Zadobivanje prijatelja za Boga - Adventisti

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (3/2020) • 1

Zadobivanjeprijatelja za Boga

Mark Finley

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

Srpanj, kolovoz i rujan 2020.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (3/2020)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 3/2020.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan •Prijevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Lji-

ljana –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj

1. Zaπto svjedoËiti?

2. SvjedoËenje koje osvaja — moÊ osobnog iskustva

3. Gledanje na ljude Isusovim oËima

4. Sila molitve — posredovanje za druge

5. SvjedoËenje u sili Duha

6. NeograniËene moguÊnosti

7. Objavljivanje RijeËi

8. Sluæenje po ugledu na Isusa

9. Izgraivanje stava koji osvaja

10. Uzbudljiv naËin da se ukljuËimo

11. ©irenje Radosne vijesti o Isusu

12. Vijest koju vrijedi navijeπtati

13. Korak u vjeri


UVOD

Prednost i odgovornostIma trenutaka kad jedna jedina misao pokrene duboku promjenu u

naπem æivotu. Prije par godina sjedio sam na propovjedniËkom sastankus nekim svojim kolegama. Poveo se razgovor o navjeπÊivanju naπe vjere,svjedoËenju i evangelizmu. Jedan od mojih prijatelja iznio je sljedeÊumisao: “Misija je u prvom redu Boæje djelo. On upoπljava sva nebeskasredstva da bi spasio naπ planet, a naπ je posao da radosno suraujemos Njim u Njegovom djelu spaπavanja izgubljenih.” Odjednom mi se uËini-lo da je s mojih pleÊa spao teæak teret. Dakle, nije moj posao da spaπa-vam izgubljeni svijet! Bog to radi. Moja je odgovornost samo da suraujems Njim u onome πto On veÊ Ëini.

Ta misao — da je misija Boæje djelo — jasno se provlaËi kroz cijeloPismo. Salomon to izraæava na sljedeÊi naËin: “Stavio je i vjeËnost usrca njihova.” (Propovjednik 3,11 — Varaædinska Biblija) Kad se netkorodi, Bog tu Ëeænju za vjeËnoπÊu usauje u samo tkanje njegovog biÊa.Augustin je jednom rekao: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio, i nemirnoje srce naπe dok se ne smiri u Tebi.” Prema Ivanovom evanelju, Isusje svjetlo koje obasjava svakoga tko se rodi na ovom svijetu (Ivan 1,9).Bog ne samo πto je u svakoga od nas usadio Ëeænju za Njim, veÊ πaljei svojega Duha Svetoga da nas privlaËi k Njemu.

Svaku æelju da Ëinimo dobro, svako osvjedoËenje u grijeh u namaizaziva Duh Sveti. Svaku æudnju za dobrotom, kao i sklonost k ljubaznostii nesebiËnosti u prvom redu potiËe Duh Sveti. Iako to moæda nerazumijemo i ne uviamo u potpunosti, Duh Sveti djeluje u naπem æivotuda bi nas privukao k Isusu (Ivan 16,7-15). A sâm Isus najveÊi je od svihdarova.

Kada je ljudski rod bio beznadno izgubljen zbog grijeha, osuen navjeËnu smrt, Boæja ljubav je preuzela inicijativu. Luka piπe: “Da, Sin»ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10) ApostolPavao dodaje: “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto jeKrist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rimljanima 5,8) Bog jepreuzeo inicijativu u naπem spasenju. Krist je napustio nebesku slavui sjaj i doπao na ovaj grijehom pomraËeni svijet u otkupiteljsko posla-nje.

Prije nego πto smo mi uËinili i najsitniji korak prema Njemu, Bogje napravio divovski skok prema nama. Prije nego πto smo Mu uopÊepredali svoj æivot, On nam je vlastitom smrÊu osigurao spasenje. Mi smo


bili Njegovi neprijatelji, ali On je bio naπ prijatelj. Okrenuli smo Mu lea,ali On je okrenuo svoje lice k nama. Nismo marili za Njega, ali Njemuje bilo neizmjerno stalo do nas.

U 15. poglavlju Evanelja po Luki On je opisan kao dobri pastir kojineumorno traga za svojom izgubljenom ovcom, kao æena koja oËajniËkitraæi izgubljeni srebrni novËiÊ od svojeg miraza i kao ostarjeli otac kojibespoπtedno trËi u susret svojem izgubljenom sinu. Ellen G. White iz-nosi sljedeÊe sjajno zapaæanje koje zasluæuje da o njemu razmislimo:“Veliki plan spasenja donesen je prije osnivanja svijeta. Krist nije stajaosâm u tom Ëudesnom pothvatu za otkupljenje Ëovjeka. Na nebeskomvijeÊu, joπ prije nego πto je svijet stvoren, Otac i Sin zavjetovali su sejedan drugom da Êe Krist — koji je jedno s Ocem, ako se Ëovjek pokaæenevjernim prema Bogu, zauzeti mjesto prijestupnika da bi pretrpio ka-znu koja, prema zahtjevima pravde, mora pasti na njega.” (The AdventReview and Sabbath Herald, 15. studenoga 1898.)

Razmiπljajte o tome za trenutak. Mi imamo nevjerojatnu prednosti veliku odgovornost, ali i vjeËnu radost sudjelovanja i suradnje s Kri-stom u Njegovom poslanju. Time Êemo se baviti u svojim poukamatijekom cijelog ovog tromjeseËja.

Mark Finley, svjetski priznati evanelist, rodom iz Connecticutau SAD-u, bio je potpredsjednik Generalne konferencije od 2005. do 2010.godine. Nakon umirovljenja postao je pomoÊnik predsjednika General-ne konferencije. Pastor Finley i njegova supruga Ernestina imaju trojedjece i petero unuËadi.


Pouka 1 27. lipnja—4. srpnja 2020.

Zaπto svjedoËiti?KljuËni tekst: Luka 15,1-7.Srediπte prouËavanja: Sefanija 3,17; Ivan 7,37; 1. Timoteju 2,3.4;

2. KorinÊanima 5,14.15.

PRVI DIO: OpÊi pregled

Bog duboko u srcu njeguje æelju da se svi ljudi spase i uu uNjegovo kraljevstvo. Ne postoji niπta πto æeli viπe nego da svatko od nasosobno iskusi radost spasenja i da vjeËno æivi s Njim. On je upotrijebiosve nebeske sile da nas otkupi. Isus je doπao na Zemlju otkriti OËevunemjerljivu ljubav prema ljudskom rodu, æivjeti savrπenim æivotom kak-vim mi trebamo æivjeti, ponijeti osudu za naπe grijehe na kriæu i umrijetismrÊu kakvom smo mi trebali umrijeti.

U Kristu vidimo kakav je Otac. Isus razbija mit da nas Bog ne voli.Prije viπe tisuÊa godina Lucifer, Svjetlonoπa, pogreπno je predstavio Bo-æji karakter. Isus je doπao to ispraviti. Bog nije osvetoljubivi sudac ilignjevni tiranin. On je Otac pun ljubavi koji æeli da sva Njegova djeca πtoprije dou u svoj dom.

SvjedoËenje je vezano za Boga. To je sudjelovanje u Njegovoj misiji,dijeljenje Njegove ljubavi drugima. Ono otkriva u naπem æivotu i govoruNjegov divni karakter. Dok svjedoËimo drugima, doæivljavamo najveÊuradost u æivotu i postajemo sliËniji Isusu. Sluæba izgladnjuje sebiËnostdo smrti. ©to viπe πirimo Boæju ljubav, naπa ljubav prema Njemu sve jeveÊa.

DRUGI DIO: Komentar

Jeste li ikada sebi postavili sljedeÊe pitanje: “Zaπto trebam govoritio svojoj vjeri? Zar Bog ne Ëini sve πto moæe da spasi ljude bez mojegsvjedoËenja? Unosi li svjedoËenje ikakvu promjenu u spasenje pojedina-ca?”

Istina je da se Bog otkriva na razliËite naËine. On nije ograniËensamo na naπe svjedoËenje. David izjavljuje: “Nebesa slavu Boæju kazuju,navijeπta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, anoÊ noÊi glas predaje. Nije to rijeË, a ni govor nije, nije ni glas πto se


moæe Ëuti.” (Psalam 19,2-4) Stvaranje, poredak i sklad u svemiru otkrivajuBoga Stvoritelja bezgraniËne mudrosti.

Djelovanje Duha Svetoga u srcu svakoga od nas stvara u nama æeljuda upoznamo Boga. Ova Ëeænja za vjeËnoπÊu u nama snaæan je dokazBoæjeg postojanja. Naravno, tu su i ona neobiËna iskustva koja svatkood nas doæivljava, koja nas potiËu da razmiπljamo o stvarnosti Boæjeprisutnosti. Kad god doæivimo ljubav premda je ne zasluæujemo ili neo-Ëekivano djelo ljubaznosti, mi na opipljiv naËin uviamo otkrivenje Boæjegkaraktera. Bog nas neprestano na mnogo naËina nastoji privuÊi k sebi.

Ako je to istina, Ëemu svjedoËenje? Zaπto ne dopustimo Bogu daradi svoj posao? Zaπto se ne povuËemo i dopustimo prirodi, kako kaæeDavid, da obavi svoj zadatak objavljujuÊi Boæju slavu? Priroda namupuÊuje pomijeπane poruke. Iako otkriva Boæji beskonaËan sloæeni di-zajn, ona moæe otkriti uniπtenje i razaranje u obliku uragana, poplava,πumskih poæara, tajfuna i drugih elementarnih katastrofa. TisuÊe ljudiiznenada izgubi æivot. ©to to govori o Bogu i velikoj borbi izmeu dobrai zla? Priroda sadræi i dobro i zlo, ali ne otkriva razlog zaπto postoji idobro i zlo.

Ni æivotna iskustva ni naπe vlastite Ëeænje ne mogu pruæiti zadovo-ljavajuÊe objaπnjenje za postojanje dobra i zla. Istina je da u svakomeod nas postoji Ëeænja za Bogom; ali je takoer istina da imamo greπnu,palu narav i da smo stalno izloæeni borbi. Moæda znamo πto je ispravno,ali u sebi nemamo snage to uËiniti. SliËno tome, iskustva u naπemæivotu otkrivaju Boga koji se brine, ali mnogo toga πto se dogaa unaπem æivotu podsjeÊa nas da æivimo u svijetu dobra i zla. Prema tome,postavlja se pitanje: “Zaπto postoji dobro i zlo u svijetu?” Kakvo jenjihovo podrijetlo i kakva je sudbina ljudskog roda? Ni priroda, ni æivo-tna iskustva, ni naπa Ëeænja ne mogu odgovoriti na ovo pitanje na za-dovoljavajuÊi naËin kao πto moæe svjedoËenje drugima preko Boæje rije-Ëi.

Razlog zaπto svjedoËimo nije da pruæimo ljudima jedinu priliku zaspasenje. Bog ih moæe spasiti na mnogo naËina bez naπe pomoÊi. Dvo-jak je razlog zaπto svjedoËimo.

Prvo, svjedoËimo zato πto se Kristova ljubav iz naπeg srca prelijevana druge i mi æelimo da dobiju najbolju moguÊu priliku za spasenje.Najjasnije otkrivenje Boæjeg karaktera nije u prirodi, æivotnim iskus-tvima ili naπim unutarnjim Ëeænjama. Sve to jest dokaz Boæjeg posto-janja, ali niπta od toga ne prikazuje jasno Njegov karakter pun ljubavi.Najjasnije otkrivenje Boæjeg karaktera nalazimo u Kristovom æivotu onakokako je otkriven u Pismu. Objavljivanje Boæje rijeËi drugima, otvaranjePisma s drugim ljudima, objaπnjavanje uzviπenih biblijskih istina otkri-


va kakav je On i pruæa najbolju priliku svakoj osobi da upozna i shvatiNjegovu ljubav i istinu. U sveopÊem sukobu izmeu dobra i zla Pismootkriva konaËne odgovore na velika pitanja o æivotu.

Drugo, svjedoËimo zato πto znamo da je svjedoËenje jedan od ne-beskih naËina kojim donosimo radost Boæjem srcu i osposobljavamo seda duhovno rastemo. ©to Ga viπe volimo, viπe Êemo πiriti Njegovu ljubav.©to viπe dijelimo Njegovu ljubav, viπe Êemo Ga voljeti. Dok objavljujemoBoæju rijeË drugima, mi bivamo sve viπe privuËeni Njemu. RijeË kojamijenja æivot ne samo da mijenja one s kojima prouËavamo Bibliju, veÊmijenja i nas dok prouËavamo s njima.

©irenje RijeËi

U petnaestom poglavlju Evanelja po Luki zabiljeæene su tri uspo-redbe o Boæjem srcu. Ove bezvremenske usporedbe prikazuju Boga kojije revan u spaπavanju izgubljenih. On je neumorni Pastir koji traæi svojuizgubljenu ovcu dok je ne nae. On je æalosna æena koja na koljenimapretraæuje svoj dom kako bi pronaπla dragocjeni izgubljeni novËiÊ kojipripada njezinom mirazu. On je nestrpljivi Otac koji neprestano gleda udaljinu oËekujuÊi da mu se vrati izgubljeni sin. U svakoj usporedbi kadase pronae ono πto je izgubljeno, nastaje radost. Cijelo Nebo se radujekada muπkarci i æene prihvate spasenje koje je Krist rado pruæio nakriæu.

U usporedbi o izgubljenoj ovci Isus iznosi Ëetiri znaËajne pouke.Prvo, Boæja ljubav traæi izgubljene. Tekst u Luki 15,4 kaæe da pastirpolazi u potragu za izgubljenom ovcom. Naπ Bog je Bog koji traæi. OnneÊe dopustiti da Njegova djeca lako odu. On ih traæi gdje god se nala-zila. KreÊe u potragu za njima s neumornom ljubavlju. Druga pojedinostkoju zapaæamo u vezi s ovim tekstom jest da pastir traæi ovcu sve dokje ne pronae. Boæja ljubav je postojana. Bog ne odustaje lako od nas.Ne moæemo Ga umoriti. On nikada neÊe prekinuti svoju potragu. Ako bipastir na Bliskom istoku u Isusovo vrijeme izgubio jednu od svojihovaca, morao se vratiti stadu s izgubljenom ovcom ili s njezinim leπomda pokaæe da je uËinio sve πto moæe da je pronae.

Svaka je ovca bila vrijedna pastiru. Tako je dobro poznavao stado daje odmah znao ako je neka ovca nedostajala. Za Krista mi nismo gomilabezimenih pojedinaca, veÊ ljudi stvoreni na Njegovu sliku koje je otkupiosvojom miloπÊu.

Posljednja pouka u ovoj usporedbi govori o tome da pastir, kadapronae izgubljenu ovcu, uzvikuje od radosti: “Radujete se sa mnom,jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu!” (Luka 15,6) Dobri Pastir traæi


svoju izgubljenu ovcu. Dobri Pastir ustrajava dok ne pronae svojuizgubljenu ovcu i raduje se kada je pronae. Bog nije bezosjeÊajan. Onse ispunjava radoπÊu kada pronae ono πto je izgubljeno.

U svijetu razoËaranja i æalosti, Krista raduje kada s Njim sudjelu-jemo u zadobivanju duπa. Kada naπe srce kuca s Boæjim srcem i kadaje naπ um jedno s Boæjim, kada smo ujedinjeni u jedinstvenoj zadaÊisvjedoËenja, Njegovo se srce ispunjava neizrecivom radoπÊu.

Ilustracija

Jeste li ikada satima traæili odgovarajuÊi dar za nekoga koga volite?Moæda je u pitanju bio roendan, godiπnjica ili neka druga posebnaprigoda. Kada ste konaËno pronaπli dar koji ste traæili, bili ste oduπev-ljeni. Dar je odgovarao i osobi i dogaaju. Niste mogli doËekati da gapoklonite posebnoj osobi. Kada je taj dan konaËno doπao i ta osobaraspakirala dar, bila je presretna. Zagrlila vas je i rekla: “Puno ti hvala!“

Kome je ovaj dar donio veÊu radost? Vama ili onome kome ste gapoklonili? Naravno, oboje ste bili sretni, ali nama donosi posebnozadovoljstvo kada neπto vrijedno poklonimo nekome. NesebiËno davanjedara vezuje vas na jedinstveni naËin s tom drugom osobom.

Kada objavljujemo najdragocjeniji dar od svih, Isusa Krista, naπesrce ispunjava radost. Duboko u sebi osjeÊamo zadovoljstvo πto smounijeli vjeËnu promjenu. Kada osoba kojoj smo govorili o Kristu prihvatiistine Svetog pisma, stjeËemo prijatelja za vjeËnost. Nema veÊe radosti.Ellen G. White to takoer tvrdi: “Duh nesebiËnog rada za druge dajekarakteru dubinu, stabilnost i Kristovu ljepotu, a onome tko ga imadonosi mir i sreÊu.” (Put Kristu, str. 83; u izvorniku 80) Joπ uvijekvrijedi ona vjeËna istina da je “blaæenije davati nego primati” (Djela20,35).

TRE∆I DIO: Primjena

Sjetite se nekoga u vaπem krugu utjecaja tko bi moæda æelio saznativiπe o Isusu. To moæe biti sin ili kÊi, suprug ili supruga, kolega s posla,susjed ili prijatelj. Zamolite Boga da stvori priliku da povedete razgovoru duhovnom smjeru. Ne smatrajte da morate stvarati prilike koje sesame ne ukazuju. Misija je Boæja. Mi ne moramo nuæno stvarati prilike;Bog to Ëini. Mi uviamo prilike koje Bog stvara, stalno suraujemo sNjim i prolazimo kroz vrata koja On otvara.

Kada osoba doæivljava odreene promjene u æivotu, otvorenija je zaduhovnu stvarnost. Ova osoba moæda proæivljava teπke trenutke. Moædajoj je dijagnosticirana ozbiljna bolest, moæda je doæivjela raskid veze,


ima problema na poslu ili se suoËava s velikom odlukom. Svaka od ovihprekretnica prilika je da iznesemo osobno svjedoËanstvo o Boæjojvjernosti, da podijelimo obeÊanje iz Boæje rijeËi ili da se kratko pomo-limo za svojeg prijatelja. Ne zaboravite da za Krista zadobivamo svojeprijatelje, a ne neprijatelje. Prvo stjeËemo prijatelje, zatim stjeËemoprijatelje krπÊane i napokon prijatelje adventiste. Naπ je cilj da stjeËemoprijatelje za Boga i da Mu dopustimo da vodi naπe prijatelje na putova-nju otkrivanja dubljih istina iz Njegove RijeËi.


Pouka 2 4.—11. srpnja 2020.

SvjedoËenje koje osvaja — moÊosobnog iskustva

KljuËni tekst: Marko 5,1-20.Srediπte prouËavanja: Marko 5,1-20; Marko 16,1-11; Djela 4,1-20;

Djela 26,1-32.


Osobno svjedoËanstvo ima neobiËnu silu. Kada netko prihvati Kri-sta i njegov se æivot korjenito promijeni, ljudi to primjeÊuju. Nisu svaobraÊenja iznenadna i trenutaËna. PriËe o ovisniku o drogi koji prihvaÊaKrista, alkoholiËaru koji se mijenja miloπÊu, sebiËnom poslovnom Ëo-vjeku okrenutom materijalizmu koji se mijenja pod utjecajem Boæjeljubavi ili buntovnom tinejdæeru koji se obraÊa jesu uzbudljive za slu-πanje, ali sigurno nisu jedini primjeri obraÊenja.

Katkad, ili moæda bolje reËeno Ëesto, Duh Sveti djeluje njeæno ipostupno na ljudsko srce. Ima onih koji su odgajani u poboænom krπ-Êanskom domu i mogu podijeliti svoju dragocjenu priËu. Moæda se ni-kada stvarno nisu pobunili protiv Krista, ali Mu se nisu nikad u potpu-nosti predali. Oni osjeÊaju djelovanje Duha Svetog u svojem æivotu ipotpuno se predaju Bogu. Njihovo je svjedoËanstvo isto toliko snaænokao mnogo dramatiËnija, uzbudljivija iskustva obraÊenja. Nitko od nasnije se rodio kao krπÊanin. Kao πto prorok Jeremija otvoreno kaæe:“Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?”(Jeremija 17,9) Apostol Pavao dodaje u Rimljanima 3,23: “Jer su svisagrijeπili i liπeni su Boæje slave.”

BuduÊi da je svatko od nas “sagrijeπio i liπen je Boæje slave” (Rim-ljanima 3,23), svima nam je potrebna Boæja milost. ObraÊenje nijenamijenjeno izabranoj nekolicini. Ono je za sve nas i s obzirom na to,svi mi moæemo ispriËati svoje iskustvo. Vaπe iskustvo nije kao moje, amoje nije kao vaπe, ali svatko od nas, otkupljen Boæjom miloπÊu iprivuËen Njegovom ljubavlju, moæe podijeliti svoje svjedoËanstvo s dru-gima.


DRUGI DIO: Komentar

Slijedi biblijski kviz. Koga je Isus poslao kao svojega prvog misi-onara? Je li to bio Petar ili moæda Jakov i Ivan? Moæda Toma, Filip ilineki drugi uËenik? Odgovor vas moæe iznenaditi. Nije bio nitko od spo-menutih osoba.

Prvi misionar kojem je Isus uputio nalog bio je Ëovjek preobraæenNjegovom miloπÊu, koji je prethodno bio opsjednut zlodusima. Ovaj ne-vjerojatni svjedok imao je snaæan utjecaj na Dekapol, deset gradovasmjeπtenih istoËno od Galilejskog jezera. Ovaj Ëovjek godinama jebeznadno bio opsjednut zloduhom. On je zastraπivao to podruËje i uno-sio strah u srca seljaka koji su æivjeli u tom kraju. Ipak, duboko usvojem srcu njegovao je Ëeænju za neËim boljim — Ëeænju koju svizlodusi u paklu nisu mogli ugasiti.

Usprkos demonskim silama koje su dræale ovog jadnog Ëovjeka uropstvu, u 5. poglavlju Evanelja po Marku zabiljeæeno je da je ovajopsjednuti Ëovjek, kada ugledao Isusa, “dotrËa, pade preda nj niËice”(Marko 5,6). Pismo kaæe da je Ëovjek bio muËen i opsjednut “legijom”zloduha. Legija je “najveÊa jedinica u rimskoj vojsci ... u punom sastavusastojala se od πest tisuÊa vojnika” (Archeological Study Bible, GrandRapids, MI: Zondervan Publishers, 2005., str. 1633). U Novom zavjetuizraz “legija” znaËi velik ili golem broj. Isus nikada nije izgubio bitkus demonskim silama, koliko god velik bio njihov broj. Krist je naπ sve-moÊni Gospodin koji je izvojevao pobjedu. Zlodusi se ne mogu nadme-tati s Njegovom moÊnom silom.

Isusova sluæba je uvijek potpuna. Onog trenutka kada je opsjednutiËovjek bio osloboen, pronaπli su ga “gdje sjedi, obuËen i pri zdravojpameti” (Marko 5,15). Gdje je nabavio odjeÊu? Vjerojatno su mu uËenicidali svoju. On je sada paæljivo sjedio kraj Isusovih nogu sluπajuÊi Nje-gove rijeËi, æeljno usvajajuÊi duhovne istine. Bio je zdrav u tjelesnom,duπevnom, emocionalnom i duhovnom smislu. Njegova jedina æelja sadabila je da slijedi Isusa. Æelio je postati jedan od Isusovih uËenika.

Evanelje po Marku biljeæi da je ovaj prethodno zlodusima opsjed-nuti Ëovjek “molio” Isusa da mu dopusti da ue u lau i poe s Njim(Marko 5,18). RijeË “molio” je snaæna. Ukazuje na æarku æelju. Moæe seprevesti kao “preklinjao”. To znaËi uputiti molbu proæetu osjeÊajima. ToznaËi snaæno moliti.

Isusov odgovor je jednako zapanjujuÊ kao i obraÊenje ovog opsjed-nutog Ëovjeka. Isus je znao da ovaj obraÊeni, preobraæeni Ëovjek moæeuËiniti u tom podruËju viπe nego πto On i uËenici mogu uËiniti u tomtrenutku. Predrasude o Kristu bile su velike u tome poganskom kraju,


ali bi posluπali jednog od svojih, pogotovo onoga kojega je pratio glasda je bio opsjednut zlodusima. Naposljetku, bili bi pripremljeni za kas-niji Kristov posjet.

Prema tome, Isus je rekao: “Idi kuÊi, svojima, pa im javi πto ti je sveuËinio Gospodin u svome milosru!” (Marko 5,19) »ovjek je odmah po-sluπao. “Ode i poËe kazivati po Dekapolisu πto mu je sve uËinio Gospo-din. I svi su se divili.” (Marko 5,20) RijeË “kazivati”, kerusso, moæe seprevesti kao “oglasiti” ili “objaviti”. U kratkom vremenu koje je opsjed-nuti proveo s Isusom, njegov æivot se toliko korjenito promijenio da jemogao ispriËati svoje iskustvo. Moæemo samo zamisliti kakav je utjecajnjegovo svjedoËanstvo imalo na tisuÊe ljudi u deset gradova u gadar-skom kraju. Kada se Isus vratio devet ili deset mjeseci poslije, umoviovog u velikoj mjeri poganskog stanovniπtva bili su πirom otvoreni daGa prihvate. (Vidi: Ellen G. White, Isusov æivot, str. 273,274; u izvorniku340,341)

U ovom izvjeπtaju nalazi se vjeËna istina koju ne smijemo previd-jeti. Ova istina ne smije biti zasjenjena Ëudesnim, uzbudljivim i pomalodramatiËnim obraÊenjem opsjednutog Ëovjeka, koliko god ono bilo va-æno. Krist æeli iskoristi sve koji Mu dolaze. Opsjednuti Ëovjek nije imaoprednost da svakodnevno provodi vrijeme s Isusom kao uËenici. Nijeimao priliku sluπati Njegove propovijedi ili svjedoËiti Njegovim Ëudima,ali je imao jedan nuæni Ëimbenik za svjedoËenje — promijenjen æivot.Osobno je poznavao æivog Krista. Srce mu je bilo ispunjeno ljubavljuprema njegovom UËitelju. To je sræ novozavjetnog svjedoËenja. Ellen G.White o tome kaæe: “Naπe priznanje Njegove vjernosti izabrano je nebe-sko sredstvo za otkrivanje Krista svijetu. Mi trebamo prepoznati Nje-govu milost onako kako su je obznanili sveti ljudi iz davnina; ali ono πtoje najdjelotvornije jest svjedoËanstvo naπeg osobnog iskustva. Mi smoBoæji svjedoci dok u sebi otkrivamo djelovanje boæanske sile.” (Isusovæivot, str. 278; u izvorniku 347) Novozavjetni vjernici svjedoËili su oKristu zahvaljujuÊi svojem jedinstvenom iskustvu. Svatko od njih se nadrugaËiji naËin susreo s Kristom, ali svaki od tih susreta potaknuo ihje da oduπevljeno govore o Kristu kojega vole.

U odsjeku od ponedjeljka, “Objavljivanje uskrslog Krista”, dvije Ma-rije su preobraæene u grobnici. Kada su posljednji put vidjele Isusa,Njegovo krvavo tijelo bilo je skinuto s kriæa. Pomislite na njihov oËaj utom trenutku. Posljednjih nekoliko dana bilo je teπko viπe nego πto semoæe povjerovati. Sada su sa srcima ispunjenim strahom, uplaπene zabuduÊnost, priπle grobnici pitajuÊi se kako Êe proÊi pokraj rimskihstraæara i tko Êe odgurnuti kamen da uu u grobnicu i pomaæu Kristovotijelo.


Na njihovo iznenaenje grobnica je prazna. Krist je æiv. AneoskobiÊe objavljuje: “Uskrsnuo je. … Krenite æurno i recite uËenicima nje-govim.” (Matej 28,6.7) Izvjeπtaj kaæe: “One, sa strahom i ujedno s velikomradoπÊu, smjesta ostaviπe grob te otrËaπe da to jave njegovim uËenici-ma.” (Matej 28,8) Dok se æure objaviti vijest, susreÊe ih naπ uskrsliGospodin i kaæe: “Zdravo! ... Idite i javite mojoj braÊi da idu u Galileju.Ondje Êe me vidjeti.” (Matej 28,9.10) Radosnu vijest treba podijeliti. Srcaispunjena Njegovom miloπÊu i oËarana Njegovom ljubavlju ne moguπutjeti.

U Novom zavjetu stalno se ponavlja tema o svjedoËenju. Djelaapostolska jesu djela svjedoËenja. UËenici su svjedoËili o Kristu kojegasu poznavali, s kojim su stekli osobno iskustvo. Je li moguÊe biti laæansvjedok? Pretpostavimo da ste pozvani na sud kao svjedok neke nesreÊeili zloËina. Pretpostavimo takoer da niste bili prisutni na mjestu doga-aja i da ste izmislili priËu kako biste pomogli prijatelju. Mogli biste bitiliπeni slobode jer ste lagali na sudu. Sudac i porota traæe jedino onesvjedoke koji su osobno prisustvovali odreenom dogaaju. Æele pravesvjedoke, a ne varalice.

Samo pravo, autentiËno krπÊanstvo moæe privuÊi pozornost ovognaraπtaja. Ako nemamo osobno, stvarno iskustvo s Isusom, naπe svje-doËenje nitko neÊe ozbiljno shvatiti. Ne moæemo govoriti o Kristu kojegne poznajemo.

Novozavjetni vjernici πirili su vijest o Kristu kojega su poznavali.Petar i Ivan iznose stvarnost obraÊenih srca kada objavljuju: “A πto jedo nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti πto smo vidjeli i Ëuli.”(Djela 4,20) Prije kriæa Petar je bio kolebljiv, a ujedno i samouvjereniuËenik. Kristovo raspeÊe i uskrsnuÊe promijenilo je njegov æivot. Prijekriæa Ivan je bio jedan od “sinova groma”. To ime se ne daje krotkom,blagom, straπljivom Ëovjeku. Meutim, nakon Kristovog raspeÊa i uskrs-nuÊa, Ivanov æivot se promijenio. Ni Petar ni Ivan nisu mogli πutjeti; bilisu preobraæeni miloπÊu i æeljeli su govoriti o svojem iskustvu.

U svjedoËenju nismo vaæni mi. Nije vaæno koliko smo mi bili loπi ilikoliko smo sada dobri nakon πto smo upoznali Isusa. Vaæan je Isus,Njegova ljubav, milosre, milost, oprost, vjeËna sila da nas spasi. ApostolPavao nikada se nije umorio od svjedoËenja o tome πto je Krist uËinioza njega, ali se nikada nije iskljuËivo bavio time koliko je bio loπ. Umje-sto toga, bio je usredotoËen na Boæju ljubav. Podsjetite se u razreduteksta u Djelima 26,1-28. Zapazite kako apostol Pavao dijeli svoje svjedo-Ëanstvo na tri dijela: njegov æivot prije upoznavanja Krista, kako jeupoznao Krista i njegov æivot nakon πto je upoznao Krista.



Pretpostavimo da ste s prijateljem koji æeli upoznati Krista mogliprovesti samo nekoliko minuta. Kako biste iznijeli trominutno svjedo-Ëanstvo prijatelju koji se bori s vjerom? Koje misli iznosi Pavao u svojemsvjedoËanstvu u Djelima 26? Kako vam glavne crte njegovog svjedoËan-stva pomaæu da prikaæete svoje? Kakvu ulogu Stari zavjet ima u Pavlo-vom svjedoËanstvu?

Napiπite jednu reËenicu ispod svakog od sljedeÊih pitanja:A. Kako je izgledao vaπ æivot prije nego πto ste upoznali Krista?

..................................................................................................................................

B. U kojem ste trenutku u svojem æivotu upoznali Krista?

..................................................................................................................................

C. Kakvu je promjenu Krist unio u vaπ æivot?

..................................................................................................................................

Ako ste odgajani u krπÊanskom domu, u kojem ste trenutku usvojem æivotu svjesno prihvatili Isusa kao svojega Gospodina i Spasitelja?Opiπite trenutak kada ste osjetili da On moÊno djeluje u vaπem æivotu.


Pouka 3 11.—18. srpnja 2020.

Gledanje na ljude Isusovim oËimaKljuËni tekst: Marko 8,22-26.Srediπte prouËavanja: Ivan 4,3-34; Djela 26-28.


Tema za ovaj tjedan, “Gledanje na ljude Isusovim oËima”, usredoto-Ëuje se posebno na znaËenje one osobe koja drugu vodi k Isusu. Isusje vidio ljude ne onakvima kakvi jesu, veÊ kakvi bi mogli postati. On jevidio njihov potencijal za Boæje kraljevstvo. On je u svakom pojedincuuoËio duhovnu Ëeænju da upozna Boga.

Kada na ljude gledamo Isusovim oËima, sve osobe vidimo kao onekoje mogu biti zadobivene za Krista jer su stvorene na Njegovu sliku.Usprkos okolnostima u njihovom æivotu, one imaju unutarnju æelju daGa upoznaju. Tako je bilo sa æenom Samarijankom, Etiopljaninom, raz-bojnikom na kriæu, rimskim stotnikom i mnogim drugim ljudima u No-vom zavjetu koji su traæili Boga. Bez Krista u duπi vlada praznina.

Prepoznavanje ove vjeËne istine osposobljava nas da ljude proma-tramo novim oËima, bez obzira na to shvaÊaju li da u njihovom æivotupostoji praznina koju samo Bog moæe ispuniti. Iako pojedinci imajuodreene potrebe, oni takoer osjeÊaju vjeËnu Ëeænju za spoznavanjemBoga. U njima postoji skrivena glad duπe. Ljudi dvadeset prvog stoljeÊaizmoreni su glau za spoznavanjem Boga.

Boæji je plan da svatko od nas uvidi prilike oko sebe i da ih iskoristiza dovoenje svojih prijatelja Isusu. Mnogi ljudi neÊe doÊi ako ih nedovedemo. Jedno od uvrijeæenih pogreπnih miπljenja jest da ljude nezanimaju duhovna pitanja. Ako vjerujemo da ljudi nisu zainteresirani,neÊemo uoËiti zanimanje koje moæda imaju. Isus je vidio da ljudi mogubiti privuËeni i oni su odgovarali na Njegovu vjeru u njih.

DRUGI DIO: Komentar

Isus lijeËi slijepog Ëovjeka u Betsaidi

Kristovo iscjeljenje slijepog Ëovjeka u Betsaidi u dvije faze imaposebno znaËenje za naπe svjedoËenje danas. Vaæno je zapaziti na kojemse mjestu dogodilo izljeËenje. Smatra se da je Betsaida bila smjeπtena


na sjevernoj obali Galilejskog jezera. Znanstvenici nastoje utvrditi nje-zinu toËnu lokaciju. Grad se Ëesto spominje u evaneljima zajedno sJeruzalemom i Kafarnaumom. Upravo je tu Isus pozvao Filipa, Petra iAndriju da postanu njegovi uËenici.

Osim suosjeÊanja koje je Isus pokazao prema ovom slijepom Ëo-vjeku, oËito je da je On svojim uËenicima davao dublju duhovnu pouku.Æelio je da uvide da su svuda oko njih ljudi u potrebi koji Êe biti otvoreniza Evanelje ako se prvo ispune njihove tjelesne potrebe. Takvih nevolj-nih duπa bilo je i u Betsaidi.

Postoje odreeni vaæni razlozi zaπto je Isus iscijelio slijepog Ëo-vjeka u dvije faze. BuduÊi da ovo izljeËenje jedino od svih Isusovih Ëudaiscjeljenja u evaneljima nije bilo trenutaËno, mora postojati neko zna-Ëenje u ovom Ëudu koje ne nalazimo na drugim mjestima u Pismu. Prvo,Ëudo otkriva Isusovo suosjeÊanje. Jeste li ikada iziπli iz mraËne prosto-rije na jarko svjetlo? Za trenutak ste sigurno bili zaslijepljeni. OËima jepotrebno odreeno vrijeme da se prilagode na svjetlo ako ste boravili umraku. Ako ste slijepi, iznenadno jarko svjetlo imalo bi joπ veÊi utjecaj.Isus je izlijeËio Ëovjeka u dvije faze da bi se njegove oËi postupnoprilagodile na svjetlo. Isus je milostiv. On razumije naπe stanje i s lju-bavlju nam pomaæe u naπim potrebama.

Dok πirimo svjetlo Boæje istine svojim prijateljima, dobro je zapam-titi da je “pravedniËka staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija dopotpunog dana” (Izreke 4,18). Kao πto se sunËevo svjetlo postupno po-veÊava rastjerujuÊi tamu, tako i svjetlo Boæje istine postupno osvjetljavanaπ um dok ne poËnemo hodati u njegovom punom svjetlu. Svjetlo moæebiti zasljepljujuÊe, ali moæe samo i osvjetljavati. Isus je razumio ovonaËelo i u ovom iscjeljenju slijepog Ëovjeka koje se sastojalo iz dvijefaze ostavio uËenicima æivi primjer kako treba iznositi istinu.

Takoer je moguÊe da je Isus æelio otkriti svojim uËenicima da jesvakome od nas potreban drugi dodir. PreËesto smo djelomiËno slijepi.Ljude oko sebe vidimo kao “stabla koja hodaju”. Kada Duh Sveti uËinida s naπih oËiju padnu ljuske, mi Êemo takoer ljude oko sebe vidjetimnogo jasnije.

U Marku 8,25 stoji: “Zatim mu ponovo stavi ruke na oËi. On potpu-no progleda i ozdravi tako da je sve sasvim jasno vidio.” GrËku rijeËdelaugos, “jasno”, bolje je prevesti i kao “sjajno” ili “u punom svjetlu”.Kada Krist izlijeËi naπe duhovno sljepilo, vidimo druge kao πto ih Kristvidi u punom svjetlu Njegove ljubavi.


Isus sluæi æeni Samarijanki

Izravni put iz Jeruzalema u Galileju vodio je kroz Samariju, ali zbogneprijateljskih odnosa sa Samarijancima, Æidovi su ga izbjegavali. Onisu redovno iπli duæim, zaobilaznim putem preko Jordanske doline. UIvanu 4,4 stoji da je Isus “morao proÊi kroz Samariju”. Nije bilo potrebeda ide kroz Samariju zbog zemljopisnih okolnosti. Bilo je i drugih pu-tova kojima je mogao stiÊi u Galileju. Meutim, Isus je imao boæanskisastanak na zdencu sa æenom Samarijankom koji Êe donijeti vjeËnupromjenu.

Isus je æelio sruπiti zidove predrasuda izmeu Æidova i Samarijana-ca. Njegov jedini cilj bio je da svojim uËenicima otkrije da su Samari-janci otvoreni za Evanelje. Isus je gledao na ovu nevoljnu æenu oËimaboæanskog suosjeÊanja. On je mudro primijetio da je doπla na zdenac upodne, u najtoplijem dijelu dana. Bilo je to neobiËno vrijeme za uzima-nje vode. Æene iz sela dolazile su u ranim jutarnjim satima. Tu su seokupljale, druæile i uzimale zalihe vode za taj dan. OËito je ova æenaæeljela izbjeÊi ogovaranja potaknuta njezinim naËinom æivota kad bidoπla u isto vrijeme kada i ostale æene.

Moæda ju je bilo sramota. Bila je odbaËena zbog svojeg naËina æivo-ta. Svi su je poznavali i htjela je izbjeÊi susrete s drugim osobama u πtoveÊoj mjeri. Njezina jedina æelja bila je da brzo prikupi dnevne zalihevode i vrati se u svoj dom. Iznenadila se kada je na zdencu ugledalaovog neznanca, Æidova iz Galileje. Joπ viπe se iznenadila kada joj seobratio. Æidovi se nisu upuπtali ni u kakve poslove sa Samarijancima.Kada ju je Isus zamolio za uslugu, nije je mogla odbiti. U neplodnom,pustom podruËju Bliskog i Srednjeg istoka, i dan-danas se vjeruje da jevoda dar od Boga. Odbiti Ëaπu vode umornom putniku smatra se uvre-dom SvemoÊnoga.

Njeæno, skoro neprimjetno, Isus je sruπio prepreke izmeu njih,zadobio njezino povjerenje, a zatim se neposredno okrenuo njezinimunutarnjim Ëeænjama za osloboenjem od krivnje i vjeËnim æivotom.Ona je prvo uvidjela da je pravedan Ëovjek, zatim je priznala da je viπeod vjerskog uËitelja — da je sigurno Boæji prorok. Dok je Duh Svetibudio boæanske poticaje u njezinoj duπi, postala je svjesna da je Isusmoæda Mesija (Ivan 4,11.15.19.26).

Uzbuena, ona zaboravlja razlog svojeg dolaska na zdenac, ostavljasvoj vrË s vodom i æuri se ispriËati drugima o svojem susretu s Kristom.Njezino svjedoËanstvo izaziva duhovno buenje u cijelom kraju (Ivan4,39-41). Kada se uËenici vraÊaju s puta nakon kupnje hrane, Isus impriopÊuje ovu boæansku misao: Samarijanci su otvoreni i osjetljivi za


Evanelje. UËenicima je ova Ëinjenica gotovo nevjerojatna. Pouka kojuih Krist uËi vrijedi za sve naraπtaje. Bog djeluje na neoËekivanim mje-stima. Dræite oËi otvorene i vidjet Êete djelovanje Duha Svetoga u æivo-tima onih za koje ne oËekujete da Êe prihvatiti Evanelje (Ivan 4,35-38).

Ilustracija

Branje borovnica i zadobivanje duπa

Jedne noÊi Ellen G. White je sanjala san o branju borovnica i zado-bivanju duπa. Zajedno s velikom skupinom mladih poπla je brati ovobobiËasto voÊe. Njihove potrepπtine vozila je zaprega i dovela ih namjesto puno grmova borovnice. Postoje razliËite vrste borovnica, a jednaod njih je sjevernoameriËka borovnica. Mogu biti plave ili crvene i vrlosu ukusne. I zdrave su, prepune su antioksidanata. Ellen G. White jezapazila grmove bogate ovim bobiËastim voÊem u blizini zaprege i po-Ëela ih je brati. Ubrzo je napunila dvije posude. Mlade je opomenula dadok traæe borovnice daleko od zaprege, upravo ispred njih ima ih mno-go; samo trebaju otvoriti oËi i vidjeti ih.


PoËnite tamo gdje se nalazite

Isus je pozvao uËenike da poËnu πiriti Evanelje tamo gdje se nala-ze. Nema drugog mjesta odakle bismo poËeli osim mjesta na kojemjesmo. UËenici su prvo trebali πiriti Evanelje u Jeruzalemu, Judeji iSamariji, a zatim u najudaljenijim dijelovima Zemlje. Svuda oko nas imaljudi koji traæe mir i svrhu koje samo Krist moæe dati. Isus nas pozivada poËnemo navijeπtati Njegovu ljubav u svojoj obitelji, susjedstvu, naradnom mjestu i u druπtvenoj zajednici.

Andrija je krenuo od svoje obitelji dijeleÊi Evanelje s bratom Pe-trom. Drugom je prigodom uspostavio odnos s djeËakom koji je, zbogpovjerenja koje je imao u Andriju, dao svoj cijeli ruËak Isusu. U Isuso-vim rukama malo je mnogo, u Njegovim rukama neznatno je veliko. Isusuvijek poËinje s onim πto ima. Nahranio je pet tisuÊa ljudi na obroncimaGalileje sa samo pet kruhova i dvije ribe. Andrija nije bio otvoren kaoPetar. Nije imao iste osobine voe, ali je druge upoznavao s Isusom. Kadgod Ëitamo o Andriji, vidimo ga kako nekoga upoznaje s Isusom.

Evanelja su puna izvjeπtaja o Isusu koji dijeli Boæju ljubav lju-dima. Æidovski pismoznanac, rimski carinik, æena Kanaanka, æidovskivjerski voa i mladi razbojnik, svi su oni doæivjeli Njegov dodir ljubavi.Bili su promijenjeni Njegovom miloπÊu.


Razmislite s kim u svojem krugu utjecaja moæete πiriti Boæju lju-bav. Tko je meu Ëlanovima vaπe obitelji ili prijateljima najosjetljiviji?PoËnite odatle. Zamolite Boga da vam pokaæe tko Ga traæi u ovom tre-nutku. Moæda Êete biti iznenaeni kako Bog otvara vrata da svuda okosebe dijelite Njegovu ljubav s ljudima za koje ne biste nikada pomislilida Êe biti otvoreni ili osjetljivi za Evanelje.


Pouka 4 18.—25. srpnja 2020.

Sila molitve — posredovanje zadruge

KljuËni tekst: 1. Ivanova 5,14-16.Srediπte prouËavanja: Otkrivenje 12,17; Hebrejima 7,25; Daniel

10,10-14.


U velikoj borbi izmeu dobra i zla posredniËka molitva je moÊnooruæje (Otkrivenje 12,7-9; 2. KorinÊanima 10,4.5). Molitva nije neka be-znaËajna vrsta poboænosti koja nas grije iznutra. To je prema rijeËimaEllen G. White “otvaranje srca Bogu kao Prijatelju” (Put Kristu, str. 97;u izvorniku 93). To je dijeljenje naπih radosti i tuga s Bogom, naπihborbi i pobjeda, naπih snova i razoËaranja. Upravo se u molitvi povezu-jemo s Bogom na najdubljoj razini. Posredovanjem se ukljuËujemo uduhovni rat i molimo SvemoÊnoga za spasenje ljudi do kojih nam jestalo.

Bog Ëini sve kako bi dopro do ljudi bez naπih molitava, ali On jemilostiv i nikada neÊe prekrπiti njihovu slobodu izbora. Naπe molitveunose promjenu jer postoje osnovna pravila u sukobu izmeu dobra izla. Jedan od vjeËnih zakona svemira jest da je Bog svakom ljudskombiÊu dao slobodu izbora. Svi zli duhovi ne mogu nas prisiliti da uËinimogrijeh niti nas svi nebeski aneli nikada ne mogu prisiliti da uËinimoono πto je ispravno. Bog dragovoljno ograniËava sebe naπim odlukama.On nas ne prisiljava da Mu sluæimo.

Kada se molimo za nekoga drugog, izlaæemo svoje srce boæanskimutjecajima. Bog nam daje mudrost i vjeπtinu da doemo do druge osobe.Osim toga, naπe molitve otvaraju vrata moguÊnosti da Bog snaænije dje-luje u æivotu drugih ljudi. On poπtuje naπu slobodu izbora i izlijevasvojega Duha preko nas da ih pridobije za svoje kraljevstvo. On oslo-baa nebeske sile u njihovu korist. Naπe molitve postaju kanal prekokojeg Bog snaæno utjeËe na druge da prihvate vjeËni æivot.


DRUGI DIO: Komentar

Jedan od najsnaænijih tekstova u Bibliji o posredniËkoj molitvi na-lazi se u 1. Ivanovoj 5,14-16. Odlomak poËinje uvjerenjem da Bog Ëujenaπe molitve. “Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas usli-πava ako πto molimo po njegovoj volji.” (1. Ivanova 5,14) RijeË “pouzda-nje” znaËi “potpuna sigurnost”. Pouzdanje je suprotnost sumnji i nesi-gurnosti. Zapazite da naπe pouzdanje nije u naπim molitvama, veÊ uBogu koji usliπava naπe molitve. Boæje obeÊanje da Êe odgovoriti nanaπe molitve nije bezuvjetno. Kada je naπa volja oblikovana po Boæjojvolji i kada je jedno s Njegovom voljom, moæemo imati potpunu sigur-nost da Êe nas Ëuti. Uvijek je Boæja volja da nam oprosti grijehe. Uvijekje Njegova volja da nam dâ pobjedu nad silama zla. Uvijek je Boæja voljada nam dâ dar spasenja, i uvijek je Boæja volja da povede one za kojese molimo da upoznaju Njegovu RijeË.

Vjerom prihvaÊamo da su Boæja obeÊanja istinita. Vjerom prihvaÊa-mo da Êe On usliπati naπe molitve. Vjerom prihvaÊamo da On djeluje nanaËine koje ne moæemo shvatiti ni potpuno razumjeti, kako bi spasioone za koje se molimo. Redak u 1. Ivanovoj 5,16 u najveÊoj nam mjerimoæe razjasniti πto se dogaa kada se molimo. On sklanja zavjesu ustranu i daje nam uvid u Boæje djelovanje preko naπih molitava. “Akotko vidi svoga brata gdje Ëini grijeh koji nije smrtonosan, neka moli, idat Êe mu æivot — onima, naime, koji ne grijeπe smrtonosno.” OvdjeIvan navodi dvije vrste grijeha — grijeh koji vodi u smrt i grijehe koji nevode u smrt.

VeÊina biblijskih prouËavatelja shvaÊa da je grijeh koji vodi u smrtneoprostivi grijeh. Ivan nas ne ohrabruje da se molimo za taj grijeh. Onnas, meutim, potiËe da se molimo za pojedince koji nisu poËinilineoprostivi grijeh. Kada molimo Boga da ih spasi, On daje ” æivot —onima, naime, koji ne grijeπe smrtonosno“.

©to znaËi da Bog onome koji se moli, posredniku, daje æivot zadruge? The SDA Bible Commentary tumaËi da Êe “Krist krπÊaninu kojise moli dati æivot da ga proslijedi onim greπnicima Ëija srca nisu potpu-no otvrdnula. ... KrπÊanin nema silu neovisno o Spasitelju, tako da je nakraju Krist onaj koji daje æivot, iako je posredniËka molitva moæda bilaorue kojim je æivot bio darovan.” (sv. 7, str. 678) Naπe molitve postajukanal preko kojeg sâm Boæji æivot ispunjava srca koja Ëeznu za spa-senjem.

Pod nadahnuÊem Duha Svetoga Ellen G. White govori o uspjeπnostiposredniËke molitve u dvije iznimne izjave: “Dio je Boæjeg plana da namkao odgovor na molitvu vjere dade ono πto nam ne bi dao da Ga nismomolili.” (Velika borba, str. 415; u izvorniku 525) “Aneli koji sluæe oko


prijestolja odmah sluπaju nalog Isusa Krista i usliπavaju svaku molitvuizreËenu u iskrenoj, æivoj vjeri.” (Selected Messages, sv. 2, str. 377)

Kada se naπe molitve uzdignu k Boæjem prijestolju, Isus nalaæenebeskim anelima da se istog trenutka spuste na Zemlju. On ih ospo-sobljava da pobijede sile pakla koje se bore za um pojedinca za koji semolimo. Ta osoba ima slobodu da izabere Krista ili Sotonu. Naπe molitvene prisiljavaju volju niti manipuliraju njome. One pruæaju najbolju prili-ku da pojedinac jasno uvidi odreena pitanja i dâ mu najveÊu prednostda izabere vjeËni æivot.

Isusov molitveni æivot

Evanelja posebnim izrazima opπirno opisuju Isusov molitveni æi-vot. Jedna odlika Isusovog æivota koja se posebno istiËe jest vrijemekoje je sâm provodio s Bogom u molitvi. Luka o tome govori na sljedeÊinaËin: “A on se povlaËio na samotna mjesta da moli.” (Luka 5,16) U 9.poglavlju Luka dodaje: “I kad se jedanput moljaπe Bogu.” (Luka 9,18 —DK) Matej nekoliko puta opisuje da se Isus povukao iz mnoπtva da semoli, ukljuËujuÊi i najveÊu kuπnju u Njegovom æivotu. Sudbina svijetadrhtala je u neizvjesnosti. Isus je molio Boga u Getsemanskom vrtu zasnagu da se suoËi s golemim izazovom koji je bio pred Njim (Matej26,36-39).

Evanelje po Marku poËinje jasnim opisom Isusovog molitvenogæivota. Nakon uæurbanih aktivnosti u subotu u Kafarnaumu, rano slje-deÊeg jutra Isus “izie te ode na samotno mjesto, i tu je molio” (Marko1,35). U vezi s odlikama Isusovog molitvenog æivota moæemo zapaziti tripojedinosti. Prvo, molio se u odreeno vrijeme. »esto je ustajao ranoujutro da bi u tiπini provodio vrijeme nasamo s Bogom. Drugo, imao jemjesto na kojem se molio. Isus je imao svoja omiljena mjesta na kojimaje razgovarao s Bogom daleko od mnoπtva koje se obiËno tiskalo okoNjega. TreÊe, Isusove molitve na skrovitom mjestu nisu nuæno bile tihemolitve. Matejevo evanelje biljeæi da je Isus triput tijekom molitve uGetsemanskom vrtu pao na lice “moleÊi” (Matej 26,39.42.44). PoslanicaHebrejima biljeæi da Isus “prikaza molitve i proπnje s jakim vapajima isa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaπe usliπan zbogstrahopoπtovanja” (Hebrejima 5,7).

Jednom prigodom uËenici su Ëuli kako se Krist moli i bili su tolikodirnuti Njegovim molitvama da su zatraæili da ih nauËi moliti (Luka11,1). Ellen G. White dodaje sljedeÊu pronicavu misao: “NauËite molitiglasno tamo gdje vas jedino Bog moæe Ëuti.” (Naπe uzviπeno zvanje, str.132; u izvorniku 130) Pojedini ljudi ne mole se naglas jer se plaπe da


Êe ih Sotona Ëuti i znati za πto se mole. Oni smatraju da je bolje, buduÊida Sotona ne moæe Ëitati misli, da se mole u sebi. Molitva koju izgova-ramo u sebi svakako je prikladna. Jedan od izazova je, meutim, πtonaπe misli mogu poËeti lutati.

Ima neËega posebnog u glasnoj molitvi koja nam pomaæe daostanemo usredotoËeni. Kada imamo odreeno vrijeme za molitvu i nala-zimo se na mjestu na kojem se obiËno molimo, i kada naglas izlijevamosvoje srce pred Bogom, naπ molitveni æivot postaje znaËajniji. Ne mo-ramo se brinuti o tome hoÊe li Sotona Ëuti naπe molitve, jer “na zvukæarke molitve Ëitava Sotonina vojska drπÊe” (Ellen G. White, SvjedoËan-stva za Crkvu, sv. 1, str. 302; u izvorniku 346).

Kada se iskreno molimo za druge, naπe molitve ujedinjuju se sKristovim molitvama, naπeg moÊnog Zagovornika, na Boæjem prijesto-lju. On odmah upoπljava sve nebeske izvore da pozitivno utjeËu na oneza koje se molimo. Isus se poimenice molio za Petra. Molio se da Petardoæivi duboko obraÊenje. Isusove molitve bile su usliπane i Petar jepostao snaæan govornik na blagdan Pedesetnice.

Apostol Pavao se poimenice molio za crkve u Efezu, Kolosi i Filipi.Takoer se Ëesto poimenice molio za svoje suradnike u πirenju Evane-lja. Oni su bili u njegovom srcu i na njegovim usnama u molitvi. Zajednos Isusom, apostol Pavao je posredovao za one s kojima je radio i za oneza koje je radio.

Kao πto moæemo potvrditi, jedan od velikana Starog zavjeta bio jeDaniel. Njegovo posredovanje za Izrael zabiljeæeno je u 9. poglavlju Knji-ge proroka Daniela. Njegova usrdna molitva pokazuje danaπnjoj Crkvikolika je sila posredovanja. U cijelom Pismu posredniËka molitva imaposebno znaËenje. PosredniËka molitva je moÊna. PosredniËka molitvadio je Boæjeg plana da promijeni naπ æivot i privuËe izgubljene ljude.


Biste li æeljeli imati æiv molitveni æivot? Biste li æeljeli postati moÊ-ni posrednik za Boga? Slijedi nekoliko praktiËnih koraka.

1. Odredite posebno vrijeme i mjesto kad Êete se moliti Bogu zaspasenje drugih.

2. Zamolite Boga da izvrπi utjecaj na vas da odredite osobu za kojuse trebate moliti. Razmiπljajte o onima u vaπem krugu utjecaja kojimasu potrebne molitve. Duh Sveti utjecat Êe na vas i pokazati vam tkoprolazi kroz duhovnu borbu i kome su tog dana molitve najpotrebnije.

3. Sastavite listu onih za koje ste osvjedoËeni da traæe Boga. Slije-dite Isusovu metodu i poimenice se naglas molite za njih.


4. Dok traæite Boga u molitvi, pozovite druge da vam se pridruæe uposredniËkoj molitvi. Isus je pozvao Petra, Jakova i Ivana u svoj uæikrug u trenucima iskrene molitve. UpuÊivanje molitve zajedno s dru-gima uËinkovita je metoda da ostanemo usredotoËeni u molitvi. PremaMateju 18,18.19, kada se dvoje ili troje zajedno mole, Bog Ëuje i izlijevasvoje posebne blagoslove. U 7. svesku SvjedoËanstava za Crkvu EllenG. White postavlja ovo izazovno pitanje: “Zaπto vjernici ne osjete dublju,iskreniju brigu za one koji su daleko od Krista? Zaπto se dvoje ili trojene sastanu i ne mole Bogu za spasenje neke posebne osobe, a zatim zasljedeÊu?” (str. 21 u izvorniku)

Odredite nekoliko trenutaka u subotnjoπkolskom razredu svakogtjedna kad Êete se moliti za ljude koji ne dolaze u subotnju πkolu ilicrkvu, i promatrajte πto Êe Bog uËiniti.


Pouka 5 25. srpnja—1. kolovoza 2020.

SvjedoËenje u sili DuhaKljuËni tekst: Djela 4,31.Srediπte prouËavanja: Ivan 15,26.27; Ivan 16,8; 2. Petrova 1,21;

Djela 2,41.42; Djela 16,6-33; Djela 17,33.34.


Misija je u prvom redu Boæji posao. Mi suraujemo s Njim u svje-doËenju izgubljenima kada se sjedinimo s Duhom Svetim i primimo siluod Njega. Bez sile i vodstva Duha Svetoga, naπi napori u svjedoËenju suslabi. Moæemo uvjeriti nekoga u odreene biblijske istine, ali bez dubo-kog djelovanja Duha Svetoga u njihovom æivotu neÊe doÊi do bitne pro-mjene. Oni mogu promijeniti svoja vjerovanja, ali ne i svoje srce. Oniizvana mogu odobravati istinu, ali neÊe doÊi do promjene koja mijenjaæivot na Kristovu sliku koju samo Duh Sveti moæe donijeti.

U pouci za ovaj tjedan prouËavat Êemo o ulozi Duha Svetoga usvjedoËenju i Njegovoj moÊnoj sili da promijeni naπ æivot. U pouci Êemoposebno raπËlaniti primjere zabiljeæene u Djelima apostolskim kojiotkrivaju iznimno djelo Duha Svetoga u æivotu nevjernika. Oni su potje-cali iz razliËitih kulturoloπkih sredina. Njihova æivotna iskustva bila sudrugaËija. Neki su bili obrazovani, neki nisu. Neki su bili bogati, drugisiromaπni. Neki su bili Æidovi, drugi pogani. Doπli su s razliËitih konti-nenata i imali drugaËiji pogled na æivot; ipak, svi su bili pod utjecajemDuha Svetoga. Duh Sveti ne gleda tko je kakva osoba. On moæe promije-niti svakoga tko je otvoren za Njegov utjecaj. Pouka za ovaj tjedan po-kazat Êe da Êemo, kada budemo suraivali s Duhom Svetim, vidjetiËudesnu silu Njegove milosti.

DRUGI DIO: Komentar

Glavna poglavlja koja govore o sluæbi Duha Svetoga u Novom zavjetuizvjeπtavaju o Isusovom govoru u Evanelju po Ivanu od 14. do 16.poglavlja. Duh Sveti je naπ Branitelj, Paraclete, koji je kraj nas dajuÊisilu naπem svjedoËenju, upravljajuÊi naπim rijeËima, pruæajuÊi silu na-πoj sluæbi Kristu. SvjedoËenje nikada nije naπe djelo. To je uvijek Isu-sovo djelo. Cilj je sluæbe Duha Svetoga da “svjedoËi” o Isusu. Naπ Go-


spodin je jasno izjavio: “A kada doe Utjeπitelj, kojega Êu vam ja poslatiod Oca — Duh istine, koji od Oca izlazi — On Êe svjedoËiti o meni. Ai vi svjedoËite, jer ste od poËetka sa mnom.” (Ivan 15,26.27 — Varaædin-ska Biblija)

Zapazite da Duh Sveti svjedoËi i da i mi svjedoËimo. Biblijski tumaËMatthew Henry kaæe: “Duh ne djeluje da bi zamijenio naπe djelovanje,veÊ da bi nas ukljuËio i potaknuo nas na djelovanje.” (Matthew Henry’sCommentary on the Whole Bible [Peabody, MA: Hendrickson PublishersMarketing, LLC, 1991.], sv. 5, str. 915) Naπ je zadatak da suraujemo sDuhom Svetim u dovoenju ljudi k Isusu i Njegovoj istini. Djelo je DuhaSvetoga da uvjeri i obrati. Djelo je Duha Svetoga da otkrije istinu ipravdu. Djelo je Duha Svetoga da u srce usadi æelju da Ëinimo ono πtoje ispravno i da u um ulije silu da izaberemo ono πto je ispravno.

Nagli rast Crkve u Djelima apostolskim

Kada je Isus rekao svojim uËenicima da Êe se na njih izliti silaDuha Svetoga i da Êe Mu biti svjedoci “sve do kraja zemlje” (Djela 1,8),oni su se sigurno pitali kako je to moguÊe. Kako ova πaËica vjernikamoæe utjecati na svijet? Kako mogu ispuniti Kristov nalog: “Idite posvem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko16,15)? Oni si bili mala, uglavnom neobrazovana, beznaËajna skupinavjernika. Imali su malo sredstava, a golem zadatak: netko bi rekao ne-moguÊ. Ipak, shvatili su da s Bogom, u sili Duha Svetoga, “niπta nijenemoguÊe” (Luka 1,37).

Molili su se. Traæili su Boga. Priznali su svoje grijehe. Pokajali suse zbog svojih sebiËnih stavova. Prepreke meu njima bile su poruπene.Pribliæili su se Bogu i jedni drugima. Tijekom deset dana provedenih ugornjoj sobi, njihov æivot se promijenio. Sada su bili spremni za izlije-vanje Duha Svetoga, i na blagdan Pedesetnice Bog je izlio svojega DuhaSvetoga u obilnoj mjeri. Tri tisuÊe ljudi bilo je obraÊeno u jednom danu.U Djelima 4 joπ je tisuÊe ljudi povjerovalo. Za razmjerno kratko vrijemenovozavjetna Crkva doæivjela je veliki rast.

U Djelima 4,31-33, dobivamo uvid u tadaπnje duhovno iskustvo ovihprvih vjernika i sluæbu crkve. “Dok su molili, potrese se mjesto nakojemu bijahu skupljeni. Svi se napuniπe Duha Svetoga te neustraπivopoËeπe navjeπÊivati rijeË Boæju.” (Djela 4,31) Zapazite tri Ëinjenice uovom retku. Molili su se. Bili su ispunjeni Duhom Svetim. Govorili suBoæju rijeË s pouzdanjem koje se temeljilo na molitvi. Djela 4,33 dodaju(Varaædinska Biblija): “I apostoli velikom silom davahu svjedoËanstvo ouskrsnuÊu Gospodina Isusa, i velika milost bijaπe nad njima svima.”


GrËka rijeË apodidomi, “davahu”, doslovno se moæe prevesti i kao “predationo πto treba”. Otkupljeni Njegovom miloπÊu, promijenjeni Njegovomljubavlju, uËenici su osjetili unutarnji poticaj da govore o svojoj vjeri.Nisu mogli πutjeti.

U The SDA Bible Commentary redak u Djelima 4,33 ovako se tuma-Ëi: “Apostoli nisu svjedoËili svojom snagom, veÊ silom koju nikada nisumogli stvoriti u sebi. Njihova snaga bila je pokrenuta silom Duha Sveto-ga.” (sv. 6, str. 173) Duh Sveti uvijek pruæa silu iskrenom, autentiËnomsvjedoËenju i Ëini ga djelotvornim u srcu nevjernika. SvjedoËenje novo-zavjetnih vjernika premostilo je kulturoloπke prepreke. Nagnalo ih je daprijeu kontinente. Povelo ih je u gradove i sela, preko pustih podruËja,preko olujnih mora i strmim planinskim stazama.

Ispunjeni Duhom Svetim, ovi novozavjetni vjernici osnivali su crkve(Djela 9,31), ruπili druπtvene i kulturoloπke prepreke (Djela 10—15) iraπirili evaneosku poruku πirom Sredozemlja. Duh Sveti poveo ih je naiznimno putovanje vjere Ëiji je rezultat bio deseci tisuÊa onih koji suprihvatili Isusa.

Duh Sveti otvara i zatvara vrata

Ima trenutaka kada Duh Sveti zatvara jedna vrata da bi otvoriodruga. Ova istina prikazana je u æivotu apostola Pavla. Na drugom mi-sionarskom putovanju Pavlu “Duh Sveti zabrani propovijedati rijeË uAziji” (Djela 16,6).

Zbunjen, pitajuÊi se kamo ga Bog vodi, Pavao i njegovi evaneoskisuradnici putovali su kroz Aziju, odluËivπi propovijedati Evanelje uBitiniji, ali “im ne dopusti Isusov Duh” (Djela 16,7). Pavlova pobuda bilaje jedino da sluæi Kristu i propovijeda Evanelje, ali vrata su se svudazatvarala. Zatim, na Ëudesan naËin, u snu “neki Makedonac stade predanj i ovako ga zamoli: ‘Prijei u Makedoniju da nam pomogneπ!’” (Djela16,9) U to vrijeme Bog je zatvorio vrata u odreenim pokrajinama u Azijijer su vrata jednog Ëitavog kontinenta bila otvorena za Evanelje. KadaDuh Sveti zatvori jedna vrata, otvori druga.

Bog je Bog otvorenih vrata. Jedna od uloga Duha Svetog jest daotvori srca za Evanelje. On uvjerava svijet u grijeh, pravdu i sud. IstiDuh Sveti koji je otvorio srce Lidije, robinje, rimskog tamniËara, rim-skog suca, Krispa (starjeπine sinagoge) i Dionizija danas i dalje otvarasrca i umove za Evanelje. Isti Duh Sveti koji je pripremio rimsku za-jednicu u Filipi za Pavlovo svjedoËenje i danas priprema zajednice. IstiDuh Sveti koji je iπao pred Pavlom u Solun, radniËku zajednicu, i danaside pred nama i priprema put za vaæne javne evaneoske sastanke. Isti


Duh Sveti koji je djelovao u razvijenoj Ateni i Korintu i dalje djeluje ugradovima naπeg svijeta da bi potaknuo osjetljivost na Evanelje.

Isti Duh Sveti koji je djelovao u proπlim vjekovima i danas djeluje.U Boæjoj rijeËi joπ uvijek se nalazi sila koja mijenja æivote silom DuhaSvetoga. Prema rijeËima apostola Petra, Biblija je napisana jer “su ljudigovorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (2. Petrova 1,21). Isti DuhSveti koji je nadahnuo Bibliju djeluje preko Boæje rijeËi mijenjajuÊi umi preobraæavajuÊi æivot dok πirimo RijeË. Sila novozavjetnog svjedoËenjabila je sila Duha Svetoga koja je preko Boæje rijeËi mijenjala æivote.Apostoli su obzanjivali RijeË. Bili su uËenici RijeËi. Duh Sveti je djelo-vao preko ljudi ispunjenih Duhom Ëiji su umovi bili ispunjeni BoæjomrijeËju.


Ilustracija

Neki braËni par naruËio je novi hladnjak. »inilo se da radi dobrokada je majstor postavio njihov novi ureaj. Napunili su hladnjak hra-nom, a zatim otiπli od kuÊe na dvotjedni odmor. Kada su se vratili iotvorili hladnjak, doËekao ih je uæasan zadah. VoÊe i povrÊe je istrunulo,a ostatak hrane se pokvario. Utvrdili su da je doπlo do nestanka strujedok su bili odsutni. Hranu su morali baciti. Kada se prekine dotokstruje, hrana se pokvari. SliËno tome, kada sila Duha Svetoga viπe neteËe kroz naπ æivot prema drugim ljudima, ne samo da naπe svjedoËenjenije uspjeπno, veÊ se i kvari. Mi ne moæemo omoguÊiti stvaranje rodovaDuha Svetoga u æivotu nevjernika ako se rod Duha ne oËituje u naπemæivotu jer nismo povezani s Bogom i dotok sile je prekinut.

Razmislite o sljedeÊim pitanjima:

1. Jeste li povezani s Izvorom sve sile? ©to znaËi biti ispunjenDuhom Svetim?

2. Postoji li kakva prepreka izmeu vas i neke druge osobe koja bisprijeËila vaπu uspjeπnost u svjedoËenju?

3. Jeste li pokuπali svjedoËiti u svojoj sili umjesto u sili DuhaSvetoga?

4. Kakav stav imate prema svjedoËenju? Vjerujete li da Duh Svetistvara prilike u vaπoj zajednici? Otvara li On redovno moguÊnosti uæivotu ljudi koje svakodnevno sreÊete?

5. Zastanimo i tiho se pomolimo za prilike da πirimo Boæju ljubavi istinu ljudima oko sebe.


Pouka 6 1.—8. kolovoza 2020.

NeograniËene moguÊnostiKljuËni tekst: 1. KorinÊanima 12,1-11.Srediπte prouËavanja: 1. KorinÊanima 12,12-22; Rimljanima 12,3-

8; Efeæanima 4,7-16.


Pouka za ovaj tjedan bavi se duhovnim darovima u Bibliji. MnogikrπÊani imaju praktiËna pitanja o duhovnim darovima: ©to su duhovnidarovi? »uvaju li se oni samo za nekolicinu odabranih krπÊana? Jesuli namijenjeni svakom vjerniku? Kako otkrivam svoje duhovne darove?Koja je svrha ovih duhovnih darova?

Duhovni darovi tijesno su povezani sa sluæbom Duha Svetoga. Pi-smo ih naziva “duhovnim” darovima zato πto su to darovi, sposobnostiili talenti koje Duh Sveti daruje svakom vjerniku na slavu Boæju. Duhnam daje duhovne darove ne da bismo sebe proslavili. Oni se ne trebajukoristiti za sebiËno isticanje samog sebe, da pokaæemo koliko smotalentirani ili da bismo privukli pozornost. Kada se ispravno shvate, svidarovi Duha Svetoga daju se iz dva osnovna razloga: da bismo njegovaliili osnaæili Kristovo tijelo i ispunili Kristovo poslanje objavljivanja Evan-elja svijetu.

Duhovni darovi daju se svakom vjerniku. Ovi darovi imaju razliËiteuloge. U Kristu svi imaju jednaku vrijednost, ali nemaju iste uloge iliiste darove. Raznolikost darova snaæi crkvu i osposobljava je za svje-doËenje svijetu. Ove su razlike snaga, ne slabost. Duh Sveti odluËujekoji Êe dar dodijeliti svakom vjerniku na temelju njegovog podrijetla ikulture, u svjetlu potreba crkvene zajednice. Duh Sveti najbolje zna kojiÊe darovi zadovoljiti potrebe Kristove sluæbe i donijeti najveÊi blagoslovcrkvi i svijetu.

DRUGI DIO: Komentar

Apostol zapoËinje 12. poglavlje 1. KorinÊanima sljedeÊim rijeËima:“A za duhovne darove neÊu vam, braÊo, zatajiti.” Apostol Pavao posveÊujetemi duhovnih darova cijelo 12. poglavlje 1. KorinÊanima, dio 12. poglavljaPoslanice Rimljanima i veliki dio 4. poglavlja Poslanice Efeæanima zato


πto je ispravno razumijevanje duhovnih darova bitno za njegovanje i rastcrkve.

Odgovorimo prvo na neka osnovna pitanja u vezi s duhovnim da-rovima. ©to su duhovni darovi? Kako se razlikuju od prirodnih talenata?Tko prima duhovne darove? Koja je njihova svrha i zaπto se daruju?Duhovni darovi boæanski su dane osobine koje Duh Sveti daruje zaizgradnju Kristovog tijela i osposobljavanje vjernika da budu uspjeπnisvjedoci u svijetu. Duhovni su darovi kanali preko kojih teËe naπa slu-æba za Krista. S druge strane, nevjernici mogu imati mnoge prirodnetalente. Naravno, sve naπe sposobnosti, bilo da smo vjernici ili nismo,dolaze od Boga. Svaki talent koji imamo potjeËe od Boga. Duhovni darovi,meutim, razlikuju se od prirodnih talenata na dva posebna naËina.Razlikuju se od prirodnih talenata prvo po naËinu na koji se koriste i,drugo, po tome za πto se koriste. Pobuda za upotrebu prirodnih talenatamoæe biti proslavljanje samog sebe. Poticaj za upotrebu duhovnih da-rova uvijek je Boæja slava. Prirodni talenti Ëesto se koriste za unapree-nje neËijeg poloæaja u svijetu. Duhovni darovi nesebiËno se koriste nablagoslov i za πirenje Boæje crkve.

Duhovni darovi obeÊani su svakom tko posveti svoj æivot Kristu.GovoreÊi o duhovnim darovima, apostol Pavao izjavljuje: “A sve to Ëinijedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoÊe.” (1. KorinÊani-ma 12,11)

Kada predamo svoj æivot Isusu, Duh Sveti daruje darove za svjedo-Ëenje i sluæbu. NeobraÊeni pojedinci moæda imaju prirodne talente uodreenim æivotnim podruËjima. Kada se obrate, Duh Sveti Ëesto pre-usmjerava ove prirodne talente, daje im novu svrhu na Boæju slavu iunapreenje Kristovog djela. Postoje trenuci kada Duh Sveti daruje da-rove pojedincima koje nikada prije nisu imali ili nisu mogli ni zamislitida Êe ih ikada imati. Oni sada pronalaze ispunjenje u upotrebi svojihnovootkrivenih darova u Kristovoj sluæbi. Kao dio Kristovog tijela, pro-nalaze radost u davanju svojeg doprinosa u izgradnji Kristove crkve isudjelovanju u Njegovoj misiji.

Prema 1. KorinÊanima 12,11, Duh Sveti razdjeljuje duhovne darove“svakomu kako hoÊe”. Duh Sveti ne daje svakome isti dar, ali On dijelidarove svakom vjerniku. On ne zanemaruje nijednog vjernika. Svakivjernik ima udjela u darovima Duha. Ellen G. White naglaπava ovu vaænuistinu: “Svakome je povjeren neki poseban dar ili talent koji treba upo-trijebiti za πirenje Otkupiteljevog kraljevstva.” (SvjedoËanstva za Crkvu,sv. 4, str. 564. u izvorniku 618)

Naglasite da je svaki Ëlan vaπeg razreda primio duhovni dar ili daro-ve za sluæbu od Duha Svetoga. Ako vjerujemo Boæjoj rijeËi, moæemo


zahvaliti Bogu za darove koje nam je dao, pomoliti se da nam ih otkrijei kada to uËini, upotrijebiti ih Njemu na slavu. Duh Sveti ne daje daroveodabranoj nekolicini, dok druge, koji se Ëine manje talentiranima, zane-maruje ili zaobilazi. Duh Sveti razdjeljuje Boæje darove svakome pojedi-naËno kako æeli.

Ilustracija

Duh Sveti bira darove

Pretpostavimo da je roendan vaπeg prijatelja. Tko bira poklon kojiÊete mu dati? Vi, naravno. SjeÊam se da sam kao djeËak sastavljao svojuroendansku listu, ali bi na kraju roditelji odabrali poklon za mene.Odluka koju su donosili uglavnom je bila mnogo bolja od odluke kojubih ja donio. Bolje su znali πto bi me usreÊilo nego πto sam ja smatraoda Êe mi se svidjeti.

Duh Sveti zna koje darove darovati svakom vjerniku kako bi Isuso-vo ime proslavio na najbolji moguÊi naËin u svojem æivotu. “Duh Svetirazdjeljuje svoje darove vjernicima u skladu s poznavanjem njihovihsposobnosti i potreba koje postoje u iskustvu svakog pojedinca. To nijesamovoljna odluka, veÊ odluka utemeljena na savrπenom znanju i ra-zumijevanju.” (The SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 772) Ovo treba bitiveliki izvor ohrabrenja svakome od nas. Imamo potpunu sigurnost nesamo da nam je Duh Sveti darovao darove, veÊ da su to upravo onidarovi koji su nam potrebni da bismo na najuspjeπniji naËin svjedoËiliza Krista. Darovi koje imate Duh Sveti je smatrao najpotrebnijima za vaπduhovni rast i Kristovo djelo.

RazliËiti darovi najbolje doprinose Kristovom tijelu

Iako je Crkva jedno tijelo, sastoji se od razliËitih vjernika koji dopri-nose jednom cilju, otkrivanju Krista svijetu svojim svjedoËenjem. PiπuÊiËlanovima crkve u Rimu, apostol Pavao kaæe: “Tako smo mi, mnogi,jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome.Imamo razliËite darove veÊ prema danoj nam milosti.” (Rimljanima 12,5.6)Apostol proπiruje ovu misao u 1. KorinÊanima 12,12: “Kao πto je, naime,tijelo jedno, iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi,tvore jedno tijelo, tako je i Krist.“

Bitno je naglasiti nekoliko pojedinosti dok u razredu razgovarate oanalogiji s Kristovim tijelom. U ljudskom tijelu svaki ud ima odreenuulogu. Nema neaktivnih udova. Svaki ud postavljen je u ljudsko tijelo sodreenom ulogom. Svatko ima svoju jedinstvenu funkciju. Svaki ud


ljudskog tijela doprinosi sveukupnoj dobrobiti Ëitavog tijela. Crkvi supotrebni aktivni Ëlanovi koji su posveÊeni sveukupnom zdravlju crkve,Kristovom tijelu.

U 1. KorinÊanima 12, Rimljanima 12 i Efeæanima 4, Biblija navodiprimjere pojedinih darova koje Bog daje svojoj Crkvi. Neki od tih darovajesu darovi vodstva poput apostola, proroka, uËitelja, evanelista i pa-stora koji vjekovima vode Boæju crkvu. Svrha je ovih darova vodstvajedinstvo, njegovanje duhovnog rasta i osposobljavanje Ëlanova crkve zamisiju. Ovi isti tekstovi takoer govore o darovima sluæbe koji su do-dijeljeni svakom vjerniku. To moæe biti gostoljubivost, velikoduπnost,pomoÊ, milosre, vjera i iscjeljenje.

Mnogi od ovih darova jesu osobine obraÊenog srca. Svi mi u svojemsvakidaπnjem hodu s Kristom trebamo pokazivati gostoljubivost dru-gima. Svaki vjernik pozvan je da bude velikoduπan u svojim davanjima.PomoÊ ili potpora drugima i milosre dio su æivota svakog krπÊanina.Svi trebamo blagoslivljati i pokazivati Boæju iscjeljujuÊu milost drugima.Ako su ove osobine prirodan odgovor obraÊenog srca koji se treba ot-kriti u æivotu vjernika, zaπto se smatraju duhovnim darovima koje DuhSveti nekim ljudima dodjeljuje, a nekima ne?

Odgovor je jednostavan: iako su svi vjernici pozvani da otkriju lju-bazan, gostoljubiv duh u svojem æivotu, nije svaki vjernik pozvan naposebnu sluæbu gostoljubivosti. Iako smo svi pozvani da budemo veli-koduπni, nismo svi pozvani na sluæbu u kojoj velikoduπnost postajesredstvo sluæbe za Krista. ObraÊenje donosi promjene u naπem æivotu.Mi otkrivamo osobine Kristovog naËina æivota svakoga dana. Duh Svetirazvija i πiri te osobine pa tako neke od ovih osobina postaju naπ obliksluæbe u Kristovoj crkvi. Katkad On daruje potpuno nove osobine kaoduhovne darove da bismo otkrili svoju najprikladniju i najproduktivnijuulogu u Kristovom tijelu. Kao πto kaæe apostol Pavao, “jedno drugomepomaæe dobro po mjeri svakoga uda i Ëini da raste tijelo na popravljanjesamoga sebe u ljubavi” (Efeæanima 4,16).


Ako Duh Sveti daruje duhovne darove svim vjernicima radi izgrad-nje Boæje crkve i njezinog svjedoËenja u svijetu, kako moæemo otkritisvoje duhovne darove? Slijedi nekoliko jednostavnih koraka koje mo-æete podijeliti sa svojim razredom. Pozovite Ëlanove razreda:

1. Da kaæu Bogu kako vjeruju da im je dao duhovne darove i zamoleGa da im otkrije koje im je darove razdijelio. Pismo otkriva: “Svakidobar dar, svaki savrπen poklon dolazi odozgo od Stvoritelja zvijezda, u


koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene.” (Jakov 1,17) Bogkoji daje dragocjene darove svakome od nas otkrit Êe ih preko svojegaDuha Svetoga kada Ga zamolimo (vidi Luka 11,13).

2. Da se posavjetuju s uglednim duhovnim voama o tome kako ihBog vodi i u kojim bi podruËjima sluæbe bili korisni.

3. Da poËnu koristiti darove koje im Bog otkriva. Sluæba je svrhadarova koje Bog daje. Kada poËnemo koristiti darove koje nam je dao,oni Êe se razvijati i naπe Êe sposobnosti rasti. Naπi duhovni darovi nedolaze potpuno razvijeni. Kada ih koristimo, oni se uveÊavaju i mi po-stajemo uspjeπniji u svojoj sluæbi. Kao πto Ellen G. White snaæno izjav-ljuje: “Boæanska Êe ruka voditi onoga tko se potpuno preda Bogu. Takavmoæe biti neobrazovan i naizgled nedarovit, ali ako sa srcem punimljubavi i povjerenja posluπa svaku objavu Boæje volje, njegove Êe snagebiti oËiπÊene, oplemenjene i ojaËane i njegove Êe se sposobnosti uveÊa-ti.” (Djela apostolska, str. 178; u izvorniku 283)

Kada koristimo darove koje nam je Bog dao, doæivjet Êemo radost,zadovoljstvo i uspjeh u sluæbi za Krista. Drugi Êe potvrditi naπu darovi-tost u odreenom podruËju i crkva Êe biti blagoslovljena.



Objavljivanje RijeËiKljuËni tekst: 2. Timoteju 3,14-17.Srediπte prouËavanja: Psalam 119,105; Luka 8,11; Marko 4,26-29;

Hebrejima 4,12; Hebrejima 3,19; Hebrejima 4,1; Izaija 50,4.


Nadahnuta Boæja rijeË sadræi æivotodavna naËela. Kada se kristo-centriËni nauk Svetoga pisma prihvati vjerom, naπ se æivot preobraæava.StvaralaËka sila Boæje rijeËi osvjetljava naπu tamu. Mijenja nas. Isus jeveliki »udotvorac. On mijenja æivot. BuduÊi da je u srediπtu svih biblij-skih uËenja, apostol Pavao jasno kaæe: “Dakle, ako je tko u Kristu, onje novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima5,17) Isus dodaje: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan6,63)

Biblija nije samo priruËnik koji nam govori πto trebamo Ëiniti ilikako izgraditi krπÊanski æivot. To je æiva Boæja rijeË koja nas mijenja.U pouci za ovaj tjedan istraæit Êemo preobraæavajuÊu silu Boæje rijeËi.ProuËavat Êemo simbole RijeËi kao πto su svjetlo, malj, sjeme i kruh.Ove razliËite slike imaju jednu zajedniËku stvar. One otkrivaju silu Bo-æje rijeËi koja mijenja æivot. Kada objavljujete Boæju rijeË ljudima usvojem krugu utjecaja, ona je poput svjetla koje ih vodi kroz mraËnedoline æivota. Ona je poput ognja koji gori u njihovoj duπi. Ona je poputmalja koji razbija njihovo tvrdo srce. Ona je poput sjemena koje neËujnoraste i donosi rod Duha u njihovom æivotu. Ona je poput kruha kojiutoljuje njihovu duhovnu glad. U pouci za ovaj tjedan otkrit ÊemopreobraæavajuÊu silu Boæje rijeËi.

DRUGI DIO: Komentar

Psalmist David objavljuje: “Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka isvjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105) Zatim dodaje: “Objava rijeËi tvojihprosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130) Svjetlo uvijekznaËi uklanjanje tame. Ako ste noÊu na mraËnoj neosvijetljenoj stazi,lako moæete skrenuti s puta. Ne bi bilo neobiËno spotaknuti se i pastiu duboku provaliju ako nema svjetla. Uz jako svjetlo baterijske svjetiljke


bilo bi drugaËije. Boæja rijeË osvjetljava put Kristovih sljedbenika. Vodinas u dom. Isus je “svjetlo svijeta” (Ivan 8,12); On rasvjetljava naπutamu svojom RijeËju. Kada objavljujemo Boæju rijeË s drugima, onarastjeruje mrak kojim je Sotona obavio njihov æivot i osvjetljava njihovustazu u Boæje kraljevstvo.

U Jeremiji 23,29 Boæja rijeË se usporeuje s ognjem i maljem. Sognjem se usporeuje zato πto spaljuje. Kada dijelimo Boæju rijeË sdrugima, oganj Boæje rijeËi gori u njihovoj duπi spaljujuÊi grijeh. BoæjarijeË je takoer poput malja. Moæe se Ëiniti da je izraz “malj” neobiËanza biblijski naËin izraæavanja. Maljem se razbijaju predmeti. Malj BoæjerijeËi razbija tvrda srca u komade. Sjetite se dramatiËnih promjena kojesu se dogodile u æivotu Ëovjeka obuzetog zlim duhom, rimskog stotnika,razbojnika na kriæu i mnoπtvu drugih u Novom zavjetu. Boæja rijeË uda-rala je u njihova tvrda srca dok se nisu slomila pod maljem ljubavi.

Kao jedan od ËeπÊih simbola u Pismu, Biblija se usporeuje sa“sjemenom”. U Luki 8,11 Isus kaæe: “Sjeme je rijeË Boæja.” U malenomsjemenu nalazi se æivot. Kada se sjeme Boæje rijeËi posadi u tlo uma,ono u æivotu donosi obilnu æetvu. Isus se Ëesto koristio simbolom sje-mena da opiπe rast svojeg kraljevstva. Boæja rijeË, posijana poput sje-mena πirom svijeta, donijet Êe obilnu æetvu. “I proslijedi: ‘Tako je kra-ljevstvo Boæje kao kad Ëovjek baci sjeme na zemlju; on spava i ustajenoÊu i danju. Sjeme niËe i raste, a da on o tome niπta ne zna.’” (Marko4,26.27) GovoreÊi o ovom tekstu, biblijski tumaË Matthew Henry iznosisljedeÊe pronicavo zapaæanje: “Ono (sjeme) Êe se pojaviti — iako se Ëinida je izgubljeno i zakopano ispod grumena zemlje, ono Êe pronaÊi iliprobiti sebi put. Sjeme baËeno u zemlju niknut Êe. Dopustimo KristovojrijeËi da zauzme mjesto koje treba zauzeti u duπi i ona Êe se pokazati,kao πto mudrost odozgo djeluje u dobrom razgovoru.” (Matthew Henry’sCommentary on the Whole Bible, sv. 5, str. 383). Poruka Matthewa Hen-ryja je jasna. Moæe se Ëiniti da je Boæja rijeË zakopana negdje u umu.Moæe se Ëiniti da je pokrivena grumenima grijeha, ali ako se njeguje,niknut Êe u novi æivot. Korjenito Êe promijeniti naπe stavove, razgovore,navike i naËin æivota. Sjeme je æivotodavno.

U Bibliji se Boæja rijeË opisuje i izrazom “kruh”. Isus je rekao: “Jasam kruh æivota.” (Ivan 6,35) On dodaje: “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu,nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.” (Matej 4,4) Kruh jeoduvijek simbolizirao æivot i bio osnovna namirnica. On je vaæan pre-hrambeni proizvod. »ovjek moæe dugo æivjeti samo na kruhu i vodi.KoristeÊi se ilustracijom kruha, Isus objavljuje da je On vaæan za æivot.

Nakon πto je Ëudesno nahranio pet tisuÊa ljudi, Isus u svojojpoznatoj propovijedi o kruhu æivota izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i


pije krv moju, ima æivot vjeËni.” (Ivan 6,54) Ovo izgleda kao neobiËnaizjava. O Ëemu je Isus uopÊe govorio? OËito nije govorio o doslovnomjedenju Njegovog tijela i pijenju Njegove krvi. Kada se hranimo Njego-vom RijeËju, Njegov nauk postaje dio naπeg æivota. To je Jeremija misliokada je radosno objavio: “Kad mi dooπe rijeËi tvoje, ja sam ih gutao:rijeËi tvoje ushitiπe i obradovaπe srce moje. Jer sam se tvojim zvaoimenom, o Jahve, Boæe nad Vojskama.” (Jeremija 15,16)

Niπta ne moæe pruæiti toliko zadovoljstvo kao otkriÊe istine o Isusuu cjelokupnom nauku Pisma. Ohrabrite svoje uËenike u razredu dadijele uzviπene istine o Isusu i ohrabrujuÊa obeÊanja iz Njegove RijeËis drugim ljudima u svojem okruæenju.

Ilustracija

Kada ljudi doæivljavaju promjene u svojem æivotu, veÊa je vjerojat-nost da Êe se otvoriti za Evanelje. Mogu se suoËavati sa zdravstvenimizazovima, teπkoÊama na poslu, problemima u odnosima ili s nekimdrugim æivotnim teπkoÊama. Zamolite Boga da vam pomogne da imateosjeÊaja za ljude oko sebe i da vam dâ mudrosti da ocijenite njihovuotvorenost za Boæju rijeË.

Jana se upravo preselila u novi grad. Umro joj je suprug i ona serazoËarala i poËela gubiti vjeru. Na njezina vrata stigla je dopisnica zaprouËavanje Biblije. Iako otprilike godinu dana prije nego πto je dopisni-ca stigla nije bila zainteresirana za duboko prouËavanje Boæje rijeËi,sada je doæivljavala promjenu u svojem æivotu i traæila je neπto viπe.OsjeÊala je skrivenu glad koja nije mogla biti zadovoljena povrπnomvjerom. Odgovorila je tako πto je poslala dopisnicu za prouËavanje Bib-lije, prouËavala je biblijske lekcije i danas se raduje istini Boæje rijeËi.

Dodatni komentar

ZadivljujuÊe je u vezi s Boæjom rijeËju πto sa sobom nosi silu daizvrπi ono πto objavljuje. Boæja rijeË je æiva. Druge knjige mogu bitipoticajne, ali Biblija je nadahnuta i sadræi silu Darovatelja æivota. Onane sadræi samo istinu; ona je istina. Æive biblijske istine ne objavljujusamo πto je istina; one izvrπavaju ono πto objavljuju u æivotu onih kojivjeruju (vidi Hebrejima 3,19; 4,12).

Redci kao πto su 2. Petrova 1,4; Jakov 1,21; Djela 20,32 uvjeravajunas da Êemo preko Boæje rijeËi postati “dionici boæanske naravi”, da senaπa duπa spaπava “usaenom RijeËju” i da Êemo primiti “baπtinu meusvima posveÊenima”. Kada vjerom prihvaÊamo Boæju rijeË kao æivu RijeËKristovu, sve πto nam je Isus obeÊao, postaje naπe. Njegova je RijeË


“korisna za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravedno-sti” (2. Timoteju 3,16).

Vaπ je najvaæniji cilj kao uËitelja u razredu da s Ëlanovima razredapodijelite uzviπeno glediπte o nadahnutoj Boæjoj rijeËi i da ih potakneteda dijele obeÊanja i nauk RijeËi s drugima. Naπa zadaÊa nije da obraÊa-mo ljude. To je zadaÊa Duha Svetoga. Naπa je zadaÊa da objavljujemonauk Boæje rijeËi koji mijenja æivot i dopustimo Duhu Svetome da du-boko utisne ovaj nauk u æivot drugih.

TRE∆I DIO: Primjena u æivotu

ObeÊanja Boæje rijeËi mogu se usporediti s putniËkim Ëekovima.Neki ljudi, kada idu na odmor u stranu zemlju i ne æele riskirati noseÊigotovinu, kupe putniËke Ëekove u banci. Ovi Ëekovi ne nose nikakavrizik. Ako ga izgubite, ili ako je ukraden, banka ga nadoknadi. Kadakupite Ëekove, potpiπete ih, a kada ih unovËite, ponovno ih potpiπete.Boæja obeÊanja jamËe sva Njegova bogatstva u slavi. Nebeska neiscrpnabogatstva nikada ne nestaju. Najbolje od svega jest πto su njihove pred-nosti veÊ kupljene za nas na kriæu. Mi samo trebamo prihvatiti NjegovaobeÊanja vjerom, a i sama vjera je dar koji nam se daje. Ovog tjednapozovite Ëlanove svojeg razreda:

1. Da nauËe napamet pet sljedeÊih obeÊanja iz Boæje rijeËi: 1. Ivano-va 1,9; 1. KorinÊanima 10,31; Filipljanima 4,13; Filipljanima 4,19; 1.Ivanova 5,17.18.

2. Da napiπu svako obeÊanje na kartici i Ëitaju ih svakog dana.3. Da zamole Boga da dovede nekoga u njihov æivot da podijele

jedno od ovih obeÊanja s njim. Neka se mole za duhovnu pronicavost daprepoznaju radi li Bog veÊ na neËijem srcu.

4. Da sljedeÊeg tjedna budu spremni u razredu ispriËati kako ih jeBog upotrijebio.



Sluæenje po ugledu na IsusaKljuËni tekst: Matej 9,26.Srediπte prouËavanja: Matej 5,13.14; Filipljanima 2,15; Marko 12,34;

Luka 15,2; Matej 9,23.24; Izaija 42,3; Matej 9,35; Matej 25,31-46.


Isusove rijeËi izvrπile su utjecaj na æivot ljudi zato πto je NjegovnesebiËan æivot bio u skladu s Njegovim rijeËima. Njegov nauk vrπio jeutjecaj zbog Njegovih djela ljubavi. Da Kristova djela nisu bila u skladus Njegovim rijeËima, ne bi imao utjecaj na ljude oko sebe. Stara izrekakaæe: “Djela govore glasnije od rijeËi.” Ova je izreka svakako toËna kadaje rijeË o krπÊanskom svjedoËenju.

Pouka za ovaj tjedan naglaπava vaænost samopoærtvovne sluæbe ko-ja je potpuno usmjerena na druge vrπeÊi trajan utjecaj u njihovom æi-votu. ProuËavat Êemo o izlijevanju ljubavi iz Isusovog srca kao Njego-vom najuspjeπnijem sredstvu svjedoËenja.

Prije viπe tisuÊa godina u golemim nebeskim prostranstvima Luci-fer se pobunio protiv Boga. Tvrdio je da je Bog nepraviËan, nepravedani da nema ljubavi. Isusov æivot svjedoËi o OËevoj velikoj ljubavi. SvakoËudo izljeËenja otkriva OËevu ljubav. Svako osloboenje osobe obuzetezlim duhom govori o OËevoj ljubavi. Svaki put kada Isus hrani gladne,tjeπi æalosne, opraπta krivima, jaËa slabe, raskida lance grijeha ili podiæemrtve, On otkriva OËevu ljubav.

Ovog Êemo tjedna istraæivati o tome kako naπa crkva moæe pokazatiKristovu ljubav u druπtvenoj zajednici. Otkrit Êemo biblijska naËela uKristovom æivotu koja odreuju ulogu crkve. Crkva je Kristovo tijelo,koja sluæi u Isusovo ime otkrivajuÊi Njegovu ljubav i ispunjavajuÊi ljud-ske potrebe.

DRUGI DIO: Komentar

Krist nas poziva da se ukljuËimo u svijet, a ne da se otuimo odnjega. Mi nismo pozvani da se izoliramo. Pozvani smo da obasjamotamu svjetlom Kristove ljubavi. Svjetlo pobjeuje tamu. Tama ne pobje-uje svjetlo. Tamo gdje vlada svjetlo, ne moæe vladati tama. Apostol


Pavao to izraæava na divan naËin: “Zbilja, Bog koji je zapovjedio: Nekaiz tame zasvijetli svjetlo, on je zasvijetlio u naπim srcima da osvijetlispoznaju slave Boæje na licu Kristovu.” (2. KorinÊanima 4,6)

Jeste li shvatili znaËenje Pavlovih rijeËi? Svjetlo Boæje ljubavi izli-jeva se iz naπeg æivota i obasjava one koji su u tami, kako bismo mogliotkriti istinu o Bogu i prikazati Njegov karakter pun ljubavi svijetu kojije u mraku.

U Bibliji se koristi slika soli kojom se prikazuje uloga krπÊanskogsvjedoËenja u naπem svijetu. Sol neÊe mnogo doprinijeti okusu hraneako ostane u soljenki. Samo kada se sol mijeπa s hranom, moæe jezaËiniti i saËuvati. KrπÊani koji ostanu u svojim udobnim crkvama i nestupaju u dodir sa svijetom imat Êe malo prilika da utjeËu za Krista.

RedovniËki pokret iz Srednjeg vijeka smatrao je da je svijet zao.Redovnici su vjerovali da se svetost postiæe napuπtanjem stvari ovogasvijeta. Neki su Ëinili krajnje napore da bi izbjegli bilo kakav dodir sasvijetom.

Ilustracija

©imun Stilit

U pokuπaju da postigne svetost i odvoji se od svijeta, ©imun Stilitboravio je 37 godina na vrhu stupa kraj Alepa u Siriji. Kao asketskiredovnik provodio je dane meditirajuÊi, moleÊi se i razmiπljajuÊi o Bogu.Ljudi su se Ëesto okupljali oko stupa na kojem je boravio. Promatrali suovog “svetog Ëovjeka” i traæili savjet od njega. Njegova slava πirila seokolnim podruËjem pa su se i mnogi drugi redovnici ugledali na njegovnaËin æivota. Osnovno pravilo ovih asketa bilo je da se unutarnje jedin-stvo s Bogom postiæe odvajanjem od svijeta.

Pismo poziva svakoga od nas na molitvu, razmiπljanje o BoæjojrijeËi i odvajanje od zla. Svrha vremena provedenog s Kristom na “gori”jest da moæemo svjedoËiti “mnoπtvu”. Redovnici su Ëesto propuπtalibitnu stranu krπÊanske vjere. Svjetlo sjaji u tami. Sol zaËinjava hranu.KrπÊani su svjetlo svijetu i sol Zemlji.

Isusova Ëuvena posredniËka molitva u Ivanu 17 to iznosi na sljedeÊinaËin: “Ne molim te da ih digneπ sa svijeta, veÊ da ih oËuvaπ od Zloga.”(Ivan 17,15) Netko je rekao da su krπÊani sliËni Ëamcu u vodi. »amac senalazi u vodi ako u njemu nema vode. KrπÊani se nalaze u svijetu da bivrπili utjecaj za Krista, ali kada je svijet u krπÊanima ispunjavajuÊinjihovo vrijeme, pozornost i snagu, onda neπto nije u redu.

Isus je doπao u greπan, pobunjeni svijet otkriti Boæju ljubav i otkupitiljudski rod. Svakog je Ëovjeka promatrao oËima boæanskog suosjeÊanja.


O rimskom je stotniku rekao: “Tolike vjere ne naoh ni u koga u Izraelu.”(Matej 8,10) Iznenauje πto je ohrabrio æidovskog pismoznanca rijeËima:“Nisi daleko od kraljevstva Boæjega.” (Marko 12,34) UËitelji Zakona pro-vodili su æivot prouËavajuÊi hebrejsku Toru. Iako su uËenici moæda æe-ljeli raspravljati s ovim pismoznancem, Isus je u njemu vidio ono naj-bolje. Isus je svaku osobu vidio kao kandidata za Boæje kraljevstvo.

Prema proroËanstvu proroka Izaije, Isus “ne lomi napuknutu trs-ku” niti “gasi stijenj πto tinja”. Drugim rijeËima, Isus je njeæno lijeËioranjene ljude. On ih nije joπ dodatno osuivao. Pomislite na oπtre rijeËiosude koje je Isus mogao uputiti æeni uhvaÊenoj u preljubu ili æeniSamarijanki na zdencu. Pomislite na ukor koji je mogao izgovoriti ©i-munu Petru nakon πto Ga se odrekao ili na strogu kritiku koju je mogaouputiti razbojniku na kriæu. Meutim, Isus nije niπta od ovoga uËinio.On im je uputio rijeËi nade. Bile su to rijeËi milosra, milosti i opra-πtanja. Pavao nam daje sljedeÊi savjet: “Neka vam rijeË bude ljubezna,solju zaËinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!” (Koloπa-nima 4,6) Kao πto Ellen G. White jasno kaæe: “Samo ljubav moæe probu-diti ljubav.” (Isusov æivot, str. 9; u izvorniku 22) Ona zatim dodaje:“Kristova divna ljubav omekπat Êe i podËiniti srca, dok se samim po-navljanjem uËenja ne moæe postiÊi niπta.” (Isusov æivot, str. 684; uizvorniku 826) Kada se rijeËi ispunjene ljubavlju ujedine s postupcimakoji ispunjavaju praktiËne ljudske potrebe, neobraÊena srca se mije-njaju.

Isus je u svojem evaneoskom radu uoËavao potrebe i ispunjavaoih. Njegova sveobuhvatna trostruka sluæba sastojala se od propovijedanja,pouËavanja i iscjeljivanja, koji su preobraæavali æivot. Evanelja otkri-vaju da je Isus ispunjavao potrebe ljudi kako bi mogao dotaknuti nji-hove najdublje duhovne potrebe. U drugom poglavlju Evanelja po Ivanu,na svadbenoj gozbi u Kani Galilejskoj, Isus ispunjava druπtvenu potrebuspaπavajuÊi domaÊina od sramote. U Ivanu 3 Isus ispunjava Nikodemovunajdublju glad srca za autentiËnom vjerom. U Ivanu 4 Isus se ophodiprema æeni Samarijanki dostojanstveno i s poπtovanjem ispunjavajuÊinjezinu emocionalnu potrebu za samopoπtovanjem. U Ivanu 5 Isus is-punjava tjelesne potrebe Ëudesnim iscjeljenjem bolesnog Ëovjeka koji jetrideset osam godina beznadno leæao kraj ribnjaka ispunjenog navodnoljekovitom vodom. U Ivanu 6 mnoπtvo æeli Isusa proglasiti kraljem na-kon πto je prelomio kruh i nahranio pet tisuÊa gladnih ljudi (Ivan 6,14.15).

©to je Isusa uËinilo toliko popularnim u tom trenutku Njegovesluæbe? Svijet nikada nije vidio nekoga s toliko nesebiËne ljubavi tkomoæe ispuniti njihove tjelesne, duπevne, emocionalne i duhovne potrebe.Upravo je u ovom 6. poglavlju Isus izgovorio onu snaænu propovijed o


kruhu æivota. Mnogi od Njegovih sluπatelja po prvi put su shvatili da jepozivao na dublju duhovnu posveÊenost — posveÊenost na koju mnogiod njih nisu bili spremni, pa su otiπli (Ivan 6,6).

Isus nije doπao ispuniti potrebe ljudi samo radi dobrih odnosa sjavnoπÊu u prilog krπÊanskoj Crkvi. Njegovo poslanje bilo je mnogo viπeod Ëovjekoljublja. Svrha Isusovog æivota bila je “da traæi i spasi πto jeizgubljeno” (Luka 19,10). Nakon πto je iscijelio mnoπtvo ljudi u subotuuveËer, rano sljedeÊeg jutra traæio je Oca u molitvi. Iako je bilo joπbolesnih ljudi kojima je bilo potrebno izljeËenje, Isus je rekao: “Hajdemodrugamo, u obliænja mjesta, da i tamo propovijedam. Zato sam, naime,doπao.” (Marko 1,38) Za Isusa nema niËega vaænijeg od spaπavanja iz-gubljenih. Isus nije lijeËio ljude samo da bi se zdraviji mogli vratitiæivotu grijeha. Isus nije izbavljao od bolesti da bi pojedinci imali viπeenergije æivjeti æivotom sebiËnog udovoljavanja sebi. On je oslobaao odtjelesne patnje da bi otkrio OËevu ljubav i pruæio opipljiv dokaz svojesposobnosti da izlijeËi srca. Sva Isusova fiziËka Ëuda prikazivala suNjegovu boæansku silu da oslobodi iz ropstva grijeha.


Provedite nekoliko minuta u razmiπljanju o nekome u svojem kruguutjecaja tko ima oËitu duhovnu potrebu. Moæda je u pitanju samohranamajka kojoj je potreban odmor od obveza oko djece. Kako biste jojmogli omoguÊiti slobodnu veËer? Kako se moæete sprijateljiti? Moæeteli je pozvati u svoj dom na objed? Moæda biste joj mogli promijeniti uljeu njezinom automobilu?

Moæda preko puta ulice æivi umirovljenik Ëija je supruga nedavnopreminula. Usamljen je i potreban mu je prijatelj. ©to na praktiËan naËinmoæete uËiniti za njega? Moæda se mladi braËni par upravo doselio ustan do vaπeg ili u susjednu kuÊu? Kako im moæete pomoÊi da se boljeupoznaju sa susjedima? Kakve su njihove potrebe s obzirom na to dasu novi u kraju?

Razmislite o ljudima u vaπoj druπtvenoj zajednici kojima su potrebnebolje zdravstvene navike i koji bi ih æeljeli usvojiti. Moæda je u pitanjuæelja da prestanu puπiti, usvojiti zdraviji naËin prehrane, izgubiti nateæini, smanjiti stres, viπe vjeæbati ili ostvariti bolji naËin æivota. Kakonaπa crkva moæe razviti trajni, sveobuhvatni zdravstveno-misionarskirad u druπtvenoj zajednici?

Ako æivite u siromaπnom podruËju u kojem ljudi trebaju nauËitiËitati, steÊi osnovne raËunalne vjeπtine ili oskudijevaju u namirnicamaili drugim æivotnim potrepπtinama, kako biste im mogli pomoÊi?


Ako æelimo hodati Isusovim stopama, razmislimo na koje sve kon-kretne naËine moæemo ispuniti potrebe zajednice u Isusovo ime punoljubavi.



Izgraivanje stava koji osvajaKljuËni tekst: Efeæanima 4,32.Srediπte prouËavanja: Ivan 4,27-30; 2. Solunjanima 1,1-4; Rimlja-

nima 15,7; 1. Petrova 3,15.


Naπ stav prema drugima Ëesto odreuje njihovu reakciju premanama. Jeste li zapazili da kada se nekome nasmijeπite, ta osoba Ëestouzvrati osmijehom? Jeste li primijetili da drugi ljudi obiËno reagirajupozitivno kada im uzvratite neoËekivanim komplimentom?

Isus je razumio ovu Ëinjenicu ljudske naravi. U Evanelju po Ivanustoji da je Isus “svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka” (Ivan1,9). U dubini naπeg biÊa nalazi se Ëeænja za vjeËnom istinom. U namapostoji ta bolna praznina za svrhom i smislom. Bog je u svaku osobuusadio Ëeænju da Ga upozna. Kada pristupamo ljudima sa spoznajom da,bilo da oni to znaju ili ne znaju, postoji skrivena glad u njihovoj duπida upoznaju Boga, pristupit Êemo im drugaËije nego ako smatramo danisu zainteresirani za duhovna pitanja.

U subotnjoπkolskoj pouci za ovaj tjedan prouËavat Êemo o tomekako je Isus vjerovao u ljude. Istraæit Êemo Njegov stav Ëak i premaonima koji su, kako se Ëinilo, bili najmanje zainteresirani za Njegovuporuku. Razmotrit Êemo kako je priπao æeni Samarijanki, æidovskompismoznancu, rimskom vojniku, Kanaanki koja Mu je uputila molbu iæeni Ëiji je ugled bio ozbiljno ukaljan. U svakom sluËaju, Isus je gledaona ono najbolje u njima. Iznosio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. TemeljNjegove poruke bio je prihvaÊanje, opraπtanje, milost i nada u novi æivot.Isus nikada nije umanjivao vrijednost istine, ali ju je uvijek prikazivaona spasonosni naËin. U pouci za ovaj tjedan otkrit Êemo kako moæemoprimijeniti Isusove metode u naπem svjedoËenju.

DRUGI DIO: Komentar

U prethodnoj pouci razgovarali smo o æeni Samarijanki na zdencu.Jedan aspekt Isusovog razgovora sa æenom bitan je za naπe razumijeva-nje Isusovih naËela u πirenju vjere koji nismo prethodno ispitali. Vrlo je


vaæno shvatiti ovaj naËin Isusove komunikacije sa æenom. Kada serazgovor izmeu njih dvoje nastavio, æena je rekla Isusu: “Gospodine,vidim da si prorok. … Naπi su se oËevi klanjali na ovome brdu, a vikaæete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati.” (Ivan 4,19.20) Toje bilo prijeporno pitanje izmeu Æidova i Samarijanaca. Bilo je pove-zano s bogosluæjem i Boæjom prisutnoπÊu. Gora Gerizim postala je glav-na toËka razdvajanja izmeu ova dva naroda. Jedan æidovski mudracpostavio je sljedeÊe pitanje, a zatim i odgovorio na njega: “U kojemtrenutku Samarijanci mogu biti prihvaÊeni u judaizam? Kada odbacesvoje vjerovanje u goru Gerizim.” Isus se mogao vrlo lako upustiti uteoloπku raspravu s ovom æenom o pravom bogosluæju, ali je On preπaopreko njezinog intelektualnog pitanja i ispunio potrebe njezinog srca.Njezina potreba nije bila da dobije odgovore na sva vjerska pitanja.Njezina potreba bila je da bude prihvaÊena, da dobije oprost i novi æivotkoji jedino Isus moæe podariti. Kao rezultat obraÊenja ove jedne æene,izvrπen je utjecaj na cijelu Samariju.

Isus je dva dana ostao u tom naizgled nedostupnom mjestu s timnaizgled nepristupaËnim ljudima. Rezultati su bili izvanredni. U Evan-elju po Ivanu stoji: “Mnogi Samarijanci iz onoga grada poËeπe vjerovatiu nj zbog æenina svjedoËanstva.” (Ivan 4,39) Ivan zatim dodaje: “Mnogoih viπe poËe vjerovati u nj zbog njegove nauke.” (Ivan 4,41) Ovo je biosamo poËetak duhovne æetve na mjestu na kojem se Ëinilo da je tloneplodno. Samarija je bila zrela za Evanelje i kada je nekoliko godinakasnije propovijedao Filip, izvjeπtaj biljeæi da je Samarija “primila rijeËBoæju” (Djela 8,14).

©to bi se dogodilo da se Isus upustio u vjersku raspravu sa æenomSamarijankom? Pretpostavimo da su poveli æustru debatu o mjestu bogo-sluæja. Isus se nije obazirao na njezine komentare radi njezinih potreba.Uspjeπni svjedoci za Boga imaju ugodan karakter i stav koji osvaja. Oniu drugima vide ono najbolje.

Razmotrite Kristov utjecaj na æenu Kanaanku. Kanaanci su biliidolopokloniËki narod, koji je Ëesto preko svojih kuÊnih bogova obo-æavao mrtve. Takoer su oboæavali poganska boæanstva Baala, Ela, Aπerui Aπtartu. Ovi takozvani kultovi plodnosti bili su bogovi i boæice vegeta-cije i æetve. »esto su primali darove u obliku æitarica i voÊa da bi ljudistekli njihovu naklonost. Brojni uËenjaci smatraju da su kanaanskivjerski obredi obuhvaÊali i ljudske ærtve, posebno djeËje.

Ako bi Æidov ikoga smatrao odbaËenim od Boga, nedodirljivim ineosvojivim, bila bi to æena Kanaanka. Isusov pristup ovoj æeni vrlo jevjeπt i neobiËan. U svojoj boæanskoj mudrosti, voen Duhom Svetim, Onjoj se pribliæava na naËin koji se Ëini potpuno suprotnim Njegovoj na-


ravi. Ona iskreno moli Spasitelja da joj se smiluje i da oslobodi njezinukÊer od zloduha (Matej 15,22). Kako Isus odgovara na ovu iskrenu molbu?IznenaujuÊe, πutnjom. »ini se da je ignorira (Matej 15,23). NjegoviuËenici mole Ga da joj kaæe da ode, ali ona ustrajava u svojem moljenjuIsusa za pomoÊ. On tada daje ovu zapanjujuÊu izjavu: “Ja sam poslansamo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” (Matej 15,24) To izgledakao diskriminacija. »ini se kao da je Isus doπao samo zbog izabranemanjine. OËajna æena ne prihvaÊa “ne” kao odgovor. Ona moli: “Go-spodine, pomozi mi!” (Matej 15,25) »ini se da je Isus potpuno odbacujekada kaæe: “Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psiÊima.” (Matej15,26) Ona uporno nastavlja svoju molbu govoreÊi: “Jest, Gospodine! …Jer i psiÊi jedu mrvice πto padaju sa stola njihovih gospodara.” (Matej15,27)

Isus je imao boæansku strategiju u svakom svojem odgovoru. On jeneprestano produbljivao njezinu vjeru otkrivajuÊi svojim uËenicimapotrebu da uvide dubinu vjere u nekome koga bi oni odbacili. Krist jejasno rekao æeni u prisutnosti uËenika: “O æeno, velika je tvoja vjera.Neka ti bude kako æeliπ! Istoga Ëasa ozdravi njezina kÊi.” (Matej 15,28)Iznimno je to πto je Isus vidio ono πto drugi nisu. On je vidio velikuvjeru u ovoj æeni Kanaanki. Uspjeπni svjedoci za Krista zapaæaju zaËe-tak vjere u srcu ljudi na neoËekivanim mjestima.

Isus se slagao s ljudima gdje je mogao, prihvaÊao ih tamo gdje suse nalazili i utvrivao ih kada je mogao. Razvio je briæne odnose sdrugima i upravo je u kontekstu ovih odnosa On zasadio sjeme vjere iobjavio boæanske istine.

Evanelje je osnova sveg prihvaÊanja. Krist nas je prihvatio da i mimoæemo prihvatiti druge. Moæemo oprostiti drugima jer je Krist namaoprostio. Moæemo pokazati milost prema drugima jer je Krist pokazaomilost prema nama. Krist u nama vidi samo najbolje, tako da i mimoæemo vidjeti najbolje u drugima. Apostol Pavao to ovako kaæe: “Zatoprimajte jedni druge u svoje druπtvo kao πto je i Krist vas primio u slavuBoæju!” (Rimljanima 15,7) Na drugom mjestu kaæe: “Mjesto toga buditejedan prema drugom prijazni, puni milosra! Opraπtajte jedan drugome,kao πto je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32)

Ilustracija

Zakon ljubaznosti osvaja srca. Saæaljivost, prihvaÊanje i opraπtanjeotvaraju um za Evanelje. Ophoenje prema drugima na naËin na kojise Krist ophodio prema nama unosi promjenu u naπe svjedoËenje. Prijeodreenog vremena, jedne hladne zimske noÊi, neka siromaπna æena


besciljno je lutala ulicom. Kada je prolazila pokraj adventistiËke crkve,zapazila je upaljeno svjetlo. Uznemireno je uπla u predvorje ne znajuÊiπto je tamo Ëeka. Æivot joj je bio iznimno teæak. Nedavno je doæivjelanekoliko bolnih iskustava.

Upravo se odræavao teËaj kuhanja zdrave hrane. Pronaπla je mjestou dnu prostorije i sjela skinuvπi vunenu kapu s glave i zamotavπi je udæep zimskog kaputa. Sigurno je izgledala Ëudno meu ostalim uglae-nijim æenama koje su pohaale teËaj te veËeri. Na sreÊu, neke od njihsu joj priπle. UËinile su da se osjeÊa dobrodoπlo. »inilo se da ne obra-Êaju pozornost na njezino siromaπtvo i da zapaæaju njezinu iskrenost.»ak su zanemarile i Ëinjenicu da je preturala po kanti za otpatke traæeÊihranu nakon odræanog teËaja. Malo toga su joj rekle, ali su pokuπaleispuniti neke njezine potrebe. Nastavila je pohaati teËaj. Razvile su seprijateljske veze izmeu pojedinih æena i ove nesretnice. Kako su tjedniprolazili, pod dojmom njihove ljubaznosti, ljubavi i prihvaÊanja, poËelaje dolaziti u crkvu svakog tjedna, a zatim i prouËavati Bibliju.

Ispod povrπine krila se razumna i talentirana æena. Kao dijete iπlaje na satove klavira i postala je priliËno vjeπta glazbenica. U sljedeÊedvije godine postala je aktivna vjernica crkve i jedan od organista. Kadavidimo ljude onakvima kakvi mogu postati, to donosi potpunu promje-nu. Isus je imao stav koji osvaja, a takav stav moæemo imati i mi.


Iznoπenje istine u ljubavi

Prijateljstvo otvara vrata srca, ali obiËno ne zadobiva ljude za Kristabez usmjerenog svjedoËenja. Pozitivni odnosi stvaraju povjerenje, alisami po sebi ne osvajaju ljude ako nisu kristocentriËni. Isus je “put,istina i æivot” (Ivan 14,6). Biblijski nauk otkriva istinu da mi zahvalju-juÊi Isusovoj sili moæemo æivjeti Njegovim æivotom. Apostol Pavao pou-Ëava nas da govorimo “istinu u ljubavi” (Efeæanima 4,15).

Potaknite razred da razgovara o sljedeÊim prigodama:1. BeskuÊnik boravi na crkvenom parkiraliπtu. Tamo je veÊ tri noÊi.

Na koje se odgovarajuÊe naËine moæete ponijeti prema njemu, a kojaponaπanja nisu toliko prihvatljiva? Kako mu moæete pruæiti pomoÊ a dapritom parkiraliπte ne pretvorite u πatorsko naselje za beskuÊnike inegativno utjeËete na susjedstvo?

2. Poslovni suradnik, rimokatolik, upravo je izgubio suprugu nakonduge borbe s rakom. On se brine da njegova supruga moæda pati uËistiliπtu. Kako mu moæete iznijeti istinu o stanju mrtvih na utjeπannaËin, s ljubavlju, ne uvrijedivπi ga?


3. Mladi par kojeg dobro poznajete, koji nisu adventistiËki krπÊani,izgubili su dvanaestogodiπnjeg sina u prometnoj nesreÊi. Kako im mo-æete pruæiti nadu u Kristov povratak a da smrt njihovog sina ne uËinitetrivijalnom.

Slijede naËela razvoja stava koji osvaja:1. Zamolite Isusa da vam utisne u um da svi ljudi imaju duhovne

Ëeænje i da mogu biti privuËeni Kristu.2. Razvijajte pozitivne, kristocentriËne odnose s ljudima u svojem

krugu utjecaja.3. Molite se za prilike da objavljujete boæansku istinu.4. Iznosite biblijske istine u kontekstu prijateljstava ispunjenih

ljubavlju.


Pouka 10 29. kolovoza—5. rujna 2020.

Uzbudljiv naËin da se ukljuËimoKljuËni tekst: Postanak 1,1-3.Srediπte prouËavanja: 1. KorinÊanima 12,12—25; Djela 2,41-47;

Djela 6,3-7; Djela 12,5.12-18; Djela 16,9.10; Djela 16,14.15.


U nekim dijelovima svijeta male skupine Ëine okosnicu duhovneskrbi i misionarskog rada u crkvi. U drugim dijelovima svijeta malihskupina u mjesnim crkvama ima malo, ako ih uopÊe i ima. Male skupineu Pismu se opisuju na razliËite naËine. Iako su opisane u Izlasku kaodio Mojsijevog organizacijskog plana za Izrael, one su u srediπtu pozor-nosti kad je rijeË o svjedoËenju u Novom zavjetu u Isusovoj sluæbi i usluæbi Crkve iz prvog stoljeÊa.

Male skupine vrπe brojne funkcije u Bibliji i nisu sve ustrojene naisti naËin. Postoje razne vrste skupina. Neke skupine prvenstveno nje-guju duhovnost naglaπavajuÊi molitvu i prouËavanje Biblije. Druge sku-pine viπe su usredotoËene na svjedoËenje i misionarski rad, dok sedruge brinu o krπÊanskom zajedniπtvu i rjeπavanju problema. NajËeπÊaje karakteristika skupina u Pismu da spajaju molitvu, prouËavanje Bib-lije, zajedniπtvo i svjedoËenje. Uspjeπne, odræive male skupine morajuimati sva Ëetiri Ëimbenika.

Male skupine koje se ne usmjeravaju na misiju Ëesto ne opstajudugo. Male skupine u Ëijem je æariπte samo misioniranje i koje posve-Êuju malo ili nimalo vremena molitvi, prouËavanju Biblije i zajedniπtvu,Ëesto “sagore” svoje Ëlanove neprekidnim aktivnostima. U pouci za ovajtjedan nakratko Êemo se osvrnuti na starozavjetne male skupine, aliÊemo veÊinu vremena provesti u razmatranju Isusove sluæbe u malimskupinama i dinamiËnim, raznolikim skupinama u Djelima apostolskim.

DRUGI DIO: Komentar

“U poËetku stvori Bog nebo i Zemlju.” (Postanak 1,1) U prvom retkuprve biblijske knjige rijeË za Boga koristi se u mnoæini. To je hebrejskaimenica Elohim. Tijekom krπÊanske povijesti prouËavatelji su u ovomretku vidjeli pojam Boæanstva, odnosno Oca, Sina i Duha Svetoga.


Ovaj je pojam joπ jasniji u Postanku 1,26: “NaËinimo Ëovjeka nasvoju sliku, sebi sliËna.” Ovdje se ime za Boga u mnoæini (Elohim)povezuje sa zamjenicom u mnoæini da se joπ jednom ukaæe na pluralitetBoæanstva. Prvo poglavlje knjige Postanka, zajedno s daljnjim otkrive-njem u Pismu, pruæa Ëvrst dokaz da su Otac, Sin i Duh Sveti, kao triodvojena vjeËna BiÊa, supostojali u maloj skupini nedjeljivog jedinstvai djelovali zajedno u razliËitim ulogama prigodom stvaranja svijeta isvemira (vidi Postanak 1,1.2; Efeæanima 3,9; Hebrejima 1,1-3, Koloπanima1,13-17).

Biblija nauËava da Bog nije postojao sam. Otac, Sin i Duh Svetipostoje zajedno od vjeËnih vremena u bliskoj zajednici i obilnoj me-usobnoj ljubavi. Ljubav koja se odraæavala izmeu Osoba Boæanstva injihova zajedniËka suradnja u stvaranju i otkupljenju primjer su za svemale skupine danas.

Mi vidimo ovu istinu uobliËenu u Novom zavjetu, pogotovo u sluæbiIsusa i Njegovih uËenika. U Luki 6,13 stoji da je Isus izabrao dvana-estoricu uËenika izmeu velikog broja svojih sljedbenika. Prije izboraOn “provede cijelu noÊ moleÊi Boga” (Luka 6,12). Kada je Duh Svetidjelovao na Njega, izabrao je dvanaestoricu uËenika da postanu ËlanoviNjegove male skupine. Unutar te male skupine, uæi krug, u kojem su biliPetar, Jakov i Ivan, imao je najbliæi kontakt s Njim. Isus se molio sasvojim uËenicima i za njih. Dijelio je Boæju rijeË s njima. »esto su imalizajedniËke obroke, razvijali trajne veze prijateljstva, dijelili meusobnosvoja æivotna iskustva i sudjelovali zajedno u Kristovom poslanju.

Iako su bili razliËitog podrijetla, razliËitih karaktera, drugaËijih tem-peramenata i nejednakih shvaÊanja, Isus ih je nakon uskrsnuÊa ujedi-nio jedinstvenim ciljem da Ga navjeπÊuju po cijelom svijetu. Zajedno subili jaËi nego πto bi bili razdvojeni. U jedinstvu je snaga, a u podjelislabost. Kada se vjernici organiziraju u male skupine, ujedinjeni u mi-siji u kojoj svaki Ëlan shvaÊa svoju ulogu u Kristovom tijelu, crkva Êeimati moÊnog svjedoka u svijetu.

Razmotrimo neke primjere sluæbe malih skupina u Djelima apo-stolskim. U Djelima 2 zabiljeæeno je da se na blagdan Pedesetnice krs-tilo tri tisuÊe ljudi. Kako se o tim prvim krπÊanima skrbilo nakon obra-Êenja? ©to je krπÊansku Crkvu Ëinilo snaænom? Izvjeπtaj kaæe: “Oni subili postojani u apostolskoj nauci, zajedniËkom æivotu, lomljenju kruhai u molitvama.” (Djela 2,42) Ovaj redak je iznimno pouËan. O novimobraÊenicima skrbilo se u malim skupinama putem molitve, zajedniπtvai utvrivanja njihove vjere prouËavanjem Biblije. Njihov æivot bio jeispunjen “radoπÊu” i “hvalom”. Ljudi su bili dirnuti svjedoËanstvomnjihovih rijeËi i njihovog æivota. Ovo svjedoËenje bilo je toliko snaæno da


je “Gospodin svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu” (Djela2,47). Ujedinjena crkva, organizirana za sluæbu, moÊni je svjedok u dru-πtvenoj zajednici.

U 1. KorinÊanima 12 apostol Pavao slikom Kristovog tijela opisujeorganizacijsku strukturu crkve. Svaki vjernik davao je dragocjen dopri-nos tijelu. Kada pomislimo na ljudsko tijelo, prepoznajemo da su razli-Ëiti udovi ili dijelovi tijela povezani u sustave. Nijedan tjelesni ud nedjeluje neovisno. Ljudsko tijelo sastoji se od jedanaest sustava bitnihza uspjeπno funkcioniranje Ëitavog tijela. Na primjer, probavni sustav,krvoæilni sustav, æivËani sustav i diπni sustav.

Prikaæite diπni sustav kao malu skupinu s razliËitim udovima kojiprenose kisik do stanica ukljuËujuÊi nos, usta, grkljan, duπnik i bron-hije. Diπni sustav donosi æivot preko svojih zraËnih kanala Ëitavomtijelu. Razumijete li sada zaπto je Duh Sveti nadahnuo apostola Pavla dakoristi tijelo kao prikaz crkve?

On kaæe: “Vi ste tijelo Kristovo, i udovi pojedinaËno.” (1. KorinÊa-nima 12,27 — Varaædinska Biblija) Vjernici ustrojeni u male skupine, odkojih svatko doprinosi cjelini svojim darovima, stvaraju zdravu sredinuu kojoj Ëlanovi rastu duhovno i crkva brojËano. Kada razmiπljamo oljudskom tijelu, svaki ud ima svoju funkciju. Nema besposlenih proma-traËa. Svaki tjelesni ud vrπi odreenu ulogu. U 1. KorinÊanima 12,20-22ova se pojedinost Ëini posebno jasnom: “Udovi su mnogi, a tijelo jejedno. Ne moæe oko reÊi ruci: ‘Ne trebaπ mi’, ili opet glava nogama: ‘Netrebate mi.’ ©toviπe, najpotrebniji su oni udovi koji se Ëine najslabiji.“

Bitan je svaki Ëlan crkve. Svaki vjernik obdaren je za sluæbu unutartijela. Male skupine postaju sredstvo kojim Bog usmjerava svjedoËenjesvakog Ëlana na dobro Ëitavog tijela. Ove uzajamno povezane skupine,s razliËitim ulogama i odgovornostima, pruæaju temelj za zdravu crkvu.Sudjelovanje u malim skupinama njeguje krπÊansku posveÊenost, duæ-nost i odgovornost. KrπÊanstvo nije djelo koje obavljamo sami. Mi smokrπÊani koji borave u zajednici i daju doprinos koristeÊi se svojim da-rovima u zajednici i za zajednicu.

Slijede neki praktiËni primjeri iz Djela apostolskih. U Djelima 6javlja se problem u crkvi oko podjele hrane siromaπnim udovicama.Pojedinci su “mrmljali” da su grËke udovice zanemarene u svakidaπnjojraspodjeli hrane. Ovo pitanje moglo je postati tolik predmet razdora daje moglo dovesti do podjele crkve. Kako je problem bio rijeπen? Bila jeosnovana mala skupina akona koja Êe ispuniti potrebe tijela, teæitinjegovom dobru i pronaÊi rjeπenje. Kao rezultat ujedinjene darovitostiovih poboænih ljudi, problem je bio rijeπen. Slijedi joπ jedan primjeruspjeπnog djelovanja male skupine u Djelima apostolskim. U Djelima 12


Herod je zatoËio Petra. »inilo se da je Petrova sudbina zapeËaÊena.Crkva je osnovala malu molitvenu skupinu u jednom domu. »lanovi suiskreno traæili Boga. Petar je na Ëudesan naËin bio osloboen. Maleskupine posveÊenih vjernika koji se mole unose vjeËne promjene.

U Djelima 16 apostol Pavao organizirao je evaneoski zdravstveno-misionarski tim koji su Ëinili Luka i Pavlov mladi πtiÊenik Timotej radievangeliziranja u GrËkoj. Crkve osnovane u Filipi, Solunu i KorintusvjedoËe o uspjeπnosti njihovog rada. RijeË je o tri vrste malih skupina— skupini iz Djela 6 koja je prvenstveno radila u crkvi, molitvenojskupini iz Djela 12 i evaneoskoj skupini iz Djela 16.

U organizaciji malih skupina moramo biti posebno svjesni da svakaskupina ne mora biti ista. U Novom zavjetu postojale su razliËite skupi-ne koje su ispunjavale razliËite potrebe i vrπile razliËite sluæbe za opÊedobro.

Svaka skupina bila je ukljuËena u molitvu, zajedniπtvo, prouËavanjeRijeËi i sluæenje; ali oblik, struktura i sluæba skupina razlikovala se natemelju darova Ëlanova. Neke skupine prvenstveno su se brinule o dru-gima i djelovale unutar Kristovog tijela, dok su druge skupine bile pr-venstveno misionarske, usredotoËene na zadobivanje izgubljenih ljudiza Krista.


Osim naπeg osobnog svjedoËenja za Krista, male skupine pruæajupriliku da se sjedinjeni darovi svih vjernika iskoriste u najveÊoj moguÊojmjeri. Nisu svi pozvani da Ëine iste stvari, ali su svi pozvani da koristedarove koje im je Bog dao. Male skupine jedan su od uzbudljivih naËinada se ukljuËimo u crkveni æivot. Slijedi nekoliko razliËitih vrsta malihskupina koje moæete predstaviti svojem razredu:

1. Subotnjoπkolske skupine: Subotnjoπkolski razredi za odraslesastaju se radi molitve, zajedniπtva, zajedniËkih obroka, prouËavanjarijeËi i planova za misionarske aktivnosti. U nekim dijelovima svijetaove subotnjoπkolske skupine Ëine temelj rasta crkve.

2. Skupine ukljuËene u sluæbu: Male skupine od πest do dvanaestvjernika sa sliËnim darovima i interesima ujedinjuju se za poseban za-datak u sluæbi. Kao primjer moæemo navesti zdravstveni misionarski radu obliku πkola kuhanja, seminara za upravljanje stresom, seminara onaËinu æivota itd. Drugi primjeri su: sluæba za obiteljski æivot, sluæba zamladeæ, sluæba za prouËavanje Biblije ili sluæba za literaturu u kojimaDuh Sveti vodi Ëlanove sa sliËnim interesima da osnuju malu skupinui koriste svoje darove kako bi dosegli druπtvenu zajednicu.


3. Skupine koje se brinu o drugima: To su male skupine od πestdo dvanaest Ëlanova crkve Ëiji je primarni cilj da se brinu o vjernicimai jaËaju njihovu vjeru. Ove skupine Ëesto se sastaju u domovima urazdoblju od tri do πest mjeseci da bi Ëlanovi meusobno podijelili ra-dosti i tuge, borbe i pobjede, da bi se molili, obznanjivali i prouËavaliRijeË i odræavali zajedniπtvo.

Slijede tri praktiËna prijedloga kako moæete postati aktivnije uk-ljuËeni u radu za Krista:

1. Jeste li ikada razmiπljali o tome da u svojem domu osnujetemalu skupinu koja se brine o drugima?

2. Postoji li skupina Ëiji Ëlan æelite postati jer vas je Duh Svetipotaknuo na to?

3. Mislite li da bi vaπ subotnjoπkolski razred mogao postati subot-njoπkolska skupina koja Êe se sastajati jednom mjeseËno radi molitve,zajedniπtva, prouËavanja RijeËi i planiranja misionarskih aktivnosti?

U novozavjetnoj krπÊanskoj Crkvi nije bilo promatraËa: dakle, uk-ljuËimo se. Rast Êemo u Kristu i drugi Êe biti blagoslovljeni kada uokviru male skupine budemo koristili svoje darove u sluæbi.


Pouka 11 5.—12. rujna 2020.

©irenje Radosne vijesti o IsusuKljuËni tekst: 1. Ivanova 5,11-13.Srediπte prouËavanja: 1. Ivanova 5,1-3; Efeæanima 2,1-8; Marko

5,15-19; Hebrejima 10,19-22.


Novozavjetno svjedoËenje imalo je silu zahvaljujuÊi osobnom svje-doËanstvu. Vjernici iz prvog stoljeÊa πirili su vijest o Kristu kojega supoznavali. Prividni krπÊani, ako postoji takav izraz, nikada neÊe pro-mijeniti svijet. Kada Krist boravi u naπem srcu djelovanjem Duha Sveto-ga, naπ æivot se mijenja.

SvjedoËenje je teæak zadatak ako je samo duænost ili vjerska obve-za. Ono donosi radost ako izvire iz srca ispunjenog ljubavlju premaKristu koji nas je otkupio. Kada smo zaljubljeni, sa zadovoljstvomgovorimo o osobi koju volimo. Ono πto vrijedi za ljudsku ljubav, sigurnovrijedi i za boæansku ljubav. Novozavjetno svjedoËenje imalo je silu zatoπto su vjernici spontano πirili vijest o Kristu kojega vole. SvjedoËenjenije bilo legalistiËki zahtjev, veÊ odgovor srca na Kristovu ærtvu na kriæu.

U pouci za ovaj tjedan ponovno Êemo otkriti koliko je snaæno naπeosobno svjedoËanstvo u zadobivanju drugih za Krista. PreobraæavajuÊasila naπeg svjedoËanstva ne zasniva se na tome koliko smo loπi nekadabili ili koliko smo sada dobri. Ona potjeËe od Krista koji je doπao naovaj svijet proklet grijehom i izvrπio spasonosno poslanje ljubavi kakobi nas otkupio. Sa sigurnoπÊu moæemo svjedoËiti ne zbog naπih zasluga,veÊ Njegovih.

DRUGI DIO: Komentar

U Efeæanima 2 apostol Pavao opisuje promjenu koja se dogaa kadanetko prihvati Krista i izjavljuje: “Nekad ste hodili po vijeku ovoga svi-jeta.” (Efeæanima 2,2 — ©ariÊ) “Meu ovima smo nekoÊ i mi svi æivjeliu svojim tjelesnim poæudama vrπeÊi prohtjeve tijela i svog samovoljnogmiπljenja i bili od naravi djeca srdæbe kao i svi ostali.” (Efeæanima 2,3)Izraz “djeca srdæbe” jednostavno znaËi da smo po svojoj naravi greπnicikoji zasluæuju Boæju osudu ili srdæbu. Prorok Jeremija kaæe: “Srce je


prijevarno viπe od svega, i podlo je ono.” (Jeremija 17,9 — VaraædinskaBiblija) Izaija dodaje da je Ëak i naπa takozvana pravednost kao “haljineokaljane” (Izaija 64,6). Naπa pravda opisana je kao haljine okaljane zatoπto potjeËe iz srca okaljanog grijehom. Bez Krista mi smo beznadnoizgubljeni, u ropstvu svoje greπne naravi.

Pavao nastavlja svoje izlaganje o planu spasenja sljedeÊim rijeËima:“Ali Bog koji je bogat milosrem ... nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha,s Kristom oæivi … s Njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima.”(Efeæanima 2,4-6) Spasio nas je svojom miloπÊu ne zbog naπih praved-nih djela (Efeæanima 2,8). Sve je rezultat milosti. Svojom miloπÊu Onnas oslobaa od krivnje grijeha i izbavlja nas iz ruku grijeha. SvojommiloπÊu spaπava nas od kazne za grijeh i oslobaa od sile grijeha.Spasenje miloπÊu oslobaa nas od osude grijeha i ropstva ili vladavinegrijeha. Mi koji smo nekada bili mrtvi u prijestupima i grijesima, sadasmo æivi u Kristu. Izraz koji se u Efeæanima 2,5 koristi za “oæivi” znaËiponovno roenje. U Kristu kao da smo ponovno roeni, kao da dobiva-mo novi identitet u Kristu, novi poËetak u Kristu, novu silu u Kristu. Sovim novim hodom u Kristu, mi smo “njegovo … stvorenje, stvoreni uKristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njimaæivimo” (Efeæanima 2,10). GrËka rijeË poiema prevedena je kao “stvo-renje”. Od nje potjeËe rijeË “poema”. Kada nas Krist ponovno stvara naslavu svojega imena, On piπe poemu naπeg æivota u dobrim djelima zakoja nas osposobljava Duh Sveti pred cijelim svemirom.

Milost za sve

Slijedi nevjerojatno radosna vijest. Boæja milost nije dostupna sa-mo izabranoj nekolicini. Apostol Pavao jasno kaæe da je besplatno danasvima. On tvrdi: “A sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoÊ bili dalekopostadoste blizu krvlju Kristovom. On je, naime naπ jedini mir, on kojiod obadvaju naroda uËini jedan tim πto pregradu koja ih je rastavljala— neprijateljstvo — sruπi.” (Efeæanima 2,13.14) ZnaËajno je naglasitiizraz “pregradu koja ih je rastavljala”. Æidovi nisu dopuπtali neæidovimada uu u æidovski hram. Tamo se nalazio kameni zid visok oko 1,5 ms trinaest velikih kamenih ploËa ispisanih na grËkom i latinskom, upo-zoravajuÊi pogane ili strance da svoj æivot dovode u opasnost ako stupeizvan ovog vanjskog hramskog ograenog prostora.

Æidovski povjesniËar Josip Flavije jasno govori o ovoj opomeni.“Postavljena je pregrada naËinjena od kamena. ... Njezina je konstruk-cija bila vrlo elegantna; na njoj su stajali stupovi, na podjednakojmeusobnoj udaljenosti, objavljujuÊi zakon ËistoÊe grËkim i rimskim


slovima, da ‘nijedan stranac ne smije stupiti u Svetiπte’.” (ArcheologicalBible [Grand Rapids, MI: Zondervan Publishers, 2005.], str. 1917, citatiz Josipovog djela [Wars 5.5.2]). Pogani nisu imali pristup Boæjoj pri-sutnosti u æidovskom Svetiπtu. Krist je sve to promijenio. Njegova mi-lost omoguÊava nam izravan pristup Ocu. Svi koji vjerom primaju spa-senje koje On tako besplatno nudi, uÊi Êe u Njegovo vjeËno kraljevstvo.

Evanelje je namijenjeno svima. Spasenje je namijenjeno svima.Oprost, milost i milosre namijenjeni su svima. Novozavjetni vjernicishvatili su Ëudo Njegove milosti i nisu mogli πutjeti. Razumjeli su si-gurnost vjeËnog æivota u Kristu. Smisao njihovog æivota bio je da navjeπ-Êuju Njegovu obilnu milost. Kada shvatimo znaËenje Njegove milosti, inaπ Êe smisao æivota biti da prenesemo tu vijest.

Milost nas mijenja

Milost nas mijenja. Jakov i Ivan, poznati kao “sinovi groma”, bili supreobraæeni miloπÊu. Nikoga ne nazivate “sinom groma” zato πto imablagu, nenametljivu, smirenu narav. Jakov i Ivan bili su energiËni i lakosu mogli postati nagli i nestrpljivi. Imali su izraæen natjecateljski duhi traæili su najviπe poloæaje u Kristovom novom kraljevstvu. Kristovapoærtvovna ljubav promijenila je sræ njihovog biÊa. Jakov je na krajuumro kao muËenik, a Ivan, koji je doæivio duboku starost, nikada se nijeumorio govoreÊi o ljubavi koja je promijenila njegov æivot. Jedan pisacje rekao: “Ivan je pisao perom umoËenim u ljubav.” Ivan je bio promije-njen ljubavlju i morao je objavljivati tu vijest. Apostol Pavao dodaje: “Jerljubav Kristova nagoni nas.” (2. KorinÊanima 5,14 — ©ariÊ) Drugim rije-Ëima, Kristova ljubav nas potiËe, pokreÊe i nagoni da objavimo vijestspasenja.

Ellen G. White to kaæe na sljedeÊi naËin: “Ljubav je nebeska osobi-na. Prirodno srce ne moæe je iznjedriti. Ova nebeska biljka cvjeta samotamo gdje je Krist vrhovni vladar. U æivotu u kojem postoji ljubav, vladasila i istina. Ljubav Ëini dobro i samo dobro. Oni koji imaju ljubavdonose rod svetosti i na kraju vjeËnog æivota.” (The Youth’s Instructor,13. sijeËnja 1898.)

©iriti vijest o Isusu znaËi πiriti vijest o djelovanju Njegove milostiu naπem æivotu. SvjedoËenje nije duhovni dar koji se daje samo malombroju ljudi. To je uloga svakog krπÊanina. Jednostavno recite πto jeKrist uËinio za vas. Govorite drugima o miru koji ste pronaπli u Isusu.Recite im kako vam je Krist dao svrhu u æivotu. Molite se za prilike dasvojim bliænjima kaæete kakvu radost imate zato πto slijedite Isusa.Recite im kako ste prihvatili Njegova obeÊanja vjerom i uvidjeli da su


istinita. Prenesite drugima odgovore na vaπe molitve ili biblijska obeÊa-nja koja su za vas znaËajna. Bit Êete iznenaeni kako Êe drugi reagiratina iskrenu vjeru.

U jednoj od prethodnih pouka spomenuli smo ljude obuzete zlimduhovima. Samo zamislite silu njihovog svjedoËenja kada su govorili oonome πto je Krist uËinio za njih. Tko se moæe usprotiviti svjedoËanstvukoje je tako stvarno! Promijenjeni æivoti najmoÊnije su svjedoËanstvo.Ima ljudi koji Êe govoriti protiv onoga u πto vjerujete. Raspravljat Êe ovaπim uËenjima, ali malo tko Êe se protiviti svjedoËanstvu promijenje-nog æivota. Kao πto Ellen G. White tako divno kaæe: “KrπÊanin koji volii koji je blag i ljubazan najjaËi je dokaz u prilog Evanelju.” (SluæbalijeËenja, str. 297; u izvorniku 470) Oni koji su bili skloni kritici, πutjelisu pred zadivljujuÊim promjenama u æivotu ljudi obuzetih zlim duho-vima. Kada Kristova ljubav teËe kroz vaπ æivot, drugi Êe biti pokrenutida potraæe Krista koji vas je promijenio i dao vam takav mir i radost.

KrπÊanska sigurnost

Kad bi vam netko postavio pitanje: “Imate li vjeËni æivot?”, kakobiste odgovorili? Bi li vaπ odgovor bio neodreen ili jasan? Biste li rekli:“Nadam se”, ili: “Volio bih znati”, ili: “Nisam siguran“? Isus æeli dabudete sigurni u vjeËni æivot. Apostol Ivan izjavljuje: “Bog nam je daoæivot vjeËni, i taj je æivot u njegovu Sinu.” (1. Ivanova 5,11) On zatimdodaje toliko jasne rijeËi da ne mogu biti pogreπno shvaÊene: “Tko imaSina, ima æivot; tko nema Sina Boæjega, nema æivota. Ovo piπem vamakoji vjerujete u ime Sina Boæjega, da znate da imate vjeËni æivot.” (1.Ivanova 5,12.13) Dok god Isus Krist æivi u naπem æivotu, imamo darvjeËnog æivota. On je æivot i u Njemu mi imamo æivot. To je ta sigurnostkoja daje silu naπem svjedoËenju. Naπa sigurnost ne temelji se na naπimdobrim djelima ili naπoj nadmoÊnoj pravednosti. Temelji se samo naKristu koji æivi u naπem æivotu Duhom Svetim ËineÊi dobra djela prekonas.


Je li moguÊe biti uspjeπan svjedok za Krista bez sigurnosti spase-nja? Pojedini adventistiËki krπÊani sa zabrinutoπÊu prihvaÊaju biblijskinauk o sigurnosti spasenja zbog izjave Ellen G. White da nikada netrebamo reÊi da smo spaπeni (vidi Isusove usporedbe, str. 100; u izvor-niku 155) Pomna analiza ove izjave otkriva da je ona govorila o izreci“jednom spaπen, zauvijek spaπen”. Govorila je o laænoj sigurnosti sa-mopouzdanja ili pogreπnoj tvrdnji da nikada ne mogu otpasti i biti iz-


gubljen kada jednom doem Kristu. Ova doktrina lako moæe dovesti dosamozadovoljstva u naπem krπÊanskom æivotu i opravdanja naπegagreπnog ponaπanja. Boæja milost nije “jeftina”. Ona mijenja naπ æivot. Uvezi sa sigurnoπÊu spasenja u Isusu, Ellen G. White bila je jasna. Onaje rekla: “Svatko od vas moæe znati da ima æivog Spasitelja, da je On vaπpomoÊnik i Bog. Ne trebate reÊi da ne znate jeste li spaπeni. Vjerujeteli u Krista kao svojeg Spasitelja? Ako vjerujete, onda se radujte.” (Gen-eral Conference Bulletin, 10. travnja 1901.)

Pozovite Ëlanove razreda da kaæu zaπto vjeruju da je sigurnost spa-senja temelj uspjeπnog svjedoËenja. Neka Ëlanovi razreda proËitaju ulo-mak u 1. Ivanovoj 5,11-13. Razgovarajte o ovim redcima u razredu. Gdjese nalazi sigurnost vjeËnog æivota?

ProËitajte sljedeÊu izjavu i razgovarajte o njoj. “Kad se pogled usmjeriprema Njemu, æivot nalazi svoje srediπte. ... Duænost postaje uæitak, aærtva zadovoljstvo. Slaviti Krista, postati Mu sliËan, raditi za Njega — toje najveÊi æivotni cilj i najveÊa radost.” (Ellen G. White, Odgoj, str. 243;u izvorniku 297)


Pouka 12 12.—19. rujna 2020.

Vijest koju vrijedi navijeπtatiKljuËni tekst: Otkrivenje 14,1-12.Srediπte prouËavanja: 2. Petrova 1,12; Otkrivenje 14,6-12; Otkrive-

nje 14,14-20; Otkrivenje 19,11-18.


U pouci za ovo tromjeseËje posebno smo se usredotoËili na Isusakao naπeg Uzora u ophoenju prema ljudima, otkrivanju Boæjeg karak-tera i objaπnjavanju vjeËnih istina o Njegovom kraljevstvu. Njegovo svje-doËenje nije se sastojalo samo od svjedoËenja rijeËima, veÊ i svjedoËe-nja æivotom. Njegova djela otkrila su istinitost Njegovih rijeËi. Njegovæivot bio je svjedoËanstvo da je ono πto je nauËavao istina. Dok je Isuspoærtvovno sluæio ljudima oko sebe, srca su bila dirnuta. Prepreke pred-rasuda bile su sruπene i mnoπtvo je odgovorilo na pozive Njegovog Evan-elja.

Svako uspjeπno svjedoËenje izvire iz srca koje je ispunjeno ljubav-lju prema Kristu i Njegovoj RijeËi. Novozavjetni vjernici bili su revni usvjedoËenju jer su bili revni za Isusa. U Kristu su vidjeli ispunjenjestarih proroËanstava. U Njegovom æivotu i nauku ona su bila svjedociBoæje slave. OpisujuÊi iskustvo prve Crkve, apostol Petar kaæe da su biliutvreni u “sadaπnjoj istini”. Izraz “sadaπnja istina” opisuje istinu kojaje vaæna i æurna za odreeni naraπtaj. Krist je doπao. Za njih nije bilovaænije vijesti dok su navijeπtali svoju vjeru. Isus Mesija bio je ispunje-nje proroËanstva. Spasenje je bilo dostupno svima.

U pouci za ovaj tjedan prouËavat Êemo o Isusovoj poruci svijetukoji umire. Otkrit Êemo Njegovu “sadaπnju istinu” za naraπtaj posljed-njeg vremena koji se priprema za Njegov povratak. Iznova Êemo otkritiporuku o Njegovoj vjeËnoj ljubavi, obilnoj milosti i Njegovoj vjeËnojistini u posljednjoj biblijskoj knjizi Otkrivenju, osobito u Otkrivenju14,6-12.

DRUGI DIO: Komentar

Knjiga Otkrivenje je “otkrivenje Isusa Krista” (Otkrivenje 1,1). SvakoproroËanstvo posljednje biblijske knjige otkriva dragocjene istine o Isu-


su. Ovo se posebno odnosi na Isusovu poruku u 14. poglavlju Otkrivenja:“Uto spazih nekoga drugog anela gdje leti u najviπem dijelu neba noseÊijednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanov-nicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakimglasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda!Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!’” (Otkrivenje14,6.7)

Ovdje se radi o æurnoj vijesti — aneo leti u najviπem dijelu neba;neprolazna — aneo nosi neprolaznu Radosnu vijest; sveopÊa — trebaje objaviti svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.

VjeËno Evanelje

Izraz “neprolazna radosna vijest” odnosi se na proπlost, sadaπnjosti buduÊnost. Kada je Bog stvorio ljudski rod sa sposobnoπÊu da donosimoralne odluke, On je predvidio da Êe donijeti pogreπne odluke. BuduÊida su Njegova biÊa imala slobodu odluËivanja, imala su sposobnostpobuniti se protiv Njegovog karaktera punog ljubavi. Plan spasenja bioje zaËet u Boæjem umu prije nego πto su se praroditelji pobunili uEdenu (vidi Otkrivenje 13,8).

Ellen G. White to kaæe na sljedeÊi naËin: “Plan za naπe spasenjenije bila naknadna misao, plan naËinjen nakon Adamovog pada. On jebio otkrivenje ’po objavi Tajne sakrivene od vjeËnosti’ (Rimljanima 16,25).On je objava naËela koja su od vjeËnosti bila temelj Boæjeg prijestolja.”(Isusov æivot, str. 9; u izvorniku 22)

Izraz “neprolazna radosna vijest” govori o Bogu koji toliko voli biÊakoja je stvorio da, iako je znao posljedice njihovih odluka, predusreonjihovu moguÊu pobunu Ëak i prije nego πto su sagrijeπili.

Evanelje je vjeËno u joπ jednom smislu. Naraπtaju koji je bio gladanprave, autentiËne ljubavi i koji je Ëeznuo za smislenim odnosima, Evan-elje govori o prihvaÊanju, opraπtanju, pripadanju, milosti i sili kojamijenja æivot. Govori o Bogu bezuvjetne ljubavi kome je toliko stalo doljudskog roda da Êe uËiniti sve πto je potrebno da nas otkupi jer æeli dazauvijek budemo s Njim.

Cijelom svijetu

Prema neodgodivoj vijesti za posljednje vrijeme prvog od trojiceanela, “neprolaznu radosnu vijest” treba objaviti “svakom narodu iplemenu, jeziku i puku”. Ta zadaÊa je toliko velika, uzviπena i sveobu-hvatna da sve proæima. Ona zahtijeva naπe najveÊe napore i traæi naπupotpunu posveÊenost. OkreÊe nas od zaokupljenosti naπim vlastitim


probicima k revnosti za Kristovu sluæbu. Nadahnjuje nas neËim veÊimod nas samih i vodi nas iz naπeg ograniËenog uma do veÊe vizije.

Niπta nije toliko nadahnjujuÊe, ispunjavajuÊe ili vrijedno, koliko dapostanemo dio boæanskog pokreta koji je Bog svojom promisli podigaoda izvrπi zadatak mnogo veÊi i mnogo πiri od bilo kojeg zadatka kojijedno ljudsko biÊe ikada moæe samo ostvariti. Nalog koji je Bog dao u14. poglavlju Otkrivenja najuzviπeniji je zadatak ikada povjeren NjegovojCrkvi.

Bojte se Boga

Ostarjeli apostol Ivan, zatoËenik na Patmosu, nastavlja svoj æurnipoziv vezan za posljednje vrijeme u Otkrivenju 14,7 objavljujuÊi rijeËianela koji govori “jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer jedoπao Ëas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora iizvora voda!’” GrËka novozavjetna rijeË fobeo, prevedena je u Otkrivenju14,7 rijeËju “bojte se”. Ovdje se ne koristi u smislu straha od Boga, veÊu smislu klanjanja, strahopoπtovanja i πtovanja. Ima znaËenje apsolutneodanosti Bogu i potpune predaje Njegovoj volji. To je stav uma koji jeokrenut Bogu, a ne sebi. Sræ velike borbe sastoji se u pokoravanjuBogu. Lucifer je bio okrenut sebi. Nije se æelio pokoriti bilo kakvomautoritetu. Umjesto da se pokori Onome koji je na prijestolju, Lucifer jeæelio vladati s tog prijestolja.

Prva aneoska vijest poziva nas da Boga uËinimo srediπtem æivota.U doba materijalizma i konzumerizma, Nebo upuÊuje poziv da se okre-nemo od tiranije sebiËnosti i ropstva samouveliËanoj vaænosti i stavimoBoga u srediπte æivota.

Proslavljati Boga

Davanje slave Bogu govori o naπim djelima. Davanje slave Bogutakoer govori o tome kako se naπa unutarnja uvjerenja prenose naæivot kojim proslavljamo Boga u svemu πto Ëinimo.

Apostol Pavao objaπnjava πto znaËi proslavljati Boga u vrlo vaænompozivu upuÊenom crkvi u Korintu: “Prema tome, bilo da jedete, bilo dapijete, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju” (1. KorinÊani-ma 10,31) Kada je Bog u srediπtu naπeg æivota, naπa je jedina æelja daMu damo slavu u svakom aspektu æivota bilo da je rijeË o prehrani,odijevanju, zabavi ili glazbi. Bogu dajemo slavu kada svijetu otkrivamoNjegov karakter ljubavi u æivotu koji je posveÊen izvrπavanju Njegovevolje.


Sud posljednjeg vremena

Tekst nastavlja: “Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer doe Ëas sudaNjegova.” (Otkrivenje 14,7 — ©ariÊ) Pitanje velike borbe izmeu dobra izla konaËno Êe biti rijeπeno. Svemir Êe konaËno uvidjeti da je Bog milo-stiv i pravedan, pun ljubavi i praviËan, suosjeÊajan i poπten. Sud otkrivada je Bog uËinio sve πto moæe da spasi svako ljudsko biÊe. Otkriva predsvijetom koji Ëeka i svemirom koji promatra da Êe Bog uËiniti sve πtoje potrebno da nas spasi. Ne postoji viπe niπta πto je mogao uËiniti danas otkupi. Sud sklanja zavjesu u stranu i otkriva kozmiËku dramu uvelikoj borbi izmeu dobra i zla. Otkriva Boæji karakter samopoærtvovneljubavi, nasuprot Sotoninim sebiËnim ambicijama. ZahvaljujuÊi sudu,sve pogreπke bit Êe ispravljene. Pravednost Êe trijumfirati nad zlom. Silepakla bit Êe poraæene. Nepravda neÊe imati posljednju rijeË — Bog Êe jeimati. Sve nepravde u æivotu zauvijek Êe nestati.

Otkrivenje 14,7 zavrπava pozivom: “Poklonite se Stvoritelju neba izemlje, mora i izvora voda!” To je jasan poziv da se poklonimo Stvorite-lju u vrijeme kada veÊina znanstvenog i vjerskog svijeta prihvaÊa Dar-winovu teoriju o evoluciji.

Stvaranje govori o naπoj vrijednosti u Boæjim oËima. Govori kolikosmo Mu dragocjeni. Mi nismo sami u svemiru. Nismo Ëestica svemirskepraπine. Ne, Bog nas je stvorio. Oblikovao nas je. NaËinio nas je. Nismoevoluirali. Nismo genetska sluËajnost. Stvaranje je u sræi istinskogbogosluæja. Subota govori o Stvoriteljevoj brizi i Otkupiteljevoj ljubavi.PodsjeÊa nas da nismo siroËiÊi u svemiru na nekoj kamenoj lopti kojase okreÊe. UpuÊuje nas na Stvoritelja koji nas je stvorio sa svrhom i kojinas je toliko ljubio da nas nije napustio kada smo se udaljili od Njega.Subota nas podsjeÊa na Onoga koji nam je pruæio sve dobre stvari uæivotu. Subota je vjeËni znak naπeg odmora u Njemu.

Pravi subotnji odmor je odmor milosti u rukama ljubavi Onoga kojinas je stvorio, Onoga koji nas je otkupio i Onoga koji Êe ponovno doÊipo nas. On je vjeËna veza izmeu savrπenstva Edenskog vrta u proπlostii slave novog neba i nove Zemlje u buduÊnosti. Poruka trojice anelaEvanelje je posljednjeg vremena koje ispunjava potrebe srca postmo-dernistiËkog naraπtaja koji Ëezne za pripadanjem, identitetom, zajed-nicom, svrhom, poπtenjem, pravdom, suosjeÊanjem i vrijednoπÊu.


Sva sadaπnja istina je sadaπnja zato πto unosi promjenu u naπ æivotu sadaπnjem trenutku. Novozavjetni krπÊani koji su vjerovali u staro-zavjetna proroËanstva svjedoËili su o Kristu kao Mesiji i bili korjenito


promijenjeni. Vjerovali su da vijest o Kristovom æivotu, smrti, uskrsnu-Êu i velikosveÊeniËkoj sluæbi unosi nadu u vjeËni æivot. Razlog zaπto subili toliko revni u svjedoËenju bio je πto je poruka koju su navijeπtalidonijela veliku promjenu u njihov æivot. Razgovarajte o sljedeÊim pita-njima sa svojim razredom.

1. Kakvu praktiËnu promjenu vijest za posljednje vrijeme iz Otkri-venja unosi u naπ svakidaπnji æivot?

2. Objasnite zaπto je prva aneoska vijest na vas ostavila najsnaæ-niji dojam.

3. Pretpostavimo da imate prijatelja koji malo zna o Bibliji, ali jeËuo o proroËanstvima iz Otkrivenja i ne moæe shvatiti njihov smisao.Kako poruka iz Otkrivenja 14,6.7 moæe postati kljuË koji otkljuËavatemu cijelog Otkrivenja?


Pouka 13 19.—26. rujna 2020.

Korak u vjeriKljuËni tekst: Filipljanima 2,5-11.Srediπte prouËavanja: Matej 4,18-22; 2. KorinÊanima 5,10-12; Ivan

21,15-19.


Prava vjera uvijek pokreÊe na rad. Biblijska vjera je toliko dobra dadjeluje. Novozavjetna Crkva bila je gorljiva u svjedoËenju. ©irenje vijestio Kristu bilo je prirodan rezultat njihovog odnosa s Njim. Bili su sprem-ni podnijeti najveÊu ærtvu za Njegovo djelo. Mnogi od njih podnijeli suprogonstva, zatoËeniπtvo, Ëak i smrt. Nijedna ærtva nije bila prevelika zaIsusa koji im je pruæio toliko mnogo.

Njihova posveÊenost Kristu Ëesto ih je navodila da naprave skok uvjeri. Krist ih je pozvao da iziu iz svoje zone udobnosti. Zadatak kojije bio pred njima daleko je nadilazio njihove sposobnosti. Za njih jeizvrπenje zadatka bilo preteπko, ali nije i za Boga. Shvatili su BoæjaobeÊanja i u vjeri krenuli mijenjati svijet.

Zadatak koji se nalazi pred danaπnjom crkvom daleko nadilazi naπesposobnosti. Krist nas poziva da uËinimo skok vjere. U pouci za ovajtjedan prisjetit Êemo se posveÊenosti novozavjetne Crkve koja je mije-njala æivote u svjetlu Kristove posveÊenosti da nas otkupi. Isus se pot-puno predao OËevoj volji. Jedinstveni cilj Njegovog æivota bio je spase-nje ljudskog roda. Nijedna ærtva nije bila prevelika za ostvarenje ovogcilja. Pouka za ovaj tjedan istraæuje kako je Njegova ærtva primjer nama.Isus nas poziva da uËinimo skok vjere posvetivπi svoj æivot sluæbi Njemui sluæenju drugima.

DRUGI DIO: Komentar

Ulomak u Filipljanima 2,5-11 jedan je od najljepπih tekstova u cijelojBibliji koji govori o Kristovom poniæenju. Pojedini autori nazivaju ovajtekst “Kristovom pjesmom”. Cijela Poslanica Filipljanima usredotoËujese na tri glavne teme — radost, poniznost i vjeru. Filipljanima 2 nagla-πava poniznost. Isus je napustio veliËanstvenu slavu svojega uzviπenogpoloæaja na Nebu, liπio sebe povlastica i prednosti Onoga koji je jednak


Bogu, uπao u kraljevstvo ljudskog roda kao sluga i umro najsramnijomsmrÊu na kriæu. Apostol Pavao koristi ovaj Isusov primjer kao uzorkrπÊanskog æivota. Kristov poærtvovni æivot nesebiËne sluæbe uzor jekrπÊanske vjere. Napustio je nebesko kraljevstvo i doπao na Zemlju kaoneumorni sluga ljudskim potrebama, kako bi mogao sluæiti svakoj po-trebi ËovjeËanstva.

TumaËeÊi ovaj tekst u uvodu Poslanice Filipljanima u knjizi An-drews University Study Bible, autor kaæe: “KrπÊani se odriËu prava najednakost i sluæe jedni drugima u ljubavi i poniznosti kako se ne birasplamsao duh nadmetanja. Ovim Ëinom samoponiæenja krπÊani setakoer razlikuju od ljudi ovoga svijeta koji traæe svoja prava i upuπtajuse u borbu da bi postigli jednakost sa sebi ravnima i nadreenima.”(Berrien Springs, MI: Andrews University Press, 201., str. 1552) Raπ-Ëlamba ulomka u Filipljanima 2,5-11 otkriva dragocjenu istinu za naπæivot danas. Tekst poËinje ovim nezaboravnim rijeËima: “Teæite meusobom za onim za Ëim treba da teæite u Kristu Isusu!” (Filipljanima 2,5)Apostol je ranije u poglavlju iznio potrebu za jedinstvom i nesebiËnomponiznoπÊu. Sada se usmjerava na Krista kao naπ primjer poærtvovnogæivljenja i sluæbe. Kristov um je um sluæbe.

Isus je bio potpuno posveÊen sluæenju potrebama ljudi oko sebe.Bio je u “obliËju” (Filipljanima 2,6) ili sama Boæja bît. On je po svojojnaravi imao sve Boæje vjeËne osobine i odlike. U The SDA Bible Com-mentary Ëitamo: “To stavlja Krista u jednakopravan poloæaj s Ocem ipostavlja Ga daleko iznad svake druge sile. Pavao naglaπava ovo da biæivlje prikazao dubine Kristovog dragovoljnog poniæenja.” (sv. 7, str.154) Prema rijeËima apostola Pavla, Krist se nije “ljubomorno dræaosvoje jednakosti s Bogom”.

Drugim rijeËima, On je priznao svoju vjeËnu narav i svoje jedinstvos Ocem, ali je dragovoljno, iz ljubavi, napustio svoj poloæaj koji jezauzimao kraj Oca i “ponizi sam sebe”. Ovaj izraz u Filipljanima 2,8doslovno se prevodi kao “ispraznio je sam sebe”. Liπio je sebe svekraljevske slave. Sve unutarnje osobine i odlike koje su bile Njegove povjeËnoj naravi i jedinstvu s Bogom bile su predane radi nas. On nijedoπao u kraljevsku palaËu, kao kraljev sin, veÊ kao ponizni, posluπnisluga.

GrËka rijeË dulos, ovdje prevedena kao “sluga”, znaËi rob. PavaooËito usporeuje dvije naravi: narav Boga i narav sluge. Isus se s najvi-πeg poloæaja spustio na najniæi, i to sve zbog nas. Zamijenio je svojuboæansku, vrhovnu vlast za æivot poærtvovne sluæbe. Imati Kristov umznaËi imati um samopoærtvovne ljubavi prema spasenju drugih. Kristovum je um sluæbe i sluæenja, suosjeÊanja, opraπtanja i milosti.


Kristova smrt na kriæu otkriva Njegovo srce ljubavi. Prava ljubavuvijek nas nagoni da podnosimo ærtve za one koje volimo. Ljubav nijeneki povrπni osjeÊaj, iako su osjeÊaji povezani s ljubavlju. Ljubav jeposveÊenost. To je odluka da drugima uvijek æelimo najbolje. Ljubav nasnagoni da podnesemo ærtve u svojem æivotu za Boæje kraljevstvo. Navodinas da iskoraËimo u vjeri i koristimo darove koje nam je dao kakobismo blagoslovili druge.

Zahtjevi ljubavi

Nakon raspeÊa i uskrsnuÊa, Isus je sreo malu skupinu svojih uËe-nika na obali Galilejskog jezera. Isusov cilj u tim ranim jutarnjim satimabio je da ponovno podigne jednog Ëovjeka. Petar Ga se odrekao triput.Isus je iz Petrovog srca æelio dobiti odgovor ljubavi i pruæiti mu noviosjeÊaj opraπtanja, prihvaÊanja i svrhe. Nakon noÊi provedene u ribolovuu kojem ovi iskusni ribari nisu uhvatili nijednu jedinu ribu, Isus jeuËinio Ëudo. Njihove mreæe bile su toliko pune da su se prelijevaleizvanrednim ulovom. Dok su tog jutra sjedili oko vatre u Galileji, Isusje postavio Petru ovo pitanje: “‘©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me viπenego ovi?’ ‘Da, Gospodine — odgovori mu — ti znaπ da te ljubim.’ ‘Pasijaganjce moje!’ reËe mu Isus.” (Ivan 21,15) U izvornom jeziku ovog tekstapostoje dvije rijeËi za “ljubav”. Kada Isus postavlja Petru pitanje, Onpita: “Ljubiπ li me agape ljubavlju?” U nekim kontekstima rijeË agapeodnosi se na ljubav koja teËe iz Boæjeg srca. Takva je ljubav boæanskogpodrijetla. To je Ëista, nesebiËna ljubav.

Kada Petar odgovara Isusu, on ne koristi rijeË agape. On kaæe: “Da,Gospodine … ti znaπ da te ljubim.” Petar koristi grËku rijeË fileo. Onase odnosi na duboku ljudsku vezu. Na primjer, ime “Filadelfija” znaËi“bratska ljubav”. Isusov odgovor glasio je: “Pasi jaganjce moje!” DrugimrijeËima, posveti svoj æivot samopoærtvovnoj sluæbi. Poi na posao zbogmene. Sluæi drugima.

Isus postavlja Petru isto pitanje u Ivanu 21,16 koristeÊi se istimrijeËima, ali treÊi put, u Ivanu 21,17, kada postavlja pitanje, Isus mijenjarijeË “ljubav”. Ovo u veÊini jezika ne moæemo zapaziti, ali je jasno uizvornom jeziku Novog zavjeta. Isus viπe ne pita Petra: “Ljubiπ li meboæanskom agape ljubavlju?” veÊ pita: “Ljubiπ li me ‘bratskom ljubav-lju’?” »ini se kao da Isus kaæe sljedeÊe: “Petre, znam da tvoja ljubavprema meni teËe kroz slabe kanale tvoje ljudske naravi. Triput si me seodrekao, ali ja ti opraπtam. Dajem ti svoju milost. ZapoËni tamo gdje senalaziπ. Poi na posao za mene i tvoja ljubav prema meni rast Êe i πiritise u duboku, boæansku ljubav prema drugima.” Premda je Petar zanije-


kao Isusa u presudnom trenutku Njegovog æivota, to nije onesposobiloPetra za sluæbu. Isus je poslao promijenjenog Petra kojem je oproπtenoda radi za Njega.

Poput Petra, naπa Êe ljubav prema Kristu rasti kada budemo sluæilidrugima. ©to viπe ljubimo Isusa, njegujemo veÊu æelju za pokazivanjemte ljubavi ljudima oko sebe. ©to viπe objavljujemo Njegovu ljubav lju-dima oko sebe, viπe Êe rasti naπa ljubav prema Kristu. Ellen G. Whiteiznosi ovu vjeËnu istinu u knjizi Put Kristu na 83. stranici (u izvorniku80.): “Duh nesebiËnog rada za bliænje daje karakteru dubinu, stabilnosti Kristovu ljepotu, a onome tko ga ima donosi mir i sreÊu.” Kada uËini-mo skok vjere i postanemo aktivno ukljuËeni u svjedoËenje, duhovnorastemo. NajveÊe radosti u æivotu potjeËu od dijeljenja Boæje ljubavi sdrugima. Dok svakodnevno traæimo prilike da govorimo o tome πto namKrist znaËi, vidjet Êemo kako se pred nama otvaraju prilike. Duh Svetidovest Êe u naπ æivot ljude koji tragaju.


Ima mnogo ljudi koji ne svjedoËe zato πto nisu sigurni πto bi rekli.Drugi se plaπe odbacivanja ili sramote. Koji su prema vaπem miπljenjunajËeπÊi razlozi zaπto neki ljudi oklijevaju svjedoËiti? Razgovarajte sasvojim razredom o tome zaπto mnogi vjernici nisu aktivno ukljuËeni uπirenje svoje vjere.

Doπli smo do kraja naπe pouke za ovo tromjeseËje. Koja je najzna-Ëajnija poruka koju ste izvukli iz ovih pouka? Jeste li pronaπli neπto πtoÊe unijeti znaËajnu promjenu u vaπ æivot?

Slijedi divna izjava Boæjeg glasnika posljednjeg vremena kojumoæemo ponijeti u svojim mislima dok zavrπavamo pouku za ovo tro-mjeseËje: “Naπe priznanje Njegove vjernosti izabrano je nebesko sred-stvo za otkrivanje Krista svijetu. Mi trebamo prepoznati Njegovu milostonako kako su je obznanili sveti ljudi iz davnina; ali ono πto jenajdjelotvornije jest svjedoËanstvo naπeg osobnog iskustva. Mi smo Bo-æji svjedoci dok u sebi otkrivamo djelovanje boæanske sile.” (Ellen G.White, Isusov æivot, str. 278; u izvorniku 347)


...........................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

..........................................................................................................................................................

/


www.adventisti.hrwww.znaci-vremena.com

Dakle, nije moj posao da spaπavam izgubljeni svijet! Bogto radi. Moja je odgovornost samo da suraujem s Njim u

onome πto On veÊ Ëini.

Augustin je jednom rekao: “Za sebe si nas, Gospodine,stvorio, i nemirno je srce naπe dok se ne smiri u Tebi.”

Svaku æelju da Ëinimo dobro, svako osvjedoËenje u grijehu nama izaziva Duh Sveti.

Krist je napustio nebesku slavu i sjaj i doπao na ovajgrijehom pomraËeni svijet u otkupiteljsko poslanje.

Prije nego πto smo mi uËinili i najsitniji korak premaNjemu, Bog je napravio divovski skok prema nama.

Mi imamo nevjerojatnu prednost i veliku odgovornost,ali i vjeËnu radost sudjelovanja i suradnje s Kristom uNjegovom poslanju.

Documents

Zadobivanje prijatelja za Boga - Adventisti