Zagreb nekada i danas

8/11/2019 Zagreb nekada i danas

http://slidepdf.com/reader/full/zagreb-nekada-i-danas 1/6

ZAGREB NEKADA I ZAGREB SADA.

Namjeravamo da u nizu slika prikažemoZagreb, kako je do prije par decenija po-stojao, a uz to ćemo prispodobe radi met-nuti tamo, gdje uzmognemo i sliku istogadijela grada u sadašnjosti. Razlog je tomu

pothvatu lako razumljiv. U zadnje se godine

Zagreb silno promijenio. Mnogi su stari sta-novnici Zagreba ostavili grad, pa je nava-lila u grad, koji je dobio drugi značaj, zna-čaj trgovačkoga centra, masa posve tuđih

i tuđinskih ljudi, koji nemaju ništa zajednič-ko sa Zagrebom, kojima je Zagreb samo grad kao svaki drugi, gdje se mogu praviti po-slovi. Današnje teško doba sprečava doduše

prenagli razvitak Zagreba, ali baš se u tovrijeme treba poskrbiti, da se ne opetujuveć jednom učinjene pogrješke. U druguruku želimo, da se sačuva spomen na Za-greb od nekada; u brzom tempu modernogaživota zaboravlja se prebrzo i na ono, što jenekada bilo vrlo dobro znano i drago. Zatoove prikaze i ne smije nitko smatrati agre-sivnima; bit će uz sasvim promašena djela,

natražnjačka, dosta toga, što ·se mora na-zvati uspjelim, a to je svakako napredak.

Kaptol s novom kaledral~m (poslije potresa).

Dr. B. Šenoa: Stari Kaptol.

73



Dio Kaptola, sada (Agencija »Fiksum«).

1.

Nema sumnje, da je naš zagrebačkiKaptol tijekom stoljeća izgrađivan, postaoarhitektonska cjelina svoje vrste i takova

se što u svijetu više nije nalazilo. Uz ku-riju odmetnika kanonika Filipovića, danassjemenište, ponizale se tri kule crkvene utvr-de iz XV!. stoljeća. Srednja je bila Baka-čeva kula. U njoj u prizemlju mala zelenavratašca, nad kojima se kočio jelen-grbBakača. Tu je prije stajala crkva sv. Eme-rika, a papa je na molbu biskupa Luke do-zvolio, da se ta crkvl' poruši, kako bi se uz-mogla tu sagraditi obrambena kula. Taj je

posao izveo zagrebački biskup, kasniji kar-dinal Bakač. Na ona se malena zelena vra-tašca moglo nekada doprijeti jedino docrkve kroz kulu. Između prve i druge kule

bIO le ZlO, izmeau llru~e i treće bila je sa-,građena zgrada za knjižnicu (koja je danas pohranjena u kr. sveučilišnoj knjižnici). U

zidu na desno od Bakačeve kule i na lijevodao je biskup Vrhovac početkom XIX. sto-ljeća probiti prostrana ulazna vrata', sa stu-

74

povima pcstrance i timpanonom gore. Nad vratima bile su željezne rešetke, značajnogakova, pohranjene danas u muzeju za umjet-nost i umjetnički obrt u Zagrebu. Nad ku-lama dignuo se ozbiljno iskladno stari to-

ranj stolne crkve, djelo XVII. stoljeća, kojise prema gore suživao, a krov mu je bio pokriven karakterističnom polukrugljastomkapom. Uz južnu se kulu prislonila »Robe-ričina« kuća, sa ulazom u sredini do kojegsu vodile stube. Usred trga stajala je kap-tolska vijećnica. Tu su vijećnicu sazidaHsebi kaptolci g. 1660., kad im je stara iz-gorjela. To je bila lijepa, skladno sagrađenagrađev:na na kat, sa starim jakim krovištem,sa prizidanim dućančićima prema jugu, Sel

slikarijama na vanjskim stijenama. Takonam je još prikazuje bakropis Branka Šenoe,izrađen po staroj fotogratiji. G. 1876. sru-šena je ta lijepa građevina, jer je tobofesmetd prometu, pr·ometu onoga vremenalI tako je pomalo počela devastacija jedin-

catoga trga, koja je napokon tako dalekouspjela, da je danas Kaptol, negda «trg» u pravom i najboljem znamenovanju riječi,



Dr. B. Šenoa: Stara kaptolska vijećnica.

Sadašnja Ribarnica na Kaptola.

75



Tlocrt Kaptola.

sada nalik zapuštenom garištu na ičem dru-gom.

Najprije nestade vijećnice. Danas goto-vo pet decenija poslije porušenja sazidalase gotovo na istom mjestu ribarnica. Sadagrađevina ta ne smeta prometu. Kad vidištu' nemogućnost, čini se, kao da se netkohtio narugati Zagrepčanima, kad je toj ri-

bamid dao nešto nalikosti sa starom vijeć-

nicom. Karikaturu svega toga odaje samaslika.Drevna naša· crkva dobila je dva tornja,

obijeljena je i otucana, renovirana bez duše.Izvana i iznutra. Dobro; o tom su knjigezavršene: radilo se u najbolljoj namjeri, po-trošilo sila novca i učinilo, što se učinitinije smjelo. A bilo je i onda uviđavnih ljudi,koji su od toga odvraćali, kako svjedočimemorandum, sačuvan u nadbiskupskomarkivu. Ali toj novogradnji za volju morade

pasti i Bakačeva kula i knjižnica, pa sad se pred stolnom· crkvom diže plot od drve-nih štaketa, da barem malo sačuva pred-vorje od onečišćenja. Zaista, divan napre-dak! Ali ni to nije sve. Uz južnu su kulu

počeli prema sjeveru graditi nekakove bolte,nu to je bilo tako bijedno, da se dalja iz-gradnja morala obustaviti. Pa tako je ta po-drtina, u kojoj je u gomjem dijelu smješ-tena naJdbiskupova kućna kapelica, stajalagodine i godine; nitko živ nije znao, kakoće se taj dio urediti. Za Kovačićev projekt

Stare zgrau'e na Markovu trgu na mjestu sadašnje vladine palače pokraj sabornice.

trebalo je par milijuna, kojh nije bilo. Uto je došao i prođe rat. Pa jednoga dana

budu bolte zazidane • neka se agenturauseli u te prostorije. Za drugo, uostalom, inijesu. čini se, da smo nekad učili u davno

76

vrijeme, kako je Isus tjerao trgovce izhrama - - - - - - - - - -

Idemo dalje. Uz nekadašnju južnu kulu prislonile se četiri zgrade. Bakačeva jeulica bila apsolutno pretijesna. Vrata su



Markov trg 1846. (po uljenoj slici, vlasništvo g. M. pl. Kiepacha iz Samobora).

Bakačeva - sasvim jednostavna građevina,

prikazana na Hiihnovoj litografiji od g. 1861.- već odavno iščezla. Sad su morali odstra-niti i te kuće. Doista se moralo, pa evodonosimo sliku tih kuća. Ali prostor bi taj

južno od kule trebalo ipak udesHi, a ne pu-štati onako zanemaren, kako je sada. Nadaj-mo se, doći će i bolja vremena, a onda ćedoći do »regulacije« - ako se bude još što-god dalo regulisaH ...

2.

Na Markovom smo trgu. I on se nekako promijenio u ovo pedesetak godina. Odrevnoj Markovaj crkvi sa drečavo oboje-nim krovom, kasnije. Ona u suštini stoji isada, tek se oko nje nešto promijenilo. Uzstaru županijsku zgradu stajala je kuća

s gradskom ljekarnom, do ove privatnakuća, gdje je dugi niz godina bio dućanIlije Guteše. Uz ovu se kuću prislanjale jošdvije tri u Kamenitoj ulici. Sav je trg biocjelovitoga karaktera, ali potrebe su vre-mena tražile mjesta za nove pisarne. I takose cio niz kuća porušilo, pa je nastala novavladina palača, a prema njoj je pregrađenastara sabornica. Već se pomalo i zaboraviovid Markovog trga iz prijašnjih dana, paevo barem slike iščezlih zgrada. A do njenek bude i slika mod~rne vladine palače,koja se je ponešto neskladno postavila nataj za nas Hrvate tako sudbonosni trg. Alisila - zakon mijenja.

Kad je već govor o Markovom trgu, treba prikazati i jedan antikvarni raritet: slikutoga trga U polovini XiX. stoljeća, nasli·kanu malo poslije burne one restauracije,koja je prouzročila prkosno strijeljanje

Gornja Bakačeva ulica (s juga).

Vladina palača sada.

77



srpanjskih žrtava. Građevno se nije mnog.>toga ni promijenilo, nu ipak dosta, te seosjeća, da su drugi ljudi drugoga doba tu

prolazili. Slika - vlasništvo g. M. pL Kie- pacha u Samoboru, - naslikana je god.1846., a naslikao ju je slikar J. Stroberger,koji je novijoj generaciji sasvim nepoznat.

To je bio Gornji grad Zagreb, u kom je još dobrano gospodovao njemački jezik:Wagner, Silberarbeiter imao je svoju radnju

u Rakovčevoj kućij u susjednoj, gdje se nauglu još vidi tobožnji kip Matije Gubca, bila je trgovina Jos. Horvatha: Manufadur Wa-ren Lager. Nad njegovim je dućanom izme-đu prozora naslikana slika biskupa sveca,a rasvjetu je Zagrepčanima podavala pe-trolejska lampa nad Gupčevim kipom. Ban-ski je dvor imao troja velika vrata. Onavrata u Kazališnoj ulici mogu se i danasopaziti, dok su vrata na lijevoj strani pro-čelja na M3I1'kovom trgu sasvim uklonjenai zamijenjena prozorom. Crno-žuto oličenestražarnice stoje uz glavna vrata, koja i da-nas postoje. U zgradu do banske palače vo-dila su u prizemlju vrata, do kojih se do-lazilo stepenicamaj očito su tu bile uredske prostorije. Crkva se sv. Marka još nije ,.re-staurnrala«, i još tada nije bila dobila ono

užasno neukusno šarenilo krova, K<'ljeveć go-tovo pet decenija nagrđuje crkvu tako, dase ta grdoba više i 'ne zapaža. Još ima crkvasvoje male iskonske prozore, svoj mali za-

bat nad južnim ulazom, a na desno od togaulaza, koji je samo čudom nekim spašen,smještena je gore na desno sunčana ura.

Već su sigurno veoma rijetki prolazniciMarkovog trga, koji su još vidjali pred crkvom, gotovo usred trga kip Marijin. Taj

je kip podigao gradski senator Ivan Hya-cinthi, tamo u XVIII. stoljeću, a kad je po-četkom XIX. stoljeća bio zapušten, dao ga

je župnik dr. Josip Karvančić ponajviše da-rovima zagrebačkih Nijemaca opraviti, nugo.d. 1869. bude odSl1ranjen, kad se očekivalodolazak Fran}e Josipal Pozlaćeni kip Ma-r~jin stajao je na ovisokom stupu, a na pod-nožju stupa bili su kipovi sv. Josipa, Ivana

Nepomuka, Ivana Evangjeliste i Ivana Krsti-telja. Na bogato izdjelanom podnošku bio jeisklesan hrvatski grb. Taj je lijepi stup ne-tragom iščeznuo: sva je sreća, da se od nje-ga sačuvala dobra f.otografija i Hiihnovalitografija. Č ini se, da je taj stup stajao ta-mo, gdje se kasnije i sada nalazi ono kamenjenavodno iz podnožja Gupčeva pres tolja ... \

Gjuro SzabO.

BOJADISANJE DRVENIH PREDMETA NA CRNO

U prIJasnje vrijeme bilo je u slavonskimkućarima (kiljeri) mnogo predmeta, koje su bili izradili čobani kod svinja, goveda, ovacaili koza. Ti predmeti bili su za ukras iliza .praktičnu upotrelbu. Plandujući u šwmi ili

polju kod marve, da se ne dugoča:s·e, rezuc-kali bi preslice, raspitlJjače, kep6je, dvojnice, britvenice, ,držala za igle kačkaJice i stotinešto sitnijih što većih stvari, za svoje seke iliza svoje djevojke.

Mnoge od tih drvenih predmeta, kad bi iz-gladili, bojadisali bi crno, djele ili djelo-mično, a na <lom crnom polju urezali bi bi-Ijevne ili geometrij,ske ornamemte, da se nacrnom polju bolje is·taknu.U N~;emcima (kotar Vinkovci) pripovije-

dao mi je je,dan s1ara,c kako je on pred kojih 50---60 .godina bojadisao preljice na crr-no. Kad je Ipreljicu glatko izradio, odrezao

je u šikari ili živici ljeskov (Corylus avel-lana) ili žestilov št<llpi ostavio ga da pro-vene, a onda ga je rascijepao na četvero.Tako r1liSlkoljenulJeskovinu ili žutilovinu ša-rač-rezbar je zapalio i goruću .pritisnuo nahlađnu sje·kiru ili ravnik, gdje je ostala kaočetvorka crna rosna mrlja, koju bi prstomsa željeza ;prenio i razmazao na glatku po-vršinu preljjce. Dakako, da takovo bojadi-

78

sanje traje vrlo dugo, ali tim našim puč-kim uIIljjetnicima šaračima i reZJbarima nije bilo do žurbe: kad bude - bit će gOltovo.Kad je dakle predmet ocmjen, pali se ora-hova jezgra i r::asnim orahovim ugljenom senamaže, a da se boja što bolje zasjaji.

Sigurnom l'Ukom, oštrim šaračkim nožićemi dobrim tEku-somstvarali su onako Hjepe

preslice, kurlnje, statke za ogledala i koje-kakove druge predmete, koji Dslu2:1i zaukras ili za potrebu bilo muškima, dajbudiž('llskima, više mla,dima nego starima.

Neki stari Privlačanin (kotar vin:kovački)kazivao mi j.e dl'Ugi način, kako je drvo bojadisao lila crno. Uzeo je ka·dionicu (nekuVI'SW gljive ili gube sa drveta), kojom sekade pčele i zapalio ju d·a pou,gljeni. Tajugljen bi stavio u [posudu, polio vodom igustom kašom te smjese mazao je drvo, da

bude crn".

Prednost !prvog i drugog primjera za crno bO'jadisanje raznih, ploha na drvetu rie ta,što boja ne zalazi ,duboko u pore drveta,

pa su urezi bijeli, jer je i drvo, koje su prije a i sada naši slavonski čobani upotreb-ljavaju, kljenovina, V1llbai topola.

Marijan Markovac

Documents

Zagreb nekada i danas