zastupljenost nasilja i nesportskog ponašanja u nogometu mladih

Istraživanje Zastupljenost nasilja i nesportskog ponašanja u nogometu mladih na području Graga Zagreba u cijelosti je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET

ZASTUPLJENOST NASILJA I NESPORTSKOG

PONAŠANJA U NOGOMETU MLADIH NA

PODRUČJU GRADA ZAGREBA Izvještaj o rezultatima istraživanja

doc.dr.sc. Neven Ricijaš

doc.dr.sc. Zrinka Greblo Jurakić

dr.sc. Dora Dodig Hundrić

Ana Žnidarec Čučković, mag.paed.

31. ožujka 2016.

2

SADRŽAJ

PREDGOVOR I ZAHVALA ................................................................................................... 3

1. UVOD ........................................................................................................................... 4

2. CILJ ISTRAŽIVANJA ....................................................................................................... 10

3. METODOLOGIJA ........................................................................................................... 11

3.1. Uzorak sudionika istraživanja ..................................................................................................... 11

3.2. Instrumentarij ............................................................................................................................. 13

3.3. Postupak provedbe istraživanja ................................................................................................. 20

3.4. Metode obrade podataka .......................................................................................................... 21

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ............................................................................................ 22

4.1. Nasilje i nesportsko ponašanje među mladim sportašima ........................................................ 22

4.2. Nasilje i nesportsko ponašanje roditelja prema mladim sportašima (djeci) .............................. 32

4.3. Nasilje i nesportsko ponašanje trenera prema mladim sportašima .......................................... 38

4.4. Nasilje i nesportsko ponašanje roditelja prema trenerima ........................................................ 50

4.5. Povezanost individualnih i okolinskih obilježja s većom pojavnosti nasilja u nogometu ........... 58

4.6. Razlike u nasilnom i nesportskom ponašanju sportaša s obzirom na uspješnost momčadi,

odnosno nogometnog kluba ............................................................................................................. 68

5. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 74

6. LITERATURA ................................................................................................................. 77

3

PREDGOVOR I ZAHVALA

Suvremene, znanstveno utemeljene spoznaje o nasilju u sportu i

nesportskom ponašanju na hrvatskim prostorima nedovoljno su istražene, stoga

inicijativu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske za

provođenjem ovog istraživanja smatramo izuzetno vrijednom.

Istraživanje je provedeno krajem 2015. godine, naručeno i u potpunosti

financirano od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

Pritom bi se istraživački tim posebno zahvalio gđi. Nataši Muždalo, prof. iz Uprave za

sport na izvrsnoj suradnji tijekom provođenja projektnih aktivnosti.

Istraživanje je također provedeno uz organizacijsku podršku i pomoć

Hrvatskog nogometnog saveza, te Zagrebačkog nogometnog saveza, pri čemu se

zahvaljujemo g. Goranu Lackoviću, prof. na pomoći u raznim organizacijskim

poslovima.

Veliko hvala svim mladim sportašima, nogometašima, koji su vrijedno i

savjesno izdvojili vrijeme i uložili trud u ispunjavanje anketnog upitnika, kao i njihovim

trenerima. Svi rezultati i dobivene spoznaje služe kako bi se identificirali primjeri

dobre prakse, ali i rizici i izazovi u području treniranja nogometa, a s ciljem

unaprjeđivanja hrvatskog sporta i ulaganja u dobrobit mladih.

Istraživački tim

4

1. UVOD

Sportsko ponašanje često se smatra sinonimom za tzv. „fair-play“ igru koja omogućuje razvoj niza

pozitivnih osobina koje uključuju suradnju, kolegijalnost, toleranciju različitosti, međusobno

razumijevanje te poštivanje protivnika i pravila. Sport nije samo poligon za borbu i nadmetanje sa

protivnicima. Baveći se sportom, sportaši uče o suradnji s drugima, doprinose ostvarivanju

zajedničkih ciljeva, ohrabruju i štite jedni druge. Suradnjom unutar tima razvijaju se prosocijalne

vrijednosti i socijalne vještine. Stoga se često ističe da sportsko okruženje može povoljno utjecati na

formiranje karaktera te da predstavlja sredinu koja je pogodna za stjecanje vještina nenasilnog

rješavanja konfliktnih situacija, unaprjeđenja komunikacije i tolerancije među djecom i mladima

(Brustad i Partridge, 2002). No, odnos između sporta i psihosocijalne dobrobiti djece i adolescenata

nije jednostavan, već u velikoj mjeri ovisi o načinu organizacije treninga, obilježjima odnosa između

trenera i sportaša, obilježjima roditeljske uključenosti te o moralnim vrijednostima i normama šire

socijalne okoline u okviru koje se mladi sportaš razvija.

Unatoč pozitivnom potencijalu, u posljednje vrijeme sport se sve više udaljuje od načela olimpizma

na kojima je utemeljen. Naime, rezultati recentnih istraživanja pokazuju kako je agresivno i

nesportsko ponašanje zastupljeno u svim sportovima, te se očituje na svim razinama – od

rekreacijskog do profesionalnog sporta (Miller, Roberts i Ommundsen, 2005; Tsai i Fung, 2005). U

skladu s navedenim, u nedavno objavljenom radu o pravnoj zaštiti maloljetnih sportaša u kontekstu

prava Europske Unije, ističe se potreba za pojačanom pravnom zaštitom djece i adolescenata koji

aktivno sudjeluju u sportskim aktivnostima, naročito onih uključenih u vrhunski sport (Medić, 2016).

Jedan od problema s agresivnim i nasilnim ponašanjem u sportu je taj što dio sportaša i trenera

smatra da je određena razina agresivnosti u sportu nužna za postizanje sportskog uspjeha (Rowe

1998). Međutim, u tom kontekstu potrebno je razlikovati agresivna ponašanja od tzv. asertivnih

ponašanja koja se odnose na proaktivnu, čvrstu i odlučnu igru u okviru koje se sportaš koristi svim

dozvoljenim sredstvima kako bi ostvario zacrtani cilj. Naime, iako može rezultirati povredom uslijed

grubljeg fizičkog kontakta do kojeg dolazi u žaru igre, osnovno obilježje asertivnog ponašanja je to da

ono ne sadrži namjeru za povredom protivničkog igrača (Conroy i sur., 2001). Nasuprot tome,

verbalna povreda ili fizička ozljeda sastavni su dio agresivnog ponašanja u pravom smislu riječi.

Istraživači u području psihologije sporta ističu važnost razlikovanja instrumentalne i reaktivne

agresije. Kao što joj samo ime kaže, instrumentalna agresija je oblik neprimjernog ponašanja koje se

smatra instrumentom za ostvarenje određenog cilja (primjerice, gruba ozljeda prilikom preuzimanja

lopte ili namjerna ozljeda najboljeg protivničkog igrača s ciljem povećanja vjerojatnosti ostvarivanja

5

pobjede), pri čemu je nanošenje štete žrtvi sporedno, iako ne mora biti slučajno. Reaktivna agresija

predstavlja oblik neprimjerenog ponašanja koje je samom sebi svrha. Ovaj oblik agresije motiviran je

željom da se nekome nanese ozljeda/povreda ili šteta, odnosno da se ugrozi tjelesni (primjerice,

fizički obračun sa sportašima protivničke momčadi nakon utakmice) ili psihički integritet druge osobe

(prijmjerice, vrijeđanje protivnika na nacionalnoj ili rasnoj osnovi).

Osim što su povezana s nizom negativnih posljedica na psihosocijalnom planu sportaša (naročito

djece i adolescenata), agresivna ponašanja smanjuju vjerojatnost postizanja sportskog uspjeha, bilo

zbog nepotrebnog rasipanja energije (primjerice, obračun sa suigračima ili navijačima) ili zbog kršenja

pravila koja dovode do sankcija, te cijelu ekipu stavljaju u nepovoljan položaj. Drugi problem s

agresivnim ponašanjem vezan je uz specifičan način motiviranja sportaša. Naime, rezultati

istraživanja pokazuju da su sportaši relativno često izloženi verbalnoj agresiji od strane trenera koja

uključuje prijetnje, ponižavanja te različite oblike vrijeđanja sportaša kojima trener nastoji sportaše

potaknuti da se što više trude na treningu i natjecanju (Gervis i Dunn, 2004). S obzirom da je potreba

za poštovanjem od strane značajnih drugih jedna od najvažnijih psiholoških potreba, takav trenerov

pristup uistinu može dovesti do toga da sportaši daju sve od sebe kako bi postigli što bolji rezultat, pri

čemu je njihov trud u opisanim okolnostima motiviran potrebom za očuvanjem osjećaja osobne

vrijednosti. Rezultati istraživanja i osobna svjedočanstva sportaša koji su bili izloženi negativnom stilu

rukovođenja trenera pokazuju da takav pristup dovodi do niza nepoželjnih posljedica koje ostavljaju

dugoročan trag na psihičkom zdravlju sportaša. Vrhunski sportaši čiji su se treneri prema njima

ponašali na opisani način izjavili su da su se pri tom osjećali glupo, beskorisno, uznemireno, poniženo,

ljuto i depresivno, a posljedice negativnog ponašanja trenera osjećali su i po završetku sportske

karijere (Gervis i Dunn, 2004).

Iako se sport u pravilu doživljava kao sigurna okolina za razvoj djece i adolescenata, sve snažniji

negativni trend pokazuju i rezultati istraživanja provedeni na uzorcima hrvatskih sportaša koji

upućuju na zabrinjavajuće visoku razinu zastupljenosti verbalnog i fizičkog nasilja te visok stupanj

tolerancije različitih oblika nesportskih ponašanja u sportu (Greblo i sur., 2007; Greblo i sur., 2011). U

istraživanju kojeg su proveli Greblo i suradnici (2007) sudjelovale su sportašice i sportaši iz različitih

sportova koji su u trenutku provedbe istraživanja u prosjeku bili stari 19 godina. Rezultati istraživanja

pokazali su da su, u odnosu na sportašice, sportaši češće izloženi direktnom agresivnom ponašanju

od strane trenera i drugih sportaša. Međutim, neprihvatljiva razina agresivnog ponašanja utvrđena je

kod oba uzorka. Tako gotovo 75% sportašica navodi da je trener na njih vikao, 31% sportašica

doživjelo je da ih trener vrijeđa, a 12% navodi da im je trener prijetio. Na uzorku sportaša, utvrđena

je još viša razina zastupljenosti verbalne agresije trenera: 85% sportaša izvijestilo je da je tijekom

6

sportske karijere trener na njih vikao, 42% doživjelo je vrijeđanje, 39% omalovažavanje i 12%

prijetnje od strane trenera. Osim verbalne agresije, sportašice i sportaši koji su sudjelovali u

istraživanju bili su izloženi trenerovom ponašanju koje se može kategorizirati u lakše (5% sportašica i

21% sportaša) i teže oblike fizičke agresije (1% sportašica i 6% sportaša). Još veći postotak verbalne i

fizičke agresije sportaši i sportašice doživjeli su od strane svojih suigrača ili drugih sportaša (Greblo i

sur., 2007).

U istraživanju u kojem je cilj bio ispitati stupanj tolerancije različitih oblika nesportskog ponašanja

kod sportaša i sportašica koji se bave različitim sportovima (Greblo i sur., 2011) utvrđeno je da

hrvatski sportaši i sportašice najmanje odobravaju ponašanja iz kategorije težih sportskih prekršaja.

No, iako su procjene sudionika istraživanja pomaknute prema nižim vrijednostima (u smjeru nižeg

stupnja odobravanja nesportskih ponašanja), detaljnijom analizom odgovora utvrđeno je da za ni

jedan oblik nesportskog ponašanja nije postignut konsenzus prema kojem je određeno ponašanje

apsolutno neprihvatljivo svim sportašima koji su sudjelovali u istraživanju. Pregledom literature nisu

pronađena istraživanja u kojima je utvrđena učestalost agresivnog ponašanja i stupanj odobravanja

nesportskog ponašanja na uzorku hrvatskih nogometaša.

Unatoč pretpostavkama da se agresivno ponašanje dominantno javlja kao reakcija na specifična

obilježja sportske aktivnosti (primjerice, mala bodovna razlika na kraju utakmice, gubitak bodova,

pogrešna odluka sudaca i sl.), rezultati istraživanja pokazuju da se radi o naučenim ponašanjima koje

usvajamo kroz interakciju sa značajnim drugima (Bandura, 1986). Specifičan način reagiranja na

agresivno ili nesportsko ponašanje (odobravanje, ignoriranje ili sankcioniranje) značajno određuje

vjerojatnost njegovog ponovnog javljanja. Snažan imperativ pobjede i zagovaranje pristupa prema

kojem „cilj opravdava sredstvo“ može dovesti do relativiziranja neopravdanosti agresivnog i

nesportskog ponašanja. U ekstremnom slučaju, namještanje rezultata ili namjerna fizička ozljeda

protivnika može se smatrati opravdanim u timu u kojem se takav oblik ponašanja ne sankcionira, što

je dodatno potencirano u slučaju kada se prekršajem ili varanjem može osigurati pobjeda na važnom

natjecanju (Greblo i Bosnar, 2008). U skladu s navedenim, rezultati istraživanja u kojima su

sudjelovali nogometaši pokazali su da je sportaševa procjena vjerojatnosti da bi njegovi suigrači bili

spremni sudjelovati u nekom obliku nesportskog ponašanja bila najbolji prediktor vjerojatnosti u

kojoj bi određeni sportaš bio spreman počiniti isti prekršaj (Stephens i Bredemeier, 1996; Aziz, 1998).

Nadalje, na uzorku mladih nogometaša utvrđeno je da su sportaši oba spola skloniji postupiti na

agresivan način ukoliko smatraju da njihovi treneri odobravaju takav oblik ponašanja (Guivernau i

Duda, 2002). Procjena stupnja prihvatljivosti fizičke agresije, verbalne agresije i varanja smatra se

važnim prediktorom agresivnih ponašanja i varanja u sportskom okruženju, stoga je u istraživanjima

7

„mračne“ strane sporta, osim učestalosti agresivnog ponašanja, važno utvrditi u kojem stupnju

sportaši odobravaju različite oblike nesportskih ponašanja.

Prema modelu agresivnog ponašanja Andersona i Bushmana (2002), agresivno ponašanje javlja se

kao posljedica interakcije individualnih i okolinskih činitelja, stoga smo s ciljem identifikacije

čimbenika koji su povezani s većom učestalošću fizičke i verbalne agresije, te većim stupnjem

odobravanja različitih oblika nesportskog ponašanja kod mladih nogometaša, ispitali njihove osobine

ličnosti, tj. stupanj adaptivnih i neadaptivnih perfekcionističkih težnji (individualni činitelji) te

percepciju različitih oblika ponašanja njihovih trenera i roditelja (okolinski činitelji).

Mladi sportaši odrastaju u kompetitivnom okruženju kojeg pokreće imperativ pobjede (David, 2005),

pri čemu se perfekcionističke težnje nerijetko ističu kao preduvjet za ostvarenje značajnih sportskih

rezultata (Gould, Dieffenbach i Moffett, 2002). Međutim, odnos između perfekcionizma i sportskog

uspjeha nije jednostavan. Naime, rezultati istraživanja potvrdili su da je perfekcionizam

višedimenzionalan konstrukt koji se može manifestirati u adaptivnom (zdravom ili pozitivnom) i

neadaptivnom (neurotskom ili negativnom) obliku (Stoeber i sur., 2007). Prema Dvoprocesnom

modelu perfekcionizma (Slade i Owens, 1998), sportaši koje pokreću adaptivne, i oni čije ponašanje

pokreću neadaptivne perfekcionističke težnje imaju puno zajedničkih obilježja - teže ostvarenju

visokih ciljeva postignuća, izdržljivi su i ustrajni u treninzima, skloni marljivom radu i različitim

odricanjima s ciljem ostvarenja sportskog uspjeha. Međutim, kognitivni, emocionalni i motivacijski

procesi koji prate navedena ponašanja bitno se razlikuju ovisno o tome pokreće li određeno

ponašanje želja za uspjehom i maksimalnim ostvarenjem vlastitih potencijala (adaptivan

perfekcionizam) ili strah od neuspjeha i mogućeg razočarenja značajnih drugih (neadaptivan

perfekcionizam). Prema Ennsu i Coxu (2002), osobe koje postižu visoki rezultat na ljestvici adaptivnog

perfekcionizma skloni su postavljanju visokih, ali realnih i dostižnih ciljeva, usmjereni su na izvedbu,

svoju osobnu vrijednost ne procjenjuju ovisno o uspjehu u određenoj aktivnosti, neuspjeh tumače

kao potrebu za ulaganjem dodatnog truda, a ostvarenjem zacrtanih ciljeva osjećaju ponos,

zadovoljstvo i spremnost za pristupanje novim sportskim izazovima. Nasuprot tome, osobe koje

postižu visoki rezultat na ljestvici neadaptivnog perfekcionizma, sklone su postavljanju nerealno

visokih i nedostižnih ciljeva, njihovu izvedbu često ometaju negativne misli o neuspjehu, osjećaj

osobne vrijednosti skloni su procjenjivati ovisno o uspjehu na treningu ili natjecanju, sportski

neuspjeh smatraju potvrdom uvjerenja o vlastitoj neadekvatnosti, a uspjeh kod njih izaziva

anksioznost zbog mogućeg neuspjeha na idućem natjecanju. Drugim riječima, sportaši koji postižu

visoki rezultat na ljestvici adaptivnog perfekcionizma usmjereni su prema ostvarenju uspjeha, dok

sportaši koji postižu visoki rezultat na ljestvici neadaptivnog perfekcionizma žele pod svaku cijenu

8

izbjeći neuspjeh. Rezultati istraživanja upućuju na to da su osobe koje postižu viši rezultat na ljestvici

neadaptivnog perfekcionizma sklonije agresivnom ponašanju nakon dobivanja negativne povratne

informacije (Chester i sur., 2014), što je dijelom posljedica snažne usmjerenosti na negativan ishod

koja je karakteristična za osobe s izraženim neadaptivnim perfekcionističkim težnjama. Osim toga,

utvrđeno je da su perfekcionisti koji se nalaze pod snažnim pritiskom za ostvarenjem dobrih rezultata

skloniji varanju, odnosno zloupotrebi nedozvoljenih kemijskih supstanci koje mogu unaprijediti

njihovu izvedbu (Flett i Hewitt 2014; Madigan i sur., 2015). Na temelju svega navedenog,

pretpostavili smo da će neadaptivan perfekcionizam mladih nogometaša koji su sudjelovali u

istraživanju biti povezan s višom razinom agresivnog ponašanja kao i s većim stupnjem tolerancije

različitih oblika nesportskog ponašanja.

Rezultati istraživanja u području psihologije sporta pokazuju da treneri imaju važnu ulogu u životu

mladih sportaša (Duda, 2001; Smoll i Smith, 2003). Ovisno o specifičnom načinu interakcije i

obilježjima komunikacije, odnos trenera i sportaša može proizvesti vrlo snažna pozitivna (Bloom,

Durant-Bush, Schinke i Salmela, 1998; Reinboth, Duda i Ntoumanis, 2004) i/ili negativna iskustva

(Gervis i Dunn, 2004; Stirling i Kerr, 2007), što posljedično može oblikovati stavove, ponašanja, ali i

osobine ličnosti djece i adolescenata koji aktivno sudjeluju u sportskim aktivnostima. Hoće li

sudjelovanje u sportu imati pozitivan ili negativan učinak na psihosocijalni razvoj mladih sportaša

ovisi o načinu realizacije treninga, motivacijskoj klimi, stavovima i vrijednostima koje se promiču u

radu sa sportašima. Vođen snažnim imperativom pobjede, sport djece i adolescenata može poprimiti

obilježja veoma stresne, pa čak i nasilne aktivnosti u kojoj su tjelesna i psihička dobrobit sportaša

podređene sportskom uspjehu (Lang, 2010). U praksi, negativna ponašanja trenera obično se ne

preispituju sve dok određeni tim niže pobjede na sportskim natjecanjima. Međutim, rezultati

istraživanja u kojima se uspješnost trenerovog stila rukovođenja ne procjenjuje isključivo u terminima

pobjede ili poraza upućuju na važnost sagledavanja trenerovog ponašanja u kontekstu osobne

dobrobiti mladih sportaša. Na primjer, utvrđeno je da sportaši čiji treneri češće koriste kazne i

prijetnje izvješćuju o nižoj razini motivacije i većoj razini straha od neuspjeha (Barker, 2003; Smoll i

Smith, 2003). Nadalje, empirijski nalazi pokazuju da je primjena verbalne i fizičke agresije od strane

trenera povezana s nižom razinom tzv. „fair play“ ponašanja sportaša (Kassing i Infante, 1999) te da

se agresivno ponašanje usvaja na temelju učenja po modelu (Chandler, Johnson i Carroll, 1999).

S obzirom da je u ranijim istraživanjima utvrđeno da trenerovo ponašanje i način komunikacije u

velikoj mjeri utječe na izvedbu, ponašanje i stavove mladih sportaša (Horn, 2002), ispitali smo

obilježja povezanosti različitih oblika trenerovog ponašanja s agresivnim ponašanjem i odobravanjem

nesportskih ponašanja kod mladih nogometaša. Pritom smo pretpostavili da će percepcija

9

autokratskog stila rukovođenja i nepoželjnih ponašanja trenera koja uključuju negativne povratne

informacije (primjerice, kriticizam i omalovažavanje sportaša u slučaju pogreške ili neuspjeha),

snažnu usmjerenost na rezultat te neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša biti pozitivno povezani

s većom učestalošću agresivnog ponašanja i s višim stupnjem odobravanja različitih oblika

nesportskih ponašanja kod mladih nogometaša.

Konačno, poznato je da roditelji imaju važnu ulogu prilikom odabira i uključivanja u sportske

aktivnosti, ali i u nastavku dječjeg sudjelovanja u sportu (Wylleman i sur., 2000). Roditeljska

uključenost u sport djece i adolescenata obično se promatra kao kontinuum koji se kreće od

nedovoljne preko umjerene do pretjerane uključenosti (Hellstedt, 1987). Pritom se umjerena razina

roditeljske uključenosti koja se odnosi na roditeljsku podršku smatra idealnom, dok obje krajnosti

mogu dovesti do nepoželjnih učinaka – do odustajanja od sporta ili do stresa uvjetovanog visokim

roditeljskim očekivanjima i pritiskom za ostvarenjem značajnih rezultata. Rezultati dosadašnjih

istraživanja pokazali su da mladi sportaši koji doživljavaju višu razinu roditeljske podrške za

sudjelovanjem u sportu izvješćuju o višoj razini intrinzične motivacije i većem stupnju uživanja u

sportskim aktivnostima (Babkes i Weiss, 1999; Leff i Hoyle, 1995). S druge strane, percepcija visoke

razine roditeljskog pritiska za postizanjem sportskog uspjeha povezana je s nižom razinom

samopoštovanja (McElroy, 1982), osjećajem krivnje (Donnelly, 1993) i sindromom sagorijevanja kod

mladih sportaša (Gould, Udry, Tuffey i Loehr, 1996). Na temelju dosadašnjih empirijskih nalaza koji

pokazuju da roditeljsko ponašanje vezano uz sportske aktivnosti djece i adolescenata može utjecati

na ponašanje i stavove mladih sportaša, ispitali smo obilježja povezanosti roditeljske podrške i

pritiska s verbalnom i fizičkom agresijom te s (ne)tolerancijom nesportskog ponašanja kod mladih

nogometaša, pri čemu smo pretpostavili da će viša razina roditeljskog pritiska biti povezana s većom

učestalošću agresivnih ponašanja i višim stupnjem odobravanja sportskih prekršaja i verbalne

agresije u sportskom okruženju.

10

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog istraživanja je utvrditi zastupljenost i učestalost manifestiranih i doživljenih različitih oblika

nasilnog ponašanja, te utvrditi stupanj tolerancije nesportskog ponašanja kod adolescenata koji

treniraju nogomet na području Grada Zagreba, te njihovih trenera. Uz to, cilj je identificirati

individualne i okolinske čimbenike koji doprinose nasilnom i nesportskom ponašanju.

Specifično, cilj ovog istraživanja je odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja:

1. U kojoj mjeri i na koji način mladi manifestiraju nasilno i nesportsko ponašanje prema drugim

igračima?

2. U kojoj mjeri i na koji način mladi doživljavaju nasilje od strane roditelja zbog treniranja

nogometa?

3. U kojoj mjeri i na koji način treneri manifestiraju nasilno i nesportsko ponašanje prema

mladim igračima?

4. U kojoj mjeri i na koji način treneri doživljavaju nasilje i pritiske od strane mladih i njihovih

roditelja?

5. Koja su individualna i okolinska obilježja povezana s većom pojavnošću nasilja i nesportskog

ponašanja u nogometu?

11

3. METODOLOGIJA

3.1. Uzorak sudionika istraživanja

U istraživanju su sudjelovali sportaši i treneri iz ukupno 14 nogometnih klubova s područja Grada

Zagreba. Istraživanjem je obuhvaćeno oko 500 mladih sportaša, no dio sudionika istraživanja je

djelomično ispunio anketni upitnik (N=44) ili ga, pak, nije uopće ispunio (N=37), te ti upitnici nisu

analizirani. Uslijed toga, konačan uzorak čini N=454 mladih sportaša i N=31 njihovih trenera. U

odnosu na dobnu kategorizaciju treniranja nogometa, istraživanjem je obuhvaćen podjednak broj

kadeta (N=196; 47,0%) i juniora (N=221; 54,0%).

Što se tiče sportaša, njihova osnovna sociodemografska obilježja prikazana su u Tablici 1, te je vidljivo

da se raspon dobi kreće od 13 do 19 godina pri čemu je prosječna dob oko 16 godina. Podjednaki

udio sportaša pohađa drugi (27,5%) i treći (26,4%) razred srednje škole. Udio učenika koji trenutno

pohađaju prvi i završni razred srednje škole iznosi otprilike 20%, dok je 8,4% sportaša završilo srednju

školu. Usmjerimo li se na dio tablice u kojem je prikazana vrsta škole koju sportaši pohađaju, vidimo

da gotovo polovina sudionika (49,1%) pohađa strukovnu četverogodišnju školu, otprilike trećina

(31,7%) gimnaziju, dok je strukovna trogodišnja škola zastupljena s 12,6%. Jedan sudionik još uvijek

pohađa osnovnu školu, a jedan je student.

Tablica 1. Opis uzorka prema osnovnim sociodemografskim obilježjima (N=454)

DOB MIN=13, MAX=19 Mdob=16,40 (SDdob=1,122)

UZRAST Kadeti

196 (47,0%)

Juniori

221 (53,0%)

RAZRED 8. razred OŠ

1 (0,2%)

1. razred SŠ

82 (18,1%)

2. razred SŠ

125 (27,5%)

3. razred SŠ

120 (26,4%)

4. razred SŠ

87 (19,2%)

Završio SŠ

38 (8,4%)

VRSTA

ŠKOLE

Osnovna škola

1

(0,2%)

Strukovna

trogodišnja SŠ

57 (12,6%)

Strukovna

četverogodišnja

SŠ

223 (49,1%)

Gimnazija

144 (31,7%)

Fakultet

1 (0,2%)

Kao što je prethodno spomenuto, u istraživanju su sudjelovali sportaši iz 14 zagrebačkih nogometnih

klubova, a u Tablici 2 prikazano je koliko je sportaša iz svakog nogometnog kluba, te zastupljenost

kadeta i juniora po pojedinom klubu. Vidimo da je trend u svim nogometnim klubovima, s izuzetkom

NK Ponikve, NK Špansko, NK Hašk i NK Brezovice, takav da su juniori nešto više zastupljeni među

12

sudionicima ovog istraživanja. Važno je napomenuti da su neki sudionici izostavili odgovor na pitanje

koje se odnosilo na to treniraju li u kategoriji kadeta ili juniora (označeno sa *), te stoga ukupan broj

sportaša ne odgovara zbroju kadeta i juniora iz tog kluba.

Tablica 2. Zastupljenost sportaša po nogometnim klubovima (N=454)

NOGOMETNI KLUB UZRAST

UKUPNO KADETI JUNIORI

NK DINAMO N 15 26

41 % 36,6 63,4

NK LOKOMOTIVA N 22 23

45 % 48,9 51,1

NK ZAGREB N - 17

17 % - 100,0

NK RUDEŠ N 8 23

44* % 25,8 74,2

NK SESVETE N 18 19

38* % 48,6 51,4

NK DUBRAVA N 6 11

26* % 35,3 64,7

NK HAŠK N 33 17

50 % 66,0 34,0

NK ŠPANSKO N 22 18

40 % 55,0 45,0

NK PONIKVE N 14 7

21 % 66,7 33,3

NK JARUN N 6 11

28* % 35,3 64,7

NK MLADOST N 14 17

31 % 45,2 54,8

NK TEKSTILAC RAVNICE N 11 13

25* % 45,8 54,2

NK BREZOVICA N 14 6

20 % 70,0 30,0

NK TRNJE N 13 13

27 % 50,0 50,0

N=196 N=221 N=454

Nadalje, sportaše smo pitali i o intenzitetu, te o trajanju uključenosti u treniranje nogometa kao i o

dobi prvog uključivanja u organizirani sport. Prosječna dob prvog uključivanja u neku organiziranu

sportsku aktivnost je M=6,40 (SD=1,76). Što se tiče duljine treniranja, prosječan broj godina

treniranja nogometa je M=9,32 (SD=2,59) pri čemu se raspon kreće od 10 mjeseci do čak 14 godina.

Sa sadašnjim trenerom, sportaši u prosjeku treniraju M=1,34 godina (SD=1,12), a s njim na tjednoj

13

razini provode prosječno M=9,28 sati (SD=3,81). Važno je napomenuti da to uključuje treninge,

natjecanja i eventualna neformalna druženja, te da se radi o slobodnoj procjeni mladih nogometaša.

Sportaše smo pitali i o razini na kojoj se natječu, te analiza njihovih odgovora pokazuje da se više od

polovice natječe na županijskoj razini (56,9%), trećina na državnoj (33,3%), a njih 9,6% sudjeluje u

natjecanjima na međunarodnoj razini. Tek 1,1% mladih nogometaša obuhvaćenih ovim istraživanjem

bavi se sportom isključivo rekreativno i ne sudjeluje na sportskim natjecanjima.

Uz sportaše, u istraživanju je sudjelovao i N=31 trener, pri čemu su svi muškog spola. Raspon njihove

dobi kreće se od 23 do 56 godina života, a prosječna dob je Mdob=40,29 (SDdob=9,48). Treneri u

prosjeku imaju oko 12 godina radnog trenerskog staža (Mradni staž=11,92; SDradni staž=6,52), a

zastupljenost trenera po pojedinim klubovima prikazana je u Tablici 3. Iz tablice je vidljivo kako smo

istraživanjem obuhvatili podjednak broj trenera iz svih klubova, s izuzetkom NK Rudeš iz kojeg je

nešto više trenera sudjelovalo u istraživanju.

Tablica 3. Zastupljenost trenera po nogometnim klubovima (N=31)

NK

DIN

AM

O

NK

LOK

OM

OTI

VA

NK

ZA

GR

EB

NK

RU

DEŠ

NK

SES

VET

E

NK

DU

BR

AV

A

NK

HA

ŠK

NK

ŠP

AN

SKO

NK

PO

NIK

VE

NK

JA

RU

N

NK

MLA

DO

ST

NK

TEK

STIL

AC

RA

VN

ICE

NK

BR

EZO

VIC

A

NK

TR

NJE

N 3 2 2 5 2 2 2 2 2 2 2 1 1 3

% 9,7 6,5 6,5 16,1 6,5 6,5 6,5 6,5 6,5 6,5 6,5 3,2 3,2 9,7

Σ N=31

3.2. Instrumentarij

U odnosu na postavljene ciljeve, u istraživanju je korištena sveobuhvatna baterija instrumenata. S

obzirom na specifičnosti dvaju subuzoraka (mladi sportaši i treneri) i istraživačke probleme, anketni

upitnik se razlikovao, te je u Tablici 4 prikazano koje instrumente je sadržavao anketni upitnik za

sportaše, koje anketni upitnik za trenere, te koji konstrukt svaki od navedenih instrumenata mjeri.

Kvačicom su označeni zajednički konstrukti između sportaša i trenera. Poslije tablice svaki

pojedinačni instrument detaljno je opisan.

14

Tablica 4. Prikaz instrumentarija korištenog u istraživanju

INSTRUMENT

ANKETNI

UPITNIK ZA

SPORTAŠE

ANKETNI

UPITNIK ZA

TRENERE

KONSTRUKT

Upitnik o osnovnim sociodemografskim

obilježjima

Upitnik percipirane važnosti trenera

(Greblo, 2011) Doživljaj važnosti trenera

Upitnik percipirane legitimnosti

nesportskog ponašanja

(Greblo i sur., 2010)

Prihvatljivost nesportskog

ponašanja u sportu

Upitnik zastupljenosti nasilja u sportu

(konstruiran specifično za potrebe ovog

istraživanja)

Zastupljenost nasilja u

sportu među različitim

dionicima

Upitnik negativnog ponašanja trenera

(Greblo, 2011)

Zastupljenost nasilnog i

nesportskog ponašanja

trenera

Upitnik rukovođenja trenera

(Chelladurai i Saleh, 1980)

Stilovi trenerskog

rukovođenja

Ljestvica percipirane podrške za

ostvarenje sportskog uspjeha

(Greblo, 2011)

Doživljaj podrške od strane

roditelja i trenera

Podljestvica percipiranog pritiska za

ostvarenje sportskog uspjeha

(Stöber i sur., 2007)

Doživljaj pritiska od strane

roditelja i trenera

Višedimenzionalni inventar

perfekcionizma u sportu

(Stöber i sur., 2007)

Perfekcionizam mladih

sportaša

Podljestvice fizičke i verbalne agresije

(Buss i Perry, 1992)

Izraženost agresivnosti kao

osobine ličnosti

Ljestvica procjene percipiranog

roditeljskog pritiska

Doživljaj pritiska od strane

roditelja i mladih sportaša

Upitnik o osnovnim sociodemografskim obilježjima

Što se tiče subuzorka sportaša, osnovna smo sociodemografska obilježja ispitali kroz nekoliko

osnovnih pitanja kao što su spol, dob, vrsta škole, razred, te osnovna obilježja treniranja nogomet

(trajanje, razina natjecanja i slično).

Kada je riječ o trenerima, zanimalo nas je kojeg su spola, koliko imaju godina, te koliko dugo rade kao

treneri.

15

Upitnik percipirane važnosti trenera (Greblo, 2011)

Upitnik se sastoji od 5 tvrdnji kojima se ispituje sportaševa percepcija važnosti trenera. Tvrdnje

opisuju različite aspekte na koje trener može djelovati svojim ponašanjem i stavovima (npr. „Trener

je uz roditelje najvažnija odrasla osoba u mom životu.“; Trener je imao važnu ulogu u oblikovanju

mojih stavova“ i sl. ). Zadatak sudionika istraživanja bio je na ljestvici od 5 stupnjeva (1 = uopće se ne

slažem; 5 = u potpunosti se slažem) procijeniti stupanj slaganja s pojedinom tvrdnjom. Rezultat na

Upitniku percipirane važnosti trenera može se analizirati na razini pojedine tvrdnje, ali i na razini

ukupnog rezultata koji se izražava u obliku prosječne vrijednosti odgovora na svih pet tvrdnji.

Provjerom metrijskih karakteristika upitnika potvrđena je pretpostavljena jednofaktorska struktura te

je utvrđena zadovoljavajuće visoka razina pouzdanosti (Greblo, 2011).

Upitnik percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja (Greblo i sur., 2010)

Upitnik se sastoji od 14 tvrdnji koje opisuju različite oblike nesportskog ponašanja koja pripadaju

kategorijama fizičke agresije, verbalne agresije i varanja. Zadatak sudionika bio je na ljestvici od 5

stupnjeva (1 = potpuno neprihvatljivo; 5 = potpuno prihvatljivo) iskazati stupanj u kojem su spremni

tolerirati različite oblike nesportskog ponašanja za vrijeme odlučujuće, odnosno veoma važne

utakmice. Prema svojim obilježjima tvrdnje su kategorizirane u 3 podljestvice: (1) Legitimnost težih

prekršaja (npr. „Potplaćivanjem protivničkih igrača osigurati pobjedu u važnoj utakmici“), (2)

Legitimnost lakših prekršaja (npr. „Nepriznavanje krivnje nakon počinjenoga prekršaja“) te (3)

Legitimnost verbalne agresije (npr. „Trenerovo verbalno ponižavanje igrača za vrijeme utakmice“).

Stupanj percipirane legitimnosti nesportskoga ponašanja može se interpretirati analizom odgovora

na pojedinim tvrdnjama upitnika, analizom odgovora na podljestvicama ili na temelju ukupnoga

rezultata.

Rezultat na svakoj od tri podljestvice izračunava se kao aritmetička sredina odgovora na pripadajućim

tvrdnjama, dok se ukupni rezultat izračunava se kao aritmetička sredina odgovora na svim tvrdnjama

upitnika. Pritom, viši ukupni rezultat, odnosno viši rezultat na pojedinoj podljestvici ili tvrdnji,

upućuje na veći stupanj tolerancije nesportskoga ponašanja. Upitnik pokazuje dobre metrijske

karakteristike (Greblo i sur., 2011, Čišić i Greblo, 2013), što ga čini prikladnim mjernim instrumentom

za utvrđivanje stupnja tolerancije nesportskog ponašanja kod mladih nogometaša.

Upitnik zastupljenosti nasilja u sportu

Upitnik zastupljenosti nasilja u sportu konstruiran je za potrebe ovog istraživanja na način da su

navedena različita nasilna i nesportska ponašanja, te su sudionici na ljestvici od 4 stupnja (0 – nikad, 1

– rijetko, 2 – ponekad, 3 – često) u paralelnoj formi označavali u kojoj mjeri imaju iskustvo određenog

16

ponašanja, od toga da su ga sami doživjeli do toga da su čuli da se takva ponašanja događaju. S

obzirom na specifičnost uloga mladih sportaša odnosno trenera, za svaki je subuzorak kreiran zasebni

Upitnik.

U tom su smislu, mladi sportaši odgovarali: (a) koliko čestu su sami doživjeli određeno ponašanje, (b)

jesu li bili prisutni kada se takvo ponašanje događalo drugima i (c) jesu li čuli od pouzdane osobe da

se takva ponašanja događaju.

Pritom su njihovim upitnikom obuhvaćena ponašanja u odnosu: (1) trener prema sportašu, (2)

sportaš prema drugom sportašu, (3) roditelj prema djetetu/sportašu, te (4) roditelj prema treneru.

Upitnik za trenere je, pak, obuhvatio odnose: (1) trener prema sportašu pri čemu su označavali (a) u

kojoj su se mjeri sami tako ponašali, (b) koliko su često bili prisutni kada se neki drugi trener tako

ponašao prema sportašu, te (c) u kojoj su mjeri čuli od poznate osobe da se takva ponašanja

događaju; (2) sportaš prema drugom sportašu i (3) roditelj prema djetetu gdje su odgovarali (a)

koliko često su, za vrijeme svojeg vremenskog staža bili prisutni kada su se takva ponašanja događala

i (b) koliko često su, za vrijeme svojeg vremenskog staža, čuli od pouzdane osobe da se takva

ponašanja događaju; (4) roditelj prema treneru gdje su odgovarali u kojoj su mjeri (a) doživjeli da se

roditelji tako ponašaju prema njima, (b) svjedočili takvom ponašanju roditelja prema nekom drugom

treneru, te (c) čuli od pouzdane osobe da se takva ponašanja događaju.

Nadalje, s obzirom na važnost i njihovog osobnog prošlog iskustva, zamolili smo ih da se sjete

vremena kada su i sami bili mladi sportaši i aktivno trenirali i da, ponovno na ljestvici od 4 stupnja (od

nikad do često) označe u kojoj su mjeri imali iskustvo nasilnog i nesportskog ponašanja od strane

trenera i roditelja prema njima osobno, sportaša prema drugom sportašu, te roditelja prema treneru.

Zastupljenost nasilja i nesportskoga ponašanja interpretira se analizom odgovora na pojedine tvrdnje

upitnika.

Upitnik rukovođenja trenera (Chelladurai i Saleh, 1980)

Upitnik rukovođenja u sportu ispituje različite oblike stilova rukovođenja sportskih trenera o kojima

se zaključuje na temelju sportaševe percepcije trenerovog ponašanja. Upitnik se sastoji od 40 tvrdnji

raspoređenih na 5 podljestvica: (1) Trening i instrukcije (npr.“[Moj trener] Svakog sportaša

pojedinačno podučava sportskim vještinama.“), (2) Demokratsko ponašanje (npr.“[Moj trener] Pita

sportaše za mišljenje o važnim pitanjima koja se tiču vođenja tima.“), (3) Autokratsko ponašanje

17

(npr.“[Moj trener] Govori na način koji ne dozvoljava postavljanje pitanja.“), (4) Pozitivna povratna

informacija (npr.“[Moj trener] Pokazuje da cijeni dobru izvedbu sportaša.“) i (5) Socijalna podrška

(npr.“[Moj trener] Brine se za osobnu dobrobit sportaša.“).

Zadatak sudionika je ljestvici od 5 stupnjeva (1 = nikada; 5 = uvijek) procijeniti koliko često se njihov

trener ponaša na opisani način. Rezultati na podljestvicama formiraju se kao prosjeci odgovora na

pripadajućim tvrdnjama. Upitnik je korišten u većem broju stranih i domaćih istraživanja u kojem je

pokazao zadovoljavajuće metrijske karakteristike (Greblo, 2011, Sullivan i Kent, 2003; Zhang, Jensen i

Mann, 1997).

Upitnik negativnog ponašanja trenera (Greblo, 2011)

Upitnikom negativnog ponašanja trenera ispituje se sportaševa percepcija učestalosti nepoželjnih

oblika trenerovog ponašanja. Upitnik sadrži 13 tvrdnji koje su raspoređene na 3 podljestvice: (1)

Neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša (npr.“[Moj trener] Ne pokazuje razumijevanje za brige i

strahove sportaša.“), (2) Negativna povratna informacija (npr.“[Moj trener] U slučaju pogreške,

sportaše naziva glupim i nesposobnim.“) i (3) Usmjerenost na rezultat (npr.“[Moj trener] Smatra da je

uspjeh sportaša jedino postizanje dobrog rezultata na natjecanju.“).

Zadatak sudionika je na ljestvici od 5 stupnjeva (1 = nikada; 5 = uvijek) procijeniti učestalost

trenerovih ponašanja opisanih pojedinom tvrdnjom. Rezultat na podljestvicama izračunava se kao

aritmetička sredina odgovora na pripadajuće tvrdnje, a ukupni rezultat na Upitniku negativnog

ponašanja trenera izračunava se kao aritmetička sredina odgovora na svim tvrdnjama. Viši ukupni

rezultat, odnosno viši rezultat odgovora na pojedinoj podljestvici ili tvrdnji upućuje na veću

zastupljenost nepoželjnog ponašanja trenera. Statističkom analizom potvrđena je pretpostavljena

struktura upitnika, a podljestvice i ukupni rezultat pokazuju zadovoljavajuće visoke razine

pouzdanosti (Greblo, 2011).

Podljestvica percipiranog pritiska za ostvarenje sportskog uspjeha (Stöber i sur., 2007)

Za utvrđivanje stupnja percipiranog pritiska za ostvarenje sportskog uspjeha kojeg mladi sportaši

doživljavaju od strane svojih roditelja korištena je podljestvica Višedimenzionalnog inventara

perfekcionizma u sportu (Greblo, 2011; Stöber i sur., 2007). Podljestvica Percepcija pritiska za

savršenstvom od strane roditelja sadrži 8 tvrdnji koje opisuju visoka očekivanja od strane značajnih

drugih (npr. “Moji roditelji od mene očekuju isključivo savršenstvo“).

18

Zadatak sportaša bio je na ljestvici od 6 stupnjeva (1 = nikada; 6 = uvijek) procijeniti koliko dobro

pojedina tvrdnja opisuje očekivanja i ponašanja njegovih roditelja. Rezultat se može izraziti u obliku

prosjeka odgovora na pojedinoj tvrdnji ili kao prosjek odgovora na svim tvrdnjama, pri čemu viši

rezultat upućuje na izraženiji doživljaj pritiska. U ranijim istraživanjima utvrđeno je da podljestvica

percipiranog pritiska za savršenstvom posjeduje dobre metrijske karakteristike (Greblo, 2011;

Stoeber i Rambow, 2007).

Ljestvica percipirane podrške za ostvarenje sportskog uspjeha (Greblo, 2011)

Za utvrđivanje stupnja podrške koju sportaši doživljavaju od strane roditelja korištena je ljestvica

Roditeljska podrška u sportskim izazovima. Spomenuta ljestvica sadrži 6 tvrdnji koje opisuju

ponašanja kojima roditelji ohrabruju, potiču i hvale izvedbu sportaša (npr.“Moji roditelji su mi

podrška na putu ostvarenja visokih sportskih ciljeva“).

Zadatak sudionika istraživanja bio je na ljestvici od 6 stupnjeva (1 = nikada; 6 = uvijek) procijeniti

koliko često doživljavaju različite oblike podrške od strane svojih roditelja. Rezultat se može izraziti u

obliku prosjeka odgovora na pojedinoj tvrdnji ili kao prosjek odgovora na svim tvrdnjama, pri čemu

viši prosječni rezultat označava višu razinu podrške. Provjerom metrijskih karakteristika utvrđeno je

da je opisana ljestvica prikladna za primjenu na uzorku mladih sportaša (Greblo, 2011).

Višedimenzionalni inventar perfekcionizma u sportu (Stöber i sur., 2007)

Adaptivni i neadaptivni perfekcionizam u sportu operacionalizirani su kao prosječni rezultat na

podljestvicama (1) Težnja za savršenstvom (npr. „Tijekom natjecanja / utakmice osjećam potrebu da

budem savršen.“) i (2) Negativna reakcija na nesavršenstvo (npr. „Tijekom natjecanja / utakmice

osjećam se izrazito uznemireno ako se sve ne odvija savršeno.“ ). Podljestvice sadrže po 5 tvrdnji koje

opisuju pozitivne, odnosno negativne emocionalne i kognitivne reakcije sportaša za vrijeme

natjecanja ili utakmice.

Zadatak sudionika istraživanja bio je na ljestvici od 6 stupnjeva (1 = nikada; 6 = uvijek) procijeniti

učestalost javljanja pojedinih osjećaja i misli za vrijeme natjecanja ili utakmice. Rezultat na

podljestvicama Težnja za savršenstvom i Negativna reakcija na nesavršenstvo izračunava se kao

prosjek odgovora na pripadajućim tvrdnjama. Faktorska struktura i pouzdanosti hrvatske verzije

podljestvica sukladne su originalnoj engleskoj verziji upitnika (Greblo, 2011; Stoeber i sur., 2007).

19

Podljestvice fizičke i verbalne agresije (Buss i Perry, 1992)

Za procjenu stupnja fizičke i verbalne agresije sportaša korištene su istoimene podljestvice Upitnika

agresivnog ponašanja (Buss i Perry, 1992) koji je za potrebe ovog istraživanja preveden te jezično i

kulturološki adaptiran za primjenu na uzorku hrvatskih sudionika. Originalna engleska verzija Upitnika

agresivnog ponašanja prevedena je na hrvatski standardnim postupkom dvostruko slijepog prijevoda

Brislin, Lonner i Thorndike, 1973).

Preliminarna verzija upitnika primijenjena je u predistraživanju u kojem je sudjelovalo 109 sportaša i

sportašica (24% djevojaka), studenata Kineziološkog fakulteta. Prosječna dob sudionika

predistraživanja je 22 godine (M = 22,47; SD = 1,34). Prema razini natjecanja i sportskom iskustvu

uzorak predistraživanja usporediv je s uzorkom sudionika glavnog dijela istraživanja. U

predistraživanju je ispitano jesu li prevedene tvrdnje semantički dovoljno jasne. Na temelju povratnih

informacija sudionika, dvije tvrdnje koje su procijenjene dvosmislenima zamijenjene su s novim

tvrdnjama. Konstruktna valjanost upitnika provjerena je komponentnim modelom faktorske analize,

pri čemu je za redukciju glavnih komponenata korišten Guttman-Kaiserov kriterij, a za utvrđivanje

faktorske strukture Oblimin rotacija s Kaiserovom normalizacijom. Na temelju dobivenih rezultata u

upitniku je zamijenjeno 7 tvrdnji koje je karakterizirala niska saturacija jednog ili podjednaka

saturacija većeg broja faktora. Nova verzija upitnika primijenjena je u glavnom dijelu istraživanja. Za

potrebe ovog rada korištene su podljestvice (1) Fizička agresija koja se sastoji od 9 tvrdnji (npr.

„Uključujem se u tučnjave malo češće od prosječne osobe.“) i (2) Verbalna agresija koja se sastoji od

5 tvrdnji (npr. „Moji prijatelji za mene kažu da sam ponešto svadljiv.“). Zadatak sudionika bio je na

ljestvici od 7 stupnjeva (1 = u potpunosti se odnosi na mene; 7 = u potpunosti se ne odnosi na mene)

procijeniti u kojoj mjeri određena tvrdnja opisuje njegove osobine.

Rezultat se može izraziti u obliku prosječne vrijednosti odgovora na pojedinu tvrdnju i u obliku

ukupnog prosječnog rezultata na podljestvicama kojeg čini aritmetička sredina odgovora na svim

tvrdnjama koje pripadaju određenoj podljestvici. Faktorskom analizom potvrđena je pretpostavljena

dvofaktorska struktura podljestvica, te je utvrđena zadovoljavajuće visoka razina pouzdanosti tipa

unutarnje konzistencije koja za podljestvicu (1) Fizičke agresije iznosi 0.82, a za podljestvicu (2)

Verbalne agresije 0.77.

Ljestvica procjene percipiranog roditeljskog pritiska

Ljestvica procjene percipiranog roditeljskog pritiska konstruirana je za potrebe provedenog

istraživanja te sadrži 27 tvrdnji koje opisuju različite nepoželjne oblike roditeljskog ponašanja kojima

roditelji narušavaju osobnu dobrobit mladih sportaša i/ili otežavaju rad trenera. Tvrdnje sadrže opise

20

ponašanja koja upućuju na usmjerenost na pobjedu (npr. “[Roditelj] Želju za pobjedom stavlja ispred

emocionalne i tjelesne dobrobiti djeteta.“), nepoštivanje prava djeteta (npr. “[Roditelj] prisiljava

dijete da se bavi sportom.“), ostvarenje roditeljskih ambicija (npr. “[Roditelj] Kroz djetetov sportski

uspjeh želi ostvariti vlastiti neostvareni san.“), neprimjereno postupanje s djetetom (npr. “[Roditelj] U

slučaju pogreške, svoje dijete naziva glupim i nesposobnim.“), poticanje nesportskog ponašanja (npr.

“[Roditelj] Svojim primjerom potiče uporabu nasilnog ponašanja i varanja.“) i konzumacije

nedozvoljenih supstanci (npr. “[Roditelj] Potiče dijete na upotrebu zakonom zabranjenih tvari koje

mogu poboljšati izvedbu.“) te ponašanja koja dovode do porasta anksioznosti (npr. “[Roditelj] Svojim

ponašanjem kod djeteta izaziva dodatan stres na natjecanju.“). Osim toga, ljestvica sadrži i tvrdnje

kojima se opisuju različiti načini na koje roditelji ometaju trenerov rad (npr. “[Roditelj] Savjetuje

trenera kako da vodi trening.“) i trenažni proces (npr. “[Roditelj] Samostalno provodi dodatni trening

s djetetom koji nije u skladu s trenerovim planom i strategijom rada.“) te krše kodeks ponašanja (npr.

“[Roditelj] Vrijeđa trenera, sudca ili roditelje protivničkog tima.“) i pravila natjecanja (npr. “[Roditelj]

Ne poštuje odluke službenih osoba i njihov autoritet za vrijeme natjecanja.“).

Zadatak trenera bio je na ljestvici od četiri stupnja (0 = nikada; 3 = često) procijeniti koliko često se

susreće s roditeljima koji se ponašaju na opisani način. O učestalosti pojedinog roditeljskog

ponašanja zaključuje se na temelju prosječne vrijednosti odgovora na svaku pojedinu tvrdnju.

3.3. Postupak provedbe istraživanja

Istraživanje je provedeno tijekom studenog i prosinca 2015. godine na uzorku sportaša koji treniraju

nogomet u klubovima na području Grada Zagreba, te na uzorku njihovih trenera. Upitnik se

ispunjavao grupno, u prostorijama nogometnog kluba. Istraživanje je u svim klubovima proveo tim

stručnjaka sa Sveučilišta u Zagrebu (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Hrvatski studiji i Kineziološki

fakultet), a u suradnji sa studentima spomenutih fakulteta koji su prethodno educirani za primjenu

anketnog upitnika.

Ispunjavanje upitnika bilo je po principu papir-olovka pri čemu je za sportaše trajalo oko 25 minuta, a

za trenere oko 15 minuta.

Svi sudionici bili su usmeno informirani o osnovnom cilju istraživanja, usmenim su pristankom

prihvatili sudjelovati u istraživanju, a mogli su odustati u bilo kojem trenutku. Postupak provedbe

21

istraživanja u potpunosti je odgovarao Etičkom kodeksu istraživanja s djecom (Ajduković i Kolesarić,

2003).

3.4. Metode obrade podataka

U svrhu ostvarivanja postavljenih ciljeva ovog istraživanja, korištene su sljedeće statističke metode i

analize: (1) Metode deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija, frekvencije),

(2) Hi-kvadrat test, (3) T-test / Mann-Whitneyev test i (4) Analiza varijance / Kruskal Wallisov test.

22

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.1. Nasilje i nesportsko ponašanje među mladim sportašima

Kako bi se stekao sveobuhvatan i kvalitetan uvid u zastupljenost nasilja i nesportskog ponašanja

među mladim nogometašima, istražena je i njihova perspektiva, ali i perspektiva trenera.

4.1.1. Perspektiva i iskustva sportaša

Jedno od ključnih istraživačkih pitanja na koje se u ovom istraživanju pokušalo odgovoriti jest u kojoj

mjeri mladi nogometaši manifestiraju nasilno i nesportsko ponašanje. Pritom se sama zastupljenost

nasilja istražila iz više perspektiva kako bi se dobio uvid u to koliko je nesportsko ponašanje mladim

sportašima općenito prihvatljivo (Upitnik percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja), te u kojoj

mjeri su sami imali iskustvo ili, pak, svjedočili nasilnom ponašanju među sportašima (Upitnik

zastupljenosti nasilja u sportu).

S ciljem stjecanja uvida u njima općenitu prihvatljivost različitih nesportskih ponašanja, sudionici su

ispunjavali Upitnik percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja pri čemu su imali zadatak (kao što

je detaljno opisano u poglavlju o korištenom instrumentariju), na ljestvici od 5 stupnjeva (od 1 =

potpuno neprihvatljivo do 5 = potpuno prihvatljivo), iskazati stupanj u kojem su spremni tolerirati

različite oblike nesportskog ponašanja za vrijeme odlučujuće tj. važne utakmice. U Tablici 5 ponuđen

je deskriptivan prikaz njihovih odgovora, te će rezultati biti komentirani osvrćući se na zastupljenost

odgovora «uglavnom prihvatljivo» i «potpuno prihvatljivo».

Uvidom u tablicu, vidimo da mladi sportaši najmanje prihvatljivim smatraju (označeno zelenom

bojom; do 15% odgovora): otkrivanje taktike vlastite momčadi protivniku zbog osobnih interesa kao

što je zarada (njih 4,9% takvo ponašanje smatra uglavnom ili u potpunosti prihvatljivim), trenerovo

verbalno ponižavanje igrača za vrijeme utakmice (6,0%), potplaćivanje protivničkih igrača kako bi se

osigurala pobjeda (5,7%), provociranje igrača na protivničkoj klupi uvredljivim komentarima (9,3%),

vrijeđanje trenera suparničke momčadi (3,9%), fizički obračun u svlačionici nakon što je zbog

suigračeve pogreške došlo do poraza (2,9%), te glasno omalovažavanje stručnosti vlastita trenera za

vrijeme loše utakmice (2,4%), te podmićivanje suca (5,3%). No, iako je riječ o ponašanjima koja mladi

sportaši percipiraju u najmanjoj mjeri prihvatljivima (u odnosu na ostala), ove podatke ne smijemo

zanemariti. Naime, činjenica da primjerice njih oko 6% smatra da je trenerovo ponižavanje igrača ili

23

potplaćivanje suparničkih igrača kako bi se osigurala pobjeda, prihvatljivo, svakako zaslužuje

pozornost svih dionika uključenih u rad s mladim nogometašima.

Tablica 5. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama Upitnika percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja

(N=454 sportaša).

Rb. Tvrdnja Potpuno

neprihvatljivo Uglavnom

neprihvatljivo Nisam siguran

Uglavnom prihvatljivo

Potpuno prihvatljivo

1.

Otkrivanje taktike vlastite momčadi protivniku zbog osobnih interesa (npr. zarada)

N 362 44 25 17 5

% 79,9 9,7 5,5 3,8 1,1

2. Vikanje na suigrača kad pogriješi

N 119 187 75 57 15

% 26,3 41,3 16,6 12,6 3,3

3. Trenerovo verbalno ponižavanje igrača za vrijeme utakmice

N 265 105 53 18 9

% 58,9 23,3 11,8 4,0 2,0

4. Lažno optuživanje protivnika za prekršaj

N 82 126 114 74 57

% 18,1 27,8 25,2 16,3 12,6

5. Guranje protivničkog igrača u skoku

N 26 64 99 156 109

% 5,7 14,1 21,8 34,4 24,0

6. Laganje je li lopta izašla u aut ili korner

N 46 100 102 108 97

% 10,2 22,1 22,5 23,8 21,4

7. Povlačenje protivnika za dres

N 33 78 99 145 96

% 7,3 17,3 22,0 32,2 21,3

8.

Potplaćivanjem protivničkih igrača osigurati pobjedu u važnoj utakmici

N 357 46 25 9 17

% 78,6 10,1 5,5 2,0 3,7

9.

Provociranje igrača na protivničkoj klupi uvredljivim komentarima

N 279 97 36 18 24

% 61,5 21,4 7,9 4,0 5,3

10. Vrijeđanje trenera suparničke momčadi

N 353 51 32 7 11

24

% 77,8 11,2 7,0 1,5 2,4

11. Nepriznavanje krivnje nakon počinjenoga prekršaja

N 84 126 122 68 52

% 18,6 27,9 27,0 15,0 11,5

12.

Fizički obračun u svlačionici nakon što je zbog suigračeve pogreške došlo do poraza

N 362 51 28 5 8

% 79,7 11,2 6,2 1,1 1,8

13.

Glasno omalovažavanje stručnosti vlastita trenera za vrijeme loše utakmice

N 355 67 21 6 5

% 78,2 14,8 4,6 1,3 1,1

14. Podmićivanje suca

N 390 23 17 8 16

% 85,9 5,1 3,7 1,8 3,5

Nadalje, žutom smo bojom označili odgovore kod onih tvrdnji gdje se odgovori «uglavnom

prihvatljivo» i «u potpunosti prihvatljivo» u svojem zbroju kreću od 16 do 30% odnosno ponašanja

koja do trećine sudionika istraživanja smatra prihvatljivim. To su: vikanje na suigrača kad pogriješi

(15,9%), lažno optuživanje protivnika za prekršaj (28,9%), te nepriznavanje krivnje nakon počinjenoga

prekršaja (26,5%).

Što se tiče nesportskih ponašanja koje većina mladih doživljava prihvatljivim (označeno s crvenom

bojom; više od 30%), riječ je u prvom redu o guranju protivničkog igrača u skoku što čak 58,4%

mladih nogometaša smatra uglavnom ili u potpunosti prihvatljivim kada je riječ o važnoj utakmici. S

53,5% slijedi povlačenje protivničkog igrača za dres, dok 45,2% nogometaša smatra da je prihvatljivo

lagati da je lopta izašla u aut ili korner. Drugim riječima, možemo zaključiti kako je doživljaj mladih da

se radi o, u sportu uobičajenim i prihvatljivim ponašanjima, barem kada je riječ o važnoj utakmici.

Kao što je u opisu instrumenta navedeno, osim analize na razini odgovora na pojedinim tvrdnjama,

tvrdnje možemo kategorizirati i u 3 podljestvice: (1) Legitimnost težih prekršaja, (2) Legitimnost lakših

prekršaja i (3) Legitimnost verbalne agresije pri čemu nam veći prosječni rezultat na svakoj ljestvici

govori u prilog većoj prihvatljivosti takvog ponašanja (Tablica 6). Vidimo da, očekivano, najvišu

prosječnu vrijednost postiže podljestvica koja obuhvaća tvrdnje usmjerene na lakša nesportska

ponašanja (M=3,14) kao što su lažno optuživanje protivnika za prekršaj, guranje protivničkog igrača u

skoku, laganje je li lopta izašla u aut ili korner, povlačenje protivnika za dres, te nepriznavanje krivnje

25

nakon počinjenoga prekršaja. Znatno niži je ukupni prosječni rezultat (M=1,66) na podljestvici

Legitimnost verbalne agresije (primjeri tvrdnji koji ulaze u ovu ljestvicu su vikanje na suigrača kad

pogriješi, trenerovo verbalno ponižavanje igrača za vrijeme utakmice, te provociranje igrača na

protivničkoj klupi uvredljivim komentarima), a očekivano je najniži ukupni rezultat (M=1,36) na

podljestvici Legitimnost težih prekršaja koja sadržava tvrdnje poput podmićivanje suca, fizički

obračun u svlačionici nakon što je zbog suigračeve pogreške došlo do poraza, te otkrivanje taktike

vlastite momčadi protivniku zbog osobnih interesa (npr. zarada).

Tablica 6. Prosječni rezultati na podljestvicama Upitnika percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja;

sportaši (N=454)


Legitimnost težih prekršaja Legitimnost lakših prekršaja Legitimnost verbalne agresije

M M M

1,36 3,14 1,66

Nadalje, mlade smo sportaše zamolili i da označe u kojoj su mjeri imali iskustvo nasilja među

sportašima (sportaš prema sportašu). Pritom je u obzir uzeto i njihovo osobno iskustvo (dogodilo se

meni), prisutnost dok se događalo drugim mladim sportašima ili da su čuli od druge pouzdane osobe

da se takva ponašanja događaju.

Deskriptivan prikaz distribucije njihovih odgovora ponuđen je u Tablici 7. Rukovodeći se istim

kriterijem kao i u prethodnoj tablici, zelenom su bojom označeni oni odgovori kod kojih zastupljenost

odgovora „ponekad“ i „često“ ne prelazi 15%, žutom onih kod kojih se ta zastupljenost kreće od 16

do 30%, a crvenom oni iznad 30%.

Što se tiče osobnog iskustva mladog sportaša, vidimo da je najzastupljenije iskustvo da je drugi

sportaš na njega vikao što je često iskusilo čak 23,5%, a ponekad 36,8% sportaša. Slijedi psovanje kod

kojeg su odgovori „ponekad“ i „često“ ukupno zastupljeni s više od 46%, te vrijeđanje s oko 34%. U

najmanjoj je mjeri zastupljeno je fizičko nasilje: iskustvo lakšeg udaranja od strane drugog sportaša s

17,6%, a iskustvo težeg udaranja s 10,1%. No, s obzirom da je riječ o najtežim oblicima nasilnog

ponašanja, ove postotke nikako ne smijemo zanemariti, te činjenica da više od četvrtine mladih

sportaša ima relativno često iskustvo fizičkog nasilja, zaslužuje ozbiljnu pozornost.

Što se tiče drugog dijela upitnika u kojem su sportaši odgovarali jesu li i u kojoj mjeri bili prisutni kada

su se sva navedena ponašanja događala drugim sportašima, uočavamo trend veće zastupljenosti

26

odgovora „ponekad“ i „često“. Primjerice, njih oko 18% svjedočilo da kada je neki sportaš drugog

sportaša teže udarao, oko 75% svjedočilo je vikanju među sportašima, a njih oko 28% lakšem

udaranju sportaša od strane drugog sportaša. Nadalje, kada je riječ o trećoj skupini podataka, točnije

o onoj u kojoj su sportaši označavali jesu li tj. u kojoj su mjeri od njima pouzdanih osoba čuli o takvim

ponašanjima, zastupljenost ponovno raste. Za ilustraciju, njih oko 30% čulo je da se događa lakše

udaranje među sportašima, a njih više od 20% ima informaciju da se ponekad ili često sportaši

međusobno i teže udaraju. Taj trend da zastupljenosti raste u odnosu na to koliko nam je određeno

iskustvo „bliže“ ili „dalje“, lijepo ilustrira i grafički prikaz na Slici 1 u kojem su prikazane aritmetičke

sredine odgovora na pojedinim tvrdnjama.

Slika 1. Grafički prikaz prosječnih vrijednosti odgovora na pojedinim tvrdnjama Upitnika nasilje u sportu –

sportaš prema sportašu, perspektiva sportaša

Vidimo da su prosječne vrijednosti odgovora kontinuirano niže kada se radi o osobnom iskustvu.

Ovakav se nalaz može interpretirati na dva načina. Jedan ide u smjeru generalno veće sklonosti ljudi

da ponašanja koja se ne odnose neposredno na njih označe zastupljenijima, te da smo skloni

zanemariti neka vlastita neugodna iskustva. S druge strane, trend veće zastupljenosti svih ponašanja

u drugoj i trećoj kategoriji također se može pripisati činjenica da, primjerice nesportskom ponašanju

sportaša prema sportašu, obično svjedoči više osoba (npr. desetorica igrača svjedoči omalovažavanju

jednog sportaša) čime je frekvencija odgovora koji idu u smjeru veće zastupljenosti takvih ponašanja -

izraženija.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

Dogodilo se meni Bio sam prisutan Čuo sam od pouzdane osobe

27

No, nedvojbeno je da značajan udio mladih ima iskustvo, posredno ili neposredno, nasilja i

nesportskog ponašanja među sportašima i takav nalaz stvara važne temelje za kreiranje praktičnih

intervencija.

28

Tablica 7. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu – sportaš prema sportašu, iz perspektive mladih sportaša (N=454).

Dogodilo se meni Bio sam prisutan kada se to događalo

drugima

Čuo sam od pouzdane osobe da se to

događa

Sportaš je.... nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često

1. Vikao na drugog sportaša % 7,0 32,7 36,8 23,5 3,2 22,4 42,0 32,4 11,9 22,5 36,7 28,9

N 31 146 164 105 14 99 185 143 52 98 160 126

2. Omalovažavao % 30,5 38,7 21,9 8,8 14,2 32,1 35,7 18,1 21,8 33,2 28,4 16,6

N 135 171 97 39 78 154 146 65 96 146 125 73

3.Vrijeđao % 29,8 35,7 22,8 11,7 14,2 32,1 35,7 18,1 20,5 30,8 28,9 19,8

N 132 158 101 52 63 142 158 80 90 135 127 87

4. Prijetio % 59,2 20,6 12,5 7,7 42,9 29,2 15,8 12,1 40,5 26,3 19,5 13,7

N 261 91 55 34 188 128 69 53 177 115 85 60

5. Psovao % 22,2 30,8 27,9 19,0 14,1 24,1 32,0 29,8 21,2 23,7 26,9 28,2

N 98 136 123 84 62 106 141 131 93 104 118 124

6. Lakše udario % 61,0 21,4 12,2 5,4 46,7 25,3 16,9 11,1 45,1 26,0 18,5 10,5

N 271 95 54 24 207 112 75 49 198 114 81 46

7. Teže udario % 77,4 12,6 6,3 3,8 64,5 17,0 11,3 7,2 60,8 17,1 10,3 11,8

N 345 56 28 17 285 75 50 32 267 75 45 52

29

4.1.2. Perspektiva i iskustva trenera

U istraživanju ovog područja izuzetno je važna i perspektiva trenera, osoba koje su u svakodnevnom i

intenzivnom kontaktu sa sportaša. Upravo smo stoga istražili i njihovu percepciju zastupljenosti

nasilja i nesportskog ponašanja među sportašima.

Trenerima smo, također naveli različita nasilna i nesportska ponašanja, te ih zamolili da na ljestvici od

4 stupnja označe koliko su često sami prisustvovali takvom ponašanju među sportašima, te u kojoj su

mjeri od njima pouzdanih osoba čuli da se takva ponašanja događaju. Frekvencije njihovih odgovora

za svako pojedino ponašanje prikazane su u Tablici 8.

Što se tiče prve skupine njihovih odgovora („bio sam prisutan kada se to događalo“) vidimo da su u

najvećoj mjeri svjedočili verbalnom nasilju među sportašima. Tako je njih više od 50% iskazalo da su

ponekad ili često bili prisutni kada su sportaši vikali jedni na druge, a oko 32% kada su se vrijeđali ili

omalovažavali. Odgovori „ponekad“ i „često“ koji nam ukazuju na veću zastupljenost ponašanja nešto

su niže zastupljeni kod prijetnji (16,1%) i psovanja (29%), dok je, očekivano, najmanje zastupljeno

fizičko nasilje.

Zanimljivo, niti jedan trener nije ponekad ili često bio prisutan kod težih udaraca među sportašima.

Usporedimo li to s prethodno prikazanim rezultatima iz perspektive sportaša, vidimo značajne razlike.

Podsjetimo, gotovo 10% sportaša iskazalo je da imaju osobno iskustvo da ih je drugi sportaš teže

udario, a čak 18% bilo je prisutno kada se takvo ponašanje događalo drugima. Za pretpostaviti je da

treneri nisu u potpunosti upoznati s odnosima među sportašima, odnosno da se određena ponašanja

(posebno ona ozbiljnija, koja bi vjerojatnije podrazumijevala posljedice) možebitno događaju dok oni

nisu prisutni.

30

Tablica 8. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu – sportaš prema sportašu, iz perspektive trenera (N=31)

Za vrijeme mog trenerskog staža, bio sam prisutan

kada se to događalo

Za vrijeme mog trenerskog staža čuo sam od pouzdane osobe

da se to događa

Sportaš je.... nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često

1. Vikao na drugog sportaša % 6,5 41,9 41,9 9,7 10,0 23,3 60,0 6,7

N 2 13 13 3 3 7 18 2

2. Omalovažavao % 25,8 41,9 29,0 3,2 22,6 41,9 32,3 3,2

N 8 13 9 1 7 13 10 1

3.Vrijeđao % 32,3 35,5 32,3 - 25,8 32,3 38,7 3,2

N 10 11 10 - 8 10 12 1

4. Prijetio % 45,2 38,7 16,1 - 41,9 35,5 22,6 -

N 14 12 5 - 13 11 7 -

5. Psovao % 19,4 51,6 25,8 3,2 22,6 38,7 29,0 9,7

N 6 16 8 1 7 12 9 3

6. Lakše udario % 51,6 41,9 6,5 - 58,1 29,0 12,9 -

N 16 13 2 - 18 9 4 -

7. Teže udario % 87,1 12,9 77,4 9,7 12,9 -

N 27 4 - - 24 3 4 -

31

Usmjerimo li se na drugi dio Tablice 8, uočavamo da ovdje također zastupljenost odgovora

„ponekad“ i „često“ raste. To nam je najvidljivije iz frekvencije odgovora kod fizičkog nasilja gdje

vidimo da oko 12% trenera navodi da su čuli da se takva ponašanja događaju među mladim

sportašima, dok zastupljenosti tih odgovora u dijelu koji se odnosi na njihovo osobno iskustvo nije

bilo.

Takav trend nam ponovno lijepo ilustrira grafički prikaz iz Slike 2 na kojoj vidimo kako je, kod svih

ponašanja, prosječna vrijednost odgovora viša kada se ne radi o neposrednom osobnom iskustvu.


sportaš prema sportašu, perspektiva trenera

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

1,6

1,8

Bio sam prisutan kada se to događalo

Čuo sam od pouzdane osobe da se to događa

32

4.2. Nasilje i nesportsko ponašanje roditelja prema mladim sportašima (djeci)

U istraživanju smo i sportaše i trenere pitali o iskustvu i saznanju nasilnog i nesportskog ponašanja

roditelja. U ovom području prikazani su rezultati koji se odnose na takvo ponašanje roditelja prema

njihovoj djeci, odnosno mladim sportašima, a prvo ćemo prikazati iskustva i perspektivu sportaša,

nakon čega će biti prikazana iskustva i perspektiva trenera u ovom području.


Promatrajući fenomenološke oblike nasilnog ponašanja roditelja (Tablica 9), uočavamo da sportaši u

najvećoj mjeri izvještavaju o roditeljskom psovanju zbog sporta (oko 22% je ponekad ili često imalo

takvo iskustvo), te da su roditelji vikali na njih (oko 16% je ponekad ili često imalo takvo iskustvo).

Drugi oblici nešto su manje zastupljeni, pri čemu ih svakako ne treba zanemariti. Promatrajući

kumulativno frekvencije odgovora ponekad i često, uočavamo iskustvo omalovažavanja (oko 7%),

vrijeđanja (oko 7%), prisiljavanja na dodatne treninge (oko 6,5%) te uvođenja zabrana zbog sportskog

neuspjeha (3,3%).

Očekivano, kada smo pitali sportaše jesu li bili prisutni kada su drugi imali iskustvo takvog ponašanja

roditelja, ili jesu li čuli od pouzdanih osoba da su se roditelji tako ponašali, frekvencije odgovora su

nešto više. Pritom je pozornost potrebno posvetiti na posebnu visoku zastupljenost vikanja roditelja,

te psovanja i prisiljavanja na dodatne treninge, kao i vrijeđanje i omalovažavanje. Činjenica da

između 15 i 30% djece je ponekad/često prisutno kada se to događa, ili je čulo od pouzdane osobe da

se to događa, govori u prilog visoke zastupljenosti nasilnog ponašanja roditelja, ali i svojevrsne

normalizacije takvog ponašanja, što nije u skladu s očekivanim poticajnim roditeljskim postupcima u

odnosu na bavljenje sportom djece.

Sukladno do sada prikazivanim rezultatima, aritmetičke sredine na ovim skupinama odgovora

prikazane su i grafički na Slici 3, iz koje se jasnije uočavaju više vrijednosti aritmetičkih sredina što se

više odgovori udaljuju od samog sportaša koji je ispitanik.

33

Tablica 9. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu - roditelj prema djetetu sportašu, iz perspektive djeteta (N=454)

Dogodilo se meni Bio sam prisutan kada se to

događalo drugima Čuo sam od pouzdane osobe

da se to događa

Roditelj je.... nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često

1. Vikao na sina % 62,7 20,8 9,3 7,2 31,6 34,8 22,7 10,9 34,2 31,7 20,3 13,7

N 227 92 41 32 139 153 100 48 150 139 89 60

2. Omalovažavao % 82,7 10,3 5,6 1,3 54,0 29,6 13,3 3,2 48,9 29,4 14,7 7,0

N 368 46 25 6 239 131 59 14 216 130 65 31

3.Vrijeđao % 83,4 9,9 5,4 1,3 54,9 28,7 12,4 4,1 51,6 27,8 13,8 6,8

N 372 44 24 6 243 127 55 18 228 123 61 30

4. Prijetio % 92,3 5,0 1,8 0,9 69,5 19,0 9,0 2,5 64,5 20,1 10,5 4,8

N 410 22 8 4 308 84 40 11 282 88 46 21

5. Psovao % 66 8 19,5 9,2 44,0 28,3 19,5 8,2 45,7 25,9 18,6 9,8

N 298 87 41 20 194 125 86 36 201 114 82 43

6. Lakše udario % 93,5 4,9 1,1 0,4 77,2 15,8 5,2 1,8 71,2 18,6 6,6 3,6

N 416 22 5 2 342 70 23 8 314 82 29 16

7. Teže udario % 96,4 1,8 1,6 0,2 85,6 10,4 3,2 0,9 80,7 12,7 4,8 1,8

N 427 8 7 1 379 46 14 4 355 56 21 8

8. Prisiljavao na dodatne treninge

% 80,9 11,4 5,4 2,2 57,8 24,7 12,5 5,0 51,6 24,0 18,1 6,3

N 361 51 24 10 255 109 55 22 228 106 80 28

9. Uvodio zabrane zbog sportskog neuspjeha

% 86,7 9,0 3,4 0,9 66,1 19,6 10,9 3,4 62,3 19,5 12,5 5,7

N 386 40 15 4 290 86 48 15 274 86 55 25

34

Slika 3. Grafički prikaz prosječni vrijednosti na pojedinim tvrdnjama Upitnika nasilja u sportu - roditelj prema

djetetu sportašu, perspektiva sportaša

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2


35


Isto područje ispitivano je i iz perspektive, odnosno iskustva trenera. U ovom dijelu upitnika treneri

su označavali u kojoj mjeri se događalo da su bili prisutni kada su se pojedini oblici nasilnog

ponašanja roditelja odvijali prema djeci sportašima koje oni treniraju.

Rezultati, odnosno frekvencije odgovora trenera potvrđuju visoke frekvencije o kojima su izvijestili i

sportaši, a što je vidljivo u Tablici 10. Čak 58% trenera navelo je da se ponekad ili često susreću s

vikanjem roditelja na dijete, te je njih 43% navelo kako su svjedočili uvođenju različitih roditeljskih

zabrana zbog sportskog neuspjeha djece. Oko 35% trenera bilo je prisutno kada su roditelji

omalovažavali, vrijeđali ili psovali djecu, dok su prijetnje nešto manje (ali opet ne zanemarivo)

zastupljene s oko 13%. Svega dva trenera su izvijestila da su svjedočili težem roditeljskom udarcu

djeteta sportaša, a njih šest lakšem, odnosno jedan trener je izvijestio kako se to ponekad događa.

Pomak prema višim frekvencijama odgovora i ovdje je vidljiv u slučajevima kada pitamo trenere u

kojoj mjeri čuju od pouzdanih osoba da se roditeljsko nasilje prema djeci sportašima događa, te

uočavamo da je preko 50% trenera izvijestilo kako znaju, odnosno čuju, da se mnoga navedena

ponašanja ponekad ili često događaju.

Na Slici 4 grafički su prikazani rezultati aritmetičkih sredina na svim tvrdnjama u ovom dijelu upitnika.

36

Tablica 10. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu - roditelj prema djetetu sportašu, iz perspektive trenera (N=31)

Bio sam prisutan kada se to događalo sportašima koje ja treniram

Čuo sam od pouzdane osobe (npr. trenera iz drugog kluba da se to događa)

Roditelj je.... nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često

1. Vikao na sina % 12,9 29,0 41,9 16,1 10,0 33,3 40,0 16,7

N 4 9 13 5 3 10 12 5

2. Omalovažavao % 32,3 32,3 32,3 3,2 22,6 38,7 25,8 12,9

N 10 10 10 1 7 12 8 4

3.Vrijeđao % 32,3 32,3 29,0 6,5 22,6 35,5 32,3 9,7

N 10 10 9 2 7 11 10 3

4. Prijetio % 61,3 25,8 9,7 3,2 35,5 45,2 12,9 6,5

N 19 8 3 1 11 14 4 2

5. Psovao % 29,0 29,0 32,3 9,7 22,6 32,3 29,0 16,1

N 9 9 10 3 7 10 9 5

6. Lakše udario % 77,4 19,4 3,2 - 61,3 29,0 3,2 6,5

N 24 6 1 - 19 9 1 2

7. Teže udario % 93,5 6,5 - - 77,4 16,1 3,2 3,2

N 29 2 - - 24 5 1 1

8. Prisiljavao na dodatne treninge

% 38,7 29,0 25,8 6,5 32,3 22,6 35,5 9,7

N 12 9 8 2 10 7 1 3

9. Uvodio zabrane zbog sportskog neuspjeha

% 29,0 29,0 32,3 9,7 29,0 19,4 38,7 12,9

N 9 9 10 3 9 6 12 4

37

Slika 4 Grafički prikaz prosječnih vrijednosti odgovora na pojedinim tvrdnjama Upitnika nasilja u sportu -

roditelj prema djetetu sportašu, perspektiva trenera

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

1,6

1,8

Bio sam prisutan Čuo sam od pouzdane osobe

38

4.3. Nasilje i nesportsko ponašanje trenera prema mladim sportašima

S obzirom da su treneri ključne osobe kada je riječ o treniranju određenog sporta, neophodno je steći

uvid i u zastupljenost nasilja i nesportskog ponašanja u odnosu trener – sportaš. U nastavku će biti

prikazani rezultati tog dijela istraživanja pri čemu je ponovno u obzir uzeta perspektiva sportaša i

perspektiva trenera.


Kako bi se dobili što kvalitetniji podaci i realna slika, mladi su sportaši ispunjavali tri instrumenta

usmjerenih na stjecanje uvida u njihov doživljaj trenera: (1) Upitnik nasilje u sportu, (2) Upitnik stilova

rukovođenja u sportu (Cehalladurai, 1980) i (3) Upitnik negativnog ponašanja trenera (Greblo i sur.,

2011).

S ciljem odgovaranja na pitanja u kojoj mjeri mladi sportaši imaju iskustvo neadekvatnih ponašanja

trenera, u paralelnoj su formi odgovarali na tri razine Upitnika zastupljenosti nasilja u sportu: u kojoj

mjeri su se određena ponašanja dogodila njima, u kojoj su mjeri bili prisutni kada se ponašanje

događalo nekom drugom i u kojoj mjeri su čuli (od pouzdane osobe) da se ta ponašanja događaju

negdje drugdje (Tablica 11).

39

Tablica 11. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu – trener prema sportašu, iz perspektive sportaša (N=454)

Dogodilo se meni Bio sam prisutan kada se to događalo

drugima


događa

Trener je.... nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često

1. Vikao na sportaša % 8,3 27,8 42,8 21,1 5,9 15,3 39,6 39,2 14,7 21,5 30,6 33,1

N 37 124 191 94 26 68 176 174 65 95 135 146

2. Omalovažavao % 45,0 32,6 15,8 6,6 30,0 28,4 25,1 16,5 33,1 25,4 25,9 15,6

N 199 144 70 29 133 126 111 73 146 112 114 69

3.Vrijeđao % 50,2 28,3 16,1 5,4 35,0 27,7 25,9 11,4 33,8 25,1 24,2 16,9

N 224 126 72 24 154 122 114 50 148 110 106 74

4. Prijetio % 78,9 12,3 7,0 1,8 63,3 18,2 12,5 5,9 58,5 18,5 14,6 8,4

N 352 55 31 8 278 80 55 26 257 81 64 37

5. Psovao % 30,5 27,4 25,1 17,0 23,8 22,4 31,1 22,7 27,2 22,0 27,9 22,9

N 136 122 112 76 105 99 137 100 120 97 123 101

6. Lakše udario % 81,5 10,6 5,4 2,5 72,1 12,5 10,0 5,4 66,7 17,0 10,2 6,1

N 362 47 24 11 318 55 44 24 294 75 45 27

7. Teže udario % 89,2 7,0 2,7 1,1 81,2 8,6 6,3 3,9 76,6 10,5 9,1 3,9

N 397 31 12 5 358 38 28 17 337 46 40 17

8. Fizički kažnjavao elementima

treninga (npr. sklekovi i sl.)

% 19,6 23,5 29,8 27,1 13,7 18,3 32,9 35,2 23,6 15,1 28,4 32,8

N 87 104 132 120 60 80 144 154 103 66 124 143

40

Nama je svakako najzanimljiviji dio rezultata koji se odnosi na osobno i neposredno iskustvo samih

mladih nogometaša pri čemu će u interpretaciji rezultata opet biti komentiran zbroj odgovora

„ponekad“ i „često“ odnosno dvaju frekvencija koje nam govore u prilog značajnijoj zastupljenosti

ponašanja. Analizom Tablice 11. vidimo da su najzastupljenija sljedeća ponašanja: vikanje od strane

trenera ponekad i često doživljava čak 65% sportaša, a kažnjavanje elementima treninga njih gotovo

60%. Potom slijedi psovanje s oko 42%, omalovažavanje s 22% i vrijeđanje koje učestalo doživljava

oko 20% nogometaša. Najmanje je zastupljeno fizičko nasilje, pa tako 80% sportaša navodi da ih

trener nikada nije lakše udario, a 90% da ih nikada nije teže udario. No, s druge strane, to znači da

njih 20% odnosno 10% ima iskustvo fizičkog nasilja od strane trenera što, s obzirom na težinu i

ozbiljnost takvog ponašanja, nikako nije zanemarivo. Generalno možemo reći da je u odnosu trener-

sportaš očito uobičajeno, čak i normalizirano ponašanje, vikati na sportaša prilikom treninga ili ga

kažnjavati elementima treninga. Također, iz prikazanih rezultata vidimo da je i verbalno nasilje

izuzetno prisutno, te da primjerice tek 30% sportaša navodi da ih trener nikada nije psovao.

Pogledamo li drugi i treći dio tablice koji se odnose na samoiskaz sportaša o njihovom posrednom

iskustvu nasilja ili o spoznaji na razini informacije da se određena ponašanja događaju, vidimo da

frekvencije odgovora koji ukazuju na veću zastupljenost, ponovno rastu (Slika 5).


sportaš prema sportašu, perspektiva sportaša

0

0,5

1

1,5

2

2,5

Vikao Omalovažavao Vrijeđao Prijetio Psovao Lakše udario Teže udario Fizički kažnjavao

elementima treninga


41

Nadalje, mladi su sportaši ispunjavali i Upitnik negativnog ponašanja trenera (Greblo, 2011) kojim se

ispituje sportaševa percepcija učestalosti nepoželjnih oblika trenerovog ponašanja kroz 13 tvrdnji

raspoređenih na 3 podljestvice: (1) Neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša, (2) Negativna

povratna informacija i (3) Usmjerenost na rezultat. U Tablici 12 u nastavku je ponuđen deskriptivan

prikaz odgovora sportaša na pojedinim tvrdnjama upitnika.

Tablica 12. Deskriptivan prikaz odgovora na pojedinim tvrdnjama Upitnika negativnog ponašanja trenera,

sportaši (N=454)

Moj trenutni trener… Nikada

%

Rijetko

%

Ponekad

%

Često

%

Uvijek

%

1. Ističe važnost pobjede. 2,5 7,6 22,2 38,4 29,2

2. Prepoznaje osjećaje i potrebe sportaša. 3,6 9,9 22,1 37,8 26,6

3. Priznaje samo konačni rezultat. 11,8 31,9 29,9 13,8 12,7

4. Vrijeđa sportaše na treningu. 51,0 28,1 13,4 5,9 1,6

5. Ponižava sportaše ukoliko nisu dovoljno dobri na

treningu. 55,1 23,9 14,8 4,3 1,8

6. Želi da sportaši ostvare pobjedu pod svaku cijenu. 22,5 21,1 24,3 18,2 13,9

7. Grubo gurne ili udari sportaša kada pogriješi. 88,8 6,7 3,4 0,7 0,4

8. Sportašima pruža pomoć u stresnim situacijama. 7,8 12,1 28,3 28,9 22,9

9. U slučaju pogreške, sportaše naziva glupim i

nesposobnim. 59,9 19,6 10,1 5,4 5,0

10. Pokazuje razumijevanje za brige i strahove

sportaša. 11,7 15,5 25,4 29,9 17,5

11. Psuje sportaše kada pogriješe. 45,9 25,5 14,9 9,5 4,3

12. Ima vremena za sportaše koji bi željeli s njime /

njom razgovarati. 4,3 12,4 16,2 27,3 39,9

13. Smatra da je uspjeh sportaša jedino postizanje

dobrog rezultata na natjecanju. 22,4 24,7 28,7 13,7 10,5

Iz prikazanih rezultata vidimo da su odgovori često i uvijek najzastupljeniji kod sljedećih tvrdnji:

prepoznaje osjećaje i potrebe sportaša (64,4%),

ima vremena za sportaše koji bi željeli s njime razgovarati (67,2%),

ističe važnost pobjede (67,6%), sportašima pruža pomoć u stresnim situacijama (51,8%), te

pokazuje razumijevanje za brige i strahove sportaša (47,4%).

42

Dakle, riječ je o tvrdnjama koje opisuju pozitivna i poželjna ponašanja trenera što svakako govori u

prilog pozitivnom doživljaju trenera od strane sportaša koje trenira.

Što se tiče nepoželjnih ponašanja, njihova je zastupljenost niža, ali nezanemariva posebno kada je

riječ o ponašanjima poput priznavanja samo konačnog rezultata, usmjerenosti na pobjedu pod svaku

cijenu, te uvjerenja da je uspjeh samo dobar rezultat. Za pretpostaviti je da je riječ o ponašanjima

koja su duboku usađena u kulturu treniranja, koja su uobičajena, pa čak i prihvatljiva, a koja s druge

strane mogu negativno utjecati na psihosocijalni razvoj mlade osobe.

U najmanjoj su mjeri zastupljena ponašanja kao što su vrijeđanje sportaša (7,5%), ponižavanje (6,1%)

i psovanje (13,8%), no ponovno je važno napomenuti da je riječ o izuzetno nepoželjnim ponašanjima

koja mogu imati snažan negativan utjecaj na mladu osobu, te nam je stoga podatak da nezanemariv

udio sportaša ima iskustvo takvog ponašanja od strane trenera, vrlo značajan.

Analiziramo li rezultate na razini prosječnog rezultata svake od podljestvica ovog upitnika (pri čemu

viši prosječni rezultat ukazuje na veću učestalost određenog oblika nepoželjnog ponašanja trenera),

vidimo da su najzastupljenija ponašanja usmjerenosti na rezultat (M=3,03) (tvrdnje 1, 3, 6, 13),

potom slijedi neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša (M=2,4) (tvrdnje 2, 8, 10, 12), dok najnižu

prosječnu vrijednost postiže podljestvica negativne povratne informacije (M=1,69) (Tablica 12) što je

i očekivano uzmemo li u obzir da upravo ta podljestvica uključuje ponašanja kao što su vrijeđanje i

grubo guranje sportaša (tvrdnje 4, 5, 7, 9 i 11).

Što se tiče nalaza dobivenih primjeno Upitnika stilova rukovođenja u sportu, oni će biti analizirani na

razini prosječnih rezultata na pojedinim podljestvicama (Tablici 13).

Tablica 13. Deskriptivan prikaz prosječnih rezultata na podljestvicama Upitnika stilova rukovođenja u sportu,

sportaši (N=454)

Podljestvica Aritmetička sredina

Trening i instrukcije 3,81

Demokratsko ponašanje 3,21

Autokratsko ponašanje 2,60

Socijalna podrška 2,95

Pozitivna povratna informacija 3,85

Vidimo da najviši prosječan rezultat postižu podljestvice Trening i instrukcije (M=3,81), Pozitivna

povratna informacija (M=3,85) i Demokratsko ponašanje (M=3,21) koje sadržavaju tvrdnje usmjerene

na poželjna i pozitivna ponašanja trenera kao što su nastojanje da sportaš da sve od sebe,

43

posvećivanje pažnje ispravljanju sportaševih grešaka, pohvaljivanje sportaša za dobru izvedbu,

nastojanje da sportaš bude nagrađen za dobru izvedbu, traženje mišljenja sportaša, dozvoljavanje

sportašima da sudjeluju u donošenju odluka i sl. Potom slijedi podljestvica Socijalna podrška

(M=2,95) koja obuhvaća ponašanja poput pomaganje sportašu da riješi probleme i briga za osobnu

dobrobit sportaša. Najnižu (iako nezanemarivu) prosječnu vrijednost (M=2,60) postiže podljestvica

Autokratsko ponašanje koju opisuju ponašanja poput izostanka objašnjavanja vlastitih postupaka,

odbijanje kompromisa, te govorenje na način koji ne dozvoljava pitanja.

Sve je ove rezultate posebno analizirati u kontekstu važnosti samog trenera u životu mladih sportaša.

Naime, znamo da ponašanje osoba koje su nam važne i koje imaju snažan utjecaj na nas, znatno više

determinira i naše ponašanje kao i emocionalnu dobrobit. Upravo smo zato u ovom istraživanju

primijenili i Upitnik percipirane važnosti trenera (Tablica 14).

Tablica 14. Prosječne vrijednosti odgovora na tvrdnjama Upitnika percipirane važnosti trenera, sportaši

(N=454)

M

1. Trener/ica je uz roditelje najvažnija odrasla osoba u mom životu. 3,12

2. Trener/ica je moj uzor. 2,87

3. Mišljenje mog trenera / moje trenerice mi je izuzetno važno. 4,03

4. Trener/ica je imao/la važnu ulogu u oblikovanju mojih stavova. 3,42

5. Svoje ponašanje nastojim prilagoditi trenerovim očekivanjima. 4,02

Iz prikazanih je podataka jasno da sportaši trenere doživljavaju kao vrlo važne osobe u svojim

životima, te sve tvrdnje postižu prosječne vrijednosti 3 i više (raspon odgovora kretao se od 1 do 5).

Točnije, sportašima je u velikoj mjeri važno mišljenje njihovih trenera, svoje ponašanje nastoje

prilagoditi trenerovim očekivanjima, oni imaju važnu ulogu u formiranju njihovih stavova, te im

predstavljaju životne uzore.

U skladu s tim spoznajama, važno je interpretirati i dobivene (prethodno prikazane) rezultate. Prije

svega, ovako nam važna trenerska uloga u životima tih mladi ljudi još jednom potvrđuje snagu

njihovog pozitivnog ili negativnog utjecaja. U radu s trenerima važno je to im osvijestiti kako bi mogli

adekvatno, uzimajući u obzir dobrobit djeteta i mogućnost štetnih posljedica, pristupati sportašima.

44


U Tablici 15 prikazani su rezultati o zastupljenosti nasilja i nesportskog ponašanja trenera prema

sportašima, ali iz perspektive trenera. Već letimičnim pogledom uočavamo da se njihova perspektiva

značajno razlikuje od one mladih sportaša. Primjerice, dok je oko 65% sportaša iskazalo da imaju

iskustvo da trener na njih ponekad i često viče, tek 33% trenera navodi da ponekad viču dok je

odgovor „često“ nezastupljen (0%). Nadalje, i kod omalovažavanja i vrijeđanja, niti jedan trener nije

odgovorio da se ponekad i često tako ponaša dok su prijetnje i psovanje zastupljene tek s oko 3%.

Podsjetimo, riječ je o ponašanjima koja su sportaši naveli kao česta i uobičajena. Zanimljivo je da svi

treneri navode da nikada nisu bili fizički nasilni prema sportašima (lakše udario i teže udario) što nije

slučaj kod perspektive sportaša. Nešto manja odudaranja primjećujemo kod fizičkog kažnjavanja

sportaša elementima treninga što je očekivano s obzirom na generalnu prihvaćenost takvih metoda

prilikom treniranja.

Također, u ovom dijelu rezultata primjećujemo i najizraženije odudaranje kada je riječ o usporedbi

rezultata koji se odnose na osobno iskustvo (ja sam se tako ponašao) i posrednog iskustva (bio sam

prisutan kada se drugi trener tako ponašao). Tako na primjer, oko 20% trenera navodi da su često bili

prisutni kada je drugi trener vikao na sportaša dok niti jedan trener nije iskazao da se i sam tako često

ponaša. Isto tako, dok tek 3,3% trenera navodi da ponekad ili često psuju sportaše, njih gotovo 65%

je u velikoj mjeri svjedočilo takvom ponašanju drugih trenera.

Ovako izražene razlike u doživljaju vlastitog ponašanja u odnosu na druge trenere ili saznanja, jasno

predočava i grafički prikaz iz Slike 6.

45


sportaš prema sportašu, perspektiva trenera

0

0,5

1

1,5

2

2,5

Vikao Omalovažavao Vrijeđao Prijetio Psovao Lakše udario Teže udario Fizički kažnjavao

elementima treninga

Ja sam se tako ponašao Bio sam prisutan kada se drugi trener tako ponašao


46

Tablica 15. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu – trener prema sportašu, iz perspektive trenera (N=31)

Ja sam se tako ponašao Bio sam prisutan kad se drugi trener

tako ponašao


događa

Trener je.... nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često nikad rijetko ponekad često

1. Vikao na sportaša % - 66,7 33,3 - 3,2 12,9 61,3 22,6 6,9 20,7 55,2 17,2

N - 20 10 - 1 4 19 7 2 6 16 5

2. Omalovažavao % 83,3 16,7 - - 9,7 29,0 51,6 9,7 20,0 30,0 43,3 6,7

N 25 5 - - 3 9 16 3 6 9 13 2

3.Vrijeđao % 80,0 20,0 - - 12,9 29,0 48,4 9,7 20,7 27,6 44,8 6,9

N 24 6 - - 4 9 15 3 6 8 13 2

4. Prijetio % 86,7 10,0 - 3,3 35,5 41,9 22,6 - 31,0 37,9 24,1 6,9

N 26 3 - 1 11 13 7 - 9 11 7 2

5. Psovao % 66,7 30,0 3,3 - 10,0 26,7 43,3 20,0 13,3 26,7 53,3 6,7

N 20 9 1 - 3 8 13 6 4 8 16 2

6. Lakše udario % 100,0 - - - 83,9 12,9 3,2 - 70,0 20,0 10,0 -

N 30 - - - 26 4 1 - 21 6 3 -

7. Teže udario % 100,0 - - - 96,8 - 3,2 - 86,7 3,3 10,0 -

N 30 - - - 30 - 1 - 26 1 3 -

8. Fizički kažnjavao elementima

treninga (npr. sklekovi i sl.)

% 10,0 40,0 43,3 6,7 12,9 16,1 41,9 29,0 16,7 20,0 40,0 23,3

N 3 12 13 2 4 5 13 9 5 6 12 7

47

Nadalje, i treneri su ispunjavali Upitnik percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja (Greblo i sur.,

2011) čiji nam rezultati govore u prilog njihovog doživljaja različitih (neprihvatljivih) ponašanja u

sportu (Tablica 16). Točnije, riječ je o njihovoj perspektivi za koju možemo pretpostaviti da posredno

utječe i na njihov odnos prema samim sportašima.

Tablica 16. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama Upitnika percipirane legitimnosti nesportskog

ponašanja, perspektiva trenera (N=31)

Rb. Tvrdnja Potpuno

neprihvatljivo

Uglavnom

neprihvatljivo

Nisam

siguran

Uglavnom

prihvatljivo

Potpuno

prihvatljivo

1.

Otkrivanje taktike

vlastite momčadi

protivniku zbog

osobnih interesa (npr.

zarada)

N 27 3 1 - -

% 87,1 9,7 3,2 - -

2. Vikanje na suigrača

kad pogriješi

N 7 17 4 3 -

% 22,6 54,8 12,9 9,7 -

3.

Trenerovo verbalno

ponižavanje igrača za

vrijeme utakmice

N 25 6 - - -

% 80,6 19,4 - - -

4. Lažno optuživanje

protivnika za prekršaj

N 19 11 1 - -

% 61,3 35,5 3,2 - -

5. Guranje protivničkog

igrača u skoku

N 6 11 7 7 -

% 19,4 35,5 22,6 22,6 -

6. Laganje je li lopta

izašla u aut ili korner

N 17 10 2 2 -

% 54,8 32,3 6,5 6,5 -

7. Povlačenje protivnika

za dres

N 6 15 5 5 -

% 19,4 48,4 16,1 16,1 -

8.

Potplaćivanjem

protivničkih igrača

osigurati pobjedu u

važnoj utakmici

N 30 - - - 1

% 96,8 - - - 3,2

9. Provociranje igrača na

protivničkoj klupi N 28 2 1 - -

48

uvredljivim

komentarima % 90,3 6,5 3,2 - -

10. Vrijeđanje trenera

suparničke momčadi

N 30 1 - - -

% 96,8 3,2 - - -

11.

Nepriznavanje krivnje

nakon počinjenoga

prekršaja

N 17 12 2 - -

% 54,8 38,7 6,5 - -

12.

Fizički obračun u

svlačionici nakon što je

zbog suigračeve

pogreške došlo do

poraza

N 30 1 - - -

% 96,8 3,2 - - -

13.

Glasno

omalovažavanje

stručnosti vlastita

trenera za vrijeme loše

utakmice

N 31 - - - -

% 100 - - - -

14. Podmićivanje suca

N 31 - - - -

% 100 - - - -

Već je iz same analize njihovih odgovora na pojedinim tvrdnjama vidljivo da treneri dominantno

različita nesportska ponašanja percipiraju neprihvatljivima. Posebno se to odnosi na ona «teža» koja

podrazumijevaju jaču povredu pravila, vrijednosti, sportskog ponašanja, ali i zakona kao što su

podmićivanje suca, omalovažavanje stručnosti vlastitog trenera i fizički obračuni. Naime, za ta

ponašanja svi treneri navode da su u potpunosti neprihvatljiva. Takav je trend vidljiv i iz prosječnih

vrijednosti na svakoj od podljestvica Upitnika (Tablica 17) koje sve postižu niske aritmetičke sredine.

Nešto višu (ali i dalje nisku) prosječnu vrijednost postiže podljestvica Legitimnost lakših prekrašaja.

49

Tablica 17. Prosječni rezultati na podljestvicama Upitnika percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja;

treneri (N=31)


Legitimnost težih prekršaja Legitimnost lakših ponašanja Legitimnost verbalne agresije

M M M

1,08 1,87 1,29

Podsjetimo, sportaši su na ovom istom Upitniku postizali više prosječne vrijednosti. Na ovoj

deskriptivnoj razini možemo pretpostaviti da se ovakve razlike mogu pripisati značajnoj razlici u dobi

između dvaju subuzoraka, odnosno činjenici da su sportaši u razdoblju adolescencije, te da njihov

vrijednosni sustav još nije u potpunosti oblikovan. S druge strane, postoji mogućnost da su treneri,

opet zbog svoje dobi i zrelosti, skloni davanju društveno poželjnih odgovora. Svakako bi u nekom od

narednih istraživanja ove (ali i druge dobivene razlike) bilo zanimljivo detaljnije istražiti.

50

4.4. Nasilje i nesportsko ponašanje roditelja prema trenerima

Prilikom redovitog i dugotrajnog bavljenja sportom, sasvim je razumljivo da su roditelji aktivno

uključeni i u komunikaciju s trenerom. Ovdje se radi o triangularom odnosu između djeteta, roditelja i

trenera (u svim smjerovima), pri čemu su i roditelji i treneri, kao odrasle osobe, usmjerene na ishode

djeteta, odnosno sportaša. Međutim, u tom procesu i dinamici odnosa, roditelji i treneri ne polaze iz

iste pozicije - roditelj u fokus stavlja samo svoje dijete, dok su treneru sva djeca u fokusu, odnosno

cijela momčad. Kako je realno očekivati razlike u percepciji i povremene nesuglasice, interesiralo nas

je u kojoj mjeri roditelji prema trenerima manifestiraju nasilno ponašanje.


U kojoj mjeri su djeca svjesna ili su doživjela nasilno ponašanje svojih roditelja prema trenerima

prikazano je u prvoj koloni Tablice 18. Već prema označenim bojama uočavamo kako učestalosti

'ponekad i često' kumulativno ne prelaze 16%, odnosno označene su zelenom bojom. Najviše

sportaša, njih 7,5%, izvijestilo je kako njihovi roditelji ponekad ili često prigovaraju trenerima zbog

metode treninga, nakon čega su sa 4-5% zastupljena ponašanja verbalne agresije kao što su

psovanje, vikanje i omalovažavanje.

Promatrajući sljedeće dvije kolone, u kojima su sportaši odgovarali jesu li bili prisutni kada su se drugi

roditelji tako ponašali, te jesu li čuli od pouzdane osobe da se to događa, sukladno dosadašnjim

rezultatima uočavamo više frekvencije odgovora (što se opet grafički može vidjeti na Slici 7, gdje su

prikazane aritmetičke sredine odgovora).

Oko 25% sportaša je bilo ponekad ili često prisutno situacijama u kojima je neki roditelj prigovarao

treneru zbog metode treninga, oko 20% njih je svjedočilo roditeljskom psovanju trenera, te isto toliko

vikanju, a oko 15% vrijeđanju.

Navedeni oblici verbalnog agresivnog ponašanja roditelja prema trenerima upućuju na važnost

jačanja komunikacijskih strategija trenera, te pravovremenog i kontinuiranog rada trenera s

roditeljima, kako bi se one u što je moguće većoj mjeri prevenirale.

51

Tablica 18. Deskriptivan prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu - roditelj prema treneru, iz perspektive sportaša (N=454)

Postupanje mojih roditelja

Bio sam prisutan kada su se drugi roditelji tako ponašali



1. Vikao na trenera % 85,7 10,7 2,9 0,7 42,7 36,9 13,8 6,7 44,0 31,6 17,1 7,4

N 378 47 13 3 186 161 60 29 191 137 74 32

2. Omalovažavao % 90,9 6,3 2,0 0,7 58,9 27,1 10,8 3,2 54,6 28,0 13,1 4,4

N 401 28 9 3 257 118 47 14 238 122 57 19

3.Vrijeđao % 90,2 7,3 1,8 0,7 53,5 31,4 10,3 4,8 47,8 31,7 15,2 5,3

N 398 32 8 3 234 137 45 21 208 138 66 23

4. Prijetio % 94,5 4,1 1,1 0,2 65,1 26,4 5,7 2,8 58,7 27,8 9,4 4,1

N 416 18 5 1 284 115 25 12 256 121 41 18

5. Psovao % 88,4 8,0 3,0 0,7 52,1 27,1 15,4 5,5 47,9 28,3 17,1 6,7

N 389 35 13 3 227 118 67 24 208 123 74 29

6. Lakše udario % 97,3 2,0 0,7 - 85,3 11,0 2,3 1,4 75,5 16,7 4,3 3,4

N 429 9 3 - 372 48 10 6 330 73 19 15

7. Teže udario % 97,3 1,6 0,9 0,2 86,9 9,4 2,3 1,4 81,2 11,9 3,9 3,0

N 429 7 4 1 379 41 10 6 355 52 17 13

8. Prigovarao zbog metode treninga

% 79,5 13,0 6,4 1,1 49,4 24,3 16,7 9,6 46,6 24,8 17,4 11,2

N 350 57 28 5 216 106 73 42 203 108 76 49

52

Slika 7: Grafički prikaz prosječnih vrijednosti odgovora na pojedinim tvrdnjama Upitnika nasilja u sportu -

roditelj prema treneru, iz perspektive djeteta sportaša

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

1

Ponašanje mojih roditelja Bio sam prisutan kada je drugi roditelj

Čuo sam od pouzdane osobe

53


U Tablici 19 prikazana je perspektiva i iskustvo trenera vezano uz nasilno ponašanje roditelja

sportaša. Ovo je bila prilika trenerima da iskažu u kojoj mjeri i koliko često se susreću osobno s

takvim ponašanjima. Svega nekoliko trenera (2 do 4) izvještava o tome da se ponekad/često susreće s

verbalno agresivnim ponašanjima roditelja, te se ono odnosi na vikanje, omalovažavanje, psovanje i

prigovaranje zbog metode treninga. Pritom nije zanemariv udio trenera koji se rijetko susreću s

takvim ponašanjima, posebno progovaranju zbog metode treninga (29%), te omalovažavanje (26%) i

prijetnje (26%).

Međutim, činjenica da je nasilno ponašanje roditelja prema trenerima prisutno potkrjepljuju sljedeće

dvije kolone u kojima su frekvencije odgovora znatno više, posebno ako promatramo odgovore

'ponekad i često' kumulativno. Pritom si u ovom slučaju oblici verbalne agresije najfrekventnije

zastupljeni (s oko 35%), te se odnose na roditeljsko vikanje, psovanje i prigovaranje trenerima. Kao i u

dosadašnjem prikazu rezultata, aritmetičke sredine na tvrdnjama, prema skupinama odgovora,

grafički su prikazane na Slici 8.

54

Tablica 19. Deskriptivni prikaz odgovora na tvrdnjama upitnika Nasilje u sportu - roditelj prema treneru, iz perspektive trenera (N=31)

Doživio sam da se roditelji tako ponašaju prema meni

Bio sam prisutan kada su se roditelji tako ponašali prema drugom treneru



1. Vikao na trenera % 67,7 19,4 9,7 3,2 32,3 32,3 29,0 6,5 16,1 48,4 25,8 9,7

N 21 6 3 1 10 10 9 2 5 15 8 3

2. Omalovažavao % 64,5 25,8 9,7 - 35,5 35,5 29,0 - 25,8 48,4 25,8 -

N 20 8 3 - 1 11 9 - 8 15 8 -

3.Vrijeđao % 71,0 22,6 6,5 - 35,5 38,7 22,6 3,2 25,8 45,2 25,8 3,2

N 22 7 2 - 11 12 7 1 8 14 8 1

4. Prijetio % 74,2 25,8 - - 51,6 32,3 16,1 - 32,3 45,2 22,6 -

N 23 8 - - 16 10 5 - 10 14 7 -

5. Psovao % 67,7 22,6 9,7 - 41,9 22,6 25,8 9,7 25,8 41,9 29,0 3,2

N 21 7 3 - 13 7 8 3 8 13 9 1

6. Lakše udario % 96,8 3,2 - - 83,9 12,9 3,2 - 64,5 29,0 6,5 -

N 30 1 - - 26 4 1 - 20 9 2 -

7. Teže udario % 100,0 - - - 90,3 6,5 3,2 - 74,2 16,1 9,7 -

N 31 - - - 28 2 1 - 23 5 3 -

8. Prigovarao zbog metode treninga

% 61,3 29,0 9,7 - 43,3 20,0 30,0 6,7 25,8 38,7 19,4 16,1

N 19 9 3 - 13 6 9 2 8 12 6 5

55

Slika 9. Grafički prikaz prosječnih vrijednosti odgovora na pojedinim tvrdnjama Upitnika nasilja u sportu -

roditelj prema treneru, iz perspektive trenera (N=31)

S ciljem stjecanja detaljnijeg uvida u ovo područje konstruiralo smo Ljestvicu procjene percipiranog

roditeljskog pritiska koja se sastoji od 27 tvrdnji koje opisuju različite nepoželjne oblike roditeljskog

ponašanja kojima roditelji narušavaju osobnu dobrobit mladih sportaša i/ili otežavaju rad trenerima.

Trenerima je bilo postavljeno pitanje „Koliko često se susrećete s roditeljima koji se ponašaju na

sljedeći način?“ te su odgovaranjem na ljestvici odgovora od nikada do često treneri izražavali svoje

iskustvo. Frekvencije odgovora trenera prikazane su u Tablici 20.

Rezultati na vrlo zanimljiv način prikazuju nešto dublji prikaz procjene roditelja, te iz tablica

uočavamo kako gotovo svi treneri (oko 94%) ponekad ili često doživljava roditeljsko isticanje važnosti

pobjede (tvrdnja 1), te oko 85% njih isto toliko često procjenjuje da roditelji kroz djetetov sportski

uspjeh žele ostvariti vlastiti neostvareni san (tvrdnja 13).

Sljedeće tvrdnje s kojima se oko 70% trenera susreće ponekad i često su vezane uz činjenicu da

roditelji smatraju da je uspjeh jedino postizanje dobrog rezultata na natjecanju, da od svoj djeteta

očekuje da bude najbolje, te kako roditelji svojim ponašanjem kod djeteta izazivaju dodatan stres na

natjecanju. Generalno, iz svih prikazanih frekvencija odgovora, možemo zaključiti u prilog tezi kako se

treneri prilično često susreću s pritiscima roditelja i njihovom usmjerenosti prema pobjedi, uspjehu i

kao i različitim oblicima verbalnog agresivnog ponašanja.

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

Doživio sam Bio sam prisutan Čuo sam od pouzdane osobe

56

Grublje i ozbiljnije verbalno nasilno ponašanje, kao i fizičko nasilje, nešto su rjeđe zastupljeni, ali

nikako nisu zanemarivi, budući da u tim tvrdnjama uočavamo relativno visoke frekvencije odgovora

'rijetko'. Drugim riječima, znači da su se takve stvari događale, odnosno događaju se rijetko, a ne

nikada. Primjeri takvih tvrdnji vezani su posebno uz vrijeđanje, ponižavanje i nedovoljno pružanje

emocionalne podrške u stresnim i teškim situacijama (primjerice, tvrdnje 4, 6, 7, 8, 9, 10).

Tablica 20. Frekvencije odgovora procjene roditeljskog pritiska od strane trenera (N=31)

Ponašanje roditelja nikada rijetko ponekad često

1. Ističe važnost pobjede. % 3,2 3,2 48,4 45,2

N 1 1 15 14

2. Priznaje samo konačni rezultat, a ne i osobni napredak djeteta u sportu.

% 6,5 25,8 38,7 29,0

N 2 8 12 9

3. Vrijeđa svoje dijete nakon treninga ili natjecanja. % 22,6 58,1 12,9 6,5

N 7 18 4 2

4. Ponižava dijete ukoliko nije dovoljno dobro na treningu ili natjecanju.

% 40,0 40,0 20,0 -

N 12 12 6 -

5. Želi da njegovo dijete ostvari pobjedu pod svaku cijenu. % 13,3 43,3 20,0 23,3

N 4 13 6 7

6. Grubo gurne ili udari dijete ako ono pogriješi. % 76,7 23,3 - -

N 23 7 - -

7. Djetetu ne pruža pomoć u stresnim situacijama. % 29,0 48,4 12,9 9,7

N 9 15 4 3

8. U slučaju pogreške, svoje dijete naziva glupim i nesposobnim.

% 41,4 48,3 10,3 -

N 12 14 3 -

9. Ne pokazuje razumijevanje za brige i strahove svog djeteta.

% 19,4 58,1 22,6 -

N 6 18 7 -

10. Psuje svoje dijete kada pogriješi. % 22,,6 51,6 25,8 -

N 7 16 8 -

11. Smatra da je uspjeh jedino postizanje dobrog rezultata na natjecanju.

% 9,7 22,6 41,9 25,8

N 3 7 13 8

12. Od svog djeteta očekuje da bude najbolji. % - 26,7 43,3 30,0

N - 8 13 9

13. Kroz djetetov sportski uspjeh želi ostvariti vlastiti neostvareni san.

% 3,2 12,9 35,5 48,4

N 1 4 11 15

14. Potiče nasilno i nesportsko ponašanje kod mladih sportaša.

% 40,0 46,7 10,0 3,3

N 12 14 3 1

57

15. Želju za pobjedom stavlja ispred emocionalne i tjelesne dobrobiti djeteta.

% 9,7 41,9 25,8 22,6

N 3 13 8 7

16. Svojim ponašanjem dovodi do toga da se dijete nakon poraza osjeća bezvrijedno.

% 10,3 55,2 27,6 6,9

N 3 16 8 2

17. Viče na svoje dijete ili na druge mlade sportaše zbog učinjene pogreške.

% 10,0 46,7 33,3 10,0

N 3 14 10 3

18. Svojim ponašanjem kod djeteta izaziva dodatan stres na natjecanju.

% 10,0 20,0 60,0 10,0

N 3 6 18 3

19. Svojim primjerom potiče upotrebu nasilnog ponašanja i varanja.

% 32,3 48,4 16,1 3,2

N 10 15 5 1

20. Potiče dijete na upotrebu zakonom zabranjenih tvari koje mogu poboljšati izvedbu.

% 58,1 32,3 6,5 3,2

N 18 10 2 1

21. Omogućava maloljetnim sportašima pristup alkoholu. % 63,3 36,7 - -

N 19 11 - -

22. Samostalno provodi dodatni trening s djetetom koji nije u skladu s trenerovim planom i strategijom rada

% 10,3 48,3 31,0 10,3

N 3 14 9 3

23. Ne poštuje odluke službenih osoba i njihov autoritet za vrijeme natjecanja.

% 22,6 45,2 29,0 3,2

N 7 14 9 1

24. Prisiljava dijete da se bavi sportom. % 19,4 45,2 25,8 9,7

N 6 14 8 3

25. Savjetuje trenera kako da vodi trening. % 41,9 38,7 12,9 6,5

N 13 12 4 2

26. Vrijeđa trenera, sudca ili roditelje protivničkog tima. % 10,0 40,0 43,3 6,7

N 3 12 13 2

27. Na treninge i natjecanja dolazi pod utjecajem alkohola. % 30,0 46,7 20,0 3,3

N 9 14 6 1

58

4.5. Povezanost individualnih i okolinskih obilježja s većom pojavnosti nasilja

u nogometu

Kako bi odgovorili na posljednji cilj istraživanja, ispitali smo individualne i okolinske činitelje za koje je

u dosadašnjim istraživanjima utvrđeno da mogu biti povezani s višom razinom agresivnog ponašanja

sportaša te s većim stupnjem tolerancije različitih oblika nesportskog ponašanja. Pri tom smo utvrdili

razinu fizičke i verbalne agresije mladih nogometaša te stupanj u kojem za vrijeme veoma važne ili

odlučujuće utakmice sportaši odobravaju primjenu različitih oblika nesportskih ponašanja koja

pripadaju kategorijama težih i lakših sportskih prekršaja te verbalne agresije. Od individualnih

obilježja sportaša koji su sudjelovali u istraživanju utvrđena je razina adaptivnih i neadaptivnih

perfekcionističkih težnji, a od okolinskih činitelja istraženi su različiti aspekti trenerovog stila

rukovođenja (trening i instrukcije, demokratsko ponašanje, autokratsko ponašanje, socijalna podrška,

pozitivna povratna informacija, neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša, negativna povratna

informacija i usmjerenost na rezultat) te percepcija roditeljskog ponašanja (roditeljska podrška i

roditeljski pritisak za ostvarenjem sportskog uspjeha).

Normaliteti distribucija rezultata na svim ljestvicama ispitani su Kolmogorov-Smirnovim testom, pri

čemu je za dio ljestvica utvrđeno statistički značajno odstupanje od normalne distribucije. Međutim,

uz zadovoljen kriterij dovoljno velikog broja sudionika (Aron i Aron, 1999), na temelju analize

histograma frekvencija distribucije rezultata te s obzirom da pretpostavke parametrijske statistike

nisu narušene u značajnom stupnju, u daljnjim analizama korištene su metode parametrijske

statistike. U prvom koraku pomoću t-testa za nezavisne uzorke ispitano je razlikuju li se juniori i

kadeti prema prosječnim vrijednostima ostvarenim na ranije spomenutim varijablama.

Tablica 21. Analiza razlika između kadeta i juniora prema prosječnim vrijednostima na varijablama agresivnosti,

percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja, percepcije stila rukovođenja trenera i roditeljskog ponašanja

Kadeti Juniori t-test

M SD M SD

Fizička agresija sportaša 28,54 10,73 28,70 10,99 -0,14

Verbalna agresija sportaša 18,55 6,84 19,38 6,66 -1,18

Legitimnost težih prekršaja 1,38 0,63 1,36 0,62 0,21

Legitimnost lakših prekršaja 3,14 0,98 3,20 0,89 -0,63

Legitimnost verbalne agresije 1,71 0,69 1,64 0,59 1,10

59

Adaptivni perfekcionizam 4,95 1,03 5,14 0,84 -2,01*

Neadaptivni perfekcionizam 3,37 1,30 3,39 1,25 -0,16

Trening i instrukcije 3,79 0,65 3,84 0,59 -0,69

Demokratsko ponašanje 3,15 0,76 3,26 0,75 -1,33

Autokratsko ponašanje 2,60 0,74 2,61 0,72 -0,05

Socijalna podrška 2,90 0,72 2,96 0,70 -0,81

Pozitivna povratna informacija 3,89 0,85 3,85 0,75 0,58

Neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša 2,49 0,98 2,38 0,94 1,14

Negativna povratna informacija 1,64 0,74 1,79 0,79 -1,89

Usmjerenost na rezultat 2,97 0,80 3,13 0,90 -1,92

Roditeljska podrška 4,28 0,72 4,19 0,88 1,08

Roditeljski pritisak 2,46 1,13 2,61 1,17 -1,31

* p ≤ 0,05

Na temelju provedenih analiza utvrđeno je da se kadeti i juniori prema prosječnim vrijednostima na

ispitanim varijablama razlikuju jedino u razini adaptivnog perfekcionizma na kojem juniori postižu

statistički značajno viši rezultat. S obzirom da na preostalim varijablama nisu utvrđene značajne

razlike, sve statističke analize koje slijede provedene su na ukupnom uzorku sudionika.

Povezanost između stupnja u kojem sportaši iskazuju različite oblike agresivnog ponašanja i stupnja u

kojem odobravaju teže i lakše sportske prekršaje i verbalnu agresiju za vrijeme sportskog natjecanja

prikazana je u Tablici 22.

Tablica 22. Povezanost agresije sportaša i percipirane legitimnosti nesportskih ponašanja

Fizička agresija sportaša Verbalna agresija sportaša

r r

Legitimnost težih prekršaja 0,14 ** 0,04

Legitimnost lakših prekršaja 0,21 ** 0,21**

Legitimnost verbalne agresije 0,28 ** 0,20**

* p ≤ 0,05; ** p ≤ 0,01

60

Sukladno očekivanjima, vrijednosti Pearsonovih koeficijenata korelacije (r) pokazuju da sportaši koji

su skloni fizičkoj agresiji češće odobravaju lakše i teže sportske prekršaje te iskazivanje verbalne

agresije u sportskom okruženju. Sportaši koji postižu viši rezultat na ljestvici verbalne agresije u većoj

mjerni toleriraju lakše sportske prekršaje i verbalnu agresiju.

S ciljem identificiranja obilježja prema kojima se mladi nogometaši koji postižu visoke rezultate

razlikuju od onih koji postižu niske rezultate na mjerama fizičke i verbalne agresije, t-testom za

nezavisne uzorke analizirane su razlike između ekstremnih skupina sudionika tj. sportaša koji se

prema prosječnoj vrijednosti u kriterijskoj varijabli nalaze u 25% donjih (niža razina agresivnosti) i

25% gornjih rezultata (viša razina agresivnosti).

Tablica 23. Analiza razlika između nogometaša koji su izvijestili o nižoj i višoj razini fizičke agresije

Niža razina Viša razina t-test

M SD N M SD N

Adaptivni perfekcionizam 5,04 0,97 96 5,22 0,88 94 -1,30

Neadaptivni perfekcionizam 2,94 1,19 97 3,81 1,29 93 -4,81**

Trening i instrukcije 3,93 0,54 91 3,75 0,69 89 2,02*

Demokratsko ponašanje 3,23 0,70 95 3,13 0,81 88 0,84

Autokratsko ponašanje 2,42 0,63 94 2,61 0,68 89 -1,96**

Socijalna podrška 3,03 0,71 92 2,89 0,67 89 1,35

Pozitivna povratna informacija 3,95 0,69 94 3,96 0,84 94 -0,10

Neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša 2,28 0,90 96 2,40 0,98 94 -0,89

Negativna povratna informacija 1,47 0,58 93 1,89 0,87 89 -3,82**

Usmjerenost na rezultat 2,90 0,88 99 3,26 0,82 93 -2,93**

Roditeljska podrška 4,38 0,71 96 4,20 0,95 93 1,51

Roditeljski pritisak 2,37 1,21 94 2,62 1,24 87 -1,38

* p ≤ 0,05; ** p ≤ 0,01

U odnosu na nogometaše koji postižu niži rezultat na mjeri fizičke agresije, mladi nogometaši koji su

češće fizički agresivni imaju u većoj mjeri izražene neadaptivne perfekcionističke težnje. Osim toga,

61

skupina fizički agresivnijih sportaša svoje trenere češće opisuje kao osobe sklone autokratskom stilu

rukovođenja koje su snažno orijentirane prema pobjedi te koje u radu sa sportašima češće koriste

negativne povratne informacije, odnosno različite oblike kažnjavanja i/ili vrijeđanja sportaša ukoliko

nisu dovoljno dobri na treningu ili natjecanju. Skupina sportaša koja je najmanje sklona upotrebi

fizičke agresije svoje trenere statistički značajno češće opisuje kao osobe koje spremno ulažu trud u

strukturiranje i organizaciju momčadi te koje različitim tehnikama nastoje unaprijedili vještinu i

poboljšali sportsku izvedbu sportaša. Nogometaši koji pripadaju kategorijama najmanje i najviše

fizički agresivnih sportaša ne razlikuju se u percepciji roditeljske podrške i pritiska za ostvarenjem

sportskog uspjeha.

Tablica 24. Analiza razlika između nogometaša koji su izvijestili o nižoj i višoj razini verbalne agresije


M SD N M SD N



Trening i instrukcije 3,82 0,55 90 3,87 0,67 116 -0,54

Demokratsko ponašanje 3,17 0,63 99 3,21 0,81 113 -0,34


Socijalna podrška 2,88 0,65 96 2,92 0,75 111 -0,50



Negativna povratna informacija 1,55 0,68 96 1,81 0,83 111 -2,46*

Usmjerenost na rezultat 2,95 0,90 101 3,07 0,91 116 -0,98



* p ≤ 0,05; ** p ≤ 0,01

Prema rezultatima prikazanim u Tablici 24, nogometaši koji postižu viši rezultat na mjeri verbalne

agresije postižu viši rezultat na ljestvici neadaptivnog perfekcionizma, svoje trenere češće opisuju kao

osobe sklone autokratskom stilu rukovođenja te češće navode da njihovi treneri u radu sa sportašima

62

koriste negativne povratne informacije. Sportaši koji iskazuju niski i visoki stupanj verbalne agresije

ne razlikuju se u prosječnim vrijednostima ostvarenim na varijablama kojima je ispitana percepcija

roditeljskog ponašanja.

Analiza razlika između sudionika istraživanja koji su postigli niže i onih koji su postigli više rezultate na

mjerama fizičke i verbalne agresije pokazuje da individualni i okolinski činitelji mogu imati važnu

ulogu u razumijevanju agresivnih ponašanja mladih nogometaša. Dobiveni rezultati upućuju na to da

sportaši koji su skloniji fizičkoj i verbalnoj agresiji imaju izraženije neadaptivne perfekcionističke

težnje, što je u skladu s dosadašnjim empirijskim nalazima (Chester i sur., 2014). Istraživanja

etiologije različitih oblika perfekcionizma upućuju na to da se neadaptivan perfekcionizam sportaša

razvija u izrazito kompetitivnim okruženjima u kojima je ostvarenje sportskog uspjeha važnije od

osobne dobrobiti sportaša (Greblo, 2011). Pored navedenog, čini se opravdanim pretpostaviti da

trener svojim ponašanjem može pojačati povezanost između neadaptivnog perfekcionizma i

agresivnog ponašanja sportaša. Naime, utvrđeno je da je kod osoba sklonih neadaptivnom

perfekcionizmu vjerojatnost iskazivanja agresivnih reakcija veća ukoliko su izloženi negativnim

povratnim informacijama (Chester i sur., 2014). Stoga se, s ciljem smanjenja neadaptivnog

perfekcionizma te posljedično agresivnog ponašanja sportaša, preporuča u radu s mladim

nogometašima primjenjivati tehnike koje će biti usmjerene na razvoj vještina, unaprjeđenje

sposobnosti i osobni napredak sportaša. Navedeno potvrđuju i rezultati provedenog istraživanja koji

pokazuju da mladi nogometaši koji su manje skloni fizičkoj agresiji svoje trenere češće opisuju kao

osobe koje ne inzistiraju na pobjedi pod svaku cijenu te su u većoj mjeri usmjereni tome da

sportašima osiguraju uvjete za maksimalan razvoj njihovih potencijala, što u konačnici povećava

vjerojatnost ostvarenja sportskog uspjeha. Nasuprot tome, sportaši koji postižu više rezultate na

mjerama fizičke i verbalne agresije svoje trenere češće doživljavaju kao nepristupačne osobe sklone

autokratskom stilu rukovođenja koji podrazumijeva odnos utemeljen na svojevrsnom

strahopoštovanju u okviru kojeg trener samostalno donosi odluke, ne uvažava prijedloge sportaša te

ne pristaje na kompromisna rješenja. Konačno, rezultati provedenog istraživanja pokazuju da mladi

nogometaši koji su skloni verbalnoj i fizičkoj agresiji od svojih trenera doživljavaju značajno više

negativnih povratnih informacija koje uključuju iskazivanje verbalne (npr. trener vrijeđa sportaše na

treningu, u slučaju pogreške naziva ih glupim i nesposobnima, psuje sportaše kad pogriješe i sl.) i

fizičke agresije prema sportašima (npr. trener grubo gurne ili udari sportaša kad pogriješi). Dobiveni

rezultati u skladu su s rezultatima ranijih istraživanja u kojima se ističe da je agresija naučeni oblik

ponašanja koji u velikoj mjerni ovisi o socijalnim normama i specifičnim vrijednostima koje se

promiču u određenoj sredini, pri čemu se posebno naglašava važnost socijalnog učenja, odnosno

učenja na temelju opažanja agresivnog modela (Gee i Leith, 2007). Mladi nogometaši koji postižu

63

niske i oni koji postižu visoke rezultate na ljestvici fizičke i verbalne agresije ne razlikuju se u

percepciji roditeljskog pritiska i podrške za ostvarenje sportskog uspjeha, što također govori u prilog

hipotezi o modeliranju ponašanja te dodatno naglašava važnost trenerovog stila rukovođenja.

Osim utvrđivanja distinktivnih individualnih i okolinskih činitelja kod sportaša koji postižu niske i

visoke rezultate na mjerama fizičke i verbalne agresije, ispitano je i po čemu se mladi nogometaši koji

ne odobravaju nesportsko ponašanje razlikuju od onih koji različite oblike nesportskih ponašanja

smatraju opravdanima. S tim ciljem, primjenom t-testa za nezavisne uzorke analizirane su razlike

između ekstremnih skupina sportaša koje su za varijablu percipirane legitimnosti lakših prekršaja

definirane kao skupina sudionika koja je najmanje sklona toleranciji lakših sportskih prekršaja

(nogometaši koji su ostvarili 25% najnižih rezultata na istoimenoj ljestvici) i skupina sudionika koja je

u najvećoj mjerni sklona odobravanju lakših sportskih prekršaja (nogometaši koji su na istoj mjeri

ostvarili 25% najviših rezultata). S obzirom na veliki broj odgovora u kategoriji „potpuno

neprihvatljivo“ u varijablama percipirane legitimnosti težih prekršaja i percipirane legitimnosti

verbalne agresije uspoređeni su sudionici istraživanja koji su postigli najniži mogući rezultat (na sve

tvrdnje dali su odgovor „potpuno neprihvatljivo“) s 25% sudionika koji su na spomenutim ljestvicama

postigli najviši rezultat.

Tablica 25. Analiza razlika između nogometaša koji su izvijestili o nižoj i višoj razini percipirane legitimnosti težih

prekršaja za vrijeme veoma važne utakmice


M SD N M SD N

Adaptivni perfekcionizam 5,09 0,93 246 4,90 0,95 125 1,87

Neadaptivni perfekcionizam 3,27 1,26 244 3,54 1,32 124 -1,95*

Trening i instrukcije 3,86 0,62 237 3,77 0,67 117 1,27

Demokratsko ponašanje 3,22 0,77 247 3,24 0,72 121 -,27

Autokratsko ponašanje 2,57 0,74 244 2,67 0,69 121 -1,26

Socijalna podrška 2,93 0,73 241 2,96 0,67 119 -,32

Pozitivna povratna informacija 3,91 0,79 249 3,80 0,77 125 1,35


Negativna povratna informacija 1,66 0,79 248 1,76 0,69 127 -1,13

Usmjerenost na rezultat 2,95 0,89 254 3,17 0,81 131 -2,39*

64

Roditeljska podrška 4,32 0,78 250 4,11 0,86 119 2,32*


* p ≤ 0,05; ** p ≤ 0,01

Analizom razlika između skupina nogometaša koji u manjoj i onih koji u većoj mjeri odobravaju teže

sportske prekršaje utvrđeno je da sportaši koji u većoj mjerni toleriraju teže oblike sportskih

prekršaja postižu viši rezultat na ljestvici neadaptivnog perfekcionizma te svoje trenere češće

doživljavaju kao osobe koje ističu imperativ ostvarenja sportskih uspjeha. Pored navedenog, u

odnosu na sportaše koji takva ponašanja smatraju apsolutno neprihvatljivima, mladi sportaši skloni

odobravanju težih oblika sportskih prekršaja svoje roditelje opisuju statistički značajno manje

podražavajućima.

Tablica 26. Analiza razlika između nogometaša koji su izvijestili o nižoj i višoj razini legitimnosti lakših prekršaja

za vrijeme veoma važne utakmice


M SD N M SD N



Trening i instrukcije 3,83 0,69 101 3,83 0,68 114 -0,02

Demokratsko ponašanje 3,22 0,72 112 3,27 0,86 116 -0,45

Autokratsko ponašanje 2,46 0,71 111 2,68 0,71 114 -2,29*





Usmjerenost na rezultat 2,88 0,87 116 3,19 0,81 118 -2,81**



* p ≤ 0,05; ** p ≤ 0,01

65

Prema rezultatima prikazanim u Tablici 26, mlade nogometaše koji su skloni tolerirati lakše sportske

prekršaje za vrijeme veoma važne utakmice također karakterizira viša razina neadaptivnih

perfekcionističkih težnji. Nadalje, sportaši koji u većoj mjeri odobravaju lakše sportske prekršaje svoje

trenere češće opisuju kao osobe sklone autokratskom stilu rukovođenja koje ne prepoznaju osjećaje i

potrebe sportaša te koje ističu važnost pobjede na sportskim natjecanjima.

Tablica 27. Analiza razlika između nogometaša koji su izvijestili o nižoj i višoj razini legitimnosti verbalne

agresije za vrijeme veoma važne utakmice


M SD N M SD N

Adaptivni perfekcionizam 5,10 0,93 137 4,90 0,98 108 1,63


Trening i instrukcije 3,92 0,61 131 3,65 0,64 101 3,25**

Demokratsko ponašanje 3,21 0,79 137 3,06 0,75 107 1,57



Pozitivna povratna informacija 3,91 0,83 137 3,78 0,77 107 1,25

Neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša 2,32 0,99 141 2,68 0,96 115 -2,99**


Usmjerenost na rezultat 2,92 0,94 139 2,99 0,83 114 -0,59

Roditeljska podrška 4,32 0,81 140 4,06 0,82 101 2,49**

Roditeljski pritisak 2,28 1,11 133 2,64 1,14 99 -2,41**

* p ≤ 0,05; ** p ≤ 0,01

Konačno, rezultati posljednje analize prikazani u Tablici 27 pokazuju da i sportaši koji u većoj mjeri

odobravaju verbalnu agresiju postižu više rezultate na ljestvici neadaptivnog perfekcionizma. Ista

skupina mladih nogometaša svoje trenere češće opisuju kao autokratske osobe neosjetljive za

osobnu dobrobit sportaša i sklone davanju negativnih povratnih informacija. Pored navedenog,

66

sportaši koji odobravaju primjenu verbalne agresije na sportskom terenu od svojih roditelja

doživljavaju statistički značajno manje podrške i značajno više pritiska za ostvarenje sportskog

uspjeha. Nasuprot tome, nogometaši koji verbalnu agresiju u sportu smatraju apsolutno

neprihvatljivom češće navode da su njihovi treneri prvenstveno usmjereni na podučavanje te

usavršavanje sposobnosti i vještina mladih sportaša.

Rezultati statističkih analiza u kojima su ispitane razlike između sudionika istraživanja koji u manjem i

onih koji u većem stupnju odobravaju različite oblike nesportskih ponašanja upućuju na to da je za

razumijevanje ovog složenog fenomena također potrebno razmotriti osobine ličnosti mladih

sportaša, ali i specifična obilježja značajnih drugih (tj. trenera i roditelja) koji svojim ponašanjem u

velikoj mjeri mogu oblikovati socijalne norme i vrijednosni sustav adolescenata koji sudjeluju u

sportskim aktivnostima. Prema podacima prikazanim u Tablicama 25-27, mladi nogometaši koji

postižu viši rezultat na mjeri neadaptivnog perfekcionizma u većem stupnju odobravaju sve oblike

nesportskog ponašanja ispitane u ovom istraživanju. Detaljnijom analizom povezanosti neadaptivnog

perfekcionizma s prosječnim vrijednostima rezultata ostvarenim na pojedinim tvrdnjama Upitnika

percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja (Greblo i sur., 2011) utvrđeno je da je neadaptivan

perfekcionizam, osim s odobravanjem postupaka koji pripadaju kategoriji lakših prekršaja (npr.

povlačenje protivnika za dres, guranje protivničkog igrača u skoku i sl.) povezan i s većim stupnjem

odobravanja težih prekršaja (npr. potplaćivanjem protivničkih igrača osigurati pobjedu u važnoj

utakmici), odnosno s postupanjem po principu „cilj opravdava sredstvo“, što je u skladu s rezultatima

dosadašnjih istraživanja (Flett i Hewitt, 2014; Madigan i sur., 2015). Mladi nogometaši koji su skloni

odobravanju težih sportskih prekršaja koji, osim potplaćivanja protivničkih igrača, uključuju i

postupke poput podmićivanja sudaca, otkrivanja taktike vlastite momčadi protivniku zbog osobnih

interesa i sl., doživljavaju značajno nižu razinu roditeljske podrške, a svoje trenere češće opisuju kao

osobe koje ističu važnost pobjede.

Na temelju navedenog, čini se opravdanim pretpostaviti da se, kroz specifičan sustav vrijednosti u

određenoj momčadi oblikuju i podržavaju stavovi kojima se relativizira stupanj neprihvatljivosti

nesportskih, ali i zakonom zabranjenih ponašanja ukoliko ona mogu osigurati svojevrsnu nagradu

(npr. pobjedu na važnom natjecanju ili osobnu korist). U odnosu na sportaše koji takvo ponašanje

smatraju neprihvatljivim, nogometaši koji su skloni odobravanju lakših sportskih prekršaja češće

navode kako je njihovim trenerima pobjeda na natjecanju važnija od osobne dobrobiti sportaša te ih

češće opisuju kao osobe sklone autokratskom stilu rukovođenja i davanju negativnih povratnih

informacija. S obzirom da su u slučaju pogreške ili neuspjeha mladi nogometaši iz ove skupine češće

izloženi verbalnom i fizičkom kažnjavanju od strane trenera moguće je da s ciljem izbjegavanja

67

negativnih posljedica takvi sportaši, osim vlastitih sposobnosti, za ostvarenje pobjede češće koriste i

različite oblike nesportskih ponašanja kojima se može osigurati prednost na natjecanju (npr. lažno

optuživanje protivnika za prekršaj, laganje je li lopta izašla u aut ili korner, nepriznavanje krivnje

nakon počinjenog prekršaja i sl.). U odnosu na sportaše koji ponašanja koja pripadaju verbalnoj

agresiji (npr. vikanje na suigrača kad pogriješi, trenerovo verbalno ponižavanje igrača za vrijeme

utakmice, provociranje igrača na protivničkoj klupi uvredljivim komentarima, vrijeđanje trenera

suparničke momčadi, glasno omalovažavanje stručnosti vlastitog trenera za vrijeme loše utakmice i

sl.) smatraju apsolutno neprihvatljivima, sportaši koji različite oblike verbalne agresije smatraju

opravdanim ili uobičajenim načinom komuniciranja u sportu češće su izloženi autokratskom

ponašanju trenera koji je neosjetljiv za osobnu dobrobit sportaša te koji pogreške za vrijeme treninga

i natjecanja ne smatra sastavnim dijelom procesa učenja, već potvrdom sportaševe neposlušnosti i/ili

nesposobnosti.

Dobiveni rezultati u skladu su s ranijim empirijskim nalazima prema kojima su sportaši čiji su treneri

skloni davanju negativnih povratnih informacija, odnosno primjeni verbalne i fizičke agresije, manje

skloni sportskom, tzv. „fair-play“ ponašanju (Kassing i Infante, 1999). S druge strane, trenerova

usmjerenost na trening i instrukcije, odnosno na podučavanje sportaša s ciljem razumijevanja tehnike

i taktike sporta, unaprjeđenja sposobnosti i razvoja vještina u pravilu je pozitivno povezana s

poželjnim (Greblo, 2011), odnosno (kao u ovom istraživanju) negativno s nepoželjnim psihosocijalnim

obilježjima mladih sportaša. Sportaši koji verbalnu agresiju smatraju apsolutno neprihvatljivom

izvijestili su o nižoj razini roditeljskog pritiska i višoj razini roditeljske podrške. Drugim riječima, svoje

roditelje opisuju kao osobe koje nisu sklone iskazivanju nezadovoljstva, kritike i razočarenja u slučaju

da izvedba na treningu ili natjecanju nije u skladu s očekivanjima. Suprotno tome, radi se o

sportašima koji od svojih roditelja doživljavaju visoku razinu podrške i poticaja za ostvarenje ciljeva,

pri čemu su ti ciljevi češće definirani u terminima kontinuiranog napretka u sportskoj vještini, a ne u

terminima pobjede ili poraza na natjecanju.

68

4.6. Razlike u nasilnom i nesportskom ponašanju sportaša s obzirom na

uspješnost momčadi, odnosno nogometnog kluba

Dodatni odgovor na peto istraživačko pitanje, koje je vezano uz individualna i okolinska obilježja

povezana s većom pojavnošću nasilja i nesportskog ponašanja možemo potražiti i ispitivanjem razlika

u doživljenom nasilnom ponašanju s obzirom na uspješnost momčadi, odnosno nogometnog kluba.

Kako bismo odgovorili na navedeno pitanje, nogometne klubove smo podijelili u tri skupine. Pritom

je važno napomenuti kako se radi o kategorizaciji klubova u prvu, drugu i treću skupinu temeljem

procijenjene kvalitete načina rada kluba, ostvarenih rezultata, statusa seniorske ekipe, kvalitete i

stručnosti rada u omladinskom području rada te drugim uspjesima. Radi se o procjeni koja je

definirana u konzultacijama s instruktorima Zagrebačkog nogometnog saveza (ZNS-a), te ne

predstavlja formalnu kategorizaciju klubova.

Međutim, za potrebe ovog istraživanja, smatramo važnim dobiti uvid u postojanje eventualnih

statističkih razlika u doživljenom nasilju s obzirom na neke indikatore kvalitete rada klubova, budući

da oni govore u prilog profesionalizaciji i boljim rezultatima, što se nerijetko povezuje i s više nasilnog

i nesportskog ponašanja.

U odnosu na navedeno, klubovi su kategorizirani na sljedeći način - Tablica 28 - iz čega možemo

vidjeti i da je omjer nogometaša relativno ravnomjeran te omogućava testiranje statističkih

značajnosti razlika.

Tablica 28. Prikaz kategorizacije klubova u 3 skupine

1. SKUPINA (N=142; 31,3%)

2. SKUPINA (N=208; 45,8%)

3. SKUPINA (N=104; 22,9%)

NK DINAMO NK LOKOMOTIVA

NK ZAGREB NK SESVETE

NK RUDEŠ NK DUBRAVA

NK HAŠK NK ŠPANSKO NK PONIKVE

NK TRNJE

NK JARUN NK MLADOST

NK TEKSTILAC RAVNICE NK BREZOVICA

U ovom području ispitali smo samo iskustvo sportaša, dakle njihovo osobno iskustvo i percepciju,

zanemarujući odgovore koji se odnose na prisutnost u takvim situacijama, kao i činjenicu da su čuli

od pouzdane osobe da se to događa. Osnovni cilj ovog dijela rezultata je upravo istražiti postoje li

razlike u percepciji i neposrednom iskustvu doživljenog nasilja kod mladih sportaša s obzirom na

69

razine klubova u kojima treniraju nogomet. Stoga se nećemo osvrtati na vrijednosti aritmetičkih

sredina i deskriptivne podatke, s obzirom da su oni detaljno opisani u prethodnim poglavljima, već

ćemo naglasak staviti na istraživanje eventualnih razlika između skupina.

Također, nije bilo moguće testirati razlike kod trenera istih klubova, s obzirom na mali uzorak

trenera, njih ukupno N=31. Stoga razlike u njihovom iskustvu i percepciji, a u odnosu na ovaj kriterij,

ne možemo odgovoriti iz metodoloških razloga.

4.6.1. Procjena važnosti trenera

U Tablici 29 prikazani su rezultati analize varijance koji pokazuju kako u samoj jednoj tvrdnji postoje

razlike u percepciji trenera, a to je tvrdnja broj 2 „Trener je moj uzor“ i to na način da se sportaši

treće skupine u većoj mjeri slažu s tom tvrdnjom. U ostalim tvrdnjama nema razlika između sportaša

s obzirom na skupine.

Tablica 29. Razlike u procjeni važnosti trenera s obzirom na skupine (ANOVA)

1. skupina 2. skupina 3. skupina F p

M SD M SD M SD

1. Trener je uz roditelje najvažnija odrasla osoba u mom životu

3,16 1,17 3,08 1,06 3,14 1,10 0,254 ,776

2. Trener je moj uzor 2,74 1,18 2,76 1,08 3,28 1,21 8,504 ,000

3. Mišljenje mog trenera mi je izuzetno važno 4,00 1,04 4,04 0,93 4,07 0,91 0,151 ,860

4. Trener je imao važnu ulogu u oblikovanju mojih stavova

3,42 1,24 3,32 1,06 3,61 1,06 2,228 ,109

5. Svoje ponašanje nastojim prilagoditi trenerovim očekivanjima

3,99 1,10 3,97 0,97 4,14 0,87 1,105 ,332

4.6.2. Percipirana legitimnost nesportskog ponašanja

Iz rezultata prikazanih u Tablici 30 uočavamo kako ne postoje razlike u percipiranoj legitimnosti

nesportskog ponašanja sportaša, s obzirom na kategorizirane skupine (p>,050 na svim

podljestvicama).

70

Tablica 30. Razlike u percipiranoj legitimnosti nesportskog ponašanja s obzirom na skupine (ANOVA)


M SD M SD M SD

Legitimnost težih prekršaja 1,33 0,54 1,37 0,68 1,35 0,52 0,203 ,816

Legitimnost lakših prekršaja 3,06 0,96 3,17 0,95 3,20 0,83 0,902 ,407

Legitimnost verbalne agresije 1,57 0,51 1,72 0,68 1,69 0,64 2,552 ,079

4.6.3. Negativno ponašanje od strane trenera

Na podljestvicama Upitnika negativnog ponašanja trenera (Greblo, 2011) također smo testirali

postojanje razlike s obzirom na skupine, te iz rezultata (Tablica 31) možemo uočiti da između

prosječnih rezultata na svim podsljestvicama postoje statističke značajne razlike između skupina.

Scheffeovim Post-Hoc testom utvrđeno je kako sportaši treće skupine znatno rjeđe, u odnosu na

sportaše prve i druge skupine, doživljavaju neosjetljivost na osobnu dobrobit (druga i treća skupina se

ne razlikuje). Također, negativne povratne informacije znatno češće doživljavaju sportaši prve

skupine u odnosu na drugu i treću, kao i usmjerenost na rezultat gdje je efekt razlika najznačajniji

(F=35,071).

Tablica 31. Razlike u procijenjenom negativnom ponašanju trenera, s obzirom na skupine (ANOVA)


M SD M SD M SD

Neosjetljivost na osobnu dobrobit 2,47 0,98 2,52 0,97 2,14 0,79 5,851 ,003

Negativna povratna informacija 1,89 0,84 1,59 0,68 1,60 0,74 7,713 ,001

Usmjerenost na rezultat 3,50 0,71 2,84 0,77 2,77 0,96 35,071 ,000

4.6.4. Doživljeno nasilje od strane trenera

U Tablici 32 rezultati prikazuju kako na dva oblika nasilnog ponašanja trenera prema sportašima

postoje razlike, a oni se odnose na učestalost prijetnji i psovanja, na način da sportaši prve skupine

izvještavaju o nešto češćem doživljavanju tih oblika verbalne agresije. Pritom ipak valja istaknuti kako

su aritmetičke sredine obje tvrdnje prilično niske (0,48 i 1,50), dok su frekvencije odgovora na svim

tvrdnjama prikazane u ranijim poglavljima.

71

Tablica 32. Razlike u učestalosti nasilnog ponašanja trenera prema sportašima, s obzirom na skupine (ANOVA) ...dogodilo se meni (samoiskaz sportaša) 1. skupina 2. skupina 3. skupina

F p M SD M SD M SD

1. Vikao na mene 1,90 0,83 1,69 0,89 1,74 0,87 2,402 ,092

2. Omalovažavao me 0,96 0,94 0,82 0,92 0,70 0,86 2,437 ,089

3. Vrijeđao 0,86 0,92 0,72 0,93 0,74 0,83 1,016 ,363

4. Prijetio 0,48 0,81 0,25 0,60 0,23 0,58 5,965 ,003

5. Psovao 1,50 1,08 1,19 1,03 1,20 1,11 4,152 ,016

6. Lakše udario 0,32 0,72 0,29 0,67 0,25 0,64 ,0243 ,784

7. Teže udario 0,21 0,56 0,12 0,445 0,15 0,53 1,382 ,252

8. Fizički kažnjavao elementima treninga (npr. sklekovima i slično)

1,65 1,07 1,66 1,10 1,59 1,06 0,174 ,840

4.6.5. Doživljeno nasilje od strane drugog sportaša

Rezultati analize varijance (Tablica 33) pokazuju kako ne postoje razlike u doživljenom nasilju od

strane drugi sportaša s obzirom na skupine prema kojima smo kategorizirali klubove (p>,050 na svim

tvrdnjama upitnika).

Tablica 33. Razlike u učestalosti nasilnog ponašanja drugih sportaša prema sportašima, s obzirom na skupine (ANOVA) ...dogodilo se meni (samoiskaz sportaša) 1. skupina 2. skupina 3. skupina

F p M SD M SD M SD

1. Vikao na mene 1,74 0,86 1,77 0,88 1,81 0,94 0,157 ,855

2. Omalovažavao me 1,13 0,92 1,12 0,93 0,99 0,94 0,783 ,458

3. Vrijeđao 1,17 0,98 1,18 0,99 1,14 0,99 0,065 ,937

4. Prijetio 0,77 1,02 0,67 0,93 0,61 0,96 0,817 ,443

5. Psovao 1,45 1,03 1,40 1,00 1,49 1,10 0,235 ,790

6. Lakše udario 0,59 0,85 0,63 0,92 0,63 0,92 0,078 ,925

7. Teže udario 0,44 0,83 0,35 0,77 0,29 0,66 1,148 ,318

72

4.6.6. Doživljeno nasilje od strane roditelja

Rezultati prikazani u Tablici 34 pokazuju kako ne postoje razlike u doživljenom nasilju od strane

roditelja kod sportaša, promatrano u odnosu na skupinu u koju je nogometni klub kategoriziran.

Tablica 34. Razlike u učestalosti nasilnog ponašanja roditelja prema sportašima, s obzirom na skupine (ANOVA) ...dogodilo se meni (samoiskaz sportaša) 1. skupina 2. skupina 3. skupina

F p M SD M SD M SD

1. Vikao na mene 0,56 0,86 0,59 0,92 0,73 1,10 1,055 ,349

2. Omalovažavao me 0,18 0,52 0,31 0,69 0,25 0,61 1,712 ,182

3. Vrijeđao 0,28 0,68 0,26 0,60 0,18 0,53 0,887 ,413

4. Prijetio 0,12 0,49 0,13 0,46 0,06 0,27 0,987 ,373

5. Psovao 0,47 0,79 0,50 0,80 0,61 0,96 0,870 ,420

6. Lakše udario 0,14 0,45 0,07 0,33 0,04 0,24 2,462 ,086

7. Teže udario 0,07 0,35 0,06 0,33 0,03 0,22 0,491 ,612

8. Prisiljavao na dodatne treninge 0,25 0,57 0,30 0,71 0,32 0,72 0,339 ,713

9. Uvodio zabrane zbog sportskog neuspjeha (npr. ograničena upotreba računala)

0,21 0,52 0,19 0,55 0,13 0,46 0,830 ,437

4.6.7. Procjena ponašanja vlastitih roditelja prema treneru

Rezultati prikazani u Tablici 35 pokazuju kako sportaši ne percipiraju različito učestalost nasilnog

ponašanja roditelja prema trenerima, promatrano u odnosu na skupinu u koju je nogometni klub

kategoriziran.

Tablica 35. Razlike u učestalosti nasilnog ponašanja roditelja prema sportašima, s obzirom na skupine (ANOVA) ...dogodilo se meni (samoiskaz sportaša) 1. skupina 2. skupina 3. skupina

F p M SD M SD M SD

1. Vikao na mene 0,18 0,48 0,18 0,46 0,22 0,59 0,297 ,743

2. Omalovažavao me 0,15 0,46 0,12 0,43 0,10 0,41 0,323 ,724

3. Vrijeđao 0,17 0,55 0,11 0,37 0,11 0,37 0,781 ,459

4. Prijetio 0,09 0,38 0,06 0,31 0,05 0,22 0,645 ,525

5. Psovao 0,12 0,41 0,14 0,41 0,24 0,66 1,877 ,154

73

6. Lakše udario 0,07 0,30 0,02 0,18 0,01 0,10 2,307 ,101

7. Teže udario 0,07 0,32 0,04 0,28 0,01 0,10 1,270 ,282

8. Prigovarao zbog metode treninga 0,26 0,64 0,29 0,62 0,34 0,64 0,44 ,645

74

5. ZAKLJUČAK

Svrha ovog, do danas jedinstvenog istraživanja, bila je odgovoriti na istraživačka pitanja o

manifestiranju nasilnog i nesportskog ponašanja mladih sportaša nogometaša, u kojoj mjeri oni

doživljavaju nasilje od strane roditelja te od strane trenera, vezano uz treniranje nogometa, ali i u

kojoj mjeri treneri doživljavaju nasilje i pritiske u svojem radu. Istraživanje se provelo na način da su

kadeti i juniori s područja Grada Zagreba, te njihovi treneri ispunjavali anketni upitnik koji je

specifično konstruiran za potrebe ovog projekta.

Rezultati su pokazali kako postoji određena tolerancija mladih sportaša (nogometaša) prema

nesportskom ponašanju, a najviše je vidljiva kroz odobravanje guranja protivničkog igrača u skoku,

laganje o poziciji lopte, povlačenju protivnika za dres i slično prilikom važnih utakmica. Radi se

uglavnom o toleranciji prema nekim lakšim prekršajima, iako u ovom, kao ni u drugim područjima ne

smijemo zanemariti prisutnost bilo kakve tolerancije prema nesportskom ponašanju kod mladih koji

se redovito bave sportom.

Promatrajući odnos između sportaša, rezultati pokazuju kako postoji relativno značajna zastupljenost

nasilja između sportaša, a ona se prije svega odnosi na različite oblike verbalne agresije. Ovakvi

podaci potvrđeni su i samoiskazom sportaša, ali i procjenama trenera. S druge pak strane, u odnosu

na roditeljsko ponašanje, uočavamo određene razlike u percepciji. Sportaši u nešto manje frekventno

izvještavaju o tome da se roditelji prema njima nasilno ponašaju vezano uz treniranje nogometa, dok

treneri to primjećuju puno češće. Iako su različiti oblici verbalnog agresivnog ponašanja najviše

zastupljeni, treneri primjećuju i neke druge oblike roditeljskog ponašanja, kao što su prisile na

dodatne treninge i uvođenje zabrana zbog sportskih rezultata koji nisu u skladu s roditeljskim

očekivanjima.

Iz samoiskaza sportaša uočavamo kako su im treneri važne i značajne osobe - pogotovo njihovo

mišljenje, te nastoje prilagoditi svoje ponašanje očekivanjima trenera. Istovremeno, sportaši

izvještavaju o nekim verbalnim oblicima nasilja, dok je od fizičkih oblika najviše zastupljeno

kažnjavanje elementima treninga. Samoiskazom trenera dobili smo slične rezultate, na način da se

takva ponašanja u određenoj mjeri događaju. Pritom treneri imaju puno negativniji, odnosno manje

tolerantan stav prema svim oblicima nesportskog ponašanja.

Nasilno ponašanje roditelja posebno je interesantno iz pozicije trenera koji u određenoj mjeri

izvještavaju da se susreću s takvim ponašanjem, a ono se prije svega odnosi na vikanje i na

75

prigovaranje zbog metoda treninga. Pritom treneri u velikoj mjeri procjenjuju da roditelji ističu

važnost uspjeha i rezultata u sportu, odnosno kod djeteta, da stvaraju dodatan emocionalni stres, ali i

da ne pružaju dovoljnu podršku u emocionalno teškim i zahtjevnim situacijama.

Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na potrebu za dodatnom edukacijom trenera i roditelja o

individualnim i okolinskim činiteljima povezanim s fizičkom i verbalnom agresijom te većim stupnjem

odobravanja različitih oblika nesportskih ponašanja kod mladih nogometaša. Dobiveni rezultati

omogućuju oblikovanje praktičnih smjernica za rad sa sportašima koji su skloni agresivnom

ponašanju i varanju. Od individualnih obilježja, posebnu je pažnju potrebno posvetiti neadaptivnom

perfekcionizmu koji je povezan s višom razinom agresije i većim stupnjem odobravanja nesportskih

ponašanja. Trenere i roditelje potrebno je upoznati s obilježjima neadaptivnih perfekcionističkih

težnji koje se često javljaju kao posljedica kriticizma i odbacivanja koje sportaši doživljavaju u slučaju

neuspjeha. S ciljem suzbijanja nepoželjnih ponašanja i stavova, preporuča se da treneri u radu s

mladim nogometašima u manjem stupnju koriste autokratski pristup te da u većoj mjeri vode računa

o potrebama i osobnoj dobrobiti sportaša. Također, preporuka je da se umjesto isticanja imperativa

pobjede naglasak stavlja na osobni napredak sportaša te da se pristup utemeljen na negativnim

povratnim informacijama (tj. na kriticizmu i kažnjavanju u slučaju neuspjeha) zamijene pristupom u

kojem se pogreške smatraju sastavnim dijelom procesa učenja. Pored navedenog, treneri bi vlastitim

primjerom trebali uspostaviti normu nenasilnog ponašanja te aktivno promicati stavove i ponašanja

koja se temelje na međusobnom poštovanju svih sudionika sportskih aktivnosti. Također, kroz

sustavnu edukaciju trenera, roditelja i mladih sportaša potrebno je razbiti mit o agresivnom

ponašanju kao sastavnom dijelu sporta koji u određenim situacijama predstavlja legitimno sredstvo

za ostvarenje bodovne prednosti ili pobjede. Konačno, rezultati istraživanja pokazali su da i roditelji

mogu imati važnu ulogu u razumijevanju stupnja (ne)tolerancije nesportskih ponašanja kod mladih

nogometaša, pri čemu je s ciljem suzbijanja nepoželjnih stavova roditeljski pritisak za ostvarenjem

pobjede ili dobrog sportskog rezultata potrebno zamijeniti roditeljskom podrškom u ostvarenju

osobnog napretka sportaša koji se očituje u usavršavanju sposobnosti i usvajanju novih vještina.

Ovo istraživanje predstavlja samo jedan dio šire slike i šireg konteksta sporta - vezano je uz

istraživanje nasilnih i nesportskih ponašanja na određenoj dobnoj skupini, u jednom gradu i u jednom

sportu - nogometu. Istovremeno, rezultate treba sagledavati kao potencijal za unaprjeđivanje rada

nogometnih klubova kroz ranije navedena područja, te jačanje svih pozitivnih aspekata sporta i

bavljenja sportom, posebno kod mladih ljudi.

76

Također vjerujemo da ovakav model istraživanja ima smisla provesti i u drugim hrvatskim gradovima,

kako u području nogometa, tako i u području drugih sportova, kako bi se stekao uvid u pojedine

oblike nasilnog i nesportskog ponašanja s kojima se mladi i njihovi treneri susreću, a u funkciji razvoja

„fair-playa“ i dobrobiti mladih ljudi.

77

6. LITERATURA

1. Ajduković, M., Kolesarić, V. (2003). Etički kodeks istraživanja s djecom. Vijeće za djecu Vlade

Republike Hrvatske, Hrvatski zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Zagreb.

2. Anderson, C. A., Bushman, B. J. (2002). Human aggression. Psychology, 53(1), 27.

3. Aron A., Aron, E. N. (1999.) Statistics: For the Behavioral and Social Sciences. Prentice Hall:

Upper

4. Aziz, S.A. (1998). Aggressive Tendencies in Malaysian Youth Soccer: an examination of individual

and contextual factors, Unpublished doctoral dissertation, University of Iowa.

5. Babkes, M., Weiss, M. (1999). Parental influence on children's cognitive and affective responses

to competitive soccer participation. Pediatric Exercise Science, 11(1), 44-62.

6. Bandura, A. (1986). Social foundation of thought and action: A social cognitive theory. Prentice-

Hall, Englewood Cliffs, NJ.

7. Barker, C. (2003). Personality theory in coaching: Positive reinforcement. Coach & Athletic

Director, 73, 68-75.

8. Bloom, G., Durant-Bush, N., Schinke, R., Salmela, J. (1998) The importance of mentoring in the

development of coaches and athletes. International Journal of Sport Psychology, 29, 267-281.

9. Brislin, R.W., Lonner, W. J., Thorndike, R.M. (1973). Cross-cultural research methods. New

York:Wiley.

10. Brustad, R. J., Partridge, J. A. (2002). Parental and peer influence on children's psychological

development through sport. In F. L. Smoll & R. E. Smith (Eds.), Children and youth in sport: A

biopsychosocial approach (2nd Edition, pp. 187-210). Dubuque, IA: Kendall/Hunt Publishing.

11. Buss, A. H., Perry, M. P. (1992). The aggression questionnaire. Journal of Personality andSocial

Psychology, 63, 452-459.

12. Chandler, S. B., Johnson, D. J., Carroll, P. S. (1999). Abusive Behaviors of College Athletes,

College Student Journal, 33 (4), 638-645

13. Chelladurai, P., Saleh, S. D. (1980). Dimensions of leader behavior in sports: Development of the

Leadership Scale (LSS). Journal of Sport Psychology, 2(1), 34-45.

14. Chester, D. S., Merwin, L. M., DeWall, C. N. (2014). Maladaptive perfectionism's link to

aggression and self‐harm: Emotion regulation as a mechanism. Aggressive Behavior, 1-12

78

15. Conroy, D. E., Silva, J. M., Newcomer, R. R., Walker, B. W., Johnson, M. S. (2001). Personal and

participatory socializers of the perceived legitimacy of aggressive behavior in sport. Aggressive

Behavior, 27(6), 405-418.

16. Čišić, T., Greblo, Z. (2013). Percepcija legitimnosti nesportskog ponašanja kod studentica i

studenata Kineziološkog fakulteta. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu 154(1-2),

167-184

17. David, P. (2005). Human rights in youth sport a critical review of children’s rights in competitive

sports. London and New York: Routledge Taylor & Francis Group.

18. Donnelly, P., Caspersen, E., Sergeant, L., Steenhof, B. (1993). Problems associated with youth

involvement in high-performance sport. In B. R. Cahill & A. J. Pearl (Eds.), Intensive participation

in children’s sports (pp. 19-38). Champaign, IL: Human Kinetics.

19. Duda, J. L. (2001). Achievement goal research in sport: Pushing the boundaries and clarifying

some misunderstandings. In G. C. Roberts (Ed.), Advances in motivation in sport and exercise

(pp. 129-183). Champaign, IL: Human Kinetics.

20. Enns, M. W., Cox, B. J. (2002). The Nature And Assesment Of Perfectionism: A Critical Analysis. In

G. L. Flett & P. L. Hewitt (Eds.), Perfectionism: Theory, research, and treatment (pp. 33-62).

Washington, DC: APA.

21. Flett, G. L., Hewitt, P. L. (2014). The perils of perfectionism in sports” revisited: Toward a

broader understanding of the pressure to be perfect and its impact on athletes and dancers.

International Journal of Sport Psychology, 45(4), 395-407.

22. Gee, C. J., Leith, L. M. (2007). Aggressive behavior in professional ice hockey: a cross-cultural

comparison of North American and European born NHL players. Psychology of sport and

exercise, 8(4), 567-583.

23. Gervis, M., Dunn, N. (2004). The emotional abuse of elite child athletes by their coaches. Child

Abuse Review, 13, 215-223.

24. Gould, D., Dieffenbach, K., Moffett, A. (2002). Psychological characteristics and their

development in Olympic champions. Journal of Applied Sport Psychology, 14(3), 172-204.

25. Gould, D., Udry, E., Tuffey, S., Loehr, J. (1996). Burnout in competitive junior tennis players. I: A

quantitative psychological assessment. The sport psychologist, 10, 322–340.

26. Greblo, Z. (2011). Perfekcionizam u darovitih sportaša: uloga osobinskih i okolinskih činitelja.

Neobjavljena doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet.

79

27. Greblo, Z., Bosnar, K. (2008). Mjerna svojstva skale nesportskog ponašanja na uzorku polaznika

trenerskih studija. U: B. Neljak (Ur.) Stanje i perspektive razvoja u područjima edukacije, sporta,

sportske rekreacije i kineziterapije (pp. 119-124), Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

28. Greblo, Z., Bosnar, K., Prot, F., Sporiš, G. (2007). Iskustvo sportaša adolescentne dobi s nasilnim

ponašanjem trenera i drugih sportaša. U: V. Kolesarić (Ur.). Psihologija i nasilje u suvremenom

društvu (pp. 159-168), Osijek: Tiskara i knjigovežnica Filozofskog fakulteta

29. Greblo, Z., Gruić, I., Ohnjec, K., Segedi, I., Pedišić, Ž. (2011) Konstrukcija upitnika za procjenu

percipirane legitimnosti nesportskog ponašanja. Društvena istraživanja: časopis za opća

društvena pitanja, 3(113), 771-792.

30. Guivernau, M., Duda, J. L. (2002). Moral atmosphere and athletic aggressive tendencies in young

soccer players. Journal of Moral Education, 31(1), 67-85.

31. Hellstedt, J. C. (1987). The coach/parent/athlete relationship. The Sport Psychologist, 1, 151–

160.

32. Horn, T. S. (2002). Coaching effectiveness in the sport domain. In T. S. Horn (Ed.), Advances in

sport psychology - 2nd edition (pp. 309-354). Champaign, IL: Human Kinetics.

33. Kassing, J. W., Infante, D. A. (1999). Aggressive communication in the coach‐athlete relationship.

Communication Research Reports, 16(2), 110-120.

34. Lang, M. (2010) Intensive Training in Youth Sport: A New Abuse of Power? U M. Lang i K.

Vanhoutte (Ur.) Bullying and the Abuse of Power: From the Playground to International Relations

(pp.57-64). Freeland, Inter-Disciplinary Press.

35. Leff, S.S., Hoyle, R. H. (1995). Young athletes' perceptions of parental support and pressure.

Journal of Youth and Adolescence, 24, 187-203.

36. Madigan, D. J., Stoeber, J., Passfield, L. (2015). Perfectionism and attitudes towards doping in

junior athletes. Journal of sports sciences, 1-7.

37. McElroy, M. A. (1982). Consequences of perceived parental pressure on the self-esteem of

youth sport participants. American Corrective Therapy Journal, 36,164-167.

38. Medić, I. (2016). Pravna zaštita maloljetnih sportaša u kontekstu prava EU. Zbornik radova

Pravnog fakulteta u Splitu, 52(4), 1105-1138.

39. Miller, B. W., Robert, G. C., Ommundsen, Y. (2005). Effect of perceived motivational climate on

moral functioning, team moral atmosphere perceptions, and the legitimacy of intentionally

injurious acts among competitive youth football players. Psychology of Sport and Exercise, 6,

461–477.

80

40. Reinboth, M., Duda, J. L., Ntoumanis, N. (2004). Dimensions of coaching behavior, need

satisfaction, and the psychological and physical welfare of young athletes. Motivation and

Emotion, 28, 297-313.

41. Rowe, C. J. (1998). Aggression and violence in sports, Psychiatric Annals, 28, 265-269.

42. Slade, P. D., Owens, R. G. (1998). A Dual Process Model of Perfectionism Based on

Reinforcement Theory. Behavior Modification, 22, 372-390.

43. Smoll, F. L., Smith, R. E. (2002). Coaching behavior research and intervention in youth sports. In

F. L. Smoll & R. E. Smith (Eds.), Children and youth in sport: A biopsychological perspective (2nd

ed., pp. 211–234). Dubuque, IA: Kendall/Hunt Publishing.

44. Stephens, D.E., Bredemeier, B.J. (1996) Moral atmosphere and judgments about aggression in

girls’ soccer: relationships among moral and motivational variables, Journal of Sport and Exercise

Psychology, 18, pp. 158–173.

45. Stirling, A. E., Kerr, G. A. (2007). Elite Female Swimmers' Experiences of Emotional Abuse Across

Time. Journal of emotional abuse, 7(4), 89-113.

46. Stoeber, J., Rambow, A. (2007). Perfectionism in adolescent school students: Relations with

motivation, achievement, and well-being. Personality and Individual Differences, 42(7), 1379-

1389.

47. Stoeber, J. Otto, K., Pescheck, E., Becker, C., Stoll, O. (2007). Perfectionism and competitive

anxiety in athletes: Differentiating striving for perfection and negative reactions to imperfection.

Personality and Individual Differences, 42, 959-969.

48. Sullivan, P. J., Kent, A. (2003). Coaching efficacy as a predictor of leadership style in

intercollegiate athletics. Journal of Applied Sport Psychology, 15, 1-11.

49. Tsai, E., Fung, L. (2005). Sportspersonship in Youth Basketball and Volleyball Players. Athletic

Insight- The Online Journal of Sport Psychology, 7(2), 37- 46.

50. Wylleman, P., DeKnop, P., Ewing, M. E., Cumming, S. P. (2000). Transitions in youth sport: A

developmental perspective on parental involvement. In D. Lavallee, & P. Wylleman (Eds.), Career

transitions in sport: International perspectives (pp. 143–160). Morgantown, WV: Fitness

Information Technology.

51. Zhang, J., Jensen, B., Mann, B. L. (1997). Modification and revision of the Leadership Scale for

Sport. Journal of Sport Behavior, 20, 105-122.

Documents

zastupljenost nasilja i nesportskog ponašanja u nogometu mladih