Velika Srbija, falcificirane mape i izmisljene povijesne granice

Rijetko koji narod u Europi je samo za posljednjih stotinu godina izazvao toliki broj oruanih sukoba kao to su to uinili Srbi. Svima su nam jo u sjeanju devedesete I velikosrpsko ratno divljanje I barbarsko vojevanje poev o Slovenije, zatim Hrvatske, Bosne I Hercegovine I naposlijetku do Kosova. Obino se smatra I u krugovima uenih ljudi prihvaa kao znanstveni postulat da srbijanski megalomanski I kleptomanski projekat Velike Srbije datira tek iz prve polovice devetnaestoga stoljea. To je tek uvjetno reeno tono, jer je tada 1844. Naertanije napisao Ilija Garaanin I time samo ozvaniio ono to je iza kulisa u sklopu srbijanske inteligencije i osobito crkve poprimalo obrise jo potkraj sedamnaestoga stoljea. U prilog tome govore i zemljovidi kolskog istorijskog atlasa, tiskanih od daleke 1969. godine. Od tadataj jeatlas doivio bezbroj izdanja, koja su bez ikakvih izmjena imale do dananjih dana etrdeset est izdanja. Priredio ga je zavod za udebenike i nastavna sredstva u Beogradu i on je i dalje u slubenoj uporabi u svim osnovnim i srednjim kolama u Srbiji, kao i na Filozofskome fakultetu na odsjeku izuavanja povijesti civilizacije. Sadrinom kartografskih radova to ih je priredio eljko kalamera, uz asisteniciju Relje Novakovia, Gavre krivania i Vladimira Stojanevia, ovaj atlas je katastrofalna podloga za masovnu indoktrinaciju srbijanske mladei jo od kolskog uzrasta i sveopu velikosrpsku pomamu. itava niska srpskih zemljovida kroz stoljea lano prikazuje veliinu teritorija srpskih drava kroz povijest, a nasuprot tome krivotvori i umanjujedimenzijeHrvatske tijekom povijesnog razvitka hrvatske drave. Oito su i jo koncem davnih ezdesetih godina prologa vijeka Srbijanci u dravi kojom je dirigirao Tito imali bezuvjetnu potporu za ovako smiljene i sraunate falcifikate.

Na ezdeset etiri stranice atlasa prezenirani su zemljovidi europskih zemalja i djelomino i ostalih kontinenata. Posebnu pozornost privukao je zemljovid pod nazivom Jurisdikcija Peke patrijarije oko 1669. godine. Na njoj su jasno ocrtane konture imaginarnoga srpskog dravnog prostora koji se u njihovoj mati poklapa sa teritorijem prostiranja pravoslavnih srpskih crkava i manastira. Gdje god su se Srbi kao prebjezi doseljavali, dotle je u njihovoj nacionalnoj opsjeni trebala biti i Srbija!? Ni injanica da su ih na sve etiri strane svijeta selili preteito Turci kao svoju vojniku prethodnicu i sluge, njih uope ne smeta da do dananjih dana svojataju krajeve koje nikad nisu sami zaposjeli ognjem i maem kao to su to kroz borbe inili ostali narodi. No, Srbi moraju u svemu biti iznimka, pa i u tome. Za sve Hrvate je osobito zanimljivo da su Srbi jo te 1669. godine samovoljno, provokativno i bezobrazno zapadne granice pod jurisdikcijom Peke patrijarije smjestili sve do Ljubljane!? Cijelu Hrvatsku, ukljuujui i Zagreb Srbi su u crkvenom pogledu proglasili svojim teritorijem! Granini grad prema Austriji im je Senj, te zapadno od Senja sve pripada Austriji. Kao svoje vanije utvrde na ovom zemljovidu srpska pravoslavna crkva oznaava legendom na zemljovidu Karlovac i Sisak, a znaajnija mjesta su im i Gomirje, Metlika i Varadin. U sastav Peke patrijarije ulazi po Srbima i gotovo treina dananje Slovenije. Na sjeveru poklopili su svojim nezajaljivim apetitima cijelu Maarsku. Budimpetu ucrtavaju kao svoju vanu utvrdu, a to su pokuali potkrijepiti i grafikim prikazom episkopije iz 1557. koju su podigli u Sent Andreji, te umiljaju da je to dostatno da progutaju i cijelu Budimpetu. Od ozemlja dananje Maarske potedjeli su samo Ger na sjeverozapadu te zemlje. To je jedini maarski grad koji nikad nije pao pod Turke i nezasiti Srbi su ga odluili ostaviti izvan svoje zone. Krajnja sjeverna toka teritorijalnog dosega im je glavni grad Slovake Bratislava. Srbi su u maarskim zemljama, ba kao i u svim hrvatskim povijesnim zemljama zapadno od Drine i Dunava uvijek bili samo uljezi, ali to ih ne smeta da, eto, stoljeima prisvajaju drsko ono to nije njihovo i na ta su doli na turskim bajunatima.Na istoku prema dananjoj Rumunjskoj graninu kotu su postavili u Velikom varadinu, dananjoj Oradei i usput je posebno ucrtali kao svoju bitnu utvrdu. Temivar, Arad, Lugo, Sebe, Reica gradovi koji su kao i spomenuta Oradea u dananjoj rumunjskoj dravi su ovdje ubicirani duboko u srpskom teritoriju. Koliko je to srpsko posezanje za tuim zemljama nevjerojatno, pokazuje i njihov odnos ba prema njima srodnim Rumunjima iliti Vlasima, njihovim jedinim susjedima sa kojima jo nisu zaratili kroz burnu povijest. Prisvojili su toliki broj njihovih gradova u koje su Srbi stigli kao pridolice i bjegunci sa Kosova i iz sjeverne Makedonijepod patrijarsima Arsenijem arnojeviem i Arsenijem Jovanoviem akabentom. To se zbilo u dvije velike seobe Srba na sjever na proctor june Ugarske 1690. i 1735. godine. Srbi su se tad neoekivano kao do tada mirne, pokorne i nadasve poslune sluge Turaka, po prvi puta digli na oruje u nadi da e se osloboditi od Turaka. neposredni povod je bio rat koji je Austrija povela protiv Turske, te su se i Srbi prikljuili. Kad je Turska nakon poetnih pobjeda Austrijanaca, preuzela inicijativu i dobila oba rata, Srbi se u strahu od turske odmazde i represije, pod vodstvom patrijarha masovno sele sa Kosova i sjevera Makedonije daleko prema jugu. Tamonji kranski ivalj koji su inili preteito Maari i Rumunji primio ih je s dobrodolicom i pruio im utoite i ne slutei da su i prije ta dva velika vala doseljavanja 1690. i 1734. Srbi skovali plan preko Peke patrijarije da im tijekom vremena polako preotmu njihovu zemlju i proglase je jednog dana Srbijom. Da se to uistinu obistinilo, ilustriraju nam i pregovori iz Versaja 1919, nekoliko stoljea nakon doseljavanja Srba na ivotni proctor Maara i Rumunja. Srbi su preko svoga geografa i etnologa Jovana Cvijia sainili elaborate tadanjoj Ligi naroda u kome trae da u sastav novostvorene kraljevine SHS uu i Segedin, Peuh i Baja iz Maarske, odnosno Temivar, Arad i Reica od vanijih pograninih rumunjskih gradova. Dodue, u Peuhu i Baji je tad bio i razmjerno znaajan broj Hrvata doseljenih u srednjem vijeku sa prostora dananje Bosne i Hercegovine, ali je Maara tamo bilo vise i ta tri grada su ostala u Maarskoj. Oko rumunjskoh gradova u Banatu srbijanska vlada predvoena Nikolom Paiem vodila je burnu diskusiju sa rumunjskim ministrom inozemnih poslova Segereanuom. Srbi su htjeli Arad, Reicu i posebice Temivar iako su znali da su u svim tim gradovima totalna manjina, ali su u svojoj halapljivosti i pohlepi istrajali do svretka pregovora. Na kraju Rumunjima je pripalo sve to pomenuto ukljuujui i najvei grad banatske regije Temivar, na koji su Srbi bacilli oko premda je u njemu bilo vise i Maara i Rumunja i Nijemaca. Da nije bilo srpskoga znamenitog znanstvenika Mihaila Pupina koji je ivio tad u SAD-u, Srbi ne bi dobili ni ovaj manji dio Banata koji danas posjeduju jer su tad na tome podruju bili naspram mjeavitoga puanstva Maara, Nijemaca i Rumunja tek relativna veina. Putin je bio rodom Banaanin, utjecajan na amerikoga predsjednika i samo njegovom zaslugom Rumunjska nije dobila sve zakljuno sa Panevom na dvedeset pet kilometara od Beograda, odnosno cijeli ostatak Banata do rijeke Tise kao granice.

Prema Bugarima sa kojima je Srbija od svoga postanka imala vise ratnih sukoba nego sa bilo kojim drugim narodom, Srbi takoer, nisu bili izdani, Dapae, protegli su svoju granicu Peke patrijarije na nekoliko desetaka kilometara juno od Sofije, koju su takoer, obiljeili kao svoju vanu utvrdu i episkopiju. Naijistonija kota na bugarskome teritoriju je duboko u predijelu dananje Bugarske kod grada Tatar Pazardika. Ali, kuriozitet je da dio dananje jugoistone Srbije nisu Srbi 1669. uope uraunali kao dio svoga teritorija. To su vlaki krajevi oko rijeke Timok, dakle Zajear, Bor, Majdanpek, Kladovo, a na samom jugu i Pirot. No, im su se malo pridigli nakon dva ustanka protiv Turaka 1804. i 1815. godine uspjeli su po prvi puta u povijesti tu regiju istoka Srbije preoteti od Rumunja i Bugara koji su tamo stoljeima bili jeddini starosjedioci. Sve su to Srbi brzo posrbili, ukinuli vlaku crkvu, pretvorili je u srpsku i nametnuli svoj jezik i pismo. Otuda je podrijetlom i zloglasni Nikola Pai utemeljitelj srpskih radikala u devetanestome stoljeu i vodei srpski ultranacionalista i u vrijeme Obrenovia i Karaorevia. Kao potomak posrbljenih Vlaha imao je posebnu potrebu da bude najvei Srbin svoga vremena. Srbima su se svidjeli ti krajevi na jugoistoku dananje Srbije, premda ostatak Srbijanaca, znajui da nikad nisu bili izvorno srpski, nego osvojeni i asimilirani, i danas u argonu stanovnike jugoistoka Srbije posprdno nazivaju Bugarima na jugu i Vlasima na istoku. Znaju oni odlino to su tamonji ljudi korijenom, te ih ni sad skoro 150 godina poslije osvajanja i pripajanja tih krajeva Srbiji, ipak, i kroz te nadimke naglaavaju tuim i stranim i nedostatno srpskim. Ali, jasno, ne pada im na pamet da ih se bilo kad odreknu i vrate onima kojima su skoro jedno tisuljee od Velike seobe naroda pripadali. Jer, na istoku Srbije ima dosta ruda eljeza, bakra, cinka, a u oblasti Majdanpeka i zaliha zlata u dolini rijeke Pek. U Stigu kod Poarevca je i nalazite nafte. Sve to Srbi slabo eksploatiraju, uvaju to blago koje su zaposjeli i oteli od drugih. Na krajnjem jugu Peka patrijarija je 1669. godine imala aspiracije sve do doline Vardara u oblasti grada Velesa koji je u komunizmu imao i Titov predznak u imenu. Skopje, Tetovo i Kumanovo su od veih makedonskih gradova upisani kao srpski. Skopje je obiljeeno kao stara srpska episkopija jo iz vremna cara Duana koji je tamo vladao tek devet godina, dok je Bugarima pripalo preostalih devet stotina godina dominacije u Makedoniji. Sve te injenice nisu sprijeile Srbe da od Bugara otkinu te oblasti i pripiu sebi od iskona. Bugarima su velikoduno ostavili Ohrid kao centar Ohridske arhiepiskopije, te spomenuti Veles, zatim u pelagonijskom dijelu Makedonije Pripel, eveliju i Bitolu. Sve ostalo Srbi su crkveno, time po njima analogno, i dravno prigrabili sebi, ukljuujui i tip i Strumicu na istoku dananje Makedonije gdje oduvijek ive samo Bugari. Strumica je tek poslije prvog svjetskog rata ula u sastav Makedonije, time i SHS-a jer je do tada bila grad u Bugarskoj, a u tipu su oduvijek nosili transparente bugarskih znamenitih linosti, kao recimo voe bugarsko makedonskog ustanka protiv Turaka Goce Deleva iz 1903. godine i pregrt drugih Bugara. Narod tamo oduvijek govori bugarski, ali Srbi su iz njima znanih razloga eljeli i u bezuspjeno svijet da je to njihovo, a ne bugarsko. Suvremeni svjetski povjesniari ustvrdili su podatak da je Makedonija kroz povijest samo dvadeset godina bila dio srpske srednjevjekovne drave. Sve ostalo od ranog srednjeg vijeka, pa do Novog vijeka i modernog dananjeg doba tamo pripada Bugarima.

Kao to su stoljeima zaslugom Turaka, Srbi Hrvatima preotimali etniki i politikim sredstvima Bosnu i Hercegovinu, iskonsku hrvatsku zemlju, tim istim receptom su krali i svojatali ogromna bugraska prostranstva, a Makedonija je rjeit primjer. Na sjeveru ove zamiljene crkveno dravne papazjanije zvane zemljovid prema jurisdikciji Peke patrijarije iz 1669, Srbi su prisvojili skoro itavu maarsku kao svoj dravni teritorij, iako su tamo, ve opisano pobjegli pred najezdom Turaka sa prostora Kosova i sjeverne Makedonije. U jednome trenutku koncem sedamnaestog vijeka u okolici Budimpete bio je podjednak broj Maara i Srba. Taj fenomen je lako objanjiv. Maare us kao i Hrvate, rimokatolike i velike borce protiv Turaka, islamski osvajai surovo progonili i Maari su bjeali sa svojih ognjita na sve strane. Srbi su kao turske sluge koncem sedamnaestog stoljea umalo ostvarili brojanu prevagu. Tek kad su u protuturskome ratu od 1683 1699. Maari, skupa sa Hrvatima istjerali Turke iz tih podruja, Maari su smislili kako da doskoe Srbima. Dio su ih asimilirali u Maare, a drugi dio su kao turske dounike iselili van svojih granica i samo zato Maarska nije doivjela totalnu srbizaciju vlastite zemlje to se, naalost, dogodilo u to daleko vrijeme sa hrvatskim povijesnim podrujima dananje sjeverozapadne Bosne, gdje sad obitavaju Srbi i muslimani, te sa Likom, Banovinom i Kordunom, kao i manjim dijelom u Dalmaciji i Slavoniji. Znakovito je da se Srbi u omeivanju svojih zamiljenih granica, evo i do ove 2015. godine pozivaju na granice turskih osvajanja, pa tamo dokle su doprli Turci, oni kao njihove sluge, smatraju da su i njihovi zakoniti nasljednici koji polau pravo na tuu zemlju. Ovaj bitan detalj svi hrvatski politiari su mogli podastrijeti bilo kom inozemnom politikom imbeniku kao vrhunski dokaz srbijanskoga lopovluka, lai, obmane i dovoenja u zabludu neupuenih stranaca koji ne moraju do tanina poznavati povijest ovih krajeva. Napokon, na jugu Peke patrijarije, kao rubni grad koji pripada Srbima po njihovim nazorima je Skadar, upisan kao i sijaset drugih kao vana srpska utvrda. Na krajnjem jugu, Srbi tako stigoe u svojim sanjanjima sve do blizine Draa u dananjoj Albaniji. Kad je sve to tako plasirano srbijanskoj mladei u kolskim klupama, jo od najmlaeg uzrasta, pa sve do sveuiline razine gdje studiozno izuavaju povijest, kako oekivati od toga naroda bilo kakav normalan rezon, komunikaciju i ophoenje sa bilo kojim susjedom. Vidimo razvidno iz svega priloenog da su Srbi desetljeima kroz ovakve zemljovide u kolama sustavno kljukani laima koje oni bespogovorno usvajaju kao istine. I onda povedu seriju osvajakih ratova vjerujui kako brane svoje. Raaju se, ive i umiru u uvjerenju da je njihovo ono to u zbilji nikad nije bilo u njihovom posjedu. Kao turske sluge identificirali su se sa nasljeem turskih osvajanja i turska zaposjedanja tuih teritorija proglasili za vlastita. U ovom osvrtu posebno znaajno mjesto zauzima Hrvatska jer je jedina zemlja van dometa Osmanskoga carstva koju su jo daleke 1669. srpski crkvenjaci prisvojili za sebe, pa ak i treinu Slovenije sa glavnim gradom Ljubljanom. Dok se Srbi, srpska politika i srpska crkva i akademija znanosti SANU kao legitimni sljednici ovakve srpske politike jo od 1669. godine ne odreknu ovih teritorijalnih posezanja za hrvatskim zemljama, nema prave uspostave mira i razumjevanja meu narodima. Zorno je da Srbi, na sebi svojstven nain, polau pravo i na goleme teritorije svih susjeda, koje u sklopu svoje sadanje Srbije, takoer, pokuavaju svim silama asimilirati. Rumunje kao Rumunje priznaju u Banatu, no u istonoj Srbiji su izmislili naciju Vlahe, to je samo sinonim za Rumunje. Govore istim jezikom, imaju iste obiaje, tradiciju, narodnu nonju, isto pismo, jezik i crkvu. Isti je sluaj sa Bugarima, ije su kolokvijalne nazive opovi i Torlaci Srbi bezuspjeno pokuali premetnuti u nacionalna obiljeja. Za Albance iz oblasti oko Prizrena i ar planine izmislili su naziv Goranci, jer ive u Gori. Da ive i dolini, vjerojatno bi ih nazvali dolinari, a da su u blizini nekog potoka, postali bi potoari. Odavno je poznato da Hrvate na sjeveru Bake Srbi masovno u narodnosnom smislu tretiraju kao izmiljeni narod Bunjevaca, samo zato to su tamonji Hrvati stigli na sjever Bake preteito iz kraja pokraj rijeke Bune u Hercegovini. Srbi u nadjevanju naroda nisu, dakle, nimalo inventivni, ali, eto, njihova ludost, glupost i budalatine kojima se kroz povijest stalno slue, traju i dalje. Dok mladi narataji u Srbiji stasavaju na ovakvim srbijanskim umotvorinama, nema napretka i boljitka u nekom pozitivnom evoluiranju Srba i puta ka spoznaji istine o sebi i o drugima.

Dragan Ili- dopisnik iz Beograda