Vakufi u Bosni i Hercegovini

Zbornik radova o vakufima

Mukate vakufi u Bosni i Hercegovini

Vakufi u Banja Luci

Turali-begov vakuf u Tuzli

2012.

Izdava

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

vakufska direkcija Sarajevo

Medlis Islamske zajednice Tuzla

za Izdavaa

Mr. hfz. Senaid zajimovi

Prof. Hasan Spahi

RECENzENT

dr. Mustafa Hasani

UREdNIK

Mr. Senad eman

LEKTOR

Mirzet Hamzi

cip



Vakufi u Banja Luci

Turali-begov vakuf u Tuzli

2012.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Vakufska direkcija Sarajevo

Medlis Islamske zajednice Tuzla

Manifestacija Dani vakufa 2012.

Sarajevo - Tuzla - Banja Luka, juni 2012.

SadRaj

Dr. Mustafa Hasani UVODNA RIJE ............................................................. 7

I MUKATE U BIH - okrugli sto pod nazivom Mukate u BiH odran 13. juna na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Prof. dr. Muharem tulanovi: ERIJATSKO UTEMELJENJE MUKATA ... 15

Esad Hrvai: MOGUNOST PONOVNOG USPOSTAVLJANJA MUKATA U PRAVNOM SISTEMU BIH ................................................................ 25

Mr. Senad eman: EKONOMSKA OPRAVDANOST MUKATA ................. 31

Prof. dr. Ismet Buatli: IZNAJMLJIVANJE VAKUFA VAKUFU - VAKUF NA VAKUFU .......................................................................................... 39

Mustafa Vatrenjak: IDARETEJN I MUKATA ZAKUPI GAZI HUSREV-BEGOVOG VAKUFA ............................................................................... 47

Mr. Nusret Kujrakovi: ZAKUPNINE VAKUFA BEGOVSKE PORODICE GRADAEVI I OSTALIH VAKUFA NA PODRUJU SREZA GRADAAC U 1933. GODINI ................................................................. 69

II VAKUFI U BANJA LUCI

Doc. dr. Sabira Husedinovi: VALORIZACIJA HISTORIJSKIH VRI-JEDNOSTI VAKUFNAMA BANJA LUKE SA ASPEKTA URBANOG RAZVOJA OVOG GRADA STOLJEIMA .................................................. 99

III ULOGA GAZI TURALI-BEGOVOG VAKUFA U RAZVOJU TUZLE

Mr. Rusmir Djedovi O URBANOM RAZVOJU TUZLE .............................. 143

Mr. Kemal Bai TURALI-BEG I NJEGOV VAKUF .................................... 155

Doc. dr. Izet aboti UZURPACIJA NEKRETNINA TURALI-BEGOVA VAKUFA U TUZLI .............................................................................. 169

Dr. Mustafa Hasani

UVODNA RIJE

9Uvodna rijec

Uvodna rije1

Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, drugu godi-nu zaredom, organizira manifestaciju Dani vakufa u Bosni i Hercegovini s ciljem da se u javnosti skrene panja na vakuf, afirmira ideja uvakufljavanja, educira o ovom islamskom, pravnom i ekonomskom institutu kojem Bosna i Hercegovina ima umnogome zahvaliti na urbanizaciji i razvoju, te da se ukae na trenutno stanje, probleme ali i perspektive. Ovogodinja manifestacija Dani vakufa u Bosni i Hercegovini odrana je u periodu 11.-16. juna 2012. godine u Sarajevu, Tuzli i Banja Luci.

U sklopu manifestacije, izmeu ostalog, premijerno je prikazan dokumen-tarni film Bosna i Hercegovina - zemlja vakufa, organizirane su promocije knjige hfz. Muhameda ajlakovia Vakufska pitanja u fetvama savremenih erijatskih pravnika, a u povodu 550 godina postojanja vakufa Isa-beg Ishakovia i re-konstrukcije Isa-begovog hamama odrana je tribina posveena ovom velikom vakifu.

U Sarajevu i Tuzli su, pored prikazivanja filma i promocije knjige, orga-nizirani i okrugli stolovi, a u Banja Luci tribina dr. Sabire Husedinovi pod naslovom Vakufi u Banja Luci nekad i sad.

Tema okruglog stola u Sarajevu bila je Mukate u Bosni i Hercegovini, a u Tuzli, u povodu 440. godinjice vakufname Gazi Turali-bega, odran je okrugli sto pod nazivom Uloga Turali-begova vakufa u razvoju Tuzle. Izbor radova podnesenih na ova dva nauna skupa te rad dr. Sabire Husedinovi objedinjeni su u ovaj Zbor-nik radova kojeg nudimo javnosti iz elje i potrebe da se izgovoreno zabiljei za znanje onima koji znanje trae i kao svjedok rada i zalaganja na afirmaciji vakufa.

Okrugli sto Mukate u Bosni i Hercegovini odran je 13.6.2012. godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu uz iju saradnju je i organiziran nauni skup. Autor teksta erijatska utemeljenost mukata je dr. Muharem tulanovi koji govori o utemeljenosti iznajmljivanja i davanja koncesija u erijatskopravnoj na-uci i koji u zakljuku istie da meu ulemom postoji konsenzus o dozvoljenosti principa iktaa.

Izdavanje vakufskog dobra pod zakup javlja se kao odgovor ili potreba da se vakuf sauva od propadanja ili obnovi devastirani vakuf kako bi mu se vratila njegova funkcionalnost. Muslimani su prvo pokuali da taj problem rijee na na-1 Dr. Mustafa Hasani, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu

10


in da se jedan vakuf pomogne osnivanjem vakufa ili kako je taj model dr. Ismet Buatli u svom radu oslovio Iznajmljivanje vakufa vakufu. Da bi se sprijeio pro-padanje jednog vakufa ili ga vratio u funkciju, drugi vakif bi obnovio ili izgradio novi na postojeem vakufu. Drugi vakuf bi plaao mukatu, dogovorenu visinu zakupa, prvom vakufu koju bi ovaj troio u svrhe odreene vakufnamom. Brojni primjeri koje je prof. Buatli naveo u svome radu samo su ilustracija da je takva praksa bila esta. Meutim, pored ovog razvijani su i drugi modeli s ciljem iz-gradnje, revitalizacije i ouvanja vakufskih dobara u situacijama kada sam vakuf nije imao investicionih sredstava. Tako su razvijena dva pravna instituta zakupa: idaretejn vakuf i mukata vakuf. Idaretejn vakuf je oblik investiranja u vakuf na nain da se plate dvije zakupnine, od kojih je prva vea, a druga je manja i plaa se u dogovorenim vremenskim intervalima. Kod idaretejn vakufa vakuf je vla-snik imovine, dok zakupcu pripada pravo uivanja.

Mukata vakuf jeste davanje vakufskog zemljita pod zakup nekoj osobi da na njemu izgradi objekat uz obavezu plaanja kirije, bez konanog vremenskog limita. U ovom sluaju vakuf je vlasnik zemljita, a zakupac vlasnik objekta. Princip podjeljenog vlasnitva na isto dobro ne poznaje evropsko graansko pravo i ovo je prvi problem s kojim se susrela austrougarska uprava u BiH, kako ukazuje Esad Hrvai u svom radu Mogunost ponovne uspostave mukate u pravnom sistemu BiH. Budui da takav princip vlasnitva nije poznat u kontinentalnom pravu, oni ga nisu tako niti definirali iz ega su proistekle vrlo negativne posljedice po vakuf. Tako je ustanovljena praksa da se mukata vakuf u gruntovnici upie na ime zakupca i ona je nastavljena i u kasnijim dravno-pravnim sistemima nakon Austro-Ugarske ime je nanesena velika teta vakufu, a isti, s obzirom, na ovakav upis u zemljine knjige, nisu predmetom restitucije. Stoga je neophodno otvoriti ovu temu, kako zakljuuje g. Hrvai i predlae da se u Zakon o stvarnim pravima, koji je u fazi donoenja, iznae model kako vratiti mukatu u pravni sistem nae drave.

Mr. Senad eman u radu Ekonomska opravdanost mukate iznosi stav da i pored negativnih iskustava iz prolosti postoje sasvim opravdani ekonomski i fi-nansijski razlozi za koritenje mukate kod nas i danas, gdje je naveo pozitivne primjere iz nae savremene prakse, te da se ovakvim ulaganjima moe poslovati na bazi uzajamne koristi vakufa i investitora, uz prethodno definirane mehaniz-me zatite samog vakufa.

U nastavku, objavljena su dva rada koji govore o obimu i primjeni principa mukate na primjerima jednog vakufa, a drugi na primjeru vakufa jednog sreza. Prvi tekst jeste rad mutevelije Gazi Husrev-begovog vakufa Mustafe Vatrenjaka

11

Uvodna rijec

pod naslovom: Idaretejn i mukata zakupi Gazi Husrev-begovog vakufa, a dru-gi je rad mr. Nusreta Kurjakovia, glavnog imama Medlisa IZ Gradaac, pod naslovom Zakupnine vakufa begovske porodice Gradaevia i ostalih vakufa na podruju Sreza Gradaac iz 1933. godine.

Rad dr. Sabire Husedinovi Valorizacija historijskih vrijednosti vakufnama grada Banja Luke sa aspekta urbanog razvoja ovog grada stoljeima je u ovom zborniku predstavljen kao zasebna cjelina budui je samo on prezentiran u Banja Luci na tribini koju je zajedno sa Vakufskom direkcijom organizirao Medlis IZ Banja Luka 15.6.2012. godine. Pozivajui se na brojne vakufname poznatih i ma-nje poznatih banjalukih vakifa, autorica je na bazi dokumenata pokazala koliki utjecaj je institucija vakufa imala na urbani razvoj Banja Luke. Vrijednost rada jeste u tome to se autorica nije ograniila na vakife iz prvog perioda razvoja Banja Luke nego je navela i one iz kasnijih, sve do poetka 20. stoljea. Tako se pored uvenih banjalukih vakifa Sofi Mehmed-pae i Ferhat-pae Sokolovia navode vakufi i vakufname koje svjedoe kako su vakifi, od kojih autorica navodi i brojne ene vakife, brinuli o svome gradu i komijama.

Trei dio ovog Zbornika radova jesu tekstovi autora koji su svoja izlaganja podnijeli na okruglom stolu u Tuzli odranom 14.6.2012. Objavljivanjem radova s okruglog stola, njegovi organizatori Vakufska direkcija i Medlis Islamske za-jednice Tuzla, ele dati vlastiti doprinos spomenu i afirmaciji lika i djela, velikog vakifa Tuzle, Turali-bega.

U tekstu pod naslovom O urbanom razvoju Tuzle, mr. Rusmir Djedovi je napravio kratki prikaz dinamike razvoja Tuzle kao urbane cjeline od ranih spo-mena, pa do kraja perioda osmanske uprave na ovom podruju iz kojeg se da vidjeti da je vakuf imao sutinsku ulogu u privrednom i urbanom razvoju ovog grada, a time i njegove okoline.

Mr. Kemal Bai je u radu Turali beg i njegov vakuf podsjetio na oskudne informacije o ivotu Turali-bega, a u nastavku rada je dao prikaz njegovih vakufa u Tuzli i drugim gradovima, od kojih je, naalost, u Tuzli danas ostao samo jedan spomen na ovog velikog vakifa, njegova damija.

Kao i svi drugi vakufi, a posebno oni veliki, ni Turali-begov, nije ostao po-teen raznih oblika uzurpacije i oduzimanja o emu dokumentirano pie dr. Izet aboti u radu pod naslovom Uzurpacija nekretnina Turali-begova vakufa u Tuzli iz kojeg se jasno vidi da je atak na vakufsku imovinu i Turali-begov vakuf bio atak na materijalno siromaenje muslimana i Islamske zajednice ovoga kraja, tj. Tuzle i njene ire okoline.

IMUKATE U BIH

okrugli sto pod nazivom 'Mukate u BiH' odran 13. juna na

Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Prof. dr. Muharem tulanovi

ERIJATSKO UTEMELJENJE MUKATA

17


ERIjaTSKO UTEMELjENjE MUKaTa

Pravni osnov el-i-ktaa (cijepanje, dodjela, koncesija) i mukata vakufa1

Pitanje cijepanja, dodjele, koncesije zemljita i nekretnina u islamskom e-rijatskom pravu, obrauje se u fikhu pod temom vlasnitva. Pitanje vlasnitva je krucijalno za ekonomiju pojedinca i drutva po kojem se svijet globalno podije-lio na dva glavna sistema dravne i slobodne ekonomije.

Pod vlau Osmanskog carstva razvijen je poseban oblik dodjele ili konce-sije vakufskih dobara koji se, na naim prostorima, nazivao arapskim izrazom mukattaa (p. mukattaat - .)

Definiranje mukata specifikuma i naih prostoraMukata (p. mukattaat) u arapskom jeziku znai cjepanje, dodjela, koncesija,

njiva, estica.

E. Ljevakovi, u svom radu Neopozivost i neotuivost vakufa, definira muka-tau u specifinom terminoloko-obiajnom znaenju navodei: ,,Mukata vakuf je vakufsko zemljite koje se daje u zakup nekoj osobi da na njemu izgradi svoj objekat, a da zauzvrat plaa redovno dogovorenu kiriju. Ovdje je u pitanju etano vlasnitvo. Vakuf je vlasnik zemljita, a zakupoprimac objekta. Ovaj ugovor traje sve dok postoji izgraeni objekat. Vlasnik objekta nikada ne moe postati i vla-snikom zemljita. Idaretejn vakuf je vakuf koji podlijee dvozakupnom reimu. Prva zakupnina je znatno vea i ona se isplauje odmah, a druga je periodina i isplauje se mjeseno, ili godinje, shodno dogovoru ugovornih strana. Ovaj vid zakupnog odnosa smatra jednim ,,od glavnih sredstava otuivanja i uzurpacije vakufa.

Slino navedenom i mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa, Mustafa Va-trenjak, govori o tom vidu zakupa u svom intervjuu datom listu Osloboenje od 3. aprila 2011. godine: ,,GH vakuf je zbog nedostatka sredstava (ili interesa) za investicije pri izgradnji novih objekata svoje graevinske placeve u ariji, nakon poara najee, davao u zakup, s pravom da zakupac zemljita moe izgraditi 1 Prof. dr. Muharem tulanovi, dekan Islamskog pedagokog fakulteta u Bihau

18


objekat. Zakupac je plaao, obino jednom godinje, ugovorenu zakupninu sa-mo za zemljite, a postajao je vlasnik izgraenog objekta koga je izgradio svojim sredstvima i nasljeivali su ga njegovi direktni potomci, djeca, muka i enska podjednako. Mukata je, dakle, zakup iskljuivo vezan za neizgraeno zemljite, koji se plaao jednom godinje... Ukoliko vremenom nestane objekta, a nasljed-nici nastave plaati zakupninu za zemljite, tada Vakuf nema pravo da otkae ugovor o mukata zakupu. Ukoliko nasljednici prestanu plaati zakupninu, ta-da se ugovoreni odnos raskida i Vakuf raspolae svojim zemljitem bez ikakvih ogranienja.

Prema tome to je vid postupanja sa vakufom u cilju njegove oplodnje siste-mom iktaa to e biti predmetom naeg zanimanja u ovom radu.

Treba naspomenuti, kada je rije o terminu mukata, da je to terminologija poznata u erijatskom urfu, i kao to je termin vakufa ukorjenjen u kulturu naih prostora, koriten i za nazive geografskih toponima pa imamo gradove sa tim na-zivima (Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Skender Vakuf, Skucani Vakuf, Varcar Vakuf, Kulen Vakuf), isto tako imamo i toponime sa ovim nazivom. U opini Ugljevik ima naselje Mukat-Stankovii, a Mukata (Mukate) je i mjesto koje se nalazi na 423656 sjeverno od ekvatora i 211854 istono od poetnog meridijana, od-nosno nalazi se na dananjem Kosovu.

Vlasnitvo nad imovinomImovina po svojoj prirodi podlijee vlasnitvu, ali pojedini sluajevi i situa-

cije ine ga da se ne moe posjedovati ili neki njegovi djelovi, a dijeli se obzirom na sposobnost podlijeganja privatizaciji i vlasnitvu na tri vrste:

1. Imetak koji se ne moe posjedovati i privatizo-vati, nema sposobnost vlasnitva, niti posjedovanja u bilo kojoj situaciji: - to je ono to se odredi za javnu korist kao to su saobraajnice, mostovi, elje-znica, rijeke; javne ustanove kao to su: muzeji, biblioteke, parkovi i sl. Ovo su javna dobra2 koja su odreena za javne koristi. Ako ovo svojstvo javne

2 Javna dobra (eng. public goods, njem. ffentliche Gter, Kollektivgter, fr. bien public) su dobra ili usluge to ih bez djelatnosti drave trite samo po sebi ne bi osiguravalo ili bi ih prualo u nedo-voljnoj mjeri. Tri su osnovna svojstva javnih dobara: moe ih koristiti, troiti ili uivati rastui broj ljudi a da se koliina dostupna drugima ne smanjuje, npr. obrana, preventivna medicina, ulina rasvjeta, svjetionici; dostupna su svakome na odreenom podruju bez obzira na to da li je i koliko platio ili nije; ne mogu se uskratiti onima koji nisu platili i stoga se moraju financirati iz sredstava osiguranih zajednikim sporazumom to ga podrava zakon. Mnoga dobra i usluge javni su tek u odreenoj mjeri (tj. ne mogu se ograniiti na ljude koji plaaju trinu cijenu), a samo neka dobra

19


koristi prestane, onda se dotina vrijednost vraa osnovi tj., mogunosti po-sjedovanja, shodno tome ako se, npr., ukine put za kojim nema potrebe, on se, onda, moe privatizovati.

2. Ono to ne prima svojstvo posjedovanja osim s pravnim razlogom: kao to su vakufska dobra i vlasnitvo drave, odnosno slobodni imetak po obiaju i terminologiji pravnika. Imetak koji je uvaku-fljen ne prodaje se, niti poklanja, osim ako e propasti, ili ako su mu rashodi vei od prihoda kada se dozvoljava zamjena.3 Dravno vlasnitvo nije do-zvoljeno prodati osim uz dozvolu Vlade, u nudi ili zbog preferirane koristi, kao to je potreba za njegovom novanom vrijednosti ili da se uvea njegova vrijednost, poto je dravno vlasnitvo slino jetimskom gdje skrbnik ne ras-polae s njim osim u potrebi ili da bi mu ostvario korist. Halifa Omer, r.a., je rekao: . ,,Svoj tretman drav-nog imetka stavio sam na stepen skrbi siroeta.

3. Ono to je dozvoljeno posjedovati, uop-e, bez ikakva ogranienja: - to su sve vrste imetka, osim dvije spomenute kategorije.

Vrste dodjele - koncesijeDodjeljivanje ima tri vrste:

1. Dodjela u vlasnitvo2. Dodjela koritenja/koncesije i3. Dodjela javnog koritenja.

Prva vrsta (dodjele vlasnitva) se dijeli na troje:

1. nekultivirano/neizgraeno zemljite2. izgraeno zemljite i3. rudnici.

i usluge su potpuno javni. Dobra ili usluge to se na tritu nude uz protunaknadu esto pruaju besplatne koristi treim stranama. Pored javne koristi od obrazovanja i pojedinac e imati privatnu korist uivajui vie u umjetnosti ili u svom poslu. Slini se primjeri mogu navesti i u stanovanju, zdravstvenoj zatiti, policiji ili vatrogastvu. (http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-j/web/javna-dobra) 3 Hanefijski pravnici dozvolili su da se zemljino, vakufsko dobro, u nudi i potrebi, moe zam-jeniti pa su miljenja da je dozvoljeno pravednom, nepristrasnom sudiji zamjena vakufa uz uvjet da postane potpuno beskoristan, ili ne ostvaruje nikakav prihod koji bi ga mogao razvijati, te da transakcija zamjene ne bude uz vidljivu prevaru i tetu i da se vakuf mijenja za drugo nepokretno dobro a ne za novana sredstva. .)3/425 : (

20


Dojela koritenja/koncesije ima dvije vrste:1. uur (desetina) i2. hara (porez)

Pravni osnov iktaa (cijepanje, dodjela, koncesija)

definiranje

Dato pod koncesiju (ikta), to je da se dio nekultiviranog poljoprivrednog i neizgraenog graevinskog zemljita da na koncesiju/koritenje odreenim osobama - bilo da se radi o rudnom blagu ili samo zemljitu, tako da ta osoba postaje prea u polaganju prava na to od drugog, uz uvjet da neiskorioteno/ne-kultivirano zemljite nije vezano za bilo koga. Ili, to je opravdana dodjela vladara javnog dobra, nekome ko to zasluuje. Preteno se dodjeljuje zemljite onome ko e se brinuti za njega bilo da ga posjeduje i iskoritava ili da mu se odredi konce-siju na odreen period.4

Pravni legalitet

Dozvoljeno je vladaru da odcijepi neupotrebljeno/nekultivirano zemljite onome ko ga posjeduje obraivanjem, poto Vail b. Hudr prenosi:

,,da mu je Vjerovjesnik, a.s., dodijelio zemljite u Hadramevtu i poslao Mu-

aviju da mu ga odcijepi.5

Prenosi se da je Ebu Bekr dodijelio Ez-Zubejru, Omer Aliji, a Osman, r.a., pe-terici ashaba i to: Ez-Zubejru, Sadu, Ibni Mesudu, Habbabu i Usami b. Zejdu, r.a.6

Dozvoljena je dodjela rudnika na koncesiju i koritenje, ali ne i vlasnitvo nad tim.7

Imam E-evkjani u svom djelu Nejlul-evtar u poglavlju koje govori o dodje-li rudnika zakljuuje na kraju:

,,Navedeni hadisi upuuju na to da je dozvoljeno Vjerovjesniku, a.s., i onima poslije njega od njegovih halifa da dodjeljuju rudnike. Pod dodjelom misli se na davanje nekultivirane zemljine parcele nekim osobama, bilo da se radi o

4 Vidi: E-evkjani, Nejlul-Evtar, 5/371., dr. Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhul-islamijju ve edilletuh, 6/430.5 Tirmizija ga biljei s ocjenom vjerodostojan6 Dr. Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhul-islamijju ve edilletuh, 6/430.7 Ibid.

21


rudniku ili zemljitu, tako da pravo preeg raspolaganja imaju oni kojima je to dodijeljeno uz uvjet da je to nekultivirano i nije neije vlasnitvo. Ovo je konse-zus pravnika.8

Takoer, E-evkjani objanjavajui dodjelu dalje navodi da je to: ,,...dodje-ljivanje parcele nekome ko e je posjedovati i izgraivati ili da mu se dodijeli pravo koritenja/koncesije na odreeno vrijeme.

Po Es-Subkiju ova druga mogunost je ono to se u naem vremenu naziva terminom dodjela... I ono to se da razumjeti jeste da se radi o pravu koritenja kao kod prava prvenstva i rezervisanja, ali time se ne stvara pravo vlasnitva, u to je potpuno ubijeen imam Et-Taberi... Naziva se dodjela ako se radi o zemlji-tu ili nekretnini, a dodjeljuje se iz feja9 a ne dodjeljuje se pravo kojim raspolae musliman ili onaj koji je potpisao sporazum sa islamskom dravom... Ta dodjela moe da bude u vlasnitvo, a moe da bude pravo koritenja, kao to je dodjela Allahovog Poslanika medinskih kua...10 U poglavlju o dodjeli zemljita navodi: ,,U Sunnenu Ebu Davuda od Esme se biljei da je Allahov Poslanik, a.s., dodije-lio Ez-Zubejru palmu... da je Temimu ed-Dariju dodijelio kuu Ibrahimovu, a nakon osvajanja u vrijeme Omera vraeno je to od Temima i dodijeljeno potom-stvu Allahovog Poslanika, a.s., po liniji Rukajje...

Navedene predaje upuuju da je dozvoljeno Allahovom Poslaniku, a.s., i onima poslije njega od halifa, da dodjeljuju parcele zemljita odreenim osoba-ma, ako je u tome javna korist. Tako je dodijeljeno pojilite Benu Selima Sahru b. Ebul-Ajletu, nakon njihovog bjegstva i naputanja islama, a zatim im je to vra-eno kao to je opisano u kazivanju Ebu Davuda. Takoer, spominje se "...da je dodijelio stanovnicima Mervu da je podijele meusobno... tako da je bilo onih koji su svoj dio prodali a bilo je i onih koji su to obraivali...11

Sve ove predaje nedvojbeno upuuju da u sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., drugom erijatskom izvoru po pravnoj snazi, imamo pravnu utemeljenost iktaa zemlje, rudnika i nekretnina.

Pravni legalitet dodjele nekultiviranog/neizgraenog zemljita kroz fikhske izvore

Dozvoljeno je vladaru po konsezusu pravnih kola dodjeljivanje nekultivira-nog/neizgraenog zemljita onome ko e to kultivirati/izgraditi, to e 8 Vidi: E-evkjani, Nejlul-Evtar, 5/371.9 tj. od zemlje koja se dobije bez borbe - Muharem . 16110 Ibid.11 Ibid. 5/374.

22


doprinijeti razvoju zemlje, jer je Vjerovjesnik, a.s., dodijeljivao kao to imamo u mnogobrojnim primjerima iz njegove prakse sa ashabima, a to su slijedili pra-vedne halife iza njega.

Prema tome, ako vladar dodijeli nekome zemljite, on postaje vlasnik po malikijskom mezhebu,12 pa makar i ne uradio nita na njemu, tu parcelu moe prodati, pokloniti ili ostaviti u nasljedstvo. Ovo nije vid kultiviranja/izgraivanja, nego primjer istog vlasnitva.

Izrazita veina pravnika,13 osim malikija, ne dozvoljava vlasnitvo nekultivi-ranog/neizgraenog zemljita, jer ako bi se to dozvolilo i vlasnitvo legalizovalo, onda ga ne bi bilo dozvoljeno ponovo vratiti od tog vlasnika. Zbog toga onaj kome je dodijeljeno postaje koncesionar, slino onome ko zauzme parcelu i ot-pone sa investicijom, tako da time polae najvee pravo na parcelu ako zavri investiciju u zakonskom roku, koji je po hanefijskim pravnicima najvie tri godi-ne, zbog rijei Omera:

. ,,Onaj koji je zauzeo poslije tri godine gubi pravo.

Vladar ne bi trebalo da dodjeljuje nekultivirano/neizgraeno zemljite ne-kome, nego u realnim granicama i mogunostima investiranja onoga kome se dodjeljuje, poto bi dodjela preko toga bila na tetu drugih, koji imaju kolektivno pravo na to.

Zbog toga, ako vladar dodijeli nekome preko mjere njegovog boniteta i mogunosti da to izgrauje i finansira, oduzima mu se ba kao to je to ui-nio i Omer u primjeru Bilala b. el-Harisa koji nije bio sposoban za izgradnju i investiranje. Ovim se hoe objasniti uvjet dozvole uz javnu korist kojom se to opravdava, poto je propis vezan za efektivni uzrok.

U hanbelijskom mezhebu dozvoljeno je vladaru da dodijeli zemljite u vla-snitvo ili na koritenje zbog ope koristi pa i nad onim to nije nekultivirano/neizgraeno. Dozvoljeno je dodjela imetka na koji se plaa hara ili dizija.14

Malikije smatraju da15 vladar ne moe dodijeliti u vlasnitvo, obraeno/kul-tivirano zemljite - osvojene zemlje, kao to je bio sluaj sa Egiptom, amom i Irakom, odnosno parcele koje su se koristile za zemljoradnju, jer su to smatrali

12 Vidi: .4/90 : 4/216 : 212 : 183 : 13 Vidi: . 4/216 : 527-5/526 : 1/426: 6/194 :14 Vidi: .4/217 : 15 Vidi: .4/68 : 4/91 :

23


vakufom, nego je dozvoljeno dati je na koritenje, koncesiju. A ono to nije pode-sno za zemljoradnju i uzgoj itarica, pa makar ako je podesno za sadnju stabala, a nije nekretnina, to je nekultivirano i moe se dodijeliti u vlasnitvo i na upotrebu.

to se tie zemlje koja je predmet sporazuma, vladar je ne moe dodijeliti ni u kom sluaju, poto ona ve ima vlasnika.

Propis dodjele kultiviranog/graevinskog zemljita, tj. dodjela javnog koritenja

afijski i hanbelijski pravnici16 smatraju da je dozvoljeno dodijeliti neko-me mjesto prostranog dvorita damije i sl. izgraenih objekata, sjedita pijaca i irokih saobraajnica, ali da se dodijeli mjesto koritenja koje ne moe prei u vlasnitvo i uz uvjet da se time ne teti ljudima i ne stjenjava ih u prolazu. Ono-me kome se dodijeli spomenuto mjesto postaje najprei da se njime koristi poto vladar ima pravo da to zakonski uredi, pa ako nekome dodijeli, to je legalno i niko drugi nema pravo na taj dio javnog prostora pravom preticanja bez dodjele koja se od njega razlikuje time to onaj ko doe prvi na nezauzet prostor a zatim prenese stvari na drugo mjesto time gubi prvenstvo mjesta. U sluaju dodjele to se pravo ne gubi bez obzira prenio svoje stvari se njega ili ne, sjedio na tom mje-stu ili se preselio, pravo ostaje dodjelom.

ZakljuakIz navedenog se moe zakljuiti da iktaa (dodjela u vlasnitvo ili konce-

siju) ima osnov u erijatskim izvorima i pravna je radnja s potpunim pravnim legitimitetom.

Mukata, kao jedan osoben nain razvijanja i oplodnje vakufa dio je ze-mljinopravnog sistema u domenu iktaa i dozvoljen je po konsezusu erijatskih pravnika uz stanovite razlike pravnih kola u pristupu pitanja vlasnitva ili kori-tenja/koncesije iznajmljenog vakufskog dobra. Ovaj vid pravnog postupanja bio je poznat na naim prostorima i u praksi stanovnitva u tolikoj mjeri da se, kao i termin vakufa, naao kao erijatski urf u geografskoj toponomiji gdje imamo mjesta sa nazivima Mukata/Mukate/Mukat.

16 Vidi: : 184 : 4/217 : 5/526 : 1/427 : .213

Esad HrvaiMOGUNOST PONOVNOG

USPOSTAVLJANJA MUKATA U PRAVNOM SISTEMU BIH

27


MOgUNOST PONOvNOg USPOSTavLjaNja MUKaTa U PRavNOM SISTEMU BIH1

Pisati i raspravljati o temi mukate sa aspekta dananjeg vremena je izuzetno kompleksno i teko. Naime, o pravnom institutu mukate se veoma malo zna, a takoer i pie sa naunog aspekta. Kad spomenemo mukatu obino nas to asoci-ra na dugorone zakupe, to je naravno jedna vrsta banaliziranja ovog izuzetno bitnog i vanog pravnog inistituta.

Meutim, da bi o mukati bilo kvalitetnog govora neophodno je vratiti se u vrijeme samog nastanka ovog instituta. Jedan od prvih pravnih zakonskih pro-pisa u osmanskom privatnom pravu je ahkami efkaf (Zakon o vakufima) koji u svojoj odredbi lana 279 utvruje vakufsko dobro pod mukatom zemljite je vakufsko, a na njemu postojea zgrada, drvee i loza vlasnitvo je zakupnikovo. Ovo je jedan princip koji ne poznaje evropsko pravo. Evropsko graansko pravo ne poznaje princip podjeljenog vlasnitva na istom dobru, tj. da neko lice moe biti vlasnik zemljita na kome je podignuta kakva graevina, a drugo lice vlasnik te graevine. U evropskom graanskom zakonodavstvu primjenjen je opi prin-cip superficies solo cedit to znai da je vlasnik graevine istovremeno i vlasnik zemljita. Kao to se vidi, postoje dva dijametralno razliita stanovita po pitanju privatnog vlasnitva izmeu osmanskog stajalita i graanskog prava evropskog zakonodavstva. Znai, za vrijeme osmanske vladavine, vakufska dobro pod mu-katom su imala punu pravnu zatitu. Vakuf je, kao vlasnik zemljita, imao pravni osnov da izdaje - daje zemljite treoj osobi na kojem bi ta osoba ili sagradila graevinu ili zasadila vonjak ili neku drugu kulturu. Vakuf bi, po tom osnovu, ostvarivao znaajne prihode, a lice koje koristi vakufsko zemljite bi bilo vlasnik onog to je sagradio na tom zemljitu. Vakuf mu se u to ne bi mijeao, ali to lice nikad ne bi moglo postati vlasnikom zemljita.

Sa sigurnou se moe zakljuiti da je ovaj princip uspostvaljen iz dva razloga; jedan je to je vakuf, po prirodi, neotuiva (nemogue ga je prodati, otuiti), a drugi razlog je taj to je vakuf esto dolazio u izuzetno teku materi-jalnu situaciju da sam nije mogao izgraditi (privesti namjeni) slobodnu vakufsku nekretninu ili pak revitalizirati porueno.

Ovaj institut, da ga je prihvatilo u izvornoj formi evropsko zakondavstvo, bi bio jedan od osnovnih temelja obnove vakufske imovine i danas. Meutim,

1 Esad Hrvai, advokat Vakufske direkcije u Sarajevu

28


padom osmanske vladavine i dolaskom Austro-ugarske na ova podruija stva-ra se jedan izuzetno sloen problem po pitanju vakufa. Austrougarska uprava, suoavajui se sa izuzetno tekim problemima, to zbog dijametralno razliitih stavova po pitanju privatnog vlasnitva, to zbog nedostatka kvalitetnih evi-dencija pristupa provoenju temeljnih reformi po pitanju uspostave vlasnikih odnosa. U tom smislu energino se pristupa popisu vakufske imovine, te legi-timaciji vakufsko-marifskog sabora da upravljaju vakufima. Takoer, pristupa se formiranju zemljinih knjiga, te rjeava pitanje uprave nad vakufima kojom prilikom se donosi autonomni statut koji se uprava nad vakufima prenosi na va-kufsko-mearifski sabor.

Kljunu negativnu ulogu za mukate u tom periodu su odigrali korisnici ne-kretnina pa negdje i same mutevelije. Naprimjer, Gazi Husrev-begov vakuf je nakon poara izazvanog od Savojskog, revitalizaciji svoje imovine pristupio na temelju uspostave mukate. Meutim, lica koja su sa vakufom uspostavljala mu-katu su se upisivala kao vlasnici u zemljinoj knjizi, a vakuf se upisao kao teret u C listu. Znai, s novom gruntovnicom uspostavljen je i novi nain upisa koji je dijametralno razliit od osmanskog zakonodavstva.

Ova gruntovnica koja je i danas na snazi, za jednu nekretninu predvia tri vrste upisa: a) opis nekretnine, b) vlasnitvo na nekretnini i c) teret na nekret-nini. Mukata, kao institut koji je tretiran kao dugoroni zakup, je uspisana u C teretni list. ta to znai? To znai da je korisnik nekretnine upisan kao vlasnik ime je, potujui princip nepodjeljenog vlasnitava, automatski postao i vlasnik zemljita, a mukata mu je upisana kao teret da na nivou godinjih prihoda plaa vakufu zanemarljivu zakupninu. Ti upisi su i danas aktuelni jer ih moemo nai u zemljinim knjigama.

Meutim, ta taj upis u praksi znai za vakuf? Nisam doao do tih podataka da li je vakuf ostvarivao prihode po osnovi mukata, ali znam sa sigurnou da sadanje zakonodavstvo kao i zakonodavstvo biveg sistema, kao to je Zakon o vlasnikim odnosima, ne poznaje institut mukate. Znai, imamo jedan upis u zemljinim knjigama koji je aktivan, na dugoj strani imamo zakonodavstvo koji ovaj instut ne poznaje. Upravo iz tih razloga se pojavljuje jaka i neophodna potreba da se otvori ova tema samo u jednom interesu i cilju - da ocjenimo kako mukatu vratiti u pozitivni sistem i na osnovu ega i u kojoj formi. Smatram da Zakon o stvarnim pravima koji je u fazi donoenja, mora rijeiti ovo pitanje na nain to e mukatu uvesti u pozitivni sistem, ime bi se upisanim vlasnicima ne-kretnina, koji nose teret mukate, stvorila obaveza da vakufu izmiruju ugovorene novane iznose.

29


Meutim, prilikom uvoenja mukate u pravni sistem, mora se sagledati u kojoj formi ga uvesti. Da li emo ga posmatrati kao dugoroni zakup gdje emo faktiki priznati vlasnitvo nad zemljitem upisanim vlasnicima ili emo poku-ati da ovaj institut prikaemo u formi jaeg, temljenijeg tereta sa posljedicom da ukoliko se uniti nekretnina, da vakuf, kao nosioc mukate, polae pravo na zemljite.

Smatram da bi trebalo razmisliti o ovom drugom prijedlogu, ali za njegovu primjenu potrebno je puno vie okruglih stolova, puno vie rasprava i izuavanja ovog instituta.

Mr. Senad eman EKONOMSKA OPRAVDANOST MUKATA

33


EKONOMSKa OPRavdaNOST MUKaTa1

Pozicija vakufa u erijatskom pravuVeina islamskih pravnika, meu kojima su Ebu Jusuf i Muhammed iz

hanefijske, te pravnici hanbelijske i afijske pravne kole, vakuf definiraju kao: Darovanje vlasnika imovine, koja je u njegovom potpunom vlasnitvu i uiva-nju, na nain da darovana imovina nastavi egzistirati kao imovina, ali bez prava raspolaganja nad njom od strane vlasnika ili drugih lica, s tim da se njeni priho-di, u cilju pribliavanja Allahu, d.., usmjere u dobrotvorne svrhe. Na osnovu ove definicije i prema ovom pravnom shvatanju (qawl) hanefijski pravnici izdaju fetvu o vakufu.

Islamski pravnici se slau da se vakuf zasnovan u sudu tesdilom ili testa-mentom ne moe opozvati, da se nad takvim vakufom ima primijeniti naelo o nenasljedivosti i naelo o neotuivosti vakufske imovine.

Usred propadanja vakufa i nemogunosti odravanja ili obnavljanja va-kufskog zemljita i nekretnina, osmanska vlast poetkom 16. stoljea doputa osnivanje mukata i idaretejn vakufa.

Mukata vakuf je vakufsko zemljite koje se daje u zakup nekoj osobi da na njemu izgradi svoj objekat, a da zauzvrat plaa redovno dogovorenu rentu. Ovdje je u pitanju etano vlasnitvo. Vakuf je vlasnik zemljita, a zakupac objekta. Ovaj ugovor traje sve dok postoji izgraeni objekat. Vlasnik objekta nikada ne moe postati vlasnik zemljita.

Idaretejn vakuf je vakuf koji podlijee dvozakupnom reimu. Prva zaku-pnina je znatno vea i ona se isplauje odmah, a druga je periodina i isplauje se mjeseno, ili godinje, shodno dogovoru ugovornih strana.

Interes i rizik vakufa kao zakupodavca kod mukata vakufaPromjenom vlasnitva uvakufljena imovina postaje stvar van prometa (extra

commertium), vakif i njegovi nasljednici vie ne mogu opozvati uvakufljenje, ni-ti raspolagati uvakufljenom imovinom. Prema propisima erijatskog prava ova pravna posljedica je konana i neopoziva. Primarni interes onih koji administra-tivno upravljaju vakufom (mutevelija, ministarstvo vakufa, vakufska direkcija, 1 Mr. Senad eman, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi

34


itd.) je ouvati imovinu, ispuniti slovo vakufname uvjet vakifa je ravan tekstu Zakonodavca i uveati dobit. Pomenute dvije forme va-kufa - mukata i idaretejn - nastale su kao posljedica nunog stanja, onog koje su erijatski pravnici definirali kroz pravilo: eddaruratu tubihul mahzurat nuna stanja uvjetuju doputenost onoga to je po sebi zabranjeno. A u osnovi je zabranjeno vakufsku imovinu koristiti izvan vakufnamom navedenih lica i institucija. Stoga se mukata vakufi javljaju kao posljedica idtihada u traga-nju za realno moguim rjeenjem produetka trajanja vakufa, a u uvjetima kada vakuf nema vlastitih sredstava za to.

Dilema islamskih pravnika tada a i danas glasi: ne initi nita u sprjeavanju propadanja i nestajanja vakufa zbog nedostatka vakufskih sredstava za koja ne znamo hoemo li ih i kada imati na raspolaganju; ili uiniti zajedno sa drugima vakufske ruevine korisne ljudima, svjesno odstupajui od vakufname. Interes onih koji se staraju o vakufima je ouvati vakuf i zadrati to povoljniji, makar suvlasniki, odnos nad vakufskom imovinom.

Rizik onih koji se staraju o vakufima je mogunost dugoronog pa i trajnog gubitka vakufske imovine, usred moguih zakonskih promjena i samim tim pro-mjene vlasnike strukture nad imovinom.

Interes i rizik investitora kao zakupca kod mukata vakufaInteres invistitora se ostvaruje kroz sticanje suvlasnitva nad imovinom koja

se ne moe kupiti i koja samim time nema cijenu. Vakuf je ekonomski institut e-rijatskog prava i preduvjet egzistiranja sakralnih, obrazovnih, socijalnih i drugih institucija Islamske zajednice i drutva openito. Imuni Bonjaci bi se trebali ta-kmiiti u uvakufljavanju, kako je to bila praksa njihovih estitih predaka. Mukata vakufi su prilika da se na indirektan nain pomogne vakufima, time zaradi se-vap, a kroz dobit od sagraenog objekta na vakufskom zemljitu da se dugorono dobije i korist. Rizik investitora na mukata vakufu je nemogunost prenosa pot-punog vlasnikog prava nad graevinskim zemljitem sa jedne i ogranienost u raspolaganju po osnovu koritenja, sa druge strane.

Postojei pravni okvir za posebno vlasniko pravo, dugoroni zakup, koncesije i mukata vakufe u BiH

Mukata vakuf bi se mogao promatrati u okviru Zakona o zalozima u BiH, kroz posebno vlasniko pravo koje znai pravo:

35


a) prodavca kod ugovora o prodaji sa zadravanjem prava vlasnitva i

b) zakupodavca kod ugovora o dugoronom zakupu.2

Zakup znai svaki ugovor u kojem zakupodavac pristaje da preda zakup-cu posjed stvari za njegovu upotrebu, a zakupac zauzvrat prihvata obavezu da plati dogovoreni novani iznos. Ovo ukljuuje i zakup u kojem zakupac postaje vlasnik stvari ili ima pravo da postane vlasnik stvari po isteku vremena zakupa. Dugoroni zakup znai: a) zakup ije je trajanje due od est mjeseci; b) zakup u trajanju od est mjeseci ili krae ukoliko ugovor o zakupu predvia automatsko produenje zakupa, odnosno mogunost njegovog produenja po izboru jedne od ugovornih strana ili dogovorom svih strana, jednom ili vie puta, a konani zbir, ukljuujui i poetni rok, moe prei rok od est mjeseci.

Zakon o koncesijama u Bosni i Hercegovini3 u l. 26, stav 2, predvia da se ugovor o koncesiji zakljuuje na period koji ne moe biti dui od 30 godina. Ako se pojave izuzetne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koja je potreban dui vremenski period, ugovoreni rok moe se produiti, ali ne moe biti dui od 50 godina. Ugovor o koncesiji moe se obnoviti za period koji ne moe biti dui od polovine prvobitnog roka.

O mogunostima ponovnog uspostavljanja mukata u pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini e se, sigurni smo, u budunosti vie govoriti, jer za mukata-ma postoji obostrani interes vakufa i potencijalnih investitora.

Iskustva mukata vakufa u Bosni i HercegoviniPrimjer Gazi Husrev-begova vakufa, koji je u nedostatku sredstava za in-

vesticije, svoje prazne placeve davao pod mukata zakup kod koga je zakupac plaao, obino jednom godinje, ugovorenu zakupninu samo za zemljite, a po-stajao je vlasnik izgraenog objekta koga je naslijeivala njegova familija kao svoju imovinu izgraenu na vakufskom zemljitu.

Uprava Gazi Husrev-begovog vakufa je konstatovala da je kod ovakvih za-kupa, u nekim sluajevima koji su imali kontinuitet koritenja imovine prije Drugog svjetskog rata, dolo do potpunog otuivanja vakufske imovine. Ovakva vakufska imovina je bila i predmet nasljeivanja tako da je prilikom ostavinskih rasprava uvoena u gruntovne knjige kao vlastita imovina familija koje su je ko-

2 V. l. 2 Okvirni zakon o zalozima; Slubeni glasnik BiH, br. 28 od 23. juna 2004; 54/04.3 Zakon je donijela Parlamentarna skuptina BiH 7. novembra 2002.; Slubeni glasnik BiH, broj 32, strana 1221.

36


ristile. Ovo je jo jedan praktian primjer potvrde miljenja mnogih erijatskih strunjaka da su upravo ugovori po erijatskom principu mukate i idaretejna u procesu koritenja ovako zakupljenih nekretnina omoguili malverzacije, a to je bio jedan od razloga da se pred kraj osmanske vladavine formira Ministarstvo vakufa da bi se mogla kontrolisati i zatiti vakufska imovina.4 Takva praksa je bila osnovni razlog da se prestane izdavati vakufska imovina u mukata vakufe, jer nije postojala pravna sigurnost za ispunjavanje odredbi ugovora o mukatama. Onog momenta kada se steknu preduvjeti za pravnu sigurnost mukata, one mo-gu postati poeljni model investiranja vakufa i zakupaca.

Perspektiva mukata vakufa u BiHDanas o mukatama u BiH govorimo uglavnom kao o historijskoj kategoriji.

Radije se razmilja o praksi dugoronog zakupa vakufa, na nain da se na ime investiranja u izgradnju ili rekonstrukciju vakufa, imovina ustupi na koritenje investitoru na period od 15 i vie godina, uz eventualnu naplatu simboline ki-rije, mjeseno ili jednom godinje, a da se nakon ugovorenog perioda objekti predaju u vlasnitvo vakufu kao izvornom vlasniku. Na taj nain je, primjera ra-di, vraeno preko stotinu nekretnina u Mostaru, u periodu 1995.-2010.

Posljednji primjeri ovakvog invesiranja u vakuf su ugovori Vakufske direk-cije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o zakupu Isa-begovog hamama u Sarajevu i kompleksa Tekije na Buni.

Ekonomska opravdanost mukata vakufa u BiHEkonomska opravdanost ulaganja u mukata vakufe je sve izvjesnija. Posto-

ji interes Vakufske direkcije sa jedne i potencijalnih invesitora sa druge strane. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini rauna na neizgraeno vakufsko ze-mljite, koje je vraeno ili je njegovo vraanje u toku ili se potrauje. Postoje sve ei zahtjevi investitora da se dio nekretnine koja bi se gradila na vakufskom zemljitu upie 1/1 u vlasnitvo investitora, a da se ostatak nekretnine upie 1/1 u vlasnitvo vakufa. Omjer vlasnitva bi bio u zavisnosti od lokacije, kvadrature zemljita i izgraenog objekta. Ovakvo zemljite je na cijeni u strogom centru grada, jer je slobodnog zemljita sa validnom vlasnikom dokumentacijom sve manje. Ekonomska isplativost investitora je trenutno izvjesnija nego vakufa. Ri-zik investiranja kapitala je sastavni dio ovog posla.

4 http://www.vakuf-gazi.ba/ghvakuf.html

37


Praksa pokazuje da je neispunjavanje preuzetih obaveza iz ugovora od stra-ne vakufa neuporedivo manja nego od strane investitora i njihovih nasljednika. Nepravedan, neprijateljski pa i ruilaki odnos gotovo svih dravno-pravnih si-stema od Austro-Ugarske do danas, stavlja na plea Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini teak teret izdavanja saglasnosti za pokretanje dugoronog zakupa ili mukate na neizgraenom graevinskom vakufskom zemljitu. Vakufska di-rekcija ide u susret drutvenim promjenama, insistira na donoenju Zakona o restituciji i nudi imunim bosanskohercegovakim muslimanima mogunost da udruenim snagama osnae instituciju vakufa u BiH, a samim time i ekonomsku podlogu rada za islam.

Kako je zakonom o koncesijama Bosne i Hercegovine propisana nadlenost za dodjelu koncesija, institucionalna struktura komisije, javne rasprave, nadzora, poziva na tender i dozvole; tako bi Sabor na prijedlog Vakufske direkcije i Ri-jaseta mogao donijeti potrebne akte za pokretanje mukata vakufa. Ekonomska opravdanost ulaska u takve aranmane bi se radila za svaki projekat posebno, a saglasnost bi davala Vakufska direkcija, prema utvrenim procedurama.

Za svaki projekat je neophodno pripremiti studiju ekonomske opravdanosti ulaganja, sa utvrenim finansijskim elementima neophodnim za ekonomsko-fi-nansijsku analizu:

vrijednost ulaganja u dugotrajnu imovinu i to prema strukturi imovine (npr. graevinski objekti, oprema, osnivaka ulaganja i sl.)

vrijednost ulaganja u kratkotrajnu imovinu - sainiti proraun na osnovu Rauna dobiti i gubitka za reprezentativnu godinu (ovdje navesti planirane dane vezivanja za pojedinu stavku kratkotrajne imovine i izvora kako bi se mogli izraunati koeficijenti obrta)

izvori finansiranja, te uvjeti koritenja tuih izvora (iznos, rok otplate, anu-iteti i sl.)

planirani obim proizvodnje i prodaje proizvoda/usluga, te planirane tri-ne cijene istih (naziv proizvoda/usluge, jedinica mjere, koliina, cijena)

plan utroka materijala, energije i sl. (materijalni i nematerijalni trokovi)

plan potrebnih uposlenika - KV struktura, broj potrebnih uposlenika i mjesena bruto plaa.

38


ZakljuakMukata vakuf moe biti jednaka prilika za vakufe i investitore. Radi se o mo-

gunosti koja u sebi nosi znaajan obostrani rizik poslovanja. Vakufska direkcija moe, krajnje oprezno i odgovorno, pristupiti izradi projekata mukata prema po-tencijalnim investitorima. Oni koji ele investirati u takve projekte ne bi trebali na njih gledati iskljuivo sa pozicije profita, niti ii svjesno na svoju tetu, nego traei halal zaradu nastojati da steknu Boiju naklonost i milost, time istovre-meno pomaui zajednicu muslimana.

Prof. dr. Ismet BuatliIZNAJMLJIVANJE VAKUFA VAKUFU

- VAKUF NA VAKUFU

41


IzNajMLjIvaNjE vaKUFa vaKUFU - vaKUF Na vaKUFU1

Vakufi su uglavnom djelovali kao samostalni administrativni i pravni su-bjekti i zasebne ekonomske jedinice, ali se, u odreenim okolnostima, javljaju i takve situacije u kojima se susreu vakufi u vakufu i vakufi na vakufu. Pod sin-tagmom vakufi u vakufu podrazumijevaju se oni sluajevi kada, uz saglasnost mutevelije, novi vakif osniva vakuf da bi uveo, proirio ili upotpunio slube (dihete) unutar ve postojeeg vakufskog objekta (mesdida, damije, musalle, mekteba, medrese, hanikaha, tekije i turbeta), uljepao izgled objekta ili obogatio njegove sadraje, a da pri tome matinom vakufu nije odredio nikakvu nakna-du (mukata). Stoga, takvi sluajevi nisu predmetom ovoga istraivanja, mada su bili esti po svim mjestima u Bosni i Hercegovini i zasluuju da budu istraeni i znanstveno prezentirani.

Za ovu prigodu istraivani su oni sluajevi u kojima su, uz saglasnost vakifa ili mutevelije i obavezu plaanja naknade matinom vakufu (mukata), na par-celama jednog vakufa podizani objekti drugog vakufa - vakufi na vakufima, to se dogaalo u vie razliitih situacija, a do danas kod nas nije privuklo posebnu panju istraivaa. Karakter skupa i zadati vremenski okvir nisu dozvolili da se propita stanje istraenosti ove teme izvan granica Bosne i Hercegovine. Iz istih razloga nije bilo mogue istraiti sve vrste i sluajeve utemeljenja vakufa na va-kufu u Bosni i Hercegovini, ve samo neke karakteristine primjere iz nekoliko gradova u naoj zemlji koji mogu biti povod i poticaj za iscrpnije bavljenje ovom tematikom.

Vakuf na vakufu uspostavljan je ponekad uz saglasnost samoga vakifa, a znatno ee uz saglasnost mutevelije. Vakuf na vakufu uz saglasnost vaki-fa javljao se u onim izuzetnim sluajevima kada se vakufsko zemljite nalazilo na prostorima zahvaenim brzom urbanizacijom, pogodnim za naseljavanje i sa dobrim izgledima za poslovni uspjeh. Takva su bila mjesta u kojima je bi-lo sjedite lokalne uprave (sandaka i ejaleta), administracije i sudstva, posebno u Sarajevu, gdje je samo na Skender-painom vakufu, po njegovom i odobre-nju mutevelija njegova vakufa, podignuto nekoliko mesdida (Abdulhalim-agin na Mutnom potoku, Hasana Pehlivana pod Tekijom, Hadi Turhanov na Souk bunaru, Kemal-begov u Koevu i Dajanli Hadi Ibrahimov na Gorici) i jedna damija (Ali-paina), oko kojih su se formirale nove gradske mahale i Skender-1 Prof. dr. Ismet Buatli, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu

42


painom vakufu plaale mukatu.2 S obzirom na to da su vakifi osnivali vakufe u zreloj dobi, relativno kratko ivjeli nakon toga, a vakufom dalje upravljale mu-tevelije, mnogo su ei vakufi na vakufima utemeljeni po njihovom odobrenju. Tako je na Isa-begovom, Bali-begovom i Jahja-painom vakufu nastalo nekoliko sarajevskih mesdida, damija i mahala. U sidilima sarajevskog kadije spominju se mukate Jakub-paina vakufa na vie lokacija u Sarajevu.3 Slino se dogaalo i u drugim mjestima koja su bivala sjeditem sandaka (Foa, Pljevlja, Livno, Zvor-nik, Tuzla) i ejaleta (Mostar, Banja Luka i Travnik).

Mnogo ee primjere osnivanja vakufa na vakufu susreemo u onim prili-kama kada se na praznim prostorima jednoga vakufa grade koristonosni objekti drugog vakufa, uz obavezu plaanja mukate za zemljite na kojem su ti objekti podignuti. Nekoliko takvih primjera susreemo u Mostaru, gdje je ejvan-e-haja, sin Abdurahmanov, zavjetao 965/1558. godine prazno zemljite izmeu Neretve i javnog puta za podizanje, po vakuf korisnih, duana. Neto kasnije, na Radobolji i navedenom praznom zemljitu izgradio je mostarski muftija Ali ef. mlinicu sa dva vitla i uz nju 12 duana koje su njegovi nasljednici prodali mostarskom vakifu hadi Ahmed-begu Lakiiu, koji ih je uvakufio za svoju da-miju 1081/1670. godine uz uslov da za spomenutu mlinicu i duane daje na ime mukate ejvan-ehajinu vakufu 400 aki godinje i odredio da mutevelija njego-va vakufa kupi od drugih vlasnika preostalih 13 duana na istome vakufu za koje e se na ime mukate plaati 183 ake godinje. Tako je godinja mukata koju je vakuf hadi Ahmed-bega Lakiia plaao ejvan-ehajinu vakufu iznosila 583 ake. Isti vakif je kupio i 3 duana na zemljitu Koski Mehmed-paina vakufa, uvrstio ih u svoj vakuf koji je na te duane plaao mukatu u iznosu od 120 aki godinje. Mutevelijama ejvan-ehajinog i Koski Mehmed-painog vakufa odre-dio je po 2 ake dnevno za ubiranje mukate.

Mostarski vakif hadi Ibrahim evra, sin hadi Mustafin, uvakufio je za svoj mesdid 1097/1686. godine 16 duana u jednom redu koje je sagradio na ze-mljitu ejvan-ehajina vakufa u Prijekoj ariji, blizu vakufskih duana hadi Ahmed-bega Lakiia i odredio da mutevelija daje duane pod zakup trgovcima i zanatlijama koji posluju u ariji i da svaki duan donosi 1,5 aku kirije dnev-no, a da se iz prihoda daje ejvan-ehajinom vakufu na ime mukate 240 aki godinje.

Hadi Osman, sin Huseinov iz Mostara uvakufio je prihode od 14,5 dua-na 1159/1746. godine za snabdijevanje vodom sebilja u munarici Kanber-aginog 2 ejh Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turskog doba, Sarajevo, 19.3 Vidi npr. Sidil 17. U GHB.

43


mesdida na Luci i odravanje atrnje na Bivoljem Brdu koju su sagradili vakifovi preci. etiri od uvakufljenih duana nanovo je sagradio na zemljitu ejvan-e-hajinog vakufa kod pekare Pece etmekdije i est kod tabhane.

U vakufnami nije naveden iznos mukate za zemljite pod duanima, osim ako nije sadrana u odredbi da se svake godine kupuju dvije mukave za ejvan-ehajinu damiju.

Nisu rijetki primjeri vakufa na vakufu i u onim sluajevima kada usljed poara, poplave, dotrajalosti ili iz nekih drugih razloga propadnu koristonosni objekti (han, duani, plinovi, stupe itd.) jednog vakufa koji nije u mogunosti da ih obnovi, pa to, uz dozvolu mutevelije i obavezu plaanja mukate, uine druge osobe, a kasnije ih njihovi potomci ili novi vlasnici uvakufe u drugu svrhu. Evo nekoliko takvih primjera iz Sarajeva:

- Berber hadi Osman sin Omerov, zvani Tandar, uvakufio je za imama Hadi Sinanova mesdida 1189/1775. godine kuu izgraenu na Jahja-painom vakufu kojem pripada mukata od jedne pare godinje.4

- Trgovac hadi Arif-aga Biaki uvakufio je 1253/1834. godine za Mesdid Alije Gazganije na irokai jedan duan u Bazerdanima sagraen na Ajas-pai-nom vakufu.5

- Hadi Ibrahim-aga Sivi uvakufio je 1217/1802. godine za Kadi Hasanovu damiju na Brdu prihode od dva duana i jedne magaze podignute na Rustem-painom vakufu.6

- Hadi Hatida ki Sulejmanova uvakufila je 1222/1807. godine za Kara Ferhatov mesdid jedan duan, dvije magaze i jedno kreve izgraene na Firuzbe-govom vakufu kojem je na ime mukate pripadalo 60 para godinje.

- Sara Husein-bajraktar, sin Osmanov, uvakufio je 1239/1823. godine za ejh Bagdadijin mesdid jedan duan u Saraima za koji se plaala mukata vaku-fu Gazi Mehmed-bega Isabegovia.

- Safija ki Mustafa-begova uvakufila je 1187/1773. godine za esmu kod mesdida (Hitri Sulejman) na Pajama jedan duan pod mukatom Isa-begova vakufa.7

4 . S. Kemura, Sarajevske damije..., 10.5 Isto, str. 13.6 Isto, str. 22.7 GHB, sidil br. 14.

44


- Mustafa-baa sin Ahmedov i Ibrahim-baa sin Osmanov iz Foanskog kadiluka uvakufili su 1236/1820. godine, za Sagr hadi Alijinu damiju na Hridu, jedan duan u Pazarbulama pod mukatom vakufa Gazi Mehmed-bega Isabegovia.8

- Hadi Mehmed Subai uvakufio je 1196. godine za hadi Timurhanov mesdid u eljigoviima pet duana koji su se nalazili na Rustem-painom, Ke-mal-begovom i Mehmed-begovom vakufu kojima je plaana mukata.9

- Sarajevski muftija Mehmed akir-efendija Muidovi uvakufio je 1264/1847. godine za Vekil har (Hadijsku) damiju u Sarajevu jedan duan i magazu podi-gnute na Isa-begovom vakufu.10

- Hadi Hasan sin Ibrahimov uvakufio je 1221/1806. godine za mesdid Ha-laa hadi Davuda jedan duan i jednu magazu podignute na Isa-begovu vakufu.11

- Hadi Mustafa sin Ejubov uvakufio je 1200/1785. godine za mekteb u Jakub-painoj mahali jedan duan za koji se plaala mukata Firuz-begovom vakufu.12

- Merjem-hanuma ki Ali-bega Denetia uvakufila je 1275/1858. godine jednu kuu nad Kovaima pod mukatom ejh Ferruhova vakufa i jednu magazu pod mukatom Isa-begova vakufa za razne dobrotvorne svrhe.13

- Hadi Osman-beg Deneti uvakufio je 1263/1846. godine za Keedi Hadi Sinanovu damiju tri duana pod mukatom Isfendijarova vakufa.14 Iste go-dine uvakufio je za svoj mekteb na Bistriku tri duana i jednu magazu na koje se plaala stara mukata Isa-begovom vakufu.15

- Sabiha ki Durakova uvakufila je 1176/1762. godine za Ojandizade hadi Ibrahimov mesdid na Zelenom mejdanu jedan duan u Abadijskoj ulici izgra-en na Firuz-begovom vakufu kojemu se plaala izvjesna mukata.16

- To se dogodilo, naprimjer, i sa 15 duana Turali-begova vakufa u Sara-jevu u Halaima (Moanica arija), koje je spalio Eugen Savojski 1697. godine, a zemljite pod njima vakuf izdao pod mukatu. Jednu magazu i uz nju 8 GHB, Sidil, 61.9 GHB, Sidil, 22.10 GHB, Sidil 83, str. 25.11 GHB, Sidil, 46.12 . S. Kemura, Sarajevske damije..., 120.13 Isto, str. 142.14 Isto, str. 145.15 Isto, str. 162.16 Isto, str. 167.

45


kirajdijsku sobu u Halaima, pod mukatom Turali-begova vakufa, uvakufio je Hadi Mehmed Biaki za plae imama i mujezina Bakrbabine damije na Atmejdanu.17

- Prema jednom hudetu sarajevskog kadije, po Atmejdanu u Sarajevu bi-lo je kua koje su plaale mukatu Sofi Mehmed-painu vakufu.18 Istom vakufu plaao je mukatu amil Ahmed-pain vakuf u Travniku za zemljite na kojem je ovaj travniki vezir i dobrotvor uredio trnicu.19

- Fatima Dudija ki Huseina Pehlivana uvakufila je 1246/1830. godine, za oban Hasn-vojvodinu damiju, jedan han i sjenicu, podignute na Isa-begovom i Kalin hadi Alijinom vakufu kojima je plaana mukata.20

- Hadi Salih Ago, sara sin hadi Mustafin, uvakufio je za paljenje mukave u Ajas-painoj damiji, jednu magazu i nad njom sobu u Saraima u ulhanu, izgraene na Firuz-begovom vakufu.21

- Po nekim vakufnamama se spominju uvakufljene kue, duani, maga-ze i odaje izgraene u Halaima i Ferhadiji na zemljitu Tavil hadi Mustafina vakufa.22

- Munteha ki sandaktara Mehmeda Memia uvakufila je 126/1844. godi-ne, za Kalin Hadi Alijinu damiju, jedan duan u Kujundiluku izgraen na Gazi Husrev-begovom vakufu, kojem je plaala mukatu u iznosu od 180 aki godinje.23

- Mada se ne radi o vakufu na vakufu u doslovnom smislu, ini mi se inte-resantnim podsjetiti na dva primjera u kojima su neislamske zadubine plaale mukatu vakufima na ijim su zemljitima podignute.

Prvi primjer:

Iz jednog fermana od konca redepa 1248./decembar 1832. godine saznaje se da je itav onaj ogromni prostor vie Stare pravoslavne crkve u Mostaru, gdje je sada pravoslavno groblje, nekada bio vlasnitvo hadi Balina vakufa. Crkva je za njega plaala hadi Balinu vakufu, kao vlasniku zemljita, po 100 groa mukate godinje.2417 Isto, str. 172.18 GHB, Sidil 2. 19 Alija Bejti, amilija damija i njen vakuf u Travniku, El-Hidaje, VII, br. 5, str. 143-148.20 GHB, Sidil br. 69.21 GHB, Sidil br. 86, str. 81.22 . S. Kemura, Sarajevske damije, 256.23 GHB, Sidil br. 79, str. 369.24 Mostarski sidil, broj 2, list 56a; H. Hasandedi, Zadubine hadi Balije, sina Muhamedova u Her-

46


Drugi primjer:

Pred kraj osmanske uprave u Bosni i Hercegovini sagraena je prva pra-voslavna crkva u Banja Luci, na zemljitu koje je pripadalo vakufu Ferhad-pae Sokolovia, a Crkvena optina se obavezala da e ovom vakufu plaati godi-nju mukatu i to inila do kraja austrougarske vladavine u naim krajevima. Sa osnivanjem Kraljevine SHS, Crkvena optina je prestala izvravati svoju obavezu prema Ferhad-painom vakufu.25

Ovih nekoliko navedenih primjera jasno ukazuju na injenicu da su pojedi-ni vakifi i graani nastojali da se postojei vakufi ouvaju i unaprijede. Jedan od naina bio je i taj da se na praznim vakufskim prostorima izgrade objekti dru-goga vakufa uz saglasnost osnivaa ili mutevelije staroga vakufa. Drugi, mnogo ei primjeri susreu se u onim sluajevima kada se na vakufskim parcelama podiu koristonosni objekti koje njihovi vlasnici kasnije uvakufljavaju. U oba sluaja novi vakuf je prioritetno plaao mukatu starom vakufu, a potom vrio raspodjelu ostatka prihoda prema odredbama vakufname. Mukata je tako u-vala ime i interes starijeg vakufa, tako da su odredbe u vakufnamama o plaanju mukata starijim vakufima ponekad jedini dokaz o njihovom postojanju, lokaciji i sudbini.

cegovini, Almanah sa takvimom 7a 1967., str. 136-139; Isti, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Medlis Islamske zajednice Mostar, Mostar, 2000, str. 176.25 Dokumenti u vlasnitvu Osmana Asafa Sokolovia.

Mustafa Vatrenjak IDARETEJN I MUKATA ZAKUPI

GAZI HUSREV-BEGOVOG VAKUFA

49


IdaRETEjN I MUKaTa zaKUPI gazI HUSREv-BEgOvOg vaKUFa1

1. Uvodna razmatranjaVezano za poslovne objekte ili pojedinane duane izgraene u osman-

lijskom vremenu, potrebno je uoiti da su pored imovine kojom je tada u potpunosti gospodario vakuf, postojali i specifini ugovorni odnosi izmeu va-kufa i zakupaca koji su davali posebna prava zakupcima. Ovakvi zakupni odnosi zavedeni su tek u prvoj polovini jedanaestog stoljea po Hidri, odnosno po-etkom 17. stoljea po gregorijanskom kalendaru. U to doba su se desili veliki poari u tri predgraa Istanbula, a takoe i u drugim velikim varoima Rumelije i Anadolije.

to se Bosanskog ejaleta tie ovakva prekretnica je nastala jo 1697. godine, upadom Eugena Savojskog u Sarajevo, kada je, do tada ve potpuno urbanizirani grad, temeljito spaljen, a neki objekti i djelimino srueni. Zbog opisanih novo-nastalih okolnosti, svi vakufi koji nisu imali drugih prihoda ili su im dominantni prihodi bili od izdavanja poslovnih objekata, ostali su bez sredstava za izdra-vanje vakufnamama propisanih hajrata. Ovakvi vakufi vie nisu imali dostatnih finansijskih sredstava da obnove poruene i spaljene vakufske nekretnine koje su do tada ostvarivale prihode. Zbog ovoga se, na osnovu erijatskog stava da u iz-vjesnim opravdanim okolnostima nuda ini dozvoljenim i ono to je zabranjeno, tada odobravaju dva nova naina zakupa pod, danas nepoznatim i po znaenju kod nas za mnoge nerazumljivim nazivima, idaretejn i mukata zakupi. Ove dvi-je vrste zakupa su se meu sobom bitno razlikovale i radi pravilnog zauzimanja stava po pitanju denacionalizacije ovakve vakufske imovine, potrebno ih je poja-sniti i uporediti.

2. Karakteristike idaretejn i mukata zakupaNastankom, gore opisanih, okolnosti pojedinci su poeli nuditi vakufu dvo-

struku zakupninu, jednu koju e unaprijed dati i koja e biti u tolikom iznosu da se njome moe izgorjeli ili porueni objekat popraviti, i drugu, manju zakupninu, koju e plaati koncem svake godine da bi mutevelija, od prikupljenih sredsta-va, mogao odravati uvakufljene ustanove i obavljati obaveze prema vakufnami.1 Dipl. el. ing. Mustafa Vatrenjak, mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu

50


Takoe su u to vrijeme, a sve zbog nedostatka vakufskih investicionih sred-stava, izdavani i prazni vakufski placevi na kojima su tada pojedinci gradili svoje objekte. U dokumentima GH vakufa se pominje da je mutevelija ovoga vakufa, Osman-aga (mutevelija u periodu 1709.-1723. godine) izdavao imovinu na gore opisani nain. On je 1709. godine za izgradnju ustupio pod mukata zakup ze-mljite GH vakufa Salih-agi uriu pred kadijom Ahmed Lagiri ef. Sarajlijom da bi sa dobivenim novcem popravio Gazi Husrev-begovu banju, bezistan i hani atik (Talihan). Punih 15 godina bio je mutevelija i sve vrijeme je, na ovaj nain, popravljao objekte koji su nastradali 1697. godine. Posljednji put se spominje da je 7. aprila 1723. godine u idaretejn zakup dao jedan prostor u Talihanu.

2.1. Idaretejn zakup

Vakuf je, dakle, izgorjele ili oteene objekte, u nedostatku vakufskih obrtnih sredstava, bio prisiljen izdavati pod idaretejn zakup. Ovaj arapski izraz, kada se i gramatiki analizira, znai da se moraju platiti dva zakupa za jedan objekat. U ovakvom zakupnom odnosu, vakuf unaprijed uzima jednu veliku zakupninu pod imenom muaddel koja se plaa samo jednom, unaprijed i koja je najmanje toli-kog iznosa da je dovoljna za obnovu stradalog objekta, a druga manja zakupnina se plaa jednom godinje da bi se njome mogle izvravati obaveze iz vakufname.

Ugovor o zakupu na umanjenu kiriju se obnavlja svake godine, a vakuf ga nema pravo raskinuti sve dok familja zakupca ispunjava ugovorne obave-ze. Vakuf ostaje vlasnik kompletne imovine, kako zemljita tako i obnovljenog objekta, a na ovaj nain vakuf je i investitor obnove. Familija zakupca zbog pla-anja muaddela, avansa na kiriju, u svoti koja je dovoljna da se obnovi objekat, dobiva pravo nasljeivanja zakupnog odnosa sve dok ispunjava ugovorene oba-veze. Druga, umanjena kirija idare mueddela plaa se u godinjim ratama na osnovu stava da se naplaivanjem idaretejn godinje, makar i manje zakupnine postie;

- priznanje da je objekat vakufsko dobro i da tokom vremena ne moe doi do tube od zakupca prema vakufu (zbog uplaenog velikog novanog izno-sa za muad-del), a sa namjerom da mu se prizna vlasnitvo nad objektom;

- kada se jednom godinje plaa zakupnina onda se smatra, obzirom da se izmeu mutevelije i zakupca obnavlja ugovor svake godine, da se tom prili-kom po potrebi moe ugovor o zakupu i usklaivati sa aktuelnim propisima za vakufsku imovinu.

51


Iz navedenog moemo zakljuiti da je kod idaretejn zakupnog odnosa va-kuf vlasnik kompletne imovine, a pravo uivanja te imovine pripada zakupcu sve dok je iv. Kada zakupac umre pravo uivanja nasljeuju njegova muka i enska djeca na jednake dijelove.

Uivaoci idaretejn zakupa mogu svoje pravo uivanja prodavati i poklanja-ti, ali u cjelini. Ukoliko ele da zakup, odnosno objekat izmeu sebe dijele, tada moraju da dobiju pristanak mutevelije koji ocijenjuje da li je to u interesu vakufa. Ukoliko prvobitni nosilac ugovora nije imao potomstva, a pod uslovom da pri-likom sklapanja idaretejn ugovora nije drugaije napisano, onda se izgraena imovina vraa na uivanje vakufu.

Historijat ovakve kategorije zakupa je pokazao negativne finasijske efekte za vakuf u sluajevima trajnog korienja objekta od iste familije. Naime, kod savre-menog naina poslovanja sa nekretninama, bez obzira na visinu ulaganja, ovakav ugovor bi se ograniio na odgovarajui vremenski period (prema potrebi i na 10-20 godina) u kome bi se otplatio avans na kiriju, a zatim bi se, nakon isteka ugovorenog vremena zakupa, novim ugovorom o zakupu prelo na komercijalni iznos kirije.

Kod idaretejn zakupa vremensko ogranienje na umanjenu kiriju ne po-stoji. Jedino ukoliko od zakupca doe do neispunjavanja redovnih ugovorenih obaveza (plaanja manje godinje zakupnine), ugovor o idaretejn zakupu se ne obnavlja i vakuf raspolae imovinom bez ogranienja.

2.2. Mukata zakup

Mukata zakup je potpuno razliit od idaretejn zakupa. Kod mukata zakupa vakuf je, u nedostatku sredstava za investicije prilikom izgradnje novih objekata, svoje prazne mileve (zemljine parcele) davao pod mukata zakup drugim licima da oni na njima sagrade svoje vlastite objekte. Ukoliko se radilo o obradivom zemljitu, vakufi su sklapali mukata ugovore da zakupci na njima zasade svoje vinograde ili vonjake to nije bio sluaj kod Gazi Husrev-begovog vakufa. Kod ovakvog zakupa, zakupac je, obino jednom godinje, plaao ugovorenu zaku-pninu samo za zemljite, a postajao je vlasnik objekta koga je izgradio svojim sredstvima i koga je nasljeivala njegova familija kao svoju vlastitu imovinu. Kod GH vakufa, mukata zakupi su se odnosili iskljuivo na neizgraeno graevinsko zemljite koje je danas u strogom centru arije.

Ukoliko vremenom nestane izgraenog objekta, a familija zakupca nasta-vi da plaa zakupninu za zemljite, tada vakuf nema pravo da otkae ugovor o

52


mukata zakupu. Ukoliko familija zakupca prestane plaati zakupninu na zemlji-te, tada se ugovoreni odnos raskida i vakuf raspolae svojim zemljitem bez ogranienja.

Kada nosilac mukata zakupa umre nasljeuju ga samo njegova djeca - mu-ka i enska jednako. Drugi nasljednici u rodbini su iskljueni ukoliko je vakufski plac bio uvakufljen po erijatu, dakle, ako je prilikom vakufljenja bio mulk (vla-snitvo) vakifa, a to je sluaj sa svom imovinom GH vakufa.

Ukoliko plac, izdat u mukatu, vodi porijeklo od dravne zemlje (erazi mirije)tada izgraene objekte nasljeuju nasljednici vlasnika objekta prema erijatskim propisima o nasljeivanju dravne zemlje.

Iz navedenih pojanjenja jasno je da su ove dvije vrste zakupa potpuno ra-zliite. Najbolji primjer razlike izmeu idaretejn i mukata zakupa je presuda erijatskog suda iz 1737. godine koja se navodi i u Spomenici Gazi Husrev-begove etiristogodinjice, gdje izmeu ostalog stoji zapisano: Sva sila gradilita data su ovog vremena pod mukatu i idaretejn zakup, to svjedoe razne isprave iz onih godina. I bez privole mutevelijine gradili su trgovci duane na vakufskom zemljitu. Tako su trgovci u Kujundiluku bez privole mutevelijine podigli duane i tuili mu-teveliju Mehmed-efendiju kadiji 1737. godine.

Tubom su traili da im kadija, uz obavezu da e plaati mukatu za zemljite, prizna pravo vlasnitva na te duane. Sud je odbio ovu tubu sa motivacijom, da za te duane po vakfiji i hatihumajunu i valijinoj bujruldiji vrijedi odnos idare-tejn-ugovora te da mogu samo direktnom linijom prelaziti na djecu.

U ovom sluaju su duani prije poara ve bili izgraeni, pa su samoinici-jativni investitori sudskom presudom dobili pravo idaretejn ugovora, odnosno pravo nasljednog zakupa, a odbijen im je zahtjev da postanu vlasnici objekata koje su obnovili/izgradili i da plaaju mukatu za zemljite.

3. Analiza imovine sa idaretejn i mukata zakupom

3.1. Talihan

Opisani primjeri idaretejn zakupa su bili esti kod razaranja velikih po-slovnih objekata (hanovi, karavan-saraji, bezistani) zbog potrebe za velikim investiranjem sredstava u njihovu obnovu. Kod GH vakufa postoji i sluaj gdje je, u poarima i naknadnim drutvenim previranjima, dolo do potpunog nestanka

53


kompletnog objekta koji je ranije ve bio obnavljan na ovaj nain, a to je Tali-han, nekada najvei karavan-saraj u ovim krajevima izgraen jo za ivota Gazi Husrev-bega,1540. godine.

Do pomenute devastacije objekta dolo je tako to je nakon posljednjeg po-ara u Talihanu iz 1879. godine (desio se poetkom austrougarske vojne uprave, godinu dana nakon okupacije) uslijedilo i kontinuirano ruenje kamenih zido-va objekta. Tada otpoinje i izgradnja hotela Evropa koja je sveano otvorena tri godine kasnije, 1882. godine. Danas moemo zakljuiti da je istoni dio au-strougarskog hotela Evropa izgraen na zemljitu koje je obuhvatalo zapadni zid Talihana, zajedno sa pripadajuim magazama. Na ovaj nain je ve tada de-finitivno naruen integritet Talihana i otvoren put njegovoj daljoj devastaciji. Zidovi sa ulaznom kapijom prema sadanjoj ulici Zelenih beretki srueni su do 1912. godine, a danas su jedini preostali zidovi oni koji se naslanjaju na GH be-zistan. Povrina placa na kojoj je izgraen dio hotela Evropa je 300 m2. U odnosu na ukupnu povrinu tlocrta kompletnog Talihana od 1.259 m2, tada je dakle izgraeno cca 24% ove povrine.

Prema dokumentima nakon formiranja gruntovnice, 1886. godine, mo-e se ustanoviti da je vlasnik hotela, gosp. Gligorije Jevtanovi, otkupljivao katastarske estice Talihana od njihovih ranijih idaretejn zakupaca; sarajevskih jevreja, Moe Danona i Danijela Isaka 1890. godine, a zatim i ostatak placa od Ismet-age Merhemia i drugih sve do 1912. godine. Na ovaj nain je, prema ta-danjim dokumentima, kompletirao vlasnitvo na povrini koja je izgraena jer su idaretejn zakupi, zbog nerazumijevanja ovoga zakupnog odnosa, upisivani u gruntovnici u B listu kao vlasnitvo zakupca sa obavezom plaanja godinje muedele prema GH vakufu.

Meutim, kod razmatranja prava na denacionalizaciju zemljita, a povodom posljednje restauracije i privatizacije hotela Evropa, potraivanje Gazi Husrev-begovog vakufa u odnosu na raniji plac Talihana, prema dokumentaciji opine Stari Grad, iznosilo je ukupnih 1.259 m2. Ovo je ujedno i pokazatelj da je idaretejn zakup bio samo pravo nasljednog uivanja izgraenih objekata i da se nije moglo otkupiti vlasnitvo zemljita od idaretejn zakupaca. Dakle, kada je vre-menom sve bilo porueno to je bilo u sastavu Talihana i bez obzira to je na 300 m2 i dalje postojao dio hotela iz austrougarskog perioda, a na drugom dijelu placa (ak i dio dograen za vrijeme socijalizma), GH vakuf je u dokumentaciji kao pravo na denacionalizaciju i dalje potraivao kompletan plac Talihana kao svoj neotuivi zemljini mulk.

54


Opisanim ruenjem Talihana zajedno sa objektom potpuno je nestalo svih idaretejn zakupa koji su se uspostavili jo nakon poara iz 1832. godine kada je poar otetio i Talihan i susjedni bezistan. Tada su se na ovim objektima po prvi put istopili originalno postavljeni olovni krovovi. Tom prilikom je GH vakuf sredstva za obnovu (rukovodei se ranije pomenutim erijatskim stavom dozvo-ljenim za sluaj nude) prikupljao i od veletrgovaca i ak od veleposjednika, to vakufnamom nije bilo preporueno. U ovim investicijama su uestvovali kako muslimani tako i hriani i jevreji. Ovo nam najbolje ilustruju zemljino knjini izvadci sastavljeni nakon dolaska Austro-Ugarske monarhije, 1886. godine, prili-kom pravljenja gruntovnih knjiga.

Kao to je pomenuto, a zbog nerazumijevanja zakupnih odnosa austro-ugarske uprave, tom prilikom su svi idaretejn zakupi izjednaeni sa mukata zakupima i nasljednici idaretejn zakupa upisani su u B listu. Vlastovnici, isto kao i kod mukate, upisani su kao vlasnici objekta sa obavezom plaanja godinje muedelle GH vakufu bez obzira to su ti duani obnavljani u ve postojeim objektima.

Na ovaj nain su svi idaretejn zakupni odnosi uspostavljeni nakon poara iz 1832. godine, formiranjem gruntovnice 1886. godine, prevedeni u vlasnike od-nose nad duanima upisanim na pojedinim zemljinim parcelama. Sa ovakvom praksom se nastavilo sve do prestanka vaenja austrougarskog zakonodavstva 1918. godine.

Zbog poara i devastacija, Uprava GH vakufa je, u godinama prije Drugog svjetskog rata, raspolagala praznim graevinskim placem Talihana, izuzimajui prostor zapadnog zida koji je integrisan izgradnjom hotela Europa. Uprava GH vakufa je tada planirala da svojim sredstvima obnovi Talihan na tada raspolo-ivom graevinskom placu (cca 956 m2) koji je, na opisani nain, bio osloboen ranijih idaretejn zakupa. U ovu svrhu je napravljen i projekat obnove, a sredstva su bila sakupljena od nenaplaenih beglukih obligacija u iznosu od tadanjih 13.895.500 dinara. Ove obligacije su GH vakufu isplaene za umsko-zemljine posjede oduzete agrarnom reformom Kraljevine Jugoslavije. Naalost, zbog po-etka Drugog svjetskog rata, ovaj projekat se nije realizirao, a obligacije se nakon rata pohranjuju kod Dravne investicione banke FNRJ, Direkcije za dugove, kao neizmirena potraivanja GH vakufa prema FNRJ, pravnom sljedniku predratne Kraljevine Jugoslavije. Na ovaj nain je sticajem historijskih okolnosi, GH vakuf bio sprijeen da na svome, tada neizgraenom graevinskom zemljitu, rekon-struira Talihan i ponovo postane 100% vlasnik objekta.

55


Graevinski plac nekadanjeg Talihana 2008. godine postaje predmet spo-razuma i ugovora izmeu IZ u BiH, GH vakufa i novog vlasnika, sada hotela Europa, ASTAREA, d.o.o. Prema potpisanom ugovoru GH vakuf e, na osnovu toga to je ustupio svoje pravo na graevinsko zemljite, postati vlasnik 50% dije-la novoizgraenog Talihana (drveno-stakleni objekat, veliine prizemlje i sprat, naslonjen uz ostatke zidova). Vakufski dio e zakupiti investitor radova, ASTA-REA d.o.o., plaati vakufu kiriju i odravati kompletan objekat.

Iz izloenog primjera se vidi kako GH vakuf, ni u dananjim drutve-no-politikim uslovima nije mogao afirmirati svoje puno vlasnitvo ni nad neizgraenim dijelom graevinskog placa jer je jo uvijek nacionaliziran. U takvim uslovima, praktino na osnovu svojih prava na povrat a ne vlasnitva, prihvatio je biti 50% vlasnik objekta koji treba da se izgradi i koji po urbani-stikom planu, zbog odobrenog proirenja hotela Europa i izgradnje podzemne garae ispod gotovo cijelog placa ranijeg Talihana, moe biti ukupne povrine prizemlja i sprata - svega 800 m2.

3.2. GH bezistan

Mogobrojni idaretejn zakupi u i oko Gazi Husrev-begovog bezistana su takoe prekinuti uoi i u toku Drugog svjetskog rata. Nakon toga se sa istim za-kupcima nikada nisu uspostavili tako da je, od starih zakupaca, odavno prestao postojati kontinuitet koritenja prostora, a time i plaanja propisanih zakupnina na osnovu ega je prekinut ovaj zakupni odnos.

Poslije Drugog svjetskog rata socijalistika vlast je renovirala Gazi Husrev-begov bezistan i predala ga na koritenje drutvenom preduzeu Bosna folklor. Nakon 1998. godine, Gazi Husrev-begov vakuf je, kao izvorni vlasnik objekta, renovirao unutranjost i napravio nove poslovne prostore, a opina Stari Grad, koja je uestvovala u investiciji, prema ugovoru sa GH vakufom o zajednikom investiranju, koristi jednu stranu bezistana u vremenu dok ne otplati ulaganja.

U ovom sluaju, vakuf je bio investitor nove izgradnje, tako da izvorni vla-snik, GH vakuf postaje i novi vlasnik novoizgraenih poslovnih prostora u unutranjosti bezistana, a u objektu koji je kao cjelina predmet denacionalizacije u korist ovoga vakufa.

Kada se analiziraju podaci o zakupcima u Talihanu i unutranjosti bezi-stana iz zemljino knjinih izvadaka koji pokrivaju period od formiranja grun-tovnice 1886. godine do iza Prvog svjetskog rata, dolazi se do podatka da su

56


od ukupne povrine unutranjosti bezistana od 762 m2 koja se je tada izdavala kao poslovni prostor (jedan dio unutranjosti bezistana su bile magaze koje su se koristile kao ostave), 225 m2 koristile sarajevske jevrejske familije, odnosno cca 30%. Takoe se u Talihanu mogu registrovati zakupci (hriani) od kojih su neki ivjeli u Trstu i jedan Jevrej koji je ivio u Jerusalimu. Sve ovo potvruje tadanji veliki poslovni znaaj Talihana i bezistana kao i opedrutvenu korist vakufske imovine.

to se tie poslovnih prostora u Gazi Husrev-begovoj ulici, koji se nalaze u jednoj cjelini sa objektom bezistana, danas ve moemo registrovati pojedinane sluajeve privatnog vlasnitva nad ovim prostorima. Analizom dokumentacije za ove prostore moe se konstatovati da su to sve raniji idaretejn zakupi koji su imali kontinuitet nasljedstva u okviru nekih familija ili koji su steeni na osnovu kupoprodajnih ugovora od ranijih idaretejn zakupaca, obzirom da se pravo na ovakav zakup moglo prodavati.

Poreenjem aktuelne situacije sa dokumentacijom nastalom nakon formi-ranja gruntovnice moe se uoiti da su u privatnom vlasnitvu danas katastarske estice; 85, 89, 96, 102 u ukupnoj povrini od 68 m2, a koje su sve kao nekada-njem idaretejn zakupcu pripadale Avramu Salomu. Idaretejn je kod svih ovih estica upisivan kao vlasnitvo zakupca, a na nekim esticama postoje i odluke Katastarskog suda (austrougarski period) da su vlasnitvo Avrama Saloma. Tre-ba uoiti da, bez obzira da li postoji odluka Katastarskog suda o vlasnitvu ili ne, idaretejn se je u Vlastovnici upisivao kao vlasnitvo, ali sa obavezom plaa-nja godinje muedelle GH vakufu. Tako je u sluaju Avrama Saloma navedeno da za svaki objekat mora plaati GH vakufu muedellu od 30 groa godinje. Avram Salom je takoe bio idaretejn zakupac i za k 83 i 90 koje su u istoj ulici u sastavu bezistana, ukupne povrine 35 m2. Ove estice nisu privatizirane i naci-onalizirane su GH vakufu.

Privatiziranje imovine je sprovedeno i za k; 80, 82, 87, 88, 95, 97, 100, 103 (ukupna povrina 130 m2) koje su na isti nain ili nasljedstvom ili prodajom postale privatne, a u vrijeme formiranja gruntovnice pripadale su zakupcima idaretejna iz sarajevskih familija Nani, Dino, Kabodaja, Zildi, Abadi, Ka-ravdi, Danon i Havija.

3.3. Ostali objekti u ariji

Analizom dokumentacija duana u ariji (sa izuzeem velikih objekata; Moria han, hotel Gazi han u ulici Telali, Aeroplan itd.) moe se konstatovati da

57


je GH vakufu, u ulicama oko Begove damije i centralnog dijela arije, nacio-nalizirano duana ukupne povrine od cca 2.088 m2. Kako je ranije objanjeno, razni neizgraeni vakufski placevi su poev od 17. stoljea pa sve do odlaska Au-stro-Ugarske monarhije izdavani pod mukatu. Zbog toga danas imamo ukupno cca 1.609 m2 duana koji su nekada bili mukata zakupci vakufskih placeva, a na kojima su duani za vrijeme socijalizma 1957. godine nacionalizirani pojedinim familijama kao vlasnicima ovih duana. Prilikom izdavanja rjeenja o nacio-nalizaciji duana nije registrovano da plac ispod duana pripada GH vakufu. Znai, 43% vakufskih placeva u samom centru arije koji su ranije bili mukata zakup GH vakufa, danas je pravno nedefinirano.

U Rjeenju o nacionalizaciji kod GH vakufa ovi graevinski placevi nisu navedeni jer su bili izgraeni, a duani napravljeni na ovim placevima naciona-lizirani su drugim licima (trgovci i druge neproizvodne djelatnosti). Obzirom da je tada nacionalizirano i kompletno graevinsko zemljite na podruju grada to su nakon nacionalizacije korisnici mukata zakupa dobili rjeenja o nacionalizaci-ji objekata kojima su bili vlasnici sa naznaenom katastarskom esticom na kojoj se duan nalazi. U sluajevima gdje duani nisu bili nacionalizirani (zanatlije sa duanima manjim od 60 m2) vlasnici su ostali u svojim duanima i nastavili dje-latnost, ali sada na zemljitu koje je nacionaliziranjem postalo dravno.

U gruntovnim dokumentima mnoge od ovih mukata su prilikom na-sljeivanja ili kupovine duana brisane, ali kada se danas izvadi zk izvadak sa historijatom do 1957. godine tada se na ovom dokumentu moe ustanoviti oba-veza godinjeg plaanja mukate prema GH vakufu. Obzirom da u Rjeenju o nacionalizaciji, GH vakuf nema registrovane ovakve placeve da bi kod denacio-nalizacije mogao da trai uknjibu placeva na GH vakuf, postoji realna opasnost da se napravi nova greka i da se ovi placevi uknjie na vlasnike duana.

Miljenja smo da ovom problemu treba pristupiti tako to e se, za pojedine karakteristine sluajeve koji bi se mogli uzeti kao pravilo, pronai izvorni doku-menti o mukata zakupima u sidilima sarajevskih kadija (recimo kao to upuuje primjer na poetku ovoga teksta: On je 1709. godine za izgradnju ustupio pod mukata zakup zemljite GH vakufa Salih-agi uriu pred kadijom Ahmed Lagiri ef. Sarajlijom...), a kako bi se jasno pokazalo da se radi o mulkovnom vlasnitvu nad zemljom koje je po vakufnami neotuivo. Na taj nain bi se mogao dokazati i oiviti pravni status mukate, a nakon toga bi sprovoenjem denacionalizacije graevinskog zemljita praktino sve registrovane mukate kao zemljini placevi trebalo ponovo prei u vlasnitvo vakufa.

58


Tako bi se nakon denacionalizacije moglo da pristupi sklapanju novih ugo-vora o iznajmljivanju zemljita ili uspostavljanju suvlasnikih odnosa ime bi vlasnitvo nad zemljitem, kako Gazi Husrev-begovog tako i drugih vakufa, bilo sauvano od otuivanja.

3.4. Vakufi na GH vakufu

Rjeavanje statusa mukata zakupa moglo bi se prvenstveno pokrenuti na slu-ajevima gdje je GH vakuf izdao svoje zemljite drugim vakufima ili zakladama da na njemu izgrade svoje objekte.

Ovakvi sluajevi kod GH vakufa su: vakuf Mehmeda Garibije, damije Fer-had-bega, Subai zade h. Mehmeda, Demila hanuma Madarevi, damije h. emaludina, Tabak h. Hasana, evladijet vakuf Mehmeda Kabudaje dva puta, vakuf h. Ibrahim-age omare, zaklada Moe Danijela tri puta, Vakuf Aida ha-nanume Izmirli, damije Naladi h. Osmana, evladijet vakuf Hasnije Mai, Srpska pravoslavna crkva svetog Arhanela dva puta, damije Bakar Baba, vakuf Minet zade Mehmed-bega, vakuf h. Mustafa-bega Denetia.

Ukupna povrina zemljita koje zauzimaju ovi duani je 439 m2. Obzirom da se radi o vakufima za koje e, nakon denacionalizacije, kirije od duana ubirati Medlis IZ Sarajevo, jednostavan primjer revitalizacije mukata zakupa bio bi, da se nakon denacionalizacije, napravi sporazum o polovljenju prihoda od zakupa izmeu Medlisa IZ Sarajevo i GH vakufa obzirom da se svi pobrojani duani nalaze na zemlji GH vakufa koja je u strogom centru arije.

3.5. Drugi sluajevi ranijih mukata zakupa

Ovdje je potrebno uoiti da postoje i ranije mukate kod kojih su objekti ve odavno srueni i da nakon toga vie nikada nisu izgraeni. Ovo su bili najee sluajevi proirivanja pojedinih ulica ili ruenja kompletnih poslovnih cjelina u ariji kao to su Trgovke (sruene 1947. godine) i nekadanja Sagrdijska arija, danas taksi i autobusko stajalite na Baariji, zajedno sa tramvajskom stanicom. U ovakvim sluajevima, prilikom nacionalizacije 1957. godine, duani nisu postojali jer su oduzeti i porueni ranijim eksproprijacijama. U dokumen-taciji o proglaenju GH vakufa nacionalnim spomenikom za Sagrdijsku ariju je napisano: Nekadanja Sagrdijska arija obuhvata prostor sjeverno od Sebilja i ulice M. M. Baeskije du ulica Sagrdije i Safvet-bega Baagia, zakljuno sa pro-storom gdje se nalazi pokopno drutvo Bakije na sjeveru. Na ovom prostoru su se

59


do sredine 20. vijeka nalazile trgovke, zanatske radnje i stambeni prostori. Najvia spratnost objekata je bila P+1. Tlocrtna osnova ove cjeline je nepravilnog pravou-gaonog oblika dimenzija 78,00x13,00 m.

Ova arija je definitivno sruena polovinom 20. vijeka i danas ove parcele predstavljaju plonik ili saobraajnice. Sauvani su dokumentacija i fotografije sje-verne strane ove arije, gdje se do polovine 20. vijeka nalazila stambeno-poslovna graevina spratnosti P+1, nepravilne pravougaone osnove dimenzija 15,00x 9,00 m. Objekat je bio pokriven etverovodnim krovom i eremidom. Konstrukcija prize-mlja je bila kamena, a sprat sa doksatima izveden u bondruku. U prizemlju se nalazio poslovni prostor - pekara, a sprat je imao iskljuivo stambenu funkciju.

Kompletan opisani plac je mulkovno vlasnitvo GH vakufa, a stambeno-po-slovna zgrada dimenzija 15x9 m pretpostavlja se da je jo iz Gazi Husrev-begovog vremena. Pored ove zgrade postojao je most preko sadanje ulice Safvet-bega Baagia koji je od poetka 16. do poetka 20. stoljea povezivao dvije obale jed-nog kraka Moanice svedenog preko sjeveroistonog dijela Sarajeva do dananje ulice Mlini. Nie ovoga mosta GH vakuf je posjedovao i jedan mlin, a na drugoj strani vode bio je veliki plac koji je takoe izdat pod mukatu za izgradnju privat-nih stambeno-poslovnih objekata.

Dakle, na ovom velikom placu koji je mulkovno zemljite GH vakufa, iz-graena je zgrada nasprat, vlastitim sredstvima ovoga vakufa, povrine 135 m2, a preostali dio placa, i na desnoj i na lijevoj obali ovoga vodotoka, izdat je pod razliite mukata zakupe.

Na povrini placa Sagrijske arije (1.014 m2) izgraeni su duani u vlasni-tvu pojedinih familija, kako muslimanskih tako i hrianskih, koji su se u toku vremena uglavnom nasljeivali, ali i preprodavali.

Prilikom sastavljanja gruntovnice 1886. godine, GH vakuf je upisan kao vlasnik gore pomenute zgrade zajedno sa pripadajuim kuitem, a na svim osta-lim esticama upisan je mukata zakup za zemljite. Na osnovu rjeenja Gradske eksproprijacione komisije od 29. juna 1948. godine, navedeni vakufski objekat postaje drutvena svojina i predaje se na upravljanje Povjerenitvu za komunalne poslove radi ruenja. Na ostatku placa, svi ranije postojei duani su eksproprira-ni do 1947. godine, a dio duana u donjem dijelu placa, poruen je jo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije prilikom uspostavljanja tramvajske stanice i regulacije okolnih ulica. Ukupna povrina duana koji su srueni 1947. godine bila je 373 m2. Na primjeru jednog od vlasnika ovih duana moemo analizirati pristup Ek-sproprijacione komisije obzirom na mukata zakupe.

60


Naprimjer, u rjeenju Eksproprijacione komisije Atiji Svrzo se za 4,3 m2 zemljita odreuje nadoknada od 860 dinara u dravnim obveznicama. Ovom prilikom se u Zakljuku komisije brie obaveza plaanja mukate od 2 groa go-dinje u korist GH vakufa. U dokumentima se vlasnik duana smatra vlasnikom zemljita bez obzira na upisanu mukatu. Duan je oito ve bio poruen jer se u odreivanju kompenzacije spominje samo zemljite. Nije dato nikakvo pisano obrazloenje zbog ega se mukata brie, ali je jasno da se vlasnik ranijeg duana smatra i vlasnikom zemljita.

Na ovom primjeru koji je vaei i za sve druge ovakve ili sline sluajeve, moemo zakljuiti da je dravni organ (Eksproprijaciona komisija) koji nije bio nadlean za promjenu gruntovnih knjiga dao nalog za brisanje mukate iz gruntovnih knjiga iako to moe da bude samo u nadlenosti suda, kao i da za to brisanje mukate nije odreena nikakva kompenzacija jer je zemljite dodijeljeno vlasniku ve poruenog duana.

Zbog ovakvih stavova je potpuno zakonski utemeljeno da se prilikom de-nacionalizacije zahtijeva kompenzacija mukate za sluajeve gdje su ovi placevi privedeni opedrutvenoj namjeni, a da se mukata zakupi ponovo uspostave za sluajeve gdje izgraeni duani jo uvijek postoje.

Na lijevoj obali pomenutog vodotoka, GH vakuf je uspostavio i druge vrste mukata zakupa za izgraene poslovno-stambene zgrade u ulicama Safvet-bega Baagia i Tahia sokaku. Ove zgrade predstavljaju niz sastavljen od vie pri-zemnih i jednospratnih objekata usmjerenih prema zapadu u ulicu Safvet-bega Baagia, a prema istoku u Tahia sokaku. Ukupna duina ovog niza, koji se nalazi preko puta nekadanje Sagrdijske arije, iznosi oko 35 m, a njegova dubina iznosi 9,5 m. Gotovo kompletno podruje je izdato pod mukata zakup hrianskim familijama koje su na spratu objekata stanovale, a u prizemlji su imali poslovne prostore i bavili se tradicionalnim zanatima.

Na primjeru ovoga velikog placa koji je u doba uvakufljenja bio mulkovno vlasnitvo vakifa Gazi Husrev-bega, samo je jedna zgrada izgraena sredstvima vakufa, a vidimo da je kompletno ostalo zemljite izdato pod mukatu za izgrad-nju duana i poslovno-stambenih zgrada i to tadanjim stanovnicima Sarajeva razliitih konfesionalnosti.

Ovo je najbolji primjer koliko je GH vakuf i svi drugi vakufi mukata za-kupima pozitivno uticao na razvoj drutvene zajednice i njenih privrednih i drutvenih djelatnosti.

61


4. Mukata zakupi kao predmet privatizacijeNa primjeru akcije Opinskog vijea opine Stari Grad iz marta 2011. go-

dine da od vakufa i pojedinih graana, prije predstojee denacionalizacije, definitivno otui izuzetno vrijedne nacionalizirane poslovne prostore koji se nalaze u samom srcu arije tako to e dozvoliti pojedincima da ih ispod tri-ne vrijednosti otkupe u vlasnitvo, moe se analizirati koliko nerazumijevanje mukata zakupa omoguava malverzacije oko prodaje/privatizacije nacionali-ziranih duana. Pri ovome opinski organi, prejudicirajui rjeenja restitucije/denacionalizacije bez ikakvog pravnog osnova, sebi dodjeljuje ingerencije koje su u iskljuivoj nadlenosti drave.

Zahvaljujui koordiniranoj podrci pravobranilatva ove opine, koje bi po svojoj dunosti trebalo da osujeti ovakve nezakonite akcije, Opinsko vijee svojom Odlukom o prodaji duana praktino onemoguava predvienu natural-nu denacinalizaciju. U ovom sluaju se lokalna samouprava opine, na koju se vijenici esto pozivaju, nezakonito i samoinicijativno nastoji proiriti u oblast donoenja dravnih zakona i to iskljuivo zbog linih interesa pojedinaca od ko-jih su neki, u pomenutom sluaju, ak i lanovi Opinskog vijea.

Analizirajui dokumentaciju poslovnih prostora (duana), vezanu za pred-vieni otkup, moe se konstatovati da je za otkup probrano sedam sluajeva nacionaliziranih duana zbog specifinosti ranijih imovinsko-pravnih odnosa izmeu vakufa i zakupaca. U svih sedam sluajeva placevi su vlasnitvo razlii-tih vakufa i izdati su pod mukata zakup (dva sluaja u Saraima su placevi GH vakufa), a duani su nacionalizirani pojedinim familijama i predmet su denacio-nalizacije na nain da te familije dobiju povrat svoga vlasnitva. Time bi ujedno ponovo bila uspostavljena obaveza plaanja zakupa (mukate) za graevinsko zemljite koje se takoe mora denacionalizirati, te bi vakufi kao vlasnici grae-vinskog zemljita, obnovili ranije mukata zakupe. Danas je postalo oito da je osnovna namjera Opinskog vijea bila da se nakon prodaje pomenutih duana praktino krene u privatizaciju svih nacionaliziranih poslovnih prostora u ar-iji koji su bili obuhvaeni ranijim rekonstrukcijama. Ovakav stav se pokuava opravdati ulaganjem zakupaca u ranije rekonstrukcije, a bez obzira to su duani fiziki postojali i bili predmetom nacionalizacije i to u takvim slu

Documents

Vakufi u Bosni i Hercegovini