Zagreb Moj Grad - broj 29 - srpanj 2010

8/13/2019 Zagreb Moj Grad - broj 29 - srpanj 2010.

1/84Besplatni primjerak

ISS

N1

846-4378Broj 29 godina IV srpanj 2010.


2/84

3

Ljubav i vrijednostDragi moji, jo smo zajedno - jo se volimo Zagreb moj grad i ja, a sudei prema

vaim pismima, i vi.asopis je bio nominiran i ove godine za Nagradu Grada Zagreba. "Jedinstveni

asopis koji ve etvrtu godinu s velikim potovanjem prati i tematski obrauje prolost,sadanjost i planove za budunost". Tako su rekli brojni akademici, profesori, uvaenigraani koji su potpisali nominaciju za Nagradu. Oni, a i mi, svjesni smo njegovih

vrijednosti, pa makar ih neki ne prepoznaju.Kie su nas dobro prale ove sezone, aperenas i ekonomska situacija,perunas i male

i velike nepravde, ali mi se ne damo ostajemo istisa svojom ljubavlju prema gradu ivama, itateljima.

Ponosno sam provela prijatelje iz dalekezemlje po mom lijepom gradu. Rijetki prolaznici,sve zatvoreno dalo se naslutiti da je praznik."Dan dravnosti", objasnim prijateljima, a onipitaju: "A gdje se slavi, gdje su zastave?". I doista,traei pogledom ugledah pokoju zastavu...uhvati me nelagoda. to nam se to dogodilo?!

Imamo slobodu svoju dravu nakon nekolikostoljea! Nije li to najvea vrijednost? Kada emoosvijestiti svoje vrijednosti? Razmislimo malo i otome, kad se budemo odmarali negdje na plai iliu hladovini svoga doma.

elim vam lijepo i ugodno ljeto!

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378Broj 29 godina IV srpanj 2010.

14.06.2010. 16:56

ImpresumIzdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.

Trg kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:Biserka Rajkovi Salata

Grafika urednica: Nera Orli

Redaktura i lektura: Diana Kuini

Novinari: Milka Babovi, Branimir poljari

Suradnici: dr. sc. Snjeka Kneevi, dr.sc. Darija Vranei Bender, dr. VladimirDugaki, prof. dr. sc. Mirmna itum,Mirjana Drobina, Dunja MajnariRadoevi, Nina Gazivoda, BoidarPerhari, eljko Heimer, Nada Premrl

Fotografi: Ines Novkovi, Saa Novkovi,Ivan Bali Cobra

Marketing: Redakcija

Pravni zastupnik: Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Foto: Ines Novkovi

4 Povijest grada Britanski trg - Mali plac

9 Zagrebake ulice12 Obljetnice 110 godina Oktogona

16 Povijest grada Kako se plovilo Savom

22 Stara savska kupalita (2):Od Marathona do Bundeka

28 Sava kakve vie nema (2):Iz babinjaka u Indijski hram

32 Povijest zagrebakog sporta Od prstenca do hipodroma

36 Obljetnice60 godina hipodroma:Carski sport na Kajzerici

40 Povijest grada Hladetina i peenke pred

kaptolskom vijenicom

44 Grbovi Gornjogradske vijenice

48 Feljton: Vila Frange Rokov perivoj bijelih jasena

51 Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti: Zagrebake postaje

kiparstva Roberta FrangeaMihanovia

54 Vatroslav Lisinski (2):Neplaeni glazbenik Musikvereina

58 Kultura: Ljeto u Zagrebu

74 Intervju: Viktor mega- Znanstvenici poslije umirovljenja

ne sputaju zavjesu na mozak!

82 Feljton: Bolnica milosrdnih sestara Od samostanskog prizemlja do

bolnikoga kompleksa

86 Zdravlje: Na sunce uz SPF

90 Roditelji i djecaOpasni krpelji izmeu Save i Drave

94 Zdravlje: Riblje ulje i crno vinopomau dobrom kolesterolu

Sadraj

elite li na kunu adresu primatibesplatan* primjerak asopisa "Zagreb,

moj grad", molimo javite se u nauredakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Sljedei broj izlazi u listopadu 2010.


3/84

4

- Mali placBritanski trg

Pogled na trg i njegove tri fronte, oko 1908.

Na zapadnoj i junoj fronti nove zgrade, na istonoj stare.

Pogled na zapadnu frontu trga i trite, oko 1908. Bive pravoslavno groblje,

ograeno ogradom, jo nije otkupljeno. Na njegovu mjestu bit e ureena nova trasa

Pantovaka i mali park. U zadnjem planu, desno kuerci Radnikog dola.

Povijest grada


4/84

5

Napisala:dr. sc. Snjeka Kneevi(Tekst se zasniva na veoj studiji "Britanski trg", objavljenoj u

autoriinoj knjizi "Zagrebu u sreditu", 2003.)

Foto:dokumentacija autorice

Nadimak Mali plac, koji se za Bri-

tanski trg odrao gotovo do da-nas, svjedoi o urbanom statusu

tog trga koji se u povijesnoj jezgri Zagrebapotvrdio kao drugo po vanosti otvorenotrite. Nadivio je plac na Jelaievu trgu,preseljen na modernu dolaku trnicu,mnoga starija i mlaa trita na drugimtrgovima i jedini sauvao svoju izvornunamjenu. Njome Britanski trg uva me-moriju ne samo Zagreba, nego uopeeuropskog povijesnog grada u kojem suotvorena trita uz primarnu gospodarsku

vanost bila iv drutveni prostor, mjestoneposrednog kontakta urbanog i ruralnogstanovnitva, a i nazonosti prirode ugradu kao prizor koji se mijenja smje-nama godinjih doba. Europski gradovi,ne samo manji nego i vei od Zagreba,kultiviraju tradiciju takvih trgova kao diopovijesnog urbaniteta, izraslog iz uske po-

vezanosti potreba, obiaja i navika ljudi sodreenim mjestima grada.

Potkraj 19. stoljea anonimni urbanikroniar lapidarno obiljeava trg: nami-

jenjen je "prodaji ivea i u gornjem dielu

ih godina, kada su bezobzirne "rekon-strukcije" nanosile nepopravljive tetemnogim povijesnim gradovima. I nadBritanski trg nadnijela se prijetnja da bu-de potpuno raskomadan izmeu novihprometnica, ali to se ipak nije obistinilo.No druga namjena koju istie kroniarna pragu 20. stoljea govorei o "etnji iodmaranju" dugo nije zapoljavala niko-ga. Ispitivanje kulturnih i socijalnih po-tencijala trga ostaje izazovom za postin-

dustrijski urbanitet koji u Zagrebu nebiljei odvie realizacija.

Posjet princa ubrzao ureenjeIliki trg nastao je voljom graana

Josipova, kasnije Radnikog dola, a pot-vren je tek u drugoj generalnoj urba-nistikoj osnovi iz 1887. godine. Na po-

vrini budueg trga bila je od 1860-ihmanja tvornica parketa i drvene graes parnom pilom, proirena nakon 1870.godine. U neposrednoj blizini, na dijelunekad velikog posjeda "Schnbrunn", for-miralo se naselje priprostih obiteljskihkua radnika i zanatlija, koje prvotnoime vue od kapelice sv. Josipa, visokona brijegu. Nakon otvaranja novog po-gona u Vodovodnoj ulici tvornica naza-duje i napokon se gasi, a zemljite prela-zi u posjed tek osnovane Hrvatskeeskomptne banke. itelji naselja upuuju

1885. zahtjev da se zemljite otkupi odbanke i uredi trg. Narodne novine, 19.prosinca 1885: "Naroito je bila elja

stanovnitva u radnikom dolu, da seraziri ona pretiesna cesta od Rokoveulice, kuda se ide neprestano pjeke i sakolima obino Pantovakom, uz to, da

se takodjer tamo ostavi trg, gdje bi mogle

siromane tudjene obitelji kupovati po-vrtje, da nemoraju putovati do Jelaie-va trga." Zemljite Eskomptne banke,"onako pusto i prostim zidom ogradjeno"za grad je gotovo uvreda, a na mjestu"bive tvornice makinah" misli se natvorniku bravarsku radionicu koja senajdulje odrala javnost eli "liepi trg sadrvoredi" koji e biti "vrlo ugodna toka nadugoj cesti do kolodvora" (Junog, danasZapadnog). Zemljite je Grad doistakupio i ubrzo se na poluureenoj povriniustalila "mala, jutarnja trgovina".

Da se takodjer tamo ostavi trg, gdje bi mogle siromane tudjene obitelji kupovati povrtje, da nemoraju

putovati do Jelaieva trga traili su 1885. itelji Radnikog dola

Pogled na istonu stranu Pantovaka, oko 1900.

U drugom planu vila odvjetnika dr. Jakova Radoevia i njegov posjed izmeu Pantovaka

i Bosanske ulice. U meuratno doba tu e nastati etvrt vila s Buconjievom, Bulatovom i

Pavlinovievom ulicom. I danas nosi naziv Radoeviev brijeg.

etnji i odmaranju". Najvaniji zagrebakiurbanist te epohe, Milan Lenuci, karak-terizira ga 1912. ovako: "Negdanji Ilikitrg danas Ladislava grofa Pejaevia razvio se je kao trite tako, da u tom nezaostaje ni za samim glavnim tritem na

Jelaievu trgu, a kao stjecite raznih cestaini pravo sredite ne samo za zapadni

dio donjega grada, ve i za one gradskepredjele, koji se na breuljcima zapadnood Mesnike ulice razvijaju u posljednjevrijeme osobito bujno i brzo."

Lenuci upozorava na karakteristikutrga koja je osobito dola do izraaja uautomobilskoj eri: Britanski trg je pro-metni trg, stjecite vie ulica koje se sasvih strana preko njega slijevaju u Ilicu,a povezuju prostrane rezidencijalne pre-djele sa sreditem i junim dijelovimagrada. Ta prometna funkcija intenzivno

je zapoljavala zagrebake planere 1960-

Ureenje trga godinama

je prijeio otvoren

potok Kraljevac u koji

su se svodile otpadne

vode Radnikog dola i

Pantovaka


5/84

6

eljeno ureenje trga godinama jeprijeio otvoren potok Kraljevac u koji suse svodile otpadne vode Radnikog dola iPantovaka, a du potoka irio se nesnosnismrad. Dodue, Iliki trg provizorno jeureen zahvaljujui posjetu princa Ru-dolfa Habsburga Zagrebu 1888. godine:

zasaen je drvored, poljunana ploha, pase trenje razmahalo. No uvjet konaneregulacije trga bilo je natkrivanje potoka.Najprije je 1892. presvoen na sredinjemdijelu trita. No proirenje i definitivnooblikovanje trga bilo je uvjetovano i ot-kupom starog pravoslavnog groblja napoetku Pantovaka, naputenog nakonotvaranja Mirogoja (1876.). Trg je stogaureen tek napola: premalen za dvije na-mjene, "prodaju ivea" i "etnju i odma-ranje". Potonje nije moglo zaivjeti ni zato

to je na sjevernom dijelu bilo komunalnostovarite ljunka za posipanje cesta.Tek 1904., kad je bio presvoen jo dioKraljevca, moglo se razmiljati o kona-nom ureenju trga. Ve otprije postojala

je ideja da se tu gradi zatvorena trnica.Projekt je izraen ve idue, 1905. godine.

Trnica zaposjeda sredinju plohu tr-ga, dok je na izduenom sjevernom dije-lu predvien park, a na uskom zelenompotezu uz Ilicu ak spomenik. Projek-tant, gradski inenjer Vladoje Eisenbarth,oslanja se na provjerene uzore, tako da

trnica zadovoljava sve tadanje higi-jenske i funkcionalne zahtjeve, a ima inaglaeno estetske pretenzije. Prva je ko-

munalna graevina koja ima secesijskastilska obiljeja.

Trnica nije sagraena, a umjesto spo-menika na junom rubu uz Ilicu sagraen

je 1908. javni zahod. U perspektivi otkupa

Nacrt proelja i bone

strane trnice u secesijskom

stilu geometrijskih

obiljeja, 1905.

U ugaonom paviljonu s

tornjiem predvien je

javni zahod.

biveg pravoslavnog groblja napokon sepoinje razmatrati oblikovanje spones Pantovakom, koje je utvreno 1909.godine: na mjestu groblja uredila bi separkovna povrina, Pantovak bio se pro-irio i dobio drvored. Te je godine trgdobio ime prema hrvatskom banu, grofuLadislavu Pejaeviu.

Lenucijev projekt ad actaUnato lijepim planovima, trg kao da

se opire promjeni i uporno odrava peri-

ferijski duh mjesta. Javno mnijenje neza-dovoljno je odugovlaenjem transforma-cije, a zahtjevi se usmjeravaju na presvo-enje potoka od trga do Goljaka, to jenapokon realizirano 1910. godine. "Udo-voljeno je davnoj elji, a i priekoj potrebiiteljstva Radnikog dola i Pantovaka.Taj je potok primao fekalije Radni-kog dola i Pantovaka i okuivao zrakTa je pogibelj sada uklonjena i stvorenamogunost, da se otvori novi predjel gra-da." I doista, tek to je potok nestao, Mi-lan Lenuci, predstojnik Gradskog graev-

nog ureda, izradio je projekt koji potpunopreobraava Radniki dol, a i Pejaevievtrg.

U potonoj dolini predlae se avenija,iroka 32 metra, koja s obje strane sadriplonike ( 3 m) i kolnike (8 m), a u sredini10 metara iroki "etalitni put", natkriljen"dvostrukim drvoredom". "Sjajna ulica",kako je naziva Lenuci, vodila bi "ravnou najljepi gradski perivoj Zelengaj iTukanac iz najivlje prometne ile glav-noga grada, Ilice i samog sredita zapad-

nog dijela donjega grada", a imala bi "pre-

Umjesto spomenika na

junom rubu uz Ilicu

sagraen je 1908. javni

zahod


6/84

7

krasan vidik na bujnu zelenu 'Zagrebakugoru' s Medvedgradom, Sv. Jakovom i naj-viim njenim vrhuncem Sljemenom. U in-teresu je itavog grada da se prediel, leei

sieverno od navedenog trga tako regulira,da bude pritok svjeeg zraka im izdaniji,a pogled na goru im bolje uzuvan."No

postoji uvjet: uklanjanje radnikog na-selja. "Radniki dol prikazuje danas ana-kronizam... niske, slabo gradjene kuicebez ikakvih zdravstvenih uredbi stoje namjestu, gdje bi mogle niknuti modernetrokatnice u skladu s vrijednou u imo-vinskom pogledu, koja je za sada jo ve-zana i eka da joj se otvori put i ivot."

Sjajna cestazamiljena je kao kralje-nica novog rezidencijalnog predjela,prometnica i promenada, a vodi do po-stojeih i planiranih parkova koji se u

neprekinutu slijedu niu od Zelengaja,Tukancem do Cmroka i dalje, GornjimPrekrijem prema Medvednici. Projektsadri i reviziju trga, kojem se dosad na-stojalo utvrditi vre mee i to pravil-niji oblik. Sada se on otvara u zeleni ne-dogled, a sjeverni, novi dio trga doslovnose pretapa u njega. Lenuci ga redefinira iznjegove topografske zadanosti kao pro-ireno ue vie tokova, a najsnaniji, po-tok i njegovu dolinu, sada u liku raskone

"Sjajna ulica", kako je

naziva Lenuci, vodila

bi "ravno u najljepi

gradski perivoj Zelengaji Tukanac"

avenije, nudi kao posebnost tog zagreba-kog trga.

Iako je projekt izazvao interes kue-vlasnika i posjednika u irem okoliu tr-ga, a i itave javnosti, on nije dospio dorealizacije: 1911. godine stavljen je adacta, za neka druga vremena. Moda

je tome pridonio otpor posjednika ko-ji su posebnom odredbom morali su-djelovati u skupom i sloenom zahvatudoprinosom koji bi uplaivali prigodomgradnje novih kua, a izvjesno je da

je puna realizacija u to doba nadmaivala

Aerofotogrametrijska snimka Britanskog

trga i okolice, 1998.

Geo

foto

Pejaeviev trg, poslije 1928.

U prvom planu, desno, kua Gross (arh. Vladimir terk), u sredini

paviljon s javnim zahodom i tramvajskom ekaonicom, javni sat i

oglasni stupovi. U to doba obnovljen je drvored oko trga.


7/84

8

ru, preureenje javnog zahoda u tram-vajsku ekaonicu s telefonom, a 1930-ihopremljen je kioscima i javnim satom.Najvea se promjena zbila 1928. izgrad-njom kue Gross, koja je zaposjela itav

jugoistoni ugao od Ilice do utoka Rokoveulice. Na mjestu vie modernih trgovinatog doba danas je samoposluga Konzum.

Godine 1997. raspisan je natjeaj zaidejno urbanistiko-arhitektonsko ure-

enje trga s ciljem harmonizacije njego-vih sadraja i funkcija, napose regulacijeprometa. Prvonagraeni projekt JesenkaHorvata i Tihomira Jukia sa suradni-cima Azrom Sulji i Krunoslavom mi-tom ponudio je obzirni popravak, bezznatnijih intervencija. Najvea je za-mjena supstandardnih kua na potezu odRokove do Nazorove ulice novom zgra-dom s autobusnim terminalom, spremi-tima i podzemnom javnom garaom,koja rjeava najvei dio otvorenih proble-ma. No teite je na kretanju pjeaka i

utvrivanju mjesta za drutvene i kul-turne sadraje, ne samo na trgu nego i uokolnim kuama i blokovima. Inovacijesu minimalne, svedene na novu urbanuopremu. No zbog okolianja (ili dipeta)konzervatora, rad od 1999. eka lokacijskudozvolu.

Na trgu nema nita nova, osim malei simpatine promjene. Nedjeljom sena njemu ustalio sajam antikviteta kojumu osigurava novu ivost i drukije po-sjetitelje, dok mu nesalomivi plac s neto

pravih kumica odrava tradiciju.

financijske mogunosti grada. Kako bilo,projekt je sveden na provizorno ureenjeKukuljevieve ulice s desne (zapadne)strane natkrivenog Kraljevca, koja se po-stupno izgrauje, napose u meuratnodoba. Regulacijom itave potone doline stom novom ulicom i starim Radnikim do-

lom bavi se nekoliko projekata iz 1960-ihs teitem na djelotvornom prometnomrjeenju za volju kojeg se nemilice pre-pravlja trg. U jednoj od verzija KrunoTonkovi, radikalni pobornik rekonstruk-cije (tonije, ruenja) dospijeva do ap-surda: potpuno negira povijesni trg i nje-gove strukture. Ti prijedlozi preutno suodbaeni kao futuristiki.

eka se dozvolaZapoeto jo 1949. godine, ruenje

zapadne strane Radnikog dola okonanoje 1963. godine. Na njegovom mjestuureen je iroki pojas u kojem se smjenjujuparkiralita i zelene povrine, mjestimice sgrupama visokog raslinja. Tim hibridnimi kompromisnim rjeenjem definitivno jezaguena potona dolina, u kojoj je Le-nuci zamislio velegradsku aveniju, sponugrada i jedinstvenih zagrebakih parkova-uma. No na istonoj strani Radnikogdola jo nekoliko priprostih kua odravamemoriju na radniko naselje ranoin-dustrijske ere.

Na trgu su se promjene svodile napostupno proirenje trita prema sjeve-

Nedjeljom se na

trgu ustalio sajam

antikviteta koju

mu osigurava novu

ivost

Foto: Ines Novkovi

Poetak ruenja zapadne strane Radnikog dola, 1949.

Foto: Vladimir Gutea


8/84

9

Ulica koja povezuje Britanski trg

s Tukancem isprva se zvala Jo-sipovaka cesta ili Josipovac, po

crkvi Sv. Josipa uza enski samostan kojije kasnije kao zaklada Eduarda JelaiaBuimskog pretvoren, kako i danas piena ulazu u kapelicu, u "zemaljsko siro-tite". Bio je to zaetak izgradnje nizaodgojno-obrazovnih ustanova u dana-njoj Nazorovoj ulici, kao to su na ku-nom broju 47 Centar "Slava Rakaj", nabroju 49 Djeji dom, Centar za odgoj iobrazovanje "Viktor Bek", odjeli Pravnog

fakulteta, a na kraju ulice nalaze se i dva

Zagrebake ulice

Napisao:Branimir poljariFoto:MGZ

Nazorova ulica

muzeja: Lovaki muzej i Hrvatski muzejarhitekture, na uglu s Ulicom Ivana Gora-na Kovaia u bivoj vili industrijalcaGutmanna. U toj je vili od 1945. ivio Vla-

dimir Nazor do svoje smrti 1949. i tu jenapisao i svoju posljednju znakovitu pjes-mu Ptica u zlatnom kavezu. Nazor je utoj ulici radio dulje vrijeme kao ravnateljDjejeg sirotita.

Roen je u Postirama na Brau 1876.godine, a knjievnim se radom poeobaviti ve u gimnaziji, 1893., djelujui

vie od pet desetljea. Pisao je pjesme,pripovijetke, romane, putopise, prie ipjesme za djecu. Nezaboravan je ostaopo pripovijetkama Veli Joe, Prie iz dje-tinjstva i romanima Pastir Loda i arko.

Nazor se prikljuio antifaistikoj borbi1942. zajedno s pjesnikom Ivanom Go-ranom Kovaiem. Godine 1943. postao

je predsjednik Zemaljskog antifaistikogvijea narodnog osloboenja Hrvatske, azatim predsjednik Prezidija Sabora Na-rodne Republike Hrvatske, ostavi na tojdunosti do smrti 1949.

Dvije godine ranije, 1947., UlicaAdolfa Moinskog dobila je ime po Vla-dimiru Nazoru. Tako je spomen na gra-donaelnika Moinskog, koji je etiri putabiran za zagrebakoga gradonaelnika,

ostao jedino u imenu vidikovca na Med-vednici Adolfovcu. Moinski je os-tvario mnoge planove u gradu, a dao jesagraditi i Sljemensku cestu. Dok Slje-menska cesta ima mnogo zavoja, Na-zorova ili neko Moinskijeva ima samodva otra zavoja. No, tu je i preac saStubama Rikarda Jorgovania, koje su se

do 1928. zvale Moinskijeve stube. Jor-govani, roen u Malom Taboru 1853.,a umro u Zagrebu 1880., pisao je pjesmei pripovijetke Crne niti, Za jedan asakradosti, Gavrani mnoge druge koje mu jeAugust Harambai objelodanio 1890. upet svezaka.

Jo jedna zanimljivost iz Nazoroveulice: na kunom broju 8, u vrijeme kad

je gradonaelnik bio Adolf Moinski, ot-voreno je prvo javno kupalite u Zagrebu,kojim su se uglavnom koristili stanovnici

Radnikoga dola i Ilikoga trga.

Nazorova 51, sirotite

Zavod sv. Josipa, samostan Magdalenka


9/84

10

U

produetku Ilikoga trga prema sje-veru nalaze se dvije paralelne ulice:desna je Radniki dol, a lijeva Kuku-

ljevieva ulica. Izmeu njih je perivoj s parki-ralitem, gdje su neko bile prizemne radnikekue po kojima se i ulica od 1878. zove Rad-niki dol. Postoji i stariji naziv - Josipov dol,po kapelici Sv. Josipa u Nazorovoj ulici.

U tom radnikom naselju nalazila se tvor-nica parketa, pa su radnici poeli izgradnjusvojih kuica. A kako su izgledale, moe-mo jo danas vidjeti na samo nekoliko primjera u dananjemRadnikom dolu. Iza tih kua bile su drvarnice, kokoinjci,nastambe za svinje, do potoka koji je tekao dananjom Kuku-ljevievom ulicom. Preko potoka bili su vrtovi u podnoju Pan-tovaka. Kad je potok nadsvoen poela je intenzivna izgradnjaKukuljevieve ulice, pa je meu prvim velikim zdanjima po-dignut Djeji dom 1910. godine, u kojem se danas nalazi Psi-hijatrijska bolnica za djecu i mlade. U starom Radnikomdolu bilo je nekoliko trgovina, zanatlijskih radionica, a umjestotvornice parketa, koja je izgorjela, otvorene su pekarnica i dvijegostionice. I dok je Kukuljevieva dobila asfalt, stari je Radnikidol, sve dok gotovo sve stare kuice (po sredini) nisu poruene1963., bio pod makadamom. Kue starog Radnikog dola ruenesu desetljeima, kako je koji vlasnik nalazio drugo mjesto zaobitavanje iz tog sve vie zaputenog naselja. Kad je prostorosloboen, mnogi su predlagali da se sagradi podzemna garaa

Pokraj stare pote na Britanskom ili Ilikom trgu strmose penje ulica koja je jo 1878. dobila ime po groblju ikapelici Sv. Roka. Ve je godine 1897. dobila rasvjetu, akako bi uspon uz ulicu bio laki, prije dosta godina postavljen jerukohvat, pa uz ulicu Goljak jedina ima, kako stari Zagrepanikau, svoj gelender. Poput Rokova perivoja i Ulice Ivana GoranaKovaia, i Rokova je ulica nekad bila otmjeni, rezidencijalni diograda, pa je u njoj sagraena jedna od najljepih zagrebakih vila,na kunom broju 11. Projektirao ju je arhitekt Viktor Kovai za

slikara Roberta Auera. Iz starih zapisa moemo pratiti povijesttoga brijega iznad Ilice. U srednjem vijeku imao je nazivPenezna

goriza ili Gradeka gmajna. Ondje se nalazio i izvor potoka kojinosi ime Ilica, pa se pretpostavlja da je po tom izvoritu i glavnazagrebaka ulica dobila ime - Ilica. Godine 1682. na Gradekoj

gmajni sagraena je i kapelica, posveena sv. Roku, zatitniku odkuge, pa su na groblju pokopani umrli od te opake bolesti.

Budui da su se u Zagreb doselili mnogi idovi, 1811. gradskije magistrat odredio da se otvori dio za ukop podno groblja Sv.Roka. Rokovo je groblje naputeno i zatvoreno 2. lipnja 1877.Na njemu je vjeni mir naao i hrvatski skladatelj VatroslavLisinski, no ne zadugo jer je ekshumiran i pokopan uz hrvatske

preporoditelje u arkadama na Mirogoju. Poput Jurjevskog, i Ro-

kovo je groblje pretvoreno u perivoj, 1918. godine. Oko perivojasu sagraene obiteljske kue, a postoji i ideja o perivoju skulp-tura. Hoe li do realizacije doi, pokazat e budunost. Danas

je to miran kutak nadomak sredita grada i okupljalite djece,etaa i zaljubljenika, perivoj s kojeg se pokraj kapelice Sv. Rokaprua jedan od lijepih vidika na Donji grad i prema istoku nazvonike Zagrebake katedrale.

Rokova ulica i Rokov perivoj

Kapela sv. Roka na Rokovom perivoju

Foto:izknjige"VilaFrange"

Radniki dol i Kukuljevieva ulicau cijeloj duljini do poetka Zelengaja, a iznadgarae uredi perivoj. Prijedlog je jednostavnoodbijen, uz obrazloenje da nikada u tom dijelu

grada nee biti toliko automobila, zbog ega sedanas kajemo. Poslije Drugog svjetskog rata Ku-kuljevieva ulica preimenovana je u jedinstvennaziv: Radniki dol.

Godine 1992. lijeva strana ponovno dobivaime po hrvatskom povjesniaru, politiaru iknjievniku Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom koji

je roen u Varadinu 1816., a umro u dvorcuPuhakovec kod Svetog Kria. Bio je gorljivi ilirac, a u Hrvatskomsaboru odrao je 2. svibnja 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku(prije toga je jezik u Saboru bio latinski) i zaloio se da hrvatskipostane slubeni jezik. Obnaao je mnoge politike dunosti u

vrijeme ilirskog preporoda i nakon njega, pisao knjievna djelarodoljubno-prosvjetiteljske vrijednosti, a kao otac moderne his-toriografije napravio je vrlo mnogo. Monografije koje je posvetiosvim vanim pitanjima hrvatske povijesti jo su i danas polaznatoka mnogih istraivanja. Od 1874., kad je otvoreno Sveuili-te u Zagrebu, pa do svoje smrti 1889. bio je predsjednik Maticehrvatske. Po velikom rodoljubu i znanstveniku Ivanu KukuljeviuSakcinskom nazvan je i jedan trg u Zagrebu, u naselju pansko.

Jo jedna zanimljivost: Gradsko je poglavarstvo jo 1911.godine donijelo odluku da se zbog tronosti porui naselje Rad-niki dol, ali je posljednja skupina kua sruena tek pola stoljeakasnije.


10/84

11

Arnoldova ulica

Unaem gradu ima razliitih ulica: dugakih, kratkih,

irokih, uskih, ravnih i strmih, ali i slijepih, onih koje ne-maju svretka ili im se na kraju preprijeilo neko zdanje,

kao to je Visoka ulica na Gornjem gradu. U Donjem gradu pakjedna ulica poinje velikom uglovnicom, poznatom kao Grossovakua na Ilikom trgu, Britanskom ili neko Pejaevievom trgu, iskree podno Rokova perivoja do ilikih vrtova. To je trebala bitiulica koja bi usporedno s Ilicom bila povezana s Demanovimprolazom, ali se od te zamisli odustalo. Tako je nastala slijepaulica koja je dobila ime po svestranom hrvatskom pedagogu,filozofu i pjesniku uri Arnoldu.

uro Arnold roen je u Ivancu, 24. travnja 1854., a umro jeu Zagrebu, 22. veljae 1941. Diplomiravi filozofiju u Zagrebu,od 1880. do 1882. boravio je u Gttingenu, Berlinu i Parizu.

Kad su 1606. godine u Zagreb doli isusovci, koji su osnovaliKlasinu gimnaziju na Gornjem gradu i sagradili samostanna Jezuitskom trgu, grad im je najprije dao zemljite zavrtove na mjestu dananjeg nebodera na Jelaievu trgu i po-etku Ilice. ezdesetak godina kasnije, doznajemo iz "ProtokolaSlobodnog kraljevskog grada na Grikim goricama zagrebakim",isusovci su stekli posjed na Pantovaku. Do posjeda je vodio uskikolni put hrptom brijega, nalik na dugaku vrpcu, slian - kako bikajkavci rekli pantlinu. Pretpostavlja se da je upravo odpantlinailipantlikanazvano cijelo podruje Pantovakom.

Na poetku Pantovaka, s lijeve strane ulice na mjestu da-nanjeg Zanatlijskog doma, bilo je neko pravoslavno groblje, doksu se s druge strane ulice poele isprva graditi male prizemnice,sline onima u Radnikom dolu za radnike male tvornice parketa,s oblicima ruralne arhitekture, kao to je bila kua obitelji ohanna usponu. Pri vrhu Pantovaka bilo je seosko naselje obiteljiCesar koja je sve do ukidanja kmetstva bila podlona obitelji

Nikoli. Koliko je to naselje bilo malo govori podatak iz 1801.,prema kojem je na Pantovaku bilo sedam kua i 42 stanovnika.Jo godine 1878. navodi se kako je ulica slabo izgraena, no

kad se otvorila trnica na trgu, poela je intenzivnija gradnja,posebice u gornjem dijelu, s kuama za odmor, vilama i zgradamas nekoliko stanova za iznajmljivanje. Tako je ve 1907. u toj danas

rezidencijalnoj etvrti sagraena puka kola. Kod broja 60 naPantovaku otvorila se i prva trgovina, a bila je tu i Topolovapekarnica. Prekoputa stare kole otvara se, kako bi Zagrepanirekli, grajzleraj, trgovina mjeovite robe. Pantovak dobiva iprva izletita: epatovu gostionicu i gostionicu "K veselom Joi"Josipa Obolta, nasuprot umi i imanju barunice Nikoli. Prvazagrebaka autobusna veza uspostavljena je na relaciji Iliki trg- Pantovak, a autobus je vozio samo do ulice Goljak jer je cestadalje prema estinskom vrhu bila puno ua.

No, kad je rije o ne tako dalekoj prolosti, prilikom gradnjevile Zagorje, danas Predsjednikih dvora, ezdesetih godinaprolog stoljea posjeen je drvored akacija sve do stare kole,radi proirenja ulice. Kronje su bile oblikovane u obliku kugle,a o drvoredu su brinuli klupari, radnici koji su postavljali klupena Malom placu za potrebe trnice. Danas se na Pantovaku na-lazi i kapelica koja je, zahvaljujui asnim sestrama, ostala okup-ljalitem mladei, a u sklopu samostana je djeji vrti. Stanovnici

toga dijela grada dobili su prvi put upnu crkvu Sv. Kvirina.Mnogi se tue na pregust promet dananjim Pantovakomte se sa sjetom prisjeaju vremena ladanjske idile, vinogradai vonjaka, a i ume Nikolieva imanja u koje se ilo u berbukestena i gljiva. Bilo je to vrijeme kada se zaista poput pantlekauska traka kolnoga puta penjala grebenom strmoga brijega.

Duga traka Pantovaka

Nakon toga je radio kao profesor u Zagrebu i poslije kao ravnateljUiteljske kole, a zatim i kao profesor pedagogije i filozofije naZagrebakom sveuilitu. Uza sve to, bavio se knjievnim radom,pa je objavio nekoliko zbirki pjesama, nastavljajui tradiciju e-noe i Markovia. Pjevao je romance i balade s temama iz hr-

vatske prolosti i narodnih pria, kao to su Damjen Juda,knez dubrovaki i Kata Lovieva te je svojom idealistikom iromantiarskom orijentacijom bio u stalnom sukobu s "mla-dima". Tako je za njegova predsjedanja Maticom hrvatskom od1903. do 1909. ona bila glavni oslonac starih, to je izazivalobijes i nemale sukobe unutar hrvatskih kulturnih djelatnika. NaArnoldov poticaj organiziran je 1896. prvi pedagoki seminarza teorijsko i praktino obrazovanje srednjokolskih profesorana Zagrebakom sveuilitu, a prije toga napisao je udbenike izlogike i psihologije za srednje kole.

Zagreb se svom sugraaninu, lanu Akademije znanosti iumjetnosti, lanu Drube brae hrvatskoga zmaja, organizatoru

kolstva i knjievniku oduio imenom slijepe i kratke ulice.


11/84

12

110 godinanajpoznatijegagradskoga prolaza

europski pasa

Oktogon,

Izgradnja Oktogona pokazuje

visoku urbanu svijest tadanje

gradske uprave, graana

Zagreba i investitora, Prve

hrvatske tedionice

Glavno proelje u Ilici

palae Prve hrvatske

tedionice u Zagrebu1900. godine


12/84

13

I

zgradnja kompleksa Prve hrvatsketedionice s Oktogonom, koja je tra-

jala od 1898. do 1900., tipoloki je po-

mak u izgradnji Donjega grada i pojavanovog urbanog elementa, introvertiranepjeake ulice, tzv. pasaa.

Pasai su u Europi tijekom 19. stoljeabili omiljeni urbani elementi. Njihov raz-

voj u skromnim mjerilima zapoinje po-etkom toga stoljea, a izmeu 1820. i1840. postaje velika moda. U drugoj po-lovici 19. stoljea pasai dobivaju sve veedimenzije koje poetkom 20. stoljea po-staju goleme.

Na tragu tog popularnog i tada veetabliranog modela, arhitekt Josip pl. Van-ca projektira monumentalni kompleksOktogona, zaokruivi njegovom izgrad-njom blok iju su gradnju zapoeli Fellneri Helmer zgradom Hrvatske eskompt-ne banke na uglu Ilice i Petrieve ulice.Arhitekt Helmer, koji je izmeu 1891. i1892. projektirao u Berlinu Lindenga-lerie pasa, svojim je skicama sugeriraoVancau upravo takvo rjeenje zatvaranjabloka.

Arhitekt Josip Vanca

Obitelj hrvatskog arhitekta JosipaVancaa (1859.-1932.) potjee iz mjestaFarkaia na Kupi. Roen je u Sopronu,gdje je njegov otac radio kao potanskiinovnik. Otac je 1865. postavljen za rav-natelja pote u Zagrebu, pa je Vanca za-

vrio Realnu gimnaziju u Zagrebu. Nastudij odlazi u Be i zavrava Visoku teh-niku kolu. Godinu dana radi u ateljeuFellnera i Helmera, a zatim studira naAkademiji u Beu i diplomira 1883. u klasiFriedricha Schmidta. Te je godine pozvanu Sarajevo da izgradi katoliku crkvu i

time zapoinje njegov rad na podrujuBosne i Hercegovine. U Sarajevu je os-tavio veliki broj znaajnih zgrada. Osimu Sarajevu, kasnije djeluje u Hrvatskoj i uSloveniji, gdje je takoer ostavio znaajanopus.

Arhitekt Vanca, nekadanji bekistudent te suradnik u atelierima Fellnerai Helmera te Schmidta, prenosi u nausredinu europska iskustva. On je arhitekt

velikih poteza, sposoban za rjeavanjeurbanistikih i arhitektonskih zadataka.Ve tijekom rada u Sarajevu orijentiran

na davanje smjernica za razvoj grada,on se i u Zagrebu, u koji je 1889. pozvanzbog projekta Crkve sv. Blaa, takoerposveuje urbanim temama. Posebno gazanima irenje grada prema zapadu (ot-

varanje Rooseveltova trga juno od Ka-zalita - u sklopu prijedloga smjetaja Sv.

Blaa iza zgrada kolskih zavoda, kao iproirenje i ravanje Prilaza prema UliciRepublike Austrije i Rudolfovoj vojarnis oktogonalnim proirenjima, takoer usklopu prijedloga lokacije Sv. Blaa).

Prema prostorno-tipolokoj shemiponuenoj u knjizi J. F. Geista, Oktogonspada u tip pasaa s dva ulaza. Jedan ulaziz glavne trgovake ulice Ilice kroz sveaniportal i eljezna ornamentirana reetkasta

vrata vodi u okomitu unutranju ulicudo sredinjeg prostora oktogonalnog tr-ga, gdje dolazi do promjene pjeakogpravca. Tu se unutranja ulica lomi, kakobi dijagonalno i u blagom padu povezalaOktogon s Preradovievim trgom. Tak-

vo je rjeenje bilo uvjetovano i ve izgra-enim objektom Hrvatske eskomptnebanke.

Izgradnjom monumentalnog trokat-nog kompleksa Oktogona, Zagreb po-etkom 20. stoljea dobiva doista urbanoeuropsko rjeenje u obliku prikladne ve-ze - sretnog pjeakog spoja - Ilice kaoglavne trgovake ulice s novim Prerado-

vievim trgom. U blokovnoj strukturiDonjega grada Zagreb time dobiva novielement - prvu natkrivenu pjeaku ulicus reprezentativnim oktogonalnim proi-renjem: trgom, nadvienim unutranjomstaklenom kupolom s vitrajima (obnov-ljena 2003.), iz kojeg se ulazi u banku. Nakraju hoda, na Cvjetnom trgu bila je Bud-

jejovika pivnica.Nasuprot skoro prozrane svijetle

unutranjosti, proelja su kompleksa his-toricistiki monumentalna. Ulaz iz Iliceposebno je naglaen. Iznad uvuenog

portala ulaza u prolaz, s bogato ornamen-tiranim kovanim eljeznim vratima, nalazise natpis banke. Iznad njega je balkon kojinose Atlanti. Bone stijene lijevo i desnood ulaza oko uvuenih otvora prizemljabogato su ureene secesijskim motivimau velikom mjerilu (vertikalni motivi vije-naca, lia, vrpci glavica te vertikalni u-ljebljeni motivi). Iznad vijenca 3. katanalazi se reljef s alegorijskim prizorima,kojeg bono flankiraju dva kipa, a lje-masto krovite zavreno je ogradom sa se-cesijskim biljnim s-viticama.

Napisala:dr. sc. Ljiljana epiFoto:dokumentacija autorice i

Ines Novkovi


13/84

14

Istake, ukrasi, vitrajiDugaki potez krila na Margaretskoj

ulici prekinut je sredinjom dvoetanomistakom na konzolama, s tri otvora. Natreem katu je iznad istake balkon. Natom sredinjem dijelu, iznad vijenca 3.kata, takoer se nalazi plitki reljef s ale-gorijskim prizorima, koji uokviruju dvaokrugla otvora orubljena vijencima i ljud-skim figurama. Iznad se die ljemastokrovite s tri okrugla otvora, a zavrava gaeljezna ograda sa s-vitiastim motivima,istim kao i na ilikom dijelu kompleksa.

Uglovi na Ilicu i Preradoviev trg po-sebno su naglaeni istaknutom trobrid-nom dvokatnom istakom. Iznad ulaza uprolaz s Preradovievog trga istaka za-

vrava polukruno, a ispod njega, iznad

luka prolaza, upisana je godina 1899.,uokvirena buketima cvijea. Iznad istakena razini treega kata takoer je balkon.Produljena fasada iznad treega kata za-

vrava bakrenim krovitem s okruglim ot-vorom u sredini te na vrhu tornjiem.

itava fasada kompleksa podijeljena jeu tri pojasa. Prvi, koji obuhvaa prizemljei meukat, obraen je u plitkoj rustici.Drugi pojas ine prvi i drugi kat. Prozoridrugoga kata imaju parapete ukraenemotivima vijenaca. Iznad tee traka s lis-natim motivima, dok je iznad treega kata

vijenac s "gutama".U unutranjosti dva su kraka dvo-

etanog pasaa (prizemlje i meukat) uprvom dijelu (iznad kojeg se nalaze zgra-de) s punim stropom, dok su dijelovi koje

vode do oktogonalnoga trga ostakljeniispod eljezne konstrukcije. Taj ostak-ljeni dio podijeljen je na kvadratina po-lja s jetkanim staklom i obrubljen orna-mentiranom bordurom terakotne boje.Zidovi su prolaza oko otvora i iznad nje-ga takoer opremljeni pomodnom sece-sijskom dekoracijom s preteno verti-

kalnim motivima vijenaca, lia, vrpci iglavica te tapiastih vertikalnih uljeblje-nih motiva.

Sredinji oktogonalni troetani trgnadvien je kupolom eljezne konstruk-cije. Osam staklenih "latica" nose metalni

nosai. Svaka se latica sastoji od 64 sta-klena dijela, povezana olovnom armatu-rom. Veliina je vitraja od 45x40cm do270x40cm, a ukraeni su zlatnim viticamai cvjetnim viebojnim motivima (crna, ze-lena, plava, crvena i uta). Posebno je de-korativni sredinji motiv na dnu i na vrhusvakog segmenta. Vitraje je 1899. izradilabeka tvrtka Geylin i nasljednici, a ob-novljeni su 2003. godine.

Stupovi na kutovima oktogonalnogatrga horizontalno su kanelirani, a ispod

vijenca druge etae zavravaju glavamau okviru vijenca lia. Otvori tree etaeukraeni su vertikalnim secesijskim mo-tivima, dok je traka friza ispod vijencakupole s lisnatim motivima.

Iz tog centralnog prostora ulazi se upretprostor banke s otmjenim sveanimstubitem i zatim u dvoranu sa alterima.Iznad ulaza u banku nalazi se natpis:

Zrno do zrna pogaa, kamen do kamenapalaa.

Podovi pasaa pokriveni su kvadra-tinim ploicama u dvije boje, koje su

poloene u polja orubljena bordurama,

od kojih jedna nosi motiv meandra. Tavea polja odijeljena su uim poljima,isto sa bordurom. Posebno je tretiranoktogonalni trg u ijoj se sredini nalazi

veliko kvadratino polje, gdje je variranmotiv meandra u bordurama, kao i temaploica u dvije boje.

Tlocrt kompleksa je, osim pasaa, tra-

dicionalno organiziran. Iznad razine dru-ge etae krila kompleksa na Bogovievoj,Margaretskoj i Ilici organizirana su okounutranjih dvorita s pristupom prekoest stubita.

Izgradnja Oktogona pokazuje visokuurbanu svijest tadanje gradske uprave,graana Zagreba i investitora (Prve hr-

vatske tedionice). Dvadesetak godinakasnije ta se urbana svijest svela na niskurazinu, pa e prijedlog Pimana i Seisselaza kompleksno rjeenje tzv. Zakladnog

bloka (dananji blok Nebodera izmeuIlice, Gajeve, Bogovieve i Petrieve) os-tati samo u projektu.

Budui da znaaj prolaza Oktogon nijesamo u najkraoj vezi Ilice i Preradovievatrga, usprkos tome to je nedavno ob-novljena njegova unutranjost, i dalje jezbog djelomino neadekvatnih sadrajapremalo koriten. Da bi Oktogon dobionekadanji kompleksni znaaj, trebalo biponovno uspostaviti bogatstvo namjena,koje je postojalo u trenutku njegova ot-

varanja i time reafirmirati vanost Ok-

togona u slici grada.


14/84

15

djelo kipara Ivana Rendia, koji je sve-ano otkriven nasuprot Umjetnikompaviljonu 1895. Tamo je bio do 1956.,kad je premjeten na Preradoviev trg.Rendi je Preradovia predstavio u odori

generalmajora na visokom postamentu.Na stranjoj je strani postamenta natpiskako je spomenik o svom troku dao po-staviti Stjepan Mileti.

Ivan Rendi, akademski kipar, bio jelan Grupe Meduli. Njegova djela odli-kuju se realistikim pristupom i elemen-tima naturalizma u obradi detalja. Autor

je brojnih gradskih spomenika - LjudevituGaju u Krapini, Ivanu Gunduliu u Dub-rovniku, Nikoli Dubokoviu u Jelsi, pa iovog na Cvjetnom, odnosno Preradovi-

evom trgu.

Napisao:Branimir poljariFoto:MGZ

Preradovievaulicai spomenik

Stara cesta koja se od trga kod Sve-te Margarete sputala prema ju-

gu kroz majure i livade imala jedrvored dudova svilca. Bilo je to u vrijemecarice Marije Terezije koja je iz Grazaposlala vjete djevojke koje su znale ra-diti svilu, kako bi to znanje prenijele dje-

vojkama iz Slobodnog kraljevskog gradaGradeca. Uz cestu je otvorena mala svi-larska manufaktura, a cesta se u starimdokumentama naziva Svilarska. To jedananja Preradovieva ulica koja to imenosi od 1897., po preporodnom pjesniku,austrijskom generalmajoru Petru Prera-doviu.

Preradovi je roen u Grabrovnici1818. godine, a umro je u Fahrafeldu po-kraj Bea 1872. Bio je pokopan na Mal-tzeidorskom groblju, blizu junog kolo-dvora u Beu, no opepoznata je bilanjegova elja da bude pokopan u svojojdomovini, pa je njegovo tijelo uz velikepoasti preneseno u Zagreb, 1879. godine.Nadgrobni spomenik iz bijelog mramoraizradio je kipar Ivan Rendi, a nalazi se napjesnikovu grobu u arkadi na Mirogoju.Spomenik prikazuje vilu koja vijencem

kiti pjesnikov grob. Osim Preradovieva

imena, na spomeniku je i natpis: "U tvompolju daj mu groba Tvojim cvijeemgrob mu kiti".

Preradovi je nakon godine provedeneu Vojnom zavodu u Bjelovaru primljenna Vojnu akademiju u Bekom NovomMjestu. Kao porunik poslan je u Milano,

gdje se upoznao s prvakom ilirskog pre-poroda, Ivanom Kukuljeviem koji je pakizuzetno utjecao na njegovu hrvatskunacionalnu svijest. Na Kukuljeviev nago-

vor, Preradovi je preveo na njemakiprvo pjevanje Gundulieva "Osmana", asvoju prvu pjesmu na hrvatskom jezikuobjavio je 1843. u Zadru pod naslovom

Poslanica Spiri Domitroviu. Za prvi brojZore dalmatinske napisao je pjesmu Zo-ra puca, bit e dana. Spomenimo njego-

va izdanja Prvenci 1846. i Nove pjesme1851., u kojima prevladavaju domoljubne,

ljubavne i refleksivne teme. Upravo do-moljubnim pjesmama nastavio je tradicijuilirske rodoljubne poezije, s naglaenommisaonou i bez patetike. Preradovieva

je poezija najuspjelije hrvatsko pjesnitvoprve polovice 19. stoljea; najpoznatije supjesmeRodu o jezikuiJezik roda mogailipak ljubavne pjesme, kao to je Ljudsko

srce, koje su izraz njegovih intimnih preo-kupacija.

Intendant Hrvatskog narodnog kaza-lita, dr. Stjepan Mileti, o svom je troku

dao podii spomenik Petru Preradoviu,

Foto: iz knjige "Spomenici i fontane u gradu Zagrebu

Ugao Preradovieve i TeslineUgao Preradovieve i Hebrangove

Zagrebake ulice


15/84

Povijest grada

16

Kada danas svakodnevno prelazi-mo reguliranom i ureenom Sa-vom preko brojnih mostova, nerazmiljamo kako je Sava izgledala na

podruju Zagreba u svom prirodnom ob-liku, kad su njome plovile brojne korabe,tumbasi i lae raznih oblika i veliina.

Plovidba Savom pokraj Zagreba uprolosti se odvijala u vrlo tekim uvje-tima i s vrlo primitivnim plovilima. Pro-met Savom odravao se ne samo do Za-greba ve i mnogo uzvodnije, sve do uasavske pritoke Ljubljanice. To je i dokazda se u pomanjkanju boljih prometnihveza tadanji ovjek koristio najjeftinijim,ali i najteim oblikom prijevoza te uspije-vao ploviti prirodnim tokom Save.

Napisao:Branko Vujasinovi, dipl. ing. geod.Foto:Ines Novkovi i

dokumentacija autora

Kako se plovilo Savom

Pet dana diliU 13. stoljeu kamena je sol iz velikih ugarskih solana u Marmarou

stizala laama Tisom, Dunavom i Savom do Rugvice nadomak

Zagreba, gdje se prodavala ili pretovarivala na manje lae

Sava je sluila kao prometnica kojomsu plovili graani, kao i trgovci koji suprevozili robu za prodaju; Savom su op-enito plovili ljudi zbog razmjene dobara,kupovine ili prodaje robe, a njome su seprevozile i vojske i vojna oprema. U toje vrijeme Sava bila jedina sigurna pro-

metnica za prijevoz ljudi i robe, i to niz-vodno, kad se plovilo bez pogona i uz-vodno, kad se moralo dobro veslati ilivui plovne objekte dugim uadima pokopitnicama uz Savu.

Sava je bila vana prometnica naovom dijelu Hrvatske i kad je znatnopomogla razvoju grada Zagreba koji seu antikim vremenima, od prvih nase-ljenika, smjestio na granici Alpa i Podu-navlja i na glavnom putu iz srednjeEurope prema Jadranu. Tada su prvi na-seljenici Zagreba izraivali nastambe na

viim predjelima, dalje od Save i izvanpoplava, ali su Savu koristili za plovidbu.

Dananji izgled i poloaj Save kod Za-greba znatno se razlikuje od stanja kad jeu brojnim meandrima u prirodnom tokutekla irim podrujem grada. estim mi-jenjanjem korita i vijugavim tokom, mi-lenijima je tekla ljunanim naslagamazagrebakim poljem, mijenjajui glavno

korito poslije svake vee navale vode,pritom ostavljajui mnoge rukavce, na-plavine i sprudove koji su se takoermijenjali. Upravo takvom prirodnom Sa-vom obavljala se plovidba nizvodno i uz-vodno, unato svim tekoama.

Prijevoz vojske i soliSava kao plovna rijeka spominje se

u legendi o Argonautima, kad se upo-trebljavala za plovidbu i prije Rimljana.Rimski zapisi potvruju da je Sava bilaplovna i u vrijeme njihove vladavine na


16/84

17

ancom do Siska

Plovidba Savom u gornjem toku prema

Valvasoru 1689.

I ovako se nekad plovilo Savom u gornjem

dijelu toka

ovim prostorima, od 1. do 4. stoljea.Sava je tada bila plovna cijelim tokom doua Ljubljanice i naseobine Adnonum(Vrhnika), odakle je cesta preko Aquileje

vodila prema Rimu. Sava se spominje i uopisu cara Trajana (53.-117. godine) kojije s vojskom iz Ancone preko Dalmacijestigao do Save kod Siska i dalje nastavioploviti Savom i Dunavom, kad je 105. go-dine napao Daane.

To potvruju i rimski naziv za Ljub-ljanicu Nauportus(ladonosna), kao iizgraena naselja uz Savu: Andautonija(itarjevo), Siscia (Sisak), Servitum (Sta-ra Gradika), Marsonia (Slavonski Brod),koja dokazuju da se Sava u doba Rimaupotrebljavala ne samo za prijevoz voj-

ske, ve i za prijevoz robe.Nakon propasti Rimskoga carstva

i dolaska barbara u 4. stoljeu, Sava sevjerojatno nije koristila intenzivno kaoprometnica. U nedostatku dobrih pu-tova, Sava se ipak upotrebljavala za pri-jevoz vojske, a neto je bolje stanje od9. stoljea, kad su bolje okolnosti za tr-govinu i plovidbu Dunavom i Savom.

Jo u 12. stoljeu Zagreb je poznatkao sredite trgovine soli koja je tadavrlo traen i skup proizvod. U 13. stolje-u kamena je sol iz velikih ugarskih so-

lana u Marmarou stizala laama Tisom,Dunavom i Savom do Rugvice nadomakZagreba, gdje se prodavala ili preto-varivala na manje lae ili kolima dovozila

i prodavala u Zagrebu. I kralj Andrija I.darovnicom iz 1217. godine darovao jesol zagrebakom Kaptolu, koja se pre-vezla laama do Rugvice i dalje kolima doZagreba.

Hrvatski sabor ve u 15. stoljeu do-nosi odluke o ienju i ureenju Saveza bolju plovidbu, na kojoj je prije po-vlaenja Osmanlija 1504. godine u amcubilo 100 ajkaa sa ajkama. Kasnije, oko1521. godine, Hrvati sa 400 ajkaa bra-ne Zemun od Osmanlija. Isto tako, priopsadi Gradeca 1529. godine, kad su

Ferdinandovi pristalice sa 700 braniteljabranili Zagreb od Zapoljinih ljudi, po-mo gradu stigla je Savom iz Kranjske itajerske - konjanici su ili putovima uzSavu, dok su pjeaci stigli prije amcima isplavima i tako spasili branitelje Zagreba.

U vrijeme najeih napada Osman-lija na Hrvatsku zastupnici Sabora sa-vjetuju kralju Ferdinandu u Grazu 1537.godine da gradi lae na Savi i poruuju:Tko e biti premoniji na vodama,njegovo e biti kraljevstvo, to najboljesvjedoi o vanosti plovidbe Savom u

Sava je bila plovna jo

u doba Rimljana, to

potvruje i rimski naziv za

Ljubljanicu Nauportus

(ladonosna)


17/84

18

obrani zemlje. Tada se Sava koristila zaratne potrebe: prijevoz vojske i vojne op-reme Austrije i Osmanlija. Primjerice,prije bitke kod Siska 1591. godine iz Za-greba je laama Savom do sisake utvrdedopremljeno ito, a neposredno prijeglavne bitke iz Zagreba su nizvodno Sa-

vom dopremljeni i topovi za sisaku utvr-du. Samo godinu dana kasnije, u boju zaPetrinju i Sisak 1593. godine, i Osmanlijesu laama uzvodno Savom prema Siskudopremili svoje topove, pri emu je za-robljeno 30 velikih laa s vojnom opre-mom.

Srednjovjekovni je Gradec od Savebio udaljen "oko jednu uru hoda", kako jepisao Tkali, a na pristanitu skele Kra-ljev brod (danas stari most na Savskojcesti) roba se utovarivala i istovarivala saskele ili s ploveih tumbasa, koraba i laa

koje su plovile uzvodno i nizvodno Sa-vom. Tada je glavni promet bio sa soli kojaje dolazila s mora do Dubovca i tovarilase na lae te prevozila Kupom i od Siskai Savom u unutranjost zemlje. Kasnije jeglavni promet plovnim rijekama bio pri-

jevoz ita, poslije i drva.

16. i 18. stoljea u Zagreb dopremalo iito, a za potrebe graana i druga roba.

Grad Zagreb je od plovidbe Savomimao veliku korist, to pokazuje nekolikoprimjera. Celjski kipar Meder je 1653. go-dine ugovorio s gradom izradu, dopremute ugradnju velikog oltara za Crkvu sv. Ka-tarine i Savom ga prevezao do "brodia"skele Kraljev brod. Isto tako je i kipar Fra-njo Robb iz Ljubljane 1721. godine Savomdovezao oltar sv. Ignaca za Crkvu sv. Ka-tarine, a 1729. godine i oltar sv. Marije Lo-retske do skele i "brodia" Kraljev brod.

I Hrvatski je sabor imao mnoge ugo-vore za dopremu robe Savom iz Kranjskeza vojne potrebe, pa su 1745. godine tr-govci iz Kranjske laama i splavima doZagreba dopremili velike koliine sukna.Takvih primjera u povijesti ima mnogo.

Ukratko, promet je Savom bio znatnojeftiniji od dopreme robe tada jo neure-enim cestama.

Nakon zavretka Velikog bekog rata1699. godine i povrata velikih plodnihpodruja Slavonije, Srijema i Podunavljapod vlast Austrije, nastupaju nove, boljeokolnosti za ureenje plovnih rijeka jernastaje potreba prijevoza velikih koliinaita do luka Jadrana. Stoga, od sredine 18.stoljea poinju radovi za osposobljavanjeplovnih rijeka za bolju i sigurniju plovidbu- Save do Siska te Kupe do Karlovca. Od

1765. godine plovidba i prijevoz ita laa-ma iz Podunavlja Dunavom i Savom doSiska te Kupom do Karlovca gotovo jeredovna i stalna, dok se istodobno u sup-rotnom smjeru obavlja promet soli i drugerobe od Jadrana prema unutranjosti.

Uzvodno Savom pokraj Zagreba svedo Zaloga kod Ljubljane tada se obinomanjim lakim laama s pliim gazomprevozilo ito, sol i druga roba koju su

vukli na dugim uadima ljudi, a kasnijei konji, zbog ega su uz Savu postojale

staze, tzv. kopitnice. Te su kopitnice na

Savi od Zemuna do Siska bile na lijevoj,austrijskoj strani, a od Siska do Karlovcakroz Vojnu krajinu samo na lijevoj obalikoja je bila u Banskoj Hrvatskoj.

Glavni promet vodom iao je Savomdo Siska i dalje Kupom do Karlovca,odakle je vei dio robe odlazio cestamaprema lukama Jadrana ili preko Metlikedo Ljubljane i dalje do luke Trst. Drugi

prometni pravac iao je Savom od Siskauzvodno preko Zagreba do Zaloga uKranjskoj, gdje se obavljao pretovar robeu kola i cestama vozio do Trsta. U obasluaja roba se u Sisku pretovarivala umanje lae i odlazila prema Karlovcu iliZagrebu. Uzvodno Savom pokraj Zagrebaito, sol i druga roba prevozila se najeemanjim i lakim laama s pliim gazom.

Do pojave broda na paru, plovila suSavom plovila raznih veliina. Najmanjekorabe imale su dva ovjeka: jedan je

vukao lau dugim uetom, drugi je up-

ravljao, a tijekom vonje su se izmjenjivali.Vea plovila bile su burele (barele ili

barkae) te tumbasi i lae itarice, solariceili lae za druge namjene (drvo, ljunak ilipijesak). No, bilo je laa i na jedra, koje suza pogon koristile snagu vjetra.

Zbog oteane plovidbe u vrijeme nis-kih vodostaja, kao i zbog brojnih pliaka tepanjeva i stabala kojih iz korita nitko nije

vadio, ureenje rijeke na ovom dijelu biloje posebno vano jer se uzvodno od Siskamoglo ploviti samo manjim kupskim ili

kranjskim laama, tzv. tumbasima, koje

Splavi na Savi kod Podsuseda oko 1930.

Povijesni zapis iz 1541. godine potvr-uje da se slavonsko ito dopremalo Sa-

vom preko Zagreba do Breica i Krkog itamo mijenjalo za sol ili prodavalo. Laa-ma iz Kranjske i tajerske dopremala se

trgovaka roba, dok se istodobno prometodvijao i uzvodno. Iz Ljubljane roba je doZagreba, osim laama, dolazila i splavimaili cestom uz Savu, ali je prijevoz Savombio znatno jeftiniji. Sava je za vrijemeratova s Osmanlijama imala veliko znae-nje i za potrebe grada Zagreba, kad seroba dovozila unato ratnim opasnostima.

Savom je jeftinijeIako se plovidba Savom odvijala i

prije, tek od 16. stoljea postoje znaajniji

zapisi kroniara jer se, osim soli, izmeu

Vua laa po Kupi kopitnicom 1912.god.

Prije bitke kod Siska 1591.

iz Zagreba je laama

Savom do sisake utvrde

dopremljeno ito


18/84

19

su dalje vukli ljudi kopitnicama uz obalu.Te su lae najee bile nepokrivene, pase ito u njima prevozilo u bavama. Bilesu duge do 45 m, iroke 4,5 do 5,0 m i upunom optereenju imale su gaz 0,80 do0,90 m, a u njih se zbog brojnih pliakanije smjelo utovariti vie od 900 do 1000

vagana ita. Malo se tko drao tih uputai dozvola, pa je na dugom putu bilo istov-arivanja i pretovarivanja robe, da bi semoglo proi teim dionicama.

eljeznica potisnula parobrodU Rugvici, nizvodno od Zagreba, sol

se najee pretovarivala u kola ili u manjelae, zbog ega je tu krajem 18. stoljeabio uspostavljen solni ured. Poetkom 19.stoljea otvoreno je pristanite, a 1800.godine izraen je i plan za izgradnju it-nog skladita, kako bi se omoguilo skla-ditenje velikih koliina robe i olakala ot-prema dalje Savom uzvodno ili cestom odDugog Sela prema Zagrebu, Krievcima iliBjelovaru. U to vrijeme u Rugvici postojiured s dvije zgrade i dva drvena taglja ukojima se obavljao nuni popravak laa.

Poveani promet Savom doveo je1809. godine i do redovitog potanskogprometa "laom diliancom" od Zalogapreko Zagreba do Siska, kojom su se osimpote prevozili roba i ljudi. Put nizvodnood Zaloga do Zagreba trajao je najee

tri dana i do Siska pet dana. Na tom pu-tu bilo je deset postaja na kojima se uto-varivala roba i ukrcavali putnici, dok jevonja uzvodno trajala mnogo dulje -ukupno 14 dana.

Skori Napoleonov pohod krajem istegodine prekinuo je potanski promet. Aliunato promjenama granica i osnivanjaNepoleonovih Ilirskih provincija, plovid-ba i promet ita i druge robe Savom obav-ljala se i dalje.

Promet ita Savom pokraj Zagrebado Zaloga bio je prvih godina 19. stoljea

u prosjeku godinje oko 200.000 vagana(oko 8500 tona), dok je do kraja tridesetihgodina u povoljnim godinama iznosio i do625.000 vagana (oko 26.000 tona). I u vrlotekim uvjetima plovidbe Savom pokrajZagreba, gdje je glavno korito esto mije-njalo svoj tok, 1850. godine je od Zalogapreko Zagreba do Siska i obratno prolo

vie od 500 laa i taj se broj stalno povea-vao, pa je godinje Savom redovito plovilou oba smjera i do 700 raznih plovila.

Uvoenjem parobroda u plovidbu

izmeu Siska i Zemuna poslije 1838. go-

dine, bitno se mijenja promet Savom natom dijelu, unato tome to zagrebaki ikranjski trgovci za plovidbu jo koristetumbase, lake lae, pa i splavi za do-premu kolonijalne robe, tkanina, obue idrugih proizvoda iz Kranjske, za kojima uZagrebu vlada velika potranja.

Promet Savom pokraj Zagreba ve jetoliko razvijen da je 1853. godine izraeni projekt uvoenja stalne parobrodarske

veze od Siska preko Zagreba do ZidanogMosta. Projekt se nije ostvario jer je usko-ro planirana gradnja eljeznike pruge od

Zidanog Mosta preko Zagreba do Siska,koja je otvorena krajem 1862. godine.Umjesto stalne plovne veze preko Za-greba, otvorena je i odravana stalna plo-

vidba laama izmeu Siska i Rugvice.Da je taj plovni put Savom bio dobro

razvijen, potvruje podatak da je u vrije-me velikog prometa u oba pravca plovilodo 600 velikih laa nosivosti do 300 tona,dok je raznih plovila prolazilo godinje

Rjeenj regulacije Save od

o se a o agre a

izmeu 5000 i 6000. U to vrijeme je krozSisak godinje prolazilo 100-tinjak velikihparobroda sa 400 lepova, 70-ak manjihputnikih brodova, otprilike 240 veihlaa sa itom ili bavarskim duicama tegotovo 1000 manjih plovila.

Plovidba Savom imala je veliku pro-metnu vanost u tom razdoblju, to jeznatno pridonijelo brem gospodarskomrazvoju Zagreba i Hrvatske.

Mea r an k r e e ave oko Za reba 853.

Staro korito Save i rjeenje regulacijeizmeu Medsave i Podsuseda


19/84

Od Marathona

22

Stara kupalita na rijeci Savi - Hut-tererovo (poslije Gospodarievo),Gradsko, Trnjansko i Vojniko - ni-

su bila dovoljna za sve vie gradskoga sta-novnitva. Rijena je voda sve zagaenija,a utapljanja, unato uvarskim slubama,esta. Potreba za bazenskim kupalitem

javlja se jo prije Prvoga svjetskoga rata,

Stara savska kupalita (2)

Napisala:prof. dr. sc. Ariana tulhofer,autorica znanstvene monografije

"Sportska arhitektura u Zagrebu"

Foto:dokumentacija autorice

1FRANJO BAHOVEC (1906.-1996.), arhitekt, radio je u Odsjeku za visokogradnjeGradskoga graevnog ureda (1930.-1945.), GRO Tempo (1948.-1951.) i APZ Plan(1951.-1973.). Projektant je Sportsko-rekreacijskog centra alata (1936.-1966.),

Zimskog plivalita Mladost (1952.-1958. s V. Antoliem i B. Tuekom), bazena uZelini (1956.-1958.) i Bregani (1956.) te sportskog parka s bazenom na Sveticama(1965.). Osim tih sportsko-rekreacijskih graevina, autor je niza industrijskih, javnih,poslovnih i stambenih zgrada.

2ANTUN ULRICH (1902.-1998.), arhitekt, diplomirao je na bekoj Hochschule frangewandte Kunst u klasi prof. J. Hoffmanna, 1927. Nakon povratka u Zagreb radiu Odjelu za regulaciju grada (1928.-1941.), vodi vlastiti ured s in. V. Juranoviem(1942.-1945.), izvanredni je profesor na Tehnikom fakultetu u Skopju (1949.-1953.)te opet vodi svoj ured Ulrich (1953.-1966.). Dobitnik je nagrada za ivotno djeloViktor Kovai (1968.) i Vladimir Nazor(1972.). Njegova su glavna izvedena djela:Dom veslakog kluba Uskok(1931.), zgrade u Zakladnome bloku: Petrieva 1 (1933.s F. Bahovcem) i Gajeva 4 (1936.), stambeno-poslovna zgrada na Preradovievu trgu5 (1937.), bolnica na Rebru (1934.-1941. sa S. Kliskom i V. Juranoviem), neboderVjesnika na Savskoj cesti (1955.-1959.), Vojna bolnica u Splitu (1955.-1965.) tenekoliko stambenih zgrada i kola.

F. Bahovec i A.

Ulrich: Gradsko

kupalite na Savi,

1930., projekt

kad je 1907. godine izraen projekt zagradnju modernoga bazenskog kupalita u

savskom rukavu kod Cvjetne ceste, no ka-ko su predvieni trokovi iznosili otprilike500.000 kruna, projekt nije ostvaren.

U prvim godinama poslije Prvogasvjetskoga rata nekoliko je puta postavlja-no pitanje izgradnje bazena. Spominje semoderno bazensko kupalite s filtriranomsavskom vodom, pa je 1930. godine pred-loeno neureeno gradsko zemljite iz-meu Savske ceste i Jaruna, potoka rno-merca i Horvaanske ceste. Iste se godinepredlae na Gradskom kupalitu gradnja

bazena 50x20 metara, izmeu kabina inasipa.

U Gradskome graevnom uredu prijeDrugoga svjetskoga rata izrauju se alter-nativni projekti kupalita na Savi, pa mladi

arhitekti Franjo Bahovec1

i Antun Ulrich2

razrauju svoj prijedlog. Zamiljaju cijelikupalini sklop sa zatvorenim i otvorenimbazenima, velikim brojem kabina za pre-svlaenje i sobama za poslugu. Zgrada biimala podrum, prizemlje i tri kata, a manjidio i etvrti kat. Predvieno je produljenjetramvajske pruge sve do glavnog ulaza ukupalite.


20/84

23

do Bundekaranije. Mrtvi savski rukavac izmeu na-sipa i rijeke oistio bi se od mulja i obli-kovao u jezero za kupanje, odijeljeno odrijenoga korita niim nasipom. Cijevimabi se punio rijenom vodom. Taj prirodnibazen bio bi dug vie od 100 metara, a

irok vie od 40 metara. Do 3/4 povrineplanirana je dubina 0,5-1,5 m, dok bi pre-ostala etvrtina bila pogodna i za skokovezbog dubine i do 3,5 m.

"Novo kupalite zamiljeno je kao ve-liki park koji bi se protezao od savskognasipa do korita rijeke, a bio bi dugpreko 200 metara. Kabine i sve zgradebile bi graene na montanom principuzbog proljetnih i jesenskih poplava, ta-ko da bi se zimi i za vrijeme poplava i-tavo kupalite prenijelo iza nasipa u

spremita. Jedino bi se temelji vrstougradili u zemlju." (Z. F., 1954.: arenokupalino naselje u parku (priprema zaizgradnju nove plae na Trnju), Borba,19(25), 31.1., 9). Izmeu savskog korita

Sportsko drutvo Marathon

sveano je otvorilo svoje

plivalite 15. kolovoza 1939.,

dva mjeseca nakon to je

Akademski teniski klub naalati zavrio svoj bazen

koji je bio namijenjen samo

lanovima kluba

Na temelju studije kupalita s tri ot-vorena bazena punjena grijanom vodom,koja je 1937. godine izraena u gradskojopini, dvije godine kasnije planira segradnja velikog otvorenog bazenskog ku-

palita koje bi se gradilo iza kabina Grad-skog savskog kupalita. Gradsko pogla-varstvo odredilo je lokaciju uz Gradskokupalite kako bi njegove kabine upotreb-ljavali i korisnici bazena, a zemljite jeionako bilo u gradskim rukama. Planiralase gradnja bazena dugog ak 200 metara,ali zbog nedostatka novca prvo bi se gra-dio 100-metarski bazen. Zatim se projektdjelomice mijenja, pa se planiraju dvabazena, velika 100x50 metara. Bazeni bi,zbog visoke podzemne savske vode, bili

jedan metar odignuti od terena te bi sta-

jali na armiranobetonskim stupovima.Planovi za izgradnju su se zahuktali, pa jeu Zagreb pozvan in. Stanko Bloudek izLjubljane. On je izloio svoje struno mi-ljenje o postojeim zamislima, izjasnivise za projekt Gradskoga graevnog ureda.No, budui da je poeo Drugi svjetski rat,ti planovi nisu mogli biti ostvareni.

Kupalite u Trnju i plivaliteMarathona

Nakon Drugoga svjetskoga rata u

opem graditeljskom zamahu predvialo

se da e se do 2000. godine u Zagrebusagraditi 56 zatvorenih i 78 otvorenihbazena, najvie bazena velikih 16,67x25metara, dok bi kolski bazeni bili manji:12,5x25 m, 8x16,67 m ili 8x12,5 m.

Arhitekt Zvonimir Pogaj3

planiraureenje kupalita na lijevoj obali rijekeSave u Trnju, 1950. godine, malo istonijeod prvog zagrebakog kupalita FranjeHutterera, ureenog tono stotinu godina

3 ZVONIMIR POGAJ (1906.-1971.), akademski arhitekt, diplomirao 1932. na Arhitektonskom odjeluUmjetnike akademije u Zagrebu u klasi prof. D. Iblera. Poslije studija kratko boravi u Parizu, a nakonpovratka vodi vlastiti ured u Zagrebu. Dobitnik je jedine nagrade za projektiranje sportskih graevina na II.bijenalu u Sao Paulu, Brazil (1953. za kupalite Boriku Zadru) i godinje nagrade Viktor Kovai(1961. zakupalite Plaau Crikvenici). Njegova vanija izvedena djela su: Hrvatski lijeniki dom u ubievoj 9 (1934.s F. Cotom), vila Botteri (1934. s F. Cotom), Matica hrvatskih obrtnika u Ilici 49 (1940. s A. Freudenreichom),crkve u Podsusedu (1940. ) i na Kneiji (1942.), hotel Adriaticu Omilju na Krku (1966.) te kupalita uStubikim Toplicama (1937.), Boriku Zadru (1954.), Plaau Crikvenici (1963.) i emnica kod Krapine (1965.).

Z. Pogaj: Kupalite

na Savi u Trnju,

1950., prostorna

skica

Lj. Mievi:

Ureenje jezera Bundek, 2005.


21/84

24

i nasipa, u hladovini visoke vegetacije,bile bi smjetene nepravilno poredane,razigrane, jednostavno oblikovane grupepojedinanih, obiteljskih i skupnih kabinaza presvlaenje oko kojih bi se uredilekamenom poploene etnice.

Tri je godine kasnije, 1953., ZvonimirPogaj dobitnik jedine nagrade za projek-tiranje sportskih graevina na Drugombijenalu u Sao Paulu u Brazilu za izve-deno kupalite Borik u Zadru, ime je usvjetskim razmjerima priznat visoki do-seg njegovih kupalinih zamisli.

Sportsko drutvo Marathon savjesnoje pripremalo gradnju svog bazena zaplivanje, pa je 1935. godine organiziranui pozivni natjeaj na kojem je prvo-nagraen bio projekt arhitekta SlavkaLwya4. Arhitekt je predvidio glavni ba-zen velik 50x20 metara s tribinama i

kraj njega manji bazen, 20x20 metara,za skokove s tornja. Sportski sklop zao-kruuje nekoliko klupskih zgrada, obli-kovanih jednostavnim i istim kubusimamoderne, tenisko igralite s tribinamai tek naznaeno nogometno igralite satletskom stazom zapadno od bazena.

Kad je na Ravnicama uz horvaanskisavski nasip 1936. godine Sportsko dru-tvo Marathon izgradilo privremeno spre-mite za veslake rekvizite, zapoeli sunjegovi lanovi akciju za izgradnju vlasti-toga bazena. Kako u Zagrebu tada jo nije

bilo bazena za plivaka natjecanja premaolimpijskim pravilima, zainteresirala seza tu akciju i gradska opina te je obealasvoju novanu pomo. Projekt je izradiograditelj Branko Vlah, a na nacrtima jemanje korekture izveo in. Stanko Blou-dek iz Ljubljane. SD Marathon dobilo jeu lipnju 1939. godine graevnu dozvolui subvenciju gradske opine od 350.000dinara, a ve je sljedei mjesec zapoelo iu rujnu dovrilo gradnju plivalita.

Marathonov je bazen bio velik 50x20metara i dubok od 1,20 do 2,50 metara,s osam natjecateljskih staza i tribinamaza gotovo 1000 posjetitelja. Orijentacijabazena, isprva namijenjenog samo sportui teajevima plivanja za poetnike, bila

je sjever-jug. Oko bazena prostirao sepoploeni sunalini prostor, irok estmetara. Bazen je zbog podzemne vodebio povien 100 cm od tla, u najpliem

je dijelu bio ukopan 20 cm (dubina vode120 cm), a u najdubljem 150 cm (dubina

vode 250 cm). Armiranobetonska ploabazenskog dna bila je podijeljena u deset

dilatacijskih polja. Vidljive su plohe bile

prekrivene cementnom glazurom. Ubrzosu sagraeni tuevi i ostali higijenski sa-draji, poploen je teren, podignuta povi-enja uz plivalite i sagraene svlaionice.SD Marathon sveano je otvorilo svojeplivalite 15. kolovoza 1939. godine, samodva mjeseca nakon to je Akademski te-

niski klub na alati zavrio svoj bazen,velik 20x8 metara (projektant Franjo Ba-hovec) - prvi u Zagrebu, ali namijenjensamo lanovima kluba. Marathonov jebazen bio prvi bazen olimpijskih dimen-zija u Zagrebu.

Mladost i JarunPrema projektu arhitekta Slavka Del-

fina i hortikulturnoj osnovi arhitekta Zvo-nimira Frhlicha, odmah nakon zavretka

Drugoga svjetskoga rata, 1946. godine,poelo je ureenje sportskoga parka Aka-demskog sportskog drutva Mladost,zapadno od Gradskoga kupalita. Pro-stor koji je park trebao zauzeti protezaobi se izmeu savskoga nasipa i novo-projektirane Horvaanske ceste te zapad-

no do tadanje granice grada Zagreba.U sklopu novoga sportskoga parka na-ao bi se i Marathonov bazen za pliva-nje. Ulaz u sportski sklop planiran je sistone strane. Projektiran je glavni terens tribinama za 10-15.000 gledatelja te nizigralita za druge sportove: hokej na ledui travi, est terena za koarku, etiri zaodbojku, deset teniskih igralita, staza zamotociklistike utrke s gledalitem, dvapomona igralita za nogomet i rukomet,

teren za gimnastiku, at-letska staza i posebna

staza za terensko tra-nje. Uz plivalite Mara-thona podigle bi se novetribine. Plivaki je bazennakon Drugoga svjet-skoga rata ostao u dob-rom stanju, trebalo jesamo urediti filtere. Uzasve graevine sagradilebi se svlaionice sa sa-nitarijama.

Taj je opsean plan

proveden samo djelo-

S. Lwy: Sportskisklop Marathon, 1935.,

natjeajni projekt

4 SLAVKO LWY (1904.-1996.),arhitekt, studirao je u Beu,Zagrebu i Dresdenu, gdje jei diplomirao u klasi prof. M.Dlfera, 1930. godine. Od1932. do 1966., s manjim preki-dima, vodi vlastiti ured. Autorje 40-ak realizacija, veinomstambenih zgrada, i jo baremtoliko projekata. Vanije iz-vedbe: zgrada Massan u Zvo-nimirovoj 23 (1932./33.), vilaHirschler na Gornjem Pre-kriju 2 (1932./33., danasumski dvor), zgrade u Za-kladnom bloku: Petrieva 7(1933.) i Bogovieva 4 (1933.),prvi zagrebaki neboder ku-a Radovan u Masarykovoj22 (1933.), Jadransko osigura-vajue drutvou Drakovievoj13 (1936.), stambene zgrade:Zvonimirova 23 (1932./33.),Ribnjak 20 (1936.), Bokovieva

7b (1936./37.), Savska 8 (1937.)i studentski domovi Cvjetnonaselje (1955.), Sava (1960.),arengradska (1961.) i dom uRijeci (1963. s E. Seriem).

S. Delfin: Sportski park ASD Mladost, 1946., prvi projekt


22/84

25

mino, pa su u sklopu Sportskog parkaMladost, sveano otvorenog 1958. godine,ureeni, uz bazen za plivanje, zemljani te-niski tereni, rukometno, tri odbojkaka idva koarkaka terena, atletsko borilites nedovrenom (i predugom: 401,5 m!)atletskom stazom, igralite hokeja na travi

i ragbi igralite. Ukupna povrina parkaiznosila je 24.000 m2.U neposrednoj blizini sportskog par-

ka izgraeni su Dom odbojke "BojanStrani" (1980.) i Plivako-vaterpolistikosredite Mladost (1987.), arhitekata VinkaPenezia i Kreimira Rogine.

Velika je vrijednost suvremenog Za-greba Jarun, prostrano sportsko-rekrea-cijsko sredite, prekrasna oaza mira i pri-rode, okruena velegradskom vrevom. Je-

hidrotehniku, infrastrukturu i zemljaneradove ispitao je postojee stanje i kon-cipirao veliki sportsko-rekreacijski sklop.Idejna je studija, zavrena sljedee godine,odredila i usmjerila eksploataciju ljunka,primarni imbenik oblikovanja toga pro-stora. Studija je uzimana u obzir kod kas-

nijih urbanistikih planova i projekatapodruja Trenjevke, a i grada u cjelini.Godine 1965. Sportsko-rekreacijski cen-tar Jarun ucrtan je u Urbanistiki pro-gram Zagreba, pripremni dokument ge-neralnog urbanistikog plana. Osim fi-nanciranja, problem za realizaciju pred-stavljala je zatita od visokih savskih voda.Obrambeni je savski nasip uz cijeli pro-stor Jaruna zavren 1967., tri godine na-kon katastrofalne poplave Zagreba.

5FEDOR WENZLER (1925.-2008.), arhitekt i urbanist. Diplomirao je 1952. na Arhitektonskom odsjekuTehnikog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1980. Bio je profesor na Graevinskom fakultetu u Zagrebu.Autor je ili koautor 130-ak znanstvenih i strunih radova: generalnih i detaljnih urbanistikih planova,projekata za rekreacijske i sportske centre, nacionalne parkove i parkove prirode u Hrvatskoj i inozemstvu.Dobitnik je brojnih natjeajnih nagrada, meu kojima se istie prva nagrada za novo sredite Skopja (1965.,koautor R. Mievi), ex aequo s Kenzom Tangeom. Dobitnik je nagrade Udruenja hrvatskih arhitekataViktor Kovaiza ivotno djelo 2001. godine.

6 Akademik JOSIP SEISSEL (1904.-1987.), arhitekt. Diplomirao je 1929. na Tehnikom fakultetu u Zagrebu.Radio je kao gradski inenjer u Odsjeku za regulaciju grada Zagreba do 1939., kad je imenovan profesoromi ravnateljem Obrtne kole u Zagrebu. Na Arhitektonskom odsjeku Tehnikog fakulteta u Zagrebu poinjeraditi 1946. kao honorarni nastavnik. Od 1950. do 1952. voditelj je toga Odsjeka, 1956.-1965. predstojnikZavoda za urbanizam i 1959.-1965. predstojnik Katedre za urbanizam. Od mladosti se bavio avangardnomlikovnom umjetnou pod pseudonimom Jo Klek. Autor je i suradnik brojnih urbanistikih planova teurbanistikih projekata parkovne i memorijalne arhitekture. Za svoj svestrani i plodni opus primio je brojnapriznanja i nagrade.

V. Penezi i K. Rogina: Plivako-vaterpolistiko

sredite Mladost, 1987.

zero Jarun je zapravo nekadanji savskirukavac, a od rijeke je odvojen nakon veli-ke poplave 1964. godine. Njegovo je ure-enje inicirao bivi aktivni vesla, arhitekti urbanist prof. dr. sc. Fedor Wenzler5. Napoticaj svoga mentora, akademika prof.Josipa Seissela6, kao diplomski je rad 1952.

godine napravio projekt veslake staze sprateim jezerima na podruju Jaruna,omiljenog prirodnog izletita i kupalitaZagrepana, posebice Trenjevana.

Wenzler je najveu vodenu povrinupredvienu projektom - veslaku stazu- stavio u os staroga savskoga korita, ja-runskog rukavca. irenje grada i sve za-gaenija Sava pokrenuli su 1961. godinerealizaciju te ideje. Arhitekt Fedor Wen-zler sa skupinom strunjaka za pejza,

F. Wenzler:

Planovi ureenja SRC Jarun 1952.-1985.


23/84

26

Nakon nekoliko daljnjih razrada pro-jekta SRC Jaruna, potaknutih zaintere-siranima za ureenje tog velikog pod-ruja u blizini grada (1970., 1975., 1984.),Univerzijada '87. pokrenula je ozbiljneradove. Naime, osim planskog iskopava-nja ljunka prema projektu (koje ipak nijeuvijek potovalo projektirane konture idubine iskopa), do Univerzijade 1987.godine nije bilo veih ulaganja i inter-

vencija. Iskopano je otprilike 70 postoprojektiranog volumena jezera i veslakestaze. Usprkos 35 godina od prvih idejau Wenzlerovu diplomskom radu do rea-lizacije 1987. godine, zadrana su njego-

va osnovna koncepcijska polazita kojasu se temeljila na gradskim potrebamaza rekreacijskim i sportskim vodenimsadrajima, koristei pri tome prirodnelokacijske prednosti. Idejna jezgra pro-stornog i pejsanog koncepta zadrala se

do danas: regatna veslaka staza odvojenaje od jezera za kupanje manjim otocima,zadrane su velike livadne povrine i u-marci autohtonih vegetacijskih oblika uzaleu kupalita, dominiraju pjeaki ibiciklistiki promet te u novije vrijemesve prisutniji koturaljkai, a zadran je imanji prostor u zateenoj biocenozi kaospecifian ekoloki rezervat.

Cjelokupna je povrina Rekreacijskogi sportskog centra Jarun 230 hektara, odega su treina vodene povrine. Ukupna

je duljina obale 10.300 metara, a 2800

metara plaa je ureeno, uglavnom nadijelovima obale s blaim pokosima (1:6do 1:10) i prekriveno separiranim ljun-kom krupnijih frakcija. Dva jarunska je-zera, Veliko i Malo, s pet otoka povezanihmostovima bez tekoa primaju i do20.000 kupaa dnevno, a u vrhuncima op-tereenja mogu primiti i dva puta toliko.Jezgru sportskoga dijela ini veslakaregatna staza duga 2250 metara, uz kojusu smjeteni veslaki domovi i prateisadraji za natjecanja. Oko jezera vodi bi-ciklistiko-koturaljkaka staza duga 5500

metara. Ureeni su sportski tereni za malinogomet, koarku, rukomet i odbojkuna pijesku, softball, minigolf, stolni tenis,brdski bicikl, badmington, rampa za ro-lanje, biciklistiki poligon, trim-staza du-ga 6500 metara, nadstrenice, boalite inekoliko djejih igralita.

Pejsana arhitektica Mira Halambek-Wenzler cijelo je vrijeme suraivala naprojektiranju i planiranju jarunskoga pej-

saa. Zadrana je izvorna ljepota savskogakrajolika kao dio prepoznatljivog identi-teta grada Zagreba. Glavni oblikovni ele-ment, osim zelenila, vodene su povrine:dominantna ravna veslaka regatna stazapostavljena u smjeru sjeverozapad-jugois-tok nasuprot mekih, razvedenih jezerskihobala, ime se naglaavaju raznorodneuloge vodenoga sklopa. Posebna je vrijed-nost Jaruna netaknuta priroda uz Otokdivljine. Tu je sauvana prirodna mo-

varna i barska zajednica, napuena kop-nenim i vodenim raslinjem sa stotinjak

vrsta ptica i mnotvom raznovrsnih riba,vodenih ivotinja i kukaca.

Malo je gradova koji samo pet kilo-metara od svoga sredita imaju mogu-nost ureenja ovako velikog, u prirodnipejza uklopljenog rekreacijskog i sport-skog sklopa. Zahvaljujui tome da je joprije 50 godina taj prostor osmiljen stom namjenom, sprijeeno je njegovo ne-namjensko iskoritavanje. Dananji po-pularni Sportsko-rekreacijski centar Ja-run pokazuje da se prije vie od 50 go-dina zamiljen projekt uspio othrvati

agresivnoj ideologiji rasta Zagreba, kojanamee gustu izgradnju na svim gradskimpodrujima, mislei samo na ekonomskiprofit, a ne i na kvalitetan ivot suvreme-noga gradskoga ovjeka.

Bundek za 21. stoljeeljunara Bundek jedna je od desetak

ljunara na podruju grada Zagreba.Nastala je krajem 1950-ih godina isko-pom ljunka za potrebe izgradnje NovogZagreba, a nalazi se na desnoj obali rijekeSave izmeu Mosta slobode i Mosta mla-dosti, sjeverno od naselja Sredie. Jezero

je bilo omiljeno kupalite i okupljaliteZagrepana sve do poetka 70-ih, kad jezbog neureenosti palo u zaborav. Bundekse sastoji od dva manja jezera, ukupnepovrine otprilike est hektara, spojenihuskim kanalom koji za niskog vodostaja

presuuje i jezerca se odvajaju. Istono odBundeka movarni je teren nekadanjegprirodnog jezera Racinjak. Nekoliko suse puta pokretali planovi za ureenjetog dragocjenog gradskog prostora, alirealizacija je priekala 21. stoljee.

Osim svoja tri izvedena kupalita(Stubike Toplice, 1937.; Borik u Zadru,1947.-1953. i Plaa u Crikvenici, 1963.),akademski arhitekt Zvonimir Pogaj pro-jektirao je vrlo zanimljivo i detaljno ana-lizirano kupalite na ljunari Bundek uZagrebu. Urbanistiki dio projekta izra-

dio je Vladimir Ivanovi. Projektirajuikupalite Jezero, Pogaj je vrlo detalj-no sagledao sve aspekte takvog sloenogprostora, velikog 40-ak hektara, gotovou srcu grada, predvienog za boravak irekreaciju tijekom cijele godine. Analizi-rao je sve pojedinosti, kako bi maksimal-no iskoristio blagodati zrane i vodenekupelji, prouavao je grafikone zasjenje-nja, godinju promjenu razine vode u

Z. Pogaj:

Kupalite Jezero, 1957., projekt


24/84

27

jezeru (ak 2,5 m razlike razine jezeraod svibnja do rujna), prednosti sunanjana povienom (neka su sunalita pred-

viena odignuta dva metra iznad zemlje,na drvenim rotiljima koji vijugaju iznadputova i nasada, a ujedno rade hladovinuonima koji ne vole previe sunca)...

Na povrini od otprilike 290.000 m2planirano je kupalite za 13-15.000 kupa-a. Jezero je izdueno u smjeru istok-za-pad, s veim poumljenim otokom nami-

jenjenim ugostiteljskoj ponudi u sredini,manjim u sjeveroistonom dijelu jezera na-mijenjenim izgradnji dvadesetak vikend-kuica te etiri otoia izgraenih od ve-likih oblih kamenih blokova bez nasada,idealnih za sunanje. Junu obalu, nepo-godnu za sunanje, koristili bi skakai u

vodu. Bila bi izvedena od betonskih blo-kova razliitih veliina, koji bi se mogli

tako kombinirati da omogue skakanje uvodu sa svih visina. Ostale bi obale bilepjeane ili ljunane plae, mjestimiceodvojene malo strmijim travnatim dijelo-

vima.Glavni je ulaz planiran istono od

jezera. etnica obilazi oko jezera s vanjskestrane svlaionica i s nje se moe na bilokojem mjestu istupiti i krenuti premaplai. Otok namijenjen ugostiteljstvu po-

vezan je sa sjevernom i junom obalomdrvenim vijugavim mostovima koji um-

jesto ograde na svakoj strani imaju drvene

klupe bez naslona. Svlaionice su u veimili manjim skupinama planirane oko cije-log jezera, a svaka je skupina kabina za-sebni zadatak, bez obzira na to sastoji lise od obiteljskih kabina ili od kabina zaizmjenino svlaenje s pohranom robe uormarie ili skupne garderobe. Blokovisvlaionica postavljeni su uvijek okomitona jezero, kako bi to manje spreavalipogled. Na pojedinim mjestima, uz po-

voljnu konfiguraciju terena i zatienood vjetra, zamiljena su praakalita zadjecu. Sve ostale povrine, livade i u-marci namijenjene su za igru, rekreacijui druenje. Bila je planirana dubina jezeraod pet metara. Sloj ljunka debljine 5-7m ispod vode sluio bi za prirodno pro-iavanje. Za neplivae uredilo bi se ne-koliko ograenih pliaka, a za djecu neko-liko bazena na obali.

Dvadeset godina nakon sloene ana-lize arhitekta Pogaja za kupalite na je-zeru Bundek organiziran je natjeaj zaurbanistiko-arhitektonsko ureenje togpodruja u rekreacijsko-plivaki cen-

tar. Iako je odziv na natjeaj bio velik:

primljeno je 27 radova te je dodijeljenaprva nagrada skupini autora S. Dimini,B. Doklesti, A. Gluni, V. Ivani i K.Ivani - do realizacije ipak nije dolo.Novi planirani sadraji - otvoreni bazeni,sportska igralita, ljetna pozornica i velikizatvoreni bazen s prateim prostorijama u prvonagraenom su natjeajnomradu smjeteni na istonom rubu parcele,uz Most mladosti. Planirano je ureenje

jezera Bundek, ali gotovo u postojeemobliku, ime je prirodni okoli valoriziranpotpuno ravnopravno s velikim graev-nim sklopom. Prvonagraeni se rad isti-cao "integralnou pristupa... jer nastojito vie ouvati zateene pejzane i am-bijentalne vrijednosti te nudi i mnogo-brojne poticajne sadraje... Uspjelo pove-zivanje inae teko uskladivih zahtjevaproizlazi iz osnovne ideje projektanata

da sve graditeljske zahvate koncentrirajuna rubu rekreacijske zone." (Maroevi,T., 1978.: Sauvane zateene pejzane iambijentalne vrijednosti, ovjek i prostor,25(306), 9-10).

Ureenje jezera Bundek i vodoza-titnog podruja u njegovoj neposrednojblizini provedeno je u organizaciji gradaZagreba tijekom 2005. godine, premaprojektu arhitekta Ljubomira Mievia.Zagrepani su dobili kultivirani prostorkoji se, osim kao kupalite ljeti, koristitijekom cijele godine za razliita dogaanja

i okupljanja. Vee je jezero ureeno ujavno gradsko kupalite s poljunanimobalama, dok je manje ostalo djelomicesauvano u prvobitnom stanju, kako bise omoguio daljnji boravak bar nekimautohtonim ptijim vrstama. Naime, sje-om drvea, uklanjanjem samonikle nis-ke grmovite vegetacije i vodenih biljaka,promijenjeni su uvjeti gnijeenja stoti-njak ptijih vrsta koje su se tijekom 40-ak godina (od poetka iskopa ljunka ioblikovanja male prirodne oaze u gradu)odlino prilagodile suivotu s ovjekom.Najvei problem jezera Bundek - niskarazina vode - tek treba rijeiti...

"Prostor izmeu"Zagreb nikada nije bio grad na Savi,

meutim, s prelaskom Save, njeno jepriobalje postalo 'prostor izmeu'. To jezeleno podruje do danas najveim dije-lom, i prostorno i vremenski, bilo ko-riteno za rekreacijske i sportske sadr-aje. Iako oni ne mogu biti jedini njegovisadraji, vrijedno je nastaviti s ureiva-

njem te zone u kultivirani prostor zelenila,

etnje, odmora i rekreacije, tako potrebansvakom graaninu. Naravno, vrednovanje,gospodarenje i zatita vodenih resursatrebaju biti u prvome planu jer je sadanjai budua vodoopskrba grada pitkom

vodom jedan od najveih i najsloenijihurbanistikih problema Zagreba.

Problemi suvremenoga gradskoga i-vota usmjerili su danas teite interesa natrgovake, financijske i stambene sadr-aje, dok je esto u drugom planu ostaloureenje i permanentno saniranje slobod-nih, velikih, sportsko-rekreacijskih, peri-

vojnih povrina u povijesnim i posebicerubnim dijelovima grada, kao podruja

za svakodnevnu rekreaciju tijela i duha,sportska druenja ili jednostavno pro-stora za predah, susret, okupljanje. Toznai da se premalo vodi briga o jednomod osnovnih aspekata koji doprinosi us-postavljanju osjeaja identiteta, a time izadovoljstva ivota u gradu.

Potvruje to izgorjelo drveno sun-alite na Savi, graevina koja je cijelomnizu generacija Zagrepana priutila ne-zaboravna druenja, ali - usprkos glasnonajavljivanoj sanaciji i obnovi - vie ne po-stoji. Svjedoci smo sazrijevanja svijesti

o znaenju sporta, ne samo profesional-noga koji je doveden do granica ljudskihmogunosti, ve i svakodnevnih relaksi-rajuih rekreacijskih nadmetanja u cjelo-

vitom i cjelokupnom ivotu gradskoga o-vjeka te potrebe ouvanja i unapreiva-nja sportskih i rekreacijskih sadraja. Sre-om, usprkos sve eim i intenzivnijimpomacima, podruje grada Zagreba pru-a mnotvo raznovrsnih mogunosti zaureenje sportskih i rekreacijskih pro-stora, a jedan je jo uvijek tek djelomino

iskoriten primjer i savsko priobalje.

S. Dimini, B. Doklesti, A. Gluni, V.

Ivani i K. Ivani: Rekreacijsko-plivaki

centar Novi Zagreb, crte: J. Vanita,

1977., natjeajni projekt


25/84

Dovoljno je bilo uspeti se

do polovice topole, odakle

se pruao krasan pogled

preko zatitnih dasaka

ravno u babinjak

Neizmiljene prie sa zagrebake periferije

28

Imao je babinjak i stranju stranu. Ta-mo, s vanjske strane, u visokim ku-palinim daskama koje su zatvarale iskrivale babinjak poduzetniji deki su no-iima izbuili rupicu-dvije, kao u plotuoko nogometnog igralita. No, kako jecijelo kupalino zdanje, pa i babinjak, po-dignuto na zidane stupove, znatieljni i

uzbueni deko trebao je pomo. Jedan,to vii to bolji, sluio je kao lojtra, a drugisretnik stao bi mu na ramena i, ako je bioi sam visok, prislonio oko na rupicu udaski, ugrabivi sretan trenutak (Kairosovuperak, rekli bi stari Grci)... Samo, onajdolje je pourivao: "Dost si gledal, sadbum ja tebi stal na rame!". Prialo se da je

jedan pao i iaio ruku. Poslije je priznaoda je pao jer se prestraio. "Deki, da ste vito videli i vi bi se prestraili. Ispred rupice,takorei pred nosom, opazil sam ist

izbliza... Deki, da ste to videli!" Neki nisu

maui pendrekom, potrao da uhvatione balavce, prostake. "Ta dananja mla-de! To bi sve trebalo u Glinu!" (gdje suse zatvarali bezprizorni). Dakako, i tajput bili su prekritelji bri od policije.

No, nije to bio jedini sukob s organomvlasti. Policajci su esto i samoinicijativnonavraali da zatite javni red i moral.

Nedaleko babinjaka bila je visoka to-pola. Dovoljno je bilo uspeti se do po-lovice, odakle se pruao krasan pogledpreko svih zatitnih dasaka ravno u ba-binjak. Pogled je, dodue, bio panoramski,ali zato nije prijetila opasnost da se dekiprestrae krupnoga plana. I nisu ovisilio leima pomagaa. Krasno! - sve dokdeke voajere nisu opazile edne dame u

babinjaku i opet alarmirale policajca.

Napisao:Boidar PerhariFoto:MGZ i asopis "Svijet" iz 1933.

Iz babinjaka u Indijski hramene su se prskale i hladile, stojei do koljena ili najvie dostruka u vodi ("Ne idite dublje, da vas ne odnese!"), a mukarci bi

unuli i tato zamasima ruku simulirali plivanje ("Ne da mi se iti

tam na sredinu!")

Sava kakve vie nema (2)

imali takvu sreu. Jednome su se ba nekalea naslonila na rupicu. Provukao je prsti pokakljao goliavicu. Vrisak! Uzbuna!uvarica babinjaka, dakako odjevena, po-

jurila je po deurnog policajca koji je,


26/84

29

"Tak sam se sipal, da

sam obranil kad mi je

Isusek pucal na gol";

ako i nije, glavno da se

prialo

I tada bi poela komedija. Policajac biobino stigao prije nego to su se dekispustili s topole i pobjegli. Oni na drvu,a on ispod: "Da ste odmah doli dolje!""Kaj mislite da smo tak bedasti! Dojdi ti,murja, gore!" Na to bi se kaciga (po uzoruna londonske bobije) razjarila i mahalapendrekom... Ve su se okupili i navijai.Veina ih je bila, vie iz politikih negoiz udorednih razloga, na strani djeakana topoli. "Gospon straar, popenjite se,pa ih ulovite!", podjarivali su predstavugledatelji. Policajac bi se moda, onakorazjaren, i penjao, ali kako e u tekimcipelama i uniformi! Ako pak skine cipe-letine i uniformu, gubi autoritet obinigoliavac u gaama. Osim toga, mogli bi

ga tuiti efu da se popeo kako bi gledaoone "proklete babe" zbog kojih je sad ispaobedak. I poela je igra ivaca: "Bute vi vedoli dole!", ekao je "murja", naslonjen natopolu. Sunce je zalo, ve se i babinjakispraznio. "Kaj sad imam uvati? Pa nisambudala da tu prekovremeno stojim, za tomi nee platiti!"

Savsko haklanjeNedaleko babinjaka, gdje je zavravalo

drveno kupalino zdanje, bio je travnjak,a trava nikada nije dospjela narasti toliko

da bi oteavala izvoenje nogometnihvjetina, vragolija i nadmetanja. U svakodoba dana trali su za loptom neki igrai.Izmjenjivali su se djeaci koji su igralitemorali ustupati starijim mladiima, a ondagotovo svakog popodneva, kad bi topoleproduljile svoje sjene, na obljubljenomtravnjaku zaigrali bi i ljubimci nas djeaka,mladia i starijih purgera koji su ak otiliod anka i napustili partiju napsa da biuivali u igri. Na toj tratini sloili su dvijemomadi i zaigrali arobnjaci nogometa:

Isusek Plee, vjetak u driblanju i alama,

spretni Koka-Kokovi koji se u zezanjunadmetao s Pleom, robusni Brozovikoji je loptu esto puknuo iza platana jermu je ut bio prejak za ovo malo igralite,"neprelazni" Jazbinek, malo trapav i sporu trku, ali uvijek sveprisutan... Samo sunedostajali Lenik i Glazer. Lenik je bio

zubar, pa je i tih ljetnih poslijepodnevaradio u ordinaciji. A Franjo Glazer bio

je nekako preotmjen da se gol i bosonoguputa u savsko haklanje. Tako se zvalaigra: hakl; jer nogomet su ti nai ljubimciigrali na igralitima pred punim tribinamaZagreba, Bea, Budimpete, Liverpoola (ukojem je Graanski 3:0 nabio Engleze). Aljeta su provodili s nama na Savi.

Ako je falio igra ili ako Glazer nijebranio izmeu dvije ibe zabodene uzemlju, koje su oznaavale gol, pozvali bi

djeaka ili mladia: "Mali, hoe li biti nagolu?". Ma, kakva odlika u koli, pohvalaili nagrada, kakvi Hawaji - toga dana bio

je taj najsretniji djeak na svijetu! Jo akose mogao pohvaliti: "Tak sam se sipal, dasam obranil kad mi je Isusek pucal nagol"... Ako i nije, glavno da se prialo ipamtilo do danas.

Na prostoru koji se tada inio vrlovelik, izmeu nasipa i kupalinoga zdanja,bile su travnatim povrinama okruenepjeane djeje oaze. Maliani koji jo nisuprerasli arene kantice i lopatice gradili su

kule u pijesku, a njihove mame, koje susjedile ili leale na daskama za sunanje,gradile su svoje kule u mati, dok je paterfamilias uljao lakat negdje za ankom.Vjetar e sutra raznijeti kule u pijesku, anestat e i mamina kula u zraku jer sutra

je ponedjeljak kad se, po obiaju, rifljave. "Gospoo, je li va onaj slatki mali?"ili "Ne znam kak va, ali moj mu odmahim dojdemo otide tam na ank" "A moj,da vam samo pripovedam..." I na kraju:"Ba smo se lepo razgovarale. Bute doli isutra?" "Nemrem, sutra imam ve!".

A na Savi, na vodi i u vodi, u kontra-punktu savskih ljetnih dana namakalose, trcalo, u vodu guralo, noge u vodihladilo, plivalo i slabe plivae spaavalo.Tadanji su Zagrepani bili slabi plivai,a mnogi, pogotovo stariji, nisu se dali niza ivu glavu dublje od struka u vodu.

Sava bi, kao da se ali sa svojim kupaima,svake zime za n

Documents

Zagreb Moj Grad - broj 29 - srpanj 2010