Vuk Karadzic - Narodne Srpske Pripovjetke-3

5/21/2018 Vuk Karadzic - Narodne Srpske Pripovjetke-3

1/97

Srpske narodne pripovijetke

Skupio ih i na svijet izdaoVuk Stef. Karadi.

[Delovi koje ne sadri izdanje: "Srpske narodnepripovijetke. U Beu, 1853"]

Drugo umnoeno izdanje.

u Beuu nakladi Ane udovice V. S. Karadia

1870.

Povratak na glavni indeks Srpskih narodnih pripovjetki

Sadraj

o Dodatak

o Srpske narodne pripovijetke1.Ba elik.2.ela.3.Gvozden ovjek.4.Kum riba.

5.Cariina snaha ovca.6.Vilina gora.

7.

Tica djevojka.
http://localhost/var/www/apps/conversion/tmp/scratch_6/index.htmhttp://localhost/var/www/apps/conversion/tmp/scratch_6/index.htmhttp://localhost/var/www/apps/conversion/tmp/scratch_6/index.htm


2/97

8.Car htio ker da uzme.9.Tri prstena.

10. Opet zla svekrva.

11. U la i su kratke noge.12.

Jarac ivoderac.13. Dobra djela ne propadaju.

14. Careva ki i svinjare.15. Sunareva majka.16. Lijek od maija.17. Bibere.18. Carev zet i krilata baba.19. Sveti Sava i avo.

aljive prie

20. Pijesak i sveti Petar.

21. Ko je to?Nikola!22. Moj je prednjak.

23. Zet i punica.

24. Za to su prostaci siromasi.

25.

Pop i parohijani.26. Oklad ta je najbjelje27. Ljenivi slijepac.

28. Zet u punicama.

29. Seljanin i gospodar.

30. Seljani kupuju pamet

31. Krepao kotao

32. Vina mijeh i njegova pjesma.

33.

Ciganin i vlastelin.34. Kafa i njezino crnilo.

35. Kudrov i kusov.

36. Kad se ari nek se ari37. ea i vino.38. Utopio se pop to nije ruku dao39. Zla ena sauvala mua.40. Za to se sveti Ignjatije zove

Bogonosac.41. Bonik i bolest.


3/97

42. Grjenik i ludi ispovjednik.43. Kum i njegova prasica.

44. Kapa i svat.

45. Slovo i e, ali sirca ni e.46.

avolska slanina.47. Ero s onoga svijeta.

48. ta je najgore na svijetu, ili PijanSrbin i gladan Turin.

49. Ero i Turin.50. Ero i kadija.

51. Hoe vodeniar u vojsku.52. Bekri-Mujo.

53.

Cigane, pa cigane!54. Nesretniku se ne mo e pomoi.55. Mlada i Ciganin.

56. Kako se Kraljevi Marko junatvunauio.

57. Ko nije dobro svezao?

58. Kako se medvjed prevario.

59. A ta ti je?60.

Kako Ciganin naui konjagladovati.

Dodatak

U ovome dodatku natampane su one pripovijetke i aljivemale prie, za koje je Vuk u predgovoru prvoga izdanjaove knjige kazao da ih ima jo za jednu ovakvu knji icu, isvakome e jamano milo biti da ih ovdje ima zajedno saonijem pripovijetkama prvoga izdanja.

I za ove se pripovijetke mora kazati da bi one mnogo

savrenije bile da ih je Vuk za ivota svoga sam na svijetizdao, jer ih je on htio jo neto popraviti i bolje za tampudotjerati, no kad to ne bjee sueno nekaih svaki evo

primi ovako natampane kako su se u rukopisu nale; paako se u njima nae to pogrjeno, neka svaki oprosti i


4/97

pomisli: da je bolje to su se i ovako natampale negonikako.

Srpske narodne pripovijetke

1.Ba elik.

Bijae jedan car, i imaae tri sina i tri erke. Kad ga vestarost obuzme, doe vrijeme da umre. Na smrti dozovesinove i eri svoje, pa sinovima preporui da svoje sestredadu za onoga koji prvi doe i zaprosi ih. "Podajte" ree"tako ne bili prokleti." Potom car umre. Poslije njegove

smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu no staneneko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka,

vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora

sipa. U dvoru se poplaie i stanu od straha drktati. Naedan put neko progovori "otvorite, carevii, vrata". Na to

veli najstariji sin carev: "Ne otvarajte!" Srednji ree: "Ne

otvarajte nipoto." Ali najmlai ree: "Ja u da otvorimvrata" pa skoi i vrata otvori. Kako vrata otvori, neto ueu dvor od ega nijesu mogli vieti drugo nita osim vatreda sipa, pa progovara: "Ja sam doao da vam prosimsestru najstariju, i to sad ovaj as da je vodim, jer ja neekam, niti u vie doi da je prosim, pa mi sad odgovordajte, ili je date ili ne date, hou da znam." Veli najstarijibrat: "Ja je ne dam. Kako u je dati, kad ne znam ta si i

od kuda si noas doao, hoe odmah da je vodi, pa neznam ni e bi iao sestri u pohode." Srednji veli: "Ja nedam sestre noas da se vodi." Ali najmlai veli: "Ja jedam, ako je vi ne date; zar ne znate to je na otac kazao?"pa sestru uvati za ruku i dajui je ree: "Neka ti je sretna iestita!" Kad im sestra preko praga pree, svi u dvorupadnu po zemlji od straha, seva, grmi, tutnji, puca, vas se

dvor stane ljuljati, no to proe, i sjutra osvane dan. Kakosvane, oni odmah stanu gledati, da l' ima kakoga godtraga, kud je ona sila ila od dvora carskog, ali se nita


5/97

znati ne more; nigdje nikakoga traga ni glasa. Druge noiu isto vrijeme stane opet onaka sila, huka i piska okodvora carskog, i neko pone na vratima govoriti: "Otvor',carevii, vrata." Oni se prepanu i otvore vrata i neke silestrahovite ponu govoriti: "Dajte evojku srednju sestru,mi smo doli da je prosimo." Veli najstariji brat: "Ja je nedam." Srednji veli: "Ja ne dam sestre nae." Ali najmlaiveli: "Ja je dam; zar ne znate vie to je otac na rekao?"pa uzme sestru za ruku i dajui je ree: "Na, neka vam jesretna i estita!" I ona sila s evojkom otide. Sjutra dankako svane, otidu braa oko dvora i dalje, pa tra e tragada l' se togo znati mo e, kud je ona sila otila, ali nitana ovom svijetu nije se moglo doznati kao da nije nidolazila. Tree noi u ono isto doba opet se zatrese iztemelja dvor od velike sile i tutnjave, i neki glas povie:"Otvori vrata!" Carevi sinovi skoe i otvore vrata, ueneka sila pa povie: "Doosmo da prosimo vau najmlausestru." Stariji i srednji brat poviu: "Ne damo je ove treeponoi, zaista moramo bar za ovu najmlau sestru znati,kud je dajemo i za koga je dajemo, da je moremo pohoditi

kao sestru svoju." Na to ree brat najmlai: "Ja je dajem,ako je vi ne date; zar ste zaboravili ta je otac na smrtinama preporuio, to nije davno bilo." Pa evojku za ruku,govorei: "Na, vodi je, pa neka ti je sretna i vesela!" a onasila onog asa otide s velikom hukom. Kad sjutra dansvane, braa se vrlo zabrinu to se uini s njihovijemsestrama. Poto proe dosta vremena, stanu se braa jedanput meu sobom razgovarati: "Mili Bo e, da uda

velikoga? ta se uini s naijem sestrama kad neznadosmo ni traga ni glasa, kud odoe i za koga seudadoe. Najposlije jedan drugome ree: "Da idemo sestrenae potra iti." I odmah stanu se opremati sva tri brata,uzmu novaca za puta, pa pou tra iti sestre svoje. Takoputujuizaiu u jednu planinu i cijeli dan putovae. Kadse mrak uvati, oni se dogovore da im treba vodu imati ebudu zakonaili, pa to i uine; dou jednom jezeru pa tu

konak uine i sedu veerati. Kad ponu lijegati daspavaju, onda ree najstariji brat: "Vi spavajte, a ja u


6/97

stra u uvati." Tako oni dva mlai brata zaspe a najstarijiostane stra u uvati. Kad bude neko doba noi, zaljulja seezero, on se jako prepane, kad vidi da neto od sredine

ide upravo njemu: to je bila a daha strahovita sa dvije ui,pajuri na njeg uini, no on potegne no i udari je i glavu

oj odsijee, pa ui obadvije odsijee i k sebi ih u d epostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag. U tom svane;

ali braa jote spavaju, nita nijesu znali ta je najstarijibrat uinio. On ih probudi a ne ka e im nita, otale sepodignu i stanu putovati dalje. Kad se mrak ponepribli avati, stanu oni jednako govoriti da treba egoblizu vode zanoiti, i sami se uplae, jer su zaili u neke

opake planine; dou jednome malom jezeru, tu rekunoiti; nalo e vatru i to su imali veeraju, potom ponuda legnu spavati. Tada veli onaj srednji brat: "Vi spavajte,

a u noas uvati stra u." Oni dva zaspe a on ostane dauva stra u. Ujedanput brak udari iz jezera, kad ima tai vieti! a daha sa dvijeglave, pa juri, da ih sva tripro dere; ali on skoi i povadi no , doeka a dahu iodsijee joj glave obadvije; potom odsijee ui i sebi ih u

d ep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braa za to nita neznaju, jer oba spavae do bijele zore. Kad se svane, ondasrednji brat povie: "Ustajte, brao! svanulo se" a oniodmah skoe, opreme se i pou dalje putovati, ama nijesuznali ni e su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne dau onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu

moliti da bi se pusta sela, varoi oli ma koga vieti moglo,er ve trei dan vrljae po istoj pustinji i nigdje kraja ni

konca vieti ne mogoe. Najposlije dou porano opet kodednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju,

nego tu kod jezera da prenoe, "jer" vele "mo e biti, akodalje odemo, da vode ne naemo e bi mogli zanoiti" patako tu i ostanu. Nalo e vatru veliku, veeraju i spreme seda legnu spavati. Onda najmlai brat ree: "Spavajte vasdvoje, noas u ja stra u uvati", te takoj ono dvojicalegnu i zaspe, a najmlai najbolje gledae oko sebe i esto

na jezero oi obraae: proe neko doba noi, dok se sveezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i


7/97

zagasi je polovinu, on potegne sablju pa stane do same

vatre, al' eto se pomoli a daha satri glave, pa na brauurii, da ih sva tri pro dere. No najmlai brat budeunaka srca, ne budi brau svoju, nego srete a dahu pa je

udari triput i sve tri joj glave odsijee, potom odmah uiodsijee i ostavi ih sebi u d ep, a trupinu baci u jezero.Dok je on to inio, vatra se od onog velikog pljuskaugasila sa svijem. Onda on ne imajui im vatru za ei abrau ae hotei buditi, poe malo u pustinju, ne bi l'togo vieti mogao, ali nigdje nita. Najposlije popne sena jedno drvo visoko, pa kad izae u vrh drveta, pogledana sve strane ne bi l' togo vieti mogao; gledajui tako

dugo opazi vatru da se sjaji, pa mu se uini to blizu, skinese sa drveta, pa poe da vatru donese i kod brae nalo i.Tako je dugo iao, sve mu se inilo blizu, kad na jedanputdoe u jednu peinu, u peini gori velika vatra i tu imadevet divova, pa natakli dva oeka te ih peku uz vatru,ednog sa jedne a drugog sa druge strane vatre, a na vatri

stoji jedna oranija velika puna isjeenijeh ljudi. Kad tocarev sin vie, jako se prepane, bi se vratio, ama se ne

mo e, nema se kud kamo. Onda povie: "Dobar veer,moja dru ino, ja vas tra im odavno." Oni ga dobrodoekaju i reku mu: "Bog ti pomogao, kad si nam drug."On odgovori: "Va dovijeka ostajem i za vas u moj ivotdati." "He" vele "kad ti misli na drug da bude, hoe liti ljude jesti, i s nama u etu ii?" Odgovori carevi:"Hou, togo vi radite, to u i ja raditi." "E vala, dobrokad je tako, sjedi" pa svi posjedaju oko vatre, skinu onu

oraniju, povade onda meso paponu jesti. njima icarevi jede, ama im oi zavaraje pa baca meso prekosebe, tako i peenje pojedu sve; pa onda rekoe: "Hajde daidemo u lov, jer sjutra treba jesti." Otale pou svi devet icarevi deseti. "Hajde" vele mu "ovdje ima jedan grad i unjemu car sjedi, otale se mi ranimo ve ima tome viegodina." Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije

ele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad

dou do grada, jednu jelu prislone uz bedem i poviucareviu: "hajde" vele "ti penji se gore na bedem da ti ovu


8/97

drugu jelu dodamo, pa je uzmi za vrh i prebaci je u grad, a

vrh joj zadr i: kod sebe, da se skinem o niz nju dole ugrad." On se popenje pa onda ree njima: "Ja ne znam tou, nijesam ovdje uvje bao ovo mjesto, ne umijem jepreturiti, no hodite koji od vas da mi poka ete kako u jepreturiti." Jedan se od divova ispenje, uvati za vrh od jele

i preturi je u grad a vrh joj zadr i kod sebe. Kad se on takonamjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po

vratu te mu odsjee glavu, a divpane u grad unutra, ondaon ree: "E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamosputim." Oni ne znajui to je sa onijem gore na bedemubilo, pou jedan po jedan, a carevi nji sve po vratu, dok

sve devet posijee pa se skine niz jelu, i polako sie dole ugrad, onda poe po gradu unakrst, ali nikog iva da uje,sve pusto! Sam u sebi pomisli: ba su to sve divoviizkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tumarajui,nae jednu kulu zdravo visoku, i vidi e u jednoj sobisvijea gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu. Kadtamo al' ima ta i vieti! soba ukraena zlatom i svilom ikadifom, u njoj nema nikoga do jedne evojke, a ta

evojka le i na jednom krevetu pa spava. im carevi ueu sobu, otmu mu se oi gledati evojku, kaka je vrlolijepa. U isto vrijeme smotri da ide jedna velika zmija niz

duvar, tako se pru ila da joj je glava vie glave evojinebila blizu pa se izdigne i u jedan put evojku u elo meuoi da ujede; onda on pritri pa povadi mali no , i pribodezmiju u elo uz duvar, pa onda ovako progovori: "Da Bogda da se ovaj moj no i neda nikom izvaditi bez moje

ruke," pa onda pohita da se natrag vrati. Pree prekobedema, uz jelu se ispenje i niz jelu sie na zemlju; kaddoe u peinu e su divovi bili, uzme vatre pa potri idoe brai e ih jo zastane da spavaju. On vatru nalo i, asunce ograne i svane se, onda on brau izbudi te ustanu itako pou dalje. Istog dana naiu na put koji vodi tomegradu. U tome je gradu ivljeo jedan silan car koji jesvakoga jutra ietao u grad i tu no suze proljevao, to mu

narod u gradu od divova strada i pojeden bi, pa se svebojao da mu i erka jednom ne bude pojedena, zato porani


9/97

istoga jutra pa stane gledati po gradu, a grad opustjeo, vee malo i naroda jo ostalo, jer su sve divovi pojeli, pa ode

tamo amo po gradu, kad na jedan put vidi neke jele onako

itave iz zemlje izvaene pa uz bedem prislonjene, a kaddoe bli e, ima udo i vieti: devet divova ba onijehkrvnika gradskijeh a njima svijema glave posjeene. Kadcar to vidi, jako se obraduje, a svijet se skupi i Boga stane

moliti za zdravlje onoga koji ih je posjekao. U isto

vrijeme dooe i sluge iz dvora carskoga i jave caru, kakoe ela zmija da njegovu erku ujede. Kako to car uje,

odmah otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj eri, kadtamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa ae sam no daizvadi iz duvara, ama nije mogao.

Onda car uini zapovijest na sve strane po njegovomcarstvu i oglasi: ko je divove pobio i zmiju pribo, neka

doe da ga car obdari velikijem darom i da mu erku za enu dade; to se oglasi po cijelome carstvu njegovom i carzapovjedi, da se glavne mehane po velikim drumovima

postave, pa svakoga putnika da pitaju, nije li doznao, ko je

divove pogubio, pa kad koji uje za tog oeka, da caruavi, a taj oek neka br e na mutuluk ode caru, da ga carobdari. To se tako po carevoj zapovjesti i uini, mehanepostave na glavne drumove i svakog putnika pitali bi i za

to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica carski

sinovi tra ei sestre svoje dou u jednu od tijeh mehanada zanoe te uine tu konak, a poslije veere doemehand ija i u razgovoru njima stane se faliti, ta je on

unatva poinio, pa onda zapita njih: a jeste li i vi togouinili do sad? Onda otpone najstariji brat govoriti: "Kadsam poao s mojom braom po ovom putu, prvu no kadsmo doli konaiti kod jednog jezera u nekoj velikojpustinji, kad braa moja oba spavahu a ja uvah stra u,najedanput a daha poe iz jezera da nas pro dere, a jaonda povadim no i odsijeem joj glavu: ako se nevjerujete, evo joj uveta od glave", pa izvadivi i na sto ih

baci. Kad to u onaj srednji brat, i on ree: "Ja sam kadsam uvao stra u na drugom konaku posjekao adahu od


10/97

dvije glave: ako se ne vjerujete, evo uveta od obje glave",

pa izvadi ui i njima ih poka e. Onaj najmlai uti. Poega mehand ija pitati: "Bogme, mome, tvoja su braaunaci, a da ujemo, jesi li i ti togo uinio od junatva?"

Onda najmlai otpoe da kaziva: "I ja sam neto malouinio kad smo zanoili onu no kod jezera u pustinji, viste, brao, spavali, a ja sam uvao stra u; kad bi nekodoba noi, zaljulja se sve jezero i izae troglava a daha iae nas da pro dere, onda ja povadim sablju i glave jojsve tri odsijeem: ako ne vjerujete, evo est uveta oda dahe." Tome se i sama braazaude, a on nastavikazivati: "U tome se vatra ugasi, a ja poem da vatre

potra im. Tumarajui po planini naem u jednoj peinidevet divova", i tako im sve po redu ka e to je uinio, isvi se tome udu zaudie.Kad to mehand ija uje, br e potri i caru sve javi, a carmu dade mnogo novaca, pa br e poalje svoje ljude da svatri careva sina njemu dovedu. Kad oni iziu pred cara, carzapita najmlaega carevia: "Jesi li ti sve to udo u ovomegradu poinio, divove isjekao i er moju od smrti

sauvao?""Jesam, estiti care." odgovori najmlaicarevi. Onda mu car dade svoju er za enu, i dopustimu da je on prvi do njega u svome carstvu, a onoj dvojici

starije brae ree car: "Ako hoete, i vas hou o eniti, pavam dobre dvore sagraditi", no oni njemu kau da suo enjeni obojica, i cijelu mu istinu otkriju, kako su polida sestre svoje tra e.

Kad car sve to uje, zaustavi samo onog najmlaeg kodsebe kao zeta, a onoj dvojici dade dvije mazge novaca, i

tako oba starija brata vrate se svome dvoru i u svoje

carstvo. Onaj najmlai jednako miljae za svojijemsestrama, i ae da ide da ih tra i, ali mu je opet bilo i ao ostaviti svoju enu, a i car mu to ne dae uiniti, i takoon za sestrama svojima jednako venjae.

Jednom car poe u lov, a njemu ka e: "Ostani ti tu koddvora i evo ti devet kljueva, uvaj ih kod sebe; mo e"


11/97

veli "da otvori tri etiri odaje, tamo e vieti da imade isrebra i zlata, oru ja i mnogo drugijeh dragocjenosti,naposljetku mo e otvoriti sve osam odaja, ama devetu dase nijesi usudio nipoto otvoriti, jer" veli "ako to uini,zlo e proi." Onda car ode, a zeta ostavi kod kue; ovajim car otide, otvori jednu pa i drugu sobu i tako redomsve osam sobe, i vidi u njima svakojakijeh dragocjenosti,

naposljetku kad doe i na vrata od devete sobe, ree usebi: "Ja sam mnogo uda preturio, a sad da ne smemotvoriti ovu sobu!" pa i tu sobu otvori, kad ue unutra,ima ta i vieti! U sobi jedan oek do koljena u gvo ezakovat i ruke do lakata zakovate obje, na etiri strane

imadu etiri direka, a tako od svakoga direka ima po jedansind ir od gvo a, i tako su krajeve svoje sastavili paonamo oeku oko vrata obavili, i tako je tvrdo okovat bio,da se nije mogao nikako micati. Pred njim je bila jedna

esma na zlatnom unku izvirala, i tako saljeva se prednjim u jedno korito zlatno. Blizu njega stoji jedna

matrava ukraena dragijem kamenjem. oek bi htio davode pije, ama ne mo e da dovati. Kad carevi sve to vidi,

on se vema zaudi, pa se trgne malo natrag, a ovaj oekprogovori: "Odi unutra kod mene, zaklinjem te Bogom ivijem." Ovaj ue unutra kod njega, onda mu onaj oekree: "Daj uini jedan sevap, te mi daj jednu matravuvode da popijem, i znaj za cijelo da e od mene za todobiti na dar jot jedan ivot." Carevi se promisli: taima bolje nego da dobijem dva ivota, pa uzme matravu,i da mu punu vode, te ovaj popije. Onda ga carev sin pita,

kako se ti zove, bogati; po imenu?" Ovaj odgovori: "Ja sezovem Ba elik." Carevi poe ka vratima a ovaj gastane moliti. "Daj mi i drugu matravu vode, pa u tipokloniti i drugi ivot." Carevi pomisli: "Sad dva ivotada mi pokloni, a trei imam, to je udo veliko," pa uzmematravu te mu dade; a ovaj popije. Carevi poe papone da vrata zatvori, a Ba elik ree: "O junae,povrati se kod mene, kad si ve dva dobra uinio, uini i

tree, dau ti i trei ivot. Uzmi ovu matravu, natoi je pami uspi na glavu, a ja u ti za to to mi vodu uspe na


12/97

glavu dati i trei ivot te ivi." Kad carevi to uje, povratise natrag, uzme matravu pa natoi vode i uspe mu naglavu. Kako mu voda pospe glavu, u onaj mah prsnuealke oko vrata, i sve gvo e koje je Ba elika dr alo. ABa elik skoi kao munja, pa rairi krila, poleti, i u istovrijeme uzme pod krilo carevu erku, enu njegovaizbavitelja, i tako na jedanput iezne iz oiju. Sad davidi uda; prepane se carev sin od cara! u tom kad cardoe iz lova, ka e mu zet njegov sve po redu, car sevema u brigu dade, pa mu ree: "Za to tako uini? jesamli ti kazao da ne otvori devetu sobu?" Carevi muodgovori: "Nemoj se srditi na mene, ja u da idem da Ba

elika tra im i da povratim moju enu." Oni car ga staneod toga odvraati: "Nemoj" veli "da ide ni poto! ti nezna ko je Ba elik, mene je mnogo vojske i novacapropalo dok sam Ba elika uvatio, nego ostani kodmene, ja u ti isprositi drugu evojku, i ne boj se, ja teopet milujem kao sina svoga." Ali carev sin nije htio

nikako sluati, nego uzme novaca za puta, uzjae svogakonja pa poe u svijet tra iti Ba elika. Putujui ovako

zadugo doe u jednu varo, kako ue gleda tamo amo,dok na jedan put povie jedna evojka s ardaka: "Ecareviu, odja, konja pa odi u avliju." Kad carevi doe uavliju i onda ga srete evojka a on pogleda i poznadesvoju sestru najstariju: ruke ire, u lice se ljube, a sestranjemu govori: "Hajde, brate, sa mnom na ardak." Kadiziu na ardak, onda carevi stane pitati sestru svoju, koe njen oek za koga se ona udala, a ona mu odgovori: "Ja

sam se" veli "udala za cara zmajskog, i moj je oek zmaj,nego, brate, da te dobro sakrijem, jer moj oek veli da bisvoje ure isjekao kad bi ih samo vieti mogao; ja unjega najprije kuati, ako ti nita ne ene uiniti, ja u mukazati za tebe. Pa tako i uini: brata i konja mu sakrije.Kad vee doe, zmajuzgotove veeru pa ga ekaju, kadeto ti zmajskog cara! Kako dolee u dvor, sav se dvorzasvetli i zablista! Kako ue, odmah zove svoju enu:

"eno" veli "ovdje oeja kost mirie, koji imade? kazujodmah." Ona mu ree: "Nema nikoga." a on veli: "To ne


13/97

mo e biti." Onda mu ena odgovori: "Boga ti, to te pitamda mi pravo ka e: bi li ti togo mojoj brai da sad kojiod njih ovamo doe?" A zmajski car odgovori: "Onognajstarijeg i srednjeg bi zaklao pa ih pekao, a najmlaemne bi nita." Onda ona veli: "Doao je moj najmlai brat atvoj urak." Kad car uje, on povie: "Dajte ga." Kaduraka sestra dovede pred cara, car skoi, ruke ire, u licase ljube: "Dobro doao, urae." "Bolje tebe naao, zete!""Gdje si?" "Evo me." Pa mu pria od kraja do konca.Onda mu car ree zmajski: "Ta kud ide, Boga ti,prekojue Ba elik proe i pronese tvoju enu, ja gadoekam sa sedam hiljada zmajeva, pa mu ne mogoh nita

uiniti, proi se avola, molim te, da ti dam novaca kolikohoe, pa idi kui." No carevi nije htio nikako da gaslua, nego sjutra dan naumio da poe, a kad car vidi daga ne mo e da zaustavi i s puta da ga odvrati, onda muizvadi jedno pero pa mu ga da u ruke, i ovako mu ree:"Dobro sluaj ta ti ka em, i evo ti ovo moje perce, pa kadti bude velika nu da i Ba elika nae, a ti zapali ovopero moje, ja u onda u isto vrijeme da doletim sa svom

mojom silom tebi u pomo." Carevi uzme pero te poe.Putujui opet po svijetu doe u drugu veliku varo i iduikroz varo povie opet jedna evojka sa ardaka: "E ti,careviu, odjai konja pa hodi u avliju." Carevi ue skonjem u avliju, kad tamo a sestra srednja srete ga u avliji,ruke ire, pa se u lica ljube; vodi brata na kulu. Potosestra odvede konja u jarove a brata na kulu, pita bratakako je doao,a on njojzi sve po redu ka e, pa je pita: "Zakoga si se" veli "udala?" a ona mu odgovori: "Ja sam seudala za cara sokolovskog, i on e do vee doi; nego date dobro ego sakrijem, jer on brai mojoj preti." Tako iuini i brata sakrije. Kad dugo ne proe al' eto ti carasokolovskog! Kako dolee, sva se kula zaljulja od velikesile. Odmah mu postave veeru, no on kako doe,progovori svojoj eni: "Ove ima oveja kost." enagovori: "Nema, oee", pa po dugom razgovoru ona mu

veli: "Bi li ti mojoj brai togo, kad bi koji doao?" Carveli: "Ja bi najstarijeg i srednjeg mnogo muio, a


14/97

najmlaem ne bi nita." Onda mu ona za brata ka e. Onbrzo naredi da ga dovedu, a kad ga car vidi, skoi na noge,ruke ire pa se u lica ljube. "Dobro doao, urae." veli sokolovski car. "Bolje tebe naao, zete!" odgovori njemucarevi, pa odmah sednu veerati. Poslije veere pita caruru svoga kud je poao, a ovaj mu odgovori, da tra i Baelika, i sve mu redom pria. Ali car ga stane sjetovati:"Nemoj" veli "dalje da ide, ja u ti za Ba elika kazati:onog istog dana kad je tvoju enu ugrabio, ja sam gadoekao sa pet hiljada sokolova, pa strano smo se pobilinjime, krv pade do koljena, i nita mu uiniti nemogosmo! a ti da njemu jedan neto uini! Zato tesjetujem ja da se vrati kui, i evo ti blaga, uzmi i ponesikoliko go hoe." Ali carev sin veli: "Hvala ta na svemu,ali se vratiti neu nikako, nego hou Ba elika datra im", a sam u sebi misli: zato ne bi, kad imam jo tri ivota! Kad sokolovski car ve vidi da ga nikako odvratitine mo e, izvadi jedno perce pa mu ga dade govorei: "Nati" veli "to moje pero, pa kad ti bude velika nevolja, a ti

iskrei vatru pa ga zapali, a ja u ti onda doi s mojom

silom u pomo." Onda carevi uzme perce pa poe tra itiBa elika. Putujui tako za dugo po svijetu doe u treuvaro, kako ue u varo, al' eto ti evojke pa povie saardaka: "Odjai konja pa hodi u avliju." Carevi svratakonja pa upravo u avliju, kad tamo al' evo ti njegovesestre najmlae, ruke ire, pase u lica ljube, vodi brata nakulu a konja u arove. Brat je pita: "Za koga si se, sestro, tiudala, koji je tvoj oek?" Ona mu odgovori: "Moj je oek

car orlujski za njega sam se udala." Kad car doe u veekui, ena ga doeka a on ni rei, nego veli: "Ko je ovdjeu dvor od ljudi doao, kazuj odmah!" Ona mu odgovori:"Nije niko", pa ponu veerati. Onda mu ena veli: "Da libi ti togo mojoj brai uinio, da odkud dou?" Car jojree: "Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata ubio, a najmlaegne bi; njemubi i u pomo svakad pritekao, kad bi mogao."Onda ona caru ka e: "Evo onaj moj najmlai brat a tvoj

urak doao da me vidi." Onda car zapovjedi da gapredanj dovedu, doeka ga na noge pa se njime poljubi i


15/97

ree mu: "Dobro doao, uro!" A taj njemu odgovori:"Bolje tebe naao, zete!" Pa odmah sjednu veerati. Zaveerom se razgovaraju o svaemu, i naposljetku carevika e da ide Ba elika da tra i. Kad to zau car orlujski,stane ga odvraati govorei mu: "Proi se ti, uro, togaavoljeg vraga, i ne idi tijem putem, nego ostani ovdjekod mene, bie svega zadovoljan." Ali carev sin to neslua, nego sjutra dan kako svane opremi se i poe daljetra iti Ba elika. Onda car orlujski kad vidi da gaodvratiti ne mo e, izvadi jedno perce pa ga dade uri, "na"veli "uro, kad ti bude nevolja, ti ukrei vatru pa ga zapali,a u ti onda s mojijem orlovima odmah u pomo doi."

Carevi uzme perce i poe tra iti Ba elika. Putujui posvijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlijenae svoju enu u jednoj peini. ena kako ga vidi, zaudise pa mu ree: "Za Boga, oje, od kud ti ovdje?" A on jojsve po istini ka e, i veli: "Bje i, eno, da bje imo!" Noona mu na to odgovori: "Kud e, kad e nas Ba elikstii odmah, pa e" veli "tebe pogubiti a mene vratiti.Carevi znajui da ima jo "tri vjekova da ivi, nagovori

enu da bje e, pa tako i uine. No kad oni ponu bjegati,Ba elik to dozna pa br e potri i carevia stigne papovie: "E careviu, zar ti ukrade enu", pa mu enu otmei ka e: "Ja ti sad ivot pratam, jer znam da sam ti kazao,da u ti dati tri ivota, pa sad idi, ama vie za enu nemojda se vraa, jer e poginuti." Poto to ree Ba elik,odvede enu sa sobom, a carevi opet ostane sam neznajui to e. Najposlije se rijei da na novo ide za enu

svoju. Kad doe blizu one peine, ului priliku kad Baelik bude otiao, pa enu opet povede sa sobom dabje e. No Ba elik odmah to dozna, pa potri i careviastigne pa povadi strijelu i povie: "Voli li" veli "da teustrijelim ili da te sabljom posijeem?" Carevi stane semoliti, i Ba elik mu ree: "Ja ti sad i drugi ivotpoklanjam, no ti ka em da se vie ne usudi da se za enuvrata, jer neu vie da poklanjam ivot, no u te na

mjestu pogubiti." Poto to ree, uzme enu pa je odvede, acarevi opet ostane sam mislei sve jednako, kako bi enu


16/97

svoju izbavio. Najposlije sam sebi ka e: "A to bi se Ba-elika bojao, kad jo imam dva ivota, jedan to mi je onpoklonio, a jedan moj?" pa zakljui da se sjutra enipovrati, kad Ba elika nije bilo kod nje: "Hajde" veli "daidemo bje ati." Ona ga razbijae da im nije vajde bje ati,er e ih stii, no oek njen primora je, pa ponu bje ati, a

Ba elik brzo ih stigne pa povie: "ekaj, ja ti vie nepratam!" Carevi se prepane i pone ga moliti da muoprosti, ali Ba elik ree mu: "Zna li da sam ti kazao dau ti pokloniti tri vijeka? eto sad ti trei poklanjam, i vie ivota od mene nema, nego idi kui, i nemoj ivot svojto ti ga je Bog dao da izgubi." Carevi videi da protiv

ove sile ne mo e nita, poe kui, no jednako miljaekako bi enu svoju Ba eliku oteo, dok mu na jedanputpadne na um, to su mu zetovi kazali, kad mu je svaki odnjih po jedno perce dao. Onda ree sam sebi: "Hou ba ietvrti put da se vratim da enumoju povratim, pa ako mibude do nevolje, onda u pera da zapalim da mi zetovi upomo dou," pa se odmah digne i opet se vrati onojpeini, e Ba elik dr ae enu njegovu, i kad iz daleka

vidi da Ba elik nekud ode, javi se eni, a ona se zaudi iprepane pa mu ree: "Boga ti, zar ti je tako omrznulo ivljeti, te si se vratio po mene!" No on joj ka e za zetovekako su mu dali svaki po jedno perce, pa kako edu mudoi u pomo, ako mu bude do nevolje, "pa za to sam"veli "jo jedared doao po tebe; hajde odmah da bje imo"i tako i uine i ponu bje ati, ali Ba elik to odmahdozna pa iz daleka povie: "Stani, careviu, nijesi

utekao!" A carevi kad vidi Ba elika, povadi ona sva tripera i kresivo, pa stane kresati dok malo vatru pri e e pazapali sva tri pera, ali dok je zapalio Ba elik ga stigne,potegne sablju i carevia na dvije pole rasjee. U isti aseto ti uda! Doleti car zmajski sa svojijem zmajevima, carsokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se sBa elikom strano pobiju i mnogo se krvi prolije, aliBa elik opet ugrabi enu i utee.

Onda tri cara stanu svoga mrtva ura gledati i zakljue damu ivot povrate, pa onda zapitaju najbr a tri zmaja koji


17/97

mo e najbr e s Jordana vode donijeti. Jedan veli: "Jamogu za po sahata;" drugi veli: "Ja mogu za jedan etvrtsahata;" trei veli: "Ja mogu za devet trenutaka." Ondacarevi poviu ovome: "A sad ti, zmaje, br e pohitaj", ovajrairi silu vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode sJordana. Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem

ranama, kud je carevi rasjeen bio, kad pospu, rane sesastave, i carevi skoi na noge te o ivi.Onda ga carevi sjetuju: "Idi sad kui, kad si se smrtiizbavio." Carevi njima veli da e jot jedanput da idesreu pokuati i enu ma na koj nain ukrasti. Carevi,zetovi njegovi, vele mu: "Nemoj, poginue zaista sad ako

ode, jer ivota ti drugog nema osim onoga tvoga odBoga. Ali carevi nee za to da uje. Onda mu carevireku: "E kad ve hoe silom da ide, a ti nemoj odmah enu da vodi, nego joj ka i da pita Ba elika, e mu jeunatvo, pa onda doi da nam ka e, mi emo ti pomoi

da ga osvojimo." Onda carevi ode kriom i doe eni, pae naui da kua Ba elika e mu je junatvo, pa se vrati

natrag. Kad Ba elik kui doe, ena ga stane pitati:

"Boga ti, e je to tvoje junatvo?" Ba elik joj ree:"Moja eno, moje je junatvo u sablji mojoj." Onda se ena stane moliti spram sablje Bogu. Ba elik kad tovidi, udari u smjeh pa ree: "O luda eno! nije mojeunatvo u sablji, nego je u mojoj strijeli" a ona se onda

okrene Bogu moliti spram strijele, a Ba elik joj ree: "O eno, dobro li te neki ui da me kua, e je mojeunatvo! ja bi rekao da je iv tvoj oek, pa on te ui." a

ona se pone kleti da je niko ne ui, jer i nema ko. Poslijenekoliko dana doe joj oek, ona mu sve ka e kako jonije mogla doznati od Ba elika, e mu je junatvo, aoek joj odgovori: "Kuaj ga opet" pa ode.Kad Ba elik doe, ena ga stane opet pitati, e mu jeunatvo. Onda joj Ba elik odgovori: "Kad ti mojeunatvo tako potuje, ja u ti istinu da ka em, e je mojeunatvo," pa onda stane kazivati: "Daleko odavdje ima

edna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisicisrce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junatvo, ama se


18/97

ona lisica neda lako uhvatiti: ona se mo e pretvori urazne naine." Sjutra dan kad Ba elik ode, carevi opetdoe eni svojoj da uje ta je doznala, a ena mu sveka e. Onda carevi otide upravo zetovima, a oni ga jedvadoekaju da uju, e je Ba elikovo junatvo, pa seodmah dignu i sa careviem otidu. Kad tamo dou u onuplaninu, pute orlove da love lisicu, a lisica pobegne u

edno jezero koje je bilo u sred one planine, i pretvori se u

utvu estokrilu, ali sokolovi odmah za njom i odandje jeizagnaju, onda ona poleti u oblake pa pone bje ati, azmajevi za njom! Ona br e onda pretvori se opet u lisicu istane po zemlji bje ati, ali tu je orlovi doekaju i ostalavojska, pa je salete i uhvate. Onda carevi zapovede te selisica raspori i srce izvadi pa nalo e vatru, srce raspore, izsrca ticu izvade i u vatru bace, kako tica izgori Ba elikpogine. Carevi onda uzme svoju enu pa ode njomekui

2ela.

Bio jedan car pa imao tri keri. Dve starije uda za carskesinove, a na najmlaoj naumi da ostavi carstvo, jer je bilanajlepa. U toga cara bio je jedan sluga kojega su zvaliela, jer je bio elav. Taj sluga nita drugo nije radio,nego samo po bai to je trebalo, ali mu je baa tako bilauraena kao da je u njoj radilo deset ljudi, i svi su se tomeudili. Careva je ki esto gledala s pend era u bau igovorila u sebi: "Bo e moj, kakva je to lepa baa i kakoe uraena, a radi je samo jedan ovek, pa jo da je kakav,

nego mali kao uica!" Jedno jutro careva ki gledajuitako s pend era i udei se, opazi elu u bai pa muprogovori: "Za Boga, elo, kako mo e ti sam tolikubau tako lepo raditi i dr ati?" A on joj odgovori:"Gospoo devojko! ako si rada znati, porani pobolje pae videti." Drugo jutro careva ki urani vrlo rano, i stane


19/97

da gleda u bau nejavljajui ni ocu ni materi, kad ali elidoao zmajevit konj i doneo mu gosposko odelo i oru je, idoveo uza se troje etvoro eljadi te rade bau, a ela seobukao u ono odelo, te postao sa svim drugi: nije vie nielav nego lep momak to mo e biti, pa uzjahao na onogakonja, te se ee po bai, a konj da se pomami pod njim:sve mu varnice iz nozdrva sevaju. Ona kako vidi elu,zagleda se u njega, ali nije htela za dugo nikome kazati.

Kad mnogi prosci stanu dolaziti i prositi je, ona najposle

ka e da ne e ni za koga nego za elu. Car i carica kad touju, stanu je ru iti i huliti: "Kako bi ti za slugu pola, pao da je kakav, nego ela. Hoe da nam sramoti

carstvo." Ali ona to ne htedne ni sluati, nego ree: "Ili zanjega ili ni za koga." Kad otac vidi da nita ne poma e,obue je u prostako odelo i naini je kao pukuprostakinju, te je uda za elu, pa im da iza grada malozemlje, a ela onde naini bau i u njoj kolebu, i stane iveti s carevom keri kaosvaki baovan, nosei zelen ugrad i tako po togod zaslu ujui. Ali kad je god hteo,mogao se pretvoriti u najlepega oveka, samo je trebalo

da zvizne, pa bi odmah dotrao zmajevit konj i doneogosposko odelo i oru je. Tako je trajalo za neko vreme, alina jedan put udare neprijatelji na elinoga tasta sa dvestrane, da nije znao kuda pre. Onda ree u sebi car: "Onedve keri to sam udao za carske sinove, imam sad od njihpomo, a ovu od koje sam se najvie nadao, dadoh zaru." I tako car u velikoj brizi izda zapovest, da svako idena vojsku togod mo e sablju pasati. Ile su vojske sveedna za drugom pred neprijatelja, a glasovi caru jednako

nesretni dolaze da vojska propada. Najposle podigne se

car sam sobom da vidi, kako je tamo. Za njim poe i maloi veliko, a s njim i ela na jednom konjiku. Svi su se elipodsmevali govorei: "Sad e dobro biti, ide ela, on eneprijatelja potrti i umiriti." Kad dou tamo, stanu u logor,a i ela za sebe ator naini, i ostanu onde tri dana namiru. A etvrti dan zapone se boj. Sad ela zvizne, a

konj zmajeviti obri se pred njim. ela odmah obue onegosposke haljine to mu je konj doneo, pripae sablju pa


20/97

usedne na konja i odmah uleti u boj. Kako on uleti u boj,

sva se neprijateljska vojska uzbuni: ne zna se ili vie onsee ili mu vie konj tlai. I tako za tili as vojskaneprijateljska prsne i razbegne se kud koje. Odmah doeglas caru pod ator da je u njegovoj vojsci bio junak kojie neprijatelja pobio i da neprijatelj ite mir. Car odmah

zapovedi da tajjunak doe predanj i da ite to hoe da gadaruje. Ovi prvi glasnici jo i ne odu da tra e onogaunaka, a to dou drugi i ka u da je to njegov ela. Car se

udivi kad to uje, i nije hteo verovati: "Kad bi on bio, onbi doao k meni."A ela mu porui: "Kad poemo kui,napored u s njim jahati." Kad se posle toga uini mir i

pou natrag. ela savije svoj ator i ono malo prtljaga, imetne na svoga konjika, pa onda zvizne a konj sezmajevit obri pred njim. On obue gosposko odelo iusedne na zmajevita konja pa poe s carem napored da gasvi vide da je on. Kad car vidi da je on, od radosti se

zaplae i tako u radosti dou kui i onde car jo za ivotasvoga preda eli carstvo, te ela postane car.

3Gvozden ovjek.

Bio jedan car, pa imao tri sina. Kad mu sinovi dorastu do

enidbe, onda im on zapovedi da se popne svaki na kulu,pa da s kule zastreli: gde koga padne strela, odande e mudovesti devojku. Sinovi posluaju oca, pa kad zastrelestarija dvojica, strele im padnu u dva grada; a kad

najmlai zastreli, njegova se strela izgubi, pa je stanutra iti ma sve strane, i nikako da je nau; najposle nagazena nekaku bunarinu, kad tamou bunarini jedna velika aba, i kod abe strela najmlaega careva sina. Br e boljeave caru kako su nali strelu, a car, kad uje, odmah

dovede devojke iz ona dva grada za dva starija sina, a zanajmlaega donese onu abu, pa ih vena i uini velikoveselje. Kad bude vreme, svedu mladence, starija dva


21/97

brata svedu s njihovim devojkama. a najmlaega sa abom. Poto ih svedu, ali iz one abe izie krasnadevojka, to je nigde u carstvu nema, samo ablja ko aostane na zemlji, a kad bude ujutru, devojka opet ue u ablju ko u, i tako sve danjom aba a noom devojka.Posle nekoliko dana zapita ga mati: "Za Boga, sinko, kako

ti je s onim gadom?" A on joj ka e: "E moja mati, da tividi kakva je to lepota, izvue se iz one kouljice, pa jeonda devojka to je nigde pod nebom nema." Onda muree mati: "Za Boga sine, pa da je oprostimo. Doveeukradi kouljicu pa metni na pend er, a ja u je polakouzeti s pend era pa u je baciti u pe neka izgori." On

poslua mater; kad bude u vee, i od abe izie devojka,on joj ukrade kouljicu, pa metne na pend er, a mati doepa je uzme i baci u pe, te izgori. Kad pred zoru ustanedevojka pa stane tra iti kouljicu da se pretvori aba, alikouljice nema, i tako ona ostane devojka. Kad ujutrusvane, izie ona na polje, kad je vide, svi se zaude: nemogu da se naglede take lepote.

Kad doe prva nedelja, otidecarica sa svojim snahama u

crkvu; kad iziu iz crkve, sav narod stao pa gledi kakva jeto lepota; za caricu niko ni mukaet. Onda pone zlobiticarica najmlaoj snasi svojoj, pa kako otide u dvor,odmah ree caru: "Ja ne u s tobom hleba jesti, ako toganajmlaega sina ne istera iz dvora." Car je stane bla iti, iedva je malo umiri. Kad doe nedelja, opet carica otide

sa svojim snahama u crkvu; pa kad izie iz crkve, savnarod stao pa gleda najmlau carevu snahu, i udi se takojlepoti. Onda carica kako otide kui, odmah na cara: "Ili oniz dvora, ili ja. Kad car vidi da se nema kud ni kamo,

dozove najmlaega sina, pa mu ree: "Sinko! ja ujem dase ti hvali da mo e jednim rupnjakom proje sto bravacanahraniti." On se siromah stane krstiti govorei, da on tonije nikad ni pomislio. Ali car ni pet ni devet nego: "Akoto ne uradi, na tebi nema glave." Onda on siromah otideplaui k eni svojoj, a ona ga zapita to plae, a on joj

ka e sve ta je i kako je. Onda mu ona ree: "Ne boj senita, idi na onu bunarinu, gde ste mene nali, pa se


22/97

nadnesi nad nju pa vii: "ura, ura." On e se odazvati pae te pitati ta e, a ti mu ka i sve ta ti je otac kazao."On poslua enu svoju, otide na bunarinu pa stane vikati:"ura, ura." A ura se odzove iz bunarine: "ta e?" a onmu se potu i kako hoe otac da ga pogubi, ako jednimrupnjakom proje sto bravaca ne nahrani. Onda mu uraree: "Poekaj malo," pa mu izbaci jednoga svinjara pamu ree: "Ti samo jedan rupnjak izvadi iz ambara, pa seonda ne staraj, svinjar e vui koliko god ustreba, a nikoga ne e videti." Carev sin uzme svinjara, pa s njim kui.Kad doe kui, a svinje gladne cie po dvoru, ekaju daim se da jesti, i sav dvor iziao da vidi ta e biti. Onda

najmlai carev sin otvori ambar pa iznese jedan rupnjakproje, te uspe svinjama; svinje jedu a onaj svinjar jednakodosipa, a niko ga ne vidi. Car ostane udei se, gde senasitie sto bravaca od jednoga rupnjaka proje. Onajsvinjar posle otide svojim putem.

Posle nekog vremena opet car dozove najmlaega svojegsina, pa mu ree: "Ja ujem, gde se ti hvali da mo e

napojiti sto volova jednim kablom vode." On se siromahupropasti i stane se odgovarati, da to nije nikad ni

pomislio. Ali mu se car ne dadne mnogo odgovarati, negomu ree: "Ako to ne uradi, na tebi nema glave." Onda onsiromah otide kui plaui, a ena kad ga vidi gde plae,zapita ga to plae, a on joj pripovedi kako ga na novootac bedi. Onda mu ona ree: "Idi opet na onu bunarinu pavii: "ura, ura," a on e se srditi i rei e ti: "Aratos ti i

takoga zeta," a ti mu ka i: "Nevolja me tera," pa mupripovedi sve ta je i kako. On poslua enu svoju, otidena bunarinu, i stane vikati: "ura, ura!" a ura mu sesrdito odzove: "Aratos ti i takoga zeta, ta e opet?" A onmu odgovori: "ura, nevolja me tera, otac mi zapovedioda jednim kablom vode sto volova napojim " Onda mu

ura ree: "Poekaj malo." Te mu izbaci jednogagovedara, pa mu ree: "Ti samo jedan kabao izvuci iz

bunara, pa uspi u valov, posle nemaj brige, ovaj egovedar vui koliko god ustreba, a niko ga ne e videti."


23/97

On zahvali uri, pa uzme govedara, pa s njim kui; kadtamo, a volovi dre de oko valova, ekaju da im se davoda, i sav dvor iziao da vidi ta e biti. Onda najmlaicarev sin izvue kabao vode, pa uspe volovima u valov:volovi piju, a onaj govedar jednako doliva, a niko ga nevidi. Car ostane udei se, gde se napoji sto volova odednoga kabla vode. Onaj govedar posle otide sam svojim

putem.

Posle nekoga vremena opet dozove car najmlaega sina,pa mu ree: "Ja ujem da se ti hvali da mo e dovestigvozdena oveka." On se siromah stane odgovarati, da to

nije nikad ni pomislio, ali car: "Ni rei vie; nego ako tone uradi, na tebi nema glave." Onda on siromah otide k eni svojoj plaui, a ena kad vidi gde plae, pita ga:"to plae?" A on joj ka e ta je i kako. Onda mu onaree: "Idi opet na bunar, pa vii: "ura, ura," on e seodazvati i srdie se pa e ti rei: "Aratos i takoga zeta."Ali ti mu ka i: "Za Boga! nevolja me tera!" pa mupripovedi sve redom." On poslua enu, otide na bunar, pa

stane vikati: "ura, ura!" On se srdito odzove: "Aratos itakoga zeta, ta e opet?" A on mu odgovori: "Za Boga,ura, nevolja me tera; ite otac da mu donesem gvozdenaoveka, da se s njime razgovara." Onda mu ura odgovori:"Poekaj malo; sad u ja izai, ali se nemoj prepadati nistraviti." Kad malo as, ali eto ti gvozdena oveka. Velikie, straan je! vue bud u za sobom, sve ore zemlju, ide za

njim brazda kao da osam volova ore.

Kad car izdaleka ugleda gde ide gvozden ovek, on sepoplai, te zatvori dvorove, pa pobegne na gornje ardake,i zatvori se. Kad doe gvozden ovek, stane lepo navratima lupati da mu otvore, a kad vidi da niko ne otvora,

on bubne pesnicom u vrata, a vrata se odmah na dvoje

raspadnu, tako otvori redom sva vrata i doe pred cara.Kad doe pred cara, zapita ga: "ta si me zvao?" A caruti kao nem. "Ta ta ti ima sa mnom." ree gvozden

ovek, pa ga zvrcne u elo, a car odmah duu ispusti.Onda gvozden ovek uzme zeta svoga pa ga postavi za


24/97

cara, i tako je najmlai sin sa svojom enom carovao dosvoga veka.

4.Kum riba.

Nekakvome oeku umirahu eca: neka jedva krstdoekaju a neka ni petnaest dana. Svuda je na proroicehodio i na proroke knjigu otvarao, ali nita fajdisalo nije,dok nekakva proroica sjetuje ovoga oeka i dade mu

nekakav zapis govorei: " Uzmi ovi zapis i stavi ga tvojoj eni da ga nosi o grlu, ma nemoj da njime izvan kueizae. Ona e ti ostanuti teka, i kada doe vrijeme darodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene."

oek uzme zapis i da ga eni da ga nosi kazavi joj, kakomu je proroica rekla, te ona te iste godine ostane teka.Ali nesreom ispred samoga roenja poe nege izvankue i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadardosjetila, nego joj doe nekakva muka u drob, te ona tridoma i teke doe, izbi dijete muko mrtvo i lakom glavomne dade. Dosjeti se siromaica ena, ali svrh svijeh jadanekazuje mu u da ne bude vie trlabuke. Kad uje mu zanesreu, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, paodmah opet k onoj proroici, a ona kada doe, sjeti se toe, ali nita mu u nee kazivati, nego opet enu mu

pokara i sjetuje da posan segabolji opaz ima. Po tom enamalo je kad izvan kue i izlazila, a ako je kad i izljegla,ostavljala je zapis doma, te opet ostane teka; i kada doevrijeme od roenja, polju za ovu proroicu da dijete babi.Kad li evo rodi sina u krvavoj kouljici. Kad proroicavidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijetena dvor od kue i zavika iza svega glasa: "uj pue inarode! rodi vuica vuka, svemu svijetu na znanje a etetuna zdravlje." Obeseli se otac i hoae u put da se dijetekrsti bojei se smrti, ali mu ne dade proroica govorei:"Ne, ja znam to u initi, ako eli da ti dijete zdravo


25/97

ostane i dugo ivi." Na to uzme dijete, povije ga, i objesimu dragi kamen o vratu i na jedan listi karte zapie:"Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese

dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen

doma u onoj ga oeka. Dijete samo a zar i gladno, staneplakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u

onoj rijeci zauje nekakva velika riba, te ona na suvo, i poglasu nabrblje ono dijete, i teke to zinula bjee da gapro dere, zasja se oni dragi kamen, te ona da vidi ta je,kad lividi i oni zapis etetu na prsima, pa se ustegne nase, i uhvati dijete u eljusti te njime oinoj kui. Oni kodkue opaze izdaleka ribu, e dijete u zubima nosi, i e riba

vriskom tri, a dijete piti i cii, te svi u pla i u vrisku, aproroica ih stane teiti i govoriti da se ne boje, jere je tosjen eteta, i iztri na susret ribi i dijete primi. Po tomzovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu

ribu. Kad svri pop krtenje, krenu svi doma da piju i naestito, a kuma riba nee, nego uze oni dragi kamen, iotolen kao najbr a tica polee i ostani se u sinje more, inita ne ree drugo, nego: "S Bogom, kume! kad ja izmora opet iziao, tadar i ti umro!." Ovo je dijete ivljeloBog zna koliko i dokle, i kad je ve pod starost htio daumre, poka e mu se opet ona ista riba, i tek to se njimeoprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tunamjerio, ne vie ku se ede i to se od nje uini.

5Cariina snaha ovca.

Bijae nekakva zla carica, koja mnoge ljude i ene sovoga svijeta smicae da se nikada nije niko mogaodosjetiti, i nemae drugo nikoga nego jednoga jediktogasina kojega miljae nakom sebe za cara ostaviti. Kaddoe vrijeme da carica eni sina, ree mu: "Ja sam nalaza tebe evojku sjenovitu, koja e ti krilate junake raati, iako ovu ne uzme to sam ti ja nala, pazi se to e ti se


26/97

dogoditi." Sin joj na to odgovori da joj zahvaljuje na

svima evojkama od svijeta i na svima krilatijemsinovima, jer je ve naao evojku, i da e je na sramotumaterinu vjenati, ve nijednu, makar se nikada i neo enio. Poto carica ovo u ra ljuti se i zaprijeti mugovorei: "Ela, ako ti basta." Carev sin materi za inato eni se i zovne vilu za kuma i zmaja za staroga svata, te sevojkom doma, govorei svojoj eni da se od njegovematere uva i krije, da je nenadno udo ne snae "jer je''veli "ona nekaka ena udesne ruke tako da su moja svabraa i sestre pa i sam otac na preac pomrli, ili ih je onapotrovala ili zamaijala." Proe nekoliko vremena i carica

ne vidi svoje snahe, i koliko je go nastajala da je vidi,nita nije mogla uiniti, dok jedno jutro nesreom poe jojmu u lov, i zaludu zatvori vrata od kamare e mu jenevjesta spavala; jer carica obazna da je on otiao u lov, tenekakijem tapom takne u vratnice te vrata jedanak bupiena tle. Prepade se sirota nevjesta, skoi u susret svekrvi, ipane pred njom na gola koljena kao da joj se umoli i

oprotenje ite. A ona je podi e govorei: "Ne boj se, moj

sinko, ja nijesam za drugo dola nego da te darujem kaopoprav svoje dijete." Ovo izrekavi izvadi jedan prsten iuhvati snahu za ruku, pak meui joj ovi prsten na prstpronjunjori nekoliko rijei, a ona nju u ruku po zakonupoljubi i zahvali na prstenu. Carica otide s te stope, asnaha joj gledajui i premeui oni prsten, kakoga jo usvome vijeku nije viela, tako je bio lijep, malo za tijempretvori se u ovcu i tam amo kroz kamaru stane blejati.

Carica je imala nege potajno nekaku veliku a daju, i kadbi koga oarala ovijem prstenom, i poto bi se prometnuou ovcu, povela bi ovoj nesitoj a daji i teke se vraae dauhvati i povede snahu, prispije u toliko i njen sin iz lova te

edanak se nau na vratima od kamare. Kad ga alosna ena vidi, pone okolo njega i uzanj skakati i blejati da sei sam cariin sin zaudi, i ne mogae da progovori rijei,krstei se od uda, i najposlije mater zapita: "Otkud ova

ovca oven?""Kamo mi ena?" Ona se smete ne znajuimu ta odgovoriti, nego to toliko da nita ne zna, i zakune


27/97

se nje prokletom duom. Videi carev sin da mu enenema, a ova ovca mimo ikake ovce e neprestano njega uoi gleda, okolo noga mu se uvija i neprestano b leji, stavise da je zamaijana, te on od alosti da sam sebe ubije itra ei no kroz kamaru, vidi oni udesni prsten u kamari, ipru i ruku da ga uzme, a ovca na njega skoi i ne da muga uzeti, nego na njega nasre da mu oba oka izbije. Sjetise on zlu, te uzme ovcu, pa s njom u goru tra ei i zovuikumu vilu, dok je nekako dozove, pa kad se sastanu, ka eoj on sve kako je i to je, a vila mu odgovori: "Ona ti je

zatravljena i zamaijana, ma ja prije nego se dogovorimsa svojijem bratimom zmajem, ni tati ne umijem rei."

Onda ti vila nekuda polee i dovede zmaja. Kad se svisastadoe i zmaju kazae sve potanko, cie zmaj da se svagora ustrese, i ree carevu sinu: "Ako eli da opet tvoja ena ostane kaka je i bila, treba da dvije due izgubimo.""Koje?" upita carev sin. "Tvoju i moju majku", odgovori

zmaj, a zmajeva majka bila je ona a daja u carice. Carevsin na to pristane, ali vila ree im: "Ne tako, ako su vammajke duu izgubile, nemojte vi; nego hajde ti zmaju

zakumi mater a daju, da vie ne pro dire Bo jih dua, a jau kumu caricu, da se ve okani zloiniti." I tako pou svidoma, zakume u tri puta a daju, a tri puta caricu, i one imse zakunu da ne e, te carica izvadi drugi prsten, dadeovci, a ovca provr e se opet kakva je i bila. I Bog mi teveselio!

6Vilina gora.

Imao Nekakav bogati ovjek jedinka sina, pa othranivi gado oru ja polje ga po svijetu da tee, ali ne tee da aspristee nego da stee pameti, i da vidi idui po svijetu kakose trudio ivi ikako se valja muiti da se ovoga kratkoga.vijeka poteno ivi, i dade mu nekoliko aspri to e mudosta za put biti. Kad ga opremi, mnoge mu stvari


28/97

preporui a najvie da uva novac, pak ga s blagoslovomotpusti. Idui ovaj mladi po svijetu doe u nekakav gradgdje vidi da jednoga ovjeka vode na vjealo. On sezaudi pak pritravi zapita ta je skrivio ovi siromahovjek te ga na smrt osudie, a neki mu odgovori: "Ovi jeovjek du an mnozinji, i ne imajui otkuda da svesvakome isplati, po zakonima ovoga mjesta zaslu io jesmrt." On uvi ovo zapita sudnike: "Gospodo! jelimogue da ja toga ovjeka od smrti otkupim, i da platimto je du an?" Oni mu odgovore: "Za to ne! plati toliko itoliko pa evo ti ovjeka da od njega ini to hoe." Onizvadi sve ono novaca to imae pa najposlije sve haljine

do koulje, i kad namiri koliko je trebalo, sudnici mudadoe ovjeka, te on s njim po svijetu prosei od vrata dovrata. Jednu veer le ei zajedno ova dvojica, reeotkupljenik: "Meni se dodijalo ve ovako ivjeti, a jo mie alost via tebe gledajui e s mene strada, nego

hajdemo u vilinu goru, tamo emo nai jednu mojuposestrimu i ona e nam kazati nain kako emo obojicaobogatiti." Mladi pristane na ovo i upute se k vilinoj gorisve stranputicama nekijem, kalauzei otkupljenik a mladisustopice za njim, dok tako dou u nekaku goru, kojoj vrhdo mjeseca doticae, a listovi joj zlatni bjehu a stablasrebrna, a usred nje viae se veliki plam i dim od ognja.Mladi videi to prepadne se i upita svoga druga: "ta jeovo? kakovo je ovo udo." A on mu odgovori: "Ne boj se,ovo je sve moje posestrime i njezine matere, pa i nae,samo teke znadi da se mi dvojica ne mo emo njima naedan put iznenada javiti, nego ja otidoh k njima da im seavim i da im ka em da smo doli k njima da s njima

ivimo, a ti me priekaj oven pod ono drijevo, te je odsuhoga zlata a perja su mu biserna; ma pazi, bez velikoga

svoga uda nemoj pisnuti rijei jedne doklen se vratimopet k tebe, jer je ovo drvo sviju vila, ispod njega se kupeljeti te na ereve vezu, pak ako kakva mladia opaze uovu goru u oni as oima ga zatrave i u kaku go hoe

ivinu obrnu." Ovo izrekavi nestade ga kao da ga zemljapro drije. Mladi stojei one dosadi mu se ekati te


29/97

pone tam amo kroz goru etati se dok nabasa na nekakvokolo krilatijeh evojaka, pa se prikri da ih gleda i sluakako pjevaju, ali njegovom nesreom opazi ga kolovoicate ga oima zatravi i u oni as ostade nijem i slijep. Tadase prepade te od straha i velike alosti stade vikati iplakati, dok evo ti odnekud dolee na krilima predanj oniovjek, uhvati ga za ruku i ree: "Ne boj se, to ti je?" Aon mu rukama poka e da je oslijepio i onijemio. Tada oniovjek kad to vie, izvadi iza pasa nekaku malu zlatnusviralicu, pa se pripe na jedno drvo i poe u nju zvi eti,dok evo ti sa sviju strana vila i vilenika, ovoga ovjekabrae i sestara, pobratima i posestrima, toliko da im broja

ne bjee, te poee po gori brata nekake ljekovite trave, padadoe mladiu da pije, a drugom mu opet namazae oi,te u oni isti as stee vid oinji i razgovor deset puta ljepii bolji nego li je prijed imao. Po tom ga primie u svojedrutvo, i o enie ga, te stee silno blago i ima lijepporod. Ali kad ve ostari, pokaja se gospodu Bogu,povrati se svome domu, i jedva iva zatee svogaroditelja, te se s njim oprosti i ukopa ga, te do a smrti ivje

kao pravi hrianin, ali opet doklen je go ivio svakogae ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s dru inom

sastajao i pozdravljao.

7.Tica djevojka.

Imao nekakav kralj jedinka sina. Kad mu ve za enidbuprispije, otpravi ga po svijetu da tra i za sebe evojku.Kraljev sin poe, i cijeli svijet obiavi ne mo e nai zasebe evojke. Poto vie da ne mo e nai nakom tolikosilnoga troka i vremena naumi da sam sebe ubije, imislei kako krene uz jedno brdo da se s njega bacistrmoglav da mu se ni strva ne bi znalo. Kad izie nabrdo, popne se na jedan veliki stanac kamen, i tek da se

baci nizanj, zauje jedan glase mu govori: "Ne, ne,


30/97

ovjee! za trista ezdeset i pet koji su u godini!" On seustegne i ne videi nikoga upita: "Koji si ti to sa mnomzbori? da se vidimo, pak kad uje jade moje. ne e mismetati da sebe ne samodavim." Na to mu se uka enekakav ovjek vas sijed kao ovca, i ree mu: "Ja znamto je tebe, nego me uj: vidi li ono onamo (pokazujuiprstom) veliko brdo?" On mu odgovori: "Vidim." "A vidili ono silno mramorje povrh njega?" "Vidim." "E dobro"

ree starac; "navrh onoga brda ima jedna baba zlatnijehkosa e dan i no na jednom mjestu sjedi i u skutu dr iednu ticu; ko je ovu ticu kadar dobaviti, on e najsretniji

ovjek na ovom svijetu biti; nego pazi dobro; ti treba ovu

babu, ako ti basta, prvo nego te vidi za kose da uhvati, aako ona tebe prvo vidi nego ti nju za kose uhvati,okamenie se na ono mjesto i u oni as, kao to sedogodilo od svijeh onijeh mladia to vidi onamo dupkeokamenjene, rekao bi ovjek da je mramorje." ujui overijei kraljev sin ree u sebi: "Meni je sve jedno, idemonamo, pa ako mi reui da je za kose uhvatim, dobro sam;ako li ne, svakojako sam naumio ivotu svome kidisati."

Te on onamo na ono drugo brdo. Doavi ve blizu babepoe joj s plei te umke put nje, i njegovom sreom babase s onom ticom igrae i prema suncu biskae, a on polakote babu za kose. Vrisne baba da se sve brdo od jakotepone drmati kao kad je najvei potres, ali kraljev sin dr ii ne puta. Ondar mu baba ree: "ta hoe od mene?" Onoj odgovori: "Da mi da tu ticu sa skuta i da povrne sve

ove hrianske due." Ona na to pristane, da mu ticu ipusti iz usta nekakav vjetar plavetan i zadunu put onijehokamenjenijeh ljudi, te svi na jedanak o ivjee. Kraljevsin dohvativi ove se tice pone da je ljubi od miline, iljubei je prometnu mu se najljepa evojka. A ovo je bilaedna evojka koju je baba zamaijala bila i u ticu

prometnula pa mamila mladie njome. Kad kraljev sinsagleda evojku, omilje mu i krenu s njome svojoj kui, ina polasku ona mu dade jedan tap govorei mu, da

togo se ree ovome tapu, ono uini. Bogme kraljev sinnajprie kucnu njim u jedan kamen, a to se izrui iz njega


31/97

rpa rupija zlatnijeh, pak se nagrnue koliko im je dosta zaput. Putujui dou na nekaku veliku rijeku i ne moguprijei, tae tapom a rijeka se razdvoji, i pasae. Iduinaprijed nastupe na gomilu vukova, te vuci napanu na

njega i na vjerenicu mu da ih rastrgnu; ali kako kojinasrtae tako ga on tapom doekivae, i kako kojegaudari, vuk se preokrene u mravinjak. Najpotlje putujuistignu zdravo i veselo doma i vjenaju se.

8.

Car htio ker da uzme.Bio jedan car i carica. Ova carica imae zvezdu na elu parodi i ker sa zvezdom na elu. Kad ki bude na udaju,umre carica i na smrti zakune cara, kad se stane eniti dane uzme druge ve koja ima zvezdu na elu Kad poe carda se eni, raspie po svemu svetu, ima li gde devojka iliudovica sa zvezdom na elu. Kad mu od sviju stranaotpiu da nema take ni devojke ni udovice, on onda ta e,ve da uzme svojuker, pa sazove sve ministre da muka u mo e li to biti; ministri ka u da mo e, a on ondaotide svojoj keri, i ree joj: "erko! Nije drukije, valjaza mene da poe, mati je tako zaklela, a druge u svetunema sa zvezdom na elu." Ona stane plakati i moliti se:"Jaoj tata, kako bih ja za oca pola!" A car je onda izvedena sud pred ministre, i oni jo jednom reku da mo e otacuzeti ker svoju. Onda ona otide jednoj babi i potu i jojse, a baba joj ree da ite da joj otac naini od svile haljineda mogu stati u orahovu ljusku, pa e onda poi za njega.Ona to ka e ocu, ali ta car ne bi mogao uiniti? naini onnjoj onake haljine, a ona opet otide babi: "to u, baba?nainio." A baba joj ree: "Sad iti od srebra haljine, pa dastanu u orahovu ljusku. To valja da ne e moi nainiti.Otide ona opet ocu i ka e mu da joj naini od srebrahaljine pa da stanu u orahovu ljusku. Ali car naini i to.Opet ona otide babi, a baba joj ka e da ite od zlata


32/97

haljine, pa da stanu u orahovu ljusku. Kad joj otac naini itake haljine, ona doe babi plaui: "Jao, baba, ta u?nainio i od zlata haljine." A baba joj ree: "Sad ti neznamdrugo, ve iti od same mije ko e, to ba nee moinainiti. Kad ona i to od oca zaite, on odma izda zapovestda svaki ovek donese po toliko i toliko ko a od mieva, itako za nekolika dana dobije ki careva haljine od samemije koe. Pa odmah car skupi svatove da se sutradanvena sa svojom keri. Ali nju baba naui ta e raditi, teu vee uoi svadbe zaite kadu vode i dve bele patke, "dase" veli "okupam, tako valja." Car zapovedi te joj seodnese u sobu kada vode i dve bele patke, a ona zakljua

vrata, i pusti patke u kadu, pa obue one haljine od mijeko e, a od svile, od srebra i od zlata u orahovim ljuskamametne u nedra pa kroz pend er pobegne. Videi car gde jenema zadugo da doe me goste, polje jednoga slugu daslua na vratima, kupa li se jo. Sluga otide i stane sluati,pa kad uje gde se patke lepraju po vodi, on pomisli da jeona, pak se vrati i ka e caru da se jo kupa. Kad bi ujutru,ve svi gotovi da idu na venanje, a nje jo nema, ondacar naredi te obiju vrata, kad tamo vidi kako ga jeprevarila, te odmah polje poteru za njom, i ona je tra ila itra ila, i ne naavi je vrati se, i car najposle miljae dasuje gde rastrgli zverovi. Ali ona idui za dugo doe udrugo carstvo u jednu umu; ne znajui ni ta e ni kakoe, zavue se u jedno uplje drvo. U to doba carev sinlovio u umi, pa nekako psi naiu na ono drvo, i stanulajati, onda lovci potri onamo mislei da je kaka zver u

drvetu, a vide devojku u onoj mijoj haljini, pou dapucaju na nju, ali carski sin ne dade: "Nemojte" ree, "veda je vodimo dvoru, da imamo to niko nema." Kad jeizvedu iz drveta na polje, zapitaju je: "Ko si?" A ona

odgovori: "Ne znam." A oni je opet zapitaju: "Jesi li ivotinja ili si oveje stvorenje, ili si avetinja?" Ona opet:"Ne znam." "Zna, ne zna', ree carski sin, "ti mora snama." Kad je odvedu dvoru carskome, odrede je da uva

guske, i sluge je prozovu pepeljugom. Kad proe nekovreme, carski sin uini veliku ast i sazove mnogo


33/97

gospode i gospoa i gospodskih devojaka i svoje i iz tuihcarevina. Onda ona u svojoj sobici svue haljine od mijeko e, pa obue one od svile, pa otide meu gospodu. Svise zaude njezinoj lepoti a osobito zvezdi na elu. Carskisin uzme je, te igrae s njom, pa je zapita od kuda je, a onaodgovori: "Iz izme grada." Po tom se ukrade i otide usvoju sobu, svue svilene haljine, pak obue opet one odmije koe, a gospoda kad opazie da je nema, stadoepitati: "Kud je ta lepota?" a najvie carev sin. Kad se svagospoda raziu, raspie! carski sin po svemu svetu zaizmu grad da mu jave gde je. Ali sa sviju strana otpiuda toga grada nema. Po tom on naini opet ast, ne bi li i

ona dola. Aona ondar kad se veselje pone, obuesrebrne haljine, pa otide meu gospodu. Kako ona tamo,svi polete pred nju, a carski sin uzme je za ruku, pa joj

stane govoriti: "Gde ste za Boga? ja poludih za vama, a

izme grada nigde nema." "Gospodine!" odgovori ona,"sad u vam pravo kazati; ja sam iz Legen grada." Potocarev sin malo poigra s njome, opet se ona nekako ukrade,

pa otiavi u svoju sobu svue srebrne haljine, a obue

one od mije ko e. Po tom carev sin raspie za Legen gradgde je, i od svuda otpiu, da toga grada nema. Onda on itrei put da ast, i ona u zlatnim haljinama doe. Carev sinobraduje se i stane je moliti, da mu ka e pravo od kuda je,er, veli, da ni Legen grada nije mogao nigde nai. "E sad

u vam" ree ona "pravo kazati: ja sam iz Sablje grada."Poto carev sin poigra s njom, skine prsten s ruke i da joja ona se po tom opet nekako ukrade. Onda carev sin

raspie za Sablju grad, oni mu opet otpiu, da toga gradanema. Onda se on razboli, i bolujui dugo vremena, padnemu na um na mleko, pa da se udrobi hleba. Odmah ka ukuvaru, da izvadi mleka, a ona devojka u mijoj ko i stanega moliti da ona udrobi. "Idi bez traga!" prodere se on na

nju, "da upadne kakva dlaka s tebe, pa da platim glavom.""Ne e, kuvare," ree mu ona, "ja sam noassnila da eodmah ozdraviti, ako iz moje ruke to izjede." Na to joj

kuvar dopusti, a ona drobei u mleko spusti onaj prsten unjega. Kad caru odnesu mleko, i on ga promea kaikom,


34/97

nae prsten, te ipi odmah i povie: "Dajte ovamokuvara!" Kuvar se siromah prepadne, da nije od pepeljugedlaka upala, pa kao mrtav doe pred carskoga sina. "Ko jedrobio u ovo mleko"" zapita ga carski sin, a kuvar drkuiodgovori: "Ja sam, gospodine." "Nisi ti, ve kazuj ko je,ili e poginuti." Onda kuvar stane plakati i kazivati, kakoga je pepeljuga prevarila, da je snila, da e gospodarozdraviti, ako to izjede iz njene ruke. Kad carski sin ujeza pepeljugu, ipi pa otri k njojzi, razdere na njoj mijehaljine i natera je da obue one zlatne, pa je odvede ocu imateri, te se lepo vena s njome. Kad se venaju,pripovedi ona njima sve, kako je i za to je od oca

pobegla, i kad proe godina dana, rodi ona ker i sinazajedno, ker sa zvezdom na elu kao i u nje. Kad decamalo odjaaju, sedne ona s mu em i s decom na intov, paode svome ocu. Kad doe, a otac ba njojzi za duu daje,pa kad je vidi, Bo e! te radosti i toga veselja, to je inio.A onu babu to je nju uila, to je ona i njen mu obdari,to otac trojinom a one ministre, to su kazali da mo e otacker uzeti,sve pogubi.

9.Tri prstena.

Nekakav kralj zaprosi za svoga sina u drugoga kralja er,i polje mu knjigu itui evojku i uz knjigu obilje je naevojku. Kad kralju knjiga doe i vidi ta mu pie, on reeposlaniku: "Ja ti, prijatelju, ne mogu nita odgovoriti, dokne pitam evojke." Po tom otiavi k svojoj keri ka e joj,kako je ta i ta kralj prosi za svoga sina i poslao prsten za

obilje je, "nego" veli "ta u mu odgovoriti?" A ona reeocu: "Odgovori mu: ako mi ne donese tri prstena jedan odzvijezda, drugi od mjeseca a trei od sunca, ja ga ne u."Kralj ka e sve ovo poslaniku i pristavi: "Pozdravi svogakralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli ga, da mu

ne bude ao na odgovor moje samosione ere, ele joj ne


35/97

mogu nita." Poslanik se vrati i ka e svojemu kralju, ta jei kako, a kralj se ra ljuti i stane misliti, kako bi dobavioova tri prstena, pa najposlije turi glas po svemu svijetu: ko

mu dobavi ova tri prstena, da e mu dati polovinukraljevine svoje ili blago nebrojeno. Ali sve zafajdu.Najposlije kraljev sin padne u veliku alost, i ve ae od

ada da se ubije, kad tumarivi onako zae u nekakuplaninu i nabasa na jednu babu, e ukraj puta sjedi. On jojnazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi,

nesretnji pa sretnji i presretnji sine!" Kraljev sin kad ovo

u, on se zaudi i upita je, ta e ovo rei, a ona odgovori:"Ti si bio propao, ali si naiao na ljekara, koji e te akoBog daod te muke izbaviti." Tada on poe da joj kazuje,ta muje, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta, dosta,a znam to ti je, nego uzmi ovu travu to mi je u

njedrima, te je u svoja njedra stavi; raeljaj mi kose iputi mi polovicu sprijed a polovicu niz plei, pak dodovee ostani oven kod mene." On je poslua: uzme jojtravu iz njedara i stavi u svoja njedra, pa rasplete joj kosu

koja pade po dolini sva crna kao ugalj, samo ee koja

sijeda. A kad bi ispred veera, ree baba kraljevu sinu:"Prvu zvijezdu kad ugleda, izvadi tu travu iz njedara ireci: daj mi Bo e prsten." On tako i uini, i tek to izreeto mu je rekla, zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade iu njemu ona ista zvijezda. Po tom ree mu baba, da pazikad izie iza gore mjesec, pa da isto uini. I on uini, iprsten mu pade i u njemu mjesec. A kad bi u jutru prijesunca, ree mu baba: "Pazi dobro, kad uspomalja sunce,pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijemizie, i tri puta reci: "Pretvori mi Bo e od ove kose prstenkao sunce!" Te on tako uini, i tek to trei put zavika ,provr e mu se od onijeh kosa prsten sjajan kao sunce.Poto kraljev sin ovako dobavi sva tri prstena, upita babu:"ta sam ti du an?" A ona mu odgovori: "Nita drugo,nego doklen si iv, da se za moju duu Bogu moli, jer ua do malo dana umrijeti, i da ne kazuje nikome." Potom

oj kraljev sin zahvali i u ruku je poljubi, i s njom seoprosti, i doavi doma ka e sve svojemu ocu, a on s


36/97

onijem prstenima poalje k evojci, i ona poe zanj i snjime se po zakonu vjena.

10Zla svekrva

Nekakoga cara sin etajui se jednom naide na jednomjesto, e se bijahu evojke skupile na igru, te se onemalo zaustavi da gleda evojke i igru. Sve evojke koje

one bijahu, pristajahu u igru osim tri mnogo lijepe, kojepa strani sjeahu i kao stidno igru gledahu. Carev sin kadih opazi, pristupi k njima i upita ih, bili se udale i za koga

bi koja najradija. Jedna odgovori, da bi za mlinara, jer on

ima dosta kruha; druga za obana, jer ima dosta mlijeka; atrea uzdahnuvi ree: "Ah, da carev sin zna ta bih mu jarodila, sjutra bi me vjenao." "ta?" upita je carev siv, aona mu odgovori: "Dva sina zlatnijeh ruka i er sazlatnom zvijezdom na elu od prve ujedno." Carev sin kadto uje, on odmah njome, te doma, pa u crkvu, vjena se ido malo vremena ona ostane etinja. Ovi carev sin nijeimao oca nego majku preko mjere zlu enu, koja jemrzjela sina svojega osobito sad to je s reda evojkuvjenao, i stane svojoj snasi a njegovoj eni o glavi raditi.Oni isti dan kad je mlada parica ela roditi, poe joj muu lov, i u tome ona rodi dva sina zlatnijeh ruka i treuevojku zlatne zvijezde na elu. A kad joj svekrva to vidi,podstavi troje maadi, a ono troje ece zatvori u jedansanduk, pak naredi sluzi, da ga baci u najbli u rijeku.Uvee u samu mrklicu kad se carev sin doma vrati, istrimu mater i javi, da mu je ena rodila troje maadi. Onodmah zapovjedi, da je u isti as ponesu nasred onogacareva grada, i da ka u svakome koje pored nje proe, tae rodila, i da je car zapovjedio da svako na nju pljune, a

ko ne pljune, odmah da ga pogube. Sluge ovako uine, iadna carica koje od stida koje od bolesti i od zime do


37/97

malo dana umre. Oni sandui s ono troje eice ploveirijekom nanese ga srea ispred jednoga velikoga dvora id ardina nekakoga prebogatoga oeka, koji ba sjeaepokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad

ugleda sandui, on br e zapovjedi slugama, te ga uhvate idonesu mu ga. Otvorivi ga i vievi ovo troje eice unjemu, obraduje se i zaudi, dobavi dojilju i pohrani ih dooru ja brau a sestru do udaje. Jedan dan dozove ovi oekcara na objed, i po objedu izidu gledati graevine id ardine, da take ljepote i darila Bo jega nije bilo ni uednoga cara ili kralja. Car se zaudi ovo gledajui, a

osobito onoj eci, ali ih ne poznavae, koliko ni oni njega,

pa ree: "Hvala Bogu ljepote! nita ne manka oe do samotri stvari: Tica to zbori, drvo to pjeva i voda zelena."Ovo bi ao jednome od ova dva brata i ree: "Odoh tra itiove tri stvari, da ba nita nemanka." I tako krene.Putujui nae blizu nekaka jezera usred planine jednogastarca, e sjedi vas sijed kao ovca, koji ga upita, e ide, aon mu sve ka e. Tada mu starac ree: "Ja u ti kazati, ee sve ovo nai. Hajde onamo, e se ja bacim ovombalotom gvozdenom, one e sve tri stvari nai, negoznadi: kad uzide: onamo, stanue vika i graja okolo tebevelika od hiljadu ljudi, a nikoga ne e vieti, i niko te nee ni prstom taknuti, a kamo li ubiti, ali nemoj da seobazre za sobom bez svoga uda, jer e se na onomjesto okameniti." Kad to u ovi mladi, otra put onogamjesta, e mu je starac balotu bacio, dok na jedan putrekao bi pade nebo na zemlju, zavikae s hiljadu strana,on se obrne da vidi ko je, kad ne vidi nikoga, pa seprepade i okameni se. Sjutri dan brat mu ne videi bratada se vre, poe i on za njim, srete starca, i starac mu reekao i prvome. On mu zahvali i trke otide onamo, kadnasred puta vidi brata okamenjena, te pone plakati iljubiti ga, a u toliko zau onu uku i vrisku od hiljadurazliitijeh glasova, pak se prepade i poe da natrag bje i,ali teke se obrnu, okameni se i on blizu brata. Sestra

njihova ne videi ih natrag, sjutradan u samu zoru ustanete tragom za njima, pogodi na onoga istog starca, i on joj


38/97

sve ka e, kako je i to je, i stane je odvraati da onamo neide "jer se niko odonuda", ree, "nije vratio, pa kad seljudi oru ani prepanu, kako ne e evojka kao to si ti?"Ali ona ni najmanje za to, nego ubere nekake trave te

dobro ui zatisne i ruicama suvie, paree starcu: "Baciti meni balotu, da onamo idem e ona pane, samo mi ka i,hou li nai sve tri stvari kako sam ti kazala, i hou li naibrau okamenjenu." Starac joj odgovori: "Hoe", pa utoliko odbaci balotu, a ona poteci onamo to je najbr emogla. Doavi do oba brata okamenjena, pozna ih i stadeda ih plae, jer joj ivo srce pue; i u to vrijeme zaunekoliko, ma ne ba onoliko uke, nego ona potkrijepi

sebe, te onamo e je pala balota. Kad doe, upazi jednuveliku peinu i u njoj vidi ticu, koja joj u oni isti asdolee na desno rame, i ree: "Hvala da je Bogu! kolikoima vremena da te ekam", i ree joj suvie: "Hajde u onoezero onamo, zacrepni vode zelene, i od onoga drveta to

pjeva granicu oebrsni, i kad doemo do tvoje brae,nama i ih da o ive." Ona to uini, pak krenuvi natrag kaddoe do brae, nama e ih, i u oni isti as o ive, te svi

doma. Kad dou, obraduje im se oni gospodar, a jo viekad vidi one tri stvari, koje je rekao car da ih nema, pakodmah uini veliki objed i dozove cara. Onda ree ovatica: "Kad bude na trpezu, gospodaru, nemoj iznositi nio ice ni pantarula ni no a, nego onako neka car jederukama." Poslua je ovi oek, i kad doe car, ka e mu,kako je dobavio one tri stvari, i tako da ve nita nemanka, pa otolen za trpezu gotovu. Car kad vidi da na

trpezi nema o ice ni no a ni pantarula, ree ijetko: "ta jeovo? kako e se ovo jesti?" "Lijepo" odgovori tica, "smukom kao to su se do sada muili ova tvoja dva sina ier, i pokaj se, to si na veliku Bo ju pravdu smakaosvoju enu a njihovu mater: ovo su tvoja eca, a na mjestonjih tvoja prokleta mater, podmetnula troje maadi." Carse obraduje, pritri k eci, a oni k njemu, tu se i ljube iizgrle, pa otolen doma, i u oni isti as smakne mater, a oba

sina o eni i er uda u jedan isti dan.


39/97

11Opet zla svekrva.

Bile su dvije sirote bez oca i matere. Stojei jedan dan naprozoru vide, e ispred njihove kue proe carev sin, pae rei mlaa: "Ah lijep li je oni carev sin! da me hoeuzeti za enu, rodila bih mu sina i er na jedan put sazlatnijema zvijezdama na elu". Ovo nekako douje carevsin, pa oni as otide i ovu evojku vjena, pa njomedoma. On nije imao oca, nego samo mater, vrlo opaku i

zloga srca, koja kad sagleda sina i nevjestu, naijedi se estoko i stane koriti sina, zato je vjenao evojku, kojanije njemu prilika; ali joj ukor bi zafajdu, nego ponemisliti, kako e snasi svojoj kradimice do glave doi, alini to od sina ne mogae. I tako ova mlada carica zatrudni,te njezin mu dobavi od nekuda jednu proroicu i upita je,da mu kae, ta e mu ena roditi, a ona mu odgovori:"Rodie ti zajedno sina i er sa zlatnijema zvijezdama na

elu, nego pazi dobro, da ti se od nje i od dvoje ece tone dogodi." Prie nego mu se ena porodi, doe nekakaprea ovome carevu sinu da ide na vojsku, pa bojei se eni i eci dozove svoju opaku mater i ree joj:"Zaklinjem te nebom i zemljom i svijem to je na svijetu:uvaj mi enu i ono to rodi, doklen se ja vratim." Onotide, i malo po tom rodi mu ena najedanak sina i er sazlatnijema zvijezdama na elima, ali mater njegova na

mjesto ovo dvoje ece podmetne dvoje malo tenadi aecu od matere sakrije, zatvori ih u jedan kove i i dobrozapeativi da ih jednoj sluzi govorei: "Hajde s ovijemkove iem te ga zakopaj u zemlju u kakoj pustinji iliutopi u rijeku kaku; i ako to ne uini to ti govorim, nedolazi mi ve na oi bez svoga nenadnoga uda." Sluganosei kove i pustinjom u, e plau eca, te polakootvori zaklop, kad vidi ovo dvoje eice kao dvije zlatne

abuke i na elima zvijezde, ra ali joj se, te ih ne ednezakopati u zemlju, nego ih baci u jednu ja u od mlina, pa


40/97

se vrati doma i ka e staroj carici, da je zakopala u zemljuu jednoj dubravi, i ona joj vjeruje. Onu istu veer zatisnese okno od ja e i zaustave se kola od mlina branenoga, amlinar istri da vidi ta je, kad nae oni kove i, iotvorivi ga vidi jadnu eicu, ali kad vidi zvijezde im naelima, jo se vie zaudi, pa dozove enu svoju, a onaecu podoji i stane ih paziti kao i svoju roenu. Carev sindoavi s vojske odmah upita mater, e mu je ena i tamu je rodila, a ona mu odgovori: "Zlo i naopako za tebe,

sinko! Ona ti je rodila dvoje tenadi, i ja ih nijesam smjelaod tebe ubiti ili baciti, nego nagnala sam tvoju enu da ihdoji, doklen ti doe; i eno je zatvorene u tamnici u

gvo u, i kod nje su tenad, pak ti sad ini od nje tohoe." Kad ovo u carev sin, smrtni ga znoj dopade odvelike tuge i alosti, te poleti s no em u tamnicu, dazakolje i enu i tenad. A kad di e ruku nad njom da jeposijee, razrika se alosna mu ena: "Ah za Boga! ne ubijme! nita ti kriva nijesam, nego me tvoja mati evo ovolikovremena oven u tamnici zakovala, i podmetnula dvojetenadi, a moju lijepu ecu nege obestrvila; nego se

smiluj na mene!" Carev sin kad to u, razmisli i sa ali sena nju, pa stane ispitivati i mater i sve dvorane, ali nemogae nita razabrati, nego svi mu ka u ono, to mu jepasja mati nalagala, i ve ne znadijae, ta e da radi, ilisvoju enu da zakolje ili da ide po svijetu tra iti svojuecu. Ono dvoje ece igrajui se jedan dan po jednojlivadi prika e im se jedan mladi u bijelijem haljinama sazlatnijem krilimaa ovo je bio aneo Bo ji i ree im:"Hajte doma; evo vam ovi tap, pak njime togo vambude potreba, kucnite njime te ete imati. Tako ete doi u

edan grad, te uljezite unutra, i e najvii dvor vidite,kucnite ovijem tapom u vrata, te e vi se vrata samaotvoriti, pa zaviite: Ah, e si alosna majko naa? e si?izai i doi da nas izgrli a mi tebe; ve je vrijeme." Brat isestra posluae i uzevi tap otolen hajde hajde hajde,doklen ih oni tap do same oine kue dovede, te kako ih

e nauio oni aneo, tako i uinie: zakucnue i zavikae, ina njihov glas otvorie se vrata, i oni uljegoe u kuu. Ali


41/97

ih u taj mah opazi stara carica i poznavi ih prepade se, tebr e bolje smae s prsta od ruke jedan prsten i natae gana oni tap, koji imae u rukama carev sini, te on u onias zanijemlje, ali sestra mukad to vie, uze oni tap istrese s njega prsten, pa udari staru povikavi: "Tizanijemi; a ti, brate moj, progovori." Te stara ostade

nijema, a brat joj opet poe govoriti. Ovo sve gledae otacnjihov, pak kad ih zauen upita, ko su, oni sve ka u,kakoje i to je bilo, te on odmah izvadi im majku iztamnice i uze je opet za svoju enu zajedno sa sinovima, aslugama zapovjedi, te mater njegovu zatvore u jednubavu katramom oblivenu i za de je nasred grada.

12U lai su kratke noge.

Bio jedan car pa imao tri sina, i tako je bio star, da venije ni uo ni video. U tolikoj starosti ivei, usni jednuno, da ima negde u svetu nekaki grad, i u tome gradu daima jedan studenac, pa da mu je vode iz onoga studenca

da se okupa i umije, da bi se pomladio i da bi opet uo ivideo. Kad se iza toga sna probudi i dan svane, a on

dozove sinove svoje i pripovedi im, kakav je san usnio, paim ree: "Deco moja, ne alite truda ni blaga, negopotra ite tu vodu; ako da Bog te je naete, to bi voleonego sve carstvo svoje." Onda najstariji sin ree ocu: "Dajmi blaga jednu galiju i nekoliko momaka, pa ja idem da

tra im tu vodu, da ako je naem." Otac mu da sve to iopravi ga u ime Bo ije, i on se naveze na more i poemorem putovati. Putujui tako za dugo, doe pod jedangrad, u kome je bio car. Kako on doe pod grad i galijastane u kraj, odma car poalje ljude, da mu dozovugospodara od galije. Ljudi otiavi ka u carevome sinu, daga zove njihov car, i on odmah otide. Poto izie predcara, zapita ga car, ko je, od kuda je i kuda ide. A on se

osee na cara govorei, da je on carev sin, i da niko nema


42/97

vlasti pitati ga, ko je, od kuda je i kuda ide. Car se na to

ako rasrdi i zapovedi, te ga odmah okuju i bace u

tamnicu; tako pozatvara i njegove ljude, a galiju mu uzme

u begluk. Posle toga proe godina dana, a u dvoru ovogacareva sina zanj ni glasa ni traga. Onda pristupi drugi sink ocu pa mu ree: "Kad brat moj toliko nedolazi, daj imeni blaga i galiju i nekoliko momaka, pa idem ja da

tra im taj grad i tu vodu." Otac mu da sve kao i prvomesinu, i opravi ga u ime Bo ije, i sin se naveze na more ipoe morem putovati. Putujui tako dugo vreme doe i onpod onaj isti grad, gde mu je brat zatvoren. Kako on doepod grad i galija stane u kraj, car onoga grada polje i po

njega ljude, da ga zovu predanj. Poto izie pred cara, ipoto car i njega zapita, ko je i od kuda je i kuda ide, i onnepokorno odgovori kao i njegov brat, da je on carev sin, i

da niko nema vlasti pitati ga, ko je i od kuda je i kuda ide.

Car se strano rasrdi, okuje ga i baci u tamnicu. Posle togaproe opet godina dana, i ni zanj ni glasa ni traga u dvoruoca njegova. Najposle izie i najmlai sin pred oca, pa muree: "ta emo raditi? Ni jedan od moje brae ne dolazinatrag. Daj i meni blaga i galiju i nekoliko momaka, daidem i ja da tra im vodu. Mo e Bog dati te u nai i braui vodu." Otac i njega opravi kao i prvu dvojicu, a on se

naveze na more i poe morem putovati. Itako putujuidoe i on pod onaj isti grad, gde su mu dva bratazatvorena. Kako on stane pod grad i galija stane u kraj, car

od onoga grada polje ljude i po njega; i on odmah otidepred cara, i poto ga car zapita, ko je i od kuda je i kudaide, stane smerno i alostivo kazivati sve po redu, kakoima oca stara i slepa i gluha, i kako mu je otac usnio da

ima negde u nekom gradu studenac, i da bi se pomladio, i

da bi opet uo i video da mu je vode iz njega, da se okupai umije; i kako je imao dva brata, i kako su obadvojicaedan za drugim otili morem da tra e onaj grad i vodu, pa

kad se ni jedan nije vratio natrag, da je on sad poao datra i to. Car kad ga saslua, rekne mu: "Kad je tako, sinko,

srean ti put! Kad se vrati, nemoj proi, da mi se ne javi ,er i meni ima dosta godina, pak ako bi dao Bog te bi


43/97

naao tu vodu, mogao bi se i ja okupati, ne bi li sepomladio." I tako ga lepo otpusti, i carev sin poe daljeputovati. Putujui tako za dugo, doe pod jednu velikugoru. Onde priteraju galiju u kraj, i carev sin usedne na

konja pa poe suvim da putuje, a ljude na galiji ostavi daga ekaju. Idui tako, nae u gori jednoga starogapustinika, i nazvavi mu Boga, zapita ga, ne zna li on, daima gdegod taki i taki grad. Pustinik mu odgovori da ne

zna, "nego" veli idi na onu veliku goru: onde ima jedan

lovac, koji se zna s ticama razgovarati, mo e biti, da je onod tica uo da ima gdegod taki grad." Onda se on uputikroz onu planinu i nae lovca, i nazvavi mu Boga, zapita

ga: "Brate, uo sam da se ti znas ticama razgovarati, aone lete svuda; eda li si uo kad od koje, da ima taki i takigrad?" Lovac mu odgovori, da nije nikad uo, "nego emoih," veli "sad pitati." Pa onda sazove sve tice te ih zapita:

"Jeste li kad koja videle taki i taki grad?" Sve tice

odgovore, da nisu videle, "nego" vele "ima jedan stari

orao, koji ne mo e da leti, pa je ostao u umi: mo e biti dabi on znao kazati za taj grad." Onda lovac i carski sin

otidu k orlu, pa ga zapita lovac, jeli kad video taki i takigrad, a orao odgovori: "Samo sam jedan put u svome vekupreleteo preko njega. Tamo je vrlo teko doi: trebapripraviti dvanaest ovnova peenih i dve metle i jednou e. Jer kad se doe u grad, na kapiji stoje dvanaestlavova i uvaju grad: ko se god prikui odmah garastrgnu, za to im treba dati dvanaest ovnova, svakomelavu po jednoga, pa e se zabaviti; kad se ve ue u grad,

imaju dve devojke, to iste sav grad svojim rukama, te bioveku odmah oi iskopale, za to im treba dati po metlu,pa e se smiriti; malo dalje od tihdevojaka ima jo jedna,koja poleva sav grad sama i vue vodu na svojoj kosi:njojzi treba dati u e, pa e se okaniti. Ali jo treba udesitiupravo u podne da je ovek onamo, jer u to doba caricasvagda spava i nita ne zna za sebe. Onda treba raditi tose mo e br e, pa be i!" Kad to saslua carev sin, uzme

orla na konja, pa njim u galiju, te se opet krenu putovati.On je orla dobro hranio, da bi se to oporavio. I tako iziu


44/97

opet pod jednu goru. Onda orao ree: "Ja sam treba daidem onamo da vidim kako je", pa se digne u oblake i

nadleti se nad onaj grad i sve vidi, kako je onamo, pa se

opet vrati u galiju, pa im ree, da im se valja sutra ranokrenuti, kako e moi do podne prispeti u grad. Sutradankako zora zabeli, oni poustaju i stanu putovati, i putujuiednako upravo u podne stignu pred grad. Odmah carev

sin da slugama da nose to treba, pa poe pred njima ugrad. Kako oni na gradska vrata, a dvanaest stranihlavova skoe da ih sve rastr u. Oni im br e bace dvanaestpeenih ovnova, a lavovi se zabave. Kad uu u grad, a todve devojke iste grad svojim rukama, pa kako ih opaze,

polete na njih. Oni im br e bace dve metle, a devojke sesmire. Poavi malo u napred, a to bunar, i na bunarudevojka, vue vodu sve na svojoj kosi. Kako ih devojkaopazi, ostavi vodu, pa polete na njih. Oni joj bace u e, aona ih se okani. Onda momci to br e zahvate vode izbunara, pa odnesu na galiju, a carev sin otide u dvor da

vidi caricu. Kad ue u cariinu sobu, ima ta i videti:carica legla na lea, pa spava. Onda carev sin pristupipolako, te je obljubi, pa joj skine prsten s desne ruke, i sleve noge arapu, i na koljenu ostavi joj belegu. Pa ondaotide u galiju, te je br e bolje krenu, pa be i! Kad buduve podaleko od grada, carica se probudi, i oseti odma, tae, pa skoi iz sobe i stane vikati na onu devojku, to grad

poleva: "Tamo ona ovakvica i onakvica! ti me toliko

godina slu i verno, a sad me izneveri." Devojka se staneodgovarati: "Ja te slu im toliko godina, pa mi nikad nisi

dala u eta, a on kako doe, odma mi u e dade." Ondacarica otide k onim devojkama, to iste grad, i stanevikati na njih: "Tamo one ovakvice i onakvice! toliko me

godina slu iste verno, a sad me izneveriste." A devojke jojse stanu pravdati: "Mi toliko godina tebe verno slu imo,pa nam nikad nisi dala metle, a on kako doe, dade namsvakoj po metlu." Najposle otide k lavovima, pa i njima

stane govoriti: "Tamo oni ovaki i onaki! ta uiniste?

Toliko me godina verno slu iste, a sad me izneveriste." Aoni se stanu odgovarati: "Mi toliko godina u tebe slu imo,


45/97

pa nas nikad nisi niim site nahranila, a on kako doe,dade nam svakom po peena ovna." Onda ona uuti ipomisli u sebi da je sama kriva. Carev sin dugo vreme

morem putujui, doe opet pod onaj grad, gde su mubraa zatvorena. Kako uje car od onoga grada za njega,izie mu na susret i lepo ga doeka, pa ga zapita: "Eda to,sine? Nije li Bog dao da si naao to si tra io?" A carevmu sin odgovori: "Hvala Bogu! naao sam." Car se vrloobraduje pa mu ree: "Daj da vidimo, je li ta vodataka."Poto se car okupa u onoj vodi, postane zdrav i mlad kaoda mu je to dvadeset godina. Onda on u radosti i udu reecarskome sinu: "Kad si ti mene ovako obradovao, i ja utebe obradovati: ona tvoja obadva brata kod mene su u ivotu, oni se nisu umeli vladati tako mudro kao ti, negosu bili poeli na me osecati se, za to sam ih zadr ao, ali ihsad tebi poklanjam obojicu." Pa mu ih onda izvede i dade.

Sad se carev sin na novo obraduje, to je i brau naao.Car im dade njihove obe galije i sve ljude;jo ih suvieobdari i spremi im na put to je god bilo od potrebe. Ondaoni posedaju svaki na svoju galiju te pou kui. Putujuitako stanu se dogovarati dva starija brata, kako bi uzelivodu od svoga najmlaega brata, da se ocu umile kao dasu je oni nali, i dogovore se ovako: da podmite njegovemomke da izliju vodu u njihove sudove, a u njegov sud danaliju mora. Tako i urade. Kad dou kui, otac ih jedvadoeka: "Dobro doli, deco! Eda je Bog dao da ste nalivodu?" A stariji sinovi odmah prihvate: "Hvala Bogu!nali smo. Eto brat na najmlai neka daje najpre svoju

vodu pa emo onda mi svoju." Momci odmah izliju vodu,iz suda brata najmlaega i dadu caru da se okupa. On seokupa i nita mu ne pomo e, pa ree drugoj dvojici:"

Documents

Vuk Karadzic - Narodne Srpske Pripovjetke-3