VIJESTI IZ SVIJETA - Adventisti Hrvatska · 2018-12-20 · VIJESTI IZ SVIJETA (1/2018) ¥ 7 skih trgova. Dok su tamo zajedno doruŁkovali, jedan vjernik crkve primijetio je nekoliko

VIJESTI IZ SVIJETA (1/2018) • 1

Prvo tromjeseËje 2018.INTERAMERI»KA DIVIZIJA

VIJESTI IZ SVIJETAAdventistiËka misija za mladeæ i odrasle

2 • VIJESTI IZ SVIJETA (1/2018)

NakladnikOdjel za crkvene sluæbe pri Hrvatskoj konferenciji

KrπÊanske adventistiËke crkvePrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

UrednikMario ©ijan

LekturaMiroslav VukmaniÊ

Umnoæeno u uredu nakladnika, 2018.Za internu uporabu


Dragi voditelju subotnje πkole,

Ovog tromjeseËja predstavit Êemo vam InterameriËku divi-ziju, koja se prostire preko podruËja Kariba, Srednje Amerikei sjevernog dijela Juæne Amerike. U ovom dijelu svijeta æiviviπe od 300 milijuna ljudi, meu kojima je 3,7 milijuna adven-tista. To predstavlja odnos od jednog adventista na svakogosamdeset i jednog stanovnika.

Ovog tromjeseËja Êe od dara trinaeste subote biti poduprtatri projekta — u Portoriku, Trinidadu i Meksiku. Svi oni imajujednu zajedniËku znaËajku: cilj kojim æele ubrzati daljnje πi-renje Radosne vijesti u svojim zajednicama.

U Portoriku Êe se prikupljeni novac upotrijebiti za izgra-dnju viπenamjenskog srediπta u kojem Êe se moÊi okupljativiπe od tisuÊu ljudi kako bi se pouËavali za misijske djela-tnosti i odræavali svoje vjerske aktivnosti na kampusu Antil-skog adventistiËkog sveuËiliπta.

U Trinidadu, na kampusu Juænokaripskog sveuËiliπta,izgradit Êe se crkvena zgrada koja Êe zamijeniti dotrajalu pre-davaonicu u kojoj se ljudi trenutno okupljaju na bogosluæja.SveuËiliπna crkva Êe imati mjesta za 1.700 vjernika i bit Êeopremljena za subotnju πkolu, djeËji odjel, zdravstvenu sluæ-bu, kao i prostorijama za medijsko i misijsko djelovanje, zaobuËavanje, a imat Êe i dvoranu za druæenje.

U Meksiku Êe JugoistoËna adventistiËka bolnica biti pro-πirena viπenamjenskom zgradom u kojoj Êe se moÊi dobitirazliËite zdravstvene usluge, kao i informacije i seminari oprevencijama bolesti u gradu Villahermosa.

O ovim projektima moæete pogledati πestminutni video nabit.ly/iadprojects-2018


Ako æelite uËiniti svoju subotnju πkolu zanimljivijom, mo-æete preuzeti misijski Ëasopis u pdf verziji s linka: bit.ly/adul-tmission i pratiti nas na facebooku. Posjetite i lajkajte naπufacebook stranicu (Facebook.com/missionquarterlies).

Iskoristite prednosti misijskih izvjeπÊa u video zapisu, kojedonose iskustva ljudi iz cijelog svijeta, s posebnim usmjere-njem na primatelje misijskih darova trinaeste subote. Ako æe-lite, moæete dobiti opis svakog video zapisa i linka na inter-netu, da biste mogli preuzeti aplikaciju ili gledati video klipoveonline.

Svakog tjedna postavljamo dodatne slike i zanimljivosti ko-je moæete preuzeti i prikazivati u svojem razredu na kompju-toru ili na mobitelu dok Ëitate misijske izvjeπtaje, ili ih moæeteotisnuti i ukrasiti slikama prostoriju subotnje πkole.

Dodatne informacije i aktivnosti

Moæete naÊi nekoliko inernetskih stranica koje vam mogupomoÊi, kao i dodatno gradivo za vaπa misijska predstavlja-nja. Za dodatne informacije moæete me i izravno kontaktirati:[email protected]

Hvala vam πto pomaæete da se Ëlanovi vaπeg subotnjo-πkolskog razreda upoznaju sa svojom duhovnom braÊom i se-strama iz cijelog svijeta, i πto ih ohrabrujete da sudjeluju uposlanju Crkve preko svojih darivanja.

Od srca vam æelim obilje Boæjih blagoslova!

Andrew McChesney, urednik

Vaπa darivanja na djelu

Dio darova trinaeste subote 2014. godine pomogaoje da se izgradi centar za beskuÊnike Dobri Samarijanaci klinika za besplatno lijeËenje u Kingstonu na Jamajci.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

Darovi trinaeste subote ovoga tromjeseËja poduprijet Êe:

u Izgradnju evaneoskog centra na Antilskom adventistiËkomsveuËiliπtu Mayaguez u Portoriku.

u Izgradnju crkvene zgrade na Juænokaripskom sveuËiliπtu,Marakas u Trinidadu.

u Izgradnju viπekatnog srediπta JugoistoËne adventistiËkebolnice u gradu Villahermosa u Meksiku.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


6. sijeËnja 2018.

Crkva bez zidovaPortoriko

Skupina vjernika mjesne adventistiËke crkve okupljala seu jednom parku u Portoriku, u subotu u pet sati ujutro namolitvu, Ëitanje Biblije i doruËak. Oni nisu oËekivali da Êe ihpromatrati beskuÊnici koje su jedne subote izbacili s njiho-vog uobiËajenog mjesta okupljanja zbog nekih zbivanja ugradu. Umjesto toga, okupili su se na gradskom trgu.

Ali neπto je trajno promijenilo sastanke adventistiËkih vjer-nika. Njihova mjeseËna okupljanja pretvorila su se u tjednabogosluæja s pripremljenim doruËkom za beskuÊnike koji sudolazili.

Proπlog Uskrsa je pastor vodio posebno bogosluæje, uzobred poniznosti (pranje nogu) i simbole Kristove krvi i tijela(kruh i vino).

“Mi ova naπa okupljanja nazivamo crkvom bez zidova,”kaæe Raquel Marrero Torres, 52-godiπnja sveuËiliπna profeso-rica matematike, koja organizira te subotnje obroke.

Crkva bez zidova je jedan od naËina na koji adventistipokuπavaju πiriti Isusovu ljubav u svojoj sredini u Portoriku,ameriËkom podruËju koje se prostire na povrπini veliËine 160x 55 kilometara na Karipskom moru. Neke crkve pripremajutjedne obroke u vlastitim prostorijama, a druge πalju svojevjernike da Ëiste, pomaæu i popravljaju kvarove u domovimaljudi tijekom tjedna.

Raquelina crkvena skupina sastajala se jednom mjeseËnou parku u gradu Mayaguez, na zapadnoj obali Portorika, ukojem se inaËe nalazi Antilsko adventistiËko sveuËiliπte.

Ali gradske vlasti su zbog organizacije nekog dogaaja2012. godine preselile ove vjernike iz parka na jedan od grad-


skih trgova. Dok su tamo zajedno doruËkovali, jedan vjernikcrkve primijetio je nekoliko beskuÊnika i pozvao ih da im sepridruæe u jelu.

“Od toga dana odluËio je dolaziti svake subote samostalnona to mjesto i hraniti beskuÊnike,” kaæe Raquel.

Taj Ëovjek, inaËe vlasnik male tvrtke, donosio bi æitarice,sendviËe, svjeæe voÊe i sokove svake subote u sljedeÊih ne-koliko mjeseci. A onda se obratio Raquel i pozvao je da poes njim: “Ne æelim im samo donositi hranu, æelim im predsta-viti Boga punog ljubavi.”

Kao aktivna vjernica u svojoj crkvi Raquel se sloæila i po-πla s njime sljedeÊe subote.

Te subote ujutro otvorila je i Ëitala svoju Bibliju predtrideset i petero muπkaraca i æena. Nakon toga poËela je re-dovno dolaziti, preuzevπi na sebe obvezu da prireuje obrokeza ove beskuÊnike tijekom 2017. godine.

Sada se izmeu 65 i 70 osoba okuplja u sedam sati ujutrosvake subote — da doruËkuje i sluπa Gospodnju rijeË. Onisjede na stolcima koje su postavili volonteri, dok pjevaju isluπaju pastora kako iznosi dvadesetominutnu duhovnu po-ruku. Pastor je nedavno vodio skupinu u prouËavanju osnov-nih biblijskih istina. »etrdesetero osoba zavrπilo je teËaj os-novnih istina Biblije. Autobusom su ih prevezli u obliænjuadventistiËku crkvu kako bi primili svoje diplome.

Raquel je ugodno iznenaena πto veÊina ljudi dolazi usedam sati ujutro, iako znaju da Êe doruËak biti podijeljenËetrdeset i pet minuta kasnije.

“PoËeli smo tako πto smo davali hranu beskuÊnicima, alisada imamo ljude koji dolaze zato πto æele sluπati GospodnjurijeË. Oni sjede, otvaraju Bibliju i pjevaju. Ovo je doista pre-krasno!

Nedjeljna okupljanja prerasla su u obiteljska okupljanja.Mi se smijemo i plaËemo. U meuvremenu su neki ljudi za-spali u Gospodinu. Ali napustili su ovu zemlju s nadom usrcu. Mi smo jedna obitelj.”


Mnogi ljudi koji dolaze na ova okupljanja imaju Raquelinbroj mobilnog telefona i mogu joj se slobodno javiti tijekomtjedna ako se razbole ili imaju neku drugu potrebu. Neki viπenisu beskuÊnici nakon πto su od gradskih vlasti dobili smje-πtaj. Vjernici crkve su im pomogli da se usele u svoje novedomove i opremili ih.

Program doruËaka na otvorenom plaÊa se od darova vjer-nika crkve i drugih izvora. Jedan volonter ima majku kojaradi u velikoj meunarodnoj tvrtki, i ta je tvrtka doniralaruksake sa potrepπtinama za osobnu higijenu (πamponima,sapunima, pastom za zube, ruËnicima), koje je podijelila æe-nama za njihov blagdan, a muπkarcima za dan oËeva.

Za uskrsne blagdane volonteri organiziraju veliku prosla-vu na gradskom trgu. Oni donose i stolce i posude za pranjeiz crkve, a zatim pastor iznosi duhovno razmiπljanje. Mnogiljudi ne mogu suzdræati osjeÊaje dok sudjeluju u obredu po-niznosti. OsjeÊaju se kao da pranjem nogu bivaju oprani ioproπteni svi njihovi gresi.

“Ovo je prvi put da su doæivjeli ovakvo iskustvo,” kaæeRaquel. “Bilo je doista prekrasno!” Raquel ne zna koliko seosoba krstilo i pridruæilo adventistiËkoj crkvi, ali sigurna jeda Sveti Duh radi na srcima ljudi. “Mi znamo da Êe posijanosjeme dati svoj rod. Svaki put smo osvjedoËeni da ti ljudidoista vole Boga.”

Meu volonterima u ovom programu nalaze se i studentiAntilskog adventistiËkog sveuËiliπta, kojima je namijenjen diodarova trinaeste subote ovoga tromjeseËja.

Taj novac Êe biti upotrijebljen za otvaranje novog srediπtautjecaja i evangelizacije na sveuËiliπnom imanju. Hvala vamπto vaπim darovima podræavate misijske aktivnosti KrπÊan-ske adventistiËke crkve po cijelom svijetu.

(Pogledajte kraÊi video snimak na YouTubeu: bit.ly/raquel-torres)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Kristofor Kolumbo je otkrio Portoriko 1493. godine, godinudana nakon πto je otkrio Ameriku. Novootkrivenu zemljunazvao je San Juan Bautista, po Ivanu Krstitelju.

u Jela su u Portoriku vrlo zaËinjena, i zapravo su mjeπavinaπpanjolskog, ameriËkog, britanskog i afriËkog utjecaja.

u Iako Portoriko pripada Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama,na olimpijskim igrama se natjeËe samostalno, osvojivπidosad ukupno devet odliËja — πest u boksu, jedno uatletici, jedno u tenisu i jedno u hrvanju.

u Ulice u Portoriku poploËane su plavim kamenom.u U Portoriku æivi najveÊi æivi reptil na svijetu, golema mor-

ska kornjaËa.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


13. sijeËnja 2018.

Plave trapericePortoriko

Moj otac je odrastao u adventistiËkoj obitelji u Portoriku.Ali napustio je crkvu kad je netko prigovorio njegovoj zaru-Ënici jer je doπla u crkvu u plavim trapericama. Tada je otacimao devetnaest godina i doπao je u crkvu s mojom buduÊommajkom, koja je pripadala nekoj drugoj krπÊanskoj zajednici.Otac je bio toliko ljutit πto je netko rekao da moja majkanije odgovarajuÊe obuËena, da je napustio crkvu.

Ja sam odrastao u domu policijskog sluæbenika. Moj otacje bio krupan, miπiÊav pripadnik specijalnih jedinica, i za sebeje smatrao da je pravi supermen. Volio se potuÊi i volio jepuπiti i piti. Mojem mlaem bratu i meni je govorio: “SamonajjaËi opstaju na ulici. Morate biti jaki da biste preæivjeli.”

Godine su prolazile i moji roditelji su se razveli. Kad jemoj otac imao Ëetrdeset i pet godina, bio je smjeπten u bol-nicu zbog ozbiljnog zdravstvenog problema. LijeËnik je rekaoda su njegovi probavni organi truli, πto je bila posljedica nje-govog æivotnog stila. LijeËnik mu je operativnim zahvatom iz-vadio tri metra crijeva.

Dok se oporavljao od kirurπkog zahvata, otac je doæivioguπenje zbog otkazivanja diπnog sustava. Cjelokupan æivot muje proπao pred oËima poput filma u svega Ëetrdeset i pet se-kundi. Uvidio je svoje grijehe i koliko je puta odbacivao Isu-sa koji je pokuπavao doprijeti do njegovog srca. Bio je ispu-njen strahom za svoju buduÊnost. U tom trenutku je osjetiodvije Ëvrste ruke koje su se odozgo pruæile prema njemu, iËuo je glas koji mu je rekao: “Ne brini se! U mojim si ru-kama.” Istog trenutka mogao je ponovno slobodno udahnutizrak.


Nakon odlaska iz bolnice otac je predao svoj æivot u Isu-sove ruke i vratio se u adventistiËku crkvu. Ipak, bio je za-brinut za svoja dva sina. Molio se Bogu govoreÊi: “Spasio sime, ali πto Êe se dogoditi s mojim sinovima?”

U to vrijeme imao sam dvadeset i sedam godina. Radiosam kao vozaË kamiona. Bio sam ovisnik o duhanu, alkoho-lu, heroinu i kokainu. Moj brat je Ëak bio sotonist. Nosio jecrnu odjeÊu, mazao je usne i lakirao nokte. Imao je trideseti dva pirsinga na licu. Zidove i strop svoje spavaÊe sobe okre-Ëio je crnom bojom, i sluπao je teπkometalnu glazbu dok jespavao.

Otac nam je pokuπavao govoriti o Bogu i Bibliji, ali mi senismo zanimali za to. Postao je obeshrabren time πto smoodbijali njegove napore da nam predstavi Isusa. Na kraju jepromijenio pristup, nakon πto je proËitao biblijski redak: “Da,ovako govori Jahve: Bit Êe oduzet suæanj junaku, pobjeÊi Êeplijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja Êu sesporiti, tvoju djecu ja Êu izbaviti.” (Izaija 49,25)

Povjerio je svoje sinove u Boæje ruke. Ja nisam poznavaoBoga i nisam znao da se moj otac moli za mene. Meutim,nedugo nakon toga dogodio mi se Ëudan dogaaj. U petaksam se sastao sa svojim prijateljima, s kojima sam inaËe pro-vodio vikende obilazeÊi klubove i odlazeÊi na zabave. Takosmo uËinili i tog vikenda.

Kad sam se vratio kuÊi u ponedjeljak, osjetio sam velikuprazninu u svojem æivotu. »eznuo sam za boljim æivotom.Pomolio sam se rekavπi: “Gospodine, molim Te, pomozi mi iuËini neπto u mojem æivotu, jer Êu poginuti na ulici, ili Êuse teπko razboljeti.”

Ne znam πto mi je Isus uËinio, ali sljedeÊeg jutra osjeÊaosam se potpuno drukËije. Izgubio sam æelju za duhanom, al-koholom i drogama. Æelio sam samo biti uz Isusa. Nikadaviπe u svojem æivotu nisam koristio te opijate.

Deset godina kasnije, ja sam danas 39-godiπnji adventis-tiËki pastor u Portoriku. Oæenjen sam prekrasnom æenom i


imamo petero dece. Moj brat sluæi Bogu u jednoj adventisti-Ëkoj crkvi u ameriËkom gradu Bostonu. Imao sam tu Ëastda krstim svojega brata prije pet godina.

Moj otac se ponovno oæenio i oduπevljeni je vjernik crkveu Portoriku.

Prije mnogo godina otac i ja smo zbijali πale da Êemo iÊiu klubove i piti zajedno kad budem odrastao. Danas idemozajedno u crkvu.

Ako je Isus mogao uËiniti takve promjene u naπim æivo-tima, On to moæe uËiniti bilo kome drugome.

Kermyt Torres Castellano sluæio je kao pastor sedam go-dina, a sada je na magistarskom studiju teologije na Antil-skom adventistiËkom sveuËiliπtu u Mayaguezu u Portoriku.

Dio darova trinaeste subote ovoga tromjeseËja bit Êe upo-trijebljen za izgradnju srediπta utjecaja i evaneoskog cen-tra, koji Êe pomoÊi da se dopre do ljudi iz njihove sredine.

(Iskustvo Kermyta Torresa Castellana opisao nam je An-drew McChesney).

(ProËitajte Kermytovo iskustvo na Antilskom adventistiËkomsveuËiliπtu u Vijestima iz svijeta za djecu ili na linku: bit.ly/rice-and-beans).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

u Ustavom Portorika zajamËena je vjerska sloboda. Katoli-cima se smatra 75% ljudi, dok ih 25% pripada nekoj pro-testantskoj crkvi.

u Portorikanska unija konferencija KrπÊanske adventistiËkecrkve obuhvaÊa 310 crkava, i 32.875 vjernika. Ukupnostanovniπtvo Portorika je 3.415.000, meu kojima se nasvake 104 osobe nalazi jedan adventistiËki krπÊanin.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


20. sijeËnja 2018.

Britanska kraljicai nebeski Kralj

Belize

Najuzbudljiviji dan u Leticijinim mlaim godinama bio jekad ju je baka iz Gvatemale, kod koje je æivjela, poslala dru-goj baki u Belize. Njezini roditelji bili su nepokolebljivi poπto-vatelji nedjelje. Leticia je bila umorna od njihovih opomenada se ne moæe ponaπati kao ostale djevojËice.

“Kad sam se preselila, shvatila sam da je to bilo pravovrijeme za promjene u æivotu.”

PoËela je odlaziti na ples i zabave. OsjeÊala se napokonslobodnom. Pa ipak, skoro svakodnevno je bila zabrinuta mi-πlju πto Êe se dogoditi s njom ako umre te noÊi?

Nakon nekog vremena jedan je braËni par adventista po-Ëeo posjeÊivati njezinog ujaka, koji je æivio s njima, i pro-uËavati s njime Bibliju. Leticia, koja je tada imala sedamna-est godina, prisluπkivala je razgovor iz svoje sobe i uznemirenorazmiπljala: To nije ono πto Biblija uËi!

Adventisti su govorili o daru jezika. »itali su iz Djela apo-stolskih kako je svatko mogao razumjeti na svojem jezikuono πto su uËenici propovijedali. Leticiju su dotad uËili da jegovorenje jezika zapravo brbljanje koje nitko ne moæe razu-mjeti.

Na kraju je odluËila iziÊi iz svoje sobe. Rekla je adven-tistima: “To πto vi govorite nije istina.” Pokuπala im je pred-staviti svoj naËin razmiπljanja.

Kroz raspravu je i sama poËela prouËavati Bibliju sa svo-jim sugovornicima. Nakon nekog vremena poËela je dolazitiu crkvu i uskoro se odluËila krstiti.

Ali njezina rodbina je odbacila njezine zamisli, govoreÊida je AdventistiËka crkva sljedba te da, ako ikada odluËi tamo


biti krπtena, moæe zaboraviti da meu njima ima rodbinu.Oko njezinog krπtenja vodila se prava borba. Na dan kada

se trebala krstiti, nije se pojavila. Otiπla je na zabavu, odlu-Ëivπi da se ipak ne krsti.

“Ali Gospodin mi nije davao mira, sve dok nisam otiπla iponovno zatraæila da budem krπtena. Pastor me je tada upi-tao: ‘Jesi li sigurna da to doista æeliπ?’ ‘Jesam! Sigurna sam!’Toga trenutka sam bila uvjerena, kao πto sam i sada, dasam donijela pravu odluku. Slava Bogu za Njegovu milost iπto mi je pruæio drugu priliku!”

Leticijina rodbina bila je vrlo ljutita. Pritiskali su je da seodrekne svoje vjere, stavljali su joj neËisto meso u hranu,tako da nije mogla jesti. Nedjeljama je æivjela na keksima imlijeku. Pravi obrok bi imala samo subotom, kad bi je vjer-nici crkve pozvali na ruËak.

“Tada sam nauËila da svoja vrata uvijek trebamo otvaratinovokrπtenim vjernicima, zato πto ne moæemo znati πto sesve dogaa u njihovim æivotima,” kaæe Leticia.

“Trebamo ih upoznati i zavoljeti.”Ubrzo se vratila u Gvatemalu, k svojoj majci. Tu promjenu

u njezinom æivotu vodio je Bog. Nedugo zatim upoznala jesvog buduÊeg supruga i udala se. Leticia je postala medi-cinska sestra i sa svojim suprugom osnovala tri crkve u Gva-temali i Belizeu.

Ovaj braËni par je doveo do krπtenja oko tisuÊu ljudi.Leticijin suprug je u meuvremenu umro. Leticia August

je πezdesetgodiπnja aktivna vjernica crkve u Belizeu, gdje idanas æivi.

Godine 2016. Leticia je od britanske kraljice Elizabete II.dobila orden za najveÊe zasluge Britanskog Kraljevstva, u znakpriznanja za njezin druπtveni rad.

“Netko je predloæio moje ime,” skromno izjavljuje Leticia.“Ali ono πto me najviπe nadahnjuje da idem naprijed nijenagrada dobivena od ljudi, veÊ zamiπljam kako Bog kaæe: ‘Idii uËini to za mene.’ Mi smo Njegovi sluge. Voljela bih od Nje-


ga jednog dana Ëuti: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vje-ran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti; ui u vese-lje gospodara svoga!’ (Matej 25,21)

Znam da me je Bog pozvao. VeÊ Ëetrdeset i tri godine samu crkvi, a Njegova ljubav je iz dana u dan sve jaËa.”

Belize je primio dio darova trinaeste subote 2015. godine,koji su upotrijebljeni da se izgradi kamp za evaneoske ak-tivnosti i crkvene sastanke. Hvala vam πto svojim misijskimdarovanjima podupirete Belize i druge dræave u InterameriË-koj diviziji.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Sluæbeni jezik u Belizeu je engleski. Upotrebljava se i ne-sluæbeni kreolski jezik, iako je πpanjolski drugi jezik kojimse govori.

u Iako je Belize neovisna dræava, britanska kraljica je i daljesimboliËno poglavarka te dræave, i meu svojim titulamanosi naziv “kraljica Belizea”.

u Iako je grad Belize najveÊi grad, glavni grad Belizea jeBelmopan, nakon πto je uragan skoro uniπtio grad Belize1961. godine.

u Zgrada narodne skupπtine u Belmopanu oblikovana je ta-ko da liËi na majanski hram.

u Gvatemala smatra da je Belize dio njezinog podruËja, πtotemelji na anglo-gvatemalanskom sporazumu iz 1859. go-dine.

u Prije nego πto je stekao samostalnost, Belize je bio po-znat pod nazivom Britanski Honduras.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


27. sijeËnja 2018.

Pronalaæenje prve ljubaviBelize

James Pescascio (62) i Louise Pescascio (65) odrasli sukao prijatelji iz djetinjstva u srednjoameriËkoj dræavi Belize.

Kao odrasli odselili su se u Sjedinjene AmeriËke Dræavezbog posla. Louise je trideset godina vodila nekoliko poslovau Kaliforniji, a James je radio kao inæenjer u Motoroli u Ka-liforniji, Teksasu i Ilinoisu.

Kad je doπlo vrijeme da odu u mirovinu, oboje su se vratiliu Belize i obnovili svoje poznanstvo, uvidjevπi da su obojesami.

James je ubrzo pozvao Louise na veËeru. Ona je imalajedno pitanje: “Tko je prvi u tvojem æivotu?”

“Bog,” odgovorio je James.“Dobro, onda moæemo nastaviti razgovor.”Louise je bila nestrpljiva da ispriËa Jamesu πto je dozna-

la o suboti. James je imao svoje novosti koje je htio podijeli-ti s njom. PoËeli su razgovarati.

Louise je doznala za subotu kao Boæji dan odmora na je-dnom evaneoskom nizu predavanja u Sjedinjenim AmeriË-kim Dræavama. Ipak, nije mnogo o tome razmiπljala, sve dokse nije vratila u Belize i otvorila mali hotel.

PoËela je paæljivo prouËavati Bibliju. Nakon πto je proËitalao prilaganju desetine Bogu, poËela je vraÊati deset posto svojihprihoda Njemu. Kad je proËitala o spolnoj ËistoÊi, odbijala jeizdavati sobe nevjenËanima. Zatim je poËela istraæivati o pra-vom danu za proslavljanje Boga. Æeljela je nastaviti odlazitiu crkvu nedjeljom, ali æeljela je i biti posluπna Bibliji.

“Traæila sam u Bibliji potvrdu da je ispravno svetkovatinedjelju,” kaæe Louise u svojem domu u gradu Dangriga. “I


πto sam viπe prouËavala, sve viπe me je Bog uvjeravao da jesubota pravi dan za bogosluæje.”

Onda je Louise proËitala u Poslanici Hebrejima 4,4-11 pro-Ëitala: “Jer je negdje ovako rekao za sedmi dan: ‘Bog poËinusedmi dan od svih djela svojih.’ ... Danas, kad Ëujete glasnjegov, ne otvrdnite srca svoja!” (Hebrejima 4,4.7)

“Kad sam ovo proËitala, zastala sam i rekla: ‘Traæila samod Boga da mi pokaæe trebam li nastaviti svetkovati nedje-lju. Evo, sad imam dokaz.’”

Ova spoznaja dovela ju je do jedne dvojbe. Hoteli su otvo-reni svih sedam dana tjedno, i Louise nije znala πto da Ëini.Stavila je primjerak Biblije i knjiæice Put Kristu spisateljiceEllen G. White u svaku sobu. Prestala je prati rublje i obav-ljati druge redovite poslove tijekom subotnjeg dana. Pa ipak,nije znala je li to dovoljno.

James, koji se nakon toliko godina ponovno sprijateljio sLouise, nije takoer znao πto da Ëini. Rekao je da je vaænoda se mole i osluπkuju Boæji glas. IspriËao je Louise da ga jejednom njegov brat pozvao na put iz Kalifornije u Belize. Ve-Ëer prije polaska na put otiπao je k svojem prijatelju i rekaomu da se ne osjeÊa dobro u vezi s tim putom.

“Nemoj iÊi,” rekao mu je prijatelj. “Posluπaj taj unutraπnjiglas.”

Ali James je osjeÊao obvezu da mora otiÊi, jer je to obeÊaosvojemu bratu. Kasnije, te veËeri, automobil mu nije htio upa-liti, tako da ga je netko morao vuÊi do bratove kuÊe.

“Ipak, i dalje nisam æelio posluπati glas koji mi je govorioda ne idem na taj put,” kaæe James.

BraÊa su krenula na put rano ujutro. Dok su prolazilikroz Meksiko, pukla je guma na automobilu dok je Jamesvozio. Automobil se poËeo prevrtati, a Jamesov brat je ispaokroz prozor. James je doæivio nekoliko ozbiljnijih povreda policu i rukama, i proveo je dva dana u bolnici. Nekoliko danakasnije, kad je bio u Belizeu, vid mu se naglo pogorπao. Po-Ëeo je predmete vidjeti dvostruko, tako da se morao hitno


vratiti u Sjedinjene AmeriËke Dræave na operaciju oka.Ta nesreÊa potpuno je preokrenula Jamesov æivot.“PoËeo sam ponovno odlaziti u crkvu i okretati svoj æivot

prema Bogu. Shvatio sam: da sam posluπao unutraπnji glasda ne idem na taj put, izbjegao bih sve nevolje koje samimao.”

James i Louise su shvatili da su oboje traæili Boæje vodstvou svojim æivotima, i odluËili su se vjenËati. Odlazili su u crkvusvake subote i bivali sve uvjereniji da trebaju napustiti po-sao s hotelom. Ali na koji naËin?

“A onda je Bog uËinio predivno djelo za nas,” kaæe Louise.Jednog dana Louise je u razgovoru s jednim ameriËkim

gostom hotela rekla kako nije bila na odmoru dvadeset go-dina, i kako bi joj trebao odmor. SljedeÊeg dana gost je po-nudio da otkupi njezin hotel.

Louise i James su u meuvremenu krπteni i sada su ak-tivni vjernici u svojoj mjesnoj crkvi. Zahvalni su Bogu πto imje dao subotu kao dan za odmor i proslavljanje Njega svakogtjedna.

“Ono πto se dogodilo s naπim poslovima, bilo je pravo Ëu-do,” zakljuËuje Louise.

(Pogledajte kratke video prikaze ovog para na YouTubeu.Jamesov na linku: bit.ly/james-pescascia, a Louisein na: bit.ly/louise-pescascia).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

u Po posljednjem popisu stanovniπtva, 40,1% stanovnika Be-lizea izjaπnjava se kao rimokatolici, a 31,8% kao protes-tanti.

u Belize ima 92 adventistiËke crkve s 43.500 vjernika. Odukupnog broja stanovniπtva Belizea od 388.000, njih 11%su krπÊani adventisti.


u Adventna vijest je stigla u Belize, tadaπnji Britanski Hon-duras, posredstvom adventistiËkih tiskovina 1885. godi-ne. Gospoa E. Gotero iz Hondurasa je, nakon svojegaobraÊenja dok je boravila u Kaliforniji, πirila adventistiË-ke traktate u obje zemlje.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Pjesma na πpanjolskom

“EL TIENE EL MUNDO ENTERO EN SUS MANOS”(U ruci sav svijet ima Bog)

El tiene el mundo entero en sus manosEl tiene el mundo entero en sus manosEl tiene el mundo entero en sus manosEl tiene el mundo entero en sus manos

El tiene el pequeno bebe en sus manosEl tiene el pequeno bebe en sus manosEl tiene el pequeno bebe en sus manosEl tiene el mundo entero en sus manos

El tiene tu y yo hermano en sus manosEl tiene tu y yo hermana en sus manosEl tiene tu y yo hermano en sus manosEl tiene el mundo entero en sus manos

El tiene todos aqui en sus manosEl tiene todos aqui en sus manosEl tiene todos aqui en sus manosEl tiene el mundo entero en sus manos

(Pogledajte snimku na stranici: bit.ly/hands-spanish)


3. veljaËe 2018.

Glavna kuharicanapuπta posao

Belize

Mercedes Ruiz (54) je bila zaposlena æena. ©est dana tje-dno radila je kao glavna kuharica u Hotelu Radisson i pripre-mala obroke za putnike prve klase aviokompanije AmericanAirlines. Nedjeljom je iπla u crkvu — i to ne samo u jednucrkvu, veÊ u tri razliËite.

Mercedes, koja je podrijetlom iz plemena Maja, æivi u Be-lizeu, srednjoameriËkoj dræavi. Oduvijek je Ëeznula da budeπto bliæe Bogu. Ali osjeÊala se praznom, iako je odlazila natri crkvene sluæbe.

Okrenula se Bibliji i poËela prouËavati Knjigu proroka Da-niela. »itajuÊi deveto poglavlje primijetila je da je Daniel po-stio i molio se sluæeÊi Bogu.

“Gospodine, ako je to mogao Daniel, pomozi mi da to mogui ja,” molila se Mercedes.

Postila je i molila se. Svaki dan bi ponavljala molitvu izdevetog poglavlja Knjige proroka Daniela, koja zavrπava rije-Ëima: “Gospode, Ëuj! Gospode, oprosti! Gospode, posluπaj iËini! Ne oklijevaj — zbog sebe, Boæe moj, jer se tvojim ime-nom zove grad tvoj i narod tvoj!” (Daniel 9,19)

Jedne nedjelje poslijepodne, nakon trostruke crkvenesluæbe, Mercedes je primijetila nekoliko listova razbacanih ponogostupu. Pokupila je jedan i vidjela da je to pozivnica naniz evaneoskih predavanja koji je poËinjao te veËeri.

Te veËeri je otiπla na predavanje, kao i na sva ostala po-tom. U subotu je uzela slobodan dan kako bi mogla prisu-stvovati predavanjima, i iziπla je naprijed kad je pastor po-zvao prisutne na odluku æeli li tko od njih predati svoj æivotBogu i biti krπten.


Kad je Mercedes u ponedjeljak izjavila svojoj πefici da viπene moæe raditi subotom, πefica se uzrujala.

“Prije nisi imala problema oko subote,” rekla je πefica. “Je-si li nekog ubila ili uËinila neki drugi prijestup? Zaπto mo-raπ to Ëiniti?”

“Smatram da je to dan Gospodnji. Æelim biti blizu Boga,”odgovorila je Mercedes.

Kako nije dobila podrπku od svoje πefice, Mercedes je od-luËila dati otkaz. Napisala je pismo i predala ga direktorutvrtke. Direktor je proËitao pismo, poderao ga, zapalio i baciopepeo u smeÊe.

“Zamislimo da mi nikada nisi dala ovo pismo. Dat Êu tislobodnu subotu i dobit Êeπ joπ i poviπicu plaÊe.”

©efica je bila bijesna kada je saznala da Mercedes viπeneÊe raditi subotom. Davala joj je dodatne poslove i kratkerokove da ih ispuni. A Mercedes je traæila snagu od Boga dasve izdræi.

Jednog dana, kad je Mercedes doπla na posao, doznala jeda joj je πefica poginula. ©efica, koja je bila udana i imaladjecu, otiπla je prethodne veËeri na tajni romantiËni sasta-nak s drugim muπkarcem, na morsku obalu. Njihov sasta-nak prekinuli su naoruæani pljaËkaπi, koji su bjeæali s mje-sta zloËina, ubili ovaj par i ukrali im automobil.

Mir se vratio na Mercedesino radno mjesto. “Uæivala samu svakoj slobodnoj suboti, kao i u ostalim radnim danima,”kaæe ona.

Ali to je bio samo poËetak Mercedesinog iskustva. Nekoli-ko godina kasnije ona je ostala sama i udovica, nakon πtojoj je suprug preminuo, a odrasla djeca otiπla su svojim pu-tom.

Nanovo je posvetila svoj æivot Isusu i traæila od pastoraprouËavanje Biblije. BuduÊi da je pastor obeÊao da Êe doÊido nje u petak uveËer, Mercedes je razmiπljala: “Ako je ovoprouËavanje Biblije dovoljno dobro za mene, æelim ga podije-liti i s nekim drugim.”


Pozvala je sve svoje susjede. Podigla je πator ispred svojekuÊe u dvoriπtu, postavila stolce i pripremila ukusno osvje-æenje. Postavila je stol za pastora nasred πatora.

Pastor je bio iznenaen kad je vidio mnoπtvo ljudi kojega je Ëekalo kad je u petak uveËer doπao na prouËavanje.Kad je prouËavanje zavrπilo, pastor je najavio da Êe i sljede-Êeg petka biti odræano takvo prouËavanje. Sada je Mercedesbila iznenaena. Ona je mislila da Êe prouËavanje Biblije bitisamo tijekom jedne veËeri.

Kako su se biblijska prouËavanja odvijala, broj prisutnihljudi je rastao. BuduÊi da u njezinom gradu nije postojalaadventistiËka crkva, Mercedes je od svojega doma napravilakuÊnu crkvu, u kojoj su njezini susjedi mogli subotom slavitiBoga. Tijekom tih prouËavanja πesnaestero ljudi bilo je krπ-teno. Mercedes je pomogla da se, godinu dana kasnije, osnujeprva adventistiËka crkva u tom gradu.

Ali ona je æeljela Ëiniti joπ viπe za Boga. Æeljela je doprijetis Radosnom vijeπÊu do pripadnika svojeg naroda Maja. Po-stala je pionirka adventistiËke misije u svijetu, misionarkakoja osniva crkve u podruËjima u kojima ih nema. Mercedesdanas vodi rastuÊu crkvu naroda Maja u glavnom gradu Be-lizea, Belmopanu.

“To je naËin na koji sam ja ukljuËena u misijsko djelo.Volim ovaj poziv. To je neπto Ëemu je posveÊen moj cjelokupniæivot, i ja sam u tome sretna.”

(Pogledajte kratak film na YouTubeu o Mercedes: bit.ly/mer-cedes-ruiz)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Belize ima najmanju gustoÊu naseljenosti u Srednjoj Ame-rici, sa samo petnaest ljudi po kvadratnom kilometru.


u U praπumama Belizea nalazi se viπe od pet stotina vrstaorhideja.

u Crni majmuni urlikavci, koji æive u Belizeu, spadaju udeset najglasnijih æivotinja na svijetu.

u Indijski orah raste u πumama u Belizeu. On raste kaosjeme voÊa koje se zove indijska jabuka. Ona je jestiva,ali njezina kora je otrovna i mora se oguliti prije jela.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


10. veljaËe

Odgovor nasupruginu molitvu

Belize

Prvi put kada je Olga Chee (39) upitala svojega suprugaJohnnyja (70) æeli li iÊi s njom u adventistiËku crkvu, on jekratko odgovorio: “IÊi Êu s tobom u bilo koju crkvu, osim utu!” Johnny je smatrao da je adventistiËka crkva sljedba, od-bivπi i drugi Olgin poziv nekoliko tjedana kasnije.

Olga i Johnny traæili su crkvu u koju bi odlazili u male-nom gradiÊu Orannge Walk od 15.000 stanovnika, koji senalazi u Belizeu, u Srednjoj Americi. Nijedno od njih dvojenije bilo posebno religiozno, ali Olga je bila preplavljena æe-ljom da ide u crkvu. Ovaj braËni par je s prijateljima bionekoliko puta u nekoj konzervativnoj crkvi koja je svetkovalanedjelju, ali neπto im se nije svialo.

“Kad god bismo iziπli iz crkve, naπi æivoti bi ostajali postarom, nepromijenjeni. Provodili smo veËeri u kockanju sprijateljima, a moj suprug je pio. Ja sam osjeÊala prazninukoju nisam razumijevala.”

U kuÊi pored njihove æivio je jedan adventistiËki braËnipar. Æena bi Ëesto dolazila do ograde i razgovarala s Olgom.Pozvala je nekoliko puta Olgu i njezino troje djece u crkvu.

Na kraju je Olga zavrπila u liberalnoj crkvi koja svetkujenedjelju, a Johnny je tamo zavolio vjernike. Odlazili su u tucrkvu sljedeÊih pet godina.

A onda su Olga i Johnny poËeli ponovno osjeÊati da unjihovim æivotima neπto nedostaje. Traæili su u molitvi od Bogada im pomogne.

Nekoliko dana kasnije, neki roak je nazvao Johnnyja izatraæio pomoÊ od njega oko restorana picerije, u drugomdijelu dræave.


Kad je Johnny otiπao, Olga se molila Bogu: “Boæe, ako jeTvoja volja da se preselimo, molim Te, daj mi znak. Neka tajznak bude, da iz kuÊe ne moram niπta nositi, osim djece iodjeÊe koja je na meni.” O ovoj molitvi nikome nije govorila.

Proπla su Ëetiri tjedna, i Johnny je pozvao Olgu da jojpriopÊi kako se djeca i ona trebaju preseliti.

“Ne brini se, imat Êeπ sve: dom, djecu i namjeπtaj u kuÊi.”Ovo je zvuËalo kao odgovor na njezinu molitvu, tako da

se Olga s djecom preselila. Pronaπla je molitveni dom koji jepripadao istoj crkvi kao u gradu u kojem je ranije bila. Bib-lijski redak na ulazu u crkvu privukao je njezinu pozornost:“Danas kad Ëujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao uonoj pobuni...” (Hebrejima 3,15)

Olga je Ëitala taj redak svake nedjelje sljedeÊih πest mje-seci. Nakon tog vremena Johnny je zavrπio svoj posao, i obi-telj se ponovno vratila u Orange Walk. Olga i Johnny su sevratili u svoju staru crkvu, ali neπto nije bilo u redu.

Jednog jutra Olga je ukljuËila radio i Ëula program ad-ventistiËkog evanelista Douga Batchelora koji je govorio osuboti kao danu za proslavljanje Boga.

“Iz nekog razloga moje srce je ustreptalo dok je on govo-rio, a zatim sam se sjetila retka iz Biblije koji kaæe da, kadËujete Boæji poziv, ne trebate Ëekati da vam srce odrveni.Znala sam da se trebam odluËiti.”

Olga je pronaπla Johnnyja u restoranu, kojeg je nedavnootvorio, i istog trenutka ga upitala: “©to misliπ o suboti?”

Johnny je ljutito povikao na nju: “Ne æelim iπta Ëuti osuboti! Dan odmora moæe biti srijeda, petak ili bilo koji drugidan. To uopÊe nije vaæno.”

Olga je odgovorila: “Ako Êemo se oko toga svaati, takavduh sigurno nije od Boga. Ostavimo to zasad.”

Tog poslijepodneva, dok je joπ bila u restoranu, Olga jekleknula da se pomoli Bogu: “Boæe, ako je Tvoja volja dadræim subotu, uËini da moj suprug doe sa mnom u crkvu.Ti si stvorio obitelj, i ne æeliπ je rastavljati.”


Te veËeri Olga je otiπla u krevet u devet sati. Kad je tije-kom noÊi ustala da bi otiπla u kupaonicu, primijetila je daJohnny sjedi pred upaljenim kompjutorom s otvorenom Bib-lijom na stolu. Traæio je neπto. Nije joj rekao niti rijeË, aOlga se vratila natrag u krevet.

Ujutro, kad se Olga probudila i poËela se spremati da biotiπla na posao, Johnny joj se obratio: “Znaπ πto? Potpunosam uvjeren da trebamo slaviti Boga subotom.”

Olga je bila iznenaena! Traæila je od svojega supruga dajoj kaæe zbog Ëega je promijenio miπljenje. Rekao joj je da je,kad je otiπla u krevet, upalio televizor i naiπao na programkoji je vodio Doug Batchelor.

On je propovijedao o Deset zapovijedi i tome kako su ljudizavedeni pogreπnim shvaÊanjem Ëetvrte zapovijedi. To ga jepotaklo da dublje istraæuje Bibliju.

Olga i Johnny su veÊ prve subote otiπli u adventistiËkucrkvu — i nikada viπe se nisu okrenuli natrag.

(Pogledajte kratak video o Olgi i Johnnyju na YouTubeu.bit.ly/olga-chee i bit.ly/johnny-chee)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Belizejska kuhinja je mjeπavina razliËitih kultura u toj ze-mlji. SliËna je meksiËkoj, srednjoameriËkoj, jamajËanskoji anglokaripskoj.

u Nacionalni cvijet Belizea je crna orhideja, a nacionalnaptica je tukan.

u Viπe od Ëetiri stotine razliËitih vrsta riba æivi u tristo kilo-metara dugom koraljnom grebenu.

u Belize ima jedini rezervat jaguara na svijetu, poznatomkao utoËiπte za divlje æivotinje Cockscomb Basin.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


17. veljaËe 2018.

Hrana kojanije ustajala

Belize

Sadie McKenzie (63) se brinula πto Êe reÊi njezin suprugMarcus kad sazna da se æeli krstiti na evaneoskom nizupredavanja u Belizeu.

Iπla je na taj niz predavanja svake veËeri, ali Marcus jeodbijao poÊi s njom. Znala je da se njemu neÊe svidjeti nje-zina odluka, jer to znaËi da treba prestati s plesom, zabavamai pijenjem alkohola.

Sadie je Ëekala do Ëetvrtka uveËer, dva dana prije svojegakrπtenja, da iznese muæu svoju odluku. »ekala je pravitrenutak za objavu novosti. U krevetu bi Marcus svake veËeriispruæio ruku i Sadie bi naslonila glavu na njegovu ruku.»ekala je takav trenutak zajedniËkog leæanja u krevetu, prijenego πto mu bude iznijela novost.

“Krstit Êu se u subotu,” rekla je tiho.Marcus je istog trenutka povukao svoju ruku, a lice mu

se naboralo od bijesa.“Napustit Êu te. Ako se krstiπ, morat Êeπ æivjeti s adven-

tistima,” rekao je.Neko vrijeme je gunao, dok je Sadie sluπala, a onda je

rekla: “Ako me napustiπ, Bog Êe uËiniti da budem sretna ibez tebe.”

Marcus nije niπta odgovorio, samo se okrenuo i zaspao.SljedeÊeg dana Marcus je gunao o kuπnjama s kojima

Êe se suoËiti ako Sadie postane adventistica. “Ne æelim jestiustajalu hranu subotom, ne æelim jesti hranu koja je prav-ljena petkom.”

“Ako neÊeπ jesti ustajalu hranu, napravit Êu takvu kojamoæe stajati duæe,” odgovorila je Sadie.


Taj odgovor ga nije zadovoljio. “Ako budeπ ustrajala u to-me, pretuÊi Êu te sljedeÊi put kad te vidim.”

Sadie je bila uplaπena i zatraæila je od ljudi s evaneoskihpredavanja da se mole za nju. Ona se takoer molila za bo-æansku zaπtitu.

Marcus nije bio kod kuÊe kad se vratila sa svojega krπte-nja u subotu, ali njezino je srce poËelo ubrzano kucati kadje uπao u kuÊu na prednjim vratima. Bila je sigurna da Êeje tuÊi. Umjesto nasilja, Marcus ju je zagrlio i rekao: “ZnaËi,sad si nova æena.” Brzo je dodao: “Ja nikada neÊu otiÊi uadventistiËku crkvu, dokle god sam æiv.”

“To je tvoj izbor,” odgovorila je Sadie. “Bog svakome dajemoguÊnost da izabere πto Êe Ëiniti, ali kad doeπ na krajputa, nemoj mene kriviti. Ja sam ti pokazala kojim putomtreba iÊi.”

Æivot se nakon njezinog krπtenja koliko-toliko vratio u sva-kodnevicu, osim πto se Marcus æalio zbog subotnjih obroka.Æelio je da Sadie kuha za njega subotom. Optuæivao ju je daga ne poπtuje. Odbijao je jesti hranu koju mu je ona pri-premala, i odlazio je u bar koji se nalazio preko puta adven-tistiËke crkve da bi tamo jeo. On je tamo i pio, dok je onabila u crkvi. Kad bi prolazila pored bara na svojem povratkukuÊi, pozdravljao se s njom u vidno pripitom stanju.

Sadie se molila Bogu da takne srce njezinog supruga. Po-Ëela je pripremati njegovu najljepπu odjeÊu svakog petka, dabi imao za obuÊi neπto lijepo ako bi ikada krenuo s njom ucrkvu.

Jednog petka Marcus je pristao poÊi s njom u crkvu slje-deÊeg dana. Ali te veËeri otiπao je u kino, pa u bar.

Nedugo nakon njegovog povratka kuÊi, snaæan potres jeuzdrmao kuÊu. Marcus se preplaπio i pao na pod. Povikaoje: “Boæe, poπtedi moj æivot i daj mi joπ jednu priliku.”

Sadie je oπtro odgovorila svojem suprugu: “Kao πto potresdoe, a nitko nije znao da dolazi, tako Êe i Isus doÊi, a tineÊeπ biti spreman.”


KuÊa se tresla, Ëinilo se, Ëitavu vjeËnost, a Marcus je pla-kao sve vrijeme. Neki susjed ga je vidio kroz otvorena vratakuÊe kako plaËe.

Kad je potres prestao, Marcus se poËeo predomiπljati.“NeÊu iÊi u crkvu, jer Êe ljudi reÊi da sam doπao zbog

potresa.”“Nemoj se brinuti za ono πto ljudi misle. Mnogi ljudi neÊe

biti na Nebu zato πto su se brinuli o onome πto drugi ljudimisle o njima.”

Kratko vrijeme nakon toga u njihovom selu odræavao seevaneoski niz predavanja, i Sadie je pozvala svojega supru-ga da doe. Ali on je odluËio iÊi u bar i piti. SljedeÊe noÊiopet je bio pijan. TreÊe veËeri mu je rekla: “Ako odeπ sa svo-jim prijateljima umjesto sa mnom, to znaËi da njih viπe voliπod mene. Ako je to tvoja odluka, moæeπ ostati s njima.”

Marcus je otiπao na predavanje i iziπao naprijed pred pro-povjedaonicu kad je bio upuÊen poziv. Sadie se nije usui-vala nadati da Êe biti krπten, sve dok ga nije vidjela da izlaziiz vode. “Plakala sam i nisam mogla vjerovati,” rekla je.

Sadie i Marcus su postali vjerni voe crkve u Belizeu.Sadie koja sada ima πezdeset i tri godine, vodila je dosadπest evaneoskih nizova predavanja, koja su zavrπila s viπeod pedeset krπtenja. Joπ stotine drugih ljudi je doπlo u crkvuposredstvom njezinog i Marcusovog utjecaja.

Dio darova trinaeste subote 2015. godine bio je upotrije-bljen da se u Belizeu izgradi kamp u kojem adventistiËkacrkva moæe odræavati redovna evaneoska predavanja. Hvalavam πto svojim misijskim darivanjima podupirete aktivnostiKrπÊanske adventistiËke crkve.

(ProËitajte Sadieinu priËu u Vijestima iz svijeta za djecu, ilije preuzmite s interneta: bit.ly/childrensmission; pogledajte ikratki Sadiein video bit.ly/sadie-mckenzie).


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Viπe od polovine stanovniπtva Belizea govori dva jezika, aveliki dio Ëak i viπe jezika.

u Gospodarstvo Belizea ovisi o izvozu nafte i poljoprivrednihproizvoda poput πeÊera ili banana, iako i turizam ubrzanonapreduje.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


24. veljaËe 2018.

Druga prilikaMeksiko

PoËeo sam piti nakon πto sam se oæenio, kad sam imaosvega dvadeset godina. A zatim sam poËeo i puπiti. Ubrzosam postao alkoholiËar i ovisnik o duhanu. Volio sam odla-ziti na zabave.

Moja supruga je bila krπtena nakon πto je pohaala nizevaneoskih predavanja koja je dræao pastor Richard Perezu adventistiËkoj crkvi u blizini naπeg doma, u meksiËkoj dr-æavi Tabasco. Meutim, ja sam dvaput odbijao da budem kr-πten.

Moj æivotni stil poËeo mi je praviti zdravstvene probleme,te su me nakon trinaest godina poËela boljeti lea. Odlaziosam u mjesne zdravstvene ustanove, gdje su mi davali lije-kove koji mi nisu pomogli. Tako sam otiπao i u JugoistoËnuadventistiËku bolnicu. LijeËnici su mi uËinili razliËite pregle-de, ali nisu mogli naÊi uzrok mojih bolova. Bol u leima sepojaËavala, i ja sam dobio visoku temperaturu.

»etvrtog dana mojeg leæanja u krevetu doπao me je po-sjetiti bolniËki kapelan. To je bio pastor Richard Perez. Odmahme je prepoznao i pozdravio po imenu.

“Ovo je vrijeme kad ti je potreban Bog,” rekao je.Uzeo je gitaru i otpjevao dvije pjesme. Nakon toga mi je

Ëitao iz Biblije. U tom trenutku shvatio sam da me Bog doistavoli.

Prije nego πto je otiπao, pastor je zamolio sestre koje suse brinule o meni da budu uz mene u subotu i da mi govoreo Bogu, πto su one i uËinile.

OsjeÊao sam se uæasno. Bol je bila nepodnoπljiva, a tem-peratura je i dalje bila visoka.


Sedmog dana je lijeËnik uπao u moju bolniËku sobu sazabrinutim izrazom na licu. Rekao mi je da trebamo popriËatinasamo, tako da sam zamolio svoju suprugu da izie iz so-be.

“Vi imate sve simptome side. Da bismo bili sigurni, po-duzet Êemo dodatna ispitivanja.”

LijeËnik je otiπao, a moja supruga se vratila. Pitala me jeπto se dogodilo. Nisam joj mogao odgovoriti, jer ni sâm ni-sam bio siguran. Znao sam da sam æivio loπe, i moæda je tobio razlog moje bolesti.

Tada sam se sjetio rijeËi pastora: “Ovo je vrijeme u kojemti je potreban Bog.”

Zamolio sam suprugu da izie iz sobe jer sam se æeliopomoliti nasamo. Molio sam se i plakao. Molio sam Boga zadrugu priliku i da mi pomogne da nemam sidu.

Nakon nekog vremena lijeËnik se vratio u sobu.“Imam dobre i loπe vijesti,” rekao je. “Dobre vijesti su da

nemate sidu, a loπe vijesti su da doista ne znam πto vam je.”Znao sam da je Bog odgovorio na moju molitvu, jer su

rezultati ispitivanja bili negativni.Druga dodatna ispitivanja pokazala su da imam pleuralni

izljev, nagomilanu tekuÊinu izmeu pluÊnog tkiva i grudnogkoπa. LijeËnik je ubacio cjevËice za ispuπtanje tekuÊine, i re-kao da bih mogao otiÊi kuÊi za pet dana.

Ali nakon pet dana i dalje sam se osjeÊao loπe. Joπ jednododatno ispitivanje otkrilo je da imam tumor.

“Moram vas upozoriti,” rekao je lijeËnik, “samo vam Ëudomoæe pomoÊi.”

Hitna operacija zakazana je za sljedeÊi dan. Molio sam seponovno. Molio sam Boga da izbavi moj uludo utroπeni æivot.

Na dan operacije molio sam se u kirurπkoj dvorani dok jeanestezija polako djelovala. “Boæe, ako me ostaviπ u æivotu,krstit Êu se i predat Êu svoj æivot u Tvoje ruke.”

Operacija je trajala πest sati. Kad sam se probudio, biosam u bolniËkoj sobi. Moja supruga i kÊeri Ëekale su da se


probudim kako bi razgovarale sa mnom. Bio sam uvjeren dami je Bog dao drugu priliku.

Nakon dvadeset i jednog dana konaËno sam iziπao izbolnice. Tri tjedna nakon toga u crkvi se odræavao niz evan-eoskih predavanja, i ja sam bio krπten. Sada sluæim kaodomar i glavni akon u crkvi.

Hvala Bogu πto ljudima daje drugu priliku! Sluæit Êu Mudo kraja svojega æivota.

Dio darova trinaeste subote ovog tromjeseËja bit Êe upo-trijebljen za izgradnju novog odjela JugoistoËne adventistiËkebolnice u Villahermosi u Meksiku, koja Êe time proπiriti po-druËje zdravstvenih usluga namijenjenih graanstvu. Hvalavam πto pruæate podrπku misijskim aktivnostima KrπÊanskeadventistiËke crkve u svijetu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Misijski izazovi

u U Meksiku æivi 123 milijuna ljudi.u Poluotok na zapadu Meksika zove se Baja California. To

je najveÊi poluotok na svijetu. Na njemu raste viπe odstotinu i dvadeset vrsta kaktusa.

u Grb Meksika prikazuje orla koji stoji na kaktusu i dræizmiju u kljunu. Legenda kaæe da su Azteci osnovali i sa-gradili svoj glavni grad Tenochtitlan (danaπnji Mexico City)na mjestu gdje su vidjeli orla kako sjedi na kaktusu ijede zmiju.

u Meksiko je najveÊa zemlja na svijetu u kojoj se govori πpa-njolski jezik.

u Meksiko je najveÊi proizvoaË srebra na svijetu.u Meksiko proizvodi najviπe automobila od bilo koje zemlje

Sjeverne Amerike.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


3. oæujka 2018.

Iznenaenja s BogomMeksiko

Æivot Laure del Carmen Flores Dias (23) u Meksiku bioje ispunjen iznenaenjima.

Kad je imala deset godina, otiπla je k prijateljima oËekujuÊiveliki broj djece na kuÊnoj zabavi. Umjesto toga, doËekala juje mala skupina koja je prouËavala Bibliju. Zavoljela je bib-lijska prouËavanja i pohaala ih godinu dana. Zatim je na-stavila odlaziti u adventistiËku crkvu subotom.

Kad je traæila da bude krπtena, nakon πto je u crkvi odr-æan evaneoski niz predavanja, vjernici crkve su joj odgovo-rili izgovorima. Rekli su da je bilo potrebno da joπ prouËavaBibliju, da njezini roditelji nisu adventisti te da ima tek je-danaest godina. Na kraju je ipak nakon nekog vremena bilakrπtena.

Kada je Laura zavrπila srednju πkolu, æeljela je pohaatiadventistiËko sveuËiliπte, ali nije imala novca da pokrije tro-πkove πkolarine. Njezina æelja da stjeËe obrazovanje od ad-ventistiËkih profesora je samo rasla, kad joj je pastor rekaoda adventistiËka sveuËiliπta nude biblijske predmete. PoËelaje sanjati da postane biblijska uËiteljica.

Laura se dogovorila s Bogom. Molila se: “Ako mi dopustiπda studiram na adventistiËkom sveuËiliπtu, postat Êu profe-sorica biblijskih predmeta u srednjoj πkoli. A ako ne budemiπla na studije, zaposlit Êu se odmah i udati se, a studiratÊu kasnije.”

Bog je odgovorio na njezinu molitvu tako da treba nastavitisvoje obrazovanje. Bila je prihvaÊena na jednom adventistiË-kom sveuËiliπtu, iako nije imala novca da pokrije niti cijeliprvi semestar. Da bi zaradila novac za πkolovanje, radila je


kao kuÊna pomoÊnica. SljedeÊeg semestra imala je plaÊenupunu πkolarinu. »etiri godine kasnije stekla je diplomu spodruËja obiteljskih odnosa, i bila je bez ikakvih dugova pre-ma sveuËiliπtu.

Uvidjevπi kako je Bog odgovorio na njezinu molitvu, od-luËila je odræati svoj dio obeÊanja, da postane profesoricabiblijskih predmeta u srednjoj πkoli. Ali najprije je trebalasteÊi tu diplomu, i ponovno nije imala novca za πkolarinu.

Laura je poslala pisma u kojima je traæila stipendiju nadva sveuËiliπta. Oba sveuËiliπta su joj odgovorila da bi tre-bala raditi kao literarna evanelistica kako bi mogla platitisvoje troπkove. Nije se bojala posla, veÊ je htjela dobiti znakod Boga — koje sveuËiliπte bi trebala izabrati. Znala je da jeteπko naÊi posao koji bi pokrio sve troπkove, tako da se mo-lila: “IÊi Êu na sveuËiliπte u kojem mogu dobiti i posao.

»etiri dana nakon πto je diplomirala i razmiπljala kako igdje Êe nastaviti studije, dobila je pismo od AdventistiËkogsveuËiliπta Navojoa, u kojem je pisalo: “Imamo posao za te-be, moæeπ se upisati kad god to æeliπ.”

Laura nije imala novca da plati putne troπkove do sve-uËiliπta. Kad su njezini kolege studenti vidjeli njezinu Ëvrstuæelju, skupili su dovoljno novca da joj pokriju putne troπkove.

Laura je danas diplomirana studentica SveuËiliπta Navo-joa i raduje se πto Êe moÊi predavati biblijske predmete sred-njoπkolcima.

Njezin omiljeni biblijski redak je: “Blago Ëovjeku koji odo-lijeva kuπnji, jer Êe, kad se pokaæe prokuπanim, primiti vije-nac — æivot koji je Bog obeÊao onima koji ga ljube!” (Jakov1,12)

“Kao mladi ljudi, imamo puno kuπnji. Ipak, uvijek ih mo-æemo prebroditi uz Boæju pomoÊ. Onima koji vole Boga, OnÊe dati sposobnost da pobijede kuπnje.”

Laurin æivot je bio ispunjen iznenaenjima, i ona voli πtoje to tako. Njezin savjet studentima koji nemaju novca zaadventistiËko obrazovanje jest da se oslone na Boga.


“Bog je vlasnik svega. On Êe vam osigurati sve, a ne samoono πto vam je potrebno. On Êe vam dati mnogo viπe akoimate povjerenje u Njega.”

Dio darova trinaeste subote ovog tromjeseËja bit Êe upo-trijebljen za proπirenje adventistiËke bolnice u Laurinom ro-dnom gradu Villahermosa. To Êe omoguÊiti pruæanje novihzdravstvenih usluga potrebitima. Hvala vam πto svojim daro-vima podupirete misiju KrπÊanske adventistiËke crkve u svi-jetu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Najpoznatija meksiËka slikarica u dvadesetom stoljeÊu jeFrida Kahlo.

u Meksiko ima raznoliku klimu, od tropske do pustinjske.u NajveÊi planinski vrh u Meksiku je vulkan Pico Orizaba,

visok 5.636 metara. Taj vrh je treÊi po visini u SjevernojAmerici.

u Chitzen Itza je piramida naroda Maja, dio svjetske kul-turne baπtine, koju svake godine posjeti viπe od milijunljudi.

u U Meksiku æive jaguari, pume i velike iguane. U praπu-mama na jugu Meksika moæete naiÊi na razliËite vrste gmi-zavaca, majmuna i πarenih ptica poput papagaja. U oce-anima na obali Yucatana ponekad se mogu vidjeti kitovi,raæe i morske krave.

u Meksikanci doæivljavaju sport vrlo ozbiljno. U drevnim vre-menima su poraæeni u obrednim igrama s loptom bivaliubijeni. U nekim opasnim sportovima, poput borbe s bi-kovima i rodeu (koji je izmiπljen u Meksiku), natjecateljiËesto dovode svoje æivote u opasnost.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


10. oæujka 2018.

Straπni pasTrinidad i Tobago

Desetine studenata s Juænokaripskog sveuËiliπta u Trini-dadu i Tobagu svakog ljeta prodaju knjige od vrata do vrata,kako bi platili svoje troπkove studiranja. Mnogi meu njimarade na Karibima; ali ja sam se pridruæila skupini od dese-tero studenata koji su odletjeli za Kanadu.

Doπla sam u grad Ponoka, koji se nalazi u pokrajini Al-berta, i bila udruæena sa studentom iz Rumunjske koji jeslabo govorio engleski. Svatko od nas je jednog kiπnog petkauzeo jednu stranu ulice. Nakon nekoliko sati mogla sam vi-djeti razoËaranje u njegovom pogledu.

“Treba li ti pomoÊ?” pitala sam ga dok smo se kretaliprema posljednjem dijelu ulice za taj dan.

Klimnuo je glavom. Pomolili smo se i krenuli da zavrπimoulicu.

U prvoj kuÊi Ëovjek je zalupio vrata pred licem mojeg ru-munjskog prijatelja. Iz nekog razloga taj mi se prizor uËiniosmijeπnim, ali sam primijetila koliko je moj prijatelj tuænoizgledao, pa sam se ispriËala i rekla: “Hajde da obiemo je-dna vrata zajedno.”

Otiπli smo na njegovu stranu ulice, pomolili se i pribliæilise vratima. Pokucala sam na vrata i odmah dobila odgovor:æestoko lajanje malog psa. Vlasnici pasa obiËno ne vole kadnjihovi ljubimci glasno laju, i obiËno odbijaju kupiti knjigu.Æena koja je otvorila vrata vjerojatno nije izgledala sretno πtonas vidi. Zapuπteni psiÊ kod njezinih nogu takoer nije biosretan, i nastavio je lajati.

Pokuπala sam ne obraÊati pozornost na psa i pruæila samzdravstvenu knjigu Biljke koje lijeËe. Dok sam govorila, osje-


tila sam da Êe me ta æena odbiti, jer njezin pas nikako nijeprestajao lajati. Obratila sam se psu: “Maleni »upavko, πtose to dogaa? Zaπto praviπ toliku buku? Je li to zato πtosam strankinja?”

Æena me istog trenutka upitala jesam li ranije bila u nje-zinom domu. To pitanje me je zbunilo. “Ne,” rekla sam. “Nika-da ranije nisam bila u ovoj kuÊi.” “Kako onda znate za »upav-ka?” upitala me je.

Rekla sam joj da ne poznajem njezinog psa. Æena nas jepozvala da uemo unutra. “»upavko je bilo ime mojeg pret-hodnog psa, koji je uginuo baπ na mjestu na kojem stojite.”

Njezine rijeËi su me iznenadile. Izrazila sam æaljenje zbognjezinog gubitka. Æena nas je pitala πto to radimo po kiπi.Nasmijeπila sam se i iz torbe izvadila knjigu Mir iznad oluje,jedno od izdanja knjige Ellen G. White, Put Kristu. Iznijelasam joj nekoliko podataka o toj jedinstvenoj knjizi.

Baπ kad se æena pripremala da me pita za cijenu knjige,doπao je njezin suprug. Okrenula sam se prema njemu i re-kla: “Dobar dan, gospodine, kako ste? Ja se zovem Shanelle.Kako se vi zovete?”

“John,” odgovorio je Ëovjek. “Ma, nije valjda,” odgovorilasam. “Zaπto ne?” upitala me je gospoa. “To je ime mojegaoca,” odgovorila sam. Æena me je zagrlila i upitala odaklesam. Kad sam joj rekla da sam s otoka Santa Lucia, briznulaje u plaË. “IÊi Êemo na Santa Luciju na naπ sljedeÊi odmor.”Traæila je da joj malo priËam o otoku, dok je pogledom tra-æila novËanik.

“ObiËno ne razgovaram s prodavaËima koji dolaze na mojkuÊni prag, ali ti si vjerojatno moj aneo. Nazvala si mojegapsa po imenu, potjeËeπ s otoka na koji uskoro namjeravamootiÊi, i ime tvojega oca je isto kao i mojeg supruga. Uz to,imaπ ugodan izraz lica. Jesi li sigurna da nisi moj aneo?”

Nasmijeπila sam se i rekla da sam potpuno sigurna dasam samo Shanelle. Æena je kupila obje knjige i zatraæila dase potpiπem na njima. Pored svojeg imena na knjizi Mir iz-


nad oluje dodala sam kratko Boæje obeÊanje. Æena je privilaknjigu na svoje grudi.

Dok smo napuπtali kuÊu, moj rumunjski partner je biozadivljen i rekao je: “Shanelle, kako si to uËinila? Bila je narubu da nas odbije i zatvori vrata, a umjesto toga prodala sijoj dvije knjige. “

Pruæivπi mu novac, rekla sam: “Bog je to uËinio.” Dok smoodlazili niz ulicu, æena je iziπla iz svojega dvoriπta i povikalaza nama: “I dalje mislim da si ti aneo! Hvala vam za oveprekrasne knjige. Kad ih proËitam, dat Êu ih mojoj kÊeri.”

Bila sam toliko sretna πto sam mogla uputiti nekoga naBoga. Moj cilj za taj dan je bio ispunjen. Dotaknula sam je-dan æivot u Boæje ime.

Shanelle Octave je na zavrπnoj godini studija raËunovod-stva na SveuËiliπtu u Trinidadu i Tobagu. Dio darova trina-este subote ovoga tromjeseËja bit Êe upotrijebljen za izgra-dnju crkvene zgrade na sveuËiliπnom imanju. Hvala vam πtopodupirete poslanje KrπÊanske adventistiËke crkve.

Zanimljivosti

u Tri od pet najljuÊih vrsta ljutih papriËica na svijetu po-tjeËu s Trinidada: moruga, daglah i πkorpija s Trinidada.

u Butch T, najveÊi komad koraljnog grebena veliËine 3 x 5metara nalazi se u Speysideu u Tobagu.

u 2006. godine Trinidad i Tobago je postala najmanja dr-æava koja se natjecala za svjetsko prvenstvo u nogometu.

u LijeËnik Joseph Lennox Pawan s Trinidada otkrio je pre-noπenje virusa bjesnoÊe sa πiπmiπa na Ëovjeka, 1933. go-dine, πto je dovelo do razvoja vakcine protiv tog virusa.

u Trinidad i Tobago je jedina dræava Ëiji je glavni grad na-zvan po nekoj drugoj dræavi — Port of Spain (©panjolskaluka).

u Glazba kalipso, skupine glazbenika s ËeliËnim bubnjevi-ma i ples limbo potjeËu s Trinidada i Tobaga.


17. oæujka 2018.

©ivanje za IsusaJamajka

Mavis nije bila sigurna πto da radi s visokodohodovnimkrojaËkim poslom svojega supruga, kad je prije desetak go-dina inenada preminuo.

Njezin suprug je osnovao tri uspjeπna krojaËka salona naJamajci, ukljuËujuÊi i prodaju po povoljnim cijenama, naËemu je radilo dvadeset i petero djelatnika u trgovaËkom cen-tru u glavnom gradu te otoËne dræave, u Kingstonu.

Shvativπi da je na vaænoj æivotnoj prekretnici, Mavis jeodluËila nastaviti voditi posao sama.

Deset godina kasnije Mavis je ponovno bila na æivotnojprekretnici. Æeljela je biti krπtena u KrπÊanskoj adventistiË-koj crkvi, a subota je bila njezin dan s najviπe posla. Iskrenose molila Bogu za pomoÊ i mudrost πto da Ëini.

Mavis je neko vrijeme odlazila u crkvu koja je svetkovalanedjelju, a onda je doznala za adventistiËku crkvu od nekihadventistiËkih prijatelja. Ali nije znala da se Ëetvrta zapovi-jed, “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni”, odnosi na danaπnjevrijeme i na sve krπÊane.

Sve se poËelo mijenjati nakon πto je neki obiteljski prija-telj pozvao Mavis na tjedan prouËavanja Biblije. Prijatelj, vla-snik jedne radionice, nekada se molio i redovito prouËavao snjezinim suprugom, prije nego πto je preminuo. Mavis je ta-da odbijala njegove pozive da doe u crkvu, govoreÊi da jepreviπe zauzeta. Ali sad ju je pozvao na prouËavanje Biblijeu malu skupinu, nazivajuÊi je svakog tjedna i podsjeÊajuÊije da doe.

Mavis je bila zaËuena otkriÊem koliko je malo poznavalaBibliju. “»itanjem Biblije sve se odjednom poËelo otvarati


preda mnom. Na jednom sastanku male skupine izjavila samkako nisam znala da su sve te mnogobrojne teme zabiljeæeneu Bibliji.

Pored istine o suboti, nije znala hoÊe li Isus uskoro doÊii povesti pravednike u svoje kraljevstvo. Bila je zadivljena bib-lijskim opisom Nove Zemlje.

“©to mi je viπe postajalo jasno, viπe sam æeljela otkrivati.”Ipak, nastavila je voditi svoje krojaËke salone i subotom. Aonda je jedne veËeri, dok se vozila kuÊi nakon sastanka ma-le skupine, osjetila kao da joj se obraÊa neki glas: “Moæeπbjeæati, ali se ne moæeπ sakriti.”

Mavis se poËela iskreno moliti u vezi sa subotom.“Nisam potpuno prihvaÊala ono πto sam upoznavala. Vje-

rujem da mi je Gospodin rekao da sam bjeæala od Njega, alida se ne mogu skriti, bez obzira πto se dogaalo.”

U prosincu 2016. godine donijela je odluku. Postavila jena vratima svoja tri salona natpis na kojem je pisalo: “Odsedmog sijeËnja krojaËki saloni Spencer Êe biti zatvoreni su-botom. Saloni Êe biti otvoreni nedjeljom.”

Mavis je bila krπtena sedmog sijeËnja. Nekoliko kupacase bunilo zbog zatvaranja salona.

“Kako moæete to uËiniti? Subota je najpogodniji dan zatrgovanje. Zaπto ne radite subotom?” pitali su.

Mavis je strpljivo odgovarala: “Moj nebeski Otac mi kaæeda sve pripada Njemu, i zato Mu ne predstavlja nikakav pro-blem da mi pruæi onoliko koliko mi je potrebno.

Iako su njezini saloni bili zatvoreni subotom, posao je po-Ëeo napredovati. Kupci su mahom odobravali njezin rad ne-djeljom. Velike guæve u trgovaËkom centru u kojem se nalazinjezin najveÊi salon, Ëesto su dovodile do toga da se nijemoglo naÊi slobodno mjesto za parkiranje subotom. Ali ne-djeljom, kad je trgovaËki centar bio prazniji, prodaja njezinihproizvoda se poveÊala. Mnogim ljudima je odgovaralo da do-u nedjeljom. Svidjela im se zamisao da se ne moraju brinutiza parkirno mjesto.


ZnaËajnije i od samog novca bilo je to πto je Mavis steklanovu obitelj u crkvi. Ona Êe zauvijek pamtiti topao prijamna koji je naiπla kad je prvi put doπla u crkvu subotom.

“OsjeÊala sam se kao da se preda mnom otvaraju vrata.Svi su bili blagonakloni prema meni. Ljudi su bili ljubazni iugodni. Nikada u svojem æivotu nisam bila toliko sretna.”

Svakog jutra prije otvaranja njezinih salona, Mavis se moliBogu da blagoslovi njezine kupce, podari njezinom osobljusnagu i ljubav za dobre meusobne odnose. Nekada se nje-zino osoblje meusobno natjecalo i Ëesto svaalo, a danasse osjeÊa mir i jedinstvo.

Ona je pozvala i svoje zaposlenike da joj se pridruæe ubiblijskim prouËavanjima u okviru male skupine. Jedna oso-ba se veÊ priprema za krπtenje.

Kad je pitaju koji bi savjet dala poslovnim ljudima kojiæele svetkovati subotu, ona kaæe: “Nemate πto izgubiti: akosve predate Gospodinu, samo moæete dobiti.”

Njezin omiljeni biblijski redak je: “Sve mogu u onome kojimi daje snagu.” (Filipljanima 4,13)

“Usmjerite svoj pogled prema Isusu, jer On je izvor æivota.Bez Njega nemate niπta, a s Njim imate sve.” poruËuje Mavis.

(Pogledajte kratki video klip na YouTubeu bit.ly/mavis-spencer).

Zanimljivosti

u Jamajka je 1988. godine postala prva tropska dræava kojaje na zimske olimpijske igre poslala momËad u bobu.

u Na Jamajki se nalazi viπe od dvije stotine vrsta egzotiË-nih orhideja, od kojih su sedamdeset i tri autohtone.

u Luka Kingston je sedma po veliËini prirodna luka na svi-jetu.

u Jamajka je dræava iz koje potjeËe najbræi Ëovjek na svijetu,Usain Bolt.


24. oæujka 2018.

Bog me je usvojioJamajka

Odrastao sam u domu za napuπtenu djecu, i kad samimao πest godina usvojila me je obitelj koja je svetkovala ne-djelju. Kad sam imao sedamnaest godina, moji usvojitelji suumrli, i ja nisam imao sredstava za æivot. U oËajanju i usredpukog preæivljavanja poËeo sam traæiti svoje bioloπke rodite-lje.

Vratio sam se u dom, i tamo doznao ime svoje bioloπkemajke. Ali nitko mi nije æelio reÊi gdje ona æivi.

Otiπao sam u mjesnu vladinu organizaciju za pomoÊ siro-maπnima, koja radi na identifikaciji i svekolikoj pomoÊi soci-jalno ugroæenim osobama. Æena koja je tamo radila rekla mije da su moja majka i ostali Ëlanovi moje bioloπke obiteljibili na popisu ljudi koji su dobivali pomoÊ. Rekla je Ëak daje moj bioloπki brat bio u mojoj πkoli. Odbila je pruæiti midodatne podatke, navodeÊi razloge o njihovoj tajnosti. AliobeÊala je da Êe nazvati mojega brata i reÊi mu gdje me moæenaÊi, ako bude æelio.

Jednoga dana, dok sam gledao neku nogometnu utakmi-cu, jedan od profesora me je potapπao po ramenu i rekao:“Jesi li ti Raglan? Mi smo braÊa.”

Bio sam toliko sretan!Carl je bio sedam godina stariji od mene, i æelio me je

odvesti u svoj dom.Spremio sam ono malo stvari koje sam imao i preselio se

u svoj novi dom. Tamo sam prvi puta u svojem æivotu vidiosvoju majku. Bila je bolesna od neke mentalne bolesti, i iz-gledalo je da me ne prepoznaje. Ipak, bilo mi je drago πtosam je konaËno mogao upoznati.


Moj brat, vjernik KrπÊanske adventistiËke crkve, pozvaome je da poem s njim na bogosluæje.

Vjernici crkve su mi mnogo pomogli. Nisam dobro znaoËitati i pisati. PouËavali su me uz pomoÊ subotnjoπkolskebiblijske pouke. Pomogli su mi da se prijavim za ljetni biblij-ski teËaj na adventistiËkom sveuËiliπtu, gdje sam nauËio nakoji naËin mogu prouËavati Bibliju i svjedoËiti drugima.

Kad sam imao dvadeset i dvije godine, oæenio sam se iubrzo dobio dijete. Radio sam na benzinskoj crpki u turistiË-kom naselju Montego Bay.

U meuvremenu sam postao rukopoloæeni starjeπina iaktivni vjernik u crkvi. U to vrijeme su me crkveni voe pitalibih li æelio raditi na osnivanju odjeljka subotnje πkole useoskom predjelu u kojem je crkva nekada imala jako upo-riπte. Dijelili smo stare subotnjoπkolske pouke bivπim vjer-nicima i svjedoËili. Bili smo siromaπna crkva i nismo imalinovca. Stupili smo u dodir s pedesetero bivπih vjernika.

Kad sam imao trideset i πest godina, moj privatni æivotse poËeo raspadati. Razveo sam se i nakon nekog vremenaponovno oæenio. Nakon neslaganja s jednim crkvenim star-jeπinom iziπao sam iz crkve i prestao je pohaati, svetkujuÊisubotu u svojem domu.

Prije tri godine preselio sam se u glavni grad Jamajke,Kingston, otpoËevπi tamo neki posao s jednim partnerom.Moja supruga je ostala kod moje rodbine u drugom gradu,dok smo nas dvojica pokuπavali postaviti posao na noge.

Ali posao nam je propao, a moj partner i ja smo se po-svaali. Pokuπavao sam pronaÊi neki novi posao. Na krajusam izgubio sve, Ëak i dom u koji sam bio smjeπten, a ponosmi nije dopuπtao da se obratim supruzi i ostaloj rodbini izatraæim pomoÊ. SljedeÊa tri mjeseca spavao sam na ulici.

Jednog dana, dok sam tako razgovarao s nekim drugimbeskuÊnikom gdje bismo se mogli okupati, promijeniti odje-Êu i dobiti neku hranu, rekao mi je: “Idi u svratiπte DobriSamarijanac. Oni Êe ti dati hranu.


Ljudi koji su tamo radili bili su vrlo ljubazni. Dali su mida jedem i odjeÊu da se presvuËem. Ubrzo sam saznao da tuorganizaciju vodi KrπÊanska adventistiËka crkva. PoËeo samredovito dolaziti, osjeÊajuÊi potrebu da neËim uzvratim zadobro koje sam primao. Zato sam poËeo Ëistiti dvoriπte. Ubr-zo sam ponovno dolazio u crkvu i bio ponovno krπten.

Danas imam pedeset godina i radim kao domar u svrati-πtu Dobri Samarijanac. Imam svoj ured i prostorije za smje-πtaj. Pomirio sam se sa svojom drugom suprugom.

Na ulici sam nauËio da je dobro biti usvojen od straneljudi, ali iznad svega jedobro biti usvojen od nebeskog Oca.

Dio darova trinaeste subote 2015. godine bio je upotrije-bljen da se obnovi svratiπte Dobri Samarijanac u Kingstonuna Jamajci, kao i da se proπiri koliËina njihovih usluga uvo-enjem besplatne zdravstvene i stomatoloπke njege, namije-njene imovno ugroæenim osobama i beskuÊnicima.

Hvala vam πto pruæate podrπku svratiπtu Dobri Samari-janac kako bi mogli nastaviti svoje misijske aktivnosti i do-prijeti do ljudi poput Raglana.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zanimljivosti

u Oko jedna Ëetvrtina gospodarske aktivnosti Jamajke dolaziod turizma, s viπe od milijun stranih turista svake godine.

u Jamajka je najveÊi otok na Karibima, na kojemu se govoriengleski jezik, iako se veÊina ljudi sluæi jamajËanskim je-zikom patoa, engleskom obliku kreolskog jezika.

u Jamajka je stekla neovisnost od Velike Britanije 1962. go-dine, ostavπi dijelom Commonwealtha, tako da je kraljicaElizabeta II. formalna vladarica dræave.

u Protestanti Ëine 70% stanovniπtva Jamajke. AdventistiËkacrkva je druga po zastupljenosti. Od svakih devet stanov-nika Jamajke, jedan je adventist.


31. oæujka 2018.

Programtrinaeste subote

PoËetna pjesma: “Ljubav je sveti Boæji dar”, KrπÊanske himne,broj 4

Dobrodoπlica: Voditelj subotnje πkole

Molitva:Program: “Ketering za Krista”

Dar: Zamolite djecu da za vrijeme prilaganja dara pjevajupjesmu “U ruci sav svijet ima On” na πpanjolskom jeziku(preuzmite s: bit.ly/childrensmission)

Zavrπna pjesma: “U Kristu sam spaπen ja”, KrπÊanske himne,broj 169

Zavrπna molitva:

Sudionici: jedan voditelj te mladiÊ i djevojka koji Êe pred-staviti iskustvo. Sudionici ne moraju uËiti napamet svoje dije-love teksta, ali trebaju biti dovoljno upoznati s gradivom, takoda ne moraju Ëitati sve iz papira. Uvjeæbajte cjelokupni pro-gram, tako da se sudionici mogu osjeÊati ugodno i naglasitiono πto smatraju vaænim.

Ketering za Krista

Voditelj: Ovog tromjeseËja upoznali smo ljude iz Portorika,Meksika, Jamajke, Trinidada i Tobaga te iz Belizea — zemaljakoje saËinjavaju InterameriËku diviziju KrπÊanske adventisti-Ëke crkve. Danas Êemo upoznati mladi braËni par iz Belizea.Junior i Stephanie Roberts imaju tvrtku za ketering ili do-stavu prireenih jela u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke.


Kad su se krstili, oni su imali poslovnih problema, zbog Ëe-ga su promijenili svoj oblik poslovanja. Svojim korisnicimasu prestali posluæivati jastoge i æestoka piÊa, odbivπi unosneugovore za rad petkom uveËer i subotom. PoËnimo s pred-stavljanjem.

Junior: Ja imam dvadeset i osam godina.

Stephanie: Ja imam dvadeset i sedam godina.

Voditelj: Kako ste se upoznali?

Junior: Oboje smo radili u velikoj prehrambenoj tvrtki uKingstonu. Ja sam bio kuhar. Pravio sam jela od raËiÊa, ja-stoga i drugih morskih plodova.

Stephanie: Ja sam radila kao pomoÊnica upravitelja uodjelu za vina i alkoholna piÊa. Osobno sam voljela vino.

Voditelj: Kako ste saznali za KrπÊansku adventistiËkucrkvu?

Junior: Prije tri godine jedan moj prijatelj adventist po-zvao me je na prouËavanje Biblije u malu skupinu u njego-vom domu. Uvidio sam da su prouËavanja Biblije vrlo za-nimljiva, tako da sam pozvao Stephanie da nam se pridruæi.Ali ona se nije zanimala za to.

Stephanie: Bila sam zauzeta poslom i nisam imala vre-mena. Ali kad sam poËela dolaziti na sastanke skupine zaprouËavanje Biblije s Juniorom godinu dana kasnije, bila samiznenaena onim πto smo Ëitali. Rekla sam: “ZnaËi, to je Bib-lija!” Vidjela sam da se subota Ëesto spominje, i shvatila samda je subota pravi dan za bogosluæje.

Jednog dana osjetila sam djelovanje Svetoga Duha, kojimi je govorio: “Vrijeme je!” OdluËila sam predati svoj æivotBogu. Iako sam jela svinjsko meso, rakove i voljela vino, nijemi se bilo teπko odreÊi svega toga. Smatrala sam da sadakad znam πto je ispravno trebam biti trijezna. Mislim da vi-no nije vaænije od spasenja.


Junior: Stephanie i ja smo takoer æeljeli da naπ odnosbude ispravan prema Bogu, pa smo se vjenËali u rujnu 2015.godine, i mjesec dana kasnije se zajedno krstili.

Voditelj: ©to se dogodilo s vaπim ketering poslom?

Stephanie: Bilo nam je reËeno da neÊemo opstati, jer seveÊina ketering poslova obavljaju petkom uveËer i subotom.Najbolji naruËitelji kupuju skupe morske plodove i alkoholnapiÊa. Zapravo, prilikom krπtenja prepolovili smo svoje priho-de.

Junior: Nakon naπega krπtenja jedan naruËitelj nam jerekao da æeli vjenËanje s morskim plodovima, za πto je biospreman plati jedan milijun jamajËanskih dolara (7.700 ame-riËkih dolara). NaruËio je sve vrste morskih plodova i rekaoda Êe se vjenËanje odræati 2. sijeËnja. Pogledao sam u kalen-dar i vidio da je spomenuti dan subota. Jasno, morali smoodbiti taj posao.

Jedan od prvih redovitih ugovora koje smo izgubili bio jes utjecajnom poslovnom æenom. Skrbili smo se za njezine ve-Ëernje obroke nekoliko puta tjedno, pa nije morala kuhati zasvoju ËetvoroËlanu obitelj. Ali nakon πto smo se krstili, reklismo joj da ne moæemo viπe sluæiti njezina omiljena jela sjastogom i svinjskim mesom.

Prilikom naπeg posljednjeg posjeta izvadila je skuhanuπunku iz zamrzivaËa i rekla: “Ovo nije πunka koju moratekuhati. Moæete li je samo narezati?”

Ja mislim da je to bila kuπnja. Ostavio sam πunku nastolu i otvorio Bibliju na svojem mobilnom telefonu kako bihjoj pokazao πto Biblija kaæe o diranju neËiste æivotinje. Aliona nije æeljela sluπati. Kad je doπla u kuhinju, prekinulame je rekavπi: “Vaπi izbori ometaju moj naËin æivota.”

Stephanie: Bog je izgladio stvari na smijeπan naËin.Osamnaest mjeseci kasnije ta æena je traæila da suraujemona organiziranju obroka na obiteljskom okupljanju u petakuveËer. Rekla nam je da se ne trebamo bojati i da neÊe tra-


æiti od nas da pravimo kompromise s hranom. Bila je uviaj-na i kad je rijeË o suboti. Kad je sunce zalazilo, i bili smojoj spremni reÊi da trebamo iÊi, rekla je: “Znam. Vaπe vrijemeje doπlo. Moæete iÊi.”

Na naπe iznenaenje, rekla nam je da je poËela odlaziti ucrkvu nedjeljom. Mi se molimo da ona prihvati subotu kaodan slavljenja Boga.

Voditelj: Kako ste opstali u ketering poslovanju?

Stephanie: Tijekom sljedeÊih nekoliko mjeseci preæivlja-vali smo s vrlo malo novca. Naπ je prihod otiπao mnogo is-pod prosjeËne plaÊe. Ali dogodilo se neπto iznenaujuÊe. Rod-bina i prijatelji su nam poËeli donositi hranu. Dobivali smopakete s hranom od mnogih. Nikada ni od koga nismo traæilihranu, i nikada nismo bili gladni. Imali smo toliko hrane dasmo je mogli dijeliti s drugima.

Junior: Naπ ketering posao je sada bolji. Ranije nismoimali moralni kompas. Sada znamo vrstu naruËitelja koje us-luæujemo, i naπ prihod je stabilniji. Pokuπavamo uspostavitidugotrajno prijateljstvo. Sada organiziramo manje proslave iveËere, radije nego neka velika okupljanja.

Viπe nemamo stresove ili teret oko svetkovanja subote.Radimo od nedjelje do Ëetvrtka, a u petak polako usporava-mo. Tako moæemo uÊi u subotu u potpunom miru i rastere-Êeni.

Voditelj: Jeste li danas zadovoljni odlukama koje ste do-nijeli?

Stephanie: OsjeÊam da sada vodimo potpuniji æivot. Osje-Êamo se potpunije. Znam da je Bog djelovao na moju pro-mjenu. »esto se zamislim i pitam gdje bih bila da nisam do-nijela odluku da sluæim Bogu.

Junior: Volio bih ohrabriti sve vjernike da slobodnije go-vore o svojoj vjeri. Tek sam nedavno shvatio da su dvojicamojih kolega sa studija — zapravo adventisti. Oni su petkom


odlazili svojim kuÊama ranije, a nikada nisu rekli zaπto toËine. Da su svoja vjerovanja podijelili sa mnom, ne bih mo-rao Ëekati deset godina da saznam o suboti. Zato ohrabru-jem ljude da viπe govore o tome. Kad bismo viπe govorili otome, viπe ljudi bi upoznalo Isusa.

Voditelj: Nikada se ne trebamo stidjeti toga πto smo ad-ventisti. Uvijek trebamo biti spremni posvjedoËiti ljudima orazlozima naπe nade u Kristov skori povratak. Svojim misij-skim darovima moæemo pomoÊi da mnogi ljudi u Interame-riËkoj diviziji mogu saznati za Boæju Radosnu vijest da Isususkoro dolazi.

(Prilaganje darova uz pratnju instrumentalne glazbe, ili uzpjesmu djece na πpanjolskom jeziku, “U ruci sav svijet imaOn”; vidi 19. stanicu.)


Kazalo

Dragi voditelju subotnje πkole ............................................. 3

PortorikoCrkva bez zidova................................................................... 6Plave traperice .................................................................... 10

BelizeBritanska kraljica i nebeski Kralj ...................................... 13Pronalaæenje prve ljubavi ................................................... 16Glavna kuharica napuπta posao ........................................ 20Odgovor na supruginu molitvu .......................................... 24Hrana koja nije ustajala .................................................... 27

MeksikoDruga prilika ....................................................................... 31Iznenaenja s Bogom.......................................................... 34

Trinidad i TobagoStraπni pas .......................................................................... 37

Jamajka©ivanje za Isusa .................................................................. 40Bog me je usvojio ............................................................... 43

Program trinaeste subote ................................................... 46


www.AdventistMission.orgwww.adventisti.hr

www.znaci-vremena.com

Njiva je svijet

“ProlazeÊi uz Galilejsko more, ugleda dva brata,©imuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacajumreæu u more; bijahu ribari. I kaæe im: ‘Hajdete zamnom, uËinit Êu vas ribarima ljudi!’ Oni brzo ostavemreæe i pou za njim. Poπavπi odande, ugleda drugadva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u laisu sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreæe. Pozva injih. Oni brzo ostave lau i oca te pou za njim.” (Ma-tej 4,18-22)

Documents

VIJESTI IZ SVIJETA - Adventisti Hrvatska · 2018-12-20 · VIJESTI IZ SVIJETA (1/2018) ¥ 7 skih trgova. Dok su tamo zajedno doruŁkovali, jedan vjernik crkve primijetio je nekoliko