Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Filip Rotkvić
UZROCI NASTANKA I POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU
ZAVRŠNI RAD
Sveučilište u Zagrebu
Ekonomski fakultet - Zagreb
Kolegij: Međunarodna ekonomija
Mentor: Dr. sc. Hrvoje Jošić
Broj indeksa autora: 30094R09
Zagreb, rujan 2013.
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD......................................................................................................................1
1.1. Predmet i cilj rada.............................................................................................1
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja...............................................................1
1.3. Sadržaj i struktura rada....................................................................................2
2. SITUACIJA U ISLANDU PRIJE KRIZE...................................................................3
2.1. Općenito o Islandu............................................................................................3
2.2. Ekonomska situacija do krize..........................................................................4
2.3. Razvitak bankarskog sektora..........................................................................6
3. UZROCI NASTANKA FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU......................................9
3.1. Utjecaj financijske krize u svijetu na Island...................................................10
3.2. Ekspanzija islandskih banaka........................................................................11
3.3. Precijenjena islandska kruna.........................................................................13
3.4. Ostali mogući uzroci......................................................................................16
4. POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU................................................19
4.1. Dolazak MMF-a.............................................................................................19
4.2. Restrukturiranje bankarskog sektora.............................................................21
4.3. Inflacija i nezaposlenost................................................................................24
4.4. Diplomatski sukob s Ujedinjenim Kraljevstvom i Nizozemskom....................27
4.5. Trenutna situacija u Islandu...........................................................................30
5. ZAKLJUČAK.........................................................................................................33
LITERATURA.............................................................................................................34
POPIS TABLICA.........................................................................................................36
POPIS ILUSTRACIJA.................................................................................................37
1. UVOD 1.1. Predmet i cilj rada
Predmet ovog završnog rada jest „Uzroci nastanka i posljedice financijske krize u
Islandu“. Obrađivati će se tema vezana uz financijsku krizu koja je započela 2008.
godine i trajala sve do 2011. godine u Islandu. Navedena kriza je povezana sa
svjetskom ekonomskom krizom koja je započela 2007. godine u SAD-u.
Razlog odabira uprave ove teme jest specifičnost islandske ekonomije i utjecaja krize
na nju. Makar je većina razvijenih zemalja poprilično osjetila efekte krize 2008.
godine, Island je specifičan po tome što je to zemlja koja je uz Grčku bila najteže
pogođena, pogotovo ukoliko promatramo odnos broja stanovnika, BDP-a i cijene
krize.
Cilj ovog rada je otkriti, definirati i pobliže objasniti uzroke i posljedice krize u Islandu.
Kao prvo važno je upoznati čitatelja sa specifičnostima islandske ekonomije, prikazati
utjecaj i posljedice krize kako tekstualno tako i grafički te zaključno izvući najvažnije
pouke iz tog događaja.
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja
U svijetu ne postoji toliko veliki interes za krizu u Islandu jer je većina pažnje
posvećena SAD-u, Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i ostalim zapadnoeuropske zemlje.
Posljedica toga je da većina literature o ovom problemu je u formi članaka ili u
dijelovima poglavlja knjiga. Važno je napomenuti da upravo na ovu temu rada gdje je
Island u središtu zbivanja napisano vrlo malo knjiga. Tako će većina izvora podataka
biti članci te dijelovi knjiga, ali i statistički podaci o ekonomskim pokazateljima.
Metode prikupljanja su sekundarne koje uključuju istraživanje interneta te čitanje
literature.
1
1.3. Sadržaj i struktura rada
Rad je podijeljen na tri glavna poglavlja (ne uključujući uvod): situaciju prije krize,
uzroci krize te posljedice krize. Upravo ovakva podjela sadržaja omogućuje postupno
uvođenje čitatelja u problematiku teme kojom se rad bavi.
U prvom poglavlju objašnjava se situacija prije krize u Islandu. To je vremenski
period od početka drugog tisućljeća do 2008. godine. U tom poglavlju će biti
objašnjena ekonomska situacija u Islandu što će omogućiti lakše razumijevanje zašto
je upravo tom jačinom kriza pogodila Island.
Drugo poglavlje objašnjava uzroke nastanka krize gdje su uzroci navedeni u
podnaslovima. Ekspanzija islandskih banaka, utjecaj svjetske krize, precijenjena
valuta i ostali uzroci će biti navedeni te objašnjeni.
Zadnje poglavlje se bavi posljedicama krize poput dolaska MMF-a, inflacije i
nezaposlenosti, restrukturiranja bankarskog sektora te diplomatskog sukoba sa
Ujedinjenim Kraljevstvom i Nizozemskom u slučaju „Icesave“. Osim navedenih
podnaslova također će biti objašnjena trenutna situacija u Islandu kako bi se što bolje
pokazalo koliko su uspješne mjere bile te da se zaokruži pogled na temu rada.
2
2. SITUACIJA U ISLANDU PRIJE KRIZE
Radi lakšeg razumijevanja uzroka i posljedica krize, u ovom poglavlju će biti pobliže
objašnjena ekonomska situacija u Islandu od početka drugog tisućljeća pa do
početka krize 2008. godine.
2.1. Općenito o Islandu
Island je malena otočna država na krajnjem sjeverozapadu Europe te je geografski
gledano najzapadnija država Europe, a uz Norvešku i najsjevernija. Unatoč
geografskom položaju otoka koji bi dao zaključiti da su zime oštre, u stvarnosti je
drugačije. Klima u Islandu je ugodna s obzirom na geografsku širinu, pa su tako zimi
prosječne temperature od -10°C do 0°C, a ljeti oko 15°C. Također je važno naglasiti
da je u prošlosti islandska klima bila toplija pa je shvatljivo kako je otok postao
privlačno mjesto za naseljavanje.
Prvi stalni stanovnici Islanda se naseljavaju u devetom stoljeću, porijeklom iz
Škotske, Irske, Danske i Norveške. Islandsku povijest obilježava složen vladarski
sustav sa elementima demokracije pa tako je islandski parlament „Althing“ najstarija
parlamentarna institucija na svijetu. Iako je Island u trinaestom stoljeću izgubio
nezavisnost ušavši u personalnu uniju s Danskom, zadržao je određenu autonomiju.
Island je političko gledano prijateljska zemlja jer nikada nije bila u izravnom konfliktu
sa nekom drugom nacijom. Jedini izuzetak je Ujedinjeno Kraljevstvo s kojima je bila u
diplomatskom sporu poslije Drugog svjetskog rata te će s njima ponovno naći u sporu
zbog mjera islandske vlade tijekom financijske krize.
Island je bio pošteđen ratova (u čitavoj povijesti Islanda samo se jedan rat odvijao na
Islandu i to građanski), ali ne i ostalih nedaća. Kuga je dvaput pogodila Island i
prepolovila broj stanovnika. Boginje su nekoliko stoljeća kasnije ponovno prepolovile
broj stanovnika. Uz sve to klima je svakim stoljećem postajala sve hladnija i hladnija
pa se površina obradivog zemljišta katastrofalno smanjila uzrokujući povremene
serije gladi i neimaštine. Sve hladnija klima prisilila je stanovništvo Islanda da se
okrene ribolovu što će postati glavna ekonomska grana sve do drugog tisućljeća.
Površina otoka je skoro za duplo veća od Hrvatske te iznosi 103 000 km2, ali se zbog
vulkanskih aktivnosti svake godine povećava za nekoliko centimetara. Veoma važan
3
podatak koji će se nekoliko puta naglašavati tokom rada jest broj stanovnika koji
iznosi otprilike 320 000 što čini Island jednu od najrjeđe naseljenom zemljom na
svijetu sa samo 3 stanovnika na km2. Islandsko stanovništvo je prilično homogeno pa
tako 92% stanovnika su Islanđani, a od manjina su najviše prisutni Poljaci sa 3%.
Osim Poljaka također ima i Litvanaca, Nijemaca, Danaca i Latvijaca ali u se njhova
pristunost mjeri u promilima, a glavna vjeroispovjest je luteranizam. Islandska
ekonomija će biti pobliže objašnjena u sljedećem podnaslovu.
2.2. Ekonomska situacija do krize U ovom podnaslovu bit će opisana ekonomska situacija u Islandu do krize, to jest do
2008. godine. Pošto su podaci iznešeni u ovom tekstu na godišnjoj razini, kao
posljednja godina će se uzimati 2007 da bi se izuzeo mogući utjecaj krize na
godišnje rezultate u 2008.
Island je kroz većinu svoje prošlosti, ekonomski gledajući bio siromašnija zemlja
Europe. Jedini izvor prihoda je bio ribarstvo (o kojem će biti više riječi kasnije) što nije
bilo dovoljno za neki veći razvoj gospodarstva. Glavna promjena u islandskoj
povijesti se dogodila 1991. godine kad je na čelo države došao premijer David
Oddsson, član konzervativne „Nezavisne stranke“ koji je uspio sa socijal-
demokratima složiti koaliciju. Te godine donešeni su brojni zakoni koji su liberalizirali
islandsko tržište. Naime, do te godine Island je imao prilično restriktivne zakone koji
su kočili ekonomske slobode. Ekonomska situacija je bila prilično loša, sa inflacijom
od 25%1, BDP-om koji stagnira, porastom nezaposlenosti za otprilike jedan postotni
poen (sa 0,5% na 1,8%) u odnosu na prethodnu godinu. Od 1991. godine, uvode se
mjere za obuzdavanje proračunskog deficita, inflacija se obuzdava kontrolom tečaja
islandske krune koja se vezuje na nekoliko valuta pa iznosi otprilike 5% na godišnjoj
razini što je znatan pad u odnosu na prethodne godine. Korporativni porez je
smanjen te se financijskog tržište liberalizira kao i bankarski sektor što sve dovodi do
porasta BDP-a. Nekoliko godina kasnije, točnije 1994. Island postaje članicom
„Europskog Gospodarskog Prostora“ koji državi omogućuje slobodniju trgovinu sa
članicama Europske Unije. Može se reći da nakon 1991. godine započinje
kontinuirani rast islandske ekonomije koji neće biti prekinut sve do 2008.
1 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 1992, OECD Publications, Francuska, Paris, 1992. , str. 24.
4
Kao što je već rečeno, Island je u prošlosti zbog svoj specifičnih geografskih obilježja
bio neraskidivo povezan sa ribarstvom. Šuma na Islandu skoro pa i nema, a klima je
izrazito nepogodna za poljoprivredu. Jedine mogućnosti izvora prihoda za Island su
bile trgovina i ribarstvo. Od davnina je Island poznat po ribarstvu te su dva događaja
koja su obilježila tu granu: Bakalarski ratovi u 70-ima godinama 20. stoljeća te
uvođenje kvota početkom 90-ih godina. Bakalarski ratovi su bili diplomatski spor sa
Ujedinjenim Kraljevstvom oko prava na izlov bakalara (koji čini 39%2 ukupnog
islandskog ulova, ali istovremeno čini najveći udio u izvozu ribe) u kojem je Island
izašao kao pobjednik te povećao volumen ulova dajući polet ribarstvu i ekonomiju.
Nasuprot tome poletu, zbog prevelikih izlova bakalara 1995 uvode se kvote za ribare
što djelomično smanjuje obujam ribarskog sektora te njegov sveukupni doprinos.
Unatoč tome Island i dalje ostvaruje zapanjujuće rezultate u ribarstvu, pa tako je
Island 14. zemlja u svijetu po ulovu sa udjelom od 1,8% ukupnog svjetskog ulova.
Grafikon I.
ODNOS ALUMINIJA I RIBLJIH PROIZVODA U IZVOZU ISLANDA OD 1991. DO
2007. GODINE
Izvor: Statistics Iceland
2 Ministry of Fisheries and Agriculture (Sjávarútvegs- og landbúnađarráđuneytiđ): Icelandic Fisheries in Figures (Sjávarútvegurinn i tölum) 2008, Ministry of Fisheries and Agriculture, Island, Reykjavík, 2008., str. 9.
0,00%
10,00%
20,00%
30,00%
40,00%
50,00%
60,00%
70,00%
80,00%
90,00%
1991 1993 1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007
Aluminij
Riblji proizvodi
5
Važnost ribarstva je vidljivo i u izvozu, pa je tako izvoz ribe u 2007. godini iznosio
40% ukupnog islandskog robnog izvoza naprema 2001. godini kad je iznosio 62%3.
Osim ribarstva, Island je u 70-im godinama počeo ulagati u metalurgiju, točnije u
aluminij. Otok je bogat aluminijskim rudama te su Islanđani to dobro iskoristili. Tako
je krajem tisućljeća Island proizvodio otprilike 4% svjetskog aluminija što je izuzetan
udio uzevši u obzir veličinu Islanda i njegovu populaciju. Gledavši udio aluminija u
ukupnom islandskom izvozu dobara, on je 2001. godine iznosio 20%, a 2007. godine
26%4.
Odnos aluminija i ribljih proizvoda u izvozu dobara je u obrnuto proporcionalnoj vezi
jer upravo ta dva dobra sudjeluju najviše u izvozu dobara. Pa tako porast izvoza u
aluminiju tijekom prošlog desetljeća vidljivo utječe na pad izvoza ribljih proizvoda.
2.3. Razvitak bankarskog sektora
Gledajući isključivo bankarski sektor u Islandu, dva su važna događaja koja će
pokrenuti razvitak bankarstva. Prvi je članstvo Islanda u „Europskom Gospodarskom
Prostoru“ 1994. godine koje je omogućilo Islandu povlašteni pristup tržištu Europske
Unije bez potrebe da sam Island postane članicom te iste unije. Članstvo će
omogućiti slobodan protok kapitala između EU i Islanda. Drugi važan dogođaj koji će
se pobliže objasniti jest privatizacija bankarskog sektora koja je počela 1998. i
nastavila se do 2003. godine. Naime, do 1998. godine u Islandu je postojalo nekoliko
banaka koje su bile usko specijalizirane (industrijska, poljoprivredna, ribarska itd.) te
je velika većina njih bila pod državnim vlasništvom, čak i malobrojne privatne banke
su u potpunosti ovisile o državnoj pomoći i zajmovima. Bankarski sektor je bio
prilično nerazvijen, u gubicima i pod strogom državnom kontrolom. Islandska vlada
poučena dobrim iskustvom u privatizaciji državnih tvrtki početkom 90-ih godina te
liberalizacijom tržišta odlučila je okrupniti bankarski sektor te ga privatizirati. Nakon
spajanja nekoliko manjih banaka u veće, 1998. godine krenula je njihova
privatizacija. Tako su banku „FBA“ koju je država osnovala 1997. u potpunosti prodali
kroz dva kruga prodaje dionica zaradivši otprilike 187 milijuna dolara5 u cijenama od
3 Ibid., str. 4. 4 Statistics Iceland: Exports in goods [online]. Dostupno na: http:\\www.statice.is/Statistics/External-trade/Exports [16. travanj 2013.] 5 Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík, 2009., str. 22.
6
2003. Kasnije se „FBA“ spojila sa još jednom islandskom bankom i preimenovala u
„Glitnir“ koja će kasnije biti jedna od tri najveće banke koje će propasti tijekom krize.
Ostale dvije najveće banke su također privatizirane u istom razdoblju prodajom
dionica nekoliko puta, to su bile banke „Landsbanki“ i „Bunadarbanki“ koji će kasnije
biti preimenovan u „Kaupthing“.
Grafikon II.
RAZINA BDP-A PO STANOVNIKU OD 1997. DO 2007. GODINE U 1 000
ISLANDSKIH KRUNA
Izvor: Statistics Iceland
Privatizacija banaka, mogućnost pristupa tržištu Europske Unije te uvođenje
slobodno fluktuirajućeg tečaja islandske krune u 2001.6 omogućilo je Islanđanima
dostupnost jeftinog kapitala. Kontrast između razdoblja prije i poslije privatizacije je
izrazito vidljiv, pogotovo u lakoći kreditiranja po povoljnijim kamatnim stopama.
Upravo ta iznenadna mogućnost lakog pristupa kapitalu je omogućila Islandu da uđe
u svoje zlatno doba poznato pod islandskim nazivom „utras“ ili na engleskom
„Icelandic outvasion“. Kao početak se uzima 2000. godina makar je pravi uzlet došao
nakon 2003. kada je privatizacija u potpunosti završila. Ovo islandsko zlatno doba je
6 International Monetary Fund: News Brief No. 01/29 [online]. Dostupno na: http:\\www.imf.org/external/np/sec/nb/2001/nb0129.htm [20. travanj 2013.]
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
3500
4000
4500
1997 98 99 2000 01 02 03 04 05 06 2007
BDP po stanovniku
7
trajalo sve do financijske krize 2008. i podiglo je Island na sam vrh ne samo
ekonomske razvijenosti već i kvalitete života. Islandski poduzetnici započeli su sa
akvizicijama raznih poduzeća u Europi, pogotovo u sjevernom dijelu. Tako Islanđani
stječu vlasništvo u engleskim, danskim, norveškim, ali i ostalim tvrtkama, naročito u
sektoru maloprodaje. Nagla eskpanzija se često uspoređivala sa vikinzima, pa se
tom razdoblju rado dodavao atribut „vikinške ekspanzije“. Statistički gledano BDP je u
porastu od 2000. godine kao i udjel aktivnosti u BDP-u koji su kapitalno intezivni
poput financijskih aktivnosti i prodaja nekretnina, ali i porast prosječnih mjesečnih
primanja.
Makar je već u tome razdoblju mogla biti sumnjiva iznimno nagla ekspanzija banaka
te se su i javljali neki glasovi koji su sumnjali da banke mogu same sebe osigurati u
slučaju nekakve krize, ali u vremenu kada sve brojke rastu, a život je iz dana u dan
bolji takve se glasove često zanemaruje jer se dobiva lažan osjećaj sigurnosti da će
razdoblje ekspanzije zauvijek trajati. Zaista i jest bilo tako, samo je nekolicina
dokumenata objavljena koja upozorava na tako nagli rast, ali su oni odmah pobijeni ili
u potpunosti zanemareni što će se kasnije pokazati velikom greškom.
8
3. UZROCI NASTANKA FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU
U ovom poglavlju će biti obrađena nekoliko mogućih uzroka financijske krize u
Islandu ponajprije nagla ekspanzija islandskih banaka, precijenjenost krune, ali i
ostali mogući uzroci. Također će biti spomenuta poveznica između globalne
ekonomske krize i njezinog utjecaja na Island.
Da bi dobro razumjeli uzroke financijske krize potrebno je prvo prikazati vremenski
slijed kako bi stekli pogled na to kako se kriza razvijala. Specifičnost ove krize jest što
se vrlo brzo razvila, tj. unutar jednog mjeseca je dostigla svoj vrhunac te što je
iznenada pogodila. Financijska kriza u Islandu započinje iste godine kada i u SAD-u,
2008. Bez ikakvih ozbiljnih naznaka koje bi prethodno ukazivale na problematično
stanje u islandskim bankama, već 25. rujna islandska banka Glitnir traži pozajmicu od
islandske središnje banke kako posljednje utočište. Nakon konzultacija islandske
vlade 29. rujna dogovara se kupnja 75% udjela banke od strane države. Nekoliko
dana kasnije događa se navala na banke gdje u panici Islanđani podižu svoje
depozite. Da bi pokušali smiriti situaciju islandska vlada donosi zakon kojim jamči sve
depozite islandskim građanima do neograničenog iznosa te daje veće ovlasti
državnoj agenciji za nadzor financijskog tržišta (FME) preko koje će se sanirati
banke. Već sljedeći dan, 7. listopada, državna agencija FME preuzima drugu i treću
najveću islandsku banku Landsbanki i Glitnir7. Istog dana Ujedinjeno Kraljevstvo
vidjevši da se događa slom islandskih banaka kod kojih britanski građani imaju
značajnije depozite donosi anti-teroristički zakon kako bi zamrznula sva sredstva
islandskih banaka u UK-u u svrhu zaštite svojih građana i njihovih depozita. Taj
zakon izaziva zgražanje javnosti u Islandu te dovodi do zaoštravanja diplomatskih
odnosa između tih dviju država. Niti dva dana nakon što je FME preuzeo dvije
islandske banke pod svoj nadzor, ista agencija preuzima najveću islandsku banku
Kaupthing pod svoju jurisdikciju te otpušta upravni odbor banke. Nevjerojatna brzina
kojom je kriza pogodila Island je vidljiva u tome što u roku od samo dva dana tri
najveće islandske banke su se našle pod nadzorom državne agencije. 24. listopada
Island službeno traži pomoć od MMF-a koji to odobrava 19. studenog u iznosu od 2
7 Teather, D.: Iceland government seizes control of Landsbanki [online]. Dostupno na: http:\\www.guardian.co.uk/business/2008/oct/07/iceland.banking [21. travanj 2013.]
9
milijardi dolara na rok od dvije godine8. Od tog datuma (19. studenog) kreće
postepena sanacija te srećom više nema novih udara po islandsku ekonomiju.
3.1. Utjecaj financijske krize u svijetu na Island Nedvojbeno je da globalna financijska kriza je imala utjecaj na većinu zemalja, bilo to
direktno ili indirektno te u manjoj ili većoj mjeri. Ona je otpočela u SAD-u kao uzrok
prenapuhanog tržišta nekretnina, to jest hipoteka koje su se bazirale na njima. Zbog
jeftinijih kamatnih stopa, krediti su postali povoljni, a opća gospodarska situacija prije
krize je bila u uzlaznoj putanji bez ikakvih naznaka pogoršanja. To je navelo razne
financijske institucije na pretjerani optimizam i smanjenu opreznost pri nuđenju
kredita. Banke su smatrale da pri tako dobroj gospodarskoj situaciji ne može ništa
poći krivo te su minimalni uslovi za kreditiranje smanjeni. Financijsko tržište je
postalo pohlepno i htjelo iskoristiti dobru situaciju za što veći profit. Hipotekarni krediti
koji se smatraju glavnim krivcem globalne financijske krize, su sve više rasli u udjelu
ukupno odobrenih kredita. Pod povećanim brojem hipoteka, bilo je samo pitanje
vremena kada će prve rate kredita propasti i dovesti nekretnine na bubanj.
Usporedno sa porastom hipotekarnih kredita, raslo je i tržište nekretnine koje je
pratilo sveopći optimizam te su cjene nerealno rasle. Kombinacijom tih dviju faktora
bilo je očito da se takva situacija ne može održavati na dulji rok. Pojavom sve
rizičnijih kredita, povećavao se i broj neplatiša. Banke su preuzimale nekretnine u
svoje vlasništvo te ih pokušavali unovčiti, no tržište nekretnina je postajalo polako
zasićeno što je dovelo do padanja cijena na tom tržištu. Zbog nemogućnosti brze
prodaje svojih nekretnina i još k tome ispod cijene, banke su odjednom suočene sa
velikom nelikvidnošću koju niti američki FED nije mogao stabilizirati. Kada je 15.
rujna 2007. jedna od najvećih banaka u SAD-u „Lehman Brothers“ banka podnijela
zahtjev za bankrot koji do danas ostaje najveći bankrot u povijesti čovječanstva,
otpočela je globalna financijska kriza. Kao domino efekt se proširila na sva razvijenija
financijska tržišta uključujući Island.
Islandsko financijsko tržište je do krize bilo veoma razvijeno kada se uzme u obzir
veličina stanovnika i gospodarstva države. Upravo je to razlog zašto je kriza teško
pogodila zemlju. Drugi razlog, usko vezan za prethodno spomenuti jest i veličina
8 H. Buiter, W., Slbert, A.: The Icelandic banking crisis and what to do about it: The lender of last resort theory of optimal currency areas, Policy insight No. 26, Centre for Economic Policy Research, Engleska, London, str. 1.
10
bankarskog sektora koja je bila preglomazna za tako malu državicu, no o tome više u
sljedećem potpoglavlju. Vidljiva povezanost globalne financijske krize sa krizom u
Islandu se iskazuje u tržištu nekretnina koje je oslabilo ujedno kao i u SAD-u.
Povezanost islandskih banaka s inozemnim tržištima pogotovo Ujedinjenim
Kraljevstvom koje je isto tako proživljavalo krizne trenutke je također dobar dokaz
utjecaja globalne razine na nacionalnu. Zanimljiv primjer globalnog utjecaja na Island
jest to što je islandska vlada prva u svijetu koja je odstupila od dužnosti upravo zbog
financijske krize. Uzevši u obzir današnju međusobnu povezanost nacionalnih tržišta
na globalnoj razini, lako je shvatiti kako se izuzetno snažan šok u financijski
najrazvijenijoj zemlji svijeta može lako proširiti na ostale zemlje poput vala koji
pogađa razvijenije zemlje više od zemalja Trećeg svijeta.
3.2. Ekspanzija islandskih banaka
Nakon provedene privatizacije koja je objašnjena u poglavlju 2.3. „Razvitak
bankarskog sektora“ kreće strmoviti uzlet čitavog bankarskog sektora u Islandu.
Nakon desetljeća strogih državnih regulativa i nerazvijenog, pa čak i nepostojećeg
financijskog sektora u Islandu te iznimno slabog bankarskog sektora koji je
preživljavao zahvaljujući pomoći od države uslijedila je privatizacija te se sve
promijenilo. Novi liberalniji pristup ekonomiji te članstvo u „Europskom
Gospodarskom Prostoru“ doprinosi nove količine stranog kapitala i potencijalnih
investicija u dotada poprilično zatvorenu i jednu od nerazvijenijih država zapadne i
sjeverne Europe. Gubitkom državnih regulativa nakon provedene privatizacije,
islandske banke agresivno nastupaju na tržištu koristeći ogromni priljev stranog
kapitala9. Island postaje poželjna zemlja za investitore, a banke to itekako dobro
iskorištavaju. U prvom desetljeću krediti postaju znantno jeftiniji i dostupniji
svekolikom stanovništvu uključujući privatni i poslovni sektor. Taj priljev jeftinih
kredita dovodi do ekspanzije u svim razinama, naročito u sektoru nekretnina i
financija. Sektor nekretnina bilježi rast pa tako čini 7% ukupnog BDP-a, povećava se
naglo zaposlenost zbog otvaranja novih radnih mjesta u području tercijarnog sektora
te se radna snaga traži i izvan granica države. Financijski sektor postaje razvijeniji,
9 Thorhallsson, B., Kirby, P.: Financial crises in Iceland and Ireland: Does EU and Euro membership matter?, Institute of international affairs, Centre for small studies, University of Iceland, Island, Reykajvík, str. 8
11
trguje se dionicima, obveznicima, opcijama, trezorskim zapisima i ostalim financijskim
instrumentima koji još do prije nekoliko godina su bili nepoznanica za Island.
Zbog povećane potrebe za financiranjem investicija putem stranog kapitala,
islandske banke šire svoje poslovanje izvan Islanda. Kako se i ostale tvrtke šire, tako
i banke otvaraju svoje poslovnice uglavnom na sjeveru Europe – u Ujedinjenom
Kraljevstvu, Danskoj, Norveškoj i ostalim zemljama. Nagli boom islandske ekonomije
nakon 2003. godine se u svjetskoj literaturi naziva engleskim nazivom „Icelandic
outvasion“10 (zbog nedostatka literature na hrvatskom jeziku, ovaj naziv nema
službeni prijevod, ali se zbog kulture i povijesti Islanda može slobodno prevoditi kao
„Vikinška invazija“ zbog uske povezanosti otoka sa drevnim Vikinzima). Neki od
pokazatelja koji ukazuju na razmjere ekspanzije bankarskog sektora odnose se na
veličinu bilance triju najvećih islandskih banaka koja 2007. godine odgovara
godišnjem islandskom BDP-u uvećanom za devet puta11, kao i obujam trgovine na
islandskoj burzi koji je također porastao za čak deset puta u odnosu na početak
tisućljeća.
Nedvojbeno je da nagla ekspanzija islandskih banaka prouzročena privatizacijom i
liberalizacijom ekonomske politike te pristupačnost svjetskom, posebice europskom
tržištu kapitala je doprinijelo izuzetno naglom gospodarskom razvoju. Tako naprimjer
valja istaknuti da je Island 2007. i 2008. godine kada je bio na vrhuncu svoje
ekspanzije ujedno bio prvi na ljestvici „Human Development Index“-a koji mjeri
kvalitetu životu svrgnuvši tako s trona Norvešku koja je do tada bila šest godina
zaredom na samom vrhu12. To nije ništa čudno ukoliko uzmemo u obzir konstantan
rast plaća. Utopija stvorena tijekom petogodišnjeg razdoblja je ubrzo prekinuta što je
dokaz da ogromni bankarski sektor nije imao pokrića. To je najbolje vidljivo iz Guidotti
– Greenspanovog pravila koje kaže da bi odnos državnih rezervi naprema
kratkoročnom vanjskom dugu trebao biti u odnosu 1:1, što u slučaj Islanda nije bilo
tako već je 2008. godine pokrivenost kratkoročnih vanjskih dugova državnim
rezervama iznosila alarmantnih 6%13 što je značilo da u slučaju manjih tržišnih
10 Ibid., str. 7. 11 Jónsson, A.: Why Iceland? How one of the world's smallest countries became the meltdown's biggest casualty, McGraw-Hill, SAD, New York, 2009, str. 208. 12 Bagus, P., Howden, D.: Deep freeze: Iceland's Economic Collapse, Ludwig von Mises Institute, SAD, Alabama, 2011., str. 40. 13 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2011, OECD Publications, Francuska, Paris, 2011., str. 62.
12
šokova Island bi bio u velikim problemima. Kako je vrijeme pokazalo to je i bio slučaj.
Propast Lehman Brothers banke u SAD-u koje je pokrenulo lavinu događaja na
financijskim tržištima je otkrilo kako je islandski bankarski sektor postao jednostavno
prevelik da bi bio spašen. Pravo pitanje se postavlja zašto ništa nije učinjeno u smislu
regulacije te nagle ekspanzije jer je bilo već i ranije očito da tako mala država poput
Islanda nikako ne može osigurati i podnositi tako veliki bankarski sektor. Između svih
mogućih uzroka financijske krize u Islandu, ovaj je zasigurno najvažniji te je ujedno i
najviše doprinio ekonomskom slomu.
Grafikon III.
AKTIVA BANAKA IZRAŽENA U POSTOTKU ISLANDSKOG BDP-A ZA VRIJEME
PRIJE KRIZE
Izvor: International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement, International
Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 5.
3.3. Precijenjena islandska kruna Island je tijekom povijesti bio usko vezan uz Dansku kao što je prikazano u poglavlju
2.1. „Općenito o Islandu“. Upravo zbog toga, u Islandu se koristila danska kruna sve
do kraja prvog svjetskog rata kada je Island dobio veću stupanj autonomije. Te
0
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
2003 2004 2005 2006 2007
Aktiva triju najvećih banaka kao postotak BDP-a
Aktiva triju najvećih banaka kaopostotak BDP-a
13
godine Island uvodi svoju islandsku krunu. Kulturna pripadnost sjevernoj Europi je
vidljiva u samom nazivu novca „kruna“ koji je istovjetan za Dansku, Norvešku i
Švedsku (osim istovjetnog naziva zanimljiva je poveznica što Danska i Švedska –
članice Europske Unije su odbile uvođenje eura). Važan događaj u povijesti
islandske krune je godina 1981. kada je zbog hiperinflacija vrijednost krune
izmijenjena tako da je sto starih kruna vrijedilo kao jedna nova. Drugi događaj koji je
još važniji te je direktno vezan za financijsku krizu jest uvođenje slobodno
fluktuirajućeg tečaja 2001. godine14 čime se visina tečaja određuje isključivom
sučeljavanjem ponude i potražnje. U duhu sveopće liberalizacije islandske ekonomije
to je bio očekivan i hvale vrijedan potez, barem od strane MMF-a, no pokazat će se
da državna intervencija će postati nužna tijekom sljedećih godina. Istovremeno sa
uvođenjem slobodno fluktuirajućeg tečaja, islandska središnja banka pokrenula je
praksu ciljanja inflacije to jest, pomoću raspoloživih monetarnih instrumenata (poput
promjene kamatnih stopa i izdavanjem ili povlačanjem primarnog novca) središnja
banka je uvijek pokušavala držati inflaciju na razini od 2% godišnje. Ukoliko se
promotri inflacija tijekom razdoblja ekspanzije, lako se može zaključiti da središnja
banka nije bila uspješna u provođenju svoje politike izuzev 2003. godine.
Zašto je inflacija tako usko povezana sa aprecijacijom islandske krune lako je shvatiti
ukoliko se razmotri situacija naglog priljeva stranog kapitala. Kao što je već
prethodno spomenuto, liberalizacijom bankarskog sektora istome je omogućen
pristup velikoj količini kapitala. Ta velika količina kapitala je plasirana na tržište od
strane islandskih banaka u formi kredita, kako za stanovništvo tako i za
poduzetništvo. Nakon desetljeća strogih kontrola pri izdavanju kredita što je dovelo
do slabe dostupnosti ili visoke cijene novca Islanđanima, konačno im se pružila
prilika jeftinijeg zaduživanja. Slobodno se može reći da je većina stanovništva i tvrtki
to iskoristila što se i može zaključiti iz pada štednje u ukupnom BDP-u sa otprilike
20% bruto domaće štednje u udjelu BDP-a na 17% u 2007. godini15. Upravo to i je
jedan od glavnih razloga naglog porasta u blagostanju države te prethodno
spomenutog uzdizanja na HDI ljestvici. No to sve dolazi sa svojom cijenom. Zbog
velike ponude novca i olakog posuđivanja, ukupna ponuda islandske krune na tržištu
je povećana i konstantno raste. Zbog stalnog rasta količine novca u optjecaju dolazi
14 International Monetary Fund: News Brief No. 01/29 [online]. Dostupno na: http:\\www.imf.org/external/np/sec/nb/2001/nb0129.htm [6. svibanj 2013.] 15 Statistics Iceland: Savings and net lending/borrowing 1980-2012 [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/Pages/1267 [6. svibanj 2013.]
14
do inflacije na što je središnja banka Islanda dužna reagirati te upravo to i čini
restriktivnom monetarnom politikom kojom povećava kamatu. Zbog veće kamatne
stope islandska kruna sada postaje primamljiva stranim investitorima koji sve više
počinju ulagati u nju. Potražnja sada naglo raste i islandska kruna postaje
precijenjena.
Grafikon IV.
KRETANJE ISLANDSKE KRUNE PREMA EURU OD 2008. DO 2011. GODINE
Izvor: XE Currency, Statistics Iceland
Kako bi se uočio stupanj precijenjenosti islandske krune dovoljno je spomenuti da je
u istraživanju provedenom 2007. prema poznatom Big Mac indeksu, islandska kruna
bila najviše precijenjena valuta u svijetu od odabranih 46 valuta i to za čak 131% u
odnosu na američki dolar. Problem takve precijenjenosti valute je skuplji izvoz i
jeftiniji uvoz što je za malu zemlju poput Islanda koja je bila izuzetno snažna u izvozu
ribljih proizvoda i aluminija bio velik udarac16. Kako bi se to kompenziralo, financijski
sektor je morao zamijeniti izvoz sirovina u smislu profitabilnosti što se i događalo –
dovoljno je samo spomenuti podatak iz prethodnog poglavlja da je ukupna aktiva triju
najvećih islandskih banaka bila devet puta veća od islandskog BDP-a. Kontraefekt
skupljem izvozu je jeftiniji uvoz što je utjecalo povoljno na bankarski sektor zbog sve
većeg priljeva jeftinijeg novca. Unatoč utjecaju valute na uvoz i izvoz, ključna
posljedica precijenjenosti islandske krune je privlačenje pozornosti špekulanata koji
16 Spruk, R.: Iceland's Economic and Financial Crisis: Causes, Consequences and Implications, Munich Personal RePEc Archive, Njemačka, München, 2010., str. 12.
020406080
100120140160180200
I.2008
V.'08
IX.'08
X. '08 XI.'08
XII.'08
I. '09 II. '09 III.'09
IV.'09
V.'09
X. '09 V.'10
X. '10 V.'11
X. '11
€/ISK
€/ISK
15
su uvidjevši potencijal na zaradi te valute krenuli sa špekulacijama17. Špekulanti su
znali da se ova visoka cijena krune ne može održati te se očekivao pad zbog čega su
zauzimali kratke pozicije. Uzevši u obzir veličinu bankarskog sektora i stalne napade
špekulanata bilo je za očekivati da će se financijski balon kad – tad rasprsnuti sa
velikim posljedicama po ekonomiju države.
3.4. Ostali mogući uzroci Nakon uvida u dosadašnje navedene moguće uzroke, teško je izdvojiti specifično
dodatni uzrok koji bi u velikoj mjeri utjecao na pojavu financijske krize. Glavni razlog
za to jest što prethodno navedena dva moguća uzroka – preveliki bankarski sektor i
precijenjena islandska kruna su po mišljenju autora u najvećoj mjeri zaslužni za
ekonomsko pogoršanje koje će uslijediti nakon 2008. Sama veličina bankarskog
sektora u Islandu je bila zastrašujuća te je lako uvidjeti poveznicu između uzroka i
posljedice u tom slučaju. Kada se na to nadoda još izrazito volatilan tečaj islandske
krune te nesposobnost središnje banke da kontrolira inflaciju (barem prema njihovom
zadanom kriteriju od 2% godišnje) može se reći da ostali mogući uzroci su izrazito
minorni, pa skoro i beznačajni. Ipak, valja istaknuti barem dva koja su malo doprinijeli
lošoj situaciji.
Primarno se tu misli na nepotizam i korupciju. Unatoč tome što Island pripada
sjevernoj Europi koja glasi za izrazito uređenu društvenu zajednicu država sa
minimalnom razinom korupcije i nepotizma, provedena privatizacija je otvorila
nekoliko pitanja o transparentnosti provedbe iste. Island je tradicionalno pri samom
vrhu indeksa percepcije korupcije koje provodi „Transparency International“ te je čak
2005. i 2006. godine bio na samom vrhu te ljestvice što je značilo da Island ima sliku
države bez korupcije u svijetu, ali i među svojim građanima. Zato je poprilično čudno
svrstavati ili uopće govoriti o korupciji kao jednom od minornih uzroka krize. Važno je
za napomenuti veličinu samog Islandu gledajući stanovništvo. Država s otprilike tristo
tisuća stanovnika može imati velike posljedice od korupcije, makar ona bila izuzetno
rijetka. Naime, što je država ima više stanovnika to je za vidljive posljedice korupcije
potrebna i veća razina iste, no u slučaju manjih država poput Islanda dovoljno je i
samo nekolicina ljudi na visoko pozicioniranim mjestima da ugrozi čitav sistem. Osim
17 Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík, 2009, str. 35.
16
toga Island je u karatkerističnoj poziciji zbog toga što zbog malog broja stanovništva
koje je naseljeno većim dijelom u glavnom gradu, većina ljudi se poznaje što
olakšava moguću korupciju. Provedbom privatizacije u Islandu, u poslovnom svijetu
se pojavilo nekoliko potpuno do prije neznanih Islanđana koji su u kratkom vremenu
ostvarili zavidno bogatstvo. Samim time su se pojavile i priče o navodnoj korupciji18.
U javnosti se do pojave krize tome nije pridodavao neki poveći značaj, uglavnom
zbog ustaljene ideje o Islandu kao državi bez korupcije. Tek je nakon krize otkriveno
kako je bilo nelegalnih radnji od strane visoko poziociniranih bankara koji su
pokušavali iskoristiti banku za vlastite interese. Osam bankara je uhićeno 2009.
godine, a šest ih je i osuđeno od kojih je jedan bio tajnik ministarstva financija (Baldur
Guðlaugsson), a dvojica su bili izvršni direktori banke Glitnir (Lárus Wedling i
Guðmundur Hjaltason). Osude su se uglavnom odnosile na insajdersko trgovanje to
jest, trgovanje pomoću posjedovanja tajnih i povlaštenih informacija. Kriza je
definitvno bacila novo svjetlo na korupciju u Islandu za koju se smatralo da ne postoji
do tog trenutka.
Sekundarni mogući uzrok bi bilo precijenjeno tržište nekretnina19. Kao i kod većine
država koje doživljaju ekonomski uzlet tako i kod Islanda tržište nekretnina se počelo
razvijati. Nezaposlenost je bila iznimno mala, oko 3% te je postojala potražnja za
dodatnom radnom snagom izvan granica države. Pridodavši tome porast bogastva
stanovništva koje je sada imalo želje za poboljšanjem stambenog pitanja, lako je
shvatiti kako se tržište nekretnina u Islandu počelo brzo razvijati. Tako je naprimjer
2007. godine tržište nekretnina bilo na vrhuncu te se upravo te godine započelo s
gradnjom otprilike 4 500 stambenih objekata da bi 2009. godine u jeku krize taj broj
spao na samo 192 započetih građevinskih radova20. Smanjenje obujma građevinskih
radova za nevjerojatnih 23 puta dovoljno govori o prevelikoj ponudi nekretnina prije
krize. Pad, pa skoro i propast sektora građevinarstva ima za posljedicu povećanje
broja nezaposlenih te krah svih onih koji su se bavili trgovinom nekretnina. Oduvijek
je ulaganje u nekretnine smatrano manje rizičnom investicijom od ulaganja u
vrijednosne papire što omogućuje diverzifikaciju stanovništva na rizične i one manje
rizične investitore. Nažalost, iz ovoga je vidljiva jačina krize koja je pogodila
18 Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík, 2009, str. 29. 19 Ibid., str. 45. 20 Statistics Iceland: Residential buildings in Iceland 1970-2012 [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/Statistics/Manufacturing-and-energy/Constructions [15. svibanj 2013.]
17
apsolutno svakog bez obzira na njegovu averziju prema riziku. U tome i jest težina
krize jer upravo biranjem stupnjem rizika pokušavamo se zaštiti od mogućih šokova,
a pomisao da čak i oni koji su ulagali u najsigurnije – štednju i nekretnine su izgubili
daje zastrašujuću dimneziju pogotovo zato što iznenada poništava sve one godine
razvitka te vraća državu i stanovništvo nekoliko godina unazad.
Ova dva nabrojana moguća uzroka nastanka financijske krize su, kako je prethodno
spomenuto, veoma minorna. Makar je korupcija uzdrmala vrijednosti i uvjerenja
Islanđana, a propast tržišta nekretnina uništilo potencijalne investitore koji igraju na
sigurno, ipak su oni skoro pa beznačajni kada se usporede s bankarskim sektorom i
islandskom valutom, ali vrijedni spomena.
18
4. POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE U ISLANDU U zadnjem poglavlju ovoga rada bit će detaljno obrađene posljedice financijske krize
u Islandu. Uvidom u te posljedice omogućit će se bolje shvaćanje težine krize koja je
pogodila tu državu, ali i način na koji se Island uspio oporaviti. U prva dva
potpoglavlja nazivom „Dolazak MMF-a“ i „Restrukturiranje bankarskog sektora“ će
biti prikazani mehanizmi koje je islandska vlada poduzela da bi izvela zemlju iz krize.
Kao što sam naziv kaže, pomoć MMF-a je bila neizostavna te rekonstrukcija i
smanjenje ogromnog bankarskog sektora su bili nužni za oporavak. Sljedeće
potpoglavlje opisuje direktne posljedice financijske krize na islandsku ekonomiju.
Inflacija i nezaposlenost su definitivno dva pokazatelja koja su najviše odstupala
kada se uspoređuje vrijeme prije i tijekom krize. Osim već dva navedena pokazatelja,
bit će spomenuti i ostali te će se u tom potpoglavlju dati dobar uvid u prave
posljedice. Također valja spomenuti događaj koji je zapravo obilježio propast
islandskih banaka te se dugo vremena provlačio kroz medije i izazvao pravu buru na
političkoj sceni. Diplomatski sukob između Islanda te Nizozemske i Ujedinjenog
Kraljevstva koji je nastao zbog odluke islandske vlade da neće obeštetiti štediše
islandskih banaka izvan granica svoje države od kojih su većina bili Nizozemci i
Britanci. Taj događaj je izazvao burne reakcije posebice u Engleskoj te poprilično
zahladio već ne tako dobre odnose između tih dviju država. U zadnjem potpoglavlju
će se dati uvid u trenutnu situaciju u Islandu, dakle za 2013. godinu kako bi se moglo
usporediti djelotvornost provedenih reformi i uopće pitanje da li je Island zaista
prebrodio tu krizu.
4.1. Dolazak MMF-a
Financijska kriza je pogodila Island neviđenom brzinom. Tri najveće islandske banke
Glitnir, Landsbanki i Kaupthing koje čine 85% islandskog bankarskog sektora su
propale u roku od samo tjedan dana u kolovozu 2008. Državna agencija za nadzor
financijskog tržišta preuzela je potpunu kontrolu nad tim bankama smjenjujući
dotadašnje odbore kako otkazima tako i dobrovoljnim odlaskom direktora. Bilo je
potrebno neko vrijeme kako bi se detaljno analizirala situacija u kojoj su se te banke
našle te nakon toga i osmislio plan za spašavanje istih. Nakon što je islandska vlada
19
uvidjela da je nemoguće riješiti problem bez pomoći, bila je primorana pozvati u
pomoć Međunarodni monetarni fond 24. listopada 2008. MMF-u je bilo potrebno tri
tjedna da donose odluku jer je Island zatražio pomoć u iznosu koji je čak skoro 12
puta veći od njegove kvote. Nakon pomnih analiza koje su ukazivale na
zabrinjavajuće stanje – deficit bilance plaćanja, iznenadna inflacija te vanjski dug koji
je bio pet puta veći od BDP-a, MMF je odlučio odobriti paket pomoći. Tako je 19.
studenoga Islandu stavljeno na raspolaganje 2 milijarde američkih dolara na rok od
dvije godine21. Islandu je odmah bilo dostupno oko 800 milijuna dolara, dok će se
ostatak isplaćivati u jednakim anuitetima kroz osam isplata uz obavezna
četveromjesečna izvješća o napredku reformi. „Stand-by“ aranžman MMF-a je imao
tri ključna cilja: stabilizirati tečaj islandske krune koja je pretrpjela snažan
deprecijacijski pritisak od čak 70% zbog svoje precijenjenosti prije krize, zatim razviti
detaljnu strategiju za restrukturiranje banaka i vraćanje povjerenja u iste te kao zadnji
cilj osigurati srednjoročnu fiskalnu stabilnost jer će zbog sanacije šteta fiskalna
situacija pogoršati te je potrebna preventivna intervencija u državnom proračunu.
Unatoč tome što je MMF osigurao veliki iznos, Islandu to nije bilo dovoljno za
potpunu sanaciju već je bio primoran tražiti dodatne izvore financiranja kod drugih
zemalja. Dokle god MMF-ov aranžman nije bio odobren, Island nije bio u mogućnosti
tražiti kredit od drugih država, no to se promijenilo čim je MMF odobrio svoj kredit.
Island je tražio pomoć isključivo od europskih zemalja, što je i razumljivo jer su
islandske banke i djelovale samo u Europi. Zahvaljujući tradicionalno dobrim vezama
sa skandinavskim zemljama, Islandu je odobren kredit čak veći nego MMF-ov u
iznosu od 2.5 milijardi američkih dolara22. Zemlje koje su odobrile kredit su Danska,
Finska, Švedska i Norveška. Kredit je izdan pod povoljnim uvjetima s kamatnom
stopom od otprilike 3 do 4 posto na rok od 12 godina. Isplata kredita Islandu se
odvijala sukladno sa isplatama MMF-a, to jest bila je uvjetovana prethodno
spomenutim četveromjesečnim izvještajima. Osim skandinavskih zemalja, u pomoć
su priskočile Njemačka, Poljska i Farski otoci, dok krediti od Rusije, UK i Nizozemske
nisu prihvaćeni zbog strogih uvjeta i diplomatskog spora o kojem će biti više riječi u
21 International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement – Staff Report; Staff Suplement; Press Release on the Executive Board Discussion; and Statement by the Executive Director for Iceland, International Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 4. 22 Ministry of Finance, Reykjavík, Iceland: Background information on Nordic loans to Iceland [online], Dostupno na: http://web.archive.org/web/20110720192703/http://eng.fjarmalaraduneyti.is/publications/news/nr/12286 [17. svibanj 2013.]
20
kasnijem potpoglavlju. Na taj način Island je uspio osigurati potrebna financijska
sredstva kako bi se provela sanacija štete. Izrazito veliki iznosi potrebni za to se
mogu pripisati činjenici da je Island dužan isplatiti štediše svojih banaka, no taj čin
neće proći glatko osobito u Engleskoj i Nizozemskoj.
MMF je kako će se dati isčitati iz ekonomskih podataka za novije godine, uspio
stabilizirati islandsku ekonomiju kroz svoje zahtjevane reforme. Restrukturiranjem
bankarskog sektora o kojem će više biti riječi u sljedećem potpoglavlju, održavanjem
fiskalne stabilnosti jer kako će se kasnije vidjeti dogodio se nagli porast javnog duga
zbog troška sanacije banaka, ali zahvaljujući MMF-u, popravila se slika bilance
plaćanja što omogućuje održavanje vanjskog duga solventnim. Javni dug je skočio
sa 27% BDP-a u 2007. godini na čak 88% u 2009.23 kao posljedica prethodno
navedene sanacije banaka. Da bi se taj dug držao pod kontrolom, osim bilance
plaćanja bilo je potrebno uvesti veće poreze i striktnu kontrolu nad državnom
potrošnjom. Pored ovih dvaju faktora veoma značajan je i, barem za kratki rok,
stabilizacija islandske krune. MMF je zahtijevao u početku strogu kontrolu nad
trgovinom deviza te je islandska središnja banka ukinula slobodno trgovanje
devizama i uvela dnevne aukcije koje su se održavale između banaka i poduzeća, ali
samo sa svrhom podmirivanja urgentnih obveza u stranoj valuti. Aukcije su se
održavale bez inteferencije središnje banke, pa se cijena formirala po zahtjevu tržišta
i time dala realniju sliku vrijednosti islandske krune. Sve to je pomoglo kasnije kada
su se ograničenja na trgovinu devizama ukinule da bi tada islandska kruna stabilno
nastupila na tržištu bez većih deprecijacijskih ili aprecijacijskih šokova. Također jedan
od važnih pokazatelja učinkovitosti MMF-a jest činjenica da Island trenutno otplaćuje
svoju ratu prema MMF-u prije roka što pokazuje da su reforme bile uspješne.
4.2. Restrukturiranje bankarskog sektora Makar je restrukturiranje bankarskog sektora bio jedan od uvjeta MMF-a, islandska
vlada je preduhitrila MMF po tom pitanju te započela s rekonstrukcijom poprilično
brzo nakon sloma banaka. Naravno, bilo je očito da je ogromni bankarski sektor
glavni krivac za situaciju u kojoj se Island našao te je sljedeći logičan potez bio
sanacija propalih banaka, ali i stvaranje novog bankarskog sektora.
23 Thorgeirsson, T., van der Noord, P.,: The Icelandic banking collapse: was the optimal policy path chosen?, Economics Departments of the Central Bank of Iceland, Island, Reykjavík, 2013., str. 7.
21
Situacija u kojoj se Island našao je možda bila potpuno nova i nepoznata za
Islanđane, ali financijske krize su u povijesti bile česte te propast banaka nije bila
neka novost u svijetu. Praksa je u takvim slučajevima bila da bi se čitav bankarski
sektor zemlje koju je zahvatila financijska kriza podijelio na dvije vrste banaka: one
koje imaju šanse za spas i one koje nemaju. Takva podjela na takozvane
„dobre/loše“ banke se često prakticirala (na primjer u nordijskoj financijskoj krizi na
početku devedesetih te azijskoj financijskoj krizi krajem tisućljeća) i općenito imala
dobre rezultate. Naime, dobre banke bi se spašavalo pod svaku cijenu te bi one bile
zadužene da olakšaju kretanje kapitala unutar zemlje te omogućuju daljnju štednju.
Loše banke bi pak s druge strane proglasile stečaj te likvidacijom svoje imovine
pokušale podmiriti dio svojih obveza dok bi drugi dio na sebe preuzela država. Takav
sistem je zahtijevao respecijalizaciju pojedinih banaka, ali je omogućavao brzu
provedbu i sigurnost depozita. Island je odlučio primijeniti drugačiji model.
Nakon što je u početku kriza prvo pogodila Glitnir banku, islandska vlada je naivno
vjerovala da će ta banka biti jedina žrtva krize te da će postojati šansa da spase tu
banku. Nakon samo nekoliko dana kada su i ostale dvije banke propale, bilo je jasno
da Island niti uz najbolju volju i stranu pomoć (koja bi se teško ostvarila) ne može
nikako spasiti niti jednu banku, a kamoli sve tri. Plan je bio pustiti bankarski sektor da
propadne jer se ionako ništa nije moglo učiniti. Postavljalo se pitanje kako uopće iz
totalnog kolapsa uspijeti oživiti barem jednu banku kako bi se omogućilo kretanje
financijskog kapitala barem u Islandu. Islandska vlada je pronašla rješenje u modelu
„domaće/strane“ banke koji je predstavljao poprilično neuobičajen pristup, ali je nudio
dobru mogućnost sanacije. Takav model je pretpostavljao da se iz triju takozvanih
„starih“ banaka koje su već bile propale (Glitnir, Kaupthing i Landsbanki) izuzme dio
obveza prema domaćim (islandskim) kreditorima i to prebaci u potpuno novu
banku24, dok je ostatak obveza fokusiran isključivo prema inozemnim potraživanjima.
Tako je islandska vlada odlučila stvoriti tri nove banke: Arion koja je preuzela obveze
prema domaćim kreditorima iz Kaupthinga, NBI iz Landsbanki te na kraju
Islandsbanki iz Glitnir. Nove banke su bile zadužene za isplatu dugova i štediša
samo islandskim državljanima i tvrtkama sa sjedištem u Islandu. Povrh toga kako bi
se izbjegla navala na nove banke da se podignu depoziti, islandska vlada je izdala
bezuvjetno jamstvo na apsolutno sve depozite islandskih građana te na taj način
24 Ibid., str. 5.
22
umirila stanovništvo i izbjegla masivno podizanje depozita iz tek stvorenih banaka.
Makar su u početku sve tri nove banke bile pod državnim vlasništvom, ubrzo su Arion
i Islandsbanki prešli u ruke bivših vlasnika (vlasnika Kaupthinga i Glitnira), ali pod
uvjetom da će država uvelike smanjiti subvencioniranje tih novih banaka. Što se tiče
banke NBI, ona je ostala pod državnim vlasništvom jer je odlučeno da bivši vlasnici
ne bi mogli osigurati redovno poslovanje25. Tri nove banke su u usporedbi sa starijim
bankama bile manje, pa je tako u 2010. godini ukupna aktiva tih novih banaka bila
dva puta veća od islandskog BDP-a, ipak je to napredak u odnosu na 2007. kada su
stare banke bile čak 9 puta veće od države. Unatoč smanjenju novih banaka, one i
dalje ostaju poprilično velike, ali se to kompenzira strožim nadzorom nad njihovim
poslovanjem.
Suprotno uspjehu novih banaka stavlja se neuspjeh starih banaka. Kako je većina
poslovanja bankarskog sektora bila orijentira prema inozemstvu, tako je i velik dio
obaveza ostao u starim bankama. U početku je Island jamčio da će isplatiti sve
inozemne štediše, to se ipak promijenilo u slučaju Engleske i Nizozemske o čemu će
više riječi biti u sljedećem potpoglavlju. Strane štediše su isplatile zemlje u kojima su
se nalazile poslovnice tih banaka, pa je tako potraživanje prešlo iz ruku malih štediša
u ruke stranih vlada i raznih fondova koji su si mogli priuštiti podugo čekanje na
isplatu. Većina MMF-ove pomoći te prethodno spomenutih kredita stranih vlada je
zapravo otišlo na isplatu kreditora starih banaka koji je prema nekim navodima bio
šest puta veći26 od islandskog BDP-a u 2008. godini. Naravno u tom procesu je bilo
mnogo nezadovoljnih stranaka jer neke dugove islandska vlada nije prihvaćala, to
jest otpisala ih je i odbijala isplatiti jer je dodatnom revizijom utvrđeno da nema
potrebe za tim. Cijeli proces likvidacije starih banaka je bio dug i mukotrpan, a sve
pod nadzorom državne agencije.
Govoriti o uspješnosti restrukturiranja bankarskog sektora je dvosjekli mač. Glavni
razlog je suprotstavljanje funkcionalnosti modela koje se da dokazati kod novih
banaka koje uspješno posluju te činjenice da je islandska vlada na neki način zaštitila
svoje državljanje, to jest postavila ih je na vrh prioriteta prilikom isplate dugova te
uvriježeno javno mišljenje kako je Island pustio „prepohlepne“ banke da propadnu
umjesto da ih pokušava spasiti novcem građana. Sve to ide u prilog uspješnosti tog
25 Ibid., str. 5. 26 International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement, International Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 10.
23
modela, ali postoji i druga strana. Nedostaci tog modela su vidljivi u prilično dugom
razdbolju prilagodbe jer je postojala potreba za revizijom starih banaka te
upošljavanja velikog broja stručnjaka da vodi nove banke i istovremeno likvidira stare
banke. Diplomatski sporovi nastali zbog odbijanja Islanda da direktno isplaćuje strane
štediše te visoki troškovi pokretanja novih banaka mogu govoriti protivno
primjenjenom modelu. Zaključiti da li je „islandski model“ pravilno rješenje za
postupanje u financijskoj krizi je otvoreno za raspravu, ali činjenica jest da je u
konačnici taj model uspio izvesti Island iz krize, no da li će uspjeti izvući i neke druge
zemlje s različitim ekonomskim karakteristikama nije sigurno.
Tablica I.
UKUPNA AKTIVA STARIH I NOVIH BANAKA U MILIJARDAMA ISLANDSKIH
KRUNA
Stara banka Nova banka
Kaupthing 2 937 ISK 700 ISK
Glitnir 2 371 ISK 870 ISK
Landsbanki 1 743 ISK 1 406 ISK
UKUPNO 7 051 ISK 2 976 ISK
BDP Islanda 2007. godine 1 308 ISK Izvor: International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement, International
Monetary Fund, SAD, Washington, 2008., str. 16.
4.3. Inflacija i nezaposlenost Nakon uvida u posljedice financijske krize za opće gospodarstvo te kako je Island
uspio ponovno izgraditi svoj bankarski sektor, ovo potpoglavlje će se fokusirati o
posljedicama financijske krize na stanovništvo.
Neupitno je da je financijska kriza ostavila veliki trag na stanovništvo i kvalitetu
života. Za vrijeme ekspanzije islandske ekonomije poslije provedene privatizacije i
liberalizacije, strani kapital je postao dostupan pod povoljnim uvjetima. To je
rezultiralo u povećanom zaduživanju stanovništva koje je počelo živjeti na kredit, ali
na taj način podižući kvalitetu života. Tako je, kako je već prije spomenuto, Island
24
dospio na vrh ljestvice HDI, a plaće su stalno bile u porastu. Zahvaljujući ekspanziji
ekonomije, usporedno se događao i rast maloprodaje što je doprinijelo većoj
konkurenciji te manjoj cijeni hrane i pića. Također je rastao sektor nekretnina koji je
doživio pravi „boom“ te su cijene nekretnina sukladno velikoj ponudi bile manje u
odnosu na razdbolje prije 2001. godine. Sve se činilo da ide u dobrom smjeru, no
zabrinjavajući je bio podatak da je 2008. godine odmah uoči krize ukupna
zaduženost kućanstva iznosila otprilike 130% islandskog BDP-a27, to jest gledajući
realniji pokazatelj dug je bio dva puta veći od ukupno raspoloživog dohotka. Još veći
problem je bio što će se tijekom krize smanjiti plaće, a inflacija će rasti. Ako uzmemo
u obzir da je otprilike 80% duga kućanstva vezano za inflaciju to će značiti sve teže
otplate istih. Kako bi se prikazalo blagostanje neke države, u obzir se može uzeti
imigracija kao pokazatelj privlačnosti te države. Kada bi gledali stanje u Islandu prije
krize kroz prizmu imigracije, onda bi se moglo zaključiti da je Island poprilično
uspješna država jer od 2005. godine se bilježi veliki porast priljeva imigranata u
Island u potrazi za poslom jer je tada nezaposlenost bila iznimno mala i postojala je
potražnja za radnom snagom. Tako je 2007. godine u Island imigriralo sedam puta
više ljudi nego 2001. godine. Naravno, sve će se to promijeniti kada kriza nastupi.
Kada je kriza nastupila 2008. godine, većina stanovništva je to šokiralo jer nisu
očekivali, to jest nisu niti znali pravo stanje u bankarskom sektoru. Kao i u svakoj
krizi, najveći teret su snosili upravo građani. Prvi udarac krize su bila masovna
otpuštanja u financijskom sektoru koji je propadao. Ubrzo se tržište nekretnina srušilo
te su uslijedila i otpuštanja u građevinskom sektoru. Nezaposlenost, koja se kretala
prije krize oko dva do tri posto, sada je naglo skočila na 7%28, s vrhuncem od 8%
2010. godine, pogotovo u svibnju svake godine kada nezaposlenost odstupa od
prosjeka za nekih četiri postotna poena. Najveće žrtve nezaposlenosti su uredski
radnici, menadžeri, državni službenici i radnici na traci, dok jedini radnici
neopterećeni otkazima su ribari. Upravo iz toga je vidljivo kako je ribarstvo temelj
islandske ekonomije koja uvijek osigurava značajne prihode te ima veliki značaj za
cijeli Island. Sukladno porastu nezaposlenosti događalo se iseljavanje imigranata koji
27 Ibid., str. 15. 28 Ibid., str. 25.
25
su pristigli tijekom doba ekspanzije, ali i samih Islanđana. Tako je 2009. godine
emigriralo pet puta više državljanja Islanda nego godinu prije29.
Inflacija je također poprilično pogodila već dovoljno opterećeno stanovništvo. Kao što
je prethodno spomenuto, plaće su tijekom krize pale čak za 7% tijekom 2009. godine
dok je s druge strane inflacija koja se prije krize otprilike kretala oko pet posto,
tijekom krize skočila na 12% u 2008. i 2009. godini. Pošto je stanovništvo bilo
poprililčno zaduženo, a plaće su bile u padu te nezaposlenost u rastu, postalo je sve
teže otplaćivati kredite. Tako je islandska vlada kao dio reformi osigurala povoljnije
uvjete ispalte kredita, najčešće prolongiranje roka isplate te samim time smanjenje
mjesečnih anuiteta. Najbolje vidljivi efekti krize su u elementima raspoloživog
dohotka. Tako su naprimjer, primici od kamata na depozite i dividende pali za
otprilike tri puta tijekom razdoblja od 2008. do 2010. godine što je očiti pokazatelj
koliko je jak udarac krize bio na financijski sektor kada su promjene u raspoloživom
dohotku tako značajne. Osim navedenog pokazatelja, valja istaknuti primitke od
naknade za nezaposlene koji su izuzetno naglo porasli, za čak pet puta. Gledajući
ukupno raspoloživ dohodak po stanovniku, on se smanjio za šest, odnosno osam
post u 2009. i sljedećoj godini. Ukoliko u izračun uključimo visoku inflaciju te time
realnije sagledavamo ukupni dohodak, rezultat je još gori – smanjenje od 16%
tijekom prve godine krize je izrazito velik. Također često spominjani HDI indeks je
ukazivao na lošije stanje Islanda, pa je tako Island sa prvog mjesta na ljestvici u
2007. godini pao na čak 17. mjesto u 2010. godini. Osim objektivnih podataka koji
ukazaju na ozbiljnost financijske krize, također je i subjektivno mišljenje stanovništva
isto. Tako je anketa koja se godišnje provodi među građanima Islanda pokazala da u
2010. godini 13% građana izjasnilo kako s velikim poteškoćama jedva spaja kraj s
krajem u usporedbi sa 2008. godini kada je taj postotak iznosio samo 6%30.
29 Statistics Iceland: External migration by sex and citizenship 1961-2012 [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/Statistics/Population/Migration [19. svibanj 2013.] 30 Statistics Iceland: Ability of households to make ends meet [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/pages/2496 [19. svibanj 2013.]
26
4.4. Diplomatski sukob s Ujedinjenim Kraljevstvom i Nizozemskom Pošto je islandski bankarski sektor imao poslovnice u inozemstvu, najviše u
Sjevernoj Europi, bilo je za očekivati kako Island neće biti jedina država koja će
osjetiti posljedice svoje krize. Sve tri islandske banke su imale svoje podružnice u
inozemstvu i nudile stanovništvu i tvrtkama kredite i depozite. Najveći problem od triju
navedenih banaka će predstavljati Landsbanki. Ostale dvije banke Kaupthing i Glitnir
su također poslovale u inozemstvu, ali za rad njihov podružnica su bile zadužene
državne financijske agencije zemlje u kojoj se podružnica nalazila. Pojavom krize,
matične banke na Islandu su htjele transferirati sva sredstva iz svojih podružnica
prema svojim središtima u Islandu. Razlog tome jest što bi na taj način banke imale
pod kontrolom svoju imovinu kada bi se ona nalazila u Islandu. Strane države koje su
imale u svojim granicama podružnice islandskih banaka su sa velikom pažnjom
pratile razvitak krize i na prvi znak uzbune su zamrznule sredstva tih podružnica te
na taj način u potpunosti ili velikim djelom uspjele isplatiti štediše tih banaka. Takav
slučaj nije bio samo kod jedne podružnice Landsbanki. Ona je 2006. godina otvorila
štednju preko interneta pod nazivom „Icesave“ te je usluge pružala u Ujedinjenom
Kraljevstvu i Nizozemskoj. Za razliku od podružnica ostalih islandskih banaka,
Icesave zapravo i nije bio podružnica, već se smatrala islandskom tvrtkom sa
sjedištem u Islandu makar je cijelo svoje poslovanje vodila u inozemstvu31. Upravo to
će kasnije biti problem jer pojavom krize, vlasti UK i Nizozemske nisu imale pravnu
moć da preuzmu Icesave i tako osiguraju isplatu britanskih i nizozemskih štediša.
Vlasti UK i Nizozemske su tražile od Islanda, koji je po europskim zakonima dužan to
napraviti, isplatu minimalno garantiranog depozitnog uloga svakom štediši. Taj iznos
je 20 887 € po štediši koji kada se ukupno zbroji iznosi otprilike 4 milijarde eura od
kojih je 2.7 milijarde otpada na britanske štediše, a 1.3 milijarde na nizozemske32.
Island se tada nalazio usred krize te je bio u veoma nezavidnom položaju bez
mogućnosti da isplati traženi iznos. Pošto je islandska vlast znala kako je bankarski
sektor prevelik te da bi eventualne tražbine od ostalih država u kojima su islandske
banke imale podružnice bio poprilično velik udarac za ekonomiju, islandska vlada
donijela je 6. listopada 2008. zakon kojim na prvo mjesto prilikom likvidacije banaka
31 Jónsson, A.: Why Iceland? How one of the world's smallest countries became the meltdown's biggest casualty, McGraw-Hill, SAD, New York, 2009, str. 161. 32 Ibid., str. 175.
27
stavlja štediše te da istovremeno jamči svim islandskim štedišama povrat sredstava.
Takva odluka islandske vlade je donijela šok stranim vladama jer je praktički Island
jamčio svojim građanima te je bilo očito da će se sva preostala sredstva iz
inozemstva pokušati povući kako bi se namirili islandske štediše. Strane vlasti nisu to
mogle dopustiti te su zamrznule imovinu islandskih banka gdje je to bilo pravno
moguće. Kako je već prethodno spomenuto Icesave je imao sjedište u Islandu te nije
postojala mogućnost oduzimanja njegove imovine u UK i Nizozemskoj. Kako bi
pravno zaobišli tu prepreku, parlament Ujedinjenog Kraljevstva je samo dva dana
nakon spornog islandskog zakona, primijenio stavku anti-terorističkog zakona kako bi
zamrznuo sredstva Icesave te uopće Landsbanki u Britaniji. Taj čin je izazvao stroge
reakcije islandske populacije i vlasti. Gledajući kroz perspektivu britanaca, taj je potez
bio logičan slijed događaja jer su potraživanja prema Landsbanki iznosila 44%
islandskog BDP-a te su se kroz takav zakon britanske štediše pokušale zaštiti. S
druge strane, Islanđani su de facto prozvani teroristima te se zakon koji je namijenjen
za borbu protiv terorizma koji se prakticirao na članovima Al-Qaide ili IRA-e sada
primjenjivao na dotada uglednu internacionalnu islandsku banku. Kako Island nije bio
u mogućnosti isplatiti štediše, to su umjesto njega učinile britanske i nizozemske
vlasti. Britanske vlasti su isplatile minimalno garantiranih 50 000 £ svakom štediši, a
nizozemske vlasti pak 100 000 €. Na taj način potraživanja prema Icesave, to jest
Landsbanki više nisu polazila od strane štediša već od britanske i nizozemske vlade
koja je državnim novcem isplatila pojedince. Islandska vlast je najavila kako ima
namjeru isplatiti sve štediše, kako domaće tako i strane te je pristupila pregovorima
oko uvjeta isplate Icesave štednje. Kao što je već prethodno spomenuto, Nizozemska
i UK su zahtijevale da Island isplati minimalnih 20 887 € po štediši, što je islandska
vlada smatrala pravičnim. Pravi problem se sada pak ispostavlja u uvjetima isplate 4
milijarde eura iz državne blagajne Islanda. Prvi pridjelog se pojavio pred islandskom
vladom kolovozu 2009. godine poznat pod nazivom „Icesave račun 1“33 (eng.
Icesave bill). Već kod prvog prijedloga su se pojavili protivnici vraćanja duga među
islandskim parlamentarcima smatrajući kako ne postoji ikakva pravna obveza da se
novac isplati nizozemskim i britanskim štedišama. Usprkos protivljenju, prijedlog je
prošao, ali je islandska vlada odlučila jednostrano izmijeniti prijedlog na način da se
doda klauzula koja kaže da nakon 2024. svi dugovi će biti otpisani. Naravno,
33 International Monetary Fund: Iceland: Ex Post Evaluation of Exceptional Access Under the 2008 Stand-by Arrangement, International Monetary Fund, SAD, Washington, 2012., str. 7.
28
Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu prihvatili tako izmjenjen dogovor. Uskoro se
odmah nastavilo s pregovorima te su za Island ispregovarani povoljniji uvjeti poput
manje kamatne stope i odgode isplate kamata na štednju. Unatoč povoljnijim
uvjetima, otkriveno je da novi ugovor mijenja poredak isplate, to jest umjesto samo
isplate Icesave štediša novi ugovor podrazumijeva i isplatu svih Landsbanki tražbina.
Islandski predsjednik je odbio potpisati ugovor te odlučio staviti tu odluku na
referendum. To je bio prvi referendum u Islandu nakon njegova osamostaljenja te je
6. ožujka 2010 novi prijedlog otplate pod nazivom „Icesave račun 2“ nije prošao sa
čak 98% Islanđana koji su izašli na referendum te se izjasnili protiv tog prijedloga34.
Rezultat referenduma je izazvao negodovanje u nizozemskim i britanskim političkim
krugovima. Unatoč već drugome odbijanju, islandska vlada je nastavila sa
pregovorima jer nije htjela slučaj prepustiti sudu. Nakon malo manje od godinu dana
od odbijanja drugog ugovora, pregovorima je sklopljen novi „Icesave račun 3“. Ovaj je
dotada definitivno bio najpovoljniji za Island, sa nižom kamatnom stopom, gornjom
granicom isplate definiranom kroz BDP te čak moguća odgoda plaćanja. Islandski
parlament je prihvatio prijedlog, ali islandski predsjednik Ólafur Ragnar Grímsson je
ponovno stavio prijedlog na referendum. Za razliku od prethodnog referenduma kada
je pokrenuta snažna kampanja protiv „Icesave računa 2“, za vrijeme ovoga
referenduma vladalo je podijeljeno mišljenje među stanovništvom. Uvjeti dogovora su
bili višestruko povoljniji, možda čak i najpovoljniji koje bi Island ikada uspio
ispregovarati. Islanđani su znali da ako ovaj dogovor ne prođe, najvjerojatnije ih čeka
tužba, ali istovremeno nisu htjeli plaćati pogreške drugih ljudi. Referendum je održan
9. travnja 2011, malo više od godinu dana nakon prethodnog sa rezultatima od 59%
protiv dogovora. Reakcije su bile poprilično negativne – islandski političari su odustali
od pregovora, a Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo su odlučili tužiti Island sudu za
Europsku slobodnu trgovinsku zonu. Taj sud je zadužen za države koje nisu članice
Europske Unije, ali su članice Europskog Ekonomskog Prostora (Island, Norveška i
Lihtenštajn). Sud je pak 28. siječnja 2013. presudio da Island nije dužan isplatiti
traženi minimalno garantirani iznos od 20 877 € po štediši35. Vijest je odjeknula u
cijelom svijetu jer presuda se može protumačiti kao oslobađanje odgovornosti bilo
koje vlade da isplati štediše u stranim podružnicama propale banke već ta dužnost
34 Ibid., str. 7. 35 Thorgeirsson, T., van der Noord, P.,: The Icelandic banking collapse: was the optimal policy path chosen?, Economics Departments of the Central Bank of Iceland, Island, Reykjavík, 2013., str. 6.
29
pada na vladu u čijoj se zemlja ta podružnica nalazi. Nizozemska i Ujedinjeno
Kraljevstvo su tako prisiljeni podmiriti svoje tražbine iz likvidacijske mase Landsbanki
koja se namjerava završiti do 2018. godine.
4.5. Trenutna situacija u Islandu Ovo potpoglavlje daje pogled na trenutnu situaciju u Islandu za godinu 2013. Pošto
se većina ekonomskih podataka objavljuje krajem godine, u većini slučajeva će se
koristiti podaci za 2012. godinu.
Kao glavni makroekonomski pokazatelj bruto domoćai proizvod je 2012. iznosio 13,8
milijardi dolara36, no uzimajući u obzir naglu promjenu tečaja tijekom krize, navedeni
iznos je na razini BDP-a iz 2006. pa se može zaključiti da razina BDP-a netom prije
krize još nije dostignuta. Ohrabrujuća činjenica za Islanđane jest porast BDP-a u
zadnje dvije godine čime se Island zasigurno polako vraća prema razini prije krize.
Kao realniji pokazatelj se uzima u obzir BDP po stanovniku po paritetu kupovne moći
koja eliminira razlike između različitih razina cijena među zemljama. Tako je
naprimjer Island dostignuo najveću razinu BDP-a po stanovniku 2008. u iznosu od 39
447 dolara, da bi 2012. godine taj broj iznosio 37 465 $37. Makar i u tom pogledu nije
dostignut vrhunac prije krize, ipak je na većoj razini nego 2007. što može ukazivati na
poprilično brz oporavak te skoro dostizanje te razine. Ukoliko promatramo inflaciju
koja je predstavljala poprilično veliki problem tijekom krize, ona se uspjela stabilizirati
na razinu od otprilike 5 posto što je poboljšanje u odnosu na 12 posto tijekom krize.
Promatranje inflacije zahtijeva uključivanje više varijabli u obzir, no za razliku od
vremena prije krize kada se inflacija kretala od minimalnih 2 pa do čak 7 posto
ukazujući na nesposobnost središnje banke da je obuzda, podaci za unatrag tri
godine pokazuju uspješnost središnje banke da obuzdava inflaciju na razini od
otprilike pet posto. Nezaposlenost koja je tradicionalno niska u Islandu, tijekom krize
je poprilično porasla, sa 3 na čak 8 posto. Podaci iz 2012. godine ukazuju na
nezaposlenost od 6%38 što je još dvostruko više od razine prije krize, ali unatoč tome
je stopa manja nego tijekom vrhunca krize. Plaće su u konstantom rastu, ali to je
36 Statistics Iceland: Gross Domestic Product and Gross national income [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/pages/1267 [23. lipanj 2013.] 37 Ibid. 38 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013., str. 15.
30
očekivano zbog inflacije koja poništava taj učinak. Stanovništvo smatra da se ipak
bolje živi pa tako 11.5% ispitanih smatra da se veoma teško živi što je ipak manji broj
nego 13.7% tijekom 2010, ali još daleko od lagodnog života prije krize kada se taj
postotak kretao oko tek pet posto39. Sukladno tome emigracija je smanjena, ali i dalje
više ljudi emigrira iz Islanda nego prije krize. Najkritičniji pokazatelj koji je tijekom
krize enormno varirao jest tečaj islandske krune. Uspoređujući islandsku krunu
prema američkom dolaru, prije krize se tečaj kretao po prosjeku od 70 kruna za jedan
dolar da bi tijekom krize taj tečaj skočio na prosječnu razinu od 130 kruna za dolar.
Islandska središnja banka uspjela je stabilizirati tečaj na razinu od 120 kruna za dolar
što je zapravo potvrda koliko je kruna bila precijenjena. Sukladno deprecijaciji krune,
porastao je izvoz, pa tako zadnje dvije godine Island završava sa pozitivnom
trgovinskom bilancom. Trgovanje na islandskoj burzi se odvija u obujmu tri puta
manjem nego prije krize što je i razumljivo jer je kriza ostavila duboke ožiljke u
financijskom sektoru koji je trenutno veoma oprezan. Kao pokazatelj koji najbolje
opisuje opseg krize te koliki je teret ostavila na državu jest javni dug. Prema raznim
izvorima ovaj broj se 2012. godine kreće na razini od otprilike 120% što znači da je
ukupni javni dug 1,2 puta veći od BDP-a što je poprilično velik postotak. Kada se to
uspoređuje s podacima s početka tisućljeća kada je taj postotak bio tek oko
pedesetak posto lako je uvidjeti impakt krize na državne financije. Većina tog duga je
nastao temeljem sanacije bankarskog sektora i otplatom primljenih kredita. Unatoč
tome visokom udjelu, to je MMF predvidio te zbog toga tražio strožu kontrolu nad
državnim proračunom te islandska vlada sukladno tome provodi mjere štednje
pokušavajući obuzdati deficit u proračunu koji za 2012. godinu iznosi -3.5% u odnosu
na BDP te pokazuje tendeciju smanjenja40. Također je važno napomenuti prethodno
spomenuti podatak da je Island otplatio svoju ratu kredita prema MMF-u ranije od
planiranog čime mu ostaje otprilike 1 milijarda dolara za otplatu do 2016. godine.
Kada sagledamo ekonomsku situaciju u Islandu danas, možemo reći da unatoč tome
što još nije dostignut vrhunac prije krize, ipak vlada pozitivni ekonomski trend te je na
pravom putu prema potpunom oporavku.
39 Statistics Iceland: Ability of households to make ends meet [online]. Dostupno na: http://www.statice.is/pages/1267 [23. lipanj 2013.] 40 Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013., str. 15.
31
Potonja tabela daje ukratko prikaz najvažnijih makroekonomskih pokazatelja za
Island prije, tijekom i poslije krize kako bi se lako usporedio utjecaj krize te time i
zaokružuje čitav rad.
Tablica II.
MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI ZA ISLAND I EU-27 PRIJE, TIJEKOM I
POSLIJE KRIZE
Izvor: Statistics Iceland, Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013., str. 15., Eurostat
2007. 2009. 2012.
Island EU-27 Island EU-27 Island EU-27
BDP po stanovniku (po paritetu
kupovne moći)
32 000 € 23 300 € 29 800 € 24 300 € 30 400 € 28 700 €
Godišnja inflacija 5 % 2.4 % 12 % 0.3 % 5 % 2.6 %
Stopa nezaposlenosti 2 % 7.2 % 7 % 9 % 6 % 10.5 %
Tečaj eura prema islandskoj kruni
(godišnji prosjek)
1 € / 87 ISK 1 € / 170 ISK 1 € / 160 ISK
Javni dug (kao postotak BDP-a) 30 % 60 % 110 % 75 % 120% 85%
Suficit/deficit državnog proračuna
u odnosu na BDP
5.4 % - 0.9 % - 10 % - 7 % - 3.4% - 4 %
32
5. ZAKLJUČAK Island - država površinom dva puta većom od Hrvatske, a stanovništvom čak 13 puta
manjom od Hrvatske proživjela je prvo desetljeće novog milenija veoma burno. Island
je iskusio intenzivni rast, tešku financijsku krizu te sigurni oporavak u tih deset
godina. Malena sjevernoeuropska državica poznata po ribarstvu je tijekom povijesti
bila jedna od najslabije razvijenih država Sjeverne Europe. Početkom tisućljeća
provedena je privatizacija, posebice banaka i istovremeno otvaranje tržišta prema
Europskoj Uniji što je rezultiralo naglim rastom. Uzlet je bio veoma snažan – nekada
relativno siromašna ribarska država se pretvorila u veoma razvijenu, bogatu i za život
poželjnu državu. Sav taj napredak se dogodio na leđima privatizacije banaka i
njihove ekspanzije. Do prije slab bankarski sektor koji je bio u većinskom vlasništvu
države te nije imao nikakve pretenzije na širenje izvan granica Islanda se sada
pretvorio u masivan sektor sa podružnicama diljem Europe. Često spominjani
podatak najbolje opisuje situaciju: aktiva triju najvećih banaka Islanda bila je
sedmerostruko veća od bruto domaćeg proizvoda. Nakon početka krize u SAD-u bilo
je samo pitanje vremena kada će zahvatiti i Island. To se dogodilo u listopadu 2008.
kada su tri najveće banke Kaupthing, Landsbanki i Glitnir propale u roku od samo
tjedan dana. Poznata fraza „prevelik da propadne“ je na primjeru Islanda postala
„prevelik da se spasi“. Island je učinio hrabri potez i odlučio prepusti banke svojoj
sudbini jer bilo kakav pokušaj spašavanja tako ogromnog bankarskog sektora bi bio
ne samo uzaludan već nemoguć. Kriza je teško pogodila Island, vraćajući životni
standard nekoliko godina unazad, ali istovremeno izazivajući žestoke kritike stranih
štediša kojima je Island odbio isplatiti tražene iznosu u slučaju „Icesave“.
Definitivna pouka koja se može izvući iz primjera financijske krize u Islandu jest da
važnost kapitalnih kontrola i kontrola banaka je od nevjerojatne važnosti za
financijsku stabilnost te kako se iznimno nagli rast ne može propustiti bez stroge
kontrole od strane države. Primjer Islanda najbolje pokazuje kako gospodarstvo
bazirano „laissez-faire“ ekonomiji ne može funkcionirati bez državnih intervencija ili
barem kontinuiranog državnog nadzora kako je i John Maynard Keynes još davnih
30-ih godina zagovarao.
33
LITERATURA
• Bagus, P., Howden, D.: Deep freeze: Iceland's Economic Collapse, Ludwig
von Mises Institute, SAD, Alabama, 2011.
• Buiter H., W., Slbert, A.: The Icelandic banking crisis and what to do about it: The lender of last resort theory of optimal currency areas, Policy insight
No. 26, Centre for Economic Policy Research, Engleska, London
• Ingí Daníelsson, D., Rún Einarsdóttir, G.: Iceland's Financial Meltdown – The Rise and Fall of a Nation, Aarhus School of Business, Island, Reykjavík,
2009.
• International Monetary Fund: Iceland: Request for Stand-by Arrangement – Staff Report; Staff Suplement; Press Release on the Executive Board Discussion; and Statement by the Executive Director for Iceland,
International Monetary Fund, SAD, Washington, 2008.
• International Monetary Fund: Iceland: Ex Post Evaluation of Exceptional Access Under the 2008 Stand-by Arrangement, International Monetary
Fund, SAD, Washington, 2012.
• Ministry of Fisheries and Agriculture (Sjávarútvegs- og
landbúnađarráđuneytiđ): Icelandic Fisheries in Figures (Sjávarútvegurinn i tölum) 2008, Ministry of Fisheries and Agriculture, Island, Reykjavík, 2008.
• Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 1992, OECD Publications, Francuska, Paris, 1992.
• Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2011, OECD Publications, Francuska, Paris, 2011.
• Organisation for Economic Co-operation and Development: OECD Economic Surveys: Iceland 2013, OECD Publications, Francuska, Paris, 2013.
• Spruk, R.: Iceland's Economic and Financial Crisis: Causes, Consequences and Implications, Munich Personal RePEc Archive,
Njemačka, München, 2010.
• Statistics Iceland, 2013.: http:\\www.statice.is
• Thorgeirsson, T., van der Noord, P.,: The Icelandic banking collapse: was the optimal policy path chosen?, Economics Departments of the Central
Bank of Iceland, Island, Reykjavík, 2013.
34
• Thorhallsson, B., Kirby, P.: Financial crises in Iceland and Ireland: Does EU and Euro membership matter?, Institute of international affairs, Centre
for small studies, University of Iceland, Island, Reykajvík
35
POPIS TABLICA Tablica Stranica
I. Ukupna aktiva starih i novih banaka u milijardama islandskih kruna 24
II. Makroekonomski pokazatelji za Island i EU-27 prije, tijekom i poslije 32
krize
36
POPIS ILUSTRACIJA
Popis grafikona Stranica
I. Odnos aluminija i ribljih proizvoda u izvozu Islanda 5
od 1991. do 2007. godine
II. Razina BDP-a po stanovniku od 1997. do 2007. godine 7
u 1 000 islandskih kruna
III. Aktiva banaka izražena u postotku islandskog BDP-a 13
za vrijeme prije krize
IV. Kretanje islandske krune prema euru od 2008. do 2011. godine 15
37