ÄG O D i N A O A R I T A S A

3 1 5 "

Caritas

Ziv'wo \yjVravZbornik radova Studijskih dana 12. - 13. listopada 2017.

Nakladnik:

Caritas biskupijâ

M ostar-D uvno i Trebinje-Mrkan

www.caritas-rnostar.ba

Uredili:

Ante K om adina i suradnici

Grafička obrada:

S BD Shift B rand Design, M o s ta r

Tisak:

Print Team d.o. o. M o s ta r

Naklada:

1 0 0 0 pr im jeraka

CIP - Ka ta log izađ ja u pub likac iji

N aciona lna i univerz ite tska b ib lio teka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

061.235:272] (497.6) ” 1982/2017” (063) (082)

272-462(063) (082)

Ž IV IM O ljubav : z b o rn ik radova S tud ijsk ih dana održan ih u

Caritasovom D uh o vn o-o b razo vn om centru Emaus 12. -13. lis topada

2017. u povodu 35. ob lje tn ice d je lovan ja Caritasa b iskup ija M ostar-

Duvno i T reb in je-M rkan. - M o s ta r : Caritas b iskup ijâ M o s ta r-D u vn o i

Treb in je-M rkan, 2017. - 96 str. : ilustr. ; 21 x 21 cm

Bibliografi ja i b ilješke uz tekst.

ISBN 978-9926-8099-1-1

COBISS.BH -ID 24775174

Caritas

Živimo \yjYravZborn ik radova Studijskih dana održanih

u Caritasovom D uhovno-obrazovnom centru Emaus

12. -13. listopada 2017. u povodu 35. obljetn ice djelovanja

Caritasa biskupija M ostar-D uvno i Trebinje-Mrkan

Mostar, 2017.

Sadržaj

Proslov................................................................................................................ .....................................................7Dr. don An te Kom adina

Odgovorni za karitativnu djelatnost Crkve ................................................................................................... 13Msgr. dr. Ratko Perić

Ž U P N I C A R ITA S................................................................................................................................................17

Volontarijat/volonteri u djelovanju Župnog Caritasa .................................................................................19Msgr. Fabijan Svaiina

ŽIVJETI S IN V A L ID IT E T O M ....................................................................................................... 31

Profesionalna rehabilitacija uz podršku Fonda za profesionalanu rehabilitaciju izapošljavanje osoba sa invalid itetom ..............................................................................................................33Vinko Jer in ić i Ne jra Šabić

DJECA, M LA D I I OBITELJ .......................................................................................................................... 49

Muškarac između zemlje i neba........................................................................................................................51M a r in k o Pehar, Ivo Jozić, Dr. sc. Đ u r ica Pardon, Dr. sc. Josip Bošnjaković, Mr. sc. Boris Vidović

PALIJATIVNA SKRB. . . ............................................................................................................................... 85

Caritasov hospicij u Rijeci...................... ..................................................... ............................ ........................87

Ivan Primorac, odvje tn ik

Palijativna skrb u Federaciji Bosne i Hercegovine............................. ................. ........................................91

Dr. M a r in a Bera

SLIK O M KROZ STUDIJSKE D A N E .....................................................................................................1 0 0

KONCERT ZA SVETU O B IT E L J ............................................................................................................... 104

SVETA M IS A Z A H V A LN IC A ................................................................................................................106

ZA H V A LA D O B RO ČIN ITELJIM A 109

DJECA, MLADI I OBITELJ

A povrh svega — ljubav! To je sveza savršenstva.(Kol 3,14)

Drugi vatkanski koncil je obitelj nazvao »kućnom Crkvom«

i »dom aćim svetištem Crkve« (usp. LG n ; AA n ) .

Za sv. Ivana Pavla II. obitelj je »Crkva u malom«,

jer je živa slika i povijesno ponazočenje otajstva Crkve (usp. FC 49).

Ljubav i skrb za dobrobit obitelji je oduvijek u središtu Caritasova djelovanja.

Od 1996. u Caritasu hercegovačkih biskupija djeluje Obiteljsko savjetovalište.

Izgradnja Caritasova Dječjeg vrtića Sveti Josip završena je u prosincu 1996.,

a Vrtić je započeo s radom početkom siječnja 1997.

Sigurna kuća Mirjam s privremenim prihvatilištem

za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja otvorena je 1999.

Centar za djecu, mlade i obitelj Spes započeo je s radom i. listopada 2012.

Ove ustanove i projekti svjedoče s kojom zauzetošću i žarom je Caritas

ostvarivao ove i brojne druge projekte kojima je temeljni cilj očuvanje zdrave obitelji

koja je izvrgnuta bro jn im opasnostima, izopačenosti i uništenju.

Crkva je svjesna da je dobro društva, svakoga naroda pa i nje same

neraskidivo povezano s dobrom obitelji.

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan " Z i v ' W f t O 5 1

Muškarac između zemlje i nebaMarinko Pehar, savjetnik za poduzetništvo i coach - Freiburg

mp@marinkopehar.de

Ivo Jozić, teolog, psiholog, psihoterapeut i bračni i obiteljski savjetovatelj - Freiburg

ivo.jozic@web.de

Dr. sc. Đurica Pardon, svećenik, župnik - Punitovci

djurica.pardon@gmail.com

Dr. sc. josip Bošnjaković, svećenik, psiholog, psihoterapeut - KBF Đakovo, HKS Zagreb

jobosnjakovic@gmail.com

Mr. sc. Boris Vidović, svećenik, psiholog, logoterapeut - KBF Split

bvidovic@kbf-st.hr

U vod

Život muškarca, identitet muškarca, muš-

k o s t - te m e su o kojima se u posljednjim

godinama može sve više čitati i pronalaziti

literatura u raznim kulturama, vjerama i

religijama. Pisano slovo odjek je onoga što

muškarci u sebi proživljavaju tražeći način

kako živjeti vlastiti identitet u društvu u

kojem preuzimaju odgovornost za sebe i

druge, za svijet. Stoga se organiziraju različiti

seminari praktične naravi tijekom kojih muš­

karci mogu iskustveno sudjelovati i doživjeti

radost otkrivanja vlastitog identiteta. I ovaj

članak plod je višegodišnje suradnje autorâ

u seminarima koji su održani u Hrvatskoj a

o održavanju seminara u Bosni i Hercegovini

također se planira.

Ideje, promišljanja, odgovori, pitanja koja

se nalaze u ovom članku jesu posljedica dija­

loške suradnje autorâ kako tijekom seminara

tako i tijekom samog idejnog postavljanja

istoga, ali i odjek nakon doživljenih iskusta­

va. Muškarac, u zajedništvu pak sa ženom,

spaja stvarnosti neba i zemlje. Stvoren od ze­

mlje, u dodiru s nebom, ostvaruje se u svom

životu crpeći snagu s Izvora života, otkriva­

jući u Isusu Kristu u isto vrijeme i Čovjeka i

Boga, onoga koji je pokazao kako je moguće

biti čovjek. Na tragu ovih promišljanjima

smatramo kako muškarac može otkrivati

radost u jezgri svoga bića, hramu Duha Sve­

5 2 Ž j V M O \yAraV Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

toga, poštujući i vrednujući tijelo, duh i dušu,

hraneći ih onime što im je potrebno kako bi

se ostvario.

U prvom dijelu članka vidjet ćemo što

nas motivira hvatati se u koštac s temom

muškosti i koji su razlozi, koje su poteškoće i

stvarnosti s kojima se susreće jedan prosje­

čan muškarac, otac, sin, brat, te što u tim

trenucima osjećamo. Želja nam je osvijestiti

samima sebi s čime se susrećemo kada

razmišljamo o muškom identitetu, muškosti,

muškoj snazi. Nakon uvodnih promišljanja

progovorit ćemo u muškim arhetipovima koji

pomažu muškarcu da se ostvari kao Kralj,

Ratnik, Mudrac, Ljubitelj, Divlji čovjek.

U drugom dijelu članka vratit ćemo se bi­

blijskim likovima i temi muškarca otkrivajući

čitavo bogatstvo i riznicu ostvarenih muških

arhetipova. Vidjet ćemo kako su se različiti

muškarci hrvali sa svojim muškim identite­

tom i kako su i snažno i nježno pronalazili

put kako ostvariti Božji plan spasenja u

vlastitom životu.

U trećem dijelu ćemo se posvetiti pro­

mišljanju koja je razlika između muškarca

nekada i danas s posebnim naglaskom

na muškarcu kao suprugu i kao ocu. Kako

bismo čitatelju mogli što bolje dočarati ovu

razliku želimo iz bližega promatrati biblijski

lik praoca Jakova, no donoseći pri tome i

suvremena promišljanja o suprugu i ocu.

Zadnji, četvrti dio članka, posvećen je temi

muškarca branitelja, muškarca spremnog na

borbu, želeći pri tome dati jedan širi kontekst

razumijevanja situacije u kojem se muškarac

našao na našim područjima go-tih godina.

Promišljanja u članku su proistekla iz

iskustva petorice autorâ te je stoga osobne,

stručne i znanstvene naravi što se međusob­

no isprepliće. Želja nam je bila potaknuti či­

tatelja da se ohrabri na pustolovinu življenja

vlastite muškosti. Ponekada će čitatelj moći

u članku pročitati i posvjedočena osobna

iskustva koja imaju za cilj približiti ono što

teoretski promišljamo.

i . Z aš to se b a v iti tem o m m uškosti?

„Ovo je dijete drugačije“ bila je česta rečeni­

ca u mom djetinjstvu. Nakon nekog vremena

prisvojio sam uvjerenje da sam drugačiji iako

nisam znao što to točno znači. Moje potisnu­

te dvojbe i strahove, tugu i nerazumijevanje,

povrede, nadanja i snove nije nitko razumio.

Još od ranog djetinjstva nosim u sebi dojam da

život ima duboki smisao. Dugo vremena mi je

ostalo zagonetno koji je to smisao i isto tako

dugo nisam ga uspio pronaći. Jednostavno ni­

sam znao kako. Potajno sam se nadao pronaći

nekog mentora, nekog tko razumije i umije

objasniti m i što se to događa, nekog tko bi me

pratio ili vodio kroz pustolovinu života. Nisam

pronašao nikoga. Pitanje kako biti muškarac

prati me takoreći cijeli život. Iz današnje per­

spektive mogu reći da je muškost jedan način

bivstva na putovanju kroz život. Brige, neod­

lučnosti, frustracije i strahovi su kao naslage

koje prikrivaju autentičnost u nama i koje

valja otkloniti. Ako si želimo postaviti zidove

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan "Z-ÍVÍWO \yjV>3V 5 3

na put prema rastu i spoznaji, onda to može­

mo najbolje kroz strahove, brige, frustracije,

osjećaj nemoći i pomanjkanje samopoštova-

nja. Vrijeme je da to prom ijen imo - mi smo

upravo oni na koje tako dugo čekamo da

donesu promijene.

U našoj religioznoj tradiciji i zapadnoj kul­

turi ima jako malo mentora koji žive vlastiti

muški identitet, koji bi mogli razumjeti druge

muškarce, pokazati im put ili ih pratiti kroz

dubine života. Tijekom odgoja, škole, izo­

brazbe, radnog vijeka i života, gotovo da se

ne tematiziraju pitanja je li ž ivimo u radosti,

m iroljubivo i zdravo te bavimo li se poslom

koji nas ispunjava? Uvjerenja kako je život

predodređen snagom jačega, da će onaj tko

je „ jak“ ostvariti svoje ciljeve i u neprestanoj

konkurenciji pobijediti su vrlo raširena i malo

tko ih preispituje.

Odakle dolaze ta duboko usidrena uvjere­

nja i možemo li ih promijeniti i razviti nove

namjere? U našem društvu na cijeni je slika o

nepovredivom, nedodirljivom i na sve o tpor­

nom muškarcu koji ne mijenja svoje odluke

i mišljenja i ne dozvoljava si emocije. Ako

malo bolje pogledamo, to je zapravo jedna

vrlo udobna općeprihvaćena pozicija muška­

raca o kojoj malo tko razmišlja. Mi muškarci

smo se ugodno smjestili na pozornici života

i reduciramo muškost na ugled, status, po­

bjede i nadmoć nad drugima. Je li to zaista

sve što muškost nudi? Intu itivno znamo da

trebamo nešto promijeniti i kao da čekamo

da se netko izvana pojavi i izvede nas iz ove

nezavidne pozicije. Zapravo je udobno svaki

dan misliti na isti način, donositi odluke po

istom principu, ponašati se jednako, raditi

ista iskustva i doživljavati isti muški identi­

tet koji možda i nije naš vlastiti. Ne donijeti

odluku prema istom principu kao dan prije

jedna je od najtežih promjena. Time se

odjednom nalazimo na nesigurnom terenu,

u divljini bez orijentacije. Dati prostora vlasti­

tom muškom identitetu, dati života autentič­

nom muškarcu koji je prisutan u našem srcu,

predstavlja korak prema divljem muškarcu i

otvara neslućene širine.

Često se može čuti kako živimo u svijetu

kojem dominira ju muškarci. Raširena

su uvjerenja kako su muškarci vrsni

majstori u osvajanju gotovo svih životnih

domena. Skoro pa ne postoji disciplina

u kojoj muškarci nisu ovladali najvišim

dostignućima. Međutim kada se radi o

osvajanju svijeta osjećaja, u toj domeni

muškarci gotovo pa nisu prisutni - tu

zjapi velika praznina. Društveni okvir u

kojem muškarci u slobodnom razgovoru s

drugim muškarcima mogu podijeliti dvojbe

i nesigurnosti, strahove i nadanja, tugu, bol

i radost života gotovo ne postoje. Osjećaji

spadaju u tabu teme među muškarcima. U

kojim sve životnim sferama „dom in ira ju “

muškarci vrlo slikovito prikazuje Steve Bid-

dulph u knjizi Männer a u f der Suche (2003,

io ) ' gdje navodi kako muškarci u prosijeku

žive gotovo deset godina manje od žena,

i ) S. B iddu lph (2003), M änner a u f der Suche, M ünchen .

54- "Z iVW O Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

gotovo tri četvrtine osuđenika radi nasilja su

muškarci, skoro isto toliko muškaraca su žr­

tve nasilja, u odnosu na djevojčice ogromna

većina dječaka ima dijagnosticiran ADHD,

treći po redu uzrok smrti kod muškaraca je

samoubojstvo, preko 95% zatvorenika su

muškarci, itd.

je li drugačija muškost uopće moguća?

Osjetilna i osjećajna strana života, mekoća

u pristupu životu, duhovnost i ljubav izgleda

stoji ženama nadohvat ruke dok je muš­

karcima nedostižna. Žene rađaju život i to

je zasigurno jedan od važnih razloga radi

kojeg je život s njegove mekane strane puno

pristupačniji ženama nego muškarcima. Na

mnoge psihološko-duhovne seminare bio

sam pozivan da popunim mušku kvotu jer se

tamo odaziva jako malo muškaraca. Krenuti

na pustolovinu susreta s vlastitim svijetom

osjećaja predstavlja za muškarce ogroman

rizik, lako često osjećamo iznutra poriv za

promjenom naših životnih paradigmi, iz

nekog razloga se ne usuđujemo krenuti u pu­

stolovinu prema svijetu osjećaja. Odvažiti se

na skok u rijeku života u kojoj nema oslonca

samo na razum, samo na logiku, vanjske

vrijednosti i pozicije, nego i na intuiciju hra­

bar je korak. Preplivati tu pustolovnu, divlju

rijeku promjena i stići do vlastite punine

zahtjeva hrabrost, zahtjeva divljeg muškarca,

traži odluku. Puno muškaraca odlučuje se

ostati doma, u svijetu prihvaćenih uloga,

mišljenja, statusa koji se računaju. Izaći iz

svijeta računice, o tisnuti se na nepoznato

putovanje u svijet osjećaja i intuicije divlji je

put. U tom trenutku, u kojem smo zakoračili

u rijeku promjena koja vodi prema vlastitoj

nutrini, krećemo na nepoznat teren. Napus­

tivši stare obrasce valja proći kroz jaz između

staroga i novoga. I to se osjeća kao nešto

divlje jer se ne da kontrolirati, manipulirati,

dirigirati, izigrati ili zaraditi.

Mi muškarci svakodnevno i uglavnom

nesvjesno treniramo zarobljenost u obrasce

životnog okruženja u kojem promjene nisu

moguće i na kojeg nemamo utjecaja. Na taj

način se naša uvjerenja učvršćuju i osnažuju.

Treniramo „m išiće" koji nas ograničavaju

i zatomljuju želju za kreativnim, zdravim,

radosnim, vizionarskim i autentičnim živo­

tom. Na koji način se možemo osloboditi tih

ograničavajućih uvjerenja, strahova, dojma

nemoći i započeti naš originalni život koji

izvire iz našeg srca? Ne samo da je to naše

pravo nego je to i naša obveza, s ponosom i

čašću kreirati naš život i našu stvarnost da se

u njoj dobro osjećamo kako bi preuzeli odgo­

vornost za vlastiti život, i ostavili u naslijeđe

svijet u kojemu se može živjeti u m iru i puni­

ni. Ako smo odlučili napraviti taj divlji korak i

krenemo u potragu za nekim odgovarajućim

okruženjem, ako tražimo neki muški seminar

ili mentora koji bi nas mogao pratiti - i tu

zjapi velika praznina koju valja popuniti.

Društvo nas prihvaća pod određenim

uvjetima. Mi ljudi rado živimo u ograđenim

i markiranim prostorima, u kojima vrijede

određena pravila. Od društvenih mreža do

zajednice država organiziramo se u jedan

oblik ograđenog prostora u kojem si daje-

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan ŽjviflUO \\u \)3V 55

mo status, hijerarhiju, redoslijed, sortiramo

sve životne nijanse u kojekakve ladice da bi

ih razumjeli, kombinirali i dali im smisao.

Nerijetko se i sami nađemo u tijesnoj ladici

u kojoj svakodnevno radimo na preduvjetima

kako da nas netko voli, cijeni, poštuje i pri­

hvaća, orijentirajući se prema strahu, borbi i

posjedovanju. I našoj religiji često uspijeva

uvjeriti nas u strah od Boga. Pretpostavka da

se Bog na nebu ponaša kao i ljudi na zemlji

te d a Božja narav funkcionira kao ljudska

poprilično je raširena pojava. Osjetiti ljubav

u sebi, božansku jezgru u nama i promatra­

ti svakoga čovjeka s poštovanjem videći u

njemu tu istu Božju jezgru postaje u takvim

okvirima nemoguća misija. Upitan jednom

prilikom kakav je Bog, Clive Staples Lewis je

odgovorio „Znate, on je divlji, jako divlji." Ne

radi se o stjecanju prava na Božju naklonost

nego o djelovanju doživljene ljubavi. Nema

razloga da naše ovozemaljsko projiciramo na

Boga. Američki franjevac Richard Rohr u svo­

joj knjizi Vom wilden Mann zum weisen Mann

(2013, io ) 2 kaže Bog uvijek preuzima inicijati­

vui, on je uvijek dobar, uvijek voljan za razgovor,

njegova je ljubav uvijek besplatna.

Mi ne m islimo ovako ili onako jer smo

ovakvi ili onakvi. Mi smo ovakvi i li onakvi jer

m islimo ovako ili onako. Naša uvjerenja su

promjenjiva iako živimo na jednoj pozornici

koja nam sugerira da smo statični upravo

ovakvi kakvi jesmo. Ako si postavimo pitanje

2) R. Rohr (2013), Vom wilden M ann zum weisen M ann,

M ünchen .

Što je moja vlastita, autentična muškost i

kako ju očitujem u životu? jako brzo može­

mo doći do saznanja kako smo neke stvari

čuli, pročitali, vidjeli, preuzeli od drugih i

prisvojili kao važeće i svoje. Ali što to nas

zaista sačinjava u našoj jezgri i koliko pro­

stora tom u u životu dajemo? Što nam zaista

leži na srcu i kako se ophodim o sami prema

sebi?

7. 7. Otvoriti vrata vlastitoj muškoj strani i očito­

vati je u životu

Veliki broj dječaka i mladića odrasta bez

oca. Veliki broj očeva nije bio prisutan za

svoje sinove: mnogi iz neznanja, gladi za

v lastit im ocem, neki su rano umrli, neki su

poginuli u ratu, neki su bili poslom odsut­

ni, ili su iz nekih sasvim drugih razloga bili

nezainteresirani za svoje sinove. Muškar­

ci u tiš in i i često puta nesvjesno pate od

gladi za ocem, za ocem koji im se divi, na

kojeg se mogu osloniti, koji ih podržava i

daje im sigurnost. Odsutnost oca i očeve

ljubavi ostavlja duboke rane i stvara veliki

jaz između oca i sina koji zna biti to liko

velik da jednostavno izgleda nepremostiv.

Sinovi trebaju oca s kojim mogu razgovarati

o njihovima osjećajima, nekoga tko će ih

podržati, razumjeti, zagrliti i netko na koga

se mogu osloniti. Koliko očeva ne čuje što

govore sinovi? Mnogi očevi i sinovi žive u

istom obite ljskom okruženju ali u različitim

svjetovima i bez doticajn ih točaka, bez dari­

vanja, bez životvornosti.

5 6 Živimo VyArav Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

U petoj deceniji svoga života, jednom prilikom

tijekom posjete roditeljima doživio sam po prvi

put bliskost i nježnost sa svojim ocem. Nisam

očekivao da će to ikada biti moguće. Kao i u to

jesenje jutro, otac se ustao rano i posvetio svojim

jutarnjim poslovima. Toga ju tra sam prije majke

došao u kuhinju kako bi s ocem mogao biti sam

i doživjeti ga tijekom njegove jutarnje zaposleno­

sti. Promatrajući ga tako, odjednom sam osjetio

ja k nutarnji poriv zahvaliti mu se. Zahvaliti mu

se za to što nas je hranio radom svojih ruku, za

sve što je sagradio i stekao kako bi m i djeca imali

dobar život. Otac je bio toliko ganut da su mu

suze krenule niz obraze. Od toga trenutka naš

se odnos potpuno promijenio. Moj otac se počeo

zanimati za mene, za moj rad, za sve sto ima

veze sa mnom. Razmjenu kurtoaznih riječi, koja

je vrijedila do toga trenutka, zamijenili su dugi

razgovori. Naprosto sam prestao čekati da moj

otac postane drugačiji - promijenio sam sebe

i svoj pristup njemu što je dovelo do radikalne

promjene paradigmi u odnosu između oca i

sina. Ma koliko naš razum dizao ustanke i

pobune, činjenica je da uvijek možemo birati

između autentičnog života za kojim čeznemo

i nabrajanja razloga radi kojih ga nemamo, ne

možemo ili ne smijemo živjeti. Dok promatra­

mo svoje probleme i želimo im kraj mi smo

u borbi za poziciju iz snova, ženu iz snova,

posao iz snova, kuću iz snova, auto iz snova,

odmor iz snova ... Tijekom te borbe se nesvje­

sno držimo u uvjerenju da problemima nikada

neće doći kraj.

„Očevu ranu“ nosi puno muškaraca u sebi

bez da su toga svjesni. Kada dječaci odra­

staju bez očeve podrške, bez razumijevanja

i očinske ljubavi, oni u kasnijoj dobi gladuju

za ocem. Oni tu glad pokušavaju utažiti

tražeći priznanje od učitelja, trenera, starijih

muškaraca, kasnije u poslu od nadređenih, u

crkvi od svećenika, svećenici opet od svojih

starješina itd. Muškarci su spremni na neza­

mislive korake samo da bi dobili priznanje i

sigurnost. Svakodnevno smo svjedoci koliko

daleko idu mladi muškarci da bi zadovo­

ljili glad za prepoznavanjem i priznanjem,

koje nisu dobili od oca, a koja se očituje u

ludo odvažnim hrabrostima, u brzoj vožnji,

ekscesivnom konzumiranju alkohola, raznim

ovisnostima i sm ionim avanturama koje ne­

rijetko završavaju kobno. Ispod površine na­

gomilani bijes također dovodi do neželjenih

situacija i okolnosti. Moguće je, i to je dobra

vijest, zacijeliti „očevu ranu“ , dobiti očev

blagoslov, biti prepoznat i priznat od starijih

muškaraca, doživjeti inicijaciju u autentičnog

muškarca. Za taj korak postoje djelotvorne

vježbe i rituali, koji su centralna tema Psiho-

loško-duhovnih seminara za muškarce. Ini­

cijacija znači posveta u odraslu životnu dob.

Peter Maier u svojoj knjizi Inicijacija, odrasti u

nezrelom društvu (2011, 236p navodi i opisuje

osam kriterija za uspješnu inicijaciju:

• Oblikovanje vlastite seksualnosti;

• Sposobnost biti sam;

• Spremnost, odricanje i bol suočavanja sa

vlastitim strahovima;

3) P. M a ie r (2011), In it ia t ion - Eiwachsenwerden in einer

unreifen Geseilschafi, M ünster.

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan 'Z jv iW O \yArav 57

• Iskustvo unutarnjeg i vanjskog svijeta -

prepoznavanje vlastite životne staze;

• Kontakt s vlastitom poviješću i precima;

• Prepoznavanje vlastite životne zadaće -

spremnost preuzeti odgovornost;

• Svjedočenje, prihvaćanje i priznanje od

odraslih;

• Konačno odvajanje od roditelja.

Svatko od nas ima svoje snove no rijetko

se usuđujemo slobodno progovoriti o

njima. Vizualizirati ispunjenje nekog našeg

sna, osjetiti doživljaj u sebi koji je s tim

povezan, to si ne dozvoljavamo tako lako.

Umjesto da počnemo kreirati svoju stvar­

nost, osjećamo se žrtvama vlastita života

ne znajući kako utjecati na njega. Ž ivot nam

izgleda kao da smo zarobljeni događanjima

u njemu iz kojih ne možemo iskoračiti. Ali

na nama samima je hoćemo li sami se do­

življavati herojima života ili žrtvama u priči

patnje i nemoći koja nam oduzima i zadnji

atom snage i životne energije. Često puta

smo to liko zaljubljeni u vlastitu životnu

priču i stavljamo se na tron noćne more.

Sve dok se ne odluč im o na hrabrost da

s lijedimo naš nutarnji san i silazak s trona,

ostaje nam noćna mora. Dozvoliti si don i­

jeti drugačiju odluku, drugačije razmišljati,

uraditi drugačije iskustvo od onog prošlog,

prema našem mišljenju, jedna je od najza­

htjevnijih stvari u životu. Onoga trenutka

kada se odluč im o za taj korak, stupili smo

na do sada nepoznati teren. Taj prazan

prostor između starog i novog iskustva valja

nam prijeći. Možda nemamo povjerenja u

taj prazan prostor jer nam je nepoznat ali

stvoriti nešto novo ima uvijek veze s o tpu ­

štanjem nečeg starog. Napustiti uvijek iste

misli, odluke, oblike ponašanja i osjećaje i

prebroditi nepoznati teren ima karakteristi­

ku divljeg muškarca, hrabrog muškarca koji

stvara nova razmišljanja, nove izbore, nova

ponašanja, nove osjećaje i novo životno

okruženje.

Naše ostvarenja i uspjesi u velikoj su mjeri

uvjetovani na temelju naše usmjerenosti o

onome što m islimo o sebi i što drugi ljudi,

tobože, misle o nama. Mi smo se na jedan

način i po nekom sistemu iz naše prošlosti

programirali za ovakvo ili onakvo razmišlja­

nje, osjećanje i djelovanje. Mi se tako rado

držimo naših navika i sklonosti kao pijan

plota. Spavamo na istoj strani kreveta, istim

redoslijedom obavljamo jutarnju toaletu,

sjedimo na istoj strani stola, pijemo iz iste

šalice, vozimo se istim putem na posao,

susrećemo iste ljude, kroz glavu nam prolaze

iste misli, reagiramo na iste okidače. Nakon

tako provedenog dana žurimo sutra ponoviti

sve u detalje. Ako se dogodi neka promjena,

doživljavamo je kao katastrofu većih razmje­

ra. Može se reći da smo mi u životu na nekoj

vrsti autopilota i nesvjesno doživljavamo i

ž ivimo većinu našeg života. Mi izuzetno ne­

rado mijenjamo našu dnevnu rutinu. Jedno­

stavno nemamo dobar osjećaj ako krenemo

drugačije razmišljati, osjećati ili djelovati, to

nam je do sada nepoznato i nemamo povje­

renja u to. Američki liječnikJoe Dispenza u

S S Živimo VyArav Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Moštar-Duvno i Trebinje-Mrkan

svojoj knjizi Du bist das Placebo (2015, n o ) 4

govori o modernim istraživanja mozga pre­

ma kojima samo 5% ponašanja doživljavamo

svjesno a 95% nesvjesno. Ako dakle želimo

živjeti život o kojem sanjamo, ako si želimo

izgraditi novu životnu realnost, neizostavno

je preispitati i reflektirati i promijeniti misli

koje smo mislili u prošlosti. Moramo takore­

ći postati svjesniji našeg nesvjesnog načina

ponašanja za koje smo se odlučili i koje nas

vodi u uvijek ista iskustva i na koncu u istu

realnost koju izvana doživljavamo.

Kreirati si novu realnost na osnovu starih

obrazaca u kojima ne želimo obitavati jedno­

stavno nije moguće. Kroz učenje nečeg no­

vog, kroz nove misli i osvježavajuća iskustva,

postajemo svjesniji nesvjesnog i direktno

utječemo na svjesno doživljavanje i stvara­

nje nove slike naše realnosti. Ako ostanemo

„ is t i“ nesvjesno izražavamo sporazum sa

našim sadašnjim životom i internaliziramo

budućnost s m islima i osjećajima naše sud­

bine. Mi ž ivimo u prošlosti i biramo iz naše

prošlosti poznatu nam budućnost (odgova­

rajuću budućnost). Stvaramo od sebe žrtvu

vanjskih okolnosti koja se događaju u našim

životima.

Svaki put kada dobijemo neku intuitivnu

ideju što i kako bi mogli uraditi, reagira naša

uvjetovanost nesvjesno i automatski u duhu

nekih prošlih vremena. Uvijek nam stoji na

raspolaganju promijeniti naše misli, osje­

ćaje i djela, što znači donositi nove odluke,

4) J. D ispenza (2015), D u bist das Placebo, Burgra in.

stvarati nove obrasce ponašanja i doživljavati

nova iskustva. Mi taj izbor ničim ne moramo

zaslužiti ili zaraditi - on je uvijek prisutan i

čeka da ga upotrijebimo.

7.2. Novi oblici pastoralnog rada s muškarcima

kao odgovor na nove izazove

Svi smo mi manje-više svjesni da muš­

karci i žene na drukčiji način misle, osjećaju,

rade i ponašaju se. Oni se zanimaju za druge

teme u životu i imaju drukčije shvaćanje

života, drukčije doživljavaju mnogo toga što

im se dogodi, kao npr. gubitak jednog člana

obitelji, prometna nezgoda, itd. A isto tako

drugačije se mole i izražavaju svoju religio­

znost. To je biološki uvjetovano te nije samo

rezultat odgoja kao što to tvrde zastupnici

gender-teorije.

O religioznosti muškaraca može se puno

toga čuti i čitati. Neki tvrde da muškarci nisu

toliko religiozni kao žene, da ne znaju biti

pobožni, da nerado dolaze na misu i druge

vjerske dužnosti, da se u crkvi najradije vrzaju

negdje ispod kora oko izlaznih crkvenih vrata

i da jedva čekaju kad će misa završiti da bi što

prije izašli iz crkve i koju zapalili. Ponekad su

feministkinje koristile takvo ponašanje za svo­

je teze o muškoj nesenzibilnosti, o njihovoj

religioznoj nekompetentnosti i otporu protiv

vjerskog odgoja. Kao da se muškarci boje

blizine Božje i razgovora s Bogom.

Međutim oni dušobrižnici, diljem svijeta,

koji su se podrobnije zanimali i bavili s muš­

karcima raznih uzrasta i u raznim situacija­

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan "Žjv'M O \y j\ )3 V 5 9

ma (npr. u muškim zatvorima, u bolnicama

s umirućima, u klinikama za ovisnike, s

beskućnicima ili s izgorjelim menadžerima,

itd.), su dolazili do drugih saznanja koja su

važna za ovu našu temu.

Kršćanske Crkve na Zapadu koriste rezul­

tate raznih studija i svoja vlastita zapažanja

odnosno iskustva s muškarcima i žele na

to adekvatno odgovoriti s novim ponuda­

ma u dušobrižništvu. Tako se polagano

razvija profil specijalnog „dušobrižništva za

muškarce". Tako njemačke biskupije imaju

već nekoliko desetljeća zasebne odsjeke za

dušobrižništvo žena, za pastoral obitelji i

pastoral muškaraca (tzv. Männerreferat).

Izazov i zadaća tih odsjeka za muškarce

sastoji se uglavnom u tome da solidarno

prate i podržavaju muškarce u radikalnoj fazi

previranja i u elementarnoj krizi tradicional­

ne muškosti, čiji smo svjedoci, kad muški

traže nove oblike življenja i suživljenja koji

mogu njihov život obogatiti. Katolička Crkva

u Njemačkoj ne štedi ni na osoblju niti na

novcu kako bi omogućila da „odsjeci/referati

za muškarce" razviju bogat program za rad s

muškom mladeži, s odraslim muškarcima i

očevima na razini župa, dekanata i biskupija.

Samo jedan pogled u takav rad u biskupiji

Freiburg (www.maennerreferat-freiburg.de)

može to posvjedočiti. Tu je riječ o jednodnev­

nim i višednevnim seminarima s posebnim

temama za muškarce, očeve i njihove sinove

starije od i6 godina, višednevno planinarenje

i samoiskustvo u prirodi, jedan cijeli tjedan u

prirodi sa specijalnim duhovno-psihološkim

programom, dani meditacije i kontemplacije

u jednom samostanu, organizacija i zbrinja­

vanje grupa za muškarce u raznim područ­

jima biskupije, doškolovavanje voditelja tih

grupa itd.

Program na takvim seminarima i tjedni­

ma je neobično zahtjevan i bogat, s puno

rituala i samoiskustva. Omiljele teme su npr.:

moja duhovnost, moja biografija, moje rane

iz djetinjstva, moj odnos prema mom ocu,

moja muškost, muški arhetipi itd. Za većinu

tih tema postoje razne vježbe i iscjeljujući

rituali.

Polaznici su mahom oduševljeni i zahvalni

za takvu vrstu pastorala, vraćaju se svojim

kućama s doživljajem da sada sami sebe i

svoju životnu povijest bolje razumiju, da su

se mogli emocionalno otvoriti i povjeriti,

da su doživjeli razumijevanje i solidarnost

drugih muškaraca i da su zajednički bez

predrasuda radili na tome kako bi imali „život

u punini“ . Takvi doživljaji imaju itekako veliki

pozitivan utjecaj na njihov daljnji život i

angažiranje u braku, obitelji, župi i društvu

općenito.

Utoliko je ovaj novi pastoral za muškarce

jedna vrlo dobra nadopuna tradicionalnog

pastorala u župama. Radi se sve više na

umrežavanju i suradnji s ostalim segmen­

tima pastorala, kao npr. kod zajedničke

pripreme za krizmu. Zanim ljivo je spomenuti

kako također i vjeroučitelji, redovnici i sve­

ćenici rado posjećuju „muške seminare“ i tu

dobivaju važne impulse za svoj osobni razvoj

i za svoj pastoralni rad. U svojim osvrtima

S O Ž i v i m o VyJVrav Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

na takvo sudjelovanje oni naglašavaju da im

ta plodna sinteza duhovnosti, psihologije i

doživljajne pedagogije neobično pogoduje,

da ih ohrabruje i otvara nove pastoralne

horizonte.

1.3. Psihološko-duhovni seminar za muškarce

na području Hrvatske

Uvidjevši plod ovakvih seminara odlu­

čili smo i u Hrvatskoj ponuditi takav oblik

pastoralnog djelovanja u sklopu Bračnog i

obiteljskog savjetovalište Đakovačko-osječke

nadbiskupije, ali suradnji s drugim institu ­

cijama i pokretima kao što je to Katolički

pokret Kursiljo. Ovakav oblik rada s muškar­

cima je nova je inicijativa u povijesti Crkve u

Hrvata s kojom se želi dati prostora duhov­

nosti muškaraca s elementima psihološke

spoznaje i iskustava, što im služi za osobni

rast i razvoj.

Prvi psihološko-duhovni seminar za

muškarce pod nazivom „Muškarac između

zemlje i neba“ održan je 2015. godine u parku

prirode Papuk na Jankovcu, zatim za bogos­

love splitske bogoslovije u Vepricu 2016.g.,

potom za sve zainteresirane u Lovranu 2016.

godine, a zadnji je održan 2017. godine na

otoku Krapnju pod nazivom „Snažan i hrabar

muškarac kršćanin današnjeg vremena"5. Ovo

je početak opisanog pastoralnog rada s muš-

5) Idući ovakav se m in a r b it i će od 31. svibn ja do 3. l ipn ja

2018. Za da ljn je in fo rm ac ije i prijave m ožete se ob ra tit i

na e-m ail Bračnog i ob ite l jskog savje tovališta Đ akovač ­

ko-osječke nadb iskup ije u O s ijeku savjetovaliste-os@djos.hr.

kareima te nam je želja proširiti takav rad i

na područje Bosne i Hercegovine, u perspek­

tivi dugoročnog i planiranog rada s mladim,

odraslim, zrelim i starijim muškarcima. Vodi­

telji seminara se tijekom godine pripremaju

za seminar supervizijskim radom, izmjenjiva­

njem komunikacije i ideja6.

Cilj seminara jest osvijestiti i iskusiti, kroz

različite vježbe, radionice, predavanja i l itur­

gijska slavlja mušku snagu, hrabrost, vjer­

nost, integritet, istinoljubivost, autentičnost,

domoljublje i borbenost. Prostor održavanja

seminara pomno se izabire kako bi muškar­

cima u dodiru s ljepotom svekolikog stvore­

nje bila odškrinuta vrata iskustva vlastitoga

mjesta i službe u svijetu. Doživjeti sebe kao

vezu između zemlje i neba obogaćeni riječju

Svetoga pisma jest također jedan od bitnih

elemenata seminara. Osvješćujući sebe ljud i­

ma zemlje prodahnute Duhom Božjim, muš­

karci otkrivaju duboku nutarnju povezanost

s Bogom i međusobno, sa svojim narodom

i domovinom. Raste se zajedno u međusob­

nom povjerenju, otvorenosti za drugoga,

poštujući različitost svakog sudionika.

Mnoštvo poticaja pruženih kroz molitvu

tijelom, doticaje sa zemljom i morem, sa

samim sobom, sakramentalnim znakovima,

6) Poticaj za održavan je sem inara rod io se u razgovoru i na

in ic i ja tivu Ive Jozića, ps iho loga, ps iho te rapeu ta te bračnog

i ob ite l jskog savjetovatelja iz Freiburga što je ve likodušno

prihvaćeno. Za jedno s n j im u team u d je lu ju M a rin ko Pehar,

coach i sav je tn ik za poduze tn išvo , dr. sc. Đ u r ica Parodn,

svećenik i župn ik , dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik, p s ih o ­

log i ps iho te rapeu t, a p r id ru ž it će se radu i mr. sc. Boris

V idović , svećenik, ps iho log i logoterapeut.

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Ž i v i m o \yiV>av 6 1

predavanja, razmjenu iskustva u velikoj i

manjim grupama omogućuje sudionicima

seminara jedno novo razumijevanje sebe kao

kršćanina u današnjem vremenu. U euhari-

stijskim slavljima uključuju se teme muško-

sti i muškarca tako da polaznici mogu svojim

vjerničkim srcem osjetiti zanos i radost koju

euharistija može pružiti i vjernika obdariti.

Na temelju ponovnog oživljavanja isku­

stva sakramenata inicijacije omogućuje se

suvremenom čovjeku, muškarcu današnjice,

pružiti priliku doživjeti sebe dijelom Božjeg

svijeta, Crkve i domovine. Kroz iskustvo muš­

karci bivaju osnaženi da prihvate i provode

svoje poslanje su-stvaranja i su-oblikovanja

svijeta u svojim obiteljima, na svom rad­

nom mjestu, u društvu, među prijateljima i

vjernicima.

Tijekom seminara održavaju se i predava­

nja koja se nadovezuju na praktične vježbe

od kojih se jedan dio odrađuje u prirodi kako

bi sudionici mogli bolje osvijestiti i doživjeti

svoj odnos prema životu, zemlji i životnim

teškoćama te svjesno usmjeriti pozornost

prema rješenjima. Zajedništvo među sudio­

nicima gradi se i kroz zajedničke aktivnosti

poput obroka i večernjih druženja uz vatru.

Uz to, svakodnevno se slavi misa, a sudioni­

cima je dana i mogućnost dobivanja terape-

utskih odgovora na osobna pitanja i prilika

za individualni razgovor s voditeljima.

Među ostalim temama na seminaru se

obrađuju i ove: promicanje i produbljivanje

vjere i duhovnosti za muškarce; podrška, sa­

vjetovanje i pratnja muškarcima na njihovom

životnom putu; u Crkvi i u društvu probu­

diti više zanimanja za potrebe muškaraca;

cjelovit susret s muškosti i muškim životnim

temama, potpora partnerskom odnosu i za­

jedništvu muškarca i žene, samoautorizacija

za donošenje i provođenje odluka u životu,

iscjeljenje kroz pomirenje s očevima, duhov­

nost muškaraca te arhetipovi.

7.4. Muški arhetipovi u svakodnevnom životu

kao prilika radosnog življenja

U radu s muškarcima tijekom raznih

seminara, ali i u teoretskim postavkama

susrećemo se sa stvarnošću muških arheti­

pova. Najpoznatiji su Kralj, Ratnik, Ljubitelj,

Mudrac-Prorok i Divlji čovjek. Za većinu arheti­

pova mogu se naći primjeri među biblijskim

likovima, što je lijepo obradio Anselm Grün u

svojoj knjizi Boriti se i l jubiti7.

Na pitanje Sto su to zapravo arhetipovi?

nije lako s par rečenica odgovoriti. Sam izraz

potječe od švicarskog psihoterapeuta Carla

Gustava junga. On je ustanovio kroz psiho-

terapeutski rad sa snovima svojih pacijenata

i kroz intenzivan studij mitova, bajki, religija

i kultura da u svim pričama izranjaju uvijek

neki slični karakteri, slični obrasci ponaša­

nja, bez obzira o kojoj se kulturi ili religiji

na svijetu radilo, u prastarim bajkama kao i

u snovima njegovih pacijenata. On se pitao

odakle to dolazi i došao je do zaključka da su

to arhetipični, dakle pradavni, iskonski, nau­

7) A, G rün (2005), Borit i se i ljub iti, Zagreb.

62 i Živimo \yÀ>3V Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

čeni uzorc i/obrasci/m odeli/shem e/m ustre /

prototipi (mišljenja, osjećanja i ponašanja,

akcije i reakcije) koji su prisutni u svakom

čovjeku, u kolektivnoj podsvijesti. Ako su u

nama prisutni, tada oni uvijek imaju utjecaj

na naš život jer arhetipovi imaju svoju ener­

giju, imaju svoj naboj. Kao takvi oni će se

svakako probiti: ili nesvjesno i protiv naše vo­

lje ili svjesno, tj. uz naš voljni pristanak, što

je i najsvrsishodnije. Ali velika je razlika da li

ja nesvjesno ostvarujem/ izživljavam njihovu

energiju ili imam stvarni pristup jednom

zrelom i majstorskom obliku nekog arhetipa.

Za duševno zdravlje je najpovoljnije ako su

svih pet spomenutih arhetipova podjednako

u našoj duši razvijeni i kultivirani, tako da

nam njihova energija u raznim životnim si­

tuacijama stoji na raspolaganju. Zamislite si

jednog voditelja župske zajednice ili jednog

poduzeća koji nema pristupa svojoj kraljev­

skoj i ratničkoj ulozi kao i svojoj kraljevskoj

odnosno ratničkoj energiji. On će se kolebati

kad treba nešto odlučiti, nešto presjeći, na

se preuzeti odgovornost za rizike i stajati iza

svojih odluka.

Pokazalo se svrsishodno koristiti energiju

navedenih 5 arhetipova za izgradnju pravih

muškaraca i za produbljenje njihove duhov­

nosti. Polazimo od toga, kako smo gore rekli,

da svih 5 tipova borave u muškoj duši kao

dio njene kolektivne podsvijesti. Pitanje je

kako ih iz podsvijesti dovesti na razinu svije­

sti, da nam dakle postanu svjesni, da u njima

prepoznamo elemente našeg ponašanja i da

onda svoj život uskladimo s tim njima.

To na prvi pogled izgleda vrlo racionalno,

usmjereno i vođeno voljom. No ne zabo­

ravimo da ti (nama urođeni) arhetipovi i

njihove energije, s kojima dolazimo u dodir

(npr. prilikom muških seminara, kroz razne

vježbe, meditacije, vođene fantazije i preda­

vanja), razvijaju kod većine muškaraca veliku

fascinaciju i privlačnost, motivira ih da sve

više vježbaju i daje im energiju za odabrani

put. Oni imaju osjećaj da se nalaze na pra­

vom putu, da su sve više u svom muškom

elementu u raznim životnim kontekstima i

da se bolje mogu ostvarivati u svojim život­

nim okolnostima kao Kralj, Ratnik, Mudrac

i Ljubitelj, te da kontakt s arhetipom Divljeg

čovjeka (kao što su Mahatma Ghandi, Martin

Luther King, Ivan Krstitelj itd,) nijeopasan

nego ohrabrujući.

7.5. Junačko putovanje

Osim arhetipova, dakle etabliranih

uzoraka ponašanja, postoji još nešto što

je zajedničko s čim se susrećemo kod svih

priča čovječanstva, a to su određeni tijekovi

(razvoji, odvijanja) događaja. Jedan od njih je

za našu temu posebno zanimljiv jest Junačko

putovanje.

U mnogim bajkama i mitovima junak

priče bi trebao krenuti od kuće na put da bi

spasio bolesnog kralja ili propadajuće kraljev­

stvo. Ponekad prođe dosta vremena dok se

on sasvim odluči od kuće poći i preuzeti tu

zadaću. Često se situacija sve više pogoršava

pa mu ništa drugo ne preostaje nego da krene

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan " Ž i V H l M 6 3

i rješava situaciju. Na svom putu iskrsavaju

mnoge opasnosti s kojima se on mora uzeti

u koštac. Mora se boriti i biti lukav kao ratnik,

mora brzo „skužiti“ koje oružje i koji resursi

mu stoje na raspolaganju i to odmah ispravno

upotrijebiti. Ne smije izgubiti iz očiju svoj cilj

i mora pokazati ustrajnost i jakost. Većinom

mu je potrebna pomoć nekog čarobnjaka ili

nekog drugog magičnog lika, nekad mora

riješiti neku zagonetku ili skinuti prokletstvo

ili čarku neke vještice. Potrebna mu je mu­

drost koja dolazi iz njega samoga ili od strane

nekog savjetnika/mentora, mora se suočiti

sa svojom vlastitom preobrazbom/transfor­

macijom/metamorfozom. Cesto puta mora

pokazati ili probuditi u sebi ljubav prema

ljudima i prema prirodi. Mora učiti da cijeni

ljepotu i vrijednost stvorenja i mora biti kreati­

van da bi konačno pobijedio zmaja i vratiti se

kući s blagom. Onda taj junak postaje kralj8.

Možda će netko pomisliti da se takva

junačka putovanja nalaze samo u bajkama.

Zbilja? Zar su naši životni putovi sasvim

drukčiji? Zar i mi ponekad ne doživimo da

naše kraljevstvo -naše osjećajne veze, naš

posao, naša financijska sigurnost - propada?

Zar nije onda stalo do nas da krenemo i spa­

šavamo svoje kraljevstvo? Možemo li stalno

gledati kako sve propada? Zar se to ne tiče

nas kao junaka svoje životne priče? I tko od

nas nije kao dječak potajno sanjao o tome da

bude slavni pobjednik u jednoj takvoj priči.

8) To je vrlo uspješno prikazano u crticu od W alt D isney

„Kra lj lavova".

Ako smo krenuli na jedno takvo putova­

nje ili ako nam je postalo svjesno da se već

odavno na tom putu nalazimo, onda pri­

mjećujemo da i mi trebamo energiju jednog

Ratnika, Mudraca/Čarobnjaka i Ljubitelja da

bismo mogli pobijediti Zmaja (= naše stra­

hove i brige, probleme i otpore). Onda ćemo

naći i blago (= naše pravo ja, naše pravo

sebstvo, pravi self i biti kralj ako smo svim

ovim trima arhetipovima uprazniU njihovo

zakonito mjesto. Mi ćemo svoje kraljevstvo

obraniti i obnoviti, njegove granice proširiti i

njegove krajolike poljepšati - svejedno je da

li se radi o našem vanjskom kraljevstvu kao

što je rad ili o našem nutarnjem kraljevstvu,

našoj duši.

Kad se s muškarcima radi na produbljenju

njihove duhovnosti onda se radi automatski

na razvijanju njihove osobnosti, na njihovom

sazrijevanju i preuzimanju odgovornosti

za svoj život i za život drugih, na njihovom

samoostvarenju. Pri tome se oni upoznavaju

s 5 navedenih arhetipova, čiju energiju oni

potrebuju na svom junačkom putovanju.

Carl Gustav Jung je rekao: „Arhetipovi će

se probiti/izboriti sa svjesnom osobnošću, bez

nje ili protiv nje“ . Pozvani smo da postanemo

svjesni svojih muških arhetipova, da integri­

ramo njihovu snagu, da s njima idemo na

junačko putovanje i da postanemo cjeloviti

ljudi. Tu nam je najveći uzor sam Isus, koji

je bio savršeni muškarac i savršeni čovjek,

oživotvorenje mnogih arhetipova. Kad ga

malo bolje studiramo (kako ide u pustinju

na molitvu i kontemplaciju, kako ophodi s

6 4 Ž i v i m o \yA rav Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

muškarcima i ženama, kako sasvim nježno i

suosjećajno razgovara s jednom ženom, pa

njegov odnos prema djeci, bolesnima, ožalo­

šćenima, njegov oštar obračun sa svećenič­

kom kastom i mjenjačima novca itd.) otkrit

ćemo u njemu i kraljevsku energiju (držanje,

dostojanstvo, odgovornost za druge itd.), i

Ratnika, i Mudraca, i Ljubitelja i Iscjelitelja.

Time što on nije samo poučavao i propovije­

dao nego s apostolima iz dana u dan živio,

s njima danima i danima gladovao (što je

tada u općenitom siromaštvu pustinjskih

stanovnika bilo normalno), nekad s njima

dijelio koricu kruha, s njima dijelio postelju,

sve nevolje i dobrobiti, On je svoju energiju

prenio i na apostole. To je apostole osnažilo

da su mogli i smjeli krenuti u svijet s vese­

lom, radosnom viješću.

Pri tome ne zaboravimo i to da potpuni

muškarac u sebi daje prostora i tzv. ženskim

kvalitetama koji su i u njemu podsvjesno

prisutni (anima), samo što će kod muš­

karca naravno prevladavati muški kvaliteti.

Kao što i potpuna žena ima u svojoj duši i

muške kvalitete (animus), ali kod nje ženski

prevladavaju. U Isusu je na divan način bila

izbalansirana muškost i ženskost.

2 . M u š k a d u h ovn o st — zanem aren a

d im e n z ija (b ib lijs ke ) v je re

Ne možemo se oteti dojmu da je naša

vjera u današnjem vremenu i u oblicima nje­

zina izražavanja postala gotovo u potpunosti

„ženski posao“ . Žene u daleko većem broju

posjećuju crkvene prostore. Žene su u većem

broju suradnice u pastoralu i u životu župnih

zajednica. Daleko je veći broj vjeroučiteljica,

katehistica, čitačica, voditeljica pojedinih

skupina vjernika, moliteljica, klanjateljica,

pjevačica, a u nekim župama i ministrantica.

U crkvenim zajednicama okupljenim na eu-

haristijska slavlja prevladavaju žene. Muškar­

ci su ili malobrojni ili ih uopće nema.

Jedna od temeljnih postavki biblijske vjere

i izražavanja njezinih vrijednosti jest da je

područje religioznosti prije svega područ­

je muškaraca. Dok je biblijska religiozna

pozornica mjesto na kojemu muškarci igraju

glavne uloge, danas se susrećemo s činje­

nicom da u religioznom životu kršćanskih

vjerničkih zajednica, unatoč tome što su ve­

ćinom muškarci na vodećim mjestima Crkve,

ženska dimenzija vjere preuzima prvenstvo,

a žene svojom samosviješću oblikuju prostor

djelovanja vjerničkog života. U takvom

odnosu snaga na religioznoj pozornici, kako

primjećuje Anselm Grün u svojoj knjizi Boriti

se i ljubiti (2005), muškarci nerijetko osjećaju

da nisu dovoljno dobri pred ženama. „Prema

ženama moraju uvijek biti ljubazni i prijazni i

zaboravljaju tako da su muškarci. Ne usuđuju

se nešto poduzeti, boriti se za sebe, preuzeti

vodstvo. Osjećaju da im nešto nedostaje. Ali,

često ne znaju kako mogu pronaći autentičnu

muškost bez da upadnu u ulogu mačo muškar­

ca ili da postanu mekušci". U njima se rađa

strah da se suoče s vlastitom muškošću9.

9) A. G rün (2005), Borit i se i l jub iti, 2.-3.

Zbornik radova Studijskih dona u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Ž i v i m o \yA rav 6 5

Biblijska vjera već na početcima biblijskih

tekstova naučava da se muškarac identificira

u svome odnosu naspram žene (usp. Post

2,23). Međutim, slika ljudskosti koja se pred

ljudski par postavlja kao uzor jest sam Stvori­

telj koji je i muškarca i ženu stvorio da budu

jednako vrijedni i žive u ravnovjesju zajed­

ništva života sa svim stvorenjima, biljkama,

životinjama i zemljom (usp. Post 1,27-31).

Pretjerivanje na bilo koju stranu, svakovrsni

ekstremizam, ukida mogućnost blagoslovlje­

na i mirna života te dovodi do narušavanja

sklada među sudionicima životvornog odno­

sa uspostavljenog stvaranjem. Pretjerivanje

i preuveličavanje, prisvajanje i grabež za

položajem ili utjecajem jednog stvorenja nad

drugim dovodi do krize i otvara mogućnost

rušilačkog razdora. Izlaz iz krize valja tražiti

u ponovnoj uspostavi shvaćanja svojega m je­

sta i svoje uloge u stvorenom svijetu. Valja

opet stvari postaviti na svoje početno mjesto

i shvatiti bit muškarca koja je prije svega

relacionalna - biti uvijek u odnosu međuo-

svisnosti sa svojom suprugom i sa zemljom,

tj. svijetom u kojemu živi.10 Tijekom povijesti

rasta religioznog iskustva samoshvaćanje

muškaraca kretalo se između dva ekstrema

svoga identiteta - između mačo muškarca i

mekušca. I jedna i druga slika predstavljaju

iskrivljenje muške biti. Mačo muškarac, koji

se pred ženama i pred čitavim svijetom pravi

važnim, busa se u prsa sojom moći, okrutno

10) Usp. Đ . Pardon (2014), Zem lja : dar, kušnja I zadaća.

Biblijska teologija zemlje u Knjizi Postanka 1 — 11, Zagreb,

389-380.

vlada, iskorištava i tlači, stoji nasuprot bes­

pomoćnom mekušcu, koji izbjegava sukobe

i sučeljavanja, dezorijentiran i besciljan,

neenergičan i bez strasti, društveno sterilan

i bespomoćan. I jedan i drugi tip muškarca

nekoristan je, štoviše i štetan, svijetu u ko­

jem u živi, a ženama izgleda nezanimljivim

partnerom” . Na tragu prijašnjeg govora o

arhetipovima rekli bismo da živi negativne

strane arhetipova.

Biblijski tekstovi predstavljajući muškarce

i njihovu ulogu na religioznom, političkom

i ekonomskom polju djelatnosti osuđuju

i jedan i drugi ekstrem, a postavljaju pred

čitatelje uravnotežene muškarce koji traže

svoj identitet negdje između ova dva ekstre­

ma oblika ponašanja. Slika muškarca koja

se postavlja kao ideal vjernicima biblijskih

vremena jest slika usklađena i uravnotežena

muškarca na svim poljima svoje djelatnosti

i života. Ponajprije u odnosu sa svojom su­

prugom muškarac je već u prvim tekstovima

Biblije označen kao:

• Muž, suprug - muško i žensko stvori ih

(Post 1, 27);

• Stvaratelj - otac: Plodite se, i množite

(Post 1,28);

• Čuvar i skrbnik - postavljen u stvoreni

svijet da njime upravlja (Post 1,28) i da

obrađuje i čuva zemlju zajedno sa svim

njezinim stvorenjima (Post 2,15).

11) Usp. H. G o ldbe rg {2 0 0 0 ) , The N ew M ale Female Rela­

tionship , G re tna ,113-115.; V. J. Seldler (2006 ), Transforming

Masculinities: Men, Cultures, Bodies, Power, Sex and Love,

London, 56-58.

66 "Živ im o \yÀ>3V Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Ove oznake muškarca otvaraju mu put biti

na sliku svoga Stvoritelja. Svaki ekstremizam

je isključen, a integracija i holizam se podra­

zumijeva12. Biblijski tekstovi razrađuju ovu

prvotnu sliku muškarca u mnogim prim jeri­

ma. Neki su muškarci prikazani kao uspješni

i ostvarivanju svoje sličnosti sa svojim Stvori­

teljem i njegovim naumom, a životi i postup­

ci nekih muškaraca služili su čitateljima kao

negativan primjer.

Budući da je Biblija prije svega muška

knjiga, koju su pisali muškarci za muškarce

u njoj pronalazimo stalnu borbu biblijskih

muškaraca koji su pokušavali u svojim

povijesnim okolnostima ostvariti ravnotežu

i pokazati u svome djelovanju usklađenost s

identitetom što su ga iščitavali iz temeljnih

uvjerenja o svojoj svrsi postojanja u svijetu

kako je opisana na prvim stranicama Biblije'3.

12) Usp. Đ . Pardon (2014), Zem lja : dar, kušnja i zadaća,

301-302. Problem s ko jim se susreće m uška popu lac ija

jest h ije rarh ijsko p o im an je svijeta. U takvom m isao n om

okruž ju s l ičnosti m uškarca s Bogom shvaća se kao potreba

d om in ac ije m uškarca p rem a ženi i sv ije tu u ko jem u živi

i za ko ji se očekuje da bude odgovoran . Ako se p re tpo ­

stavi da je „d o m in a c i ja “ s tvarno d rug i način izricanja i

izvršavanja „o d g o v o rn o s t i“ , onda je dar d om in ac ije u is t inu

tem e ljn i dar ko jim se ostvaru je i izražava svijest i d je la tnos t

brige za s tvorenja, uk ljuču juć i žene, d jecu i zem lju kao I

za sva druga stvorenja. Takav stav i m isaon i svije t se ne

m ože opravdati b ib l i js k im teks tov im a n it i se za njega m ože

naći opravdano u tem eljen je . N a im e, uko liko ne tko želi b it i

slika Božja i ž iv je ti u savezn ičkom odnosu s Bogom m ora

živ je ti i u savezn ičkom odnosu sa sv im Bož jim s tvo ren jim a

ljubeći ih i b r inuć i se za n jih onako kako to Bog č in i. Usp.

G. R. L ilburne (1989), A Sense o f Place, A Christian Theology

o f the Land, Nashville , 49-50.

13) Usp. E. Ben Zvi, O bserva t ions on th e M arita l M e tapho r

Tako u povijesti o prvom muškarcu, Ada­

mu, možemo čitati njegovu borbu između

između nasilja (Ratnik) i brižnosti (Ljubitelj).

Pripovijest o Abrahamu govori o traženju

sigurnosti između sumnje (Mudrac) i vjerno­

sti (Ljubitelj). Povijest Ezava i Jakova govori

nam o otkrivanju muškosti u okolnostima

nepriznavanja, odbacivanja i samodokazi-

vanja (Ratnik, Mudrac, Divlji čovjek). Pri­

mjer života patrijarha Josipa opisuje muško

traženje vlastitog identiteta unutar ekstrema

uspješnosti i neuspješnosti (Ratnik, Mudrac,

Kralj). U pripovijesti o Mojsiju mogu se

iščitati oznake muškarca u traženju vlastitog

identiteta između ropstva i slobode (Ratnik,

Mudrac, Kralj), a Davidova povijest opisuje

putovanje prema muškosti između grijeha i

opravdanja (Kralj, Ljubitelj, Mudrac). Povi­

jest Samsona i Salomona opisuje traženje

muškosti između zaslijepljenosti i m udro ­

sti14. U okolnostima nepravde političkog

sustava i ekonomske potlačenosti svoj put

prema pravednoj muškosti tražili su proroci

Ilija, Amos i Hošea. U opasnostima gubitka

vlastite samostalnosti i u stanju progonstva

u tuđu zemlju muški lik predstavljaju proroci

Jeremija, Izaija i Ezekiel. Nakon razorenosti

vlastite zemlje i njezine obnove muškost su

o f Y H W H and Israel in its A nc ien t Israelite Context: Gene­

ral C ons ide ra tions and Particular Im ages in Hosea 1.2, u:

Journa l f o r the Study o f the O ld Testament, 28(2004)3 , 3^ 3.-

384., 369.-370.; S. S. Forth (2009 ), Eve's Bible. A W om an ’s

Cuide to the O ld Testament, N ew York, 3.

14) S a lom on ma ko liko m u da r nije usp io o dg o j it i dos to jna

nasljednika.

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Ziv ilW O YyjVfëV 6 7

pokazali svećenici Ezra i Nehemija. A Josip,

muž Marijin, borio se kako ostvariti svoje

snove o očinstvu i suočiti se sa stvarnošću

Božjeg zahvata u svoj život (Ljubitelj, M u­

drac, Kralj). Između rizika i sigurnosti tražio

je svoj identitet Petar, apostol. Ivan Krstitelj

(Divlji čovjek) i Pavao (Mudrac, Ratnik,

Ljubitelj) su tražili sebe između ekstrema

polovičnosti i gorljivosti. A Isusov lik (Lju­

bitelj, Mudrac, Ratnik, Kralj) predstavljaše

kao muškarac koji traži svoj identitet između

svoje zemaljskosti i svoje nebeskosti’5, između

neba i zemlje.

Biblijski likovi muškaraca na različite

načine svjedoče o njihovu traženju vlastitog

identiteta i primjer su današnjim muškarci­

ma na tom istom putu '6. Ekstremi agresije

15) V id i stud ije : S. M . W ilson (2015), M aking men. The male

coming-of-age theme in the Hebrew Bible, O xford ; Također

vidi: O v id iu Creangä (ur.) (2010), Men and Masculin ity in

the Hebrew Bible and Beyond, Sheffield; Colleen M. Conway

(2008), Behold the man:Jesus and Creco-Roman masculinity,

Oxford.

16) U pos ljedn je v r i jem e po jav ilo se više s tud ija o m u š ­

karcima i m uškos t i u B ib li ji . Evo sam o nekih naslova: F

Fechter (1998), Die Familie in der Nachexilszeit. Untersuc­

hungen zu r Bedeutung der Verwandtschaft in ausgewählten

Texten des A lten Testaments, Beihefte zu r Z e its c h r if t fü r d ie

A lt tes tam en tl iche W issenscha ft 264, Berlin - N ew York; W.

C rud e m (ur.) (2002), Biblical Foundations f o r M anhood and

Womanhood, W heaton; D. J.A. Clines, Interested Parties. The

Ideology o f Writers and Readers o f the Hebrew Bible, Journal

fo r the Study o f the O ld Testam ent S upp le m en t Series 205,

Sheffie ld, 1995.; S. D. M oore i J. C. A nderson (urr.), New

Testament masculinities, Semeia stud ies 45, Society o f B ib li­

cal L iterature, A tlanta, 2003.; B. E. W ilson (2015), Unm anly

men: Refigurations o f masculin ity in Luke-Acts, Oxford ; G.

L. M osse (1996), The image o f m an: the creation o f modern

masculinity, Oxford ; H. Sivan, Between Woman, M an and

i potpunog povlačenja nikada nisu urodili

dobrim i pozitivnim rezultatima, čak ni kod

najistaknutijih biblijskih likova. No, jaki i

uporni muškarci uvijek su pronalazili svoj

put i ostvarivali svoju ulogu u povijesti

spasenja. Njihovi pokušaji i pogreške, njihovi

uspjesi i neuspjesi odraz su energije usmje­

rene prema traženju vlastitog identiteta. U

tome su nam biblijski muškarci uzor i poziv.

U krizi traženja vlastitog identiteta u današ­

njem svijetu, muškarci se bez ustručavanja

mogu zadubiti u muške biblijske likove i čita­

ti ih muškim očima. Tražeći snagu u vlastitim

lutanjima i avanturama života biblijski muški

likovi mogu im biti nadahnuće i opravda­

nje, nadahnuće za upornost, opravdanje za

pogreške.

Ni u jednom slučaju pak današnji muškar­

ci ne bi smjeli ne prim ijetiti snagu i gorlji­

vost, žestinu i upornost biblijskih likova te

ih ne preuzeti kao svoje životno nadahnuće

u traženju vlastitog identiteta. U otkrivanju

nama tako potrebne vizije i potencijala koji

se kriju u nama te u osnaživanju kreativnosti

na našem putu prema muškosti psihološka

analiza lika praoca Jakova i njegova postaja-

nja muškarcem može biti od velike pomoći.

G od. A New Interpretation o f the Ten Com m andments, jo u r ­

nal fo r the Study o f the O ld Testam ent S upp lem en t Series

401, C on tin u um , London - N ew York, 2004 .; J. Piper i W.

G ru d em (1991), Recovering B iblical M anhood and W om an­

hood, Crossway Books, W heaton.

6 8 Ž i v \ n w \y)V>av Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

3. M uškarac: n ekad a i danas

Pitanje identiteta muškarca prije svega,

a onda supruga i oca je danas u zapadnoj

kulturi vrlo aktualna i poticajna tema, te se

o njoj promišlja, piše, razgovara, organizi­

raju se seminari, otvaraju nove perspektive,

dovode u pitanje načini odgoja, rada, života,

o čemu smo do sada promišljali. Nekada se

to nije naglašavalo kao danas. Svjesni smo

kako i u hrvatskom društvu pitanje muškar­

ca, a zatim i muškarca kao supruga i oca

jest izazov s kojim se valja hrabro i odvažno,

pustolovno suočiti.

Jedan „pravi muškarac“ danas ide u Crkvu

za svoje krštenje, vjenčanje i na vlastiti

sprovod, rekli bismo u šali. I on se smatra

pravim muškarcem jer njemu nije do toga

da odlazi u Crkvu redovito. Što se događa s

t im muškarcima? Muškarci kao da danas ne

primjećuju koje mogućnosti, prilike, izazo­

ve, odskočne daske može pružati življenje

vlastite duhovnosti, agresivnosti, seksualno­

sti, izazova, slobode, odgovornosti, živjeti

iz jezgre vlastitog bića, ostvarivati se preko

arhetipova. Što je s kulturom njegovanja

muškog identiteta? Kako u Crkvi odgovaramo

na ovaj izazov?

Muškarac je pozvan upoznati (Rohr, 2013):

• kako to da je pozvan na avanturu života

• što je to što ga potiče na borbu

• te na osvajanje princeze.

Rohr (2013) ističe da su to tri karakteri­

stike svakog muškarca. Mogli bismo davati

odgovore iz Svetog Pisma i pokušavati to

pronaći kod Isusa, što smo djelomično u

prethodnom dijelu članka i naveli, no za du­

blje upoznavanje s tom temom prepuštamo

čitatelju da se upusti u tu pustolovinu.

Kako bismo dočarali ovakav put jednog

muškarca donosimo lik starozavjetnog

Jakova. On kreće u avanturu svog života i

na prijevaru dobiva svoj blagoslov od oca.

Vrlo je zanimljivo prim ijetiti riječi koje Izak,

njegov otac, izgovara prije blagoslova: Gle,

miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve

blagoslovi (Post 27,27). Veže se dakle uz

zemlju. Ezav pak, Jakovljev brat govori: Zar

za me nisi sačuvao nikakva blagoslova ... Zar

ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom ?

Blagoslovi i mene, oče moj!“ (Post 27,39). I

danas mnogi muškarci kao da govore: Oče,

blagoslovi i mene; Oče, budi uz mene; Tada,

pokaži mi kako se suočavati s poteškoćama

u životu; Ćaća, kako da budem čovik?, itd.

Utješno je kako Bog piše i po krivim crta­

ma. Jakov je čovjek avanture. Zatim Jakov je i

čovjek koji se bori. U knjizi Postanka (32,25-

29) čitamo: Jakov ostane sam. I neki se čovjek

hrvao s njim dok nije zora svanula. Videči da ga

ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu,

tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se hrvali.

Potom reče: »Pusti me je r zora sviće!« Ali on

odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagoslo­

viš.« Nato ga onaj zapita: »Kako ti je ime?«

Odgovori: »Jakov.« Onaj reče: »Više se nećeš

zvati Jakov, nego Izrael, je r si se hrabro borio

i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.« Jakov

nakon borbe dobiva novi identitet. U Nje­

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan V^u\)3V

mačkoj, Austriji, Italiji i drugdje sve se više

naglašava potreba procesa inicijacije dječaka

i mladića u odraslu dob te upravo i zbog toga

započeli smo s organiziranjem seminara za

muškarce u Hrvatskoj s idejom da proširimo

takav oblik rada i u Bosni i Hercegovini.

U srcu svakog muškarca stoji duboka, pa

i duhovna čežnja za pustolovinom, koja u

sebi uključuje moguće opasnosti i divljinu.

U srcu muškarca lako odjeknu riječi: Ići na

periferije, mirisati po ovcama, što naglašava

papa Franjo.

Ako samo pogledamo pozive proroka u

Starom Zavjetu, pa onda i poslanje Isusa Kri­

sta prije javnog nastupa, tada primjećujemo

da se to događalo u divljini, prirodi, na brdu

Sinaj, na brdu Horeb, negdje u pustinji, na

putu, kako Jakova, tako i za Ivana Krstitelja,

ali isto tako i za Isusa. U divljini se događa

njihov poziv. Ova čežnja za prirodom, za pu­

stolovnim, m irom, divljinom ista je u čovjeku

kako nekad tako i danas, iako danas manje

življena. Na tragu ovoga možemo promišlja­

ti i o tome da mnogi Europljani, muškarci,

odlaze u terorističke skupine, i to mladi Euro­

pljani, kako bi se tamo ostvarili, kako bi bili

„muškarci“ .

U kršćanstvu polazimo od činjenice kako

je čovjek stvoren na sliku Boga, te je stoga

i muškarac, u zajedništvu sa ženom, slika

Boga. Evanđelist Ivan nam donosi u 19.

poglavlju riječi kojima Pilat izvodi Isusa pred

narod govoreći: Evo čovjeka! Zanim ljivo je da

se to događa šesti dan u Ivanovom evanđe­

lju, a sjetimo se da Bog stvara čovjeka česti

dan, te također da se to događa u podne

kada je sunce najjače. Isus Krist, Bogo-čo-

vjek, u istom evanđelju donosi novu zapo­

vijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas

ljubio (13, 34). Time možemo reći da svakom

muškarcu daje model ostvarenja putem lju­

bavi, darujući se do kraja, boreći se do kraja,

te stoga i za svakog koji se daruje možemo

reći: Evo čovjeka!

Muškarcem se rađa ali ujedno i posta­

je, imajući na pameti da je čovjek otvoreni

zadatak koji se piše tijekom cijelog života.

Zanim ljivo je stoga prim ijetiti da je u zapad­

noj kulturi odgoj dječaka, mladića, muška­

raca u većini slučajeva prepušten ženama,

učiteljicama, pedagoginjama, psihologinja-

ma, socijalnim radnicama, i drugim ženama,

kao što smo to već slično i naglasili u našem

članku.

Nekada to nije bilo kao danas. Prije su

dječaci, u raznim kulturama, a što je danas

negdje i sačuvano, otkrivali svoj identitet pod

vedrim nebom, baš kao što je to činio i Jakov.

Kada je pak sport u pitanju tada ipak, ne

primjećujemo velike razlike, što je utješno.

Čini se da je to ostao jedan, iako ne jedini,

prirodan selekcijski put odgoja muškarca.

Mnoštvo je knjiga danas u kojima se govori o

odgoju muškarca, o osjećajima, o identitetu,

suosjećanju, zatim o divljem muškarcu, itd.

Želimo li jednog dječaka, muškića,

uspješno odgojiti, tada postoji jedan gotovo

doživotni recept: unijeti u jedan pothvat

određenu opasnost, kupiti ono što se može

slomiti ili uništiti, te pozivati na istraživanja

7 0 Ž J v im o \yjV?3V Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

i otkrivanja - i već smo pobijedili. Nadalje,

želeći naznačiti jednu značajnu razliku

između muškarca nekada i danas to je da je

muškarac nekada bio čovjek sjećanja, a danas

sve manje. U današnjoj kulturi ž ivimo kada

se sjećanje briše digitalnom dostupnošću

svih informacija. Dovoljno je kliknuti da bi se

znali, no bez sjećanja danas muškarac gubi

svoj identitet (mogli bismo reći za današnjeg

mladića - Clico, ergo sum). Krist na Posljed­

njoj večeri, gdje naziva blaženima one koji su

spremni na služenje i darivanje, govori: Ovo

činite meni na spomen. Uz razne karakteristi­

ke današnjeg narcisoidnog čovjeka možemo

reći također da je on osoba koja nema sjeća­

nja jer sjećanja se često odnosi na druge, a

Narcis je sam. N ismo li danas u opasnosti

ne prisjećati se i ostavljati po strani ono što

su nam naši djedovi, očevi, muškarci, ostavili

u baštinu? Osoba bez sjećanja postaje osoba

koja se lako okreće na vjetrometini života

jer korijeni nisu duboki. Sjećanje je korijenje

našeg bivstva.

3.7. Muškarac: Suprug

Muškarac pak i samoga sebe prepozna­

je kao čovjeka u onome trenutku kada je u

odnosu u kojem govori: Evo kostiju od mojih

kostiju (Post 2,23). U knjizi Postanka događa

se taj divan usklik muškarca kada je ugledao

ženu. Kada šetamo pokraj rijeka, mostova, t r ­

govima gradova na mnogo mjesta naći ćemo

farbom na trgu, mostu, asfaltu napisano:

Ovdje smo se prvi puta poljubili: Volim te. Na

jedan drugačiji način napisano i nema toliku

dubinu kao u knjizi Postanka, ali u srcu muš­

karca istina je da spoznati da nekoga voli jest

trenutak koji želi zapisati. U muškarcu, od

početka, se kriju mogućnosti supruga i oca.

Stoga on može birati ostvarivati svoj život

u supružničkom, bračnom i obiteljskom živo­

tu kao jednom od mogućih prostora narav­

nog pronalaženja smisla u kojem se ujedno

očituje i nadnaravna dimenzija. Od supruga

se danas očekuje svakako veća fleksibilnost,

komunikativnost, razumijevanje, suosjeća-

nost nego li je to bilo nekada, kao i prilago-

đavanje novim ulogama i dužnostima. Kako

ne biti macho suprug ali isto tako niti suprug

papučar, mekušac? Možemo reći da su se do­

godile velike promjene s obzirom na razumi-

jevanjae supruga u prošlosti i danas. Govoriti

o suprugu, a da pri tome prije nismo govorili

o muškarcu ne bi imalo smisla. Upravo i na

tragu toga želim pogledati drugi odlomak

iz knjige Postanka, gdje Jakov pokazuje svu

ljepotu muškosti - on se susreće s izazovom

(Ratnik), on osvaja ženu (Ljubitelj), prihvaća

se i tog slatkog zadatka.

Post 29,1-14: Jakov nastavi put i dođe u

zemlju istočnu. Najednom opazi studenac u

polju. Tri su stada ovaca oko njega plandova-

la ,jer se na tome studencu napajahu. Velik se

kamen nalazio studencu na otvoru. Jedino kad

bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti

kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet

prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor

studenca. »Odakle ste, braćo moja?« - zapita

ih Jakov. »Iz Harana«, odgovore. »Poznajete

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Živ\wo YyiV>av 7 1

li«, pitaše ih dalje, »Nahorova sina Labana?«

»Poznajemo«, odgovore. »Je li zdravo?« -

opet ih upita. »Zdravo je; a evo mu dolazi

kći Rahela sa stadom«, odgovore. »Još ima

mnogo dâna«, nastavi on, »nije vrijeme

stjeravati blago. Zašto ga ne napojite i ne

otjerate na pašu?« »Ne možemo dok se ne

skupe svi pastiri«, odgovoriše, »da odvale

kamen s otvora studenca, tako da mognemo

napojiti ovce.« Dok je on još s njima govorio,

dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je,

naime, pastirica. Kako Jakov ugleda Rahelu,

kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom

svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali

kamen s otvora studenca te napoji stado svoga

ujaka Labana. Zatim Jakov poljubi Rahelu, a

onda brižnu u plač. Potom Jakov kaza Raheli

da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato

ona otrča i obavijesti oca. Kad je Laban čuo

vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu

ususret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju

kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo. A

onda Laban reče: »Zbilja si t i moja kost i moje

meso!«

Muškarac se prepoznaje kao onaj tko

je upućen na ženu i u odnosu prema njoj

osjeća novu snagu. S kakvom lakoćom Jakov

miče, odvaljuje kamen, isti kamen koji inače

odvaljuje više pastira zajedno. Ono što nije

moguće samom muškarcu, moguće je kada

pronalazi su-prugu, s kojom uspostavlja novi

odnos. Donijeti odluku doživotne ljubavi

znak je snažnog identiteta muškarca.

Značajna razlika između supruga nekada i

danas jest što najčešće danas zajedno sa svo­

jom suprugom odlučuje stanovati na jednom

zasebnom mjestu, odmah čim im se za to

pruža prilika, a ne živi više u istom domaćin­

stvu s roditeljima. Svakako ono što je također

velika razlika između nekad i danas jest da

muškarac danas kasnije postaje suprug u

odnosu na prijašnja vremena, što je razumlji­

vo i na tragu našeg promišljanja o muškarcu

općenito. Što ipak ne isključuje da muškarac

vrlo rano ulazi u odnose sa ženom.

Supruga u odnosu na suprugu, kako neka­

da tako i danas krase: čvrsta građa, koncen­

trirana energija, snažni pokreti, uočavanje

izrazite razlike, stabilne emocije, izražena

agresivnost, prevlast razuma, zanimanje za

cjelovitost, postojanost u odlukama, usre­

dotočenost interesa. Za razliku od nekada,

suprug danas jest češće samohrani otac i ovo

naglašavamo kao izrazito aktualni pastoralni

izazov. On danas živi u težim okolnostima

i odnosima te u određenoj usamljenosti s

predrasudama mnogih državnih institucija.

3.2. Muškarac: otac

Ovaj dio promišljanja započeli bismo

riječima pisma Ivana Meštrovića koje piše

svojem sinu Ivanu, poznatom kiparu, 13.

ožujka 1929^., kada je Meštrović u Chicagu

već stekao lijep ugled:

„Dragi Ivane, nas katolike veže dužnost

da slušamo misu svake nedjelje i zapovjednu

svetkovinu, ako se može. Ako se ne može onda

se pomoli Bogu u sebi, je r i mise su stupovi za

uzdržanje ljubavi.

72l Ž i v i m o \y A ) 3 V Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Ja vas ljubim i želim svako dobro. Nemojte

se čuditi da ovako pišem, je r znam da kada

bi se ovo vršilo bili biste sretni na ovoj zemlji.

Molim vas da ovo pismo ne uništite, je r se

bojim da drugo nećete dobiti od mene, je r oči

stare, a naočale im ne mogu pomoći, a hvala

budi Bogu. A sada primite od sviju nas srdačan

pozdrav. Ostajem ljubeći, vaš otac, svekar i djed

koji vam želi svako dobro. Zbogom!“

Uzeli sam ovo kao simbol odvojenosti

sina od oca, ili oca od sina, kako god okrenu­

li. Ističemo kako ova tema, odvojenosti oca

od sina, i nije tako nova, iako i danas vrlo

aktualna, s obzirom da je Homer napisao u

Odiseji riječi Telemaha, sina oca Odiseja i

majke Penelope, koji je željno iščekivao svog

oca Odiseja te rekao: Kada bi ljudi mogli sva­

ku stvar birati sami, prva koju bih poželio jest

povratak mog oca! (Recalcati, 2015).

Promišljajući o ovim riječima Homera

koje je zapisao u Odiseji čini se da je to vrlo

prikladno i za hrvatsko društvo, počevši od

događanja u drugom svjetskom ratu, zatim

0 poslijeratnim događanjima, zatim tijekom

hrvatskog proljeća, pa kraj 8o-ih godina,

potom početak 90-ih i ratna događanja, kao

1 ona poratna, a ovih zadnjih godina smo

svjesni i masovnog iseljavanja kako muš­

karaca i očeva tako i cijelih obitelji. Razlika

je ipak, što možemo vidjeti kao pozitivnu,

ako razmišljamo o obitelji, da sada više sele

cijele obitelji te je time ujedno i manji stres a

onda i posljedice na djecu, kao i na bračnog

druga.

Stoga pojedini autori (Recalcati, Rise)'7

ističu kako danas nije toliko aktualan edipov

(vjerujem većini poznati) koliko telemahov

kompleks. Ovo je jedna od temeljnih razlika

nekada i danas, promatrajući iz psihološke

perspektive. Na Edipov tron popeo seTele-

mah. Pitanje oca nije više pitanje idealnih

modela, dogmi, legendarnih i nepobjedivih

heroja, nepromjenjive hijerarhije, čisto repre­

sivnog autoriteta, nego djela i odluke, strasti

sposobnih svjedočiti upravo kako se može

željeti živjeti u ovome svijetu i preuzimati

odgovornost.

Riječi poput glad za ocem, očeva rana,

čežnja za ocem, udaljeni otac, itd., jesu

učestale u knjigama i člancima koji se bave

ovom temom (Monbourquette, Rohr, Bly,

Noveliino, Recalcati, Arnold, itd .)’8 gdje se

snažno poziva na vrednovanje identiteta

muškarca kao sposobnog za unići u odra­

slu dob, preuzeti odgovornosti i pronalaziti

radosti pustolovnog života, oca svjedoka.

Telehamov komplesk je obrnuti kompleks

Edipa. Edip je doživljavao svog oca kao riva­

la, kao prepreku na putu vlastitog ostvarenja.

Njegovi zločini su jedni od najgorih u čovje­

17) M. Recalcati (2011), Cosa resta del padre, M ilano.; M .

Recalcati (2015), IIcomplesso d i Telemaco, M ilano ; C. Rise

(2004 ), Il mestiere d i padre, M ilano.

18) J. M o nb o u rqe tte (2014), S ilov itos t i nasilje , Split; R.

Rohr (2013), Vom wilden M ann zum weisen M ann, M ü n ­

chen; R. Bly (2001), Iron John, A Book Abou t Men, C am brid ­

ge; M . N ove llino (2008), La sindrome dell'uom o mascherato.

Come sfatare i i m ito de ll'uom o fo r te e insensibile, M ilano;

P A rno ld (1992), Wildmen, Warriors, and Kings: Masculine

S p iritua lity and the Bible, N ew York.

Zbornik radova Studijskih dona u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Ž i v i m o \'}lÀ>3V 7 3

čanstvu: ubiti oca kako bi seksualno posjedo­

vao vlastitu majku. Telemah naprotiv svojim

očima gleda u more, istražuje i propituje

horizont. Čeka da lađa njegovog oca - koju

nikada nije vidio - se vrati i ponovno donese

zakon na otok kojim vladaju Penelopini pros­

ci koji su mu okupirali kuću te nekažnjeno i

neograničeno uživaju njegovo vlasništvo.

Telemah ne traži oca kao rivala s kojim bi

se do smrti potukao, nego kao željno iščeki­

vanje, kao nadu, kao mogućnost da se zakon

riječi vrati na vlastitu zemlju. Ako Edip u sebi

utjelovljuje tragediju kršenja Zakona, Temelah

utjelovljuje priziv Zakona; on moli kako bi se

otac vratio s mora stavljajući u taj povratak

nadu kako još uvijek postoji pravda, zakon,

pravednost, pravilo za Itaku. Dok se pogled

Edipa završava u gašenju tijekom nemoćnog

bijes u samoosjljepljivanju - kao neizbrisiv

trag krivnje - pogleda Telemaha se okreće pre­

ma horizontu gledajući neće li se nešto vratiti

s mora (Recalcati, 2015,12-13). To je pogled

i sinova koji su gledali prema liniji bojišta, ili

pak danas, simbolično govoreći, prema liniji

granice sa „Slovenijom“ , koju su mnogi očevi

prešli u nadi za boljim životom.

Živ imo u epohi nepovratnog zalaska

nekadašnje slike oca, ali smo i u epohi

Telemaha; nove generacije gledaju neće li

se nešto od oca vratiti. No ovo čekanje nije

melankolična paraliza što pasivizira čovje­

ka. Nove generacije su zaposlene - kao što

će učiniti Telemah - u ostvarenju njihovog

kretanja prema ponovnom zadobivanju

vlastitog ostvarenja, vlastite baštine, identite­

ta, budućnosti. Naravno, Homerov Telemah

očekuje da će na horizontu vidjeti slavna

jedra pobjedničke flote oca-heroja. Pa ipak

moći će prepoznati vlastitog oca tek u osta­

cima imigranta bez domovine. U Telemaho-

vom kompleksu nije u igri potreba ponov­

nog uspostavljanja izgubljene suverenosti

oca-gospodara. Pitanje oca koje prožima

tjeskobu današnje mladeži nije pitanje moći i

discipline, nego svjedočanstva. Na sceni nisu

više oci-gospodari, nego jedino potreba za

ocem-svjedokom. Biti otac je dar, baš kao što

i biti sin ili kćer je dar. Stoga, u svojoj knjizi

Ma che cos'è una famiglia? (2015, 29), kaže

Fabrice Hadjadj kada jedno dijete se tuži ro­

diteljima: „Nisam ja birao roditi se“ , tada mu

i oni mogu uvijek uzvratiti ljubazno: „Nismo

niti m i birali; darovano nam je, te pokušajmo

naše čuđenje preobraziti u zahvalnost“ .

Oca kojeg se danas zaziva nije više onaj

koji ima zadnju riječ o životu i smrti, o

smislu dobar i zla, nego samo oca koji je

temeljno humaniziran, ranjiv, nesposoban reći

koji je posljednji smisao života ali sposoban

pokazati, putem svjedočanstva vlastitog živo­

ta, kako život može imati smisao (Recalcati,

2015, 12-13). Telemah nije samo jedan mladić

koji traži oca, nego mladić koji ima potrebu

za ocem. Telemah je ikona sina! Današnji

mladić ima potrebu za ocem.

I na tragu našeg lika Jakova citiramo: Post

46, 28-30 Izrael posla jud u naprijed k Josipu

da se pred njim pojavi u Cošenu. Kad stignu u

gošenski kraj, Josip upregne svoja kola i zaputi

se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stu­

7 4 Živimo \y)V>3V Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

pivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako

plakao. Onda Izrael reče jos i pu: »Sada, pošto

sam rođenim očima vidio da si još živ, mogu

umrijeti.«

Želja svakog oca jest vidjeti da dijete živi,

a karakteristika sina jest da može pokazati

osjećaje što danas, a i nekada za muškarca

nije lako. Najljepša oporuka koju otac daje

djeci nije materijalne nego duhovne naravi

baš kao i ona Isusova oporuka učenicima za

vrijeme Posljednje večere, govoreći o odnosu

sa svojim Ocem, s kojim je jedno, te govori:

Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge

kao što sam ja Vas ljubio.

4 . M u škarac i b ra n ite lj

Nije /’ vojska život čovjekov na zemlji? Ne

provodi I’ dane poput najamnika? (job j , i )

čitamo u knjizi o Jobu, te upravo tim riječima

započinjemo zadnji dio ovog članak svjesni

kako su se mnogi muškarci na području

Hrvatske, te Bosne i Hercegovine našli u

nezavidnoj i vrlo teškoj situaciji s obzirom na

ratna događanja 90-tih godina. No kako bismo

bolje razumjeli samu dinamiku rata želimo

čitatelja uvesti u promišljanje o čovjeku kao

branitelju, ratniku, kao muškarcu spremnom

boriti se za pravdu, dobrotu, ljepotu, život.

4.7. Borba kao igra i razvoj karaktera

Od malih nogu dječaci se okušavaju u

raznim igrama koje u sebi uključuju određe­

ne igračke koje imitiraju borbu, kao što su

pištolji i puške svih mogućih tipova, lukovi i

strijele i ostale raznorazne igračke, koje dje­

čaci koriste u svojoj međusobnoj interakciji

i procesu socijalizacije. Te igre koje odraža­

vaju dječju želju za odrastanjem dijelom su

posljedica društvenih utjecaja koja do djece

dopiru putem masmedija, u kojima je česta

tema ratovanje i oružani sukobi, dok je dru­

gim dijelom posljedica urođenih struktura

muškarca koje ga navode da se s drugim pri­

padnicima iste vrste bori i nadmeće, igrajući

igre koje oponašaju odrasle. Za dječake igre

predstavljaju psihološki proces sazrijevanja

i socijalnog pozicioniranja u svojoj dobnoj

skupini, preko kojih stječu karakteristike koje

će ih pratiti i u svim kasnijim društvenim

interakcijama. Kroz igre ili radionice koje

idu za tim kako bi dječake naučili izazovima

života u prirodi, otkrivaju se vlastiti strahovi

i granice u susretanju i iskušavanju dotada

nepoznatog svijeta, što također služi kao

psihički proces sazrijevanje preko kojega

dječak strukturira u sebi iskustvo na osnovu

kojega će se u odrasloj dobi nositi s novim i

nepoznatim životnim situacijama. Zbog toga

su igre, pa i one koje oponašaju ratovanje,

lišene bilo kakve dublje refleksije i odabiranja

vrijednosti, važan proces u psihičkom sazri­

jevanju muškarca.

Važna komponenta dječje igre jest tako­

đer i razvijanje osjećaja pripadnosti, koje

može varirati od pripadnosti jednoj osobi ili

grupi, timu, zamišljenoj reprezentaciji, itd.

Kroz pripadnost skupini razvijaju se svijest o

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Živimo fylVrav 75

socijalnom identitetu i razumijevanju mreže

međuljudskih odnosa u kojima pojedinac

realno egzistira. Sport je odličan primjer u

kojem se kroz igru gradi karakter, gdje se

kroz borbu i nadmetanje doživljavaju uspjesi,

pobjede, ali i susreće s različitim, drugači­

jim , boljim, gdje se kroz pobjede i poraze

uči temeljn im zakonitostima međuljudskih

odnosa. Sve su to važni čimbenici za zdra­

vo socijalno funkcioniranje dječaka. Igre su

dakle izvanredno i povlašteno mjesto dječjeg

rasta i sazrijevanja, i upravo zbog svoje

važnosti, neophodno je da i roditelji prate i

prema potrebi sudjeluju u procesu u kojemu

njihova djeca kroz razne igre izgrađuju svoj

karakter (Palmonari, 1997, 45-90)19.

4.2. Borba u odrasloj dobi - borba za vrijednosti

Tijekom odrastanja osoba ulazi i u fazu

izgradnje i definiranja vlastitog identiteta. Ta

borba, koja za muškarca često predstavlja

turbulentno razdoblje, predstavlja iznimno

važan zadatak za osobu, kako bi se defini­

rala po pitanju sebe samoga u odnosima

prema sebi, prema drugima i prema svijetu

u kojemu osoba živa. U tu borba po pitanju

vlastitog identiteta također važnu ulogu imaju

vrijednosti koja osoba izabire živjeti kao dio

vlastitog osobnog identiteta. Vrijednosti se

ovdje uzimaju kao općeprihvaćeni stavovi

koje društvo dijeli kao zajedničko dobro,

19) A. Palm onari (1997), Identità, concetto d i sè e com piti di

sviluppo, u . A . Pa lm onari (u r.), Psicología dell'adolescenza,

Bo logna, 1997., str. 45-90.

koje može biti u materijalnom, moralnom, ili

duhovnom smislu. Osoba u zrelijoj dobi ima

mogućnost svoja znanja i vještine upotri­

jebiti sukladno onim vrijednostima koje su

inkorporirane u njezin spektar življenja. Izbor

vrijednosti jest nešto što je potpuno individu­

alno, mada se one uglavnom prenose posre­

dovanjem društva i njegovih struktura. Hoće

li netko ostvarivati vrijednosti ljubavi prema

Bogu i bližnjemu, vrijednosti koju posreduje

Crkva svojim članovima, jest pitanje na koje

će tek pojedinac u svom konkretnom živo­

tu dati odgovor. Također i pitanje različitih

društvenih vrijednosti, kao što su solidarnost,

pravednost, tolerantnost, strpljivost, i druge

neophodne u svakodnevnom suživotu, jesu

vrijednosti koje društvo posreduje i promovi­

ra ali koje tek pojedinac može ostvariti ili ne

ostvariti. Ostvarivati vrijednosti, bilo da je riječ

0 materijalnim ili duhovnim vrijednostima, od

muškarca zahtjeva napor, trud i borbu. U tom

kontekstu vrijednosti nalazi se i ljubav prema

domovini, lako svako konkretno društvo skrbi

oko načina prenošenja onih vrijednosti koje

tom društvu omogućuju uspješno održavanje

1 funkcioniranje tih istih članova toga društva,

izbor je pojedinca hoće li ili ne u svom osob­

nom životu te vrijednosti prihvaćati i promo­

virati ili ne. Što su društva rigidnije uređena

to se osobni izbor veoma suzuje, te osoba

u slučaju ne prihvaćanja zadanih društvenih

normi riskira i vlastiti život. U demokratskim

društvima ta sloboda je vrlo široka, te osoba

čak i javno može izražavati neslaganje s nor­

mama koje društvo posreduje.

7 6 Ž i v i m o \yJv¿ v Zbornik radova Studijskih dona u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Borba je pojam kojim se prvenstveno

označava vojni sukob dviju zaraćenih strana,

koje upotrebljavaju silu kako bi zadobile pre­

vlast nad određenim teritorijem ili određe­

nom imovinom oko koje se vodi sukob. Ona

uključuje prevlast vlastite snage nad snagom

drugoga kako bi se ostvario cilj. Ako pak

stavimo pitanje borbe van ratnog konteksta,

onda možemo lako primijetiti kako je borba

općenito gledajući čovjekovo nastojanje da

ostvari svoj cilj. Time se borba prikazuje kao

napor čovjeka ili manje ili veće skupine ljudi

kako bi se ostvario određeni cilj, odnosno

određena vrijednost. Bilo bi suviše široko

područje raspravljati o tome što sve može

biti cilj borbe, jer i iz svakodnevnog života i

međuljudske komunikacije možemo čuti da

se čovjek bori za život, za ljubav, za pravdu,

za istinu, slobodu, itd. Na taj način razumi­

jevamo da borba ne znači nužno upotreblja-

vanje oružja i nanošenje rana drugome kako

bi se ostvario cilj, već može značiti općenito

čovjekovo nastojanje kako bi ostvario odre­

đene životne vrijednosti. Borba u tom smislu

onda znači prvenstveno usmjerenost prema

nekoj vrijednosti pri čemu se čovjek služi

svim svojim raspoloživim snagama. Borba

koju muškarac izvodi u svom životu vezana

je uz svijet vrijednosti koje se nalaze u svijetu

u kojemu živi. Jedna od vrijednosti za koje se

muškarac može opredijeliti jest domovina,

vrijednost koja u sebi sadrži druge vrijedno­

sti kao što su obitelj, mjesto, grad, kultura,

materijalna i duhovna dobra, jezik, itd. Kako

bi se sačuvale te vrijednosti neophodan je

angažman pojedinaca. U trenutku kada te

vrijednosti bivaju radikalno ugrožene javlja

se potreba za obranom, što uključuje i izlaga­

nje i ugrožavanje vlastitoga života.

4.3. Muškarac kao borac i branitelj - Borba za

domovinu - branitelji

U kontekstu Domovinskog rata i pitanju

branitelja možemo razmišljati o muškarcu

kao borcu koji je imao cilj braniti obitelj,

domovinu i sve one koji su bili napadnuti

agresorskim djelovanjem. U kontekstu rata

borba znači prvenstveno oružano djelovanje

i veliku izloženost mogućnosti ranjavanja i

stradavanja. Zbog toga je važno probati ući

dublje u ovu temu, koliko nam okviri ovog

rada to dopuštaju. Prije svega svaki čovjek

koji se suoči s ratnim djelovanjima, više ili

manje biva svjestan mogućnosti neposred­

nog završetka vlastitog života. To dovodi do

nekoliko pitanja s kojima se branitelj mora

suočiti, na intuitivnoj ili svjesnoj razini:

pitanje straha, pitanje agresivnosti, srdžbe,

mržnje, savjesti, etičnosti, smisla... Sva ova

pitanja jesu također i pitanja s kojima se sva­

ki muškarac susreće i van ratnog konteksta i

ratnog djelovanja, ali ona dobivaju na težini i

na žurnosti s obzirom na realnu mogućnost

smrti. Trenuci u kojima je osoba izložena

životnoj ugroženosti ili u kojima nazoči

umiranju ili ranjavanju drugih, jesu izvan­

redna ljudska iskustva koja mogu ostaviti

posljedice na daljnji čovjekov život i odnose

s bliskim mu ljudima. Složena problemati­

Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan ŽjvilflftOYyj\>3V 7 1

ka Post traumatskog stresnog poremećaja

svjedoči o poteškoćama koje osobe imaju

nakon traumatskih iskustava.20 U mnoštvu

pitanja s kojima se osobe susreću jedno od

njih je svakako i pitanje cilja zbog kojega je

osoba spremna izložiti se smrti. Odgovara

li ono što se dobilo onome što se očekivalo,

onome za što se u konačnici borilo? Veliki

postotak smrtnosti branitelja, kao i veliki

postotak samoubojstava, govori o ozbiljnom

raskoraku između vrijednosti za koje se bori­

lo i vrijednosti onoga što se ostvarilo. Zbog

toga se javljaju osjećaji frustracije i općenito

nezadovoljstva s postojećim stanjem (Jaša-

re v ić - Leutar, 2010, îo ô - io g )21. Nakon svega

može se postaviti pitanje što i kako dalje?

20) U Domovinskom ratu sudjelovalo je 502.678 hrvat­

skih branitelja, ranjeno je i l i ozlijeđeno njih 30.141, a zbog

posljedica sudjelovanja u Domovinskom ra tu 57.212 hrvatskih

branite lja im a tjelesno oštećenje veće od 20% odnosno utvrđen

status hrvatskog ra tnog vojnog invalida. Za vrijeme D om o­

vinskog rata, u razdoblju od 1990.-1996. godine, poginulo je

7609 hrvatskih branitelja, a 1013 hrvatska branite lja um rla

su od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti i l i pojave bolesti

i li su počinila samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti

uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike

Hrvatske. Još uvijek je nepoznata sudbina 293 zatočenih ili

nestalih hrvatskih branitelja (prema službenim evidencijama

Ministarstva branite lja na dan 16. listopad 2013.). Za jo š 1045

hrvatskih branite lja iz Domovinskog rata koji su u m rli nakon

završetka Domovinskog rata, utvrđen je status smrtno stra-

dalog hrvatskog branite lja iz Domovinskog rata (jer su u m r li

od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti i li pojave bolesti i l i su

izvršili samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane

sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske).

(M in is ta rs tvo branite lja , Zagreb, 2014).

21) T. Jašarević i Z. Leutar, Samopercepcija društvenog polo ­

žaja invalida Domovinskog rata, u „D ruš tven a is traž ivan ja “ ,

19 (2010) 1-2, str. 93-116.

Prestankom ratnih djelovanja borba za

muškarca ne prestaje, ona se sada odvija na

drugom planu i području, u m irn im uvjeti­

ma, a sastoji se i dalje od nastojanja preko

kojih će doći do ostvarivanje vrijednosti u

koje se vjeruje, poput pravednijeg društva,

društva bez korupcije, gdje će osobe svojim

poštenim radom moći osigurati sebi egzi­

stenciju, da će radnik biti pravedno i prim je­

reno plaćen i prijavljen, da se neće izigravati

zakoni države radi bogaćenja pojedinca ili

grupa, da će nestati korupcije. U takvim

trenucima muškarac se susreće s pitanjima

koja se nalaze u njemu samome, a na koja

možda do tada nije odgovorio. Muškarac se

susreće s pitanjima smisla vlastite borbe i

svega onoga što je proživio, kao i s p itanji­

ma vlastitih strahova, povjerenja u druge i u

društvo, kao i s nizom moralnih dvojbi koje

su vezane uz izloženost mogućnosti sm rt­

nog ranjavanja ili nazočenja smrti drugih.

Osim toga dolaze u pitanje i vrijednosti za

koje se muškarac borio: je li se to isplatilo,

ne materijalnom već u moralnom smislu?

Je li ta borba i spremnost izlaganja vlastitog

života donijela ono zbog čega se i ulazilo u

tu borbu? Pitanja s kojima se muškarac u

takvim trenutcima susreće nisu to liko pitanja

materijalne naravi, koliko duhovne, egzi­

stencijalne naravi (Frankl, 2015)22. Zbog toga

je muškarac pozvan nakon izvanjske borbe

preći na nutarnju borbu u kojoj je glavnim

22) V. E. Frankl (2015), Čovjekovo traganje za smislom,

Zagreb.

Ž i v i m o \yÀ>BV Zbornik radova Studijskih dana u povodu 35. obljetnice djelovanja Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

zadatak osvojiti neprijateljske utvrde, a to

su podjele vlastitog bića, strahovi i traume,

traumatska sjećanja, stanja anksioznosti

i depresije. Borba je to u kojoj muškarac

nastoji pomiriti poprilično oprečne stilove

života koje je kušao: iskustvo života u miru

i iskustvo života u ratu, ta temelju kojih će

prijeći u integraciju samoga sebe. U naravi

muškarca je boriti se, a ta borba povezana je

s ostvarivanjem vrijednosti.

mogućeg neujednačenog tijeka misli. Želja

nam je bila čitatelja potaknuti kako bi se od­

važio tražiti najbolji mogući put u ostvarenju

i življenju vlastite muškosti. Ukoliko je članak

pobudio interes i pitanja donio je svoj plod.

Z ak lju č ak

Pronaći vlastiti put na junačkom putova­

nju kroz život za muškarca jest izazov s ko­

jim se svakodnevno susreće. To je moguće u

suživotu s drugima, u obitelji, s prijateljima,

rodbinom, subraćom i sestrama, s ljudima

suputnicama koji se danomice propinju

između neba i zemlje ubirući trenutke rada i

muke, radosti i tuge, ljubavi i mržnje, borbe

i mira, nade i očaja, straha i povjerenja, div­

ljenja i zavisti, ljubomore i predanja, ljutnje

i pobjede, rata i spokoja. Osluškivati radost

u vlastitom biću, što je jeka Božjeg glas u

svakome od nas, potiče nas unositi tu istu

radost dok koračamo zemljom promatrajući

horizonte neba.

Ovaj članak jest početak jednog zajednič­

kog puta petorice autora koji su promišljajući

i iskustveno prolazeći kroz rad s muškarcima

donijeli isječke svojih promišljanja integri­

ranih u jednu cjelinu koja ima svoju ljepotu

upravo u suradnji, ali i nedostatak zbog