1

Zašto je važno pratiti razvoj slušanja i govora?

Uredan sluh jedan je od najvažnijih preduvjeta za uredan razvoj govora jer se govor uči

jedino slušanjem. Oštećenje sluha ubraja se u najčešća prirođena oštećenja, a obično je prisutno

već pri otpustu iz rodilišta. Uzroci oštećenja su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti

genetski čimbenici, neke bolesti u tijeku trudnoće, vrlo težak porod, komplikacije u tijeku i

nakon poroda i dr. Čak i ako je pri otpustu sluh Vašeg djeteta bio uredan, savjetujemo Vam da i

dalje pratite razvoj njegova slušanja i govora.

Naime, poznato je da se oštećenje sluha može pojaviti i kasnije, a u malobrojnim

slučajevima nastane i u području središnjih slušnih putova koji nakon poroda nisu bili ispitani.

Takva su oštećenja češća u rizičnoj skupini, osobito u djece koja zbog stanovitih komplikacija

moraju biti smještena na odjelu intenzivne skrbi.

Neke su smetnje sluha česte u sve djece, a ne samo u one iz rizične skupine, na sreću te su

smetnje najčešće prolazne i ne ostavljaju trajne posljedice.

Važno je svako oštećenje što prije prepoznati, kako bi se pravodobno poduzelo sve što je

potrebno. Upravo nam Vi u tome možete najviše pomoći, jer je Vama najviše stalo do Vašeg

djetata i jer Vi najbolje poznajete svoje dijete. Dakle, pratite razvoj slušanja i govora svoga

djetata, a priložena tablica u tome će Vam pomoći.

Svako je dijete jedinstveno i razvija se individualnim tempom. Obrazac razvoja odnosi se

na prosječne uzraste kada bi većina djece trebala ovladati navedenim vještinama. Neka djeca ne

savladaju sve vještine dok ne dosegnu gornju granicu dobne kategorije. Ako Vaše dijete nije

savladalo jednu od navedenih vještina, to ne mora nužno značiti da je razvoj njegova slušanja ili

govora poremećen. Ali ako je ponašanje Vašeg djeteta značajno drukčije od onoga navedenog u

obrascu, potražite savjet stručnjaka. Javite se svome pedijatru i povjerite mu svoje sumnje, on će

Vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu.

Pravodobna dijagnoza bitna je za uspjeh svake terapije. Rana intervencija pokazala je

izrazito pozitivne rezultate u djetetovu savladavanju jezičnih vještina.

Potvrde li se Vaše sumnje dobit ćete savjet da svoje dijete uključite u program za poticanje

razvoja ovih vještina. Logopedska terapija bit će prilagođena specifičnim potrebama Vašeg

djeteta, ovisno o njegovoj dobi i utvrđenom razlogu zaostajanja razvoja slušanja i govora.

Bez obzira na to je li Vaše dijete uključeno u rehabilitacijski program ili nije, slijedeći navedene

naputke i Vi sami možete puno učiniti za razvoj slušanja i govora Vašeg djeteta.

2

DOB DJETETA

SLUŠANJE GOVOR

0 – 3 mjeseca

- uznemiri se na jake zvukove

- mijenja brzinu sisanja na

zvuk

- širi oči, primiruje se i smiješi

se kad čuje poznati glas

- glasa se dugim vibrirajućim

samoglasnicima ugode

- dok mu se obraćate često ispušta

zvukove

- plače različito na različite potrebe

4 – 6 mjeseci

- reagira na glazbu gugutanjem

- očima traži izvor zvuka

- zapaža zvučne igračke

- odgovara na promjene Vašeg

glasa

- glasa se različitim glasovima,

uključujući p, b, m

- vokalizira uzbuđenje i

nezadovoljstvo

- glasa se grleno kad ostane samo

ili se igra s Vama

7 – 12 mjeseci

- okreće se i gleda u smjeru

zvuka

- uživa u zvukovima igračaka i

zveckalica

- sluša dok mu se govori

raduje se brojalicama i

pjesmicama

- prepoznaje i razumije česte

riječi (ne, pa-pa, mama, sok...)

- počinje odgovarati na naloge

(Dođi! Hočeš još?..)

- brbljanje uključuje duge i kratke

skupine glasova (bababababa,

tata...)

- služi se govornim glasovima, a

ne plačem, kako bi zadobilo i

održalo Vašu pažnju

- oponaša različite govorne

zvukove

- govori 1 do 2 riječi sa značenjem

(mama, tata, pa-pa, ne...) iako ih

još ne mora jasno izgovarati

1 – 2 godine

- pokazuje imenovane slike u

slikovnici

- na zahtjev pokazuje dijelove

tijela

- slijedi jednostavne naredbe i

razumije jednostavna pitanja

(Baci loptu! Poljubi bebu!

Gdje su cipele?)

- sluša jednostavne priče,

pjesmice i brojalice

- svaki mjesec govori sve više

riječi

- koristi se pitanjima od 1 do 2

riječi (Gdje beba? Ide pa-pa. Što

to?)

- sastavlja po dvije riječi (Ne sok.

Ide pa-pa.)

- koristi se različitim suglasnicima

na početku riječi

2 – 3 godine

- razumije razlike u značenju

riječi (ide-stane, u-na, veliko-

malo, gore-dolje)

- slijedi dva zahtjeva (Uzmi

knjigu i stavi je na stol!)

- ima riječ za gotovo sve stvari i

pojmove

- koristi se rečenicama od 2 do 3

riječi i postavlja pitanja

- govor je većinom razumljiv

poznatom krugu slušača

- često traži predmete imenujući ih

ili na njih obraća pažnju ako se

spomenu

3

3 – 4 godine

- čuje Vas i kad ste u drugoj

sobi

- čuje TV ili radio na istoj

glasnoći kao i ostali članovi

obitelji

- razumije jednostavna pitanja

(Tko? Što? Gdje?)

- govori o događajima u vrtiću i

kod prijatelja

- govor je najčešće razumljiv i

nepoznatima

- služi se brojnim rečenicama koje

imaju 4 i više riječi

- obično govori s lakoćom bez

ponavljanja slogova ili riječi

4 – 5 godina

- voli kraće priče i odgovara na

jednostavana pitanja vezana uz

njih

- čuje i razumije većinu

rečenog kod kuće ili u vrtiću

- služi se pravilnim rečenicama

- zna prepričati priču ili događaj

- lako komunicira s ostalom

djecom i odraslima

- većinu glasova izgovara pravilno

4

Kako možete poticati razvijanje govora

Od rođenja do druge godine

Potičite svoje dijete na glasanje samoglasnicima i kombinacijom suglasnika i

samoglasnika, npr. «ma», «da», «ba».

Skrećite i održavajte djetetovu pažnju. Vidnom komunikacijom, odgovaranjem na

djetetovo glasanje, te oponašanjem njegova vokaliziranja na različite načine i mijenjanjem

naglaska nastojte potaknuti djetetove pokušaje komuniciranja. Npr. povisite glas na kraju

kako biste naznačili upitan ton rečenice. Pritom zadržite normalnu brzinu govora i jačinu

glasa.

Uklanjanjem ili stišavanjem buke iz okolice (npr. TV, radio, istovremeni govor nekoliko

osoba) omogućite djetetu da lakše usmjeri pažnju na govor.

Za poticanje slušanja koristite se i zvučnim igračkama.

Oponašajte smijeh i izraz lica svoga djetata.

Učite svoje dijete da i ono vas oponaša kada npr. plješćete dlanovima, šaljete poljupce ili

ga dodirujete, štipate prstom u ritmu brojalice. Omogućite mu da prati cijelu osobu koja mu

se obraća, stanite na 1 do 2 m udaljenosti od njega.

Popratite govorom kupanje, hranjenje ili presvlačenje djeteta. Govorite što radite, kamo

idete, što ćete učiniti kad tamo stignete, koga i što ćete tamo vidjeti.

Imenujte boje. Brojite predmete.

Koristite se gestom, npr. mahnite uz pozdrav, ili mimikom, kako biste mu olakšali

razumijevanje.

Oponašajte glasanje životinja radi povezivanja zvuka s određenim značenjem, npr. «Pas

kaže vau-vau.»

Pokažite svom djetetu kako ste primijetili svako njegovo nastojanje da komunicira.

Proširujte jednostavne iskaze kojima se koristi vaše dijete. Ako kaže «mama», vi mu

odgovorite: «Tu je mama. Mama te voli.»

Čitajte svom djetetu. Ponekad će to biti jednostavno opisivanje slika u knjizi, bez stvarnog

čitanja napisanih riječi. Odaberite čvrste knjige, koje imaju velike raznobojne ilustracije bez

previše detalja. Pitajte svoje dijete: «Što je to?» i potičite ga da imenuje i pokazuje poznate

predmete u knjizi.

5

Od druge do četvrte godine

Neka vaš govor bude jasan i jednostavan kako bi ga dijete lako učilo i primjenjivalo. Dok

govorite, zastajkujte, ne zasipajte ga bujicom riječi.

Ponovite što je dijete reklo kako biste mu dali na znanje da ste ga razumjeli. Nadograđujte

i proširujte ono što je reklo. «Želiš sok? Imam sok. Imam sok od jabuke. Želiš li sok od

jabuke?»

Dječjim govorom služite se samo onda kad je potreban radi prenošenja poruke i ako je

popraćen riječima odraslih, npr. «Vrijeme je za njam-njam. Sada ćemo večerati.»

Od izrezanih slika napravite zbirku omiljenih ili poznatih stvari. Razvrstajte ih u skupove,

kao što je skup sredstava kojima se vozimo, skup onoga što jedemo (npr. voće, povrće i dr.)

ili skup stvari kojima se igramo. Miješanjanjem i povezivanjem slika stvarajte nove šaljive

slike. Razgovarajte o tome što je na njima pogrešno i kako «grešku» ispraviti. Brojite

predmete naslikane u knjizi.

Pomognite djetetu u razumijevanju i postavljanju pitanja. Igrajte igru s odgovorima «da-

ne». Postavljajte mu pitanja npr. «Jesi li ti dečko?» «Jesi li ti Marija?» ili «Može li pas

letjeti.» Potaknite dijete da i samo smišlja pitanja i pokuša vas zavarati.

Postavljajte pitanja koja daju mogućnost izbora. «Hočeš li jabuku ili naranču?», «Hočeš li

obući crvenu ili plavu majicu?»

Proširujte rječnik. Imenujte dijelove tijela i otkrijte čemu oni služe. «Ovo je moj nos.

Njime mirišem cvijeće.»

Pjevajte jednostavne pjesme i recitirajte brojalice kako biste ukazali na ritam i model

govora.

Stavite poznate stvari u kutiju. Neka dijete vadi po jedan predmet iz kutije, imenuje ga i

kaže čemu služi. «To je moja lopta. S njom se igram.»

Pomoću fotografija poznatih osoba i mjesta prepričajte što se događalo ili izmislite novu

priču.

6

Od četvrte do šeste godine

Započne li dijete razgovor, posvetite mu svu svoju pažnju kad god je to moguće.

Skrenite mu pažnju prije nego počnete govoriti. Uvjerite se da dijete nije zaokupljeno

nečim drugim.

Primijetite, podržite i pohvalite svaki pokušaj govora. Ispunjavanjem djetetovih želja, kad

god je to moguće, pokažite da razumijete što je reklo.

Činite stanke u govoru. To djetetu daje mogućnost da nastavi razgovor.

Nastavite izgrađivati rječnik. Naučite ga novu riječ i ponudite mu objašnjenje ili je

upotrijebite u kontekstu u kojem će je dijete lakše razumjeti. Pritom se možete poslužiti

preuveličavanjem i humorom.

Razgovarajte o odnosima u prostoru (prvo, srednje i posljednje; desno-lijevo; gore-dolje) i

o suprotnostima (veliko-malo).

Opisujte predmete i tražite od djeteta da otkrije o čemu govorite npr. «To je ledeno i

slatko, jedemo ga često kad je toplo vrijeme. Ja volim okus jagode.» (sladoled)

Učite stvarati kategorije i objasnite ih. Otkrijte koji predmet ne spada u grupu sličnih

predmeta, npr. «Cipela ne ide zajedno s jabukom i narančom jer se ne može jesti, jer nije

okrugla i nije voće.»

Pomozite djetetu da slijedi dvosložne i trosložne upute, npr. «Idi u svoju sobu i donesi mi

slikovnicu o zeki i kornjači.»

Potaknite svoje dijete da i samo daje upute. Slijedite njegove upute kojima vam opisuje

kako sagraditi toranj od kocaka.

Igrajte se sa svojim djetetom igru «kuća». Zamijenite uloge u obitelji tako da vi preuzmete

ulogu djeteta. Razgovarajte o sobama i namještaju u kući.

I televizijske emisije mogu biti korisne. Razgovarajte o onome što dijete gleda. Neka

pokuša pogoditi što bi se sljedeće moglo dogoditi. Razgovarajte o likovima, jesu li sretni ili

tužni. Tražite od djeteta da vam ispriča što je gledalo. Zajedno odglumite neke scene i

izmislite drukčiji završetak.

Iskoristite svakodnevene aktivnosti. Npr. dok spremate ručak, potičite dijete da imenuje

posuđe koje vam treba za spravljanje objeda. Razgovarajte o jelima, njihovoj boji, sastavu i

okusu. Odakle dolazi hrana? Što voli jesti? A što ne voli? Tko će spremiti stol poslije

objeda? Naglasite uporabu prijedloga tražeći od djeteta na stavi salvetu na stol, u tanjur, ili

7

ispod žlice. Otkrijte čija je koja salveta: «Ovo je moja salveta.» «Ovo je tatina salveta.»

«Ovo je Markova salveta.»

Dok kupujete namirnice u trgovini, govorite što kupujete, koja količina vam je potrebna i

kako ćete ih pripremiti. Raspravljajte o namirnicama, o njihovoj veličini (veliko ili malo),

obliku (dugačko, okruglo, četvrtasto) i težini (teško ili lagano).

8

Vježbe za razvoj psiholingvističkih sposobnosti

(pripremila Miroslava Šoštarić-Peklar, Poliklinika SUVAG)

ŠTO JE VAŽNO DA DJECA SAVLADAJU U GOVORNOM RAZVOJU PRIJE POLASKA U

OSNOVNU ŠKOLU ?

A) VJEŽBE ZA RAZVOJ SLUŠNE ANALIZE I SINTEZE

1. naći sliku predmeta čiji naziv započinje određenim slovom,

2. naći sliku predmeta čiji naziv završava određenim slovom,

3. naći sliku predmeta u čijem nazivu postoji određeno slovo,

4. odrediti mjesto traženog slova u riječi (npr. _ _ _ _: gdje je A

u riječi «jaje»),

5. pogađanje riječi koju učitelj izgovara slovo po slovo,

6. izgovaranje zadane riječi slovo po slovo.

B) VJEŽBE ZA RAZVOJ FONEMATSKOG SLUHA

1. iz grupe slika izdvojiti one koje počinju sa B/P, D/T, Z/S,

2. vježbe slušanja: slušaj priču i pljesni kada čuješ riječ koja počinje određenim

glasom,

3. vježbe slušanja: slušaj priču i broji riječi s određenim glasom,

4. smisli riječi koje počinju određenim glasom,

5. ispravi u tekstu ili listi riječi pogreške s opozicionim fonemima

(uz slikovni materijal ili bez),

6. izdvoji sličicu koja počinje određenim glasom ili u kojoj se određeni glas

pojavljuje.

C) VJEŽBE ZA RAZVOJ VIZUALNE PERCEPCIJE

1. pronalaženje razlika na slikama,

2. pronalaženje dijelova od kojih je neka slika sastavljena,

3. sastavljanje različitih slika iz jednakih dijelova,

9

4. sastavljanje različitih slika koje imaju neki zajednički dio,

a razlikuju se samo po jednom detalju,

5. sastavljanje slika prema napucima nastavnika uz korištenje gotovih slikovnih

materijala,

6. opisivanje slike kako bi je netko drugi mogao pronaći u nizu sličnih slika.

D) VJEŽBE SLUŠANJA

1. brojanje riječi u rečenici,

2. brojanje rečenica,

3. određivanje izvora zvuka prema snimljenim materijalima i pisanje tih riječi,

4. izvršavanje višestrukih naloga (moguće i na likovnom – uz kolaž ili crtež),

5. izdvajanje slike koja najbolje odgovara odslušanom tekstu, rečenici,

6. slaganje niza slika po redoslijedu koji progovara nastavnik.

E) VJEŽBE ZA RAZVOJ PAŽNJE

a) kroz vježbe za razvoj osjećaja ritma

1. ponavljanje ritma koji zadaje nastavnik (npr. 2-2-3),

2. ponavljanje ritmičke strukture riječi ili rečenice 2 (pti-ca) 2 (le-ti)

3 (vi-so-ko),

3. imitiranje ritmičke strukture riječi ili rečenice 2 (pti-ca) 2 (le-ti)

3 (vi-so-ko),

4. grupna reprodukcija ritmičke strukture: djeca sjede u krugu i svaki od njih izvodi

dio ritmičke strukture,

5. ponavljanje različito naglađenih ritmičkih struktura,

6. izvođenje ritma prema zadanoj verbalnoj instrukciji.

b) kroz vježbe u prostoru i «vježbe pretraživanja»

1. djeca slobodno trče u prostoru, a na određeni znak moraju stati ili napraviti

određeni pokret (niz pokreta),

10

2. pronalaženje greške u uzorcima koji se ponavljaju,

3. šifriranje,

4. precrtavanje,

5. traženje razlika,

6. izvršavanje naloga kretanja u prostoru.

F) VJEŽBE ZA RAZVOJ TAKTILNE PERCEPCIJE

1. učitelj dodiruje prst na ruci djeteta (djeca imaju zatvorene oči), a djeca ga

imenuju,

2. opipavanje predmeta jednom rukom i pronalaženje istog opipom,

3. prepoznavanje predmeta opipom,

4. prepoznavanje slova, brojeva, likova «napisanih» na nadlanici (igra «pokvareni

telefon»),

5. opipavanje predmeta i nalaženje slike tog predmeta (ili nalaženje opipom

predmeta prema slici),

6. pronalaženje opipom slova koje izgovara učitelj.

G) VJEŽBE ZA RAZVOJ PROGRAMIRANJA, KONTROLE I REGULACIJE VLASTITE

DJELATNOSTI

1. stvaranje slike iz dijelova prema uputi učitelja ili pismenoj uputi,

2. «Pronalaženje skrivenog predmeta» - učenik daje drugom učeniku uputu kako da

nađe skriveni predmet (korak po korak),

3. opis izleta (vremenski redoslijed),

4. konstruiranje priče iz sličica koje prikazuju različite dijelove priče,

5. slaganje rečenica u smisleni tekst,

6. klasificiranje predmeta ili slika prema zadanom kriteriju.

11

H) VJEŽBE ZA RAZVOJ PAMĆENJA

1. širenje rečenice: djeca sjede u krugu i svaki dodaje jednu riječ u rečenici (npr.

Djevojčica – djevojčica sjedi - djevojčica sjedi na stolici - mala djevojčica sjedi

na stolici itd.);

2. učitelj diktira riječi koje učenici zapisuju u stupac, na sljedeću stranicu samostalno

zapisuju riječi koje su zapamtili;

3. učenici moraju zapamtiti riječi koje čita učitelj, a da bi ih lakše zapamtili moraju

nešto nacrtati (ne smiju pisati), nakon toga ispod svake slike pišu riječ koju su

zapamtili;

4. «Što nedostaje»: na stol se stavljaju predmeti (5-7) i djeca ih gledaju nekoliko

sekundi, zatim se okreću, a učitelj miče jedan predmet. Učenici moraju pogoditi

koji nedostaje.

5. «Gdje je što stajalo»: učenici dobivaju sliku sobe u kojoj su različite izrezane slike

na određenim mjestima, nakon gledanja okreću sliku i na «praznoj» moraju

razmjestiti izrezane slike na određena mjesta;

6. «Točan redoslijed»: učitelj stavlja izrezane sličice u određeni niz, koji učenici

nakon toga moraju točno reproducirati.

I) VJEŽBE ZA RAZVOJ SHEME TIJELA

J) VJEŽBE ZA RAZVOJ GRAFOMOTORIKE,

K) VJEŽBE ZA RAZVOJ GOVORA.

12

VJEŽBE ZA STIMULACIJU PSIHOMOTORNOG RAZVOJA

PAŽNJA I KONCENTRACIJA origami, bojanje, kopiranje

VIZUALNA PERCEPCIJA umetaljke, slagalice, što nedostaje

TAKTILNA PERCEPCIJA tekstura predmeta, oblici, prepoznavanje nacrtanih

oblika na koži ruke

AUDITIVNA PERCEPCIJA pogađanje izvora zvuka, razlikovanje glasova,

razlikovanje riječi sličnih po zvučanju

GRUBA MOTORIKA vožnja bicikla, igre koordinacije pokreta, igre loptom

FINA MOTORIKA nizanje perli, rad sa škarama, plastelinom, vježbe

grafomotorike

RAVNOTEŽA hodanje po crti, njihanje, vježbe na stabilometrijskoj

platformi

PROSTORNA ORIJENTACIJA slušna orijentacija, shema tijela, prostorni odnosi

među stvarima

SUKCESIVNI PROCESI memoriranje redoslijeda, stvaranje planova, postupno

rješavanje zadataka

MATEMATIČKI POJMOVI odnosi veličine i količine, brojalice

13

Brojalica i njezina vrijednost

Brojalica je sredstvo igre, poticaj za igru, dopuna igri i igra sama. Često je izvor novih

ideja. Omogućuje izmišljanje šaljivih riječi, novih kovanica i novih pokreta.

Pristupačna je djeci jer se lako pamti, ima ritam, melodična je. Predškolskoj djeci je prihvatljiva

jer iskazuje elementarnost, kratkoću i jednostavnost. Odlikuje se lakoćom izgovora slogova,

kratkim slogovima često sastavljenima od jednoga samoglasnika i dva suglasnika.

Brojalicom djeca određuju u igri tko će loviti, žmiriti, baciti loptu, tko će započeti igru,

nešto smisliti, pokazati, odgovoriti. Brojalica pomaže u igri i neprimjetno upravlja igrom. Javlja

se u svim kulturama svijeta, neke se prenose iz jednog naroda u drugi, iz naraštaja u naraštaj.

Brojalice su živjele u prošlosti, ali žive i danas. Koriste se najčešće u materinjem jeziku, ali sve

više i u učenju stranog jezika. Učenje kroz igru je voljno učenje, nenametljvo, trajno,

neprimjetno, bez prisile, čemu brojalice uvelike pridonose.

Vrijednost brojalice u odgojno-obrazovnom radu s predškolskom djecom posebno se vidi u:

govornom razvitku

razvitku spoznajnih sposobnosti

razvitku govorne kreativnosti i

razvitku pokreta i ritma.

Brojalice su značajne za razvitak govora, verbalnu komunikaciju. Potiču na govornu

aktivnost, oslobađaju dječji govor, motiviraju djecu da govore slobodno i tečno, bogate dječji

rječnik, pridonose pravilnom izgovoru pojedinih glasova, smanjuju govorne smetnje, izgrađuju

dikciju, naglasak, intonaciju. Obogaćuju dječju spoznaju, motiviraju djecu na kreativne govorne

igre prema vlastitom interesu.

U razvitku spoznajnih sposobnosti osobito pridonose razvitku pamćenja, jer tekst

brojalice treba upamtiti. Usvajaju se nove činjenice, potiče mišljenje, bogati se predodžbeni

svijet. Razvija se slušna percepcija, pozitivne emocije, smisao za lijepo, budi se interes za tu

vrstu govorne komunikacije i igre riječima.

Za brojnu djecu brojalica je snažan poticaj govorne kreativnosti. Izmišljaju se novi

tekstovi, nadograđuje se stari poznati tekst, izmišlja šaljivi tekst, djelomično ili u cjelini. U

izmišljanju brojalica poticaj može biti neposredna stvarnost, konkretni predmeti, tekst i

14

slikovnice, lutke, instrumenti, pisma, pjesme i dr. Svaka sredina u danom trenutku može

inspirativno djelovati na dijete.

Brojalice razvijaju ritam i pokret. Ritam se može demonstrirat pokretom: prstima, šakom,

rukama, nogama i tijelom. Izgovor brojalice uz pokret može se izraziti pljeskanjem, njihanjem,

mahanjem ruku, njihanjem tijela, poskakivanjem i slično. Mogu se koristit raznovrsni

instrumenti: udarljke, zvečke, bubnjevi, triangli. U ritmu se može skandirati visokim, niskim

tonom, polako ili brzo, tiho ili glasno. Ritam se može izraziti pucketanjem prstima, tapšanjem po

ramenu, koljenima. Ritmom se razvijaju kinestetička osjetljivost, sluh i motorika.

Brojalica se može koristiti u stvaranju raspoloženja, kao uvod u određenu aktivnost, u

tijeku ili na završetku neke aktivnosti, u organiziranom radu ili slobodnim aktivnostima. Ona

može biti poticaj za crtanje, modeliranje i muzičko-scensko izražavanje.

Treba također voditi računa o individualnim razlikama i mogućnostima djece. Kao što

postoje razlike u psihofizičkim i psihomotornim sposobnostim (koordinacija pokreta i govora,

spretnost, brzina), tako postoje i razlike u senzornim sposobnostima (slušne, vizualne),

mentalnim (pamćenje, mišljenje, percepcija, mašta, govor, pažnja), kao i u razvitku emocija i

motivaciji. Određeni interes treba znati pobuditi jer interesi nisu uvijek zadani. Jedno će dijete

biti oduševljeno jednom brojalicom, a drugo neće. Netko će brojalicu usvajati teško, a netko s

lakoćom. Bit će djece koja će novo znanje odmah primijeniti u igri, kao i onih koji će to učiniti

mnogo kasnije. Od dvije ili tri izgovorene brojalice, djeca će izabrati najdražu. Kad im se nešto

sviđa, ili kad nešto zavole, djeca traže da se to često ponavlja.

Slijede neke od brojalica koje možete koristi u igri sa svojom djecom, u svrhu poticanja i

razvoja govornih i spoznajnih sposobnosti, te ritma i pokreta.

Jedan, dva, tri, četiri, pet,

šest, sedam, osam, devet, deset,

izašao bijeli Mjesec, na Mjesecu piše,

ti ne igraš više (ne volim te više).

15

Jedan, dva,

Mjesec na dnu rijeke sja,

tri, četiri,

zaspali su svi leptiri,

pet, šest,

zec donio novu vijest,

sedam, osam,

nek se svlači tko je pospan,

devet,

hej, pospanci, svi u krevet.

***

Jedan, dva, tri

što znam ja, ne znaš ti.

Jedan, dva, tri,

moj prijatelj si ti.

***

Četiri su strane svijeta,

Zemlja se kroz vrijeme šeta,

istok, zapad, sjever, jug,

put je kratak, put je dug.

****

Pliva patka preko Save,

nosi pismo na vrh glave,

u tom pismu piše,

ne volim te više.

***

En den dore,

duboko je more,

a u moru ribice,

tanke kao šibice.

16

En den dore,

duboko je more,

a u moru kit,

rodio se Split.

***

Ide medo u dućan,

nije rek′o «Dobar dan!»

Idi medo van,

nisi rek′o «Dobar dan!»

***

Ide maca oko tebe,

pazi da te ne ogrebe.

Čuvaj mijo rep,

da ne budeš slijep.

***

Kiša pada na travicu,

mrav se skriva pod gljivicu,

poručuje kiši mrav,

padaj kišo svaki dan,

kupio sam kišobran.

***

Eci, peci, pec,

ti si mali zec,

a ja mala vjeverica,

eci, peci, pec.

17

Jedna vrana gakala,

i u polju skakala,

uto dođe crni kos,

i odgrize vrani nos.

***

Iš′o medo u šumicu,

izgubio papučicu,

kakve li je boje,

to mi reci ti,

ako znaš brojati (do 3, 5...)

***

Piju, piju, piju, pi

glasali se pilići,

mama koka pita:

«Treba li vam žita?»

«Nismo gladni mamice,

pojeli smo crviće.»

***

Pi pi, pi pi, pi pi, pi

mama mama gdje si ti?

Ko ko, ko ko, ko ko, da,

evo djeco tu sam ja.

Pi pi, pi pi, pi pi, pi

gladni smo ti mama mi.

Ko ko, ko ko, ko ko, da,

meni zrno, vama dva.

***

Ide maca preko puta,

nema kape ni kaputa,

ova zima baš je jaka,

18

maci strši svaka dlaka,

ona drhće, sva se ježi,

prema toploj peći bježi.

***

Iza brda plava,

miš maleni spava,

miša mačka ljulja, postelja ga žulja,

ne može da leži,

bježi mišu, bježi.

***

Tri su miša iz Drniša,

došla raku da ih šiša.

Pogleda ih majstor rak,

i napravi cak, cak, cak,

pa nabrusi nožice,

i do gole kožice,

ošiša sva tri miša iz Drniša.

***

Bubamare se sastale,

i na pčele napale,

kakav je to red,

što nedate med.

Pčele rekle: radite,

pa se medom sladite.

***

Kod bubice dangubice,

stigle gošće neradnice,

kako koja s neba pala,

za igru je samo znala,

u krug stala buba mala,

19

dangubice prebrojala.

Ne znam što joj bi,

samo reče: «Žmiriš ti».

***

Boc boc iglicama,

ne diraj ga ručicama,

bode bode jež,

bit će suza, bjež.

***

Riba Trlja more prlja,

riba List pleše tvist,

riba Mol trpi bol,

ribe Srdele mrze gradele,

riba Gira morsku gitaru svira.

***

Mali Pero mačku tjera

i kaže joj šic,

seka daje maci mlijeka

i zove je mic, mic, mic.

***

Mišu, mišu, mišiću,

hočeš li kabanicu,

ide mišić tip, tap, top,

mišolovka za njim klop.

***

Ja sam šečer,

ti si led,

zajedno smo

sladoled.

20

Jabučice crvena

na visokoj grani.

Hajde, hajde, jabuko,

ti na zemlju padni

***

Snjegoviću maleni,

nosić ti je crveni.

To je mala mrkvica

mjesto malog nosića.

***

Berem, berem grožđe

dok čuvar ne dođe,

a kad čuvar dođe,

obrano je grožđe.

***

Točka, točka, točkica,

gotova je glavica,

duge uši, tanak vrat,

trbuh mu je kao sat,

male ručice, male nožice,

evo našeg Jožice.

***

Prste ima ruka svaka,

kad je stisneš to je šaka.

Bum, bum, bumbum, bum,

to je pjesma laka.

Igraju se ruke dvije,

tko će bolje, tko će prije.

Bum, bum, bumbum, bum,

to je pjesma laka.