u životu najviše čeznem? Što najviše želim? O čemu najviše razmišljam, o čemu maštam, sanjam?

Je li odgovor na ova pitanja Krist, odnosno da želim biti s njime, do kraja njegov? Razmišljam li ikad o tome kako biti što bolji Kristov učenik i svjedok?

Možda su moj um i srce previše opterećeni ovozemaljskim stvarnostima: računima, zdravljem, vremenskim prilikama, političkom i gospodarskom situacijom, obavezama u školi, u kući, u samostanu…

Ima li mjesta za Krista u mojim razmišljanjima? Nije li istina da On često dobije tek mrvice od mene, da ima vrlo malo mjesta u mom danu, u mom dnevnom rasporedu?

Kako gledam na stvarnost poslije smrti? Vjerujem li da je Krist uskrsnuo te da i mene želi uvesti u vječni život s Bogom?

Mogli bismo dugo sebi postavljati ova i slična pitanja. Nije mi cilj da se postidimo, da budemo nezadovoljni sami sobom. Naprotiv, cilj je ovog razmatranja da otvorimo oči za sebe, za svoju ulogu u Crkvi i u svijetu. Cilj je da shvatimo kako sve počinje od nas i našeg odnosa s Bogom. Preneseno na osobnu razinu: u mojoj nutrini mora se dogoditi ono što Bog želi da se ostvari u cijelom svijetu, a to je Kraljevstvo nebesko. Ako u meni Krist zavlada, onda može zavladati i u mojoj okolini. Ako je Krist moja nada, onda će biti i nada svijeta!

Problem je u tome što mi, kao i svi drugi ljudi, tražimo najprije od drugih promjene, obraćenje, dobra djela. Na taj način Krist nikad neće postati nada svijeta. Obraćenje se mora dogoditi najprije u meni, u mom srcu, u mojoj pameti – tu treba nastati novi mentalitet, novi način ponašanja i govora, kako nam to u došašću Crkva snažno navješćuje preko Ivana Krstitelja: „Donosite, dakle, plod dostojan obraćenja. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako, dakle, stablo koje ne donosi

Vjerojatno nema vjernika koji se nije upitao zašto se mora ispovijedati, a još više zašto se mora ispovijedati baš

pred svećenikom. Zar ne bi bilo jednostavnije, a neki misle da je tako i ispravno, riješiti račune sam s Bogom, tj. pokajati se izravno Bogu za grijehe te nakon toga nastaviti sa svojim svakodnevnim životom? Da je i među današnjim katolicima prisutna ova pogrešna ideja, svjedoči nam i nedavni nagovor pape Franje o ispovijedi u kojem se osvrnuo, između ostaloga, i na tu problematiku vezanu uz ovaj sakrament.

KajanjeNaime, papa Franjo kaže kako je iskrena

ispovijed susret s Isusovom ljubavi, prihvaćanje milosti stida po kojoj osjećamo Božji oprost. Jedini pravi razlog zbog kojega trebamo ići na ispovijed jest osjećaj stida i krivnje jer smo sagriješili prema Bogu i prema ljudima. Ukoliko na ispovijed idemo iz običaja ili ukoliko se ispovijedamo, a ne osjećamo iskreno kajanje i bol zbog učinjenih grijeha, ili imamo neki drugi razlog, onda je naš motiv pogrešan i trebali bismo ga preispitati. Bog nas ljubi i po svećeniku nam oprašta grijehe ukoliko se iskreno u sakramentu ispovijedi kajemo i ponizno priznamo sve svoje grijehe, ne skrivajući niti jedan teški grijeh. Ukoliko se u ispovijedi izmotavamo i pokušavamo sakriti grijehe ili ih prikazujemo na drukčiji način nego što se stvarno dogodilo, zapravo pokušavamo prevariti samoga Boga koji nas u ispovijedi pažljivo sluša. Potrebno je stalno imati na pameti činjenicu da je Boga nemoguće prevariti i da, ukoliko to radimo u sakramentu ispovijedi, onda činimo svetogrđe te nam ispovijed uopće nije valjana te se stoga trebamo i za tu svetogrdnu ispovijed opet ispovjediti.

Pred svećenikomOsim toga što se moramo iskreno pokajati

i kazati sve svoje grijehe, da bi ispovijed bila valjana, potrebno je ispovjediti se pred

svećenikom. Zašto ne možemo iskreno priznati svoje grijehe samo pred Bogom i zamoliti ga oproštenje? Zašto nam je potreban svećenik? Sv. Jakov u svojoj poslanici piše: „Ispovijedajte jedni drugima svoje grijehe” (Jak 5,16), dok je sam Gospodin Isus Krist rekao apostolima, kako nam prenosi sv. Ivan u svom evanđelju: „Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20,22-23). Za nas katolike ove su riječi sasvim dovoljne da shvatimo Gospodinovu volju i da djelujemo u skladu s njom. Ne smijemo sebi dopustiti da nas zahvati duh protestantizma, u kojem nije potrebno ispovijedati grijehe svećeniku, nego izravno Bogu. Isusove su riječi za nas katolike vrhovna norma djelovanja i ponašanja te ukoliko ne djelujemo po njima, izravno radimo protiv Božje volje. Upravo zbog toga što ima katolika koji sami žele, i to bez dostatne teološke naobrazbe, tumačiti evanđelje i Isusove riječi, papa Franjo je rekao: „Neki pak vele: Ispovijedam se Bogu. Lako je tako, to je kao da se ispovijeda elektronskom poštom. Bog je negdje daleko, ja izgovorim stvari i nema izravnog susreta, nije ispovijed u četiri oka, a Pavao svoju slabost ispovijeda braći.” Praksa Katoličke crkve, prema kojoj je jedino po svećeniku moguće zadobiti od Boga oproštenje grijeha, ne ide za tim da se vjernicima oteža kršćanski život, nego je vjerna Gospodinovim riječima i njegovoj volji koju, i da želi, ne može niti smije promijeniti. Gospodin je gospodar Crkve i njezina učenja, a ne obratno.

Što ispovjediti?Koje je grijehe potrebno ispovjediti kad

se dođe na ispovijed? Potrebno je ispovjediti sve teške grijehe po imenu i, ako je moguće, po broju. Nije isto ukoliko smo u mjesec dana jednom opsovali tešku psovku ili ukoliko taj teški grijeh činimo svaki dan i to puno puta. Nadalje, nije isto ako smo jednom ili dva puta u nekoliko mjeseci preskočili nedjeljnu svetu misu, ili ako redovito ne dolazimo na svetu

Sakrament ispovijedi u svakodnevnom životu

dobroga roda, siječe se i u oganj baca“ (Mt 3,8.10).

Učiniti Krista svojom nadomKrist – nada svijeta. Već sam rekao da je to

naš zadatak. Stoga trebamo svaki dan svoga života Krista činiti svojom nadom. Kako to učiniti? Tako što ćemo ga svaki dan izabrati za svoga Gospodina i Kralja; tako što ćemo svaki dan čvršće vjerovati u njegove riječi i nastojati ih provesti u život; tako što ćemo u svom umu i srcu njemu dati najviše mjesta; tako što ćemo svima oko sebe jasno pokazati da je On jedini odgovor na sva čovjekova pitanja i traženja.

Zaključujem drugim dijelom molitve za one koji ne vjeruju u Krista, koja se moli na Veliki petak: „Svemogući vječni Bože, daj da oni što Krista ne priznaju u iskrenosti hode pred tobom i spoznaju istinu: a nama udijeli da stalno rastemo u uzajamnoj ljubavi, sve više ulazimo u otajstvo tvoga života te budemo u svijetu što bolji svjedoci tvoje ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!“

fra Zoran Kutleša

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

RA

ZM

IŠLA

NJA

misu. Zato je važno reći, pa makar i približno, koliko puta. Papa Franjo, osvrćući se upravo na ovu praksu po kojoj se ispovijeda nešto neodređeno i općenito, kaže: „Drugi pak vele, idem na ispovijed, ali ispovjede nešto neodređeno, što visi u zraku, što nema veze sa stvarnošću. A to je isto kao da se i ne ispovjediš. Ispovijedanje grijeha nije razgovor s psihijatrom, niti je odlazak u dvoranu mučenja. Ispovjediti grijehe znači priznati: Gospodine, grješnik sam, i to posredstvom brata da bude stvarnost. Grješnik sam jer sam učinio ovo, ovo i ovo.”

Ispovijed je trenutak u kojem sam svjestan i u kojem jasno priznajem Bogu: grešnik sam i potreban sam Tvojega milosrđa i praštanja. Ukoliko dođemo na ispovijed i nadmudrujemo se sa svećenikom ili pričamo o onome što nema veze s osobnim grijesima, na krivom smo mjestu. Ispovjedaonica je mjesto gdje je milosrđe Božje na poseban način prisutno i gdje nas Gospodin čeka, ali jedino ukoliko se doista i kajemo i ukoliko doista tražimo oproštenje za grijehe. Ako nismo svjesni grijeha te ako ne ispovjedimo niti jedan konkretni grijeh, onda nemamo niti razloga od Boga tražiti oproštenje.

Važnost pripremePrije nego što uđemo u ispovjedaonicu,

potrebno se temeljito preispitati i vidjeti svoje grijehe jer nije svećenik tamo zato da bi nas ispitivao što smo učinili niti je to njegova zadaća, nego smo mi došli svećeniku da mu ispovjedimo svoje grijehe. Ukoliko očekujemo da će svećenik preskočiti koje pitanje i tako ćemo se možda izvući da ne kažemo sve svoje grijehe, onda smo na krivom mjestu. Bog nas pozna i on zna što smo sagriješili. Svećenik je samo posrednik koji, Božjom vlašću, zadržava ili oprašta grijehe.

Za kraj ovog kratkog promišljanja i ovih nekoliko poticajnih misli o sakramentu svete ispovijedi, navodim opet riječi pape Franje o ovom sakramentu: “Jasnoća, poštenje i iskrena sposobnost da se stidimo zbog svojih grijeha, odnosno iskreno kajanje, nema alternativnih putova za otvoreni put do Božjega oprosta, da se u dubini srca osjeti njegovo praštanje i ljubav.”

dr. fra Ivan Macut

Fra Ivan Macut vršio je pastoralni praktikum kao đakon u našoj župi 2006.-2007., a kad je postao svećenik, prva njegova služba bila je služba župnog vikara naše župe. U našoj je župi djelovao dvije godine, nakon čega ga uprava Provincije šalje na u Rim na poslijediplomski studij međureligijskog dijaloga i ekumenske teologije.

Akademske godine 2009./2010. upisao je specijalizaciju iz fundamentalne teologije -  Znanosti o religijama na Papinskom sveučilištu Lateran (Pontificia Universitas Lateranensis) u Rimu, gdje je 24. lipnja akademske godine 2010./2011., s ukupnom ocjenom cjelokupnog studija Summa cum laude, postigao akademski stupanj licencijata.

Akademske godine 2009./2010. na Papinskom Institutu za studij Arapskog jezika i islamistike (Ponticifio Istituto di Studi Arabi e d’Islamistica – P. I. S. A. I.) pohađao je kao izvanredni student i studij Uvod u Islam i Arapski jezik.

Od akademske godine 2011./2012. doktorand je na teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Antonianum (Pontificia Università Antonianum) u Rimu sa specijalizacijom iz ekumenske teologije, a ujedno pohađa predavanja i radi istraživanja vezana uz doktorski rad na Institutu za ekumenske studije San Bernardino (Istituto di Studi Ecumenici) u Veneziji. Također je u akademskoj godini 2012./2013. pohađao predavanja i na Valdeškom teološkom fakultetu u Rimu.

U srijedu 29. svibnja 2013. na Papinskom Sveučilištu Antonianum u Rimu, na teološkom fakultetu, fra Ivan Macut obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom „Il pensiero ecumenico di Oscar Cullmann. Indagine sulla sua opera teologica“ (Ekumenska misao Oscara Cullmanna. Istraživanje njegova teološkog opusa), s ukupnom ocjenom doktorskog studija  Summa cum laude, čime je stekao akademski stupanj doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, polja teologije, grana ekumenska teologija. Voditelj disertacije bio je prof. dr. dr. Gianluigi Pasquale, a suradnici su bili prof. dr. Fulvio Ferrario i prof. dr. Jörg Lauster.

Piše i objavljuje znanstvene članke kako u domaćim tako i u inozemnim teološkim časopisima. Osim toga, recenzira knjige i piše duhovna razmatranja.

RA

ZM

IŠLJAN

JA

Godina vjere ponukala me na češće promišljanje o stanju ili aktivnosti moje vjere (radije bih aktivnu vjeru), ako je

uopće još imam. Zapravo, zbog Godine vjere negdje u meni (ne mogu definirati odakle to dolazi) nametnulo mi se moranje, obveza jačanja vjere, nužna ekspanzija. Umjesto jačanja s užasom primjećujem njezino umanjivanje, čak nestanak.

Kao ponornicaRezimirajući proteklo razdoblje nisam se

oduševila asocijacijom na krašku rijeku koja mi se u taj čas pojavila. Primjerice Vrljika, ovdje izvire, ondje ponire, izvire pa ponire… Tako i moja vjera. Sad je vidim, sad je ne vidim, izroni pa potone. Možda oscilacije vjere nisu toliko dramatične kao što se meni čine. Možda gledam kroz prizmu osjećaja. A osjećaji su jedan od najvećih neprijatelja vjere, vrutak svih mogućnosti obmane i samoobmane. Zato ih je najbolje ignorirati pa ću poslušati samu sebe i sliku kraške rijeke, protivno onome što osjećam, sagledati u pozitivnom svijetlu.

Rijeka u svom vidljivom toku služi ljudima, biljkama i životinjama. Oplođujuća je za njihov život, a da to zapravo i ne zna. U svom skrivenom

dijelu ona ne prestaje teći, akumulira vodu, pročišćava i čuva za neki drugi krajolik. Nisu li prekrasne Kravice, gdje Vrljika drugi put izvire obrušavajući se niz klisure u novoj snazi, a onda se puna radosti plešući širi u bezbroj sitnih brzaca?

I vjera ima svoj vidljivi i nevidljivi tok. Onaj vanjski koji je za služenje, razdavanje… i onaj nutarnji koji je za sabiranje, obnavljanje, prikupljanje snage. Tok Marta i tok Marija… Marta bez Marije urodi mrmljanjem ili aktivizmom, Marija bez Marte egoizmom, a „rijeka“ u oba slučaja ne donosi plodnost i gubi istinsku ljepotu. Naravno, ovo su pojednostavljene slike kompleksnijih duhovnih stvarnosti.

Oblak neznanja Možda ti koji čitaš ove retke imaš problem

sličan onome koji je opisan u uvodu? Možda si i ti u revnom nastojanju oko vjere zaglavio u slijepoj ulici? Što napraviti? Mnogi duhovni pisci za ovakve prilike (nazivaju ih suhoćom) daju korisne savjete. Za dobro nas „običnih“ vjernika Bog je nekim svecima pripustio slično iskustvo u puno težem obliku. Monasi su to zvali „oblakom neznanja“ da bi se kasnije uvriježio izraz tama vjere ili tamna vjera. Po ovim

Vjera u oblaku neznanja

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

RA

ZM

IŠLA

NJA

izvanrednim primjerima Bog nas ohrabruje i poučava. „Doista u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći“ (Heb 2,18).

Sveti Ivan od Križa jedan je od najpoznatijih heroja tamne vjere, no za nas “modernije“ naraštaje puno je bliža drama svete Majke Terezije. Uz dopuštenje urednika ovdje se idealno uklapaju njezine bilješke priložene pismu koje je uputila jednom od svojih duhovnika („Dođi, budi moje svjetlo“, str. 225.).

Gospodine, Bože moj, tko sam ja da me napuštaš? Dijete Tvoje ljubavi – a sada postalo kao najomraženije – ono koje si odbacio kao neželjeno – neljubljeno. Zazivam, prianjam, čeznem – ali Nitko ne odgovara – nema Nikoga uz koga bih prionula – ne, Nikoga. – Sama. Tama je toliko tamna- a ja sam sama. Neželjena, napuštena. Osamljenost srca koje žudi za ljubavlju nepodnošljiva je. – Gdje je moja vjera? – Čak i duboko dolje, u nutrini, nema ničega osim praznine i tame. – Bože moj – koliko li je samo bolna ova neznana bol. Boli bez prestanka. – Nemam vjere. – Ne usuđujem se izreći riječi i misli što se roje u mojemu srcu - i stvaraju mi neizrecivu agoniju. U meni žive tolika neodgovorena pitanja – bojim ih se otkriti – radi bogohule. – Ako Boga ima, molim Te, oprosti mi. – Uzdam se da će se sve svršiti u Nebu s Isusom. – Kada pokušam misli uzdići k Nebu – javlja se tako optužujuća praznina da se te iste misli vraćaju poput oštrica i pogađaju mi dušu. – Ljubav – ta riječ – ne donosi ništa. – Kažu mi da me Bog ljubi – a opet, stvarnost tame, hladnoće i praznine tolika je da se ništa ne dotiče moje duše. Prije no što je djelo započelo – bilo je tako puno sjedinjenja - ljubavi – vjere – pouzdanja – molitve – žrtve. – Jesam li pogriješila slijepo se predavši zovu Presvetoga Srca? Djelo ne dolazi u pitanje – jer sam uvjerena da je Njegovo, a ne moje. – Ne osjećam – čak ni najmanja jednostavna misao ili napast da polažem ikakvo pravo na djelo ne ulazi mi u srce.

Čitavo se vrijeme smiješi – tako sestre i drugi ljudi komentiraju. – Misle da mi vjera, ufanje i ljubav ispunjaju čitavo biće te da mi prisnost s Bogom i sjedinjenost s Njegovom voljom zacijelo prožimaju srce. – Kada bi samo znali – te kako je moja radost plašt pod kojim skrivam prazninu i bijedu.

Unatoč svemu – ta tama i praznina nisu toliko bolne koliko čežnja za Bogom. – Bojim se da će mi proturječje što ga osjećam oduzeti

ravnotežu. – Bože moj, što li to činiš nekome tako neznatnome? Kada si tražio da utisneš Svoju Muku u moje srce – je li ovo odgovor? Ako Ti ovo donosi slavu, ako iz ovoga dobiješ ma i kapljicu radosti – ako Ti se približavaju duše – ako moje trpljenje utažuje Tvoju Žeđ – evo me, Gospodine, s radošću prihvaćam sve ovo do kraja života – i smiješit ću se Tvojemu Skrivenome Licu – zauvijek.

Potresni, a ujedno veličanstveni primjer Majke Terezije pokazuje da vjera nije tek izvanjsko prakticiranje obrednih formula kao, eto, zgodan modni dodatak ili poželjan statusni simbol koji se uklapa u određeni svjetonazor. Vjera je unutarnji, skriveni rat u kojem je volja najvažnije oružje, a razum može biti koristan alat. Evo, misli koje su sada na papiru, u mojoj su glavi tekle kao niz raštrkanih i nekontroliranih rukavaca, tu i tamo se ispreplećući. Da sam ih u tom obliku prenijela na papir, bila bi to nejasna zbrka. Morala sam ih razumom razvrstati, napregnuti um, posložiti, ali bez čvrste volje da sve te misli svedem u jedno korito, razum bi malo koristio.

Cjelovitost životaNedavno sam slušala intervju s poznatom

glumicom Jane Fonda u kojem je, između ostalog, govorila o težnji za savršenošću koja joj nikada nije dopuštala osjećaj sreće, jer nikada ništa nije bilo do te mjere savršeno da bi ju usrećilo. Tek je u svojim poznim godinama naučila da čovjek ne mora i ne može biti savršen jer je to Božja odlika, nego da bi bio sretan, mora biti cjelovit.

Kad o Maloj Gospi prolazim dionicu puta starim makadamom preko brda, iz Krivodola u Dobrinče pa do Medova Doca, danima poslije živim od ljepote koju upijem. Kamen, kamen, trava, makija, kilometri i kilometri suhozida, gomile, vrtače i dolci, pa obnovljeni suhozidi, uzorana zemlja, novi voćnjaci, smilje i drača, pole i zaklonice, vjetrometine… Posvuda, u tom naizgled netaknutom daru Božjem, tragovi ljudskih ruku. Stoljeća zajedništva između Boga, prirode i čovjeka dišu mi pred očima. Suhozidi su naizgled nezgrapni, dakle nesavršeni, ali ta strpljivost i ustrajnost građenja, sklad s prirodom iz koje kao da su samonikli te baš tu i nigdje drugo pripadaju, to je cjelovitost. Cjelovit čovjek sa svojim darovima, sposobnostima, mogućnostima prihvaća vlastite mane, nemogućnosti,

RA

ZM

IŠLJAN

JA

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

Proslava obljetnica svećeničkog ređenja

N a prvu korizmenu nedjelju 17. veljače na večernjoj misi u 18 sati u crkvi sv. Franje svečano su

proslavljene obljetnice svećeničkih ređenja fra Vjeke Vrčića, fra Zorana Kutleše, fra Stipe Bešlića i fra Ferde Bobana. Fra Vjeko je tim euharistijskim slavljem proslavio 75, a fra Zoran, fra Stipe i fra Ferdo 25 godina misništva.

Nakon ulazne procesije sve je nazočne svećenike i vjernike pozdravio gvardijan fra Kristian. U svom je pozdravu naveo da je fra Vjeko zaređen za svećenika 12. ožujka 1938. u župi Gospe od Zdravlja u Splitu od biskupa Kvirina Klementa Bonefačića; fra Zoran i fra Stipe zaređeni su 14. veljače 1988. u Imotskom od biskupa Srećka Badurine; fra Ferdo, njihov dugogodišnji kolega sa studija u Makarskoj i Zagrebu, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, zaređen je 29. lipnja 1988. u Mostaru od biskupa Pavla Žanića.

Zatim je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio fra Zoran Kutleša. U koncelebraciji

je uz svečare i gvardijana bilo još 10 svećenika, a kao đakon je služio fra Ivan Vuletić. Prigodnu je propovijed održao dr. fra Željko Tolić, magistar postulanata i profesor na KBF-u u Splitu.

Na kraju slavlja o. gvardijan pročitao je čestitku koju je slavljenicima uputio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Nakon toga prisutnima se obratio fra Vjeko, istaknuvši kako se sjeća svoje mlade mise koju je slavio u istoj crkvi prije malo manje od 75 godina. Zahvalio je svima koji su došli na slavlje, a posebno je za sve primljene milosti i dug život zahvalio Bogu i Blaženoj Djevici Mariji, čijoj se zaštiti preporučuje sada, kao što je činio cijeloga svog života.

Potom je o. gvardijan slavljenicima uručio ruže u znak zahvalnosti svih vjernika za njihovo predano i nesebično svećeničko služenje Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu. Slavlje je završeno zahvalnom pjesmom Tebe, Boga hvalimo i svečanim blagoslovom koji su na sve prisutne zazvali slavljenici.

nesavršenosti, ograničenja, ostvaruje se u danim okolnostima. On je poput krajolika koji me zaokupio i fascinirao – harmoničan. Majka Terezija, unatoč tami vjere u kojoj je živjela više od pedeset godina, uvijek je bila radosna, uravnotežena i zauzeta u službi, bila je svijetlo koje je Isus upalio da rasvjetljuje tamu svijeta.

Iako me kod drugih perfekcionizam zna iritirati, primjećujem da u sebi nisam istinski spremna prihvatiti nesavršenost u pitanjima vjere. Ma kakva je uopće savršena vjera? Vjeru ne možemo „frizirati“. Iz primjera Majke Terezije shvaćam da je važno u svoj svojoj „nezgrapnosti“ ostati vjeran. Iako je iznutra živjela u tami, u oblaku neznanja, ona je neprestano živjela vjernost Isusu i iz toga je isijavala njezina autentičnost.

Puštam li Isusa ispred sebe?Sveti Pavao piše Korinćanima: „Same

sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama?“ (2 Kor 13,5). Iz ovog Pavlovog savjeta iščitavamo najvažnije pitanje koje sebi u provjeravanju sebe moramo postaviti: „Puštam li Isusa koji je u meni ispred sebe?“ Jer ako jesam, ako tako činim, onda Isus odlučuje, Isus radi, a ja slušam i slijedim. U tome je moja vjernost. Kušnja suhoće, suočavajući nas s vlastitom nemoći, pomaže nam shvatiti tko uistinu ima moć, pomaže nam da Onome „koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti“ - zajedno sa svetim Pavlom damo slavu – „Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen“ (Ef 3,20-21).

U tom smislu mogu reći da je za mene Godina vjere protekla u znaku borbe, često grčevite borbe za prihvaćanje vlastite nemoći. Koliko slabosti, nedosljednosti… osjećaj neuspjeha u pronalaženju pravog mjesta u životu, u Crkvi, u Božjem planu… sumnje, nesigurnosti, pitanja – jesam li trebala postupiti ovako ili onako, izabrati ovaj ili onaj put, ovu ili onu aktivnost, koje zvanje, siromaštvo ili bogatstvo, ovaj ili onaj stalež… Jesam li birala krivo? Jesam li svojim izborima „zeznula“ život? Na kraju strah – hoću li „zeznuti“ svoje spasenje?

Iz dana u dan, gotovo bez predaha nastojim odagnati sva ova pitanja koja se roje i napadaju poput otrovnih insekata. Kako u ovom boju ostati „na nogama“ ili ustati nakon pada?

U duši svakog vjernika, vjernika u krizi ili nevjernika zapisana su neka znanja koja bih nazvala životvornima.

Bog je za mene U dječjoj emisiji voditelj je pitao dječaka od

pet-šest godina: „Navija li Bog za Hajduk ili za Dinamo?“ Mali je bez premišljanja ispalio: „Za Hajduka!“ Za koga Bog navija? Pa, za mene! To znanje, „Bog navija za mene“, upisano je u duhovnu dušu svakog čovjeka, kao što naše tijelo ima imunološki sustav, tako je ovo upisano znanje imunološki sustav naše vjere. To me znanje drži na nogama.

Zato volim psalme, puni su vjere da je Bog za čovjeka: „Iz svega glasa Jahvi zavapih i on me usliša sa svete gore svoje“ (Ps 3,5); „Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem“ (Ps 4,4); „Odstupite od mene svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo. Čuo je Jahve molbu moju. Jahve je primio moju molitvu“ (Ps 6,9-10)… Mogla bih nabrajati u nedogled, iako i psalmist poznaje muku tamne vjere kad kaže: „Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?“ (Ps 10,1).

Čak i kad se skriva, Bog na tisuću načina govori: „Ti si moj Izbor!“ I odmah dodaje pitanje: „Jesam li ja tvoj izbor?“ Je li Bog moj izbor? Ako je On moj prvi izbor, ako Krista koji je u meni pustim ispred sebe, možda ću po ljudsku “zeznuti” zemaljski život, egzistenciju, ali onaj vječni sigurno neću. Svi ostali izbori, pravi ili krivi, pitanja bez odgovora, osjećaj nesigurnosti i napuštenosti, lutanje u oblaku neznanja, sve je to manje važno, zapravo dio je kolorita koji mi pomaže „da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih“ (Fil 3,10-11).

I na kraju, za sve kušnje vjere i trpljenja koja

kroz njih dolaze, ponavljam molitvu predanja svete Majke Tereze:

Ako Ti ovo donosi slavu, ako iz ovog dobiješ ma i kapljicu radosti – ako Ti se približavaju duše – ako moje trpljenje utažuje Tvoju Žeđ – evo me, Gospodine, s radošću prihvaćam sve ovo do kraja života – i smiješit ću se Tvojemu Skrivenom Licu – zauvijek!

Vesna Ujević

RA

ZM

IŠLA

NJA

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

S vake se godine u korizmi u svim dekanatima Splitsko-makarske nadbiskupije održi križni put za

mlade na razini određenog dekanata. U Imotskom dekanatu običaj je da taj križni put bude na 4. korizmenu nedjelju. Povorka polazi iz crkve sv. Franje, a završava na imotskoj tvrđavi Topani, kod spomenika poginulim braniteljima.

Ove je godine križni put za mlade održan 10. ožujka s početkom u 16 sati. U pobožnosti je sudjelovalo nekoliko stotina vjernika, ne samo mladih, nego i djece i odraslih. Križni je put predvodio dekan i gvardijan fra Kristian Stipanović. Razmatranja kod postaja napisala je Ivana Granić, a uvodnu i završnu molitvu Daniela Todorić - obje su imotske framašice. Hod među postajama pjevanjem i molitvenim zazivima animirao je fra Frano Laco, župnik Zmijavaca. Na kraju križnog puta, kod spomenika poginulim braniteljima, fra Kristian je križem blagoslovio mlade i obitelji Imotske krajine.

Križni put za mladeIZ

ŽIV

OT

A Ž

UPE I SA

MO

STA

NA

U našoj je župi filijalna crkva u Glavini Donjoj posvećena sv. Josipu. Svake se godine u njoj

svečano proslavi njezin naslovnik i zaštitnik mjesta. Kao i prijašnjih godina, tako su se i ove vjernici u Glavini pripremali za proslavu trodnevnicom, koju je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog.

Na samu svetkovinu, u utorak 19. ožujka u 10.30 sati počela je procesija kao uvod u svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana. U koncelebraciji su bili gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović, fra Zoran Kutleša i fra Denis Šimunović, župnik Vinjana rodom iz Glavine. Pjevanje na misi predvodio je dječji zbor iz Glavine pod vodstvom s. Sofije Vuković. Fra Jakov je u svojoj propovijedi, prigodom Godine vjere, govorio o životu vjere, a kao primjer vjerničkog života istaknuo je lik sv. Josipa.

Na kraju slavlja o. gvardijan zahvalio je fra Jakovu i svima koji su na bilo koji način doprinijeli dostojanstvenoj i svečanoj proslavi sv. Josipa. Svima koji nose ime sv. Josipa čestitao je imendan, a po ustaljenoj tradiciji u kripti crkve nakon mise bilo je prigodno čašćenje.

Proslava sv. Josipa

�0 GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

Procesija i misa

K ao i svake godine, tako su se i ove na Cvjetnicu, 24. ožujka, vjernici Imotskog okupili na imotskoj

tvrđavi Topani da tu obave blagoslov maslinovih grančica i upute se u procesiji prema crkvi sv. Franje te tako proslave svečani Isusov ulazak u Jeruzalem. Na čelu procesije, iza križonoše, išla su djeca u židovskim nošnjama s palminim i maslinovim granama, a za njima glumci koji su predstavljali apostole i Isusa, podsjećajući sve prisutne na ambijent Kristova ulaska u grad njegove proslave. Među glumcima ističemo jedinog profesionalca, Tomislava Martića, koji je ove godine po 14. put glumio Isusa u dramskom prikazu Muke Isusove.

Nakon ulaska u crkvu nastavilo se euharistijsko slavlje, koje je predvodio gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović uz koncelebraciju samostanskog i župnog vikara fra Zorana Kutleše, a kao đakon u slavlju je služio fra Ivan Vuletić. U svetoj je misi po običaju svečano ispjevana Muka: pripovjedača je pjevao Anđelko Nikolić, Isusove riječi fra Kristian, a ostale uloge članovi zbora pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Dramski prikaz Muke IsusoveNa Cvjetnicu navečer Imotski se po 14.

put vratio u posljednje dane Kristova života, u dramatične trenutke njegove muke, smrti i uskrsnuća. Dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista započeo je pozdravom gvardijana fra Kristiana. Zahvalio je svima bez kojih Muka ne bi bila odigrana – Bogu, koji nam je providio tu prohladnu, ali mirnu proljetnu noć, glumcima, tehničkoj podršci i publici koja se uvijek tako rado okuplja u Imnotskom na Cvjetnicu. Naglasio je kako je Imotska Pasija ove godine uvrštena u Dane kršćanske kulture, gdje i zaslužuje biti kao dio kulturne baštine našeg kraja. Još je jedna novost u ovogodišnjoj Muci, a to je da se ona mogla pratiti u prijenosu putem interneta, zahvaljujući zalaganju Branimira Bobana.

Na pozornicu su zatim stupili glumci, među kojima jedini profesionalac, Tomislav Martić u ulozi Isusa, koji od početka Imotske Muke igra tu zahtjevnu ulogu. Uz njega je glumilo oko 500 kostimiranih glumaca amatera iz naše župe.

Kao i dosadašnjih godina, sve je počelo dirljivom scenom Posljednje večere, a potom se naš samostanski vrt pretvorio u Getsemani. Uslijedile su scene suđenja i križnog puta, a kamene ulice našeg grada još jednom postale su svjedocima velike patnje i velike pobjede. Vrhunac dramskog prikaza, scene raspeća i uskrsnuća, odigrale su se na srednjovjekovnoj tvrđavi Topani. Popraćena strašnom grmljavinom i svjetlosnim efektima, scena raspeća bila je još strašnija, a scena uskrsnuća još veličanstvenija.

Dramski prikaz Muke i ove je godine pratilo mnoštvo ljudi iz Imotskog i Imotske krajine, ali i čitave Dalmacije te susjedne Bosne i Hercegovine. Bilo je ljudi koji su autobusom došli čak iz Splita da bi uživo vidjeli Imotsku Pasiju.

Pozitivnih komentara nije izostalo ni ove godine:

„Imala sam privilegiju odrasti u ovom malom gradu gdje jedan ovakav događaj silno poveže i zbliži ljude. Gledam večeras ovu gužvu, zanos i iščekivanje, gledam naš svijet kako diše kao jedno. Ljudi u velikim gradovima to teško postižu.“ (Daniela, Imotski)

„Ove sam godine bila bakljar po prvi put i neke sam scene vidjela bolje nego dosadašnjih godina. Naravno, uvijek me iznova ganu. Najstrašnije i najdojmljivije su mi scene na Topani, ali podjednako su mi drage scene susreta s Marijom i Veronikom na imotskim skalinima.“ (Mija, Imotski)

„Muku sam pratila putem video streama. Do sada sam uvijek išla gledati uživo, ali ove je godine to bilo nemoguće i silno me obradovalo kad sam čula da ipak neću propustiti našu Muku. Kažem našu jer je ovaj dramski prikaz već duboko ukorijenjen u dušu svakog Imoćanina i biti dio njega, makar kao gledatelj, velika je radost. Video stream me nije razočarao. Sve se moglo vidjeti, pratiti, doživjeti. Mogu reći da ništa nisam propustila. Naravno, emotivni doživljaj je dijelom umanjen zbog udaljenosti, ali ovo je doista veliki korak naprijed za našu Muku.“ (Marica, Imotski)

Ivana Granić

Cvjetnica - Muka

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

S lavlje sakramenta potvrde ili krizme održano je u našoj župi u nedjelju 5. svibnja s početkom u

11 sati. Ove je godine sakrament kršćanske zrelosti primilo 98 mladih.

Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Franje predvodio je don Marinko Vidović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Splitu. U koncelebraciji su bili gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović te samostanski i župni vikar fra Zoran Kutleša, a kao đakon je sudjelovao fra Ivan Vuletić. Don Marinko je u svojoj propovijedi naglasio važnost riječi u

Slavlje sakramenta potvrdeljudskom životu, osobito važnost Božje riječi. Potaknuo je krizmanike da se otvore Duhu Svetom kojega im Crkva daje kako bi Duh učinio njihov život plodnim.

Na kraju svete mise fra Kristian je čestitao svim slavljenicima i njihovim obiteljima. Ujedno je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se slavlje krizme odvije na dostojanstven način. Osobito je zahvalio predvoditelju slavlja don Marinku, koji je u ime nadbiskupa mons. Marina Barišića pohodio našu župu i podijelio sakrament potvrde.

1. Anđela Antunović2. Iva Bašić3. Manuela Bašić4. Mario Bašić5. Ivana Bekavac6. Marijana Brečić7. Marija Bubalo8. Toni Budalić9. Petra Cikojević10. Ivana Ćubelić11. Ante Divić12. Marija Divić13. Tea Divić14. Zorana Divić15. Mate Dujmović16. Lucija Đerek17. Luka Đerek18. Teo Fakas19. Antonela Galić20. Josipa Glavaš21. Tomislav Glavota22. Ivan Grančić23. Matijas Grančić24. Nino Grančić25. Vladislav Josip Grančić26. Tino Ivkošić

27. Ivana Jažić28. Lucija Jažić29. Antonija Jerković30. Domagoj Juričić31. Marijana Karin32. Ivan Karoglan33. Antonio Kasalo34. Tatjana Krilić35. Marija Kujundžić36. Pavao Kujundžić37. Ana Kujundžić-Lujan38. Marijo Kujundžić-Lujan39. Antonio Kukavica40. Darko Kukavica41. Matea Lončar42. Tea Lončar43. Emanuela Lubina44. Ana Ljubičić45. Josip Majić46. Mirko Majić47. Ante Mandić48. Antonija Mandić49. Vedran Mandić50. Željko Mandić51. Katija Maras52. Antonela Maršić

Popis krizmanika 2013.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

53. Krešimir Martinović54. Andrea Matković55. Margarita Medvidović56. Milan Medvidović57. Nikola Medvidović58. Ivana Milardović59. Marija Milardović60. Tina Milardović61. Andrija Milinović62. Ivan Mršić63. Miroslav Mršić64. Marko Mudnić65. Luka Mustapić66. Marko Mustapić67. Sara Mustapić68. Ivona Mustapić-Jogun69. Ivan Nenadić70. Petar Nikolić71. Domagoj Parlov72. Mario Parlov73. Martina Patrlj74. Gabriela Pirić75. Ante Protrka

76. Barbara Protrka77. Križan Rajič78. Josip Rašić79. Tino Rašić80. Josip Rebić81. Josipa Rogić82. Ivan Sičenica83. Jelena Skender84. Marica Skender85. Marko Skender86. Krešimir Šimić87. Grgur Šitum88. Krištof Škeva89. Ana Šumanović90. Mihaela Tandara91. Josip Todorić92. Tomislav Tolo93. Viktorija Tomas94. Domagoj Tomasović95. Mate Vujčić96. Marko Zdilar97. Andrea Zec98. Milena Živanović

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA IZ

ŽIV

OT

A Ž

UPE I SA

MO

STA

NA

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

Popis prvopričesnika 2013.1. Laura Antunović2. Mia Antunović3. Iva Babić4. Magdalena Marta Bago5. Vlade Bago6. Barbara-Kjara Bašić7. Marko Bogut8. Mihael Brečić9. Nikola Bubalo10. Ana Buljan11. Ante Buljan12. Robert Čagalj13. Marin Čaljkušić-Ivanović14. Ljubo Ćapin15. Tonći Ćerluka16. Anđela Ćosić17. Ante Divić18. Dino Divić19. Petar Divić20. Tina Divić21. Ante Domazet22. Tomislav Đerek23. Antonio Đuzel24. Lucija Đuzel25. Matea Galić26. Antonio Grabovac27. Mihaela Grabovac28. Matej Grančić29. Leonarda Grbavac30. Petar Gudelj31. Andrea Jažić

32. Grgur Jonjić33. Josipa Juričić34. Nina Katavić35. Zvonimir Kilić36. Antea Knezović37. Anamarija Knežević38. Ante Kolovrat39. Karla Kolovrat40. Ante Borna Kujundžić41. Mladen Kujundžić42. Daria Kukavica43. Josipa Kukavica44. Lucija Kukavica45. Marta Kukavica46. Ante Kutleša47. Andrea Lasić48. Antonio Lasić49. Marina Lasić50. Viktorija Lasić51. Ivona Livajić52. Dino Lončar53. Ivan Lončar54. Petar Lubina55. Ema Luetić56. Lea Maršić57. Matea Medvidović58. Valentina Medvidović59. Zvonimir Milardović60. Ana Mršić61. Ivan Mršić62. Nina Mršić

63. Toma Mršić64. Ivan Mustapić Jogun65. Miriam Ostojić66. Ivan Ante Patrlj67. Antonio Pavić68. Marija Pavić69. Stipe Perić70. Gabrijel Perkušić71. Ante Piplica72. Josip Piplica73. Stanko Puljić74. Marina Pušić75. Tomislav Raos76. Daniella Roxas Đuka77. Ante Rudež78. Karla Sabljić79. Laura Selak80. Ana Selak Zeljko81. Ivan Skender82. Tonka Strinić83. Josipa Sušić84. Klara Šimunović85. Marija Šućur86. Dina Šušnjar87. Nikolina Tomasović88. Lucija Ujević89. Ema Vrbat90. Grgo Vujčić91. Antonija Vuksan

Slavlje prve pričesti

S lavlje prve pričesti u našoj je župi održano na svetkovinu Pedesetnice - Duhova, 19. svibnja. Ove je godine

91 dijete po prvi put u punini sudjelovalo u euharistijskoj gozbi. Kao i prijašnjih godina, svečanost je započela procesijom u 10.30 sati. Svetu je misu predvodio naš župni i samostanski vikar fra Zoran uz koncelebraciju fra Josipa Sušića, dušobrižnika u Kölnu, te sudjelovanje našeg đakona fra Ivana. Pjevanje je animirao dječji zbor „Gospini anđeli“ pod ravnanjem s. Sofije.

U euharistijskom slavlju prvopričesnici su recitirali, čitali čitanja, pjevali psalam, predmolili molitvu vjernika i prinosili svoje darove, od kojih posebno valja istaknuti dar za siromašne - skupili su oko 1.600 kn za potrebne u župi.

Na kraju slavlja naš gvardijan i župnik fra Kristian zahvalio je svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svečanost prve pričesti odvije na lijep i skladan način.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA IZ

ŽIV

OT

A Ž

UPE I SA

MO

STA

NA

�0 GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

Nastupi naših zborova„Gospini anđeli“ na Zlatnoj harfi

U subotu 25. svibnja u Drnišu je održana smotra dječjih zborova Zlatna harfa, u kojoj je

sudjelovalo 7 dječjih zborova, među kojima i naš dječji zbor Gospini anđeli pod ravnanjem s. Sofije Vuković i Anđelka Nikolića.

U 10.30 sati slavljena je misa koju je predvodio mjesni župnik fra Petar Klarić. U misi je kao đakon sudjelovao naš fra Ivan Vuletić, koji je, uz nekoliko roditelja, bio pratnja našeg zbora.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je drugi dio programa - pojedinačni nastup zborova. Predstavnici zborova izvlačili su kojim će redom zborovi nastupiti te koju će pjesmu iz „košarice“ otpjevati. Gospini anđeli otpjevali su pjesmu „O Kruše živi, milostivi“

iz „košarice“ te po svom izboru pjesmu za Godinu vjere „Vjerujem tebi, Stvoritelju“.

Poslije završetka programa domaćini su sve zborove počastili ručkom, a zatim su naši zboraši otišli na Visovac, gdje su mogli uživati u ljepoti tog poznatog otočića.

Nastup velikog zbora u MeđugorjuU sklopu devetnice Kraljici mira u srijedu

19. lipnja naš veliki mješoviti župni zbor, pod ravnanjem s. Sofije Vuković i Anđelka Nikolića, nastupio je animirajući pjevanje na večernjoj misi kod crkve sv. Jakova u Međugorju. Nakon svete mise zboraši su otišli na čašćenje u restoran Most kod Ljubuškog. Tom prilikom naš gvardijan i župnik fra Kristian zahvalio je članovima zbora za pjevanje na liturgijskim slavljima u našoj župi.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA U nedjelju 14. srpnja 2013. fra

Ivan Vuletić proslavio je mladu misu u župi Presvetog Trojstva

u Slivnu pod geslom „Gospodine, u tebe se uzdam“. Kum mladomisnika bio je fra Zoran Kutleša, naš samostanski i župni vikar, a propovjednik dr. fra Željko Tolić, magistar postulanata i profesor na KBF-u u Splitu. U koncelebraciji su bili mladomisnici fra Antonio Mravak i fra Šimun Markulin, provincijal fra Joško Kodžoman i još 12 svećenika. U slavlju su sudjelovali župljani župe Slivno, rodbina, prijatelji, kao i vjernici iz naše župe jer je fra Ivan u Imotskom obavljao đakonski praktikum. Ceremonist u slavlju mlade mise bio je naš gvardijan fra Kristian.

Slavlje je započelo procesijom od župne kuće do crkve, kod koje je bio pripremljen oltar. Kod oltara otac Milan blagoslovio je svoga sina mladomisnika. Prigodne riječi pozdrava zatim je uputio župnik fra Zoran Jonjić. Nakon toga mladomisnik je započeo euharistijsko slavlje, koje je pjevanjem animirao naš veliki župni zbor, pod ravnanjem s. Sofije i Anđelka Nikolića. Fra Zoran Kutleša nakon pričesti čestitao je mladomisniku i kao kum u njegovo ime zahvalio svima koji su doprinijeli u organizaciji ovog slavlja te pozvao župljane i uzvanike da se pridruže slavlju kod obiteljskog stola. Na kraju slavlja mladomisnički blagoslov su udijelili mladomisnici fra Ivan, fra Antonio i fra Šimun.

Nakon svete mise slavlje je za sve uzvanike nastavljano u šatoru kod obitelji Vuletić. Program je vodio mladomisnikov kum fra Zoran. Nakon molitve i blagoslova jela fra Zoran je pozvao provincijala fra Joška Kodžomana da uputi prigodnu riječ mladomisniku. O. Provincijal je rekao na početku da mladomisnika poznaje još od sjemenišnih dana. Naglasio je kako je ovo zajedničko slavlje Provincije i obitelji jer se svi radujemo ovom našem mladomisniku koji će unijeti svježinu kao mladi franjevac-svećenik. Zahvalio je obitelji što je darovala svoga sina Crkvi i Provinciji. Posebno je zahvalio na molitvama obitelji koje su pratile

mladomisnika na njegovom putu. Zahvalio je i Slivanjcima koji su dali mnoga redovnička i svećenička zvanja te nadodao kako je potrebno nastaviti moliti za nova duhovna zvanja. Obraćajući se fra Ivanu rekao je kako se od svećenika mnogo očekuje u njegovu životu i zato mu je zaželio da ga u svećeničkom životu prati obilje Božjeg blagoslova.

Na kraju ovog izvještaja valja spomenuti da je na sastanku provincijskog definitorija, održanom 9. srpnja ove godine, mladomisnik fra Ivan predložen za novoga župnog vikara u našoj župi, što je o. Nadbiskup potvrdio te ga od dana 1. kolovoza imenovao župnim vikarom Imotskog. Fra Ivanu želimo dobrodošlicu u našu župu i plodno djelovanje u Imotskom i Imotskoj krajini.

Mlada misa fra Ivana VuletićaIZ

ŽIV

OT

A Ž

UPE I SA

MO

STA

NA

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

„Gospe Anđela, čuvaj i brani vjeru, poštenje, Imotski kraj!“ Svake godine pjevamo ovaj pripjev u slavlju naše nebeske zaštitnice Gospe od Anđela. Vjerujem da je u Godini vjere ovaj pjevani zaziv još usrdnije izlazio iz naših srca i usta jer smo, svjesni svoje ljudske nestalnosti i slabosti, molili našu Majku da čuva i brani našu vjeru. Kao i svake godine, priprava za slavlje bila je svečana devetnica.

Devetnica

U srijedu 24. srpnja počela je devetnica Gospi od Anđela, zaštitnici Grada i Imotske krajine. Svaki dan devetnice zavjetni je dan pojedinih dijelova naše župe te ujedno hodočasnički dan neke od župa imotskoga samostanskog okružja. Svete su mise predvodili i propovijedali svećenici koji djeluju u župama koje su imale svoj hodočasnički dan, a pjevali su njihovi župni zborovi. Po običaju, prvih šest dana devetnice slavili smo u crkvi sv. Franje, a zadnja tri dana kod crkve Gospe od Anđela na Topani.

Zadnji dan devetnice u četvrtak 1. kolovoza u 12 sati u crkvi sv. Franje svečano je otvoren porcijunkulski oprost. Oprost je otvorio gvardijan fra Kristian, a otvorenju su prisustvovali franjevci iz imotskoga samostanskog okružja i vjernici imotske župe.

Nakon otvorenja oprosta vjernici su imali priliku za svetu ispovijed.

Porcijunkulski oprost dobio je sveti Franjo od pape Honorija 1216. godine te se može dobiti o blagdanu Gospe od Anđela ako vjernik pohodi crkvu, ispovijedi se, sudjeluje u misi i pričesti se, izmoli Vjerovanje, Oče naš i molitve na nakanu Svetog oca. Porcijunkulski se oprost može dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza navečer.

Uočnica i bdijenjeU četvrtak 1. kolovoza proslavljena je

uočnica Gospe od Anđela. Od 18 sati vjernici su imali mogućnost ispovjediti se kod crkve Gospe od Anđela na Topani, gdje je u 19 sati slavljena misa uočnica, koju je predvodio fra Vinko Gudelj, župnik Prološca, uz koncelebraciju fra Zorana Kutleše, samostanskog i župnog vikara u Imotskom. Pjevanje je animirao župni zbor iz Prološca pod ravnanjem s. Filipe Smoljo.

U propovijedi je fra Vinko predstavio Blaženu Djevicu Mariju kao ženu nade, koja nas kršćane današnjice potiče na isti stav. Marijina je nada izvirala iz njezine vjere, a tako i naša vjera treba rađati čvrstu i postojanu nadu.

Nakon svete mise u 21 sat u crkvi sv. Franje započelo je bdijenje kao neposredna

Proslava Gospe od AnđelaIZ

ŽIV

OT

A Ž

UPE I SA

MO

STA

NA

duhovna priprava za svetkovinu Gospe od Anđela. Bdijenje je pripremio i predvodio o. gvardijan.

Svetkovina Gospe od AnđelaNakon devetodnevne priprave u petak 2.

kolovoza, na svetkovinu Gospe od Anđela, u crkvi sv. Franje slavljene su mise u 7 i 10.30 sati, a središnje je slavlje započelo u 18 sati procesijom od crkve sv. Franje do Topane, do spomenika poginulim braniteljima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski. Procesiju je animirao fra Kristian, a glazbeno su je popratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim.

U euharistijskom slavlju u koncelebraciji s o. biskupom bilo je 20 svećenika, među kojima i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman te bivši provincijal fra Željko Tolić, koji je ovom prigodom samostanu poklonio misnicu s likom Gospe od Anđela, koju je nosio mons. Kutleša. Ceremonist u slavlju bio je fra Zoran.

Ove je godine pjevanje na središnjem slavlju po prvi put animirao veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković.

U propovijedi je mons. Kutleša ponovio prisutnim vjernicima Isusov poziv da njegovi učenici budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Sol je bijela i zato ponajprije označuje čistoću, odnosno život u skladu s moralnim principima koje je Bog dao čovjeku. S druge strane, sol čuva, konzervira hranu, pa je o. biskup na temelju toga pozvao vjernike da čuvaju tradicionalne vrijednosti, po kojima je Imotska krajina tijekom povijesti bila prepoznatljiva: vjeru, obitelj i nacionalnu svijest.

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio o. provincijal čestitavši svima blagdan Gospe od Anđela i potaknuvši vjernike da odvažno žive svoju vjeru u današnjem društvu. Nakon njega prigodnu je riječ uputio gvardijan, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela proslavi na svečan i dostojanstven način.

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

Dan pogibije fra Rafe Kalinića, 24. rujna, u našoj se Provinciji od ove godine slavi kao Dan mučenika

Provincije. Na samostanskom kapitulu imotskoga samostanskog okružja određeno je da se u imotskom okružju za ubijene fratre naše Provincije slavi svečana sveta misa u nedjelju 22. rujna.

Sveta misa slavljena je u crkvi sv. Franje u 19 sati, a predvodio ju je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar, uz koncelebraciju gvardijana i župnika fra Kristiana Stipanovića, magistra postulanata fra Željka Tolića te još 8 svećenika. Na početku slavlja gvardijan je pozdravio prisutne vjernike i svećenike te je pročitao imena naših fratara ubijenih od 1942. do 1948.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je naglasio da se sjećamo fratara koji su bili vjerni Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu. Trebamo stoga zahvaliti Bogu za njihove živote, ali se i ugledati u njihov svijetli primjer te tako i sami biti svjedoci Isusa Krista, crpeći iz euharistije snagu za istinski kršćanski život.

Dan mučenika ProvincijeIZ

ŽIV

OT

A Ž

UPE I SA

MO

STA

NA

Jedna od pjesama u čast sv. Franje nosi naslov “Serafe ljubavi”. No, sv. Franjo nije bio samo čovjek ljubavi, nego

prvenstveno čovjek vjere, iz koje je izvirala njegova ljubav prema Bogu i ljudima. Stoga smo u čitavoj Godini vjere nastojali obnoviti svoju vjeru po primjeru i zagovoru sv. Franje, a osobito u proslavi njegove svetkovine.

DevetnicaU srijedu 25. rujna počela je devetnica

sv. Franji, naslovniku i zaštitniku naše župe i samostana. Svete mise prvih šest dana devetnice predvodili su i propovijedali fratri imotskoga samostanskog okružja. Prvi dan devetnice euharistijsko je slavlje predvodio fra Rafael Begić, pastoralni pomoćnik u Prološcu, a u koncelebraciji je bio gvardijan i župnik fra Kristian. Gvardijan je na početku pozdravio sve prisutne vjernike uz želju da ova devetnica sv. Franji, koju slavimo u Godini vjere, bude duhovna obnova pojedinih vjernika i čitave župne zajednice.

U prigodnoj propovijedi fra Rafael je predstavio sv. Franju kao čovjeka koji je dobro iskoristio talente koje mu je Bog dao i tako postao svet. I mi trebamo prepoznati brojne talente kojima nas je Gospodin obdario i tako živjeti ispunjen život da jednom budemo dionici radosti Božje.

Na kraju misnog slavlja gvardijan je blagoslovio novi procesionalni srebrni križ, koji je, prigodom Godine vjere, samostanu darovao fra Petar Vrljičak, župnik Baške Vode. Križ je rad prof. Hrvoja Ljubića.

UočnicaNa zadnju večer devetnice sv. Franji u

četvrtak 3. listopada u 19 sati slavljena je svečana sveta misa uočnica koju je predvodio fra Stipe Nimac, duhovni asistent Splitsko-dubrovačkog područja Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) i profesor na KBF-u u Splitu, uz koncelebraciju gvardijana fra Kristiana i još 10 svećenika. Fra Stipe je od 1. do 3. listopada vodio trodnevnu duhovnu obnovu za OFS imotskoga samostanskog okružja te predvodio misna slavlja i propovijedao.

Proslava sv. Franje

Nakon svete mise fratri iz samostanskog okružja u zajedništvu s ostalim vjernicima slavili su Obred preminuća sv. Franje. Na kraju obreda, koji je predvodio gvardijan, prisutni su vjernici mogli iskazati štovanje moćima sv. Franje.

U 21 sat u crkvi sv. Franje započelo je bdijenje kao neposredna duhovna priprava za svetkovinu Serafskog oca. Bdijenje je pripremio i predvodio fra Kristian.

Svetkovina sv. FranjeNakon devetodnevne priprave svečano

smo proslavili svetkovinu svoga zaštitnika sv. Franje. Središnje slavlje počelo je u 10.30 sati procesijom, koju je animirao gvardijan, a sviranjem su je pratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim.

Nakon procesije uslijedilo je u crkvi sv. Franje euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Mario Knezović, župnik Kočerina, uz

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

koncelebraciju 10 svećenika. U prigodnoj propovijedi fra Mario je potaknuo prisutne vjernike da nastoje u svom životu imati iskustvo Isusa Krista kakvo je imao i sv. Franjo. Naveo je iskustvo Franjina susreta s gubavcem, u kojem je Asiški svetac doživio preobražavajuću snagu Kristove ljubavi. I mi možemo u gubavcima svoga vremena susresti Krista i iskazati im Kristovu, slobodnu i oslobađajuću ljubav, ljubav koja liječi rane srca i na taj način obnavlja Crkvu.

Na kraju misnog slavlje prisutne je vjernike pozdravio o. gvardijan, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli skladnoj i dostojanstvenoj proslavi. Svima je čestitao svetkovinu sv. Franje, osobito članovima franjevačke obitelji. Na kraju je posebno zahvalio fra Petru Vrljičku, župniku Baške vode, koji je prigodom Godine vjere samostanu darovao srebrni procesionalni križ.

Poslije euharistijskog slavlja članovi mjesnog bratstva OFS-a pripremili su ispod samostanskog cedra zakusku za svoje goste iz drugih bratstava imotskoga samostanskog okružja i domaće framaše.

Obećanja framašaTradicija je u imotskome samostanskom

okružju da novi članovi svih bratstava Franjevačke mladeži (Frame) svoja prva obećanja daju na večernjoj misi na svetkovinu sv. Franje. Tako je i ove godine 85 mladih po prvi put obećalo da će svoju mladost posvetiti Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz sljedećih bratstava: Imotski (25), Lovreć (6), Podbablje (12), Proložac (7), Runović (8), Vinjani (19) i Zmijavci (8).

Euharistijsko slavlje u 18 sati u crkvi sv. Franje predvodio je fra Ivan Vuletić, duhovni asistent Splitsko-dubrovačkog područja Frame i mjesnog bratstva Imotski. U koncelebraciji su bili fra Jakov Udovičić, duhovni asistent Frame Vinjani, fra Vinko Gudelj, duhovni asistent Frame Proložac, i fra Nedjeljko Čarapić, duhovni asistent Frame Podbablje. Pjevanje je animirao zbor naše Frame.

Na kraju svete mise naš je gvardijan čestitao svim prisutnim vjernicima svetkovinu sv. Franje, a posebno framašima koji su dali svoja prva obećanja. Nakon svete mise slavlje se nastavilo zakuskom za framaše pod samostanskim cedrom.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

Fra Vjeko ušao u 100. godinu

K ada neka osoba doživi duboku starost, onda je svaki dan u njezinu životu poseban i zaslužuje pažnju

okoline. Vjerujem da mnogi koji poznaju fra Vjeku Vrčića, najstarijeg člana Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i najstarijeg svećenika u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, sa zanimanjem prate vijesti o njemu i njegovim proslavama. Nedavno je proslavio osobit jubilej – 75 godina svećeništva, a 28. veljače ušao je u 100. godinu života. Taj smo nesvakidašnji događaj svečano proslavili u našem samostanu.

Na svečanom ručku sudjelovala su braća iz samostanskog okružja, a svečanosti je na poseban način doprinio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, koji je rado došao čestitati rođendan svom starom prijatelju fra Vjeki, koji ga poznaje od djetinjstva.

U svojoj čestitci o. nadbiskup istaknuo je fra Vjekin dugogodišnji rad u Nadbiskupiji, od Metkovića do Vrgorca, na čemu mu je u ime svih prijašnjih biskupa, kao i u svoje i u ime svih svećenika Nadbiskupije od srca

zahvalio. Naglasio je da se fra Vjeko istaknuo kao čovjek, kao svećenik i kao redovnik. Mons. Barišić fra Vjeku vidi kao svećenika u habitu i fratra s kolarom, jer je bio vrijedan član svoje Provincije i Nadbiskupije. Kao rođendanski poklon o. nadbiskup dao je fra Vjeki krunicu koju je dobio od pape Benedikta XVI. za njegova posjeta našoj Domovini.

Nakon nadbiskupove čestitke gvardijan fra Kristian pročitao je čestitku o. provincijala fra Joška Kodžomana, koji zbog spriječenosti nije mogao prisustvovati svečanosti. O. gvardijan čestitao je fra Vjeki u ime svih fratara imotskoga samostanskog okružja i zaželio da dogodine zajedno proslavimo fra Vjekino stoljeće.

Na kraju je slavljenik zahvalio svima koji su došli na slavlje njegova rođendana, osobito o. nadbiskupu Marinu, koji je uz svoje brojne obaveze našao vremena doći na proslavu. Fra Vjeko je nadasve zahvalio Bogu koji ga je dubokom starošću nagradio za njegov predani svećenički rad i dao mu tako mogućnost pokore za sve njegove ljudske slabosti. Zahvalio je svima koji su doprinijeli proslavi njegova 99. rođendana i preporučio se zagovoru Blažene Djevice Marije, Gospe od Anđela.

Posebna rođendanska slavlja

�0 GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

Manda Brečić navršila 100 godinaU nedjelju 11. kolovoza u zajedništvu sa

svojim sinom Stipanom i kćeri Nedjeljkom, sa svojom unučadi, praunučadi, prapraunukom i prijateljima, Manda Brečić proslavila je svoj 100. rođendan. Manda je rođena 12. kolovoza 1913. u Zmijavcima (djevojačko prezime Šabić), a 1933. udala se za pok. Petra s kojim je rodila četvero djece – tri sina i kćer, od kojih je poteklo

9 unučadi, 10 praunučadi i jedno prapraunuče. Nakon muževe smrti 1964. Manda je ušla u mjesno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda (OFS), čija je danas najstarija članica.

U ime samostana i župe rođendan joj je čestitao gvardijan i župnik fra Kristian, a u ime svih članova OFS-a čestitku i poklon uručio joj je fra Zoran, samostanski i župni vikar te duhovni asistent OFS-a.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

Slavlja vojske i policijeSlavlje 3. „Imotske“ bojne

K ao i svake godine, tako je i ove svečano obilježena obljetnica osnutka 3. bojne 4. gardijske

brigade, poznate kao Imotska bojna, osnovane prije 22 godine. U subotu 1. lipnja u 10 sati na Topani su položeni vijenci kod spomenika poginulim braniteljima, nakon čega je gvardijan i župnik fra Kristian izmolio odrješenje za sve poginule pripadnike Imotske bojne.

Zatim su pripadnici 3. bojne od Topane u mimohodu došli u crkvu sv. Franje gdje je slavljena sveta misa, koju je predvodio fra Kristian. U prigodnoj propovijedi rekao je da mi kao kršćani vjerujemo u vječni život, kojega su dionici i naši poginuli branitelji. Pozvani smo čuvati uspomenu na njih, ali i boriti se za istinu o Domovinskom ratu, odnosno pravednoj borbi za slobodu naše Domovine, na što nas obvezuju životi naših branitelja.

Na kraju slavlja pozdravio je sve prisutne te čestitao pripadnicima Imotske bojne njihovu

obljetnicu. Osobito je pozdravio članove obitelji poginulih branitelja, napominjući da ovaj dan treba biti dan ponosa zbog borbe i pobjede za slobodu Lijepe naše.

Proslava 22. obljetnice osnutka 115. brigade

U ponedjeljak 29. srpnja svečano je obilježena 22. obljetnica osnutka 115. brigade, poznate kao Imotska brigada. Svečano euharistijsko slavlje u 10 sati za poginule pripadnike 115. brigade predvodio je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, uz koncelebraciju don Jakova Cikojevića, župnika Zagvozda.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je istaknuo kako su se u životima naših branitelja ostvarila blaženstva koja je Krist proglasio u Govoru na gori: Blago gladnima i žednima pravednosti, Blago mirotvorcima, Blago progonjenima zbog pravednosti. Budući da su tako živjeli, Bogu za njih zahvaljujemo i

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

vjerujemo u njihovo blaženstvo u vječnosti. Nakon mise na Topani kod spomenika

poginulim braniteljima u 11 sati bilo je polaganje vijenaca, nakon čega je gvardijan fra Kristian izmolio odrješenje za poginule branitelje.

Proslava 23. obljetnice osnutka policijskih snaga

U nedjelju 6. listopada u Imotskom u organizaciji Udruge policijskih branitelja iz Imotskog svečano je proslavljena 23. obljetnica osnutka policijskih snaga. Prije 23 godine 40 Imoćana uključilo se u hrvatske redarstvenike, a od njih su dvojica dala svoj život za slobodu Domovine.

U 10.30 sati u crkvi sv. Franje bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Zoran. U svojoj je propovijedi istaknuo kako se vjera živi molitvom, pokorom, dobrim djelima, ali i ljubavlju prema Domovini. Istinski vjernik radi za opće dobro svoga naroda, a upravo su to činili naši redarstvenici i vojnici u vrijeme Domovinskog rata.

U 12 sati na Topani bilo je polaganje vijenaca, a zatim je župni vikar fra Ivan Vuletić izmolio odrješenje za sve poginule branitelje.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

Ove su godine izdane dvije značajne knjige, koje su u našem samostanu na doličan način predstavljene široj

javnosti.

„Fra Vjekin vijek“Nakon dugog pripremanja iz tiska je u

nakladi Kulturno-umjetničke udruge Ujević iz Krivodola izišla knjiga „Fra Vjekin vijek“, u kojoj su sabrani gotovo svi članci koje je fra Vjeko Vrčić pisao za list „Imotska krajina“. Za izdavanje knjige najzaslužniji su Vesna Ujević i Bože Ujević, koji su proteklih mjeseci sa svojim suradnicima marljivo radili na njezinu uređenju.

U nedjelju 17. ožujka s početkom u 19 sati u našoj crkvi upriličeno je predstavljanje te knjige. Program je vodila Vesna Ujević, predsjednica Udruge Ujević. Knjigu su predstavili dugogodišnji urednik „Imotske

krajine“ Mladen Vuković i urednik knjige Bože Ujević. U programu su pročitani i neki odlomci iz knjige, a pročitali su ih Ivana Petričević, lektorica, te Vedran Mlikota i Ante Šućur, glumci. Pjesmom su predstavljanje popratili članovi klape „Bratovština sv. Stjepana“ iz Gorice, pod vodstvom Anđelka Nikolića.

Na kraju programa prisutnima se obratio fra Vjeko, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli izdavanju knjige. Osobito je zahvalio brojnim vjernicima koji su došli na predstavljanje knjige. Istaknuo je da je cijeli svoj život živio pod zaštitom Gospe od Anđela te je sve prisutne preporučio njezinom zagovoru.

Nakon predstavljanja za sve je uzvanike priređen domjenak u samostanskom blagovalištu.

Predstavljanje knjiga

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

„I bi tako“Na peti dan devetnice sv. Franji u nedjelju

29. rujna u crkvi sv. Franje održano je predstavljanje knjige „I bi tako“ dr. fra Željka Tolića, bivšeg provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, sadašnjeg magistra postulanata u Imotskom i profesora crkvene povijesti na KBF-u u Splitu.

Predstavljanje je održano nakon misnog slavlja koje je u 19 sati predvodio fra Željko, uz koncelebraciju gvardijana fra Kristiana, fra Marka Mrše, profesora crkvenog prava na KBF-u u Splitu, te fra Ivana Režića, studenta franjevačke duhovnosti na sveučilištu Antonianum u Rimu. Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uveličala klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.

U 20.15 sati počelo je predstavljanje, koje su glazbenim točkama obogatili članovi klape „Sveti Juraj“. Knjigu su predstavili Ivan Juroš, umirovljeni profesor hrvatskog jezika i književnosti na imotskoj gimnaziji, i fra Ivan Režić. Odabrane ulomke iz knjige krasnoslovila je Sanja Bago, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Stjepan Radić“ u Imotskom. Moderator predstavljanja bio je gvardijan.

Prema riječima samog autora, „knjiga s alegorijskim naslovom želi biti svjedočanstvo o jednom vremenu koje je trajalo devet godina (2003.-2012.), odnosno dva mandata u službi provincijala. Ona je samo djelomični, ni u kojem slučaju cjeloviti podsjetnik na ono što se u pojedinim prigodama pisalo i govorilo, na što se poticalo, što se poduzimalo i kako se u konačnici ostvarilo“.

Prof. Juroš predstavio je prva dva poglavlja knjige: Verba fratribus i Verba fratribus resurecturis. U prvom su poglavlju sadržana pisma koja je fra Željko kao provincijal u Vjesniku Provincije upućivao braći u domovini i inozemstvu. Prof. Juroš naveo je u kojim su sve prigodama nastala pisma te ih predstavio tematski. Drugo poglavlje sadrži fra Željkove govore prigodom smrti pojedine braće. Prof. Juroš od svih je govora posebno predstavio one o fra Silvestru Aračiću i fra Petru Sikavici.

Fra Ivan Režić predstavio je ostala poglavlja knjige. Posebno je predstavio treće poglavlje - Verba, dok je za ostala poglavlja kratko naveo što je u njima sadržano. Naime, treće poglavlje sadrži mali dio fra Željkovih propovijedi i govora, izlaganja i ponekih intervjua, izrečenih u različitim prigodama. Fra Ivan je istaknuo da se u svim svojim nastupima fra Željko istaknuo kao vrstan govornik i, što je još važnije, kao čovjek pun ljubavi prema Bogu, Gospi, Crkvi, Provinciji i Redu, Domovini te bratu čovjeku.

Na kraju predstavljanja prisutnima se obratio sam autor fra Željko, zahvalivši najprije dobrom Bogu od koga dolazi svako dobro. Zahvalio je svima zaslužnima za izdavanje i predstavljanje knjige „I bi tako“, na osobit način svojim suradnicima u devetogodišnjem vršenju službe provincijala. Istaknuo je fra Antu Udovičića, bivšeg tajnika Provincije, te fra Marka Mršu, bivšeg ekonoma Provincije, koji su pomogli u uređenju knjige. Zahvalio je svima koji su doprinijeli da se predstavljanje odvije lijepo i svečano, osobito braći u imotskom samostanu i predstavljačima te klapi „Sveti Juraj“.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

Iz života OFS-a i FramePrimanje u Framu

U nedjelju 10. veljače na večernjoj misi u 18 sati u crkvi sv. Franje bilo je primanje novih članova

u Franjevačku mladež. Frami je ove godine pristupilo 25 mladih koji su odlučili slijediti Krista po uzoru na svetoga Franju.

Euharistijsko je slavlje predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar. Obred primanja vodila je predsjednica mjesnog bratstva Daniela Todorić. Ona je u ime mjesnog bratstva Frame prihvatila želje mladih za ulaskom u bratstvo, a fra Zoran im je u ime Crkve i čitave franjevačke obitelji poželio dobrodošlicu u veliku franjevačku obitelj.

Izbori u mjesnom bratstvu FrameU petak 20. rujna u bratstvu naše Frame

održani su izbori za novo vijeće, koje će u narednoj godini voditi i animirati život i rad bratstva. Izborima je predsjedao Pero Mihaljević, predsjednik Splitsko-

dubrovačkog područja Frame.Nakon molitve i zaziva Duha Svetoga

imotski su framaši birali svoje vijećnike. Kao novo vodstvo imotske Frame izabrani su sljedeći framaši: Petra Dubravac za službu predsjednice, Tomislava Mustapić za službu potpredsjednice, Sara Mustapić za službu tajnice, Ivan Stipić za službu blagajnika, Marina Katavić za službu voditeljice formacije, Marko Mustapić i Josipa Glavaš za službu vijećnika. Oni su nakon izbora prihvatili svoje službe te primili Božji blagoslov kako bi mogli vršiti svoju službu na dobro cijeloga bratstva.

Uz njih sedmero članovi su vijeća imotske Frame Lidija Tolić (OFS), bratska animatorica Frame, i fra Ivan Vuletić, duhovni asistent.

Duhovna obnova za OFSObičaj je u imotskome samostanskom

okružju da se početkom listopada u našem samostanu organizira duhovna obnova za članove Franjevačkog svjetovnog reda (OFS)

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

kao neposredna priprava za svetkovinu sv. Franje Asiškog, naslovnika i zaštitnika imotskog samostana i župe.

Tako je ove godine u utorak 1. listopada u 17 sati počela trodnevna duhovna obnova za članove OFS-a župa imotskoga samostanskog okružja. Na obnovi su se okupili članovi mjesnih bratstava iz Imotskog, Podbablja, Prološca, Runovića, Vinjana i Zmijavaca. Voditelj duhovne obnove bio je fra Stipe Nimac, duhovni asistent Splitsko-dubrovačkog područja OFS-a.

U 17 sati bila je Večernja, a zatim je fra Stipe održao prigodno razmatranje na temu „Evanđelje i ljudsko dostojanstvo“. U 18.30 sati bila je krunica koju su predmolili članovi mjesnih bratstava OFS-a, a u 19 sati misa koju je predvodio fra Stipe, uz koncelebraciju fra Zorana Kutleše, duhovnog asistenta imotskog bratstva OFS-a.

Zavjetovanje OFS-aU srijedu 2. listopada, u sklopu devetnice

sv. Franji, u mjesnom bratstvu OFS-a sedam sestara dalo je svoje zavjete. Uz njih sedam zavjete su dale i dvije sestre iz bratstva Zmijavci. Euharistijsko je slavlje predvodio fra Stipe Nimac, duhovni asistent Splitsko-dubrovačkog područja OFS-a, uz

koncelebraciju fra Zorana Kutleše, duhovnog asistenta OFS-a u Imotskom.

Zavjete na godinu dana dale su Ljubica Jažić, Željka Krilić, Marina Mršić, Ninka Šušnjar, Marija Vidulin i Marijana Vidulin (Imotski) te Ana Mrkonjić i Ana Šabić (Zmijavci). Doživotne zavjete dala je Ana Buljan (Imotski). U ime OFS-a njihove je zavjete primio područni ministar Darijo Tolić, a svjedokinje su bile Ružica Budimir (Imotski) i Jasna Šabić (Zmijavci).

Izbori u mjesnom bratstvu OFS-aU nedjelju 20. listopada u našem bratstvu

OFS-a održani su izbori za novo vijeće tog bratstva, koje će u naredne tri godine voditi i animirati život i rad bratstva. Izborima je predsjedala Jasna Šabić, blagajnica Područnog vijeća i ministra bratstva Zmijavci.

Nakon molitve i zaziva Duha Svetoga birani su novi vijećnici. Kao novo vodstvo bratstva Imotski izabrani su: Ružica Budimir za službu ministre, Dragutin Koštro za službu zamjenika ministre, Ivana Mršić za službu tajnice, Zdravko Olujić za službu blagajnika, Angela Koštro za službu voditeljice formacije i Lidija Tolić za službu bratske animatorice Frame. Uz njih šestero članovi su vijeća fra Zoran Kutleša, duhovni asistent, i Josipa Glavaš, predstavnica Frame u vijeću OFS-a.

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I SAM

OST

AN

A

Fra Ante Madunić

U ponedjeljak 1. srpnja 2013. u crkvi sv. Franje fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije

Presvetog Otkupitelja, u 16 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Antu Madunića koji je preminuo u subotu 29. lipnja 2013. u 64. godini života, 39. redovništva i 36. svećeništva u KBC Firule u Splitu.

U koncelebraciji su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Ćubelić, naš gvardijan, župnik i dekan fra Kristian Stipanović i još 85 svećenika. Rodbina, časne sestre, bogoslovi i postulanti, prijatelji pokojnika i ostali vjernici došli su se oprostiti od fra Ante Madunića u velikom broju. Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem s. Sofije Vuković i Anđelka Nikolića.

Na kraju mise oproštajne govore održali su: don Ivan Ćubelić – u ime Splitsko-makarske nadbiskupije; fra Branko Brnas, gvardijan samostana u Zaostrogu - u ime bratstva tog samostana; fra Stipe Nimac – u ime fra Antinih kolega; fra Kristian Stipanović - u ime franjevaca imotskoga samostanskog okružja i svećenika Imotskog dekanata.

Sprovodne obrede nakon završetka mise zadušnice na groblju Gospe od Anđela prevodio je fra Kristian.

Sprovodi frataraFra Ante Madunić rođen je od oca Ivana i majke

Anđe r. Kovačić u mjestu Cista Provo 16. svibnja 1950. Iste je godine 29. svibnja i kršten u rodnoj župi.

Osmogodišnju osnovnu školu pohađao je u Cisti Provo od 1958. do 1966., nakon čega se upisuje u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. U međuvremenu je fra Ante, nakon završene druge godine Gimnazije, zajedno s kolegama, stupio u franjevački novicijat na La Verni u Italiji, gdje je položio i prve jednostavne zavjete 24. kolovoza 1969. Nakon godine novicijata i uspješno završene Gimnazije, fra Ante pohađa u Dubrovniku, Makarskoj i Jeruzalemu filozofsko-teološki studij u razdoblju od 1971. do 1975. godine. U Makarskoj, pred provincijalom fra Petrom Čapkunom, fra Ante je 4. listopada 1974. položio svečane zavjete. Sveti red đakonata primio je u Jeruzalemu 8. prosinca 1976., gdje je zaređen i za svećenika 29. lipnja 1977. Te iste godine, 17. srpnja proslavio je u rodnom mjestu svoju mladu misu.

U Provinciji je obnašao sljedeće službe. Kao mladomisnik imenovan je župnim vikarom u župi Podbablje. Nakon dvije godine 1979. imenovan je za službu tajnika Provincije. U toj službi ostaje tri godine. Od 1982. do 1985. vrši službe definitora Provincije, ekonoma Provincije i član je Ekonomsko-građevinskog vijeća Provincije. 1985. imenovan je gvardijanom i župnikom u samostanu i župi sv. Franje u Imotskom. Nakon šestogodišnjeg djelovanja u Imotskom imenovan je župnikom župe Igrane i ekskursorom župe Drašnice. 1994., dok su vjernici bili još u progonstvu, imenovan je župnikom Vrlike, gdje ostaje do 2003. godine, kada preuzima novu službu župnika u župi Proložac. Nakon osam godina te službe, 8. lipnja 2011. odlazi u samostan Zaostrog i otada je ad dispositionem ministri provintialis.

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

IZ Ž

IVO

TA

ŽU

PE I

SA

MO

STA

NA

Fra Dinko BekavacU utorak 8. listopada 2013. u 15 sati u

crkvi sv. Franje u Imotskom slavljena je misa zadušnica za pokojnog fra Dinka Bekavca, svećenika i franjevaca, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je preminuo u Zagrebu u nedjelju 6. listopada 2013. u 61. godini života, 43. redovništva i 35. svećeništva. Svetu je misu predvodio mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, a u koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, naš gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović te još 76 svećenika.

Na kraju mise oproštajne govore održali su: o. provincijal - u ime provincijskog bratstva; fra Mate Matić, gvardijan samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu - u ime bratstva tog samostana; fra Danko Glibotić, župnik pokojnikove rodne župe Studenaca – u ime svećenika i župljana rodne župe; fra Kristian Stipanović - u ime franjevaca imotskoga samostanskog okružja i svećenika Imotskog dekanata.

Nakon mise na groblju Gospe od Anđela bili su sprovodni obredi koje je predvodio gvardijan fra Kristian.

Fra Dinko Bekavac rođen je 16. rujna 1953. u mjestu i župi Studenci od oca Nikole i majke Mare r. Dragun. Kršten je 27. rujna iste godine.

Osnovnu je školu u rodnom mjestu pohađao od 1960. do 1968. godine, kada se upisuje u Franjevačko sjemenište u Sinju i pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju do 1973. godine. Fra Dinko 5. srpnja 1971. ulazi u franjevački novicijat na Visovcu. Nakon gimnazije studira na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj od 1973. do 1978. Svečane redovničke zavjete položio je 7. travnja 1978. u Zagrebu. Iste je godine po rukama mons. Frane Franića u Sinju primio i sveti red đakonata, a godinu dana poslije 1. srpnja 1979. u Otoku kod Sinja zaređen je za svećenika. Mladu misu fra Dinko je proslavio u svojim rodnim Studencima 22. srpnja 1979.

Prva služba koju je vršio jest služba župnog vikara u župi Proložac. Već iste godine (1979.) fra Dinko je premješten za župnog vikara u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, gdje ostaje do 1981., kada se vraća u Imotski za župnog vikara. Godine 1990. imenovan je privremenim upraviteljem župe Lovreć, a uskoro i župnikom iste župe na kojoj ostaje do 2000., kada se ponovno vraća u župu sv. Franje u Imotski, opet kao župni vikar. Službu župnog vikara u župi Čudotvorne Gospe Sinjske, obnašao je godinu dana od 2002. do 2003., nakon čega je premješten u župu Vinjani, u kojoj ostaje također godinu dana do 2004. kao župni vikar. Iste godine uprava Provincije ga je uputila u Zagreb s nalogom da posveti brigu svom zdravlju. Dvije godine nakon toga još jednom dolazi u župu Proložac, kao i na početku svoga svećeničkog života. Službu pastoralnog suradnika vrši godinu dana, od 2006. do 2007., kada ga uprava Provincije, zbog zdravstvenih razloga, ponovno šalje u Zagreb.

Ove se godine navršilo 10 godina od ustanovljenja postulature u Imotskom. Naime, na provincijskom

kapitulu održanom u travnju 2003. određeno je da se u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom osnuje provincijska postulatura kao zaseban odgojni zavod. Do tada ona se obavljala samo u sjemeništu u Sinju i to u sklopu gimnazijskog školovanja kandidata.

O postulaturiPostulatura je odgojni zavod i razdoblje

formacije u Franjevačkom redu. Svi oni koji žele biti franjevci moraju proći razdoblje postulature, koja je prvi dio formacije kandidata za franjevački život. To je neophodna etapa kao priprava za novicijat, tijekom koje se kandidat učvršćuje u odluci da se postupnim prijelazom obrati od svjetovnog na franjevački način života.

Dakle, svrha je razdoblja postulature da kandidat provjeri odluku o nasljedovanju Isusa Krista po načinu života sv. Franje i da se primjereno pripremi za novicijat. Da bi se ta svrha ostvarila, postulant je pozvan upoznati sebe kao osobu i svoj kršćanski identitet, ali i život zajednice u koju želi ući. Stoga postulanti sudjeluju u životu franjevaca u određenoj samostanskoj zajednici.

Postulatura u Imotskom U našoj Provinciji postulatura traje godinu

dana, a obavlja se u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom. Budući da je interes kandidata za postulaturu rastao, 2007. za potrebe postulature uređeno je potkrovlje samostana u kojem se nalaze prostorije postulature: 7 soba, dnevni boravak, čitaonica, predavaonica. U lipnju 2008. za potrebe postulature nabavljen je kombi.

Život postulanata u Imotskom sastoji se, najkraće rečeno, od molitve i rada. Duhovni život (molitva) čine svakodnevno sudjelovanje u slavlju euharistije, zatim molitva časoslova, razmatranja te pobožnosti (Gospina krunica, križni put…). Kad je riječ o radu, on se sastoji

10 godina Postulature u Imotskom

od predavanja kojima je cilj upoznavanje sv. Franje i franjevačke karizme, Svetog pisma, časoslova, pjevanja liturgijskih pjesama i sl. Također, postulanti pomažu u održavanju okoliša i čistoće samostana.

Boravak kandidata u Imotskom počinje 17. rujna, na blagdan Rana sv. Franje, a završava 17. lipnja, nakon blagdana sv. Ante. Kandidate u postulaturu prima provincijal, a u postulaturi ih prati magistar postulanata.

Odgojitelji i postulantiZa prvog magistra postulanata provincijska

je uprava imenovala fra Jakova Udovičića, župnog vikara u Imotskom. On je kao iskusni odgojitelj – prije je bio prefekt u sjemeništu i meštar u novicijatu – tu službu vršio tri godine, do 2006., kada je magistrom postulanata postao fra Miroslav Bustruc. Fra Miroslava je na toj službi 2007. zamijenio župni i samostanski vikar fra Kristian Stipanović, koji je ostao odgojitelj postulanata sve do 2012., kada je za tu službu određen fra Željko Tolić, bivši provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Na provincijskom kapitulu održanom u lipnju 2012. određeno je da u postulaturi budu dva odgojitelja, magistar i domagistar. Kao prvi domagistar postulanata imenovan je fra Edvard Sokol, tadašnji župni vikar Imotskog. Budući da je fra Edvard već u listopadu iste godine premješten na novu službu, za novog domagistra određen je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar.

Prve postulantske godine nije bio nijedan kandidat u postulaturi, tako da od 2004. kandidati za Franjevački red obavljaju postulaturu u Imotskom. 2004.-2005. bila su četvorica postulanata, 2005.-2006. dvojica, 2006.-2007. četvorica, 2007.-2008. osmorica, 2008.-2009. četvorica, 2009.-2010. petorica, 2010.-2011. osmorica, 2011.-2012. šestorica, 2012.-2013. trojica postulanata. Ove su godine u postulaturi trojica postulanata: Tino Čatlak iz Sinja, Nikola Dominis iz Postira na Braču i Nikola Žulj iz Knina.

SA SV

IH ST

RA

NA

�0 GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

Intervju s dr. fra Željkom TolićemSA

SVIH

STR

AN

ASA S

VIH

ST

RA

NA

K ao što možete pročitati u našem listu, ove se godine navršilo 10 godina od ustanovljenja odgojnog

zavoda Postulature u Imotskom. Tim povodom odlučili smo održati intervju s dr. fra Željkom Tolićem, magistrom postulanata i profesorom crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Prije službe magistra postulanata fra Željko je 9 godina, odnosno u dva mandata (2003.-2009. i 2009.-2012.) obnašao službu provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U vijestima iz života župe i samostana donijeli smo članak o predstavljanju fra Željkove knjige „I bi tako“, koja je, kako sam u uvodu kaže, svojevrsno svjedočanstvo o devetogodišnjem razdoblju njegova upravljanja Provincijom. S fra Željkom je razgovarao naš gvardijan fra Kristian.

Fra Kristian: Fra Željko, prije deset godina, kad ste postali provincijal, provincijski je kapitul odredio da se osnuje Postulatura u Imotskom. Koji su bili motivi, odnosno razlozi te odluke?

Fra Željko: Svaki razborit čovjek uči iz prošlosti, živi sadašnjost i zagledan je u budućnost. Tako je isto i s našom Provincijom. Na Provincijskom kapitulu 2003. sagledali smo situaciju u Provinciji u pogledu duhovnih zvanja te smo se, zadržavajući postojeće odgojno-obrazovne institucije, usmjerili prema budućnosti i donijeli odluku o osnivanju novog odgojnog zavoda u Provinciji. Uviđali smo, naime, činjenicu da, iz mnogovrsnih razloga, broj kandidata za Sjemenište sve više opada, a, nasuprot tome, da raste broj mladića koji se nakon završene srednje škole odlučuju za duhovni poziv sa željom da budu redovnici i svećenici. Ta činjenica bila je glavni razlog zašto smo tada odlučili da se u našem samostanu u Imotskom otvori novi odgojni zavod, Postulatura, upravo za ove mladiće. Praksa je pokazala da je ta odluka iz 2003. godine zaista bila dalekovidna.

Fra Kristian: U proteklih 10 godina u imotskom samostanu Postulaturu su obavila 44 mladića. Trenutno su trojica u samostanu. Te su brojke na neki način ohrabrujuće, ali ipak treba spomenuti kako jedan dio kandidata nakon Postulature odustane od duhovnog poziva. Kako vidite budućnost duhovnih zvanja u našoj Provinciji, zapravo u Domovini i Crkvi općenito?

Fra Željko: Tijekom cijele povijesti kršćanstva Isusove riječi „Tko želi biti savršen…“, „Tko hoće biti moj učenik“, „Žetva je velika, a radnika malo“ i mnoge druge uvijek su doživljavane kao poticaj i poziv. Mnogi su te riječi shvaćali osobno, kao da su upućene baš njima, te su se svrstavali u kolonu Isusovih sljedbenika. Međutim, to nepregledno mnoštvo pozvanih i odazvanih, ta nepresušna rijeka u Krista zagledanih i za njim upućenih, nije značilo i privilegij odabranih. Zanos i oduševljenje neophodni su jer se bez toga ne može nikamo poći niti se može što dogoditi. No, to još nije dovoljno. Uz želju, zanos i početno oduševljenje, potrebne su i druge kvalitete. Ponajprije fizičko zdravlje i mentalna stabilnost. K tome, tu su i druge kršćanske krjeposti, odnosno kvalitete, kojima bih pridružio i ustrajnost. Jer obrazovno-odgojni put vrlo je dug, a dug put zahtjeva i veliku strpljivost. Ona je neophodna, osobito kad je riječ o duhovnom pozivu. Budući da pojedincima to nedostaje, takvi ubrzo odustanu i vrate se „u svijet“, na početne položaje. Vatra koja se brzo upalila, još se brže ugasila. Nasuprot takvima, brojni su mladići-bogoslovi u našoj Provinciji, od kojih je veliki dio prošao i kroz našu Postulaturu, koji su ostali ustrajni i, unatoč nepovoljnom mentalitetu i okolnostima, ne gube zanosa, već ustrajno idu prema svom konačnom cilju, a to je „svečano“ redovništvo i misništvo. Nama starijima u redovništvu i misništvu ne ostaje ništa drugo doli nada da se ne pokolebaju i molitva da ustraju. Što se tiče novih duhovnih zvanja, za to zaista ne strahujem. Bog treba svoju Crkvu u ovom svijetu. On će se za nju i pobrinuti, bolje od ikoga, čak bolje i od svojih svećenika i njihovih

strahova za njezinu budućnost. Gospodin nam govori na putu, a Duh Božji puše gdje hoće i kako hoće. Njega se ne može ograničiti i limitirati. I upravo stoga što je božanska ustanova, koja nosi Božji pečat, Crkva neće propasti. A onih koji će je voditi i predstavljati, tih Bogu posvećenih osoba, ni danas ni do konca svijeta, neće nestati. Jer, ponavljam, radi se o Božjoj stvari. A Božje ne propada. I ja u to čvrsto vjerujem.

Fra Kristian: Danas se mnogo govori i u crkvenim i u svjetovnim krugovima o krizi Crkve. Kakav je vaš pogled, kao povjesničara, na stanje u Crkvi danas?

Fra Željko: S pogledom u retrovizor zapažam da se društvena situacija u zadnjih dvadesetak godina dramatično promijenila, u Europi i kod nas. Povezanost kršćanstva i društva, kao vodeća ideja Europe, nalazi se u krizi, čak u samom raspadanju. Razmak između Crkve i društvenih stremljenja porastao je. Rekao bih da Crkvi u Europi i u našoj Domovini vjetar danas oštrije udara u lice. Temeljne kršćanske vrjednote na prostorima europskog limesa danas su manje prihvaćene negoli prije trideset godina. Istovremeno su porasli socijalni i društveni problemi. Mislim prije svega na nezaposlenost mladih koji ne nalaze nikakav posao. Porasli su i unutarcrkveni problemi, na vidjelo su izbili neprimjereni događaji i neki nerazboriti postupci, zbog kojih su neki napustili našu Crkvu. Mnogi su razočarani, mnogi ravnodušni, mnogi od onih koji se angažiraju u opasnosti su da ostanu obeshrabreni. Vjerska pitanja, mislim na spomenuti europski limes, nisu više nikakva tema. No, zabrinjava me prije svega nedostatak vjerske radosti. Naime, nedostatak vjerske radosti svjedočanstvo je suprotno Radosnoj i oslobađajućoj vijesti naše vjere. Walter Kasper, nekoć biskup u biskupiji Rottenburg-Stuttgart, jednom je izjavio: „Es ist Zeit am Got zu denken“ (Vrijeme je da mislimo na Boga). Dijelim njegovo mišljenje jer uviđam da postoji zaista puno razmaka i odmaka, promjena i stremljenja u društvu, a nesnalaženja, ravnodušnosti, nedostatka radosti i ustrajnosti u Crkvi. Zamutili smo čistu, bistru i nenatrunjenu vodu na vlastitom „Izvoru“ pa „pijemo“ posljedice na svim razinama. Ipak, nedavni referendum, na kojem se većina hrvatskih građana i vjernika izjasnila za ustavnu definiciju braka koja je u skladu s kršćanskim načelima, daje mi vjerovati da smo zaista na putu ozbiljnog promišljanja Boga i njegove važnosti za naš osobni i društveni život, što me svakako raduje.

Fra Kristian: Kao provincijal uvijek ste poticali fratre u pastoralu na rad s Franjevačkim svjetovnim redom (OFS) i Franjevačkom mladeži (Frama). Kakvu ulogu, po vašem mišljenju, imaju OFS i Frama u Crkvi u današnjem vremenu?

Fra Željko: OFS i Frama dio su franjevačkog stabla i obitelji. Ta obitelj poznavala je razdoblja napretka i razdoblja nazadovanja. No, trajna je franjevačka karizma ostala čvrsta, kao maslina snažnih korijena. Toj čvrstoći, ali i ljepoti, njezinoj svježini i plodnosti, doprinosi svakako OFS i Frama. Kad je sveti Franjo kazao „Gospodin mi je dao braću“, onda je želio reći da je svatko tko mu se pridružio na putu kojim je on pošao zapravo dar. Nije pri tom mislio samo na one iz „prvog sata“ koji su mu se pridružili niti samo na braću iz Prvog reda. U svetačkoj viziji i po Božjem nadahnuću zahvaćao je sve one koji su već s njim i one koji će mu se kasnije pridružiti. Stoga je svaki član OFS-a i Frame jednostavno dar. Svaki je od njih, osobno i skupno, dar franjevačkoj obitelji i Crkvi. A u Crkvi Božjoj najveća je radost osjećati se darom. To nijedan član OFS-a ili Frame ne bi smio zaboraviti, kao što ne bi smjeli zaboraviti da su obdareni da budu dar. Ta svijest trebala bi uvijek biti prisutna u oblikovanju njihova poslanja i djelovanja u Crkvi.

I još nešto. Kad se netko osjeća i doživljava darom, on je onda sposoban za veličanstvena djela. Mislim, zapravo uvjeren sam u to, da je cjelokupna franjevačka obitelj pozvana na velika djela, da piše i ispiše povijest koja zadivljuje. Nije dosta diviti se svetom Franji i drugim franjevačkim velikanima. Nije dosta diviti se, o njima govoriti i slaviti ih zbog njihovih djela. Nije ih dovoljno prepričavati. Potrebno ih je nasljedovati. Ovdje u Imotskom. Volio bih da svi mi koji nosimo neki crkveni predznak, osobito franjevački, budemo i neki signum distinctivum (raspoznajni znak), koji će svojom darovanošću pisati svoju povijest i “svoje” Evanđelje. Da, svojom vjerom i zanosom, svojom vedrinom i svježinom, dobrotom i ljepotom, svojim darom i pozivom OFS i Frama to mogu. I zajedno sa svima nama to trebaju.

Fra Kristian: Proveli ste devet godina u službi provincijala, a završili ste službu pred godinu i pol dana. Kako s ove vremenske distance gledate na sve što ste radili i učinili kao provincijal?

Fra Željko: Biti provincijal u jednoj stoljetnoj, uglednoj i brojnoj Provinciji, kao što je naša, svakako je iznimna čast. Biti provincijal u takvoj Provinciji istodobno je velika odgovornost i

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI

SA S

VIH

ST

RA

NA

��

Stvaranjem naše države i ugovorom između Svete stolice i Republike Hrvatske na opću radost i zadovoljstvo

svih vjernika vjeronauk se vratio u naše škole nakon višegodišnjeg bezbožnog komunizma. Postao je izborni predmet i trebalo ga je uvesti u redovnu nastavu. Kao ondašnjeg katehetu u župi sv. Franje u Imotskom fratri su me zadužili da odem u osnovnu i srednju školu i da se s ondašnjim ravnateljima dogovorim kako to ostvariti. Mi smo svećenici bili na svoj način spremni za školski vjeronauk, a bilo je i nekoliko laika vjeroučitelja.

„Stara komunjara“Najprije sam pošao u osnovnu školu.

Bio sam prvi svećenik koji je ušao na vrata te škole nakon 1958. Priznajem, bilo me je strah, ali su taj strah otklonili učenici koji su me veslo pozdravljali u hodniku same škole našim kršćanskim pozdravom „Hvaljen Isus i Marija“. Na hodniku me dočekao nastavnik Luka Markota, vođa smjene. Pozdravili smo se, a onda nam je prišao učenik Davor iz Glavine Donje, zagrlio Luku i rekao mi: „Oče, ovo vam je stara komunjara!“ Nasmijali smo se, a ja sam dodao: „Ali duša mu nije nikada bila komunjarska!“ Luka me je poveo ravnatelju. Ravnatelj osnove škole bio je Ante Vujević, član našega crkvenog zbora. Naravno da smo se dobro poznavali i prije te se često viđali. Ja sam mu iznio razlog svoga dolaska. On je predložio da se vjeronauk drži kao predsat ili zadnji sat i to u gornjoj zgradi, iz koje se nedavno iselila srednja škola. Rekao sam mu da ću se još dogovoriti s fratrima i ostalim vjeroučiteljima te da ću opet doći.

Vjeronauk ide u redovnu nastavuDan kasnije otišao sam u srednju školu. U

Imotskom je te godine izgrađena nova školska zgradu za sve četiri srednje škole: gimnaziju, ekonomsku, industrijsko-obrtničku i tehničku. Svaka je škola imala svoga ravnatelja, ali je jedan bio glavni ravnatelj za sve škole. Tada je to bio prof. Rafael Spajić. Njega sam dobro poznavao jer sam mu djeci držao vjeronauk. I u srednjoj školi mnogi su me učenici dočekali

s pozdravom „Hvaljen Isus i Marija“. Onda su me odveli do glavnog ravnatelja prof. Spajića. Pozdravili smo se kao pravi prijatelji i počeli razgovarati kako urediti satnicu vjeronauka. Dok smo razgovarali, u ured je ušao prof. Marijan Milinović koji je bio u županijskom vijeću u Splitu. I njega sam pozdravio i rekao mu zašto sam došao. On je odmah rekao doslovno ovako: „Vjeronauk jest izborni predmet, ali za one koji su ga izabrali to je predmet kao i svaki drugi. Vjeronauk ide u redovnu nastavu kao i svaki drugi predmet.“ Moram priznati da je to bilo drago ravnatelju Spajiću, a meni još draže.

Odmah poslije toga otišao sam u osnovnu školu do ravnatelju Vujevića i kazao mu kako smo uredili da vjeronauk u srednjim školama ide u redovnu satnicu. On se složio da tako bude i u osnovnoj školi. Tako smo mi u Imotskom od samoga početka vjeronauk imali u redovnoj nastavi, dok je nekim školama za to trebalo i nekoliko godina.

Vjeroučitelji - svećenici u srednjim školama

Neko vrijeme radio sam i u osnovnoj i u srednjoj školi. Bilo je više svećenika koji su duže ili kraće razdoblje radili kao vjeroučitelji u srednjoj školi. Spominjem njihova imena i ujedno im od srca zahvaljujem na uloženom trudu. To su: fra Dinko Bošnjak, don Srećko Franić, fra Zoran Kutleša, don Marinko Jurišin, don Petar Čondić, fra Ljubomir Šimunović, fra Filip Budić, fra Nikica Ajdučić, fra Kristian Stipanović, fra Ivan Macut i fra Ivan Režić. Ja sam umjesto s. Ljiljane Todorić preuzeo maturante gimnazije i ekonomske škole. Malo kasnije smo, u dogovoru s katehetskim predstojnikom naše Nadbiskupije i ravnateljem gimnazije, novopridošli vjeroučitelj Josip Domazet i ja preuzeli cijelu gimnaziju. Njemu je trebao rad u gimnaziji kako bi on imao puno radno vrijeme, a meni je deset sati tjedno bilo sasvim dovoljno. Tako sam radio u gimnaziji sve do 1. rujna ove godine kada sam pošao u mirovinu.

Priznajem da mi je uvijek bilo pomalo teško ići u školu, ali sam se zato uvijek radosno vraćao iz škole. Tu radost ne može nitko i ništa platiti. Škola i rad s učenicama doista je bio težak i

Prvi i, na žalost, posljednjiSA

SVIH

STR

AN

Aobveza. I upravo taj „trijumvirat“, odnosno čast, odgovornost i obveza, bili su moja svakodnevna misao, svaki moj korak, moj dan i moja noć, moj mir i nemir, san i nesanica. U to je spadala briga za braću, za karizmu i poslanje Provincije, za njezin identitet i tradiciju, duhovni rast i kulturni napredak, za materijalna dobra, za karitativna nastojanja i pastoralna stremljenja, za odnose s raznim institucijama izvana i redovnički život iznutra. Niti se precjenjujem niti podcjenjujem, realno gledam i mislim da se učinilo zaista puno. Nešto od toga nalazi se i u knjizi „I bi tako: 2003.-2012.“, koju sam objavio kao jedno svjedočanstvo o vremenu koje je trajalo devet godina, odnosno o dva mandata u službi provincijala. Premda obimna, ta je knjiga ipak samo djelomični, ni u kojem slučaju cjeloviti podsjetnik na ono što se u pojedinim prigodama pisalo i govorilo, na što se poticalo, što se poduzimalo i kako se u konačnici ostvarilo. U svakom slučaju, bilo je brižno, ponekad poglavarski strogo, ali uglavnom očinski toplo i bratski nježno; bilo je uspješno i bilo je plodonosno na svakom području. Ponosan sam na to vrijeme. Sudeći po tome koliko me braća i danas zovu i konzultiraju, mislim da i oni dijele moje mišljenje i osjećaje.

Fra Kristian: Pred nama je svetkovina Božića. No, Božić danas nije samo vjersko slavlje, nego i društveni događaj, čini mi se preopterećen popratnim sadržajima kao što su vanjske svečanosti, kupovanje i darivanje, kićenje ulica i kuća… Župa Imotski posvećena je svetom Franji, koji je osobito volio svetkovinu Božića. Kako na današnje vjernike može utjecati njegov primjer za slavlje svetkovine Isusova rođenja?

Fra Željko: Na žalost, današnji konzumistički mentalitet i agresivni trgovački komercijalizam potkrada nam Božić, nagriza njegov pravi smisao i značenje. Za trgovine i prodajne centre priprava za Božić ne počinje više s Došašćem, već mnogo ranije. Zašto? Zato što je to pogodno vrijeme kad se može dobro zaraditi, kad se ljude može lakše privući i novce im izmamiti. Potrošački mentalitet sve jače i napadnije grize, pritišće i potiskuje religiozni doživljaj Božića pa ljudi, da budu „in“, ne mogu zamisliti Božić bez silnih i najčešće skupocjenih poklona. Mali i simbolični pokloni više nemaju nikakvo značenje. Promijenili smo se pa se danas traži sve više, skuplje, glamuroznije. Pod agresivnošću svjetlećih žaruljica i reklama, raznih ponuda, božićnih popusta i akcija, mnogi se čak zadužuju i uzimaju kredite, samo da bi nekoga za Božić obradovali. I poslije zbrajaju štetu.

No, daleko od te buke i blještavila, takve božićne ponude i trgovačke akcije, misao mi ide u spilju u Grecciu, u Spoletskoj dolini, gdje je Franjo Asiški 1223. godine, da bi proslavio uspomenu rođenja Djeteta Isusa i doživio Božić iznutra, upriličio žive jaslice. Dao je napraviti jasle, donijeti slamu i dovesti vola i magarca. Došla su braća, zgrnuo se narod i šuma je, veli Franjin životopisac Bonaventura, odjekivala gromkim klicanjem. Čovjek Božji Franjo, obuzet velikom pobožnošću, stajao je pred jaslama. Bio je obliven suzama i ispunjen radošću. Propovijedao je nazočnom puku o rođenju siromašnog Kralja. Kad ga je htio nazvati imenom, zbog nježne ga je ljubavi nazvao Betlehemskim Djetešcem. Budući da je naša imotska župa posvećena upravo svetom Franji, onda bih želio nadodati i ovo: Franjo je bio potpuno Kristov, pripadao je Kristu kao što zvijezde pripadaju nebu. Njegova osobna povijest, svijet koji ga je okruživao, njegove intimne želje, njegove nade i napori, sve što je bio i želio biti, sve oko njega i u njemu… - sve je bilo označeno svjetlom Kristovim. Nije umio zaviriti u sebe, ako nije gledao njega; nije znao objasniti svoje postojanje, ako nije polazio od njega; nije bio sposoban u sebi probuditi nadu, ako se nije oslonio na njega; činilo mu se nemogućim živjeti onakav način života, ako nije učio od njega; nije znao živjeti bez Krista, ako ga nije osvjetljavalo njegovo svjetlo, ako ga nije obasjavala njegova milost, ispunjala njegova ljubav i prožimao njegov život. Ukratko, Franjo izvan Krista nije vidio sebe. Ako župljani ove župe, koja nosi časno Franjino ime, za ovaj Božić uhvate nešto, barem nešto iz ove Franjine baštine, oni će postati zaista bogati, silno bogati ljudi! I neće im onda Božić diktirati bljeskalice, ponude i akcije, nego njihova nutrina i njihovo Bogom bogato srce. A gdje je Bog, tu nema zbrajanja štete, tu je čovjek uvijek na dobitku. U tom duhu i ozračju, u svoje osobno ime i u ime naših postulanata, Nikole, Tina i Nikole, želim našim dragim Imoćankama i Imoćanima, u Domovini i inozemstvu, čestit i blagoslovljen Božić i Božićne blagdane, a Novu Godinu Gospodnju 2014. ispunjenu svakim blagoslovom, nebeskim i zemaljskim. Po zagovoru Gospe od Anđela, nebeske zaštitnice Imotske krajine, i svetoga Franje, budi tako!

Fra Kristian: Dragi fra Željko, hvala na ovom razgovoru, hvala što ste s nama podijelili svoja razmišljanja i poglede na crkvenu i društvenu stvarnost. U ime svih župljana i čitatelja Grada na gori zahvaljujem na čestitkama i lijepim željama te uzvraćam želeći Vam obilje Božjeg mira i radosti u Vašem svećeničkom i redovničkom životu.

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

zahtjevan, ali me je ispunjao radošću. Mogu posvjedočiti da smo svi mi vjeroučitelji, bilo svećenici, bilo laici, dobro bili primljeni i kod učenika i kod kolega nastavnika i profesora. Nikada nismo imali nekih posebnih problema i poteškoća.

Prvi i posljednjiNadao sam se da će me netko od naših

mlađih svećenika zamijeniti barem u gimnaziji, a to se uz malo dobre volje i moglo ostvariti. Na žalost, to se nije dogodilo, što mi je uistinu žao. Svećenik je u našim malim gradovima u školi i kod učenika i kod nastavnika dobro prihvaćen i on puno znači. Katehetski ured naše Nadbiskupije odredio je drukčije. Vjerujem da se mogao naći način da svećenik ostane barem u gimnaziji jer mlađi su svećenici bili spremni raditi u školi. S tugom u srcu mogu reći da se ostvarilo ono što je ova vlast istinski željela - ukloniti svećenike iz srednjih škola.

Što je palijativna skrb?

Palijativna je skrb sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja

potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću, koja značajno skraćuje životni vijek. U njoj se nastoji ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti te se pruža potrebna pomoć obitelji bolesnika.

Medicina je dugo vremena razvijana kao preventivna – ona koja nastoji spriječiti nastanak bolesti ili je što prije otkriti i kao kurativna – ona koja nastoji pobijediti bolest i odgoditi smrt.

Nekoliko posljednjih desetljeća u svijetu se razvija palijativna medicina kao dio palijativne skrbi. Došlo se do spoznaje kako je pošteno priznati točku nakon koje pobjeda nad bolešću više nije moguća. Liječnicima je vrlo teško priznati sebi da bolesnika ne mogu izliječiti („spasiti“), jer to shvaćaju kao svoj osobni poraz, usprkos godinama učenja, proučavanja, istraživanja i mnogih uspjeha u izlječenju drugih. Kako priopćiti bolesniku i obitelji tešku vijest o sigurnom gubitku i nemogućnosti pomoći? Što bi bilo da se bolest ranije otkrila, drukčije liječila…? Tko je kriv: pojedinac jer nije odmah pohitao liječniku; liječnici jer su zakasnili postaviti dijagnozu ili su morali primijeniti druge metode liječenja? Uz sve to, liječnika čekaju drugi bolesnici kojima treba pomoć, a vremena je malo…

Palijativna skrb u Imotskoj krajini

Sama smrt nije medicinski, nego socijalni događaj. Smrću svakog pojedinca nastaje gubitak za članove obitelji, susjede, rodbinu, prijatelje, općinu, državu. Palijativnim pristupom društvo nastoji pomoći potrebnima. Liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, farmaceuti, duhovnici, psiholozi, volonteri i udruge građana… - svi su pozvani biti dio tima palijativne skrbi.

Problemi palijativne skrbiNiz je problema koje treba rješavati. Kad

nemoć medicine za izlječenje postane očita, što s bolesnikom? Hoće li takvog bolesnika smjestiti u hospicij – koji bi trebao biti velika lijepa zgrada, s dobro uređenim sobama u kojima bolesnik čeka smrt? Tko bi mogao osigurati toliko kapaciteta, kad to ne mogu ni najbogatije države svijeta? Ako već nema hospicija, treba li tražiti način smještaja u bolnici gdje umirući leže na krevetima koji bi se trebali koristiti za pomoć onima čija se bolest može izliječiti?

Hoće li bolesnika njegovati bližnji u njegovom domu? Imaju li potrebna pomagala: bolesnički krevet i madrac, toaletni stolac, kolica…? Jesu li im dostupni medicinski i drugi stručnjaci koji bi u obiteljskom domu pomogli olakšati simptome koji su s napredovanjem bolesti sve teži?

Kako pomoći obitelji? Bolest može biti dugotrajna i teška, zahtijevati danonoćnu prisutnost i djelovanje. Materijalno

I za krajKoristim ovu priliku da zahvalim

svim svojim učenicima te svim kolegama nastavnicima i profesorima. Sigurno je s moje strane bilo propusta i nesavršenosti, za što ih molim da mi oproste. Posebno zahvaljujem ravnatelju gimnazije „Dr. Mate Ujević“ prof. Borisu Karinu i ravnateljici osnovne škole „Stjepan Radić“ prof. Mari Pezo na prigodnom oproštaju prigodom mog odlaska u mirovinu. Meni i ostalim umirovljenicima uputili su riječi zahvale i priznanja te uručili prigodne darove, što je doista bilo lijepo, toplo i ljudski.

Rad u školama, unatoč težini, naporu i zahtjevnosti ostat će mi u lijepoj uspomeni. Ponosan sam što sam kao prvi svećenik ušao u naše imotske škole, ali sam ujedno i žalostan što sam posljednji svećenik vjeroučitelj u srednjim školama. Imotske srednje škole, koje pohađa više od 1500 učenika, ostale su bez svećenika.

fra Jakov Udovičić, vjeroučitelj u mirovini

SA SV

IH ST

RA

NASA

SV

IH S

TR

AN

A

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

iscrpljivanje i povećani troškovi neizbježni su. Kako uskladiti poslovne obveze i skrb o bolesnom članu obitelji? Kako izbjeći psihičko, fizičko i socijalno uništavanje obitelji?

Palijativna skrb u HrvatskojU svim državama Europske unije

postoji organizirana palijativna skrb, osim u Hrvatskoj. Iako je u zakonu odavno predviđena, palijativna skrb u našoj domovini razvija se na dobroj volji i entuzijazmu niza pojedinaca. Nedavno je usvojena strategija razvoja palijativne skrbi i očekuje se donošenje zakona o palijativnoj skrbi.

Naravno da i sada skrbimo o palijativnim bolesnicima. Od obiteljskih liječnika, sestara kućne njege, socijalnih radnika, svećenika, farmaceuta pa do različitih udruga. Istina, pomaže se, ali ne postoji sustav koji bi mogao učiniti i pomoći više.

U mnogim krajevima Hrvatske provodi se i razvija palijativna skrb, kao što pokazuju primjeri Istre, Osijeka, Rijeke i Zagreba. Zakoni predviđaju organiziranje sustava palijativne skrbi kao dijela zdravstvenog i sustava socijalne skrbi, ali on još uvijek ne postoji.

Kakvo je stanje u Imotskoj krajini?Gdje je Imotski u ovoj priči? Što smo do

sada učinili na razvoju palijativne skrbi u Imotskoj krajini?

Godine 2012. pokrenuta je inicijativa liječnika i udruga građana prema Ministarstvu zdravlja za otvaranje stacionara u Imotskom – odgovor je bio da se čeka master plan bolnica (ni do danas nije donesen).

O palijativnoj skrbi održano je predavanje za Franjevački svjetovni red i Framu, kao i za svećenike Imotskog dekanata. Važan događaj bio je 22. lipnja 2013. Naime, tada je održano Savjetovanje o palijativnoj skrbi u Imotskoj krajini. Sudionici su bili liječnici, medicinske sestre, farmaceuti, psiholozi, socijalni radnici, svećenici, volonteri i članovi udruga. Organizator je bilo Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu HLZ - Ogranak Split, uz pomoć Grada Imotskog i Turističke zajednice.

Nakon tog savjetovanja pokrenuta je akcija prikupljanja pomagala i formiranje

posudionice pomagala u koju su se uključili naši svećenici i radio Imotski. Planirano je stvaranje baze podataka dostupnih pomagala i potreba pojedinih bolesnika. Na prvoj radnoj sjednici Gradskog vijeća jednoglasno je usvojen zaključak kojim je od nadležnih zatraženo osnivanje općeg i palijativnog stacionara u Imotskom te nadopuna organizacije doma zdravlja odjelom palijativne skrbi.

Iz aktivnosti koje su ovdje navedene vidljiva je potreba i želja stanovnika Imotske krajine za razvojem palijativne skrbi.

Što dalje?U Ministarstvu zdravlja detaljno su

upoznati sa svime što je potrebno i što se može poduzeti. Očekuje se da oni prihvate provođenje pilot projekta, kao što već postoje takvi projekti u raznim dijelovima Hrvatske.

Temelj palijativne skrbi u Imotskoj krajini mora biti stacionar, uz koji bi se dalje razvijala posudionica pomagala i multidisciplinarni palijativni tim. Naravno, stacionar ne bi bio samo palijativni i nikako posebno mjesto za umiranje. U njemu bi se liječili bolesnici koji se ne mogu liječiti u kući, a nisu za bolničko liječenje, bez obzira jesu li palijativni.

Opći, ali ne i palijativni stacionari postoje u Sinju i Makarskoj, pa je za očekivati ispravljanje nepravde u kojoj se našla Imotska krajina. Pilot projekt u Imotskom trebao bi biti model po kojem će se nadograditi ostali slični stacionari u našoj županiji i šire.

Svi smo pozvani na korak više za poboljšanje uvjeta života u zavičaju. Nemojmo dopustiti da ovaj kraj ostane ili postane „suzna dolina“. Svaki pojedinac može doprinijeti razvoju palijativne skrbi.

Za dodatne informacije javite se svojim liječnicima, patronažnim sestrama, župnicima… Puno je stručnjaka i volontera već upoznato s palijativom i sudjeluju u pokretanju ovog projekta. Dodatne informacije za članove obitelji i stručnjake potražite na www.palijativna-skrb.hr.

Petar Strinić dr.medspecijalist obiteljske medicine

tajnik Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ – ogranak Split

Anđeo Božje velikodušnosti

Moj anđeo nije mali i sladak. Ne izaziva osmijeh, niti pobuđuje nježnost. Susreli smo se jednog

petka, dvadeset sedmog dana mjeseca kolovoza, sada već daleke tisuću devetsto devedeset devete godine u crkvi svetog Franje.

U trenutku ulaska u crkvu nisam znala da je to za mene dan prijelaza, kao što su dan rođenja ili dan umiranja, iako je molitva koju sam nosila u sebi bila jako ozbiljna, odlučna i tvrda.

Iza mene bila je još jedna u nizu neprospavanih noći i jedva sam se vukla. Nekim ljudima rak izjeda tijelo, a meni je izjedao duh i dušu. Ne pretjerujem. Čak ni ova usporedba nije dovoljno snažna da predočim stanje u kojem sam se nalazila. Isprobala sam mnoštvo duhovnih, medicinskih i narodnih lijekova, ali bez rezultata. Sva ljudska umnost bila je bespomoćna. Pomisao da bi moje vegetiranje moglo potrajati do u nedogled užasavala me, stoga mi je molitva, to jutro, glasila: „Bože, daj mi život ili smrt.“ Dok sam u crkvi, klečeći, molila

Priče

ružarij, iz klupa s moje lijeve strane dopiralo je neprestano šuškanje. Pogledala sam prema izvoru zvuka i vidjela pomalo čudnu ženu koja je upravo zagrtala haljinu ispod koje je bila druga, bijela haljina, opasana tkanim pojasom. Noge su joj djelovale mlađe od lica. Sa čvrsto začešljanom i zategnutom kosom nalikovala je kraljici dinara na talijanskim kartama. Imala je čudno lice, nisam mogla gledati u njega od tolike čudnovatosti.

Završila sam molitvu ružarija, odlučivši još jednom moliti žalosna otajstva. Prisjećala sam se svojih grijeha, krivih odluka i izbora. Oči su mi se punile suzama, kad odjednom, u trećem žalosnom otajstvu, dopre do mene pitanje: „Imaš li pet kuna?“ Podignem glavu, a nada mnom se nadvila kraljica dinara. Odjednom me obuze neka ljutnja. Promrsim nekako: „Evo ti sve što imam.“ I pružim joj šest i po kuna. Još dok sam govorila pomislim, što ako je ovo anđeo Božji, onda vidi moju ljutnju i zna za tuđe kune u posebnom pretincu novčanika. Obuzeo me osjećaj krivnje i nelagode. U to anđeo(?) otiđe.

SA SV

IH ST

RA

NASA

SV

IH S

TR

AN

A

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

uvijek me mučila krivnja zbog osjećaja koji me obuzeo u crkvi. I stvarno, zapita: „Imaš li pet kuna?“ Kune su mi već bile nadohvat ruke jer sam ih jedva čekala udijeliti. Ovog puta postupala sam kao neka ulizica. Treći put srele smo se na pola puta do moje kuće. Sjedila je na kamenu, nepomično, poput kipa. Vidjela sam je iz daleka. Već sam znala što slijedi. Išla sam prema njoj prebirući u sebi, ne moram se ja nikome ulizivati, pa ni anđelima, osobito ne njima. Kad sam se primakla, treći put uslijedi pitanje: „Imaš li pet kuna?“ Glas joj je opet bio bez emocija, nekakav ravnodušan. Odgovorim isto tako ravnodušno: „Nemam.“ Produžila sam dalje. Više se nikada nismo sreli.

Nedavno sam se sjetila ovog neobičnog lika. I opet ista dvojba. Anđeo ili žena? Odjednom mi padne na um opis anđela koji kao znak drži u ruci jedan denar. Žurno dohvatim knjigu tražeći opis. Ovaj anđeo nosio je ime Anđeo Božje velikodušnosti. Njegova zadaća u skladu je s opisanim zbivanjima.

Bila prosjakinja ili anđeo, nije važno. Kraljica dinara u svakom slučaju, za mene je znak, simbol Božje velikodušnosti prema meni.

Vesna Ujević

Moleći dalje, kroz suze koje su jače grunule, primijetim nju (ili njega, ne znam) pred slikom Gospe od Anđela. Lagano je prešla rukom preko Gospina lika, a onda zastala pred slikom svetog Franje koji skida Isusa s križa. Prošetala crkvom i vratila se iznova prebirati svoje blago u šuškavim vrećicama.

Na kraju molitve nekako spontano, bez razmišljanja, navrle su iz mene riječi: „Bože prepuštam se tvome milosrđu!“ U hipu, kao da mi je netko otvorio rupice na glavi, nešto je počelo izlaziti iz nje, nešto što sam doživjela kao dim ili maglu. Bila sam zatečena. Okretala sam se na sve strane, nigdje nikoga. Odjednom me preplavio osjećaj sreće, nevjerojatne lakoće, slobode. Ove prekrasne osjećaje nije prouzročilo to nešto, što je isparilo iz moje glave, nego spoznaja da se Bog zauzeo za mene, da me ljubi. Kući sam otrčala, odletjela. Od toga dana moj život se počeo korjenito mijenjati.

Prosjakinja, kraljica dinara ili anđeo Božji, još nisam odlučila kamo bih svrstala tu neobičnu osobu, napustila je crkvu prije mene. Nisam ni primijetila kad je otišla. Srela sam ju u gradu mjesec–dva kasnije, namjerno sam usporila hod, nadajući se da će ponovo pitati novac. Još

Judino drvo i bosiljak

Uz Isusovu muku i smrt nastale su kršćanske predaje o Judinu drvu i bosiljku. Judino drvo (Cercis

siliquastrum) dobilo je ime po apostolu Judi Iškariotskom, koji je, izdavši za šaku srebrnjaka svoga nedužnog učitelja Isusa Krista, prebacio konop preko grane toga drveta i objesio se zbog neizdržive gižnje savjesti.

Ovo spororastuće i dugovječno tvrdo drvo, s predivnim ljubičastim cvjetovima u doba ranoga proljeća, može se vidjeti na ulazu u Modro jezero i u uređenijim okolišima obiteljskih kućâ i školâ po gradu i Imotskoj krajini.

Bosiljak (Ocimum basilicum) jednogodišnja je aromatična biljka za koju se u Imotskoj krajini, a i šire, kao utjecaj duge turske vladavine, zadržalo ime masliđan sa sličnim izvedenicama (mesliđan, mrsliđan...).

Botaničari su ustvrdili da ova biljka potječe iz Indije, ali se s vremenom rasprostranila po svim mediteranskim zemljama. Zbog ugodna mirisa i ljekovitih svojstava koristi se kao bitan začin jelima, te za pripravljanje čajeva i ulja za masažu.

Prema predaji, bosiljak je narastao ispod križa na kojem su razapeli Isusa Krista, pa mu narod stoga, pripisuje posebne moći. I dan-danas se u Imotskoj krajini zadržao lijepi starinski običaj kada muškarci idu na svetu misu, da iza uha zataknu masliđanovu grančicu, dok je žene nose u ruci i u crkvi stave na klupu pored molitvenika i krunice.

Ante Čelan Gaganić

Emir i Ivana

T urci su vladali Imockon krajinon dvista dvajes’ i četri godine. Zapanćeni su ko nasilni osvajači,

ali među njiman je bilo i onizir koji su se prema pokorenon kršćanskon puku ponašali duševnije, bez obzira na moć i drugu viru.

S vrimenon su slabile početne okrutnosti, stapali su se z domaćin življen, dilili š njin dobro i zlo, život ji je približio jedni drugima. U ton ozračju rađale su se i ljubavi. Neke su

završavale brakon, a neke nisu. Nije in bilo suđeno. Jedna nesritna ljubav između Turčina Emira i kršćanke Ivane nadživila je svoje vrime...

Ivana je bila ćer jedinica iz poznate imocke familje, koja je od malena bila stalno u crkvi, resla i odgajala se uz časne sestre, pa nikoga nije iznenadilo šta je odlučila postat redovnicom. Koje li sriće kad je dala vične zavite virnosti i služenju Bogu i narodu.

Poslin dvi-tri godine, u sprovodu svoga dida

SA SV

IH ST

RA

NASA

SV

IH S

TR

AN

A

�0 GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

SA SV

IH ST

RA

NA

susrila je mladoga bega Emira iz susidne Vitine u Ercegovini. Neizbižni uzajamno upućeni pogledi unili su ljubavni plamac u njijovin mladin srcima. Emir je koristijo ritke prilike da bude u njenoj blizini, okuražio se i izjavijo joj ljubav, ali iz poštovanja nigda nije navaljiva da se uda za nj. Ni Ivani nije bilo lako: odolivala je razumu, ali ne i srcu, koje bi se uzlupalo pri pomisli na Emira, a kamoli ka’ bi ga vidila i usput š njin u prolazu nakratko popričala. Vrhunac je bijo ka’ joj je pružio ruku i čestita Uskrs. Umalo se nije srušila od uzbuđenja.

Istoga je dana bez dvoumljenja donila odluku o kojoj samo milosrdni Bog može dat konačan sud. Ijako je silno volila Emira, zbog

časnog i svetog poziva nije tila prikinit zavit vične čistote duše i tila, pa se sutra, u ranu prolitnu zoru bacila u Južno oko, jedno od dva Grbavčeva jezera, izvora rike Vrljike u Prološcu i skončala svoj mladi ovozemni život.

Iz njene ruke na površinu je ispliva cvit bile ruže, mali potočić prinijo ga je do Vrljike, a bistra Vrljika pronila kroz imotska naselja i polje njezinon draganu u Ercegovinu.

Beg Emir nika’ nije prižalijo smrt svoje ljubovce, nije se ženijo, doživijo je duboku starost, a ercegovački puk, i kršćanski i islamski, pantijo ga je ko plemenita i čestita čovika. Ante Čelan Gaganić

Konoba

Marjanica se još od momački’ dana òda piću. Z godinan mu udarilo u glavu, počejo bulaznit, priviđali

mu se bíli miševi, nije moga više vladat sa sobon. Familja mu je strogo zabranila da pije, nije smijo nigdi izać iz kuće, konoba s vinon i rakijon je bila stalno pod ključon, uvik je neko budno pazijo na nj...

Jedne nedilje, žena i dica odu nakratko u crkvu na večernju svetu misu, a njega ostaviše samog u zaključanoj kući. Kroz to vrime Marjanica je privrnio sve po kući ne bi li pronaša skriveni ključ od konobe, ali uzalud, pa sav izvan sebe skoči s ponistre u dvorišće, poleti do vrata konobe i pokuša ji tréšnjon na silu otvorit... Ne uspivši u ton, nogon snažno prokine po njiman i ljutio otrči u obližnju ogradu.

Čin su se njegovi vratili iz crkve, počeše ga tražit po kući i ogradi, dozivali ga, kumili da se vrati... Već je i noć pala, ali njega nema i nema.

Naposlitku, žena priđe vratiman konobe, otključa ji, širon rastvori, upali nutarnje svitlo, a potom se sakrije s dicon malo podalje...

Odjednon, negdi iz mraka izroni Marjanica i uleti u otvorenu konobu, baci se pod bačvu s vinom, ustiman i rukan obgrli kantulju, brzo je do kraja odvrne, a onda mu, napokon, kroz suvo grlo počne šišljat njegova uskraćena radost.

Domalo ga svega ozarenog ščepaše žena i dica i uz pogrde odvedu u kuću.

Ante Čelan Gaganić

Kuća inata

K rajen devetnestoga stolića živile su u Imockon dvi ugledne i bogate familje Kolombani i Radovinović.

Iz kuće Kolombani ponika je mladić Đakomo koji je ljubova dvi-tri godine sa svojon vrsnicon, lipon i umiljaton curon Ankon, iz kuće Radovinovića.

Zaručiše se, ali Đakomo pri’ samo vinčanje napusti Anku i raskine zaruke. Anka je očajavala, valja je i razumit: teško ju je povridio, nanio sramotu i njoj i njenin roditeljin, u varušu se samo o tomen raspredalo...

Život je teka dalje. Poslin par godina u Imocki službeno primiste jednog austrijskog časnika. Za vrime Korizme spazi Anku u crkvi i u procesiji na Veliki Petak, kavalirski je upozna i stupi š njon u vezu. Razvila se ljubav i za nekoliko miseci odlučiše se vinčat.

Dođe i taj dan. Puna crkva svetog Frane, uzvanikâ sa svi’ strana, mladenci s kumovin, roditeljin i rodbinon stadoše prid oltar, započme svečani virski obred vinčanja...

Kroz to cilo vrime njezin prvašnji zaručnik Đakomo stalno se upadljivo pokaziva iza

oltara i, gledajuć prema mladencin, pokvareno se smijuljijo i činijo nike nedolične grimase i pokrete.

Svak se od nazočni’ zgrozio njegovin uvridljivin ponašanjen, a najviše njezin pâpe, koji je jako volio svoju jedinicu Anku. Ijako je u dubini duše bijo iskreni virnik, osvetnički inat ga je toliko obuzejo da je ćeri i zetu nakon vinčanja, na svojoj parceli sagradijo veliku kuću odma’ priko puta Đakomove kuće i potpuno mu zaklonijo prilipi pogled prema drugin dilovin varuša, polju i planini Bijakovi.

Još dok se Ankina kuća gradila, mišćani su je prozvali Kućon inata.

Zaludu je kašnje Đakomo u produžetku svoje zagušene kuće nadoziđa drugu kuću: opet mu je pogled puca samo u Radovinovića dvore, a ta gradnja ga je toliko koštala da je potpuno novčano propa, proda je svu zemlju u polju, godinan se kod drugi’ zaduživa, poslovi su mu krenili nagore...

Jedne tmurne jesenske noći napustio je diliđencon Imocki i nika’ se više nije vratijo.

Ante Čelan Gaganić

SA S

VIH

ST

RA

NA

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

OST

ALO

OST

ALO

OST

ALO

OST

ALO

Pjesme

ČovječeČovječe, zašto se bojiš?Zašto dane svoje brojiš?Zar se bojiš jer si čovjek,A ne zato jer nisi čovjek?

Čovječe, ne boj se biti čovjek!

Nijemi svjedociS kamenom sljubljene,u zaborav utonulečekajući konac svoj.Ponosne i mirne, povratak žude iskonu iz kojeg su dozvane marom neznanih težaka,

Da opet jedno s iskonom budu

Biskup u bijelomDošao je biskup u bijelomMahnuo i na trenutak zastao U oku mu se zazrcalila suza i težina preuzetog jarma

No, domalo osmjehom ogrija okupljena srca

O Bože, kako si velik u svojim slugamaU poniznosti dok se odražava tvoja veličina i snagaBraćo i sestre, Dobra večer, prozborio jeI pustio srce da priča…

Pričaj nam još dugo, biskupe bijeliNek tvoja toplina zagrije hladni svijet cijeli

fra Ivan Režićfra Ivan Režić

�� GRAD NA GORI GRAD NA GORI ��

UV

OD

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 35, 2013. br. 1. (52.)

Izdaje:Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: ,ašeltuK naroZ arf ,ćivonapitS naitsirK arf

fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletic

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, Foto Olujić–Imotski

Naslovna stranica:

Zadnja stranica:

Tekući račun: SPLITSKA BANKA HR2330003-1100105793

ISSN 13304372

Uvodna riječ ....................................................................1

BOŽIĆNE TEMEKrist - ušatorena Riječ .................................................2 Božićni koncerti .............................................................4Božić na Franjin način ..............................................5

800. OBLJENICA DOLASKA SV. FRANJE NA NAŠE TLOProslava svetkovine sv. Franje .................................7Scenski prikaz „Franjo Asiški u zemlji Hrvata“..............................................................8Proslava 800. obljetnice dolaskasv. Franje na hrvatsko tlo ..........................................9Franjo i franjevci u hrvatskim krajevima ..........10

UZ GODINU VJEREOtvorenje Godine vjere ............................................15Uz Godinu vjere .........................................................16Dekret .............................................................................19Ima li tvoja vjera boju? ...........................................21

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava sv. Josipa ......................................................24Cvjetnica- Nedjelja Muke Gospodnje .......................25Slavlje sakramenta potvrde ...................................28Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku ........31Slavlje prve pričesti ...................................................33Susret ministranata ..................................................36„Gospini anđeli“ na Zlatnoj har�i ..........................37Slavlja naših branitelja ............................................38Redovničko oblačenje i zavjetovanje na Visovcu ..........................................39Proslava Gospe od Anđela ......................................40Misa za ubijene fratre .............................................42Gostovanje don Damira Stojića ............................43Sprovod fra Stipe Čirka ..........................................44Iz života OFS-a i Frame.............................................45Nesvakidašnji posjetitelji .......................................48Promjene u Provinciji, samostanu i župi ...........50

INTERVJUIntervju s dr. Petrom Strinićem ............................52

I NA KRAJU...Kulturno-umjetnička udruga „Ujević “................55Osvajači srca iz Konga ............................................57Priče .................................................................................58Pjesme ............................................................................58

Zaručnički tečaj i župna statistika ......................64

SADRŽAJ

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 35, 2013. br. 1. (52.)

Izdaje:Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: ,ašeltuK naroZ arf ,ćivonapitS naitsirK arf

fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletic

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, Foto Olujić–Imotski

Naslovna stranica:

Zadnja stranica:

Tekući račun: SPLITSKA BANKA HR2330003-1100105793

ISSN 13304372

Uvodna riječ ....................................................................1

BOŽIĆNE TEMEKrist - ušatorena Riječ .................................................2 Božićni koncerti .............................................................4Božić na Franjin način ..............................................5

800. OBLJENICA DOLASKA SV. FRANJE NA NAŠE TLOProslava svetkovine sv. Franje .................................7Scenski prikaz „Franjo Asiški u zemlji Hrvata“..............................................................8Proslava 800. obljetnice dolaskasv. Franje na hrvatsko tlo ..........................................9Franjo i franjevci u hrvatskim krajevima ..........10

UZ GODINU VJEREOtvorenje Godine vjere ............................................15Uz Godinu vjere .........................................................16Dekret .............................................................................19Ima li tvoja vjera boju? ...........................................21

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava sv. Josipa ......................................................24Cvjetnica- Nedjelja Muke Gospodnje .......................25Slavlje sakramenta potvrde ...................................28Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku ........31Slavlje prve pričesti ...................................................33Susret ministranata ..................................................36„Gospini anđeli“ na Zlatnoj har�i ..........................37Slavlja naših branitelja ............................................38Redovničko oblačenje i zavjetovanje na Visovcu ..........................................39Proslava Gospe od Anđela ......................................40Misa za ubijene fratre .............................................42Gostovanje don Damira Stojića ............................43Sprovod fra Stipe Čirka ..........................................44Iz života OFS-a i Frame.............................................45Nesvakidašnji posjetitelji .......................................48Promjene u Provinciji, samostanu i župi ...........50

INTERVJUIntervju s dr. Petrom Strinićem ............................52

I NA KRAJU...Kulturno-umjetnička udruga „Ujević “................55Osvajači srca iz Konga ............................................57Priče .................................................................................58Pjesme ............................................................................58

Zaručnički tečaj i župna statistika ......................64

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČObnoviti se na sliku Njegovu....................................................1

BOŽIĆNE TEMEHomilija dr. fra Željka Tolića na Polnoćku 2012. ..........2Slavimo zaodijevanje čovjeka u božanski život .............5

RAZMIŠLJANJAKrist – nada svijeta .......................................................................8Sakrament ispovijedi u svakodnevnom životu ...........11Vjera u oblaku neznanja .........................................................13

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava obljetnica svećeničkog ređenja .......................17Križni put za mlade ...................................................................18Proslava sv. Josipa ......................................................................19Cvjetnica - Muka ..........................................................................20Slavlje sakramenta potvrde ..................................................22Slavlje prve pričesti ..................................................................26Nastupi naših zborova .............................................................30Mlada misa fra Ivana Vuletića .............................................32Proslava Gospe od Anđela .....................................................34Dan mučenika Provincije .......................................................36Proslava sv. Franje ......................................................................37Posebna rođendanska slavlja ...............................................39Slavlja vojske i policije .............................................................41Predstavljanje knjiga ................................................................43Iz života OFS-a i Frame ............................................................45Sprovodi fratara .........................................................................47

SA SVIH STRANA10 godina Postulature u Imotskom ..................................49Intervju s dr. fra Željkom Tolićem ......................................50Prvi i, na žalost, posljednji .....................................................53Palijativna skrb u Imotskoj krajini ....................................55Priče ...................................................................................................57Pjesme ..............................................................................................62

Zaručnički tečaj ..........................................................................64

Kip Presvetog Otkupitelja

Kip sv. Franje

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 35, 2013. br. 1. (52.)

Izdaje:Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: ,ašeltuK naroZ arf ,ćivonapitS naitsirK arf

fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletic

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, Foto Olujić–Imotski

Naslovna stranica:

Zadnja stranica:

Tekući račun: SPLITSKA BANKA HR2330003-1100105793

ISSN 13304372

Uvodna riječ ....................................................................1

BOŽIĆNE TEMEKrist - ušatorena Riječ .................................................2 Božićni koncerti .............................................................4Božić na Franjin način ..............................................5

800. OBLJENICA DOLASKA SV. FRANJE NA NAŠE TLOProslava svetkovine sv. Franje .................................7Scenski prikaz „Franjo Asiški u zemlji Hrvata“..............................................................8Proslava 800. obljetnice dolaskasv. Franje na hrvatsko tlo ..........................................9Franjo i franjevci u hrvatskim krajevima ..........10

UZ GODINU VJEREOtvorenje Godine vjere ............................................15Uz Godinu vjere .........................................................16Dekret .............................................................................19Ima li tvoja vjera boju? ...........................................21

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava sv. Josipa ......................................................24Cvjetnica- Nedjelja Muke Gospodnje .......................25Slavlje sakramenta potvrde ...................................28Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku ........31Slavlje prve pričesti ...................................................33Susret ministranata ..................................................36„Gospini anđeli“ na Zlatnoj har�i ..........................37Slavlja naših branitelja ............................................38Redovničko oblačenje i zavjetovanje na Visovcu ..........................................39Proslava Gospe od Anđela ......................................40Misa za ubijene fratre .............................................42Gostovanje don Damira Stojića ............................43Sprovod fra Stipe Čirka ..........................................44Iz života OFS-a i Frame.............................................45Nesvakidašnji posjetitelji .......................................48Promjene u Provinciji, samostanu i župi ...........50

INTERVJUIntervju s dr. Petrom Strinićem ............................52

I NA KRAJU...Kulturno-umjetnička udruga „Ujević “................55Osvajači srca iz Konga ............................................57Priče .................................................................................58Pjesme ............................................................................58

Zaručnički tečaj i župna statistika ......................64

SADRŽAJ

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 35, 2013. br. 1. (52.)

Izdaje:Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: ,ašeltuK naroZ arf ,ćivonapitS naitsirK arf

fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletic

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, Foto Olujić–Imotski

Naslovna stranica:

Zadnja stranica:

Tekući račun: SPLITSKA BANKA HR2330003-1100105793

ISSN 13304372

Uvodna riječ ....................................................................1

BOŽIĆNE TEMEKrist - ušatorena Riječ .................................................2 Božićni koncerti .............................................................4Božić na Franjin način ..............................................5

800. OBLJENICA DOLASKA SV. FRANJE NA NAŠE TLOProslava svetkovine sv. Franje .................................7Scenski prikaz „Franjo Asiški u zemlji Hrvata“..............................................................8Proslava 800. obljetnice dolaskasv. Franje na hrvatsko tlo ..........................................9Franjo i franjevci u hrvatskim krajevima ..........10

UZ GODINU VJEREOtvorenje Godine vjere ............................................15Uz Godinu vjere .........................................................16Dekret .............................................................................19Ima li tvoja vjera boju? ...........................................21

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava sv. Josipa ......................................................24Cvjetnica- Nedjelja Muke Gospodnje .......................25Slavlje sakramenta potvrde ...................................28Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku ........31Slavlje prve pričesti ...................................................33Susret ministranata ..................................................36„Gospini anđeli“ na Zlatnoj har�i ..........................37Slavlja naših branitelja ............................................38Redovničko oblačenje i zavjetovanje na Visovcu ..........................................39Proslava Gospe od Anđela ......................................40Misa za ubijene fratre .............................................42Gostovanje don Damira Stojića ............................43Sprovod fra Stipe Čirka ..........................................44Iz života OFS-a i Frame.............................................45Nesvakidašnji posjetitelji .......................................48Promjene u Provinciji, samostanu i župi ...........50

INTERVJUIntervju s dr. Petrom Strinićem ............................52

I NA KRAJU...Kulturno-umjetnička udruga „Ujević “................55Osvajači srca iz Konga ............................................57Priče .................................................................................58Pjesme ............................................................................58

Zaručnički tečaj i župna statistika ......................64

SADRŽAJ

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 35, 2013. br. 1. (52.)

Izdaje:Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: ,ašeltuK naroZ arf ,ćivonapitS naitsirK arf

fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletic

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, Foto Olujić–Imotski

Naslovna stranica:

Zadnja stranica:

Tekući račun: SPLITSKA BANKA HR2330003-1100105793

ISSN 13304372

Uvodna riječ ....................................................................1

BOŽIĆNE TEMEKrist - ušatorena Riječ .................................................2 Božićni koncerti .............................................................4Božić na Franjin način ..............................................5

800. OBLJENICA DOLASKA SV. FRANJE NA NAŠE TLOProslava svetkovine sv. Franje .................................7Scenski prikaz „Franjo Asiški u zemlji Hrvata“..............................................................8Proslava 800. obljetnice dolaskasv. Franje na hrvatsko tlo ..........................................9Franjo i franjevci u hrvatskim krajevima ..........10

UZ GODINU VJEREOtvorenje Godine vjere ............................................15Uz Godinu vjere .........................................................16Dekret .............................................................................19Ima li tvoja vjera boju? ...........................................21

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava sv. Josipa ......................................................24Cvjetnica- Nedjelja Muke Gospodnje .......................25Slavlje sakramenta potvrde ...................................28Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku ........31Slavlje prve pričesti ...................................................33Susret ministranata ..................................................36„Gospini anđeli“ na Zlatnoj har�i ..........................37Slavlja naših branitelja ............................................38Redovničko oblačenje i zavjetovanje na Visovcu ..........................................39Proslava Gospe od Anđela ......................................40Misa za ubijene fratre .............................................42Gostovanje don Damira Stojića ............................43Sprovod fra Stipe Čirka ..........................................44Iz života OFS-a i Frame.............................................45Nesvakidašnji posjetitelji .......................................48Promjene u Provinciji, samostanu i župi ...........50

INTERVJUIntervju s dr. Petrom Strinićem ............................52

I NA KRAJU...Kulturno-umjetnička udruga „Ujević “................55Osvajači srca iz Konga ............................................57Priče .................................................................................58Pjesme ............................................................................58

Zaručnički tečaj i župna statistika ......................64

SADRŽAJ

(Kipovi se nalaze u Franjevačkom samostanu u Imotskom.)

fra Kristian Stipanović, fra Zoran Kutleša, fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletić

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 35, 2013. br. 1. (52.)

Izdaje:Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: ,ašeltuK naroZ arf ,ćivonapitS naitsirK arf

fra Željko Tolić, fra Ivan Vuletic

Glavni i odgovorni urednik: fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Grafička priprema i tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: Arhiv Franjevačkog samostana, arhiv Tomislava Matkovića, arhiv Boška Ćosića, Foto Olujić–Imotski

Naslovna stranica:

Zadnja stranica:

Tekući račun: SPLITSKA BANKA HR2330003-1100105793

ISSN 13304372

Uvodna riječ ....................................................................1

BOŽIĆNE TEMEKrist - ušatorena Riječ .................................................2 Božićni koncerti .............................................................4Božić na Franjin način ..............................................5

800. OBLJENICA DOLASKA SV. FRANJE NA NAŠE TLOProslava svetkovine sv. Franje .................................7Scenski prikaz „Franjo Asiški u zemlji Hrvata“..............................................................8Proslava 800. obljetnice dolaskasv. Franje na hrvatsko tlo ..........................................9Franjo i franjevci u hrvatskim krajevima ..........10

UZ GODINU VJEREOtvorenje Godine vjere ............................................15Uz Godinu vjere .........................................................16Dekret .............................................................................19Ima li tvoja vjera boju? ...........................................21

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANAProslava sv. Josipa ......................................................24Cvjetnica- Nedjelja Muke Gospodnje .......................25Slavlje sakramenta potvrde ...................................28Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku ........31Slavlje prve pričesti ...................................................33Susret ministranata ..................................................36„Gospini anđeli“ na Zlatnoj har�i ..........................37Slavlja naših branitelja ............................................38Redovničko oblačenje i zavjetovanje na Visovcu ..........................................39Proslava Gospe od Anđela ......................................40Misa za ubijene fratre .............................................42Gostovanje don Damira Stojića ............................43Sprovod fra Stipe Čirka ..........................................44Iz života OFS-a i Frame.............................................45Nesvakidašnji posjetitelji .......................................48Promjene u Provinciji, samostanu i župi ...........50

INTERVJUIntervju s dr. Petrom Strinićem ............................52

I NA KRAJU...Kulturno-umjetnička udruga „Ujević “................55Osvajači srca iz Konga ............................................57Priče .................................................................................58Pjesme ............................................................................58

Zaručnički tečaj i župna statistika ......................64

SADRŽAJ

SPLITSKA BANKA HR762330003-1100105793

SADRŽAJ

68 GRAD NA GORI