UVOD U FILOZOFIJU

OSNOVE FILOZOFIJE

1 . POJAM ,STA JE POJAM ?

FORMALISTIČKE TEORIJE POJMA: neki logicari oderđuju pojam kao element suda ,oni koji definiraju pojam kao element suda cesto definiraju sud kao vezu pojmova.Buduci da se pojam moze rasclaniti na oznake, neki misle da ga je najbolje definirati kako skup oznaka.

PSIHOLOGISTICKA TEORIJA POJMA: neki logicari koje bismo mogli nazvati psihologistima, smatraju da se logicki pojam >pojam> moze definirati pomocu psiholoskog pojma >predođba>.Pojam je samo opca predođba , predođba o oonome sto je zajednicko vecem broju predmeta.Opca predođba odnosi se na veci broj slicnih pojava ili predmeta : individualna svojstva tij premeta u opcoj predođbi blijede,a zajednicka dolaze do jaceg izrazaja.Pojam covjeka je neslikovita misao o onom sto covjeka cini covjekom.

NOMINALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati nominalistickom, pojam je samo rijec, ime kojim oznacavamo jednu ili vise pojedinacnih stavri.Postoje samo pojedinacne stvari i rijecima kojima ih oznacavamo -imena. Imena kojima oznacavamo pojedine stvari(ivan ivanovic, triglav vedran), mozemo nazvati pojedinacnim a ona kojima oznacavamo citavu grupu ili klasu istovrsnih pojedinacnih stvari ( covjek brdo) , mozemo nazvati opcim.

VULGARNOMATERIJALISTICKA I REALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati vulgarnomaterijalistickom pojam je misaoni odraz bitnih ( ili nuznih stalnih zajednickih opcih) svojstava materijalnih stvari. Realisticka teorija –po ovoj teoriji pojam je odraz bitnih ( opcih, zajednickih) svojstava realnih stvari i procesa ( ne samo materijalnih nego i dusevnih) kao i njihovih svojstava ( ljpota dobrota) i njihovih međudobnih odnosa( prije poslije lijevo desno).

POJAM KAO MISAO O BITI ONOGA O CEMU MISLIMO :pojam je elemet suda i skup oznaka.Pojam je uvijek misao o suštini ili o biti onoga o cemu mislimo

SADRZAJ, OPSEG I DOSEG POJMA: misao o karakteristici onoga o cemu mislimo nazivamo oznakom.Bitne oznake jednog pojma cine njegov sadrzaj , sadrzaj je dakle skup bitnih oznaka pojma.Skup svih pojedinacnih predmeta na koje se odnosi neki pojam mozemo nazvati njegovim podrucjem primjene ili dosegom.

NEKA SPORNA PITANJA U VEZI SA SADRZAJEM,OPSEGOM I DOSEGOM: Eksplicitnim sadrzajem mozemo smatrati skup bitnih oznaka jednog pojma.Implicitnim sadrzajem mozemo nazvati skup bitnih oznaka nekog pojma zajedno s oznakama koje se iz ovih mogu izvesti. Prema tome izgleda da broj oznaka pojma zavisi od toga koliko smo daleko otisli u analizi tako da nema hneki u apsolutnom smislu tacan broj oznaka pojma. Razlikujuci realni ( stvarni) i imaginarni ( zamisljeni) doseg, mogli bismo reci da pojam anđela nema realni doseg( jer anđeli nikada nisu postojali niti ce postojati), ali ima imaginarni doseg . U okviru relanog dosega mogli bismo razlikovati sadasnji prosli i buduci. Tako u

sadasanji doseg pojma covjeka ulaze svo ljudi koji danas postoje , a u buduci – svi ljudi koji ce ma kada postojati.

ODNOS IZMEĐU SADRZAJA I OPSEGA POJMA: Kod pojmova koji su međusobno u odnosu vrste i roda sto je sadrzaj veci, to je opseg manji i obrnuto sto je sadrzaj manji to je opseg veci.Krace receno sadrzaj i opseg pojma su obrnuto proporcionalni.

2 . VRSTE POJMOVA

UVOD: pojmovi se mogu dijeliti na vrste ili po svojstvima koja moze posjedovati i jedan pojam sam ili po svojstvima koja mogu posjedovati samo dva ili nekoliko pojmova u međusobnom odnosu.PODJELA POJMOVA PREMA VRSTAMA PREDMETA MISLI:

A -Pojam o kuci mozemo nazvati pojmom za stvar,pojam o trosnosti pojmom za svojstvo, pojam o propadanju pojmom za proces, pojam o postepenosti pojmom za nacin, a pojam o pokrajosti i pojam o prijasnosti pojmom za osnos.B- Procese, svojstva itd. Koji postoje u prostpru i vremenu nazivamo fizickim ili ( materijalnim).Procse koji se odvijaju u vremenu ali ne u prostoru nazivamo psihickim ili ( drustvenim ). Tvorevine koje su nesto, premda ne postoje ni u prostoru ni u vremenu nazivamo idealnim ili logickim. U skladu s ovim mozemo dakle razlikovati pojmove o fizickim , psihickim , i idealnim predmetima.C- Predmete ili stavri koji doista pstoje ( ili su postojali) nazivamo realnim. ( vile vjestice bogovi) , takve predmete nazivamo zamisljenim ili imaginarnim. U skladu s ovim mozemo podijliti pojmove o realnim predmetima i na pojmove o imaginarnim predmetima .

INDIVIDUALNI I KLASNI POJMOVI: Pojmove u ciji doseg ulazi samo jedan pojedinacni predmet nazivamo pojedniacnim ili individualnim. Skup ili niz pojedinacnih predmeta ili bica koji imaju neka zajednicka svojstva cine razred ili klasu. Zato i pojmove ciji doseg ili podrucje primjene obuhvaca skup u necemu slicnih pojedinacnih predmeta nativamo razređenim ili klasnim. Neki smatraju da individualni pojmovi uopce nisu pojmovi nego samo rijeci kojima oznacavamo individualne predmete.

NEKVANTIFICIRANI I KVANTIFICIRANI UNIVERZALNI I PARTIKULARNI POJMOVI: za pojam koji se izricito ne proteze na citavu klasu niti se izricito ogranicava na njen dio kazemo da je nekvantificirana.Ako izricito mislimo sve ili samo neke clanove klase o kojoj mislimo,onda je nas pojam kvantificiran.Ako mislimo sve clanove klase mozemo ga nzavati univerzalnim ili opcim, a ako mislimo na neke clanove klase mozemo ga nazvati partikularnim ili posebnim.Pojam svi gradovi je dakle univerzalan ,a pojam eneki gradovi je partikularan.Kad jedan pojam ( npr. Grad) mislimo u citavom njegovom opsegu ( svi gradovi) kazemo da je pojam raspodjeljen ili distribuiran. Kad uzimamo samo dio njegovog opsega ( neki gradovi) kazemo da je neraspodijeljen ili nedistribuiran.

JEDNOSTAVNI I SLOZENI POJMOVI: rekli smo da je sadrzaj skup oznaka pojmova.Pojam ciji sadrzaj ima samo jednu oznaku nazivamo nazivamo jednostavnim; onaj u cijem sadrzaju ima vise nego jedna oznaka slozenim ili kompleksnim.

POZITIVINI I NEGATIVNI POJMOVI: pojmovima kojima mislimo odsutnost ili ne postojanje nekoga svojstva stanja odnosa ili djelatnosti nazivamo negativnim ( necovjecnost,

neiskrenost, nejednakost) ; pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava stanja procesa ili odnosa nazivamo pozitivnim ( iskrenost jednakost gosotljubivost). Ponekad se negativni pojmovi izrazavaju pozitivnim terminima ( oskudica ljenost nijem slijep gluh)

KONKRETNI I APSTRAKTNI POJMOVI: neki logicari smatraju konkretnim pojmove koi se odnose na jedan pojedinacni predmet, a apstraktnim one koji se odnose na klasu predmeta.Pojam ciji se uzi sadrzaj misli nazvat cemo apstraktnim , pojam ciji se prosireni sadrzaj misli nazvat cemo konkretnim.

JASNI I NEJASNI, RAZGOVIJETNI I NERAZGOVIJETNI POJMOVI: jasnim nazivamo one pojmove ako nam je poznat sav njegov opseg ; nejasnima ako nam je njegov opseg poznat samo djelimicno: Razgovijetnim je pojam ako nam je tasno poznat njegov sadrzaj , a nerazgovijetni ako nam je poznat samo dio njegovog sadrzaja.

HOMOLOGICKI I HETEROLOGICKI POJMOVI: Postoje klase koje sadrze same sebe kao clan,pojmove o takvim klasama nazivamo homologickim pojmovima. Pojam o klasi koja nije sama svoj član nazivamo heterologickim pojmom.

KOLEKTIVNI I NEKOLEKTIVNI POJMOVI: pojmove kojima mislimo cjeline sastavljene od veceg broja istovrsnih premeta nazivamo zbirnim ili kolektivnim ( suma ceta vojska divizija jato roj ...) . Pojmova koji nisu kolektivni ima mnogo vise i nazivimao ih jednostavno nezbirnim ili nekolektivnim.

3. ODNOSI MEĐU POJMOVIMA

IDENTICNI POJMOVI : kao najjednostavniji oblik odnosa među pojmovima logicari ponekad navode istvjetnost ili identitet pri cemu se istovjetnim ili identicnim nazivaju pojmovi koji imaju isti sadrzaj i isti opseg ( pr. uvjet i uslov, ).

EKVIPOLENTNI POJMOVI : pojmovi koji imaju razlicit sadrzaj a isti opseg nazivamo ekvipolentnim ili jednakovrijednim ( pojmovi glavni grad SFRJ i grad na uscu SAVE, imaju razlicit sadrazj ali isti opseg )

SUPERORDINARNI I SUBORDINARNI POJMOVI: za visi pojam mozemo također reci da je nadređen ili superioran svom mizem pojmu, a za nizi –da je podređen ili subordiniran visem.( zivo bice dio je sadrzaja pojma biljka a opseg pojma biljka dio je opsega pojma zivo bice).INTERFERIRAJUCI POJMOVI : pojmovi koji imaju djelimicno zajdenicki sadrzaj i djelimicno zajednicki opseg nazivamo ukrstenim ili interferirajucim.( pr. pojam politicar i lovac djelimicno je zajednicki , u oba sadrzaja ukljucene su opce oznake pojma covjek; a djelimicno nije među oznakama pojma politicar ima i takvih koje nisu oznake pojma lovac) .

KOORDINIRANI POJMOVI: pojmovi koji su subordinirani istom visem rodnom pojmu a u svom sadrzaju imaju međusobno nespojive oznake pa ne mogu imati ni djelimicno zajednicki opseg nazivamo supodređenim ili koordiniranim ( pr. pojam som i pojam morski pas, opce oznake pojma ribe, po svom opsegu potpadaju pod opseg istog viseg pojma riba. ; morski pas zivi iskljucivo u slanoj , a som u u slatkoj vodi, ova dva pojma ne mogu imati cak ni djelimicno zajednicki opseg).

KONTRARNI POJAM: dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju vise nego ma koja druga dva koordinirana pojma nazivamo suprotnim ili kontrarnim ( pr. bijelo crno , mlad star).

KONTRADIKTORNO KOORDINIRANI POJMOVI: dva koordinirana pojma, od kojih jedan predstavlja nagaciju specificne oznake drugoga, a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superordinaran nazivamo kontradiktorno koordiniranim pojmovima.( pr. kad nismo sigurni da neki predmet nije bijel, ali ne znamo tacno da li je palve zelene zute ili neke druge boje kazemo onda da je nebijel).

KONTRADIKTORNI POJMOVI: dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadrzaj drugoga a svojim opsegom obuhvata opsege svih drugih pojmova osim toga jednoga nazivamo kontradiktornim.( pr. ako neko upita koje je bolje đavo ) .

DISPARATNI POJMOVI : pojmovi koji su tako razliciti da ih ni po cemu ne mozemo upoređivati nazivamo neuporedljivim ili disparatnim . ( pr. crno i umiljato ).

4. SUD , STA JE SUD ?

SUD KAO TVRDNJA: vec smo rekli da je pojam element suda,a sud spoj pojmova.Sud je spoj pojmova kojima se nesto tvrdi ili poriče.

SUD KAO NOSILAC ISTINOSNE VRIJEDNOSTi : Svaki sud nuzo posjeduje jednu ( i to samo jednu) od dvije moguce istinosne vrijednosti (istinitosti ili neistinitosti) U skladu s tim mozemo reci da je sud misao koja posjeduje neku istinosnu vrijednost.( kazemo da je Zagren zapadno od Beograda, to mora biti istinito ili neistinito trece mogucnosti nema).

SUD, SUĐENJE I RECENICA: Suđenje je psihicki proces, sud-rezultata tog procesa.Ili suđenje je oblik ili vrsta misljenja a sud je oblik ili vrsta misli. Sudove izrazavamo recenicama.

POSTOJI LI OPCA STRUKTURA SUDA : određivanje suda kao misli kojom se nesto tvrdi ili porice ili kao misli koja posjeduje neku istinosnu vrijednost mnogim se logicarima cini nedovoljno. Po njihovom misljenju sud nije samo misao koja nesti istinito ili neistinito tvrdi nego na određeni nacin strukturira misao.Po ovoj koncepciji svi sudovi imaju istu osnovnu strukturu.

PREDIKACIONA TEORIJA SUDA : u svakom sudu nuzno se sadrze dva pojma, od kojih jedan nazivamo subjektom , a drugi predikatom. Subjekat je misao o onome o cemu u sudu nesto tvrdimo, a predikat misao o onome sta o subjektu tvrdimo. ( u sudu tigar je krvolocan, tvrdimo nesto o tigru.Pojam tigar je dakle subjekat ovog suda, O tigru tvrdimo da je krvolocan pojam krvolocan je dakle predikat.)Svaki dus se sastoji od tri pojma: subjekat –misao o onom o cemu nesto tvrdimo, predikat-misao o onom sto o subjektu tvrdimo, i kopula-misao o vezi subjekta i predikata.Sud prema tome nije jednostavno veza pojmova kojom se nesto tvrdi,nego je to misao kojom se o necemu ( subjektu) tvrdi nesto drugo( predikat) pomocu necega treceg ( kopule).

DA LI JE KOPULA POTREBAN CLAN SUDA: u svakom sudu pored subjekta i predikata mora postojati i kopula.Kopula dakle nije poseban clan suda,nego sastavni dio predikata .

CETIRI VARIJANTE PREDIKACIONE TEORIJE SUDA :

1. TEORIJA SUPSUMACIJE: teorija po kojoj je bit svakog suda u supsumiranju opsega subjekta pod opseg predikata.ovu teoriju nazivamo torijom supsumacije subjekta pod predikat.(pr, kit je sisavac, tvrdimo da je kit jedna vrsta sisavca i da je pojam kit vrsni pojam u odnosu na pojam sisavac).2. TEORIJA IDENTITETA PO OPSEGU: teoriju po kojoj je bit svakog suda identifikacija opsega subjekta i predikata mozemo nazvati teorijom identiteta po opsegu.Subjektom i predikatom mislimo iste ljude,odnosno da subjekat i predikat imaju isti opseg.(neki ljudi su knjizevnici , subjek je neki ljudi, a pod neke ljude ne mislimo na bilo koje nego one koji su samo knjizevnici )3. TEORIJA IMANENCIJE:teorija po kojoj je bit suda u imanentnosti sadrzaja predikata sadrzaju subjekta nazivamo teorijom imanencije predikata u subjektu ili krace teorijom imanencije.( tigar je krvolocan-tvrdimo da je krvolocnost jedno od svojstava tigra, i da je oznaka krvolocnostjedna od oznaka pojma tigar); smisao ovoga suda u tome da se sadrzaj predikata obuhvati sadrzajem subjekta,odnosno u tvrdnji da je sadrzaj predikata imanentan sadrzaju subjekta.4. TEORIJA IDENTITETA PO SADRZAJU: u nekim sudovima je,dakle, sadrzaj subjekta i predikata identican. Teorju po kojoj je bit suda u identificiranju sadrazaj subjekta i predikata nazivamo teorijom identiteta po sadrzaju ( tigar je krvolocan; da je tigru svojstvena krvolocnost identicna s krvolocnoscu koja je svojstvena tigru).

RELACIONA TEORIJA SUDA: U sudu uvijek imamo dva clana: subjekat i predikat.opca je formula suda po relacionoj teoriji R ( x, y, .....) gdje tackice upozoravaju da sud moze imati vise nego dva clana.

EGZISTENCIJALNA TEORIJA SUDA : u svakom sudu imamo samo jedan pojam ( subjekat) i bit je suda u priznavanju ili poricanju egzistencije onoga sto se tim pojmom misli ( svijet postoji... subjekt je svijet; nema vjestica.....subjekat je vjestica).

OSVRT NA IZLOZENE TEORIJE:Tri glave teorije suda:PREDIKACIONA, RELACIONA, I EGZISTENCIJALNA; cetri glavne varijante predikacione teorije:TEORIJA SUPSUMCIJE, IDENTITETA PO OPSEGU, IMANENCIJE, IDENTITETA PO SADRZAJU.. S ve one smatraju da postoji jedna svim sudovima zajednicka struktura i svaka od njih hoce da bude jedino ispravna teorija o toj svim sudovima zajednickoj strukturi. Moglo bi se zakljuciti: nema apsolutno obavezne opce forme za sve sudove tj. nema takve formeu kojoj bi svaki sud nuzno morao biti izrazen, nema cak ni ralativno najbolje forme za sve sudove nego su razni nacini izrazavanja relativno najadekvatniji razlicitim sudovima.Prema tome mozemo ostati pri nasoj def. Suda kao misli kojom se nesto porice ili tvrdi,odnosno kako misli koja je nuzno istinita ili neistinita.

1. 5. VRSTE SUDOVA

SUDOVI PO STRUKTURI: po strukturi sudove mozemo podijeliti na relacione, predikacione, i egzistencijalne:1. Relacioni su sudovi kojima se nesto tvrdi o međusobnom odnosu dva ili vise predmeta.predmetu o cijem odnosu nesto tvrdimo nazivamo clanovima relacije, a odnos u kojem se clanovi nalaze relacijom.opca formula relacionog suda R(a,b,c,)Relacione sudove mozemo dalje dijeliti na vrste po broju clanova relacije, mozemo razlikovati-dvoclane ili diadice (ivan je stariji od milana) , troclane ili triadicke ( marko daje knjigu mirku), cetveroclane ili tetradicke ( nikola salje pismo predragu po borisu)....2. Predikacioni su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadrzaja i opsega dvaju pojmova koje nazivamo subjektom i predikatom. Njihova je opca sema >S,P> Svakim predikacionim sudom se uspostavlja i sadrzajni i opsegovni odnos između subjekta i predikata.Dvije glavne vrste predikacionih sudova:atribucione i klasne.3. Egzistencijalnim sudom tvrdi se egzistencija ili neegzistencija subjekta,odnosno tvrdi se ili porice subjekat.egzistencijalni sud javlja se dakle u dvije glavne forme „S-postoji“ ; i „S-ne postoji“.

TRADICIONALNA CETVEROSTRUKA PODJELA SUDOVA: Sudovi po kvantitetu: univerzalni partikularni i singularni. ; sudovi po kvalitetu: afirnativni, negativni i limitativni; sudovi po relaciji:kategoricki, hipoteticki i disjunktivni i sudovi po modalitetu: problematicki, asertoricki i apodikticki.SUDOVI PO KVANTITETU: Sudovi >svi profesori su rastreseni i sve amebe su prazivotinje> jako se razlikuju po sadrzaju; slicni su po tome sto je u oba suda pojam subjekta misljen u citavom posegu (dakle raspodijeljen) Takve sudove nazivamo opcim ili univerzalnim.Sudovi > neki romani su dosadni i neke ptice nisu pjevice> također se razlikuju po sadrzaju,ali su slicni po tome sto je u njima rijec samo o dijelu opsega pojma-subjekta.Takve sudove nazivamo posebnim ili partikularnim.. takozvane pojedinacne ili singularne sudove,u kojem pojmom-subjektom mislimo jedan pojedinacni predmet , takvi bi bili sudovi >kalija je covjek.Generalni sudovi ( covjek je smrtan) njima se obicno misli citav opseg subjekta ali se moze misliti i samo dio tog opsega.SUDOVI PO KVALITETU: sudovima <svi profesori su rastreseni i neki romani su dosadni> zajednicko je to sto se njima nesto tvrdi takve sudove nazivamo jesnim ili afirmativnim. Sudovima <neke ptice nisu pjevice i nijedan pas nije macka> zajednicko je da se njima nesto porice, takve sudove nazivamo nijecnim ili negativnim.

Afirmativne sudove najlakse prepoznajemo po tome sto sadrze afirmativnu kopulu >je(st)> ili >je(su)>, negativne po tome sto sadrze negativnu kopulu > nije > ili>nisu>. Podjelu sudova na afirmativne i negativne nazivamo podjelom na kakvoci ili po kvalitetu. U afirmative i negativne sudove Kant je kako zasebnu trecu vrstu dodao beskrajne ili limitativne , to su sudovi s afirmativnom kopulom i s negativnim predikatom dakle sudovi kao >dusa je nesmrtna>.KOMBINIRANA PODJELA PO KVANTITETU I KVALITETU:Sud „svi profesori su rastreseni“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu afirmativan; takve sudove nazivamo univerzalno afirmativnim . Sud „ neki romani su dosadni“ po kvantitetu je partikularana po kvalitetu je afirmativan; i nazivamo ga partikularno-afirmativnim .

Sud „nijedan pas nije macka“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu je negativan; nazivamo ga univerzalno negativnim . Sud „neke ptice nisu pjevice“ po kvantitetu je partikularan a po kvalitetu negativan ; nazivamo ga partikularno-negativnim .Podjelu sudova na univerzalno-afirmativne, partikularno-afirmativne, univerzalno-negativne, i partikularno-negativne, nazivamo kombiniranom podjelom po kvantitetu i kvalitetu.

SUDOVI PO MODALITETU: „kisa je vjerovatno prestala“; sudovi kojima se određena veza između subjekta i predikata postavlja samo kao moguca ili vjerovatna nazivamo problematickim.„Sve zivo mora umrijeti“; sudove kojima tvrdimo da nesto nuzno jest (mora biti) onako kako jest nazivamo apodiktickim.Neki romani su dosadni ; nema rijeci „mozda, vjerovatno mora nuzno ni njima slicnih“ sudovima u kojim takvih rijeci nema tvrdimo da nesto doista jest tako kako se tvrdi ( premda to tako jest ne mora biti ) takve sudove zovemo asertorickim.

SUDOVI PO RELACIJI: - imamo kategoričke, hipotetičke i disjunktivne.U sudu željezo je teško neposredno povezujemo subjekta i predikat neuvjetujući njihov odnos nićim drugim. Sudove u kojima povezanost subjekta i predikata nije nićim uvjetovana nazivamo kategoričkim (tigat je krvoločan kit je sisavac).Ako ućenici marčljivo uće nastavnik je zadovoljan, odnos između nastavnika i zadovoljstva nije neuvjetovan nego je uvjetovan marljivim ućenjem đaka, takve sudove kojima je odnos između subjekta i predikata nećim uvjetovan nazivamo hipotetičkim.On je lud ili genijalan – izrićemo da se subjekat povezujemo sa jednim od dva predikata, ovakve sudove nazivamo disjunktivnim

SUDOVI PO SLOŽENOSTI: kategorički sud tigar je krvoloćan ne može se rašćlaniti na neke jednostavnije sudove ali se može rašćlaniti na pojmove tigar i krvoločan. Takve sudove koji se ne mogu rašćlaniti na sudove, nego samo na pojmove možemo nazvati jednostavnim ili atomskim.Hipotetički sud – ako kiša pada, ulice su vlažne. Sudove koji kao svoje dijelove sadrže druge sudove možemo nazvati složenim ili molekularnim (kiša pada i ulice su vlažne)Možemo reći da je disjunktivni sud složen.

1. 6. ODNOSI MEĐU SUDOVIMA :

KONTRARNI SUDOVI: „svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan“ – oba suda imaju isti subjekat i isti predikat. Univerzalno-afirmativni i univerzalno negativni sud s istim subjektom i predikatom nazivamo suprotnim ili kontrarnimOčito je da dva kontrarna suda ne mogu biti oba istinita. „ svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan, bar jedan od njih mora biti istinit. Međutim, ako pogledamo kontrarne sudove „svi trgovci su pošteni i nijedan trgovac nije pošten“ uvidjet ćemo da su ponekad i oba kontrarna suda ne istinita. Možemo utvrditi: oba kontrarna suda ne mogu biti istinita, ali oba mogu, premda ne moraju, biti neistinita.KONTRADIKTORNI SUDOVI: dva suda koji imaju subjekat i predikat, a razlikuju se i po kvantitetu i po kvalitetu nazivamo protivurječnim ili kontradiktornim, a odnos među njima protivurječnom oprekom, kontradiktornom opozicijom ili kontradikcijom. Dva kontradiktorna suda ne mogu biti ni oba istinita ni oba neistinita, uvijek je jedan od njih istinit a drugi neistinit.SUBALTERNIRAJUĆI I SUBALTERNIRANI SUD : Subalternacija je odnos među dva suda s istim subjektom i predikatom, koji imaju isti kvalitet, ali se razlikuju po kvantitetu. Od

dva suda koja su u odnosu subalternacije, jedan, onaj univerzalni, nazivamo subalternirajućim, a drugi, onaj partikularni, nazivamo subalterniranim.SUPKONTRARNI SUDOVI: dva suda s istim subjektom i predikatom, od kojih je jedan partikularno-afirmativan (neki trgovci su pošteni ) a drugi partikularno-negativan (neki trgovci nisu pošteni) nazivamo podsuprotnim ili supkontrarnim, a odnos među njima supkontrarnošću.

POJMOVI

ACTUS PURUS (lat) čisto djelovanje, savršena egzistencijaU Aristotelovoj filozofiji taj jepojam izražen kao:mišljenje,to označuje apsolutnost božjeaktivnosti tj.bog misli samog sebe i nista više.ADEKVATAN (lat. Adaequtus) prikladan, primjeren, potrpun u odnosu na određeno stanje I zbivanje. Odovara svom predmetu i sadržaju,izražen je već kod Platona terminom homoiosis tj.istina je podudaranje između stvari i ideje.AD HOC (lat) za ovo, nesto sto je usmjereno samo na pojedinačnostAD HOMINEM (lat) prema čovjeku, u odnosu na covjeka,dokaz. Određeno prilagođavanje znanju onih kojima se nešto tumači.ADIJAFORA (grčk) indifirentnost, nebitno. U stoičkom regiorizmu i sam život pripada u područje adijafora.AD LIBITUM (lat) po vlastitoj volji I uvjerenju ,sobodno donosenje odlukeAFEKT (lat. Affectus , grčk. Pathos) pretjerana psihička osjetljivost I uzbuđenost, strast. Stanje u kojem emocionalnost prevladava i umanjuje mogućnost racionalanog odlučivanja.AFIRMACIJA (lat. Affirmation) potvrđivanjeAGNOSTICIZAM (grčk. A-gnosia) neznanje, nespoznavanje. Mišljenje da su principi svijeta nespoznatljivi te da se ne može znati što je istina.AHIL (AHILEJ) I KORNJAČA problem odnosa konacnog I bezkonačnogAKADEMIJA naziv za naučna udruženja,od 18st I za stručne skole.AKATALEPSIJA nespoznatljivost predmeta. Možemo reći samo to što nam se o nečemu čini,ali iz toga se ne može zaključiti da je objekat upravo takav.AKCIDENCIJA pripadnost nečemu kao oznaka ili stanje,nebitno,sporedno. Kod Aristotela prva kategorija (supstancija) jeste nosilac ostalih devet kategorija koje su njene akcidencije.AKME vrh, oštrica,pravo doba, zrelostASIOLOGIJA učenje o etičkim I životnim vrijednostimaAKSIOM stav za koji netreba dokaz. Aristotel je pisao da nemaju pojma o filozofiji oni koji traže da se aksiomi dokazuju.AKTUALNOST realnostALEGORIJA slikovito izražavanjeALETHELA neskrivenstoALETHES LOGOS pravi logos, knjiga koju je napisao KelsosALIJENACIJA otuđenjeALKE vlastita obranaALLESZERMALMER sverazbijač. Naziv na Kanta koji je svojim kriticizmom odbacio tradicionalnu metafiziku i dogmatiku.ALOGIČAN ono sto je suprotno mišljenuAMFIBOLIJA doslovno, na obadvije strane okrenut,dvosmislenost,zagonetnost. Kod Kanta

transcendentalan amfibolija nastaje zamjenjivanjem pojmova koji pripadaju čistom razumu i pojmova koji pripadaju osjetilnosti.AMICUS PLATO, MAGIS AMICA VERITAS platon nam je prijatelj,no veci nam je neprijatelj istina. Izreka je oblikovana na osnovu Aristotelove kritike Platona ,u kojoj Aristotel kaže da ni prijateljstvo ne smije biti zapreka kad se istražuje istina nekog učenja.AMOR DEL INTELLECTUALIS intelektualna ljubav prema BoguAMOR FATI ljubav prema sudbiniANALIZA razvajanje neke cjeline na pojedine djelove.ANALOGIJA sličnost odnosa,zaključivanje po slicnostiANALOGIJA BITKA odnos između Boga I svijetaANAMNEZA sjećanje. Teorijom o sjećanju Platom pokušava prevladati horizam (razdvojenost) u postojanju između ideja i svijeta.ANANKE prirodna nužnostANARHIJA U FILOZOFIJI bavljenje filozofijom bez metode I principa. Schelling smatra da je Kant takvoj filozofiji učinio kraj,pa ga stoga naziva instauratorom filozofije.ANCILLA THEOLOGINE složavka teologijeANIMA, ANIMUS duša,duhAN SICH, FUR SICH po sebi , za sebe. Prema Hegelu na toj razlici počiva sva razlika u svjetskoj povijesti.ANTAGONIZAM suprotnostANTICIPACIJA zakljucivanje unaprijed na osnovu određenih iskustavaANTILOGIJA protivriječnostANTINOMIJA sukob zakona. Kant naziva sofistikacijama čistoga uma koje mogu zarobiti i najmudrijeg čovjeka.ANTITEZA suprotna tvrdnjaANTROPOLOGIJA učenje o čovjekuAANTROPOMORFIZAM svaćanje bogova prema čovjekovim stanjima I sobinamaAPATIJA neosjetljivostAPEIRON ono sto nema graniceAPERCEPCIJA jasna predtsava, razumjevanjeAPOKRIFAN nesto tajno, podmetnutoAPOLOGETI kod krščana vjerovanje u boziji autoritetAPOLOGETICUM (lat) obrana, obrambeni govorAPOLOGIJA (grčk) obrana.pod ovim naslovom napisao je Platon odbranu Sokrata na sudu.APORIJA poteškoča nekog problema,tumacenje odnosapojma i stvariAPOSTOLUS srednjovjekovni naziv za apostola PavlaAPOSTOLUS TUTUS srednjovjekovni naziv za tekstove apostola PavlaA PRIORI prije određenog iskustva. Spominju se prvi put kod Alberta od Sachsena. U Kantovoj filozofiji označava ono što je općenito i nužno.APSOLUTAN obavezan, oslobođen, samostalanAPSOLUTNA FORMA IDEJE u Hegelovoj filoz.samo je misao apsolutna forma idejeAPSTRAKCIJA odvojenost, izostavljanje nebitnih pojedinačnih oznaka u nekom pojmu. Za čovjeka je bitna sposobnost djelovanja.APSURDAN besmisleno, misaono neprikladno. Egzistancijalni problem apsolutnosti života obrađivao je A. Camus.ARETE vrlina, podobnost,čestitost. Diobu vrlina na etičke ili praktične i dijanoetičke ili teoriske izvršio je Aritotel. Hegel je pisao da niko nije genije za vrlinu.ARGUMENT dokaz, razlog . Aristotel definira dokaz (grč.apodeiksis) kao izvođenje tj.zaključak iz tačnih premise.ARHE ishodiste, princip, ono iz cega sve drugo slijedi. Termin je prvi pojmovno obradio

Platon.ARHITEKTONIKA građenje,ARHITEKTONSKI izvođenje iz principaARS DIALACTICA srednjovjekovni naziv za logikuARS SYLLOGISTICA srednjovjekovni naziv za Aristotelovu logikuASEBIJA neizvršenje kulturnih obaveza prema bogovima. Povod za optužbu protiv Sokrata.ASEITET iz sebe, po sebi , od sebeASKEZA prvobitno vježbanje u gimnastičkom smisluATANATIZAM vjeroavnje u besmrtnostATANAZIJA besmrtnostATE ludilo, moralna sljepoća, boginja koja ljudima zamračuje svijest I pamet.ATARAKSIJA duševni mirATEIZAM negiranje postojanja boga/ova. Problem je obrađivao grčki filozof Ksenofan.ATLAS prema grčkom mitu jedan od Titana po kazni drži stupove neba. Aristotel je nalazio potvrdu za shvačanje da Zemlja nije središte svemira.ATOM ono sto se dalje nemoze rezati. Zasnovali su ga grčki fiozofi Leukip i Demokrit.ATRIBUT ono sto je dodatno, sto spada u bitnu oznaku nekog postojanja. Atributi boga. U skolastičkoj filozofiji bog je određivan kao summum bonum.AUDIATUR ET ALTERA PARS neka se čuje I druga stranaAUFHEBEN AUFGEHOBEN ukinuti I dalje to sačuvati. Hegelov termin kojim se označuje dijalektički moment kretanja i prelaza.AUTARKIJA sam sebi biti dovoljanAUTONOMIJA samostalnost, isključivanje zavisnosti od drugihBIĆE pojedinačno postojanje,dokaz da nesto jest, nema dr smisaoBIOS THEORETIKOS teorijski život kao način duhovnog, misaonog odnosa prema svijetu. Prema Aristotelu stalna moralna vrijednost. Bios praktikos, praktički život.BITAK postojanje. Najapstraktniji izraz o svijetu i njime se izražava samo “jest”.BONA FIDES dobra boginja povjerenja, pouzdanja. B.F: bio je podignut hram na Kaptolu oko 250 godina p.n.e.BURIDANOV MAGARAC primjer Buridana, problem jednakih motiva koji je obrađivao Aristotel koji govori o ponasanju čovjeka koji je gladan I zedan I kako ta stanja djeluju na njega(magarac izmedju 2 plasta sjena nezna koji ce jesti I ugine). Problem jednakih motiva obrađivao je prvi Aristotel,govori o ponašanju čovjeka koji je gladan i žedan.CAUSA uzrok , povodCAUSA SUI uzrok samog sebe, bozija apsolutnost gdje biće samo po sebi ne zavisi od drugog. U srednjovjekovnoj filozofiji C.s. označena je božja apsolutnost. Kod Spinoze termin C.s. označava način vječnog postojanja boga ili prirode.CHRISTIANA PHILOSOPHIJA krščanska filozofija. Filozofija koja ne protivrječi kršćanskom vjerovanju.CIRCULUS VITIOSUS ili CIRCULUS IN PROBANDO pogresno zakljucivanjeCIVITAS DEL bozja drzava,nebeska i zemaljska drzavaoznacava opce rodzenje svih ljudiCOGITO, ERGO SUM mislim , dakle postojim, jesam. To je Descartesov princip filozofiranja u prevladavanju apsolutne sumnje. Ako postoji mišljenje onda je sigurna i egzistencija onog koji misli. Izražen je kod Augostina.COINCIDENTIA OPPOSITORUM spajanje suprotnosti, podudaranje. Zastupaju tezu N.Kuzanski, G.Bruno i ShellingCOLLOQUIUM raz-govor koji ima svoju određenu svrhu. Oblik nastave teologije i filozofije ve u Srednjem vijeku.CONDITIO SINE QUA NON nužnost, apsolutnost, to bez cega se nemože bitiCONSENSUS podudaranje, slaganje u misljenju, jednoglasnost

CONTEMPLATIVA VITA teorijski zivotCONTRADICTIO IN ADIECTO proturječnost koja nastaje spajanjem nespojivih pojmovaCOROLLARIUM dodatak. Spinozni termin.CREDO, QUIA ABSURDUM vjerujem jer je besmislenoCREDO, UT INTELLIGAM vjerujem da bih spoznao. Stav skolastičara kao princip mišljenja oblikovan kod Anselma. Misao je izražena već kod Augustina.CUIUS REGIO,EIUS RELIGIO cija je zemlja toga je I religija.DAIMONION sokratov unutrasnji glas. Sokrat se suprotstavio grčkoj religioznoj tradiciji.DEDUKCIJA izvođenje, logički postupak izvoda. Dovođenje nekog slijeda do nužnog kraja,do zaključka.DE GUSTIBUS NON EST DISPUTANDUM ne treba diskutirati o razlici ukusa. Piše Feuerbach.DEIFICATIO obogostvorenje. Problem Eriugenine filozofije sve što postoji vrća se na kraju u boga i u božijoj supstanciji postaje s njim jedno. To je uticaj grčke patristike a posebno filozofije misticizma Dionizija Areopagite.DEIZAM religiozno-filozofsko svaćanje da je bog stvorio svijetDEMIJURG stvoritelj svijeta. Prvi je Platon označio božanstvo kao demijurga,koji sve stvara i oblikuje. Demijurg označio je Marx Hegelov pojam apsloutne ideje.DEMITOLOGIZIRANJE novo tumačenje Biblije. Koji je zasnovao Rudolf Bultmann. Bultmann je vodio diskusiju i s K. Jaspersom.DEMON bog smrti. Snaga kojoj se čovjek podređuje. Kod Homera to je božanstvo koje dodjeljuje sudbinu.DETERMINISAM ucenje da je sve sto se događa određenoDEUS ABSCONDITUS skriveni bogDEUS EX MACHINA bog iz masineDEUS IMPLICITUS – DEUS EXPLICITUS termini o bogu. Shelling dokazuje da nije sateista.DEUS SIVE NATURA bog ili priroda kao jedna supstancija. Kao jedina supstancija panteistički nazor Spinozine filozofije.DIJALOGUS INTER JUDAEUM,PHILOSOPHUM ET CHRISTIANUM dijalog izmadju židova, filozofa I krščana. Tekst je pisan 1142.a prvi put objavljen 1831. Abelard zastupa tolerantno shvaćanje.DIES NEFASTUS nesretni, kobni danDIHOTOMIJA dijeljenje na dvoje, razdvajanje,podjela na odgovarajuce vrsteDIJALEKTIKA oznacava vjestinu raspravljanje na osnovu trazenja suprotnosti. Prema Platonu dijalektika kao znanje. Aristotel piše da je osnivač dijalektike kao vještine filozofiranja Zenon iz Eleje. Kant je za Zenona rekao da je suptlni dijalektičar. Za Sokrata dijalektika je metoda u analizi pojmova.DIJALOG ragovor,prvi pisac je bio Zenon,prvi ga je primjenjivao sokratDIKE pravednost, pravoDIOTIMA ime svećenice koja sve zna,ime je izmislio Platon,a simbolika je bez bozanske pomoci covjek nemoze shvatiti bit istine.DISCIPLINA učenje, nastava, naukaDISKURZIVAN sukcesivno logicko izlaganje od jednog stava prema dr.DISPUTATIO rapravljenje pojmova, sukcesivno logicko izlaganje,vazno je znati primjenjivati silogisticka pravila u dokazivanjuDOCTA IGNORANTIA učeno neznanje,ucenje Nikole K.termin vec oblikovan kod Augustina.DOCTRINA učenje, poučavanjeDOCUMENTUM ANTIQUUM tekstovi starog vijeka

DOGMA učenje, apsolutno značenje nekog shvaćanja,istina vjerovana otkirvena na prirodan nacinDOGMATIČARI oni koji nekriticki prihvataju jedno misljenjeDOGMATSKI DRIJEMEŽ stari način filozofiranjaDOKSA nazor, ime, slava, da je nesto,upotrebljava se i kao oznaka pojedinih fil.ucenjaDOKSOGRAFI antički filozofksi pisciDUALIZAM dvostruko,suprotno monizam,tumacenje svijeta iz jednog principaDUH moć misljenja, umnost,karakterDUH VREMENADUŠA individualna posebnost svakog covjekaEIDOLON odraz, slika,kod stolika slika u dusi predstava,kod atomista sadrzaj osjetilne spoznajeEIDOS oblik, izgled, idejaEGZISTENCIJA postojanje,porijekla,vlastitost mišljenja i rada,sloboda u odnosu na postojanje,briga za samog sebeEGZISTENCIJALNA KOMUNIKACIJA mogućnost zivota sa drugim “ja”,negiranje izolovanosti i fanatizmaEGZOTERIČAN vanjski, oni koji nisu za nesto posvećeni, odnosi se na 2vrtse Aristotelovog predavanjaEKLEKTIČAR onaj koji iz odabire iz razlicitih ucenja pojedine djelove I tako stvara svoj system,u fil kao doksografski izvor,oznaka za nesamostalno misljenjeEKLEZIJA skupština, narodni skupEKPYROSIS svejtski požar, sagorijevanje periodicno nastajenja I propadanje svegaEKSTAZA izlaženje iz samog sebeEKVIVOKACIJA istoimenost, jednak naziv,harmonijaEMANACIJA istjecanje, izlaženja, izlijevanjeEMPIRISJKI ILI MATERIJALNI IDEALIZAM teorija koja psotojanje predmeta smatra sumnjivom ili nedokazivomEMPIRIZAM shvaćanje d anema urodzenih ideja,izvor spoznaje je samo iskustvoENEADE devetice, naziv spisa za 54Platonova spisa koji su svrstani u 6grupa,sistematizaciju izvrsio PorfirijeENS biće, stvar, predmetENTELEHIJA djelatnost, zbiljnost,kod Aristotela zavrsenost samo onog sto je bilo potencijalnoENTUZIJAZAM nešto zastupati s najvecom zeljom I strasšču da se to ostvariEPAGOGE dovođenje , privlačenjeEPEKEINA s onu stranu, onostrano,kod Platona određenje ideje dobra koja se nalazi s onu stranu bićaEPOHE uzdrzavanje od izricanja sudovaERIS ženski demon svađe I ratnih poslovaERISTIKA vještina raspravljanja , polemikaEROS bog ljubavi, personifikacija ljubavi,ESENCIJA bit, bitnostESHATOLOGIJA vjeorvanje o zadnjim stvarima (nakon smrti)ESPRIT DE FINESSE finoća duha,dopuna matematske spoznaje i bez toga nista nemoze geom..duhESTETIKA učenje o onom sto se može percipiratiETIKA filozofksa disciplina koja teorijski obrazlaze norme I smislenost ljudskog zivotaETIKOTEOLOGIJAETIOLOGIJA učenje o uzročnosti,objasnjenje neke pojave

ETOS boraviste, zavičaj, moralna kakvoćaEUBULIJA razboritos, dobra odlukaEUDEMONIZAM stanje zadovoljstva, srećaEUHEMERIZAM racionalističko tumačenje mitova,bogovi su zasluzni ljudiEUSEBIJA pobožnost, strah pred bogom, pravednost prema bogovima,oblik postovanja starijihEUTYMIJA dobra volja, vedrina duše, duševna spokojnostFACERE DOCET PHILOSOPFIJA NON DICERE filozofija uci raditi a ne govoritiFAMA nebeski glas koji prenosi volju bogovaFAMES glad, božanstvo gladi kod Rimljana,fames zivi na ulazu u podzemni svijet,Hegel obraduje kao problem religije svrhovitostiFANATIZAM obozavanje samo svoga hrama,sve ono sto je drugacije od vl misljenjaFANTAZIJA prazna predstava u kojoj nema ničega,oblik razmisljanja u kojem je bitno trazenje novog,koje jos nije u realitetuFANTALIZAM naređenje bozanstva, bozija volja,shvacanje da je sve unaprijed određeno i uvijetovano od visih i tajanstvenih sila,covjeku je nemoguce da izbjegne to sto mu je suđenoFATA VELENTEM DUCUNT NELENNTEM TRAHUNT sudbina vodi one koji hoce,a vuče one koji neće.FENOMEN pojavno, vidljivo, ono sto je nazocno, prisutnoFENOMENOLOGIJA učenje o pojavama ili fenomenimaFIKCIJA izmišljenost , pogresno predočivanje, prikrivenost,nesto sto neodgovara adekvatno postojanju u stvarnostiFILOZOFIJA ljubav prema mudrosti, potreba za znanjem nastaje na temenlju čuđenja.FILOZOFSKA KRITIKA kritika nemoze biti osnovana na subjektivnom uvjerenju vec moram imati svoje objektivno važenjeFINALITET kraj, nesto sto je usmjereno na kraj,cilj kao svoj zavrsetak,na osnovu zasnovane uzrocnostiFIZIKOTEOLOGIJA pokusaj uma, da iz svrha prirode zaljuci na najvisi uzrok prirode I na njena svojstva.FOEDERA NATURAE tarmin za pojam prirodnih zakona.FORMA oblik postajanjaFORMALNI IDEALIZAMFRONESIS razbog, misaona kriticnostFROTISTERION mjesto za razmisljanje,Aristotelova oznaka za skoluFUNDAMENTALNA ONTOLOGIJA ucenje o bićcu kao biću u određenom sistemu kategorijaGENIJ u mitologiji proizvođač života, prema rimskom vjerovanju duhovno božansko biće,misaona i stvaralacka nadarenost i sposobnostGENUS PROXIMUM oznaka koja je nuzna u postupku definiranja nekog pojma ili sadržajaGNOSEOLOGIJA ocenje o spoznaji,istrazuje mogucnosti,smisao i zamcajne spoznajeGNOTHL SEAUTON upoznaj samog sebeGNOZA (gnosis- spoznaja)GORGA pojam općeg straha I uzas,strasilo,cudovisteGRANIČNO STANJE stanje pred kojim covjek staji I koje ga uvjetuje,spoznaja takvih stanja pridonosi sadrzajnom određenju pojedinacne egzistencije.HABITUS covjekova stalna osobina , svojstvo ili karakterHAD podzemlje, nevidjljivo, to sto se nevidi tamno mracno mjestoHAECCEITAS individualna posebnosta, pripadnost,pozitivno određenje koje pojedinacnu stvar cini tim sto jest i time se razlikuje od svakog drugog sadrzajaHAOS, KAOS otvoreni, beskrajni prazni proctor

HARIZMA dar, poklon, dar milosti, natprirodni-božanski darHARMONIJA sklad, podudaranje, slaganje, odnos povezanostiHEDONIZAM svaćanje da je cilj zivota u zadovoljstvu koje moze biti materijalno I duhovnoHEIMARMENE sudbina, usud nad ljudimaHEN ono sto je bilo prije nego sto je ista bilo.HEN KAI PAN jedno I sve,opče jedinstvo svijeta ,sve pojedinacno nastaje iz jedne osnove nijendo bice nema dr uzrok za svoje postojenjeHEREZA izbor, neprihvacanje odeđenog vjerovanjaHERMENEUTIKA sposobnost, vjestina izlaganjaHIPOTEZA uvjet, nedokazani stav,pretpostavka koja nemora biti iskljucenja u razmatranjuHISTORIJA CALAMITATUM historija nevoljaHOMEOMERIJE najmanje kvalilatitno određene djelove materijeHOMINEM HOMINE DEUM ESSE čovjek je čovjeku bogHOMO SUM HUMANI NIHIL A ME ALIENUM PUTO čovjek sam I nista mi ljudsko nije stranoHORME prirodni,unutrasnji nagonHORENSIUS vodeci rimski govornikHRONOS vrijeme,prema Pindaru otac svegaHUMANITA čovječnost, sto prirada covjeku I njegovom određenjuHYLE drvo, dreveće, sumaHYLEMORFIZAM učenje o jedinstvu materije I forme aristotelHYPOKEIMENON supstanca,ono sto lezi u osnovi ,to sto je prisutno,sto cvrsto postoji,moze da vazi i kao dokazIDEALIZAM filozofsko svaćanje da je vanjski svijet samo privid, pojavaIDEJA slika, oblik, izgled,IDENTITET istost, istovjetnost, ono sto se odnosi na istoIDENTITATSPHILOSOPHIE filozofija identitetaIDEOLOGIJA učenje o idejama,nadzor na svijet i zivot na osnovu određene teorije uvjerenjaIGNORANTIAE ASYLUM utočiste neznanjaILUZIJA neadekvatan dozivljaj vanjskog svijetaIMANENTAN koji ostaje unutar necega,u necemu sadrzan,unutrasnji odnos prema nekom ucenju ili sistemuIN INFINITUM bez kraja, slijed koji nema zavrsetakINDETERMINIZAM shvacanje da dogadjaji u svijetu nemaju svoju određenu kauzalnostINDIVIDUACIJA pojedinacnost, process razvojaINDIVIDUUM ono sto je nedjeljivoINDUKCIJA dovođenje, navođenjeINKARNACIJA otjelovljenje bogaINKVIZICIJA INTELEKT razum, razumjevanjeINTELLECTUS ARCHETYPUS izvorni razumINTELIGIBILAN ono sto se odnosi na um, intelektINTENCIJA namjera, nastojanjesva djela su dobra ili losa,INTERMUNDIJE međurostor u kojima zive bogoviINTUICIJA neposredno gledanje, promatranjeIRACIONALAN za razum neshvatljivIRONIJA podrugljiv nacin odnosaISAGOGEISONOMIJA jednakost u pravima, ranopravnostISOSTHENIJA jedanaka snaga dokazivanja

ISTINA ono sto je istoIZBOR FILOZOFIJE karakter samog cvojeka.JA ne-jaJANSENIZAM teoloski pokretKAIROS najpovoljnije vrijeme za nesto,prava mjera kao eticka normaKALOKAGATIJA vrlina lejpote I dobroteKANONIKA logika, ucenje o normama misljenjaKANTOVA 3 PITANJA sto mogu znati, sto treba da cinim, cemu se smijem nadatiKARAKTER alat za zakopavanje, siječenje, utiskivanje,određena svojstva po kojima se nesto razlikuje od drugogKASANDRA nesretna prorocicaKATALEPSIS hvatanje, stizanjeKATARZA čiščenjeKATEGORIČKI IMPERATIV eticki zahtjev da nesto treba ucinitiKATEGORIJE ono sto se izrice o subjektuKATH’HAUTO izvan svakog odnosaKATORTOMA etička duznostKAUZALNOST uzročnostKAZUISTIKA ucenje o moralnom odlucivanju savjesti u razlicitim zivotnim situacijamaKENON praznina, prazan proctorKISMET sudbinaKOINE ono sto je zajednickoKONCEPTUALIZAM srednjovjekovni logicki pravacKONTEMPLACIJA promatranje ocima, gledanje duhomKONTINGENCIJA slucajnostKONTRADIKTORAN protivrijecanKONRARAN suprotanKOPULA veza, spajanje u logiciKOZMOGONIJA mitolosko tumacenje nastanka svijetaKOZMOLOGIJA ucenje o svijetu kao redu I poredkuKOZMOS svjetski poredakKRITISCHES JOURNAL DER PHILOSOPHIE filozofski casopisKVIJETIZAM pobožnost I predanost boguKYRIOS gospodar,upravljac, titular vladaraLATHE BIOSAS proživi povučenoLEVIATHAN nilski krokodilLIBERUM ARBITRIUM izbor, sloboda volje,sposobnost volje d adonosi odluke na osnovu svog uvjerenjaLIKEJ likej, licej – gimnazija u AteniLINKEJ sin AfarejevLOGIKA ucenje o umnom mišljenju I zakljucivanjuLOGIKA SRCA napustanje teorijskog misljenjaLOGISTIKA logicko izvođenje pomocu matematskih simbolaLOGOS svjetski zakon, princip dogadjanja, misao , umLUKAVSTVO UMA um djeluje strhovito da bi dosao do svog cilja,uvijek se razlikuje postojeci object od ciljaMAGISTER SAPIENTUM ucitelj mudrostiMAIEUTIKA duhovni razvoj na osnovu sposobnosti misljenja “za” I “protiv”MAKROLOGIJA izlaganje nekog misljenja u drugim govorimaMAKSIME UMA subjektivne teze koje su oblikovane iz interesa uma

MAN bezlični oblik, #se#MANIJA odusevljenje, uzvisenoMANTIKA vješina proricanja budučnostiMARKSIZAM filozofsko, revolucionarno ucenje o covjeku, drustvu I historijiMATERIJA tvar, izvor, porijeklo postojanjaMATERIJALIZAM pocelo svega postojeceg izvodi iz postojanja materije kao neposredne datostiMEDITACIJA mišljenje, razmišljanjeMEGALOPREPEIJA velikodušnost, uzvišenostMEGALOPSIHIJA covjekova duševna I misaona uzvišenostMETABAZA pogreska u logiciMETAFIZICKI Prokrustov POKRET ironiziranje svakog misljenjaMETAFIZIKA nauka o prvim principima I uzrocimaMETAFORA prenosenje neke rijeci na neki dr pojamMETAKOZMIJA Slobodan prostor medju svjetovimaMETASTROFE okretanje,obracanje duse od osjetilnog svijeta prema idejama.METEKSIS učešče djela na cjelini ili pojedinacnih stvari na idejiMETEMPSIHOZA vjerovanje u seljenje duša u različita bićaMETIS razboritos, pamet, razumMETODA slijed, metoda, nacin misljenjaMIKROKOZAM svijet u malom,MIMESIS oponašanjeMISTERIJ tajna, sveta tajnaMISTIKA to sto se odnosi na tajna ucenjaMIT prica, govr, rijecMODO AETERANO na vječni nacinMODUS mjerilo, proper,praviloMOIRA dio, komad kao odvojenost prema cjeliniMONADA jedinstvo, jedno kao osnovaMONIZAM objašnjenje svih pojava u svijetu iz jednog principaMONOTEIZAM vjerovanje u jednog bogaMORAL postupak, običaj,navikaMORALITET eticko drzanje pojedinca na osnovu pojma duznostiMORALNA TEOLOGIJA učenje o uzročnostiMORS IMMORTALIS besmrtna smrtMUZA boginja pjevanja I pjesnistva,tj, GOVORENJA IsTINENATČOVJEK ce postaviti nove vrijednote I treba osigurati stanje u kojem ce jaci ljudi biti nuzniNATURA NETURANS stvaralacka prirodaNEGACIJA NEGACIJE jedan od dijalektickih zakona kretanjaNEGATIVNA TEOLOGIJA metoda označavanja bozijih atributa u negaciji pozitivnih oznakaNEXUS veza, spajanje, veza uzroka I posljedicaNIHIL EST IN INTELLECTU QUOD NON PRIUS FUERIT IN SENSU niceg nema u intelektu sto prije toga nije postojaloNIHILIZAM negativan odnos prema postojecim normamaNIKOMAHOVA ETIKA glavno aristotelovo djelo iz etikeNIŠTA szprotnost svakom bicu koje je “nesto”NOESEIS NOESEOS mišljenje mišljenjaNOMINALIZAM subjektivno shvacanje predmeta

NOMOS ono sto je svakome dodjeljeno, obicaj,red,zakonNON EST PECCATUM NISI CONTRA CONSCIENTIAM grijeh je samo ono sto je protiv savjestiNOSCE TE IPSUM upoznaj smaog sebeNUMENON ono sto je misaono nepristupacno culimaNUS misao, mišljenje, duh,aktivni preokretac neobilkovane materije.OBJEKT nesto sto je baceno, stavljeno ispred necegaOFITI genostička sekta koja je obozavala zmiju kao covjekovog prijateljaOIDA HOTI OUDEN OIDA znam da nista neznamOKAZIONALIZAM prilika, zgoda, mogucnost da se sto ucini i dogodi,OMNIS DETERMINATIO EST NEGATIO svako određenje jest negacijaONTOLOGIJA ucenje o bicu kao bicu u određenom sistemu kategorijaONTOLOSKI DOKAZ ZA EGZISTENCIJU BOGA dokazivanje iz samog pojmaOPSIS ADELON TA FAINOMANE nevidljivoORDO AMORIS red ljubaviORDO ET CONNEXIO IDEARUM IDEM EST EA ORDO ET EONNEXIO RERUM red I veza ideja isti je kao red I veza stvariORGANON oruđe, naziv za Aristotelove logicke spiseOTUĐENJE nesto svoje izgubitiPAIDEJA odgoj I nastava, poucavanje, obrazovanje vladanja I duhaPALINGENEZIJA ponovno vracanje svih stvariPANENTEIZAM učenje d aje sve u boguPANLOGIZAM učenje da svime vlada logosPANPSIHIZAM vjerovanje da sve sto jest ima svoju dusu I da je na neki nacin oživljenoPANTA REI sve tečePANTEIZAM sve je bogPARALOGIZAM pogrešno zaključivanjePARAKLET branilac, pomagačPARERGA-PARALIPOMENA kasniji dodatci , tumacenja I komentariPARESIJA sloboda govoraPARUSIJA prisutnost, nazocnost, sadašnjostPATOS doživljaj , duševno stanjePEISITHANATOS nagovarač na smrtPEITO dar nagovaranja pomocu logosaPERCEPCIJA sabiranje, kupljenje, shvaćanjePERIPATETICI naziv za Aristotelove učenike po šetalistuPETITIO PERINCIPIL dokazivanje pomocu necega sto samo nije dokazano a uzima se kao sigurnoPHILOSOPHIA MILITANS borbena filozofijaPHILOSOPHIA PERENNIS filozofija iz trajnih nepromjenljivih principaPITIJA ona koja postavlja pitanja I time stalno uznemiravaPNEUMA vjetar, zrak, dah,duh,ozivljeno bice,kod stoika pokretacka snaga svega postojeceg.POPULARNA FILOZOFIJA nacin misljenja u kojem se određeni stavovi filozofije primjenjuju za prakticne ciljeve u zivotuPORT ROYAL cistercitski samostan blizu VersajaPO SEBI iz sebe, kroz sebePOST HOC,ERGO PROPTER HOC poslije toga, dakle zbog togaPOSTULAT prihvacanje necega kao moguceg I vazecegPOZITIVIZAM pozitivnoPRAGMATIZAM (pragma-cin , djelovanje, cinjenica)

PRAKSIS djelovanje, aktivnost, misaoni I teorijski radPREDESTINACIJA vjerovanje u bozije predodredzenje svega sto jest I sto ce bitiPREEGZISTENCIJA predhodno postojanje , vjerovanje u postojanje duse prije njenog ulaska u tijeloPRESTABILIRANA HARMONIJA Leblinzovo ucenjePRINCIP osnova, početak, ishodisteonog sto je pravo iz cega proizilazi sve ostaloPRINCIPUIM CAUSALITATIS princip uzročnostiPRITANEJ sluzbena kuca drzavePRIVACIJA negacija svojstva koje po prirodi necemu priradaPROBABILIZAM da se prihvati ono sto je ne samo vjerovatnije vec I svrshodnijePROBLEM ono sto je naprije baceno, sto je postavljeno I ostavljeno ispredPROLEGOMENA uvod, predgovorPROLEPSIS pojam koji se oblikuje na osnovu stecenog iskistvaPROPEDEUTIKA uvod u neku discipline,fil cistog uma,istrazuje mogucnosti uma u donosu prema cistos spoznaju a proriPROTON PSEUDOS prva laž,pogresan pocetak nekog izvodaPROTREPTIKOS opominjanje, nagovaranjePRVA FILOZOFIJA nauka o bicu kao takvomPRVI TRAGICNI FILOZOF volja za zivotom I u najtezim situacijamaPSIHE duša, zivotna snaga, zivotni principPSYHES ESTIL LOGOS HEAUTON AUKSON dusi pripada logos koji sam sebe umnozavaPSIHOLOGIJA doslovno ucenje o dusiPSIHOLOGIZAM bitnost cjelokupnog misaonog zivota I stvaralastvaQUEM IN FINEM čemu? O covjeku kao moralnom bicu ne moze se dalje pitati cemu on egzisticiraQUIDDITAS opće realno svojstvo QUINQUE VOCES latinski naziv za 5 logickih problema koje Porfinije obraduje u svom djelu,(ROD .VRSTA,RAZLIKA, SVOJSTVO,AKCIDENCIJA)RACIONALIZAM razum izvor covjekove spoznaje,pa se kriticki odnos prema svijetu oblikuje putem misljenjaRATIO um, razum, razlogREALIZAM predmet, stvar postoji u svojoj predmetnosti po sebi nezavisno od subjekta.REFLEKSIJA misaoni odnos razmisljanje o uzrocima I razlozimaREINKARNACIJA ponovno rodjenje duseRELACIJA odnos subjekta prema objektuRELATIVIZAM shvacanje da nista nije apsolutno , sve je ovisno o razlicitim odnosimaRELIGIJA poboznost, postovanje boga I bogovaRIGORIZAM cvrsto drzanje principa, strogoca u primjeni zahtjeva koji su postavljeni kao kriteriji,neuvazavanje posebnih razloga ni okolnostiROMA LOCTUS CAUS FINITA ako je u Rimu receno,stvar je završena!SACRA DOCTRINA sveta naukaSANCTA SIMPLICITAS “o sveta jednostavnisti” naivnost,bezazlenostSAVJEST unutrasnje znanje da se moralna ocjena covjeka izvodi bas iz tog znanjaSEMANTIKA učenje o znakovima,istrazivanje odnosa sadrzaja i znakova.SENZUALIZAM osjetilo, culoSEPTUAGINTA prvi Grcki prevod Biblije,(stari zavjet)SHOLE slobodno vrijemeSIC ET NON da I neSIGE šutnjaSILOGIZAM skupljanje, sabiranje necega

SIMBOL ono sto je skupa baceno, skupljenoSIMPATIJA cuosjecajSIMPOZION zajednicka gozba uz razgovor I orazlicitim pitanjimaSINKRETIZAM sjedinjavanje razlicitih svacanja u jednu novu cjelinu koja bi prevladala razlikeSINTEZA misaono oblikovanje cjeline iz pojedinacnih djelovaSIRE JE N’AVAIS PAS BESOIN DE CETTE HYPOTHESE “vaše velicanstvo ta mi hipoteza nije potrebna”SISTEM jedinstvo raznolikih spoznaja pod jednom idejomSKEPTICIZAM sumnja, dvojba,SKOLASTIKA skolska ucenost I zanje ono sto pripada skoliSKOTEINOS tamni, nejasniSOCIOLOGIJA nauka o drustvu,izucavanje odnosa medju ljudimaSOFISTI grcki filozofi prosvjetiteljiSOFIZMI pogresni zaključciSOFROSYNE razboritos, umjerenostSOMA PNEUMATIKON duhovno tijelo bez grijehaSOMA PSYHIKON duhovno tijelo, prvi covjek(Adam)SPECIES vrsta,određenje razlike u odnosu prema roduSPEKULACIJA razmisljanje o svijetu bez dovoljnog odnosa prema empirijskom postojanjuSPIRITIZAM učenje o duhovimaSPIRITUALIZAM shvacanje d aje duh samostalan I djelatanSPOZNAJA A PRIORI iz cistog razuma I cistog uma ,nesto sto je opcenito I nuznoSTERESISSTOA dvorana sa stubovima ukrasena slikamaSTRPLJENJE SVETOG DUHASTVAR PO SEBI nesto sto nikad ne stoji u relaciji subjekat-objekatSUBJEKT nosilac radnje I djelovanjaSUBJEKTIVIZAM shvacanje da je “ja” osnova,negiranje objektivne vaznosti pojedinih kategorija.SUB SPECIE AETERNITALIS pod vidom vjecnosti, promaranje svakog dogadzaja kao djela apsolutnostiSUD veza pojmova koja odgovara vezi stvariSUDBINA mitoloski pojam kojim se izražava uvjerenje das u svakom covjeku neke vise sile unaprijed odredile sadrzaj I tok njegovog zivota,I da ih nemoze promjenitiSUMMA ukupan brojSUPSTANCIJA ono po cemu tko ili sto postojiSVEOBUHVATNO nije ni predmet(object) ni misaoni akt(subject) vec ono sto obuhvata obojeSYSTEME DE LA NATURE siste prirodeŠIFRA jezik egzistencijeTABUILA RASA neispisana pločaTALENT uteg za mjeru I novacTANTAL lice iz Grcke mitologije, Zeusov sinTAO iz kineske filozofije, zanci putTAULOGIJA označavanje nekog pojma koji ima isto znacenjeTEHNE umječe, umjetnost,rukkotvorinaTEIZAM vjerovanje u bogaTELEOLOGIJA ucenje da se sve događa po nekoj svhovitosti u opcem kretanju prema nekom određenom cilju

TELOS kraj , zavrsetak,prirodni ciljTEODICIJA dokazivanje bozije pravednostiTEOFANIJA bozije pojavljivanje stvaranjem svijeta bog stvara samog sebe I od svijeta se ne razlikujeTEOLOGIJA istrazuje izvor,ucenje I historiju neke religijeTEORIJA trazenje sitine iz objasnjenja I razlogaTHEOSOPHUS TEUTONICUS naziv za njemackog misticara Jakoba BohmeaTEOZOFIJA mudrost,znanje o Bogu,vjerovanje da se neposrednim promicanjem u svijet duha,cilj da se otkriju u sebi vise duhovne moci.THAUMAZEIN čuđenje,TO ON HE ON biće kao biće, ono sto postoji samo za sebe izvan odnosa prema drugom bićuTO TI EN EINA sto bijase biti, oznaka za nematerijalnu supstanciTON HETTO LOGOS KREITTO POIEIN slabiju stranu uciniti jacomTRANSCENDANTALAN trancendantalno razmatranje bavi se samo pojavama,a takva upotreba pojma znaci da se moze odnositi na stvar upće I na samog sebeTRANSCENDENTAN oznaka za sve sto nadilazi iskustvoTRITOS ANTHROPOS treci cvojekTUŽBA PROTIV SOKRATA 3atenska građana (Anit,Likon,Melet) sudu donijeli tuzbu protiv Sokrata d anevjeruje u bogove u koje vjeruje drzava, da uvodi nova bozanstva I da kvari omladinu.UČENJE FILOZOFIJE UM misaona sposobnost, sinteza misljenjaUMWERTUNG ALLER WERTE preokret ili obrat svih vrednotaUNIVERZALIJE opci pojmovi,sta su i kako oni nastajuURTEILSKRAFT moć suđenjaUSIJA postojanje, prva kategorija koja obuhvata svaku pojedinacnostUTILITARIZAM učenje o krisnostiUTOPIJA nemanje mjesta, misaone konstrukcije realiteta I buducnostiVJEČITI PROPILEJI PRAVE FILOZOFIJEVOLUNTARIZAM shvacanje d aje u spoznaji volja primarnija od misljenjaWAS VERNUNFTIG IST ,DAS ISR WERKLICH UND WAS WIRKLICH IST,DAS IST VERNUNFTIG sto je umno to je zbiljsko,sto je zbiljsko to je umnoWISSENSCHAFTIEHRE učenje o nauciZOON PILITIKOM aktivni učesnik u polisuŽIVIM U NOVOM SVIJETU OD KADA SAM PROĆITAO “KRITIKU POLITICKOG UMA” Fichte izrazio svoje odusevljenje Kantovim idejama o moralu.

MUDROST ZAPADA –NEKA PITANJA IZ TESTA

C GRUPA

1. Djelo Dekameron je napisao:a. Francesko Petrarkab. Dante Alighieric. Govanni Boccacciod. Baldassare Castioglione

2. Cetiri su velika pokreta oznacavaju rijelazno razoblje od propadanja srednjeg vijeka do velikog naprednog vala, a prvi val se desio u periodu 15. I 16. Stoljeca i naziva se italijanska renesansa

3. Djelo Eutifron ...je napisaoa. Platonb. Sokratc. Plotind. Aristotele. Ksenofon

4. Prvi filozof koji je napisao na materinskom jeziku bio je Franjo Sisic, a na maternjem Descartes

4.2. Utemeljitelj franjevackog reda je ____________

5. Dante Alighieri je prognan 1302. Godine iz Firence kada su na vlast dosli crni grelthi

6. Za vrijeme Marka Antonija srusena je vladavina visokog svestenika i za kralja je postavljen potpuno helenizirani zidov koji se zvao :a. Herodotb. Herodc. Aleksandar Veliki d. Konstantin

7. Septuaginta je Biblija

8. „Covjek je mjerilo svih stvari – onih koje jesu da nisu i koje nisu da jesu „ je rekao :a. Anaksimandarb. Protagorac. Herodotd. Pindar

9. Kamaldolezi su bili :a. Misionarib. Reformatoric. Glosarid. Askete

10. „Tractatus Theologico – Politicus“ je djelo :a. Thomas Hobbesab. Bruch Spinozec. John Lockad. Gottfried Wilhelm Leibniza

11. Plotinova glavna postavka u metafizici je ucenje o :a. Trojstvub. Propoceluc. Idejama

d. Idolima

11.1. Njegovo ucenje nije krscansko nego je _________

12. Najznacajnija tri renesansna pjesnika su :1.Dante 2 Boccaccio 3. Machiavelli (iako ja mislim da ce prije biti Petrarca)

13. Najpoznatiji predstavnik egizstencijalistickog pokreta je Kierkegaard

14. Sekst Empirik je pripadao skoli :a. Empirizmab. Pozitivizmac. Skepticizmad. Racionalizma

15. U vrijeme pape Klementa V templari su bili savladani od strane :a. Filipa IVb. Rijenzijac. Klementa IVd. Bonifacija VIII

B GRUPA

1. Bit kinickog ucenja je: odbacivanje svjetovnih dobara i usredotocenje na vrlinu kao jedino drbro koje vrijedi imati2. Prema Sokratu filozofija je:a) Zelja za posmatranjemb) Nacin zivljenjac) Znanstvena tradicija3. Tradicionalni problemi teorije spoznaje ili epistemologije su: (nabroj) –

skepticizam, naturalizam, koherentizam, normativizam, apriorizam, empirizam

4. Za Marxa je razvoj povijesti jednako neminovan kao i za Hegela, a obojica ga izvode iz historijskog materijalizma.5. Najvaznija Talesova misao je tvrdnja da je sve voda.6. Nakon Aleksandrove smrti njegovi generali su podijelili teritorij na tri dijela: (nabrojte ta tri dijela i navedite pod ciju su vladavinu pali) _____________________________________________________7. Prvi filozofski skeptik bio je:a) Timonb) Lukijanc) Piron8. Tri najvece licnosti grcke filozofije su: Sokrat, Platon i Aristotel9. Marxovo misljenje se oblikovalo pod trima glavnim utjecajima: (objasniti te uticaje) ___________________________________________________10. Jedna od glavnih teskoca Lockeove teorije spoznaje jest _______________________.11. Descartesovo filozofsko djelo je potaklo dvije vazne struje razvoja. Navedite ih. _______________________________________________________________

12. Glavni predstavnici britanskog empirizma su: (nabrojati)Lock, Berkeley, Hume, Lock13. Osnivacem moderne filozofije smatra se:a) Thomas Hobsb) Francis Baconc) Rene Descartes14. Razlika izmedju Eutifrona i Sokrata je u tome sto prvi misli kako je zakon nesto ciniti dobro, dok Sokratovo stajaliste podrazumijeva da zakon ciniti ono sto bogovi odobravaju.15. Prosvjetiteljstvo je: intelektualni pokret koji je zastupao ideju da razum treba da postane polazišna tačka na kojoj se zasniva autoritet.

A GRUPA

1. Grcka filozofija, u svim svojim razdobljima, otkriva uticaj brojnih dualizama. Ukratko objasniti te dualizme: u osnovi svih je razlika istine i lazi, dobra i zla, sklada i nesklada, privida i stvarnosti. Uporedo s tim imamo pitanje materije i duha, slobode i nuznosti. Potom kosmoloska pitanja da li su stvari jedno ili mnostvo, jednostavne ili slozene, pa se pojavljuje i dualizam haosa i reda, te bezgranicnosti i granicnosti.2. Unutar same rimske crkve novi pokret reforme razvio se oko sredine 16. stoljeca, a u njihovom sredistu stajao je jeuzitski red, koji je osnovao Ignacio Loyola.3. Filozofija i znanost pocinju s Talesom iz Mileta pocetkom 6. stoljeca p.n.e.4. Najvazniji pojam koji prozimlje grcku filozofiju jest logos koji izmedju ostalog znaci mjera.5. Prvi sustavni pregled stoicizma dao je:a) Zenonb) Spinozac) Hrizip6. Prema Aristotelu ima 10 kategorija, s to su (nabroj)

supstancija,kvantite, kvalitet, odnos, mjesto, vrijeme, polozaj, prosjedovanje/stanje, radnja/djelovanje, trpljenje7. Krscanstvo, koje je vladalo na Zapadu, ogranak je ____________ s nekim grckim i istocnjackim premisama.8. Dok se na srednjovjekovnom popristu glavna djelatnost ticala Boga, renesansne je mislioce vise zanimao čovjek, pa se zbog te cinjenice novi kulturni pokret naziva humanizam i predstavlja drugi od velikih uticaja.9. Najistaknutiji humanista u Engleskoj bio je Thomas More, cija slava pociva iskljucivo na politickoj sanjariji, koja je najbolje poznata pod naslovom Utopija.10. Na filozofskom polju, radjanje industrijalizacije donijelo je za sobom stanovito naglasavanje ______________, kojem su se zestoko protivili __________________.11. U Egiptu se religija bavila:a) Zivotom prije smrtib) Zivotom poslije smrtic) Zivotom i prije i poslije smrti12. Jedno od najvaznijih pitanja je Aristotelovo ucenje o metafizici koje je povezano s ucenjem o materiji iformi.13. U grcko - rimsko doba, filozofija je uglavnom bila:a) Ovisna o religijib) Neovisna o religijic) Ovisna o caru

14. Od Pitagore potice pojam __________________.15. Impresija, po Humeu se moze razviti i iz culnog iskustva i iz djelatnosti pamcenja

Filozofija-kratke teze

Što je filozofija?- nema općeprihvaćene definicije

- Karl Jaspers (20.st.) – „Uvod u filozofiju“

o filozofija je nazor o svijetu i životu – kao i znanost i religija

o no od znanosti i religije je razlikuje filozofsko mišljenje

- filozofsko mišljenje ima tri karakteristike

o koristi strogo, pojmovno mišljenje

o koristi logičku argumentaciju

o koristi kritičko mišljenje

- tri funkcije filozofije

o fundirajuća/utemeljujuća - filozofija se bavi onim što je temelj svega drugoga

o kritička – uvijek propituje i istražuje u svim aspektima

o utopijska – otvorena je prema budućnosti

- Pitagora se prvi nazvao filozofom, a o tome svjedoči Ciceron

Antičko i srednjovjekovno shvaćanje filozofijeHeraklit (540.-480.)

- suvremenik Pitagore

- za njega je filozof onaj koji ljubi mudrost i mora mnogo znati

- ima znanje, ali količina informacija ne čini filozofa

- logos – temeljni pojam – univerzalni kozmički zakon, bit svega

- filozof je onaj koji istražuje logos, a ne raznolikost

Herodot (484.-424.)

- filozofirati znači istraživati iz želje za samom spoznajom, iz ljubavi prema mudrosti

Platon (427.-347.)

- tri vrste bića

o neznalica – ne zna da ne zna

o mudrac – zna da zna (bogovi, ideal kojem se teži)

o filozof – zna da ne zna i teži mudrosti

- filozofi teže spoznati bit stvari, vodi ih želja za spoznajom

Aristotel (384.-322.)

- filozofija je znanost o onom što je najspoznatljivijie – prva počela (temelji) i uzroci

- ako spoznamo prva počela i uzroke, spoznat ćemo i sve ostalo

- filozofija je kraljica znanosti jer je jedina koja će ustvrditi svrhu

zajedničko u antičkom shvaćanju – ljubav prema znanju, istražujemo zbog same mudrosti, antropocentrizamApostol Pavao (1.st)

- ono što „poganska filozofija“ smatra mudrošću svijeta zapravo je ludost

Tertulijan (160.-220.)

- vjeruje jer je ograničen i ne može spoznati neograničeno (Boga) – Vjerujem jer je

apsurdno

- ako ne možeš spoznati, vjeruj

- kršćanski i grčki svijetu su u nepomirljivoj suprotnosti

- ne treba istraživati, nego vjerovati, jer sve piše u Bibliji

Augustin (354.-430.)

- želi spoznati samo Boga i ništa više

zajedničko u srednjovjekovnom shvaćanju – teocentrizamNovovjekovno shvaćanje filozofije

- novovjekovno shvaćanje

o 16. st - filozofija renesanse

o 17. st - empirizam i racionalizam

Rene Descartes

o predstavnik racionalizma

o filozofija je savršeno znanje o svim stvarima koje čovjek može spoznati i služi boljem

snalaženju u životu

o naglašuje praktičnu funkciju filozofije

Thomas Hobbes

o predstavnik empirizma

o filozofija je racionalna spoznaja, tj spoznaja do koje dolazimo umovanjem

o racionalna spoznaja je spoznaja uzroka i posljedica u prirodi i uključuje moć

kontrole nad prirodom

o također je naglašena praktična funkcija filozofije

o suprotnost racionalnoj spoznaji je osjetilna spoznaja

- 1781.-1831 . – Njemački klasični idealizam

o Kant, Fichte, Schelling ( romantičarski filozofi), Hegel

o 1781 . – Kant objavio Kritiku čistog uma

o 1831 . – umire Hegel

Immanuel Kant (1724.-1804.)

o Školska filozofija – činjenice o filozofiji

o Svjetska filozofija – 4 pitanja

Što mogu znati? – čovjek mora znati granice ljudske spoznaje – METAFIZIKA

Što trebam činiti? – koje je djelovanje moralno – MORAL (ETIKA)

Čemu se smijem nadati? – odnos prema bogu – RELIGIJA

Što je čovjek? – najvažnije pitanje jer traži odgovore na prva tri –

ANTROPOLOGIJA

o čovjek je jedini koji može uspostaviti vezu s transcendentnim bićem (bićem koje

čovjeka nadilazi u svemu)

Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.)

o filozofija je nešto subjektivno i ovisi o čovjeku, prožeta je njegovom dušom

o filozof je rođeni genij, a prednost imaju mlađi

Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.-1831.)

- filozofija je njezino doba izraženo u mislima – filozofska refleksija trenutka u kojem

nastaje

- na filozofe djeluje tradicija od prije

Suvremeno shvaćanje filozofijeKarl Marx (1818.-1883.)

- Teze o Feuerbachu – Marxovih 11 teza polemika

- sva dosadašnja filozofija se tumačila samo u teoriji, što je loše

- filozofija prakse - filozofija mora krenuti u praksu i raditi na promjeni svijeta, a to se

može samo revolucijom

Ludwig Wittgenstein (1889.-1951.)

- napisao djelo Tractatus Logico-philosophicus

- svodi filozofiju na logičku analizu misli – ono što je netko rekao, treba se objasniti

Filozofija i znanost

- Znanost jest

o skup svih metodički stečenih i sistematski sređenih znanja, a ujedno i djelatnost kojom

ta znanja stječemo (fil. rj. MH)

o rac. utemeljena cjelina znanja o nekom pred. koja se koristi def. pojmovnim okvirima i

razrađenim metodama istraživanja (op.enc.)

Podjela znanosti

- razlika između realnih znanosti i filozofije

REALNE ZNANOSTI FILOZOFIJAiskustvene ili empirijske – postavljaju empirijska pitanja

nije iskustvena nego propituje temelje svakog iskustva

tematski reducirane – znanstvena spoznaja je uvijek partikularna

želi proučavati totalitet (cjelinu) iskustva – spoznaja totaliteta

metodički apstraktne – mogu istraživati samo ono što se da istraživati metodama, ostalo apstrahiraju

nije metodički apstraktna

- povijest

o do 7./6. st.pr.Kr – mitološko tumačenje svijeta

o 7/6. st. pr. Kr – nastaje filozofija i uključuje ono što će kasnije biti znanost

o 4. st. pr. Kr. - s Aristotelom kreće odvajanje znanosti

o 16. st. – odvajaju se prirodne znanosti

o 19. st. – odvajaju se sociologija i psihologija

o 20. st. – odvaja se logika

Filozofija i religija

- sličnosti

o tumačenje svijeta i života

o rasvjetljenje egzistencije za svaku pojedinačnu osobu

o transcendiranje svakodnevnog

- razlike

o objava – u religiji dolazi od Boga (nadumni iskaz) i možemo vjerovati ili ne

vjerovati, a u filozofiji je to umni iskaz, rezultat promišljanja i uvijek podliježe

kritičkom razmišljanju

o nadumne iskaze proučava teologija, a umne filozofija

Filozofija i umjetnost

- sličnosti

Znanosti

Realne Formalne

Logika MatematikaPrirodne Kulturalne

realne

Društvene

Duhovne

Gospodarske

o tumačenje svijeta i života

o univerzalnost – svevremenske teme

o povijesnost (ne zastarijevaju)

- razlike

o umjetnost – mašta, filozofija – logika i kritičko razmišljanje

Filozofske discipline

- sve u filozofiji počinje filozofskim pitanjem, iz kojeg slijedi odgovor, iz kojeg slijedi

novo pitanje itd.

- stvara se problemsko područje koje s vremenom prerasta u filozofsku disciplinu

- filozofska disciplina – specijalizirano područje filozofije koje se bavi pojedinim

problemskim područjima

- Aristotel kaže da se čovjek prema svijetu odnosi na trostruk način – teorija, praksa,

proizvodnja

- grane teorije su teorijska, praktička i poietička filozofija

FILOZOFIJAdijeli se na tri grane

teorijaTEORIJSKA FILOZOFIJAnauk o biću

praksaPRAKTIČKA FILOZOFIJA

nauk o lj. djelovanju

proizvodnjaPOIETIČKA FILOZOFIJA

nauk o proizvođenju ili oblikovanjumetafizika

antropologija

gnoseologija

fil. prirode

etika

genitivne fil.

(poetika) (retorika)

estetika

fil. tehnike

Teorijska filozofijaMetafizika

- njome se bavio Aristotel, ali ju je nazivao „Prva filozofija“

- knjižničar Andronik je slagao njegove spise, i slagao ih je po redu – prvo je sločio fiziku

pa prvu filozofiju koja je „iza fizike“ = metafizika

- što je u njoj

o učenje o prvim izvorima i uzrocima bića

o učenje o vrhovnom biću

- razgranava se u dva područja

o opća metafizika ili ontologija

o specijalna metafizika

nauk o duši – metafizička psihologija

filozofska ili racionalna teologija = teodiceja

proučava teološka pitanja ali ali one spoznaje do kojih je moguće doći

umnim iskazom

(suprotnost joj je dogmatska teologija koja koristi nadumne iskaze)

Ontologija (Opća metafizika)

- filozofija teorijska f. metafizika ontologija

- naziv ontologija dao njemački filozof Wolff u 17. stoljeću

- nauk o biću kao biću

- 3 temeljna filozofska pojma

o biće ili egzistencija – sve ono što jest/postoji/egzistira bez obzira na način (2 načina

postojanja – realno i irealno)

o bit , srž ili esencija – ono po čemu nešto je baš ono što to jest

o bitak – bit bića kao bića, ono po čemu jest sve što jest

- pravci u ontologiji

o monizam – bitak je jedan

o dualizam – bitak je dvojstven

o pluralizam – bitak je višestruk

o materijalizam – bitak je materijalan

o idealizam – bitak je idejne naravi

- Aristotel – govori o početku grčke filozofije i njihovom viđenju bitka (počela svih stvari)

o kaže da grčka filozofija započinje kao materijalizam, iako ima i idealističkih teorija

(Pitagorejci)

- Tales – otac grčke filozofije – promatra prirodu i zaključuje da se u svemu nalazi voda –

monizam, materijalizam

- Pitagorejci – promatrajući univerzum zaključe da su brojevi počelo – idealizam

- Empedoklo – za njega su počelo 4 elementa – materijalizam, pluralizam

- Atomisti Leukip i Demokrit – počela su atomi – materijalizam, pluralizam

- Spinoza – bitak je ono što u sebi jest i sobom se shvaća, ne treba ga objašnjavati –

monizam, idealizam

- Platon – počela su ideje – idealizam, pluralizam

- Biblija – počelo je Bog – idealizam, monizam

- Schelling – počelo su priroda i duh – dualizam?

- Hegel – počelo su zbiljsko i umno – dualizam?, idealizam

Gnoseologija (Spoznajna teorija)

- temeljni problem je problem spoznaje

- spoznaju možemo shvatiti kao proces shvaćanja i razumijevanja, ali i kao završni

rezultat (znanje)

- gnoseologija se kao disciplina formira u 17. stoljeću, utemeljio ju je John Locke

- pitanja o izvorima, dosezima i izvjesnosti spoznaje

o posebno područje čini problem istine

- pravci s obzirom na pitanje o izvoru spoznaje

o empirizam – utemeljio John Locke – sva ljudska spoznaja dolazi iz iskustva

o senzualizam (radikalni empirizam) – sva ljudska spoznaja dolazi iz osjetilnih

iskustva

o racionalizam – utemeljio Descartes – čovjeka do spoznaje vodi razum (ratio)

o iracionalizam – do spoznaje se dolazi iracionalno, ima više pravaca:

histicizam – stanje ekstaze, duša se spaja s izvorom

voluntarizam – volja je nadređena razumu, koji jest instrument spoznaje, ali ne

djeluje ako ga volja ne pokrene

o kriticizam – utemeljio Immanuel Kant

o intuicionizam – posebna spoznajna moć intuicija – neposredan uvid u bit stvari bez

uporabe osjetila i racionalne analize

- pravci s obzirom na doseg i izvjesnost spoznaje

o dogmatizam – moguće je sigurno spoznati stvari

o skepticizam – objektivna spoznaja nije moguća

za svaku tvrdnju ima pros and cons koji su u ravnoteži, pa se treba suzdržati od

donošenja suda

o agnosticizam – bit stvari ne možemo spoznati, nespoznatljiva je

radikalizacija skepticizma , ono što tvrdimo su naša uvjerenja i stavovi, a ne čisto

znanje

Antropologija

- kao disciplina nastaje tek u 19. stoljeću

- razlikujemo znanost antropologiju i filozofsku disciplinu antropologiju

- odgovara na pitanje Što je čovjek?

Praktička filozofijaEtika

- drugo ime – filozofija morala

- 2 temeljna pojma – zlo i dobro

- moral – skup nepisanih pravila o ponašanju u nekoj zajednici – sankcije

- zakon – skup pisanih pravila – kazne

- etika nastaje u 4. stoljeću prije krista sa Aristotelom

o prije Aristotela su se etičkim pitanjima bavili Sokrat i Platon

- 3 tipa etike

o deskriptivna – opisuje što je dobro (moralno)

o normativna – propisuje što je dobro (moralno)

o metaetika – propituje i traži objašnjenja zašto je nešto dobro ili loše

- još jedna podjela etika

Etike vrline

o uključuje sve pravce kod kojih je ključni pojam vrlina

o tu ubrajamo grčku etiku (SokPlatAr) i kršćansku etiku

Teleološke etike

o govore da moralno djelovanje mora imati neku svrhu, ali se razlikuju kako će svrhu

odrediti

o hedonizam – svrha moralnog djelovanje je postići ugodu

o eudaimonizam – svrha je postići sreću ili blaženstvo

o utilitarizam – svrha je korist

o perfekcionizam – svrha je usavršavanje samoga sebe

o zovemo ih „etike dobara“ jer je svrha svakog pravca vrhovno dobro

Deontološke etike

o najpoznatija je etika dužnosti – samo djelovanje iz dužnosti je moralno

o etiku dužnosti zastupa Immanuel Kant

- savjest – unutarnji glas koji nas vodi u razlikovanje dobra i zla

- Kako formiramo moralne norme? – pitanje o izvoru morala

o autonomija – izvor u čovjeku – umom razlučujemo dobro i z lo

o heteronomija – izvor izvan čovjeka – čovjek pravila ne promišlja nego usvaja i

prihvaća

o teonomija – izvor u Bogu

Genitivne filozofije

- skupina disciplina u kojima filozofija proučava pojedine znanosti - filozofija prava,

politike, matematike…

- postavlja pitanja o svrsi i daje teorijsko obrazloženje o toj znanosti

Poietička filozofijaEstetika

- filozofija lijepog i filozofija umjetnosti

- ta ideja zaokuplja još grčke filozofe, ali se uobličava tek u 18. stoljeću kao fil disciplina,

utemeljitelj – Alexander Baumgarten

- pojam lijepog ima 2 aspekta

o prirodno lijepo – od 19. st. nadalje se gubi

o umjetnički lijepo – čak i Aristotel pretpostavlja lijepo kao ljudskog djelo

Filozofija tehnike

- do toga dovodi tehničko oblikovanje

- fenomen tehnike

Periodizacija filozofije1. Antička filozofija (7/6.st.pr.Kr.-529.g.pos.Kr)

a. Grčka filozofija (7/6.st.pr.Kr.-322.g.pr.Kr.)1. kozmološko razdoblje2. antropološko razdoblje3. ontološko razdoblje

b. Helenističko rimska filozofija (322.pr.Kr.-529.)1. etičko razdoblje2. religiozno razdoblje

2. Srednjovjekovna filozofija (6.-15.st) a. Patristikab. Skolastika

3. Novovjekovna filozofija (16.st-1831.) a. Filozofija renesanse (16. st)b. Empirizam i Racionaliam (17.st.)c. Prosvjetiteljstvo (18.st.)d. Klasični njemački idealizam (1781.-1831.)

4. Suvremena filozofija (1831.-…)