TURISTIČKO UGOSTITELJSKA ŠKOLA „ANTONA ŠTIFANIĆA“

POREĆ

Ana Šverko

TURIZAM ISTOCNE HRVATSKE- GEOGRAFSKI ASPEKTI REVITALIZACIJE PROSTORA

Završni rad

Poreč, 2012.

TURISTIČKO UGOSTITELJSKA ŠKOLA „ANTONA ŠTIFANIĆA“

POREČ

TURIZAM ISTOČNE HRVATSKE- GEOGRAFSKI ASPEKTI REVITALIZACIJE PROSTORA

Završni rad

PREDMET: Geografija

MENTOR: Valter Baldaš, prof.

UČENIK: Ana Šverko

SMJER: Hotelijersko- turistički tehničar

Poreč, 2012.

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................1

2. ZNAČAJKE ISTOČNE HRVATSKE......................................................................2

2.1. Slavonija.........................................................................................................3

2.2. Baranja...........................................................................................................5

2.3. Srijem.............................................................................................................7

3. TURIZAM ISTOČNE HRVATSKE.........................................................................8

3.1. Kopački rit.....................................................................................................10

3.2. Manifestacije u Istočnoj Hrvatskoj................................................................12

3.2.1. Znamenitosti grada Osijeka...................................................................13

3.2.2. Znamenitosti grada Požege...................................................................14

3.2.3. Znamenitosti Slavonskog Broda............................................................16

3.3. Lovni turizam................................................................................................17

3.4. Nautički turizam na Dravi i Dunavu...............................................................18

4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................20

PRILOZI.....................................................................................................................22

LITERATURA............................................................................................................24

SUMMARY

Eastern Croatia, also called Slavonija, is a Croatian historical region that includes the

fertile valley between rivers Sava, Drava and Danube. It got its name from Latin

Sclavonia which meant the country of Slavs.

Croats inhabited the Danube region in 7th century on the territory of the former

Roman province Pannonia. At the beginning of the 9th century there was the

kingdom of Pannonian Croats that rose against Frankish Empire in 818. By 1102.

almost the whole Slavonia fell within Kingdom of Croatia and from then till 1527. in

Hungarian-Croat state.

Slavonia spread between Sava and Drava rivers and eastern Slavonia had 4

counties: Virovitica, Pozega, Vukovar, Srijem.

Although it was heavily destructed during the Croatian War of Independence, this

region has a big touristic potential. For example, Kopački rit, natural park located

between Drava and Danube, great natural and cultural attractions in Osijek, Vukovar,

Požega, etc. That means that with some investments, this area could be a very

succesful touristic region, based on eco tourism, rural tourism, hunt, or folklore.

1. UVOD

Turizam je najbrže rastuća i jedna od najprofitabilnijih industrija u svijetu, s

bezbrojnim mogućnostima za ekonomski razvoj regija.

Današnje vrijeme brzih promjena traži suzdržanost kada se govori o kratkoročnim, a

pogotovo dugoročnim predviđanjima jer golem broj faktora utječe na turistička

zbivanja, tako da je realan objektivan pogled unaprijed moguć samo za vrlo kratko

vremensko razdoblje.

Definicija turizma koju su oblikovali čuveni teoretičari W.Hunziker i K.Krapf,

prihvaćena, uz male dopune, 1954. godine, od Međunarodnog udruženja

znanstvenih i turističkih stručnjaka AIEST, glasi: “Turizam je skup odnosa i pojava

koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom

ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova

gospodarska djelatnost.”1

Da bi netko postao turistom, mora otputovati iz svog mjesta stalnog boravka u neko

drugo mjesto da bi tamo privremeno boravio. Mjesto privremenog boravka je

turističko odredište, odnosno turistička destinacija. To mjesto posjeduje resurse zbog

kojih je turist došao, odnosno zbog kojih je posjetitelj odabrao tu turističku

destinaciju.

Ovaj završni rad bavi se temom turizma fokusiranom na regiju Istočne Hrvatske. U

radu će biti sagledani razni potencijali regije, te ponuda koju ta regija ima i kojom

može konkurirati na globalnom turističkom tržištu.

Glavna hipoteza rada jest da je područje Istočne Hrvatske jako zanemareno kada je

u pitanju promocija turističke ponude Republike Hrvatske, ali da ova regija obiluje

vrijednim bogatstvima koja se mogu iteako dobro iskoristiti u službi turima.

1 Petrić, L., Osnove turizma, Ekonomski fakultet Split, Split, 2007., str. 13

2. ZNAČAJKE ISTOČNE HRVATSKE

Istočna Hrvatska (vidi sliku 1.) sastoji se od Slavonije, južnog dijela Baranje i

zapadnog Srijema. Većim dijelom prostire se između Drave na sjeveru, Save na

jugu, Dunava na istoku te gorja Psunja, Ravne gore i Lisine na zapadu. To je

pretežno nizinski prostor, vrlo pogodan za agrarno iskorištavanje i kao takav je

najvrijedniji poljoprivredni prostor u državi.

U reljefu tog prostora razlikujemo dva dijela:

1. Istočnohrvatska ravnica - nizinski, istočni dio Istočne Hrvatske, u kojem

prevladavaju lesni ravnjaci i aluvijalne ravnice (pridravska nizina Osijeka,

slavonska Podravina, Baranja, vukovarski ravnjak, đakovački kraj, bosutska

Posavina)

2. Zapadnoslavonski brdsko - dolinski prostor - zapadni, reljefno manje homogen

prostor Istočne Hrvatske (slavonska Posavina, Požeška kotlina)

U zapadnom dijelu izdiže se zapadnoslavonsko gorje - Požeška gora (618 m), Dilj

(461 m), Krndija (792 m), Papuk (954 m), Psunj (985 m).

Svojim agrarnim značenjem posebno se ističu lesni (praporni) ravnjaci u okolici

Đakova, Vukovara, Belog Manastira (Bansko brdo) i Erduta (Erdutsko brdo).

Stanovništvo Istočne Hrvatske razvijalo se u uvjetima stalnih sučeljavanja različitih

naroda i kultura. Česta ratna pustošenja u prošlosti degradirala su gospodarsku

osnovicu i utjecala na nesređenost društvenih prilika. Ipak, sve do najnovijeg

razdoblja to je prostor sveukupno izraženijih imigracijskih obilježja. Tek u nekoliko

zadnjih desetljeća opažaju se veća emigracijska obilježja pa populacijska dinamika

sve više stagnira i slabi, a u razdoblju između 1991. i 2001. prvi put je bilo

zabilježeno smanjivanje broja stanovnika. Tome su znatno pridonijela ratna zbivanja.

Danas je 2/3 teritorija Istočne Hrvatske zahvaćeno emigracijom i depopulacijom

različita intenziteta.

Prema popisu iz 2001. g. u Istočnoj Hrvatskoj živjelo je oko 811 000 stanovnika, što u

odnosu prema 892 000 (1991.) znači smanjenje za oko 9%. 2001.godine.

Gustoća naseljenosti je nešto niža od prosječne hrvatske (78 st./km2) i iznosi 73

st./km2. Najrjeđe je naseljen orahovički, a najgušće osječki kraj.

2.1. Slavonija

Slavonija je povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru

(granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s

Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.

Regija je prvotno bila dio rimske pokrajine Panonije, a nakon propasti Rimskog

Carstva, naseljavaju je Hrvati i postaje dio njihovog kraljevstva. Nakon poraza

hrvatsko-mađarske vojske u bitci na Mohačkom polju 1526. godine regija prelazi u

vlast Osmanskog Carstva. Dana 12. ožujka 1689. godine na brdu Sokolovcu kod

Požege, fra Luka Ibrišimović je s narodnom vojskom razbio Turke, te je tom prigodom

dobio nadimak Sokol. Fra Luka i njegova narodna vojska odigrali su veliku ulogu u

oslobođenju Slavonije. Mirovnim sporazumom u Srijemskim Karlovcima 1699.

godine, dolazi pod Habsburšku krunu zajedno s ostatkom Hrvatske. U prvo vrijeme

Habsburške vladavine bila je autonomno kraljevstvo, dok su južni dijelovi bili dio

Vojne krajine, pod upravom Ratnog vijeća u Beču. Nakon revolucije 1848. godine

Hrvatska i Slavonija čine autonomnu Hrvatsko-Slavonsku regiju, koja 1867. godine

dolazi u ugarski dio Monarhije, a 1881. godine Vojna se krajina konačno sjedinjuje s

civilnom Hrvatskom, čime se cijela regija opet nalazi pod zajedničkom upravom.

Nakon raspada Austro-Ugarske, Slavonija postaje dio Kraljevine Jugoslavije, gdje je

od 1929. godine dio Savske banovine. Za vrijeme 2. svjetskog rata spada u

njemačku okupacijsku zonu Nezavisne Države Hrvatske, a nakon rata postaje dio

Socijalističke Republike Hrvatske, unutar SFRJ.

Nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost 1991., srpsko stanovništvo osnovalo je

vlastitu državu od dijelova istočne i zapadne Slavonije. Istočni dio je nazvan

Autonomna srpska regija Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a sadržavala je

područja istočno od Osijeka, Vinkovaca i sjeveroistočno od Županje (cijela Baranja,

gradovi Vukovar i Ilok). Zapadni dio sadržavao je područje oko sela Okučani i veći

dio planine Psunj. U svibnju 1995. godine Zapadna regija je vraćena Hrvatskoj nakon

vojne operacije Bljesak. Istočna regija je predana mirovnoj misiji Ujedinjenih Naroda

(UNTAES) 1996. godine, a 1998. godine vraćena je Hrvatskoj.

Na poljoprivrednim površinama uzgajaju se većinom žitarice (pšenica i kukuruz),

industrijsko bilje (šećerna repa, uljarice, krmno bilje i duhan), te u nešto manjoj mjeri

voće (jabuke, kruške, šljive). U istočnom dijelu razvijeno je i vinogradarstvo. U

stočarskoj proizvodnji prevladava govedarstvo i svinjogojstvo. Razvijeno je i

ribnjačarstvo.

Slavonske šume pružaju važan izvor drvne građe (posebno visokokvalitetni hrast

lužnjak). Iskorištavanje šuma, koje je započelo još sredinom 19. stoljeća, i danas je

vrlo aktivno, ali zbog nerazvijenosti procesa obrade, ne predstavlja posebno

profitabilnu gospodarsku granu.

Zahvaljujući brojnim riječicama i potocima, očuvanim šumama, sačuvan je

tradicionalni lovni i ribolovni turizam, te seoski turizam. Slavonija i Baranja su idealne

destinacije za turiste koji žele provesti odmor u miru i tišini, daleko od gradskih gužvi.

Slavoniju okružuju tri rijeke: Sava, Drava i Dunav tvoreći prostor iznimne ljepote s

bogatim šumama, pašnjacima i brežuljcima. U Slavoniji su brojni dvorci i ljetnikovci

koji su nekad pripadali bogatim obiteljima, te daju posebnu draž ovom dijelu

Hrvatske. Najveći grad u Slavoniji je Osijek, smješten na rijeci Dravi, predstavlja

zanimljivu turističku destinaciju s brojnim parkovima, kulturnim spomenicima i brojnim

zabavnim sadržajima.

Baranja je prirodno najbolje izdvojena cjelina. Prostire se između Drave, Dunava i

granice sa Mađarskom. Na mjestu gdje se spajaju rijeke Dunav i Drava, priroda je

napravila osobit fenomen Park prirode Kopački rit. Kopački rit bogat je životinjskim i

biljnim svijetom. 1967. godine proglašen je parkom prirode, a uže područje zoološkim

rezervatom.

Veća mjesta na području Slavonije i Baranje su: Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski

brod, Požega, Daruvar, Nova Gradiška, Kutjevo, Županja, Đakovo, Našice, Virovitica.

Većina smještaja su pansioni sa apartmanima i sobama ili hoteli. Glavna turistička

ponuda Slavonije i Baranje bazirana je na lovnom turizmu, ribolovu, te seoskom

turizmu tj. agroturizmu.

2.2. Baranja

Baranja izdvojena je geografska cjelina istočnohrvatske ravnice. Dunav i Drava tvore

među prema Bačkoj i Slavoniji, a državna granica prema Mađarskoj povučena je kroz

ravničarski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke. Taj prostor dio je šire, povijesne

županije Baranje. Najstarija naselja spominju se već u XII. stoljeću (Branjin Vrh);

ostala su zasnovana tijekom XIII. i XIV. stoljeća. Do podjele županije Baranje došlo je

Trijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tada jugoslavenski, a sada hrvatski dio

Baranje obuhvaća 1147 četvornih kilometara, dok mađarski dio obuhvaća 4541

četvorni kilometar.

Glavna veza Baranje s ostalim područjima Hrvatske jeste željeznička i cestovna

prometnica Beli Manastir-Osijek. Izgradnja cestovnog mosta kod Batine (1974.

godine) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Bačkom, a izgradnja

cestovnog mosta kod Belišća boljem povezivanju sa Slavonijom. Veza s Mađarskom

ostvaruje se preko graničnog prijelaza Duboševica-Udvar (ranije: Kneževo-Udvar)

cestom Beli Manastir-Mohač (od 0-24 sata) ili preko graničnog prijelaza Baranjsko

Petrovo Selo-Beremend (7-19 sati) ili željezničkom prugom Beli Manastir-Mađarboja

(Magyarbóly). Administrativno Baranja danas pripada Osječko-baranjskoj županiji,

dok je za vrijeme Jugoslavije pripadala regiji zvanoj Slavonija i Baranja, odn.

Zajednica općina Osijek.

Baranja je pretežno nizinski kraj (najviši vrh Kamenjak ima 243 m, na Banskom brdu)

s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavaju holocenski i pleistocenski

sedimenti (les i lesolike naslage, pijesci i dr.). Ističu se ove morfološke cjeline: mlađe

naplavne ravni, starija holocenska terasa Drave, mlađa i starija virmska terasa Drave,

mlađa virmska terasa Dunava, lesne zaravni i Bansko brdo. Vrlo vlažne naplavne

ravni (osobito u području Kopačkog rita) zauzimaju 63% područja Baranje. Ocjedita

područja (riječne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje i

poljodjelstvo (černozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih područja Drave, Dunava i

Karašice rješavaju se već gotovo stoljeće i pol. Do sada je u Baranji meliorirano oko

100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lakše

plovidbe presječeni su i neki meandri Dunava i Drave. Najznačajniji vodeni tok je

Dunav, koji je plovan čitave godine.

Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu. Po prosječnoj godišnjoj količini oborina

(642 mm) ubraja se među najsuše dijelove Hrvatske. Prosječna je godišnja

temperatura 10,7 °C. Na području Baranje najčešće puše sjeverozapadni vjetar.

Od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u

naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksi hrasta lužnjaka, vrbe i

johe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jest šaš, trstika i sl. Viši, ocjediti dijelovi

terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje

površine pod šumom sekundarnog su podrijetla.

Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz neolitika. Kad su došli Mađari (potkraj

IX. st.), oni su uglavnom asimilirali Slavene. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto

naseljena. U tursko doba (1526.-1687.) naseljavaju se u Baranji Srbi. Kad su se Turci

poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju Hrvati (Šokci) iz okolice

Srebrenice u Bosni (1689.-1713.), a za seobe Crnojevića (Čarnojevića) doseljava se i

mnogo Srba. Od 1720. godine naseljavaju se Nijemci, ponajviše iz Austrije, Porajnja i

Bavarske. Mađari su se zadržali uz Dunav i na Banskom brdu.

Prema podatcima iz 1720. godine Baranja je imala 6900 stanovnika. Otada, osim u

razdoblju I. svjetskog rata i 1948.-1953. kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja

Nijemaca) stanovništvo prorijedilo, ono je stalno u porastu.

U Baranji je složena nacionalna struktura. Iz Baranje su potkraj II. svjetskog rata

izbjegli i prognani Nijemci, a jugoslavenske vlasti su na te njemačke posjede

kolonizirali 1945.-48. stanovništvo iz pasivnih krajeva, nešto više Srbe iz Banovine, a

u nešto manjem udjelu Hrvate iz Zagorja, Međimurja i Dalmacije.(jn)

2.3. Srijem

Srijem je dobio ime po antičkom rimskom gradu Syrmium. U literaturi ga se nalazi i

pod nazivima: lat. Syrmia, nje. Syrmien, mađ. Szerém, srp. Срем (čit. Srem).

Srijem je smješten između rijeka Save i Dunava, istočno od Slavonije od Vukovara

pa sve do Zemuna, gdje Sava utječe u Dunav. Kao zapadnu granicu obično se

pogrešno uzima Bosut, koji se simbolično javlja na srijemskom povijesnom grbu.

Bosut je granica samo u iznimno malom dijelu između Vinkovaca i Privlake.

Ljudi koji žive u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu smatraju da granica između te

dvije pokrajine prati graničnu liniju općine Bošnjaci sa općinama Drenovci, Nijemci i

Otok pa dalje graničnom linijom Županje s Otokom, pa dalje graničnom linijom općine

Gradište sa općinama Otok i Privlaka, pa dalje graničnom linijom općine Cerna sa

općinom Privlaka, pa dalje graničnom linijom općine Andrijaševci sa općinom

Privlaka, pa dalje graničnom linijom grada Vinkovci i općina Privlaka i Stari Jankovci,

pa dalje granicom općine Nuštar sa općinama Stari Jankovci i Bogdanovci i dalje

rijekom Vukom do Dunava.

Smješten je južno od Bačke, istočno od Banata i sjeverno od Mačve.

Gradovi u Srijemu su: Vukovar, Ilok, Otok, Šid, Srijemska Mitrovica, Inđija, Ruma,

Irig, Zemun, Novi Beograd, Srijemski Karlovci, Srijemska Kamenica, Beočin, Stari i

Novi Slankamen, Stara i Nova Pazova.

Podijeljen je između Hrvatske (zapadni dio) i Srbije (tj. Vojvodine, istočni dio).

Hrvatski dio Srijema spada pod Vukovarsko-srijemsku županiju sa sjedištem u

Vukovaru. Treba napomenuti da Vukovarsko-srijemska županija ne obuhvaća

isključivo Srijem nego i dio Slavonije.

3. TURIZAM ISTOČNE HRVATSKE

Postojeći turistički proizvod Slavonije i Baranje, u usporedbi sa ostalim dijelom

Republike Hrvatske, karakterizira kvalitativna i kvantitativna inferiornost u odnosu

na konkurentsko okruženje ostatka Hrvatske kao i susjednih nam zemalja. Pod

turističkim proizvodom podrazumijeva se „sklop razli itih skupina turisti kih usluga što

se u obliku sadržajnih cjelina nude na turisti kom tržištu.“2

Turistićka tržišna pozicija Slavonije i Baranje u posljednjih desetak godina ozbiljno se

pogoršala i oslabila isključivo zbog izravnih i neizravnih posljedica rata. Uništeni su 2 www.hrvatska21.hr/download/20020122000000, 22.04.2012.

najreprezentativniji turistički objekti. Godine ratnih djelovanja ozbiljno su narušile

image Slavonije i Baranje kao atraktivne destinacije. Bio je rat, ali do sada su u

cijelosti poznata i označena minirana mjesta te nema nepoznanica i straha da novi

turisti normalno dolaze.

Novi turizam traži odmor, oporavak, sportsku rekreaciju, zadovoljstvo ali i

dokoličarsku edukaciju. „Novi turisti žele saznati baš sve interesantne činjenice o

kraju u koji su došli i o njegovim stanovnicima, o geološkoj građi, o klimi, o vodama, o

biljnom i životinjskom svijetu, o kulturno - povijesnoj baštini, o kulturnim i vjerskim

ustanovama, o manifestacijama o poznatim ljudima te o kulturi života i rada mjesnog

stanovništva.“3

Novi gosti su spremni platiti više za ono što nije turistička konfekcija, točnije, na za

ono što već nije iskorišteno u masovnom turizmu. Istočna Hrvatska u tom smislu ima

što ponuditi. Samo na prvi pogled može se činiti da je slavonsko-baranjski prostor

neatraktivan. Nažalost, stanje turizma Istočne Hrvatske je nezadovoljavajuće i to

prvenstveno zbog nasljeđa ratnih događaja, nepovoljnog gospodarskog okruženja, te

nedovoljnog istraživanja, planiranja i razvoja.

Za turizam Slavonije i Baranje možemo reći da je to turzam malih brojeva i turizam

selektivnih vrsta. Slavonija i Baranja nemaju turističke atrakcije poput velikih

gradova, mora ili skijališta. Istočna Hrvatska ima mnogo različitih, sitnih atraktivnosti

i atrakcija, koje mogu postati interesantne turističke destinacije za određene

segmente turista i selektivne vrste turizma. Stoga je potrebno osmisliti slavonsko-

baranjske posebnosti kao turistički proizvod. Treba kreirati nove sadržaje turističke

ponude i turističkog proizvoda. Od svega što bi Slavonija i Baranja mogle pokazati

svojim gostima koristi se samo mali dio.

Predstave s lokalnim plesovima, običajima, etnosela, vinske i gastroceste,

biciklističke i pješačke ture... sve to mora biti pristutnije u istočno-hrvatskoj

turističkojponudi.

Sasvim je sigurno da će u skoroj budućnosti ekološki osviješteni posjetitelji tražiti

očuvane prirodne i socijalne resurse, kakve upravo ima istočna Slavonija. „Afirmirat

će se kreativnost odmora, spontanost i individualni doživljaji, a zazirat će se od

3 Grgurovac, M.; Virc, Z: Gastronomija i turizam sjeverno-istočne Hrvatske, Vinkovci, 1999., str. 13.

glomaznih kapaciteta i do sada uobičajenih shema odmora. Autentična iskustva

gostiju povezivat će se s lokalnim ambijentom i užicima u izvornoj, no i znalački

oplemenjenoj atmosferi u destinaciji. Pritom će i kreiranje vlastitog imagea destinacije

biti od ključne važnosti.“4

Slavonija i Baranja imaju preduvjete za razvoj mnogih vrsta turizma: zimskog i

ljetnog, stacionarnog, izletničkog i tranzitnog, zdravstvenog, ekološkog, seoskog,

đačkog, lovnog i ribolovnog, sportsko-rekreativnog, kulturno-edukativnog,

kongresnog i vjerskog turizma.

Preduvjeti se u osnovi temelje na prirodno geografskim karakteristikama istočne

Hrvatske i njenom položaju, na raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta, prisutnosti

voda tekućica i stajačica prikladnih za ribolov, velikom broju atraktivnih šumskih

predjela sa prostranim lovnim područjima s raznovrsnom divljaći te sa Parkom

prirode - Kopačkim ritom koji je bogat florom i faunom. Kopački rit pruža mogućnost

za razvoj ekoturizma i fotosafarija za promatrače ptica.

Istočna Hrvatska bogata je rijekama. Dunav, Drava, Sava, Ilova, Karašica, Orljava,

Bosut, Vuka i druge bogate su ribom i osnova su za razvitak ribolovnog turizma.

Slavonija obiluje mnogobrojnim manjim jezerima i ribnjacima (Jelas polje, Našička

Breznica, Petnja, Grudnja itd.), koji su osnova sportskog ribolova i dobre

gastronomske ponude.

Što se zdravstvenog i rekreativnog turizma tiče, u Istočnoj Hrvatskoj se nalaze

Daruvarske toplice, Lipik i Bizovačke toplice koje imaju atraktivni Aquapolis.

Ovaj kraj bogat je kvalitetnim vinogradima i vinima – Kutjevo, Feričanci, Daruvar, Ilok,

Vukovar, Belje itd. To potvrđuju i vinske ceste. Postoji već nekoliko destinacija gdje

ljudi prodaju svoje vino u svome podrumu, svome gatoru,u svome obiteljskom

domaćinstvu.

Konji lipicaneri se uzgajaju u Đakovačkoj ergeli i u Lipiku, a posavski konji u

Lonjskom i Mokrom polju. U Višćnjici kod Slatine nalazi se jedinstvena ergela

arapskih konja.

4 Meler, M., Ružić, D., Kuprešak, J,: Marketing Approach to the Catering-Oriented Personnel Education in the Republic of Croatia, International Scientific Conference "Rethinking of Education and Tranining for Education", Zagreb, 2002., str. 277-292.

Izletište Jankovac je područje zaštićeno kao park-šuma. Na Psunju se nalazi posebni

rezervat – Muški bunar, a rezervat šumske vegetacije Sekulinačke planine kod

Voćina. Između Aljmaša i Erduta nalazi se krajolik lesnih uzvisina iznad Dunava,

krajolik u čijem je središtu Sovsko jezero, te arboretum Lasinja kod Voćina.

Što se kulturno-povijesnih spomenika i kulturno vjerskih ustanova isto ne Hrvatske

tiče, njihov broj i kvaliteta su impozantni i njihova turistička atraktivnost uopće nije

upitna. Istočna Hrvatska obiluje kulturnim i vjerskim ustanovama, dvorcima i

perivojima čija atraktivnost može biti iskoristiva tijekom cijele godine. Od mnogih

slavonskih i baranjskih svetišta treba spomenuti Aljmaš - kao poznato marijansko

svetište, Voćin - kao poznato hodočasni ko marijansko mjesto i kompleks Đakovačke

biskupije, koji još uvijek nije dovoljno valoriziran u vjerskom turizmu Slavonije.

Domovinski rat ostavio je značajne posljedice na turizam ove regije. Kao posebno

pogođeno područje moramo spomenuti grad Vukovar, čiji je vodotoranj danas simbol

pobjede i novog života.

3.1. Kopački rit

„Park prirode Kopački rit je jedno od najočuvanijih prirodnih poplavnih područja

Dunava i Drave u Europi. Zauzimajući površinu od preko 23000 ha Kopački rit je

mozaičkog izgleda u kojem dominiraju jezera, bare, prirodni kanali i tokovi, tršćaci i

šume vrba, topola i hrasta lužnjaka.“5 (vidi sliku 1.)

Osnovno ekološko obilježje ovom području daje dinamika plavljenja. Upravo o

intenzitetu plavljenja ovisi izgled cijelog prostora. Kopačko jezero je polumjesečastog

oblika, površine 200-250 hektara i dubine do 5 metara. Za vrijeme visokih vodostaja,

to je najveće ritsko jezero. Sakadaško jezero, čija dubina u vrijeme visokih vodostaja

iznosi 7-8 metara, najdublja je vodena depresija u ritu, koja je nastala nakon velike

poplave 1926. godine. Hulovski kanal predstavlja izravnu vezu Kopačkog jezera i

Dunava. Taj kanal je osnovna i najvažnija hidrološka veza između rita i Dunava, dok

je Renovski kanal izravna vodena veza s Dravom.

Prirodni procesi plavljenja u Kopačkom ritu ovise o promjenama vodostaja Dunava i

Drave. Takvi specifični morfološki i hidrološki uvjeti omogućavaju razvoj brojnog i 5 Mihaljević. M.: Održivo korištenje Parka prirode Kopački rit, 2002., str. 1

raznolikog životinjskog svijeta, te je biološka raznolikost Kopačkog rita najvažnija

ekološka vrijednost Parka. U ritu najveće površine prekriva vodena i močvarna

vegetacija s mnogobrojnim zajednicama od kojih su najrasprostranjeniji tršćaci i

zajednice visokih šaševa, koje ujedno i daju karakterističan ritski izgled. „U ritu je do

sada utvrđena nazočnost preko 400 vrsta beskralješnjaka, 55 vrsta sisavaca, 44

vrste riba, 285 vrsta ptica, 11 vrsta vodozemaca i 10 vrsta gmazova.“6

Kopački rit, kao jedan od najočuvanijih međunarodno priznatih močvarnih ekosustava

u Europi, ima velike potencijale za razvoj ekoturizma. Zbog svega navedenog

Kopački je rit proglašen Ramsarskim područjem (svjetski zaštićeno područje) kao

značajno močvarno i poplavno područje u svjetskim razmjerima.

Unutar Parka prirode nalazi se kompleks Dvorac Tikveš (vidi sliku 2.) kojeg su u XIX.

stoljeću izgradili članovi obitelji Habsburg kao lovačku rezidenciju.Tijekom povijesti

dvorci su bili rezidencijalno, lovačko središte poznato u europskim i svjetskim

razmjerima. Oni su bili isključivo zatvorenog tipa, za goste dvora i vladare. Za

vrijeme okupacije Baranje (1991.–1998.), kompleks je u potpunosti opljačkan,

devastiran, a infrastruktura je uništena. Javna ustanova Park prirode - Kopački rit je

od 1999. godine odlukom Vlade Republike Hrvatske preuzela kompleks dvorca

Tikveš na korištenje i upravljanje. Napravljen je program obnove cijelog kompleksa

kao Europskog centra za okoliš (ECO) što uključuje sadržaje vezane za zaštitu,

istraživanje i monitoring prirode i okoliša; organizaciju, razmjenu i globalno

povezivanje podataka o prirodi i okolišu; edukaciju o prirodi – škola u prirodi,

terenska nastava, znanstveni i stručni simpoziji, turistički boravci u Parku prirode te

kulturno–umjetnički sadržaji.

3.2. Manifestacije u Istočnoj Hrvatskoj

Turistički djelatnici Turističke zajednice grada Belog Manastira, u ukupnu turističku

ponudu Baranje nastoje uključiti i kulturni amaterizam, posebice kroz kulturno-

turističku manifestaciju „Baranjski bećarac“, koja se već tradicionalno održava svake

6 www.bilje.hr, 23.04.2012.

godine početkom lipnja u Belom Manastiru. Ta se manifestacija treba podići na višu

razinu prepoznatljivosti - poput „Đakovačkih vezova“ ili „Vinkovačkih jeseni“.

Folklorne, kulturne i sportske manifestacije posebno privlače turiste i posjetitelje.

Kulturne manifestacije u Slavoniji i Baranji su mnogobrojne, ali često organizirane

isključivo na lokalnoj razini. Manifestacije su raspoređene tijekom cijele godine, kao

npr. Šokačko sijelo (Županja – veljača), Otočko proljeće (Otok – svibanj), Festival

hrvatske tamburaške glazbe (Osijek – svibanj), Festival glumca (Vinkovci – svibanj),

Orahovačko proljeće (Orahovica), Brodsko kolo (Slavonski Brod – lipanj), Osječke

ljetne noći (Osijek – lipanj, srpanj, kolovoz), Zlatne žice Slavonije (Požega),

Đakovački vezovi (Đakovo – srpanj), Kup bijelog biserja Slavonije (konjička priredba

– Ivanovci), Obžinkove slavnosti (češka žetvena svečanost – okolica Daruvara), Ljeto

valpovačko (Valpovo), Miholjačko sijelo (Donji Miholjac), Vinkovačke jeseni (Vinkovci

– rujan), Baranjski bećarac (Beli Manastir), Iločka berba grožđa (Ilok – rujan),

Olimpijada starih sportova (Brođanci – kolovoz), Dani Milka Kelemena (Slatina –

glazbena manifestacija), U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić (Slavonski Brod –

travanj i svibanj).

3.2.1. Znamenitosti grada Osijeka

Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave

između 16-og i 24-og kilometra od ušća u Dunav. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti

po veličini grad u Hrvatskoj te sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je

industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte.

1. Tvrđa

Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je

postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon

oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu

točku jugoistočnog dijela carstva.

2. Palača Slavonske Generalkomande

Središnji trg u Tvrđi je Trg sv. Trojstva na kojemu se ističu barokne zgrade.

Najznačajnija je palača Slavonske Generalkomande, zdanje podignuto za sjedište

generalata i Zemaljsku upravu Slavonije. Nije poznat arhitekt ove građevine, ali se

zna da je građena po nalogu kneza Eugena Savojskog od 1724. do 1726. godine.[5]

Zgrada je izvorno imala arkade s toskanskim stupovima u dvorištu, a ističe se

velebnim pročeljem s portalom koji nose atlanti, monumentalnom vežom i stubištima

po uzoru na bečke barokne palače. Zanimljivo je da je drugi kat zgrade nadograđen

naknadno 1765. godine, ali je oblikovanje ponovljeno kao na donjim etažama.

3. Arheološki muzej

S lijeve strane trga je zgrada Glavne straže (danas Arheološki muzej), podignuta za

tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na

cijelu okolicu. S druge strane trga uglovno je smještena zgrada Gradskog magistrata

iz 1702. godine, odnosno bivša gradska vijećnica, a danas Muzej Slavonije.[6] Uz

spomenute, cijelom Tvrđom dominiraju jednostavne barokne zgrade 18. stoljeća, s

nizovima prozora i arkadama prema dvorištu, koje su služile kao vojarne i vojna

spremišta. Od manjih objekata nalazimo i nekoliko baroknih kuća iz 18. stoljeća,

među kojima se naročito ističe kuća Plemić (Franjevačka 5), s pročeljem u motivima

rokajnih školjki, u duhu rokokoa.

4. Europska avenija

Osječki se Gornji grad ponosi vrhunskom arhitekturom secesije. U tom je pogledu

značajna Europska avenija, reprezentativna avenija s raskošnim secesijskim

palačama podignutima za osječke industrijalce i ugledne građane početkom 20.

stoljeća. Od zgrada u blizini, najoriginalnije secesijsko ostvarenje je Kino Urania,

djelo arhitekata Viktora Axmanna iz 1912. godine, te palača Glavne pošte iz iste

godine.Europska avenija ima najdulji secesijski niz u jugoistočnoj Europi.

3.2.2. Znamenitosti grada Požege

Grad Požega sjedište je Požeško-Slavonske županije, a do 1991. Godine nosio je

naziv Slavonska Požega. U Požegi se naliazi nekoliko vrijednih znamenitosti, poput

sljedećih:

- Biskupski dvor, nekadašnji Isusovački Kolegij izgrađen u 18. st. kao prvi

primjer otvorenog baroknog T- tlocrta u hrvatskoj arhitekturi. Podignut je na

mjestu nekadašnjeg Gazi-Husrev begova hamama, koji je izgrađen na mjestu

srednjovjekovnog dominikanskog samostana. Spojnim troetažnim krilom s

hodnicima i središnje položenim baroknim zvonikom spojen je s crkvom

sv.Lovre. U 19.st. biskup Alagović adaptirao je zgradu Kolegija u Orfanotrofij

(đački dom za darovite učenike stipendiste požeške Gimnazije), a tom prilikom

porušeno je njeno najvažnije južno krilo s kolegijskom kapelom. Upravitelj

Orfanotrofija Ignac Horat krajem 19. i poč. 20. st. dogradio je spojno krilo do

pročelja crkve sv. Lovre, dogradio je treći kat i uredio novo monumentalno

pročelje (arh. Janko Holjac)

- Crkva Sv. Lovre, gotička srednjovjekovna crkva, izvorno dominikanska 13.st.

posvećena B.D.Mariji. Prvotna dvoranska propovjednička gotička crkva 13.

st.vjerojatno s tri apside karakterističnog ravnog završetka, preuređena je u

14. st dogradnjom novog gotičkog poligonalnog svetišta. Početkom 16.

stoljeća započeta je monumentalna renesansna pregradnja crkve

rastvaranjem sjevernog zida lađe visokom renesansnom arkadom građeno

vrsno klesanim blokovima kamena, ali pregradnja je naglo prekinuta pa je

sjeverna lađa dograđena kao improvizacija, Gotičke freske 14. i 15.st.

očuvane su u više slojeva u svetištu i lađi. Nakon 1536. g. crkva je adaptirana

u džamiju, vjerojatno I Carsku džamiju sultana Sulejmana. Krajem 17.

st.postala je kolegijatska crkva požeškog Isusovačkog kolegija s bogato

opremljena baroknim oltarima i freskom na stropu lađe koju je naslikao Josip

Kraljić, isusovački slikar i arhitekt, ujedno i superior samostana.

- Crkva Sv. Duha i Franjevački samostan. Ranogotička (gotičko - romanička)

crkva izvorno posvećena sv. Dimitriju izgrađena je oko 1235.g. u vrijeme

župana Požege, kaločkog nadbiskupa Ugrina II Czaka. Izgradili su je

cistercitski graditelji iz obližnje cistercitske opatije u Kutjevu, koju je također

osnovao nadbiskup Ugrin II. Odlike prijelaznog, tipičnog cistercitskog gotičko-

romaničkog stila potvrđuje i neki detalji monumentalnog romaničkog portala na

sjevernoj strani crkve koji povezuju požešku crkvu u nekim karakterističnim

detaljima s cistercitskom opatijom Zirc (u Mađarskoj), matičnom opatijom

kutjevačkih cistercita. Najkasnije od kraja 13. stoljeća pripala je Franjevcima, a

u 16. i 17.st. adaptirana je u džamija (vjerojatno Selima II). Izdužene lađe,

izvorno prekrivene tabulatom,ima poligonalno svetište s vrsno oblikovanim

svodnim sustavom rebara oslonjenih na službe čije konzole stilski također

upučuju na prvu pol. 13.st. Romanički portal smješten je bočno, na sjevernom

zidu lađe, a očuvani su i neobično veliki romanički prozori ne samo u svetištu

nego i na oba zida lađe. Crkveni toranj je gotička građevina, vjerojatno 14.st.

Franjevački samostan izgrađen je u 18. st., dijelom na mjestu

srednjovjekovnog

- Katedrala sv. Terezije Avilske, građena od 1756. do 1759.g., posvećena 1763.

prema projektu štajerskih graditelja Josefa Hoffera i Johanna Fuchsa

- Palača Požeške županije

- Židovsko groblje

- Trg Svetog Trojstva s baroknim kućama i kužnim pilom

- Trg Matka Peića

3.2.3. Znamenitosti Slavonskog Broda

Slavonski Brod je grad u Hrvatskoj, industrijsko, kulturno, upravno, sudsko i

financijsko središte Brodsko-posavske županije, po veličini i značaju drugi grad u

Slavoniji. Šesti je po veličini u Republici Hrvatskoj, nakon Zagreba, Splita, Rijeke,

Osijeka i Zadra. Proglašen je najljepšim gradom u Hrvatskoj, po izboru "Hrvatske

turističke zajednice" za 2009. godinu

1. Tvrđava Brod

Po svojim dimenzijama, ova utvrda spada među najveće takve objekte u Hrvatskoj (i

u Europi), pa je usporediva i s Dioklecijanovom palačom, čiji je sjeverni pandan.

Brodska tvrđava je inače najveći spomenik kontinentalne Hrvatske, a ujedno je i

spomenik nulte kategorije. Građena je u vremenu od 1715. do 1780. godine i bila je

važna pogranična tvrđava na rijeci Savi.

2. Franjevački samostan i crkva Presvetog Trojstva

Godine 1694. sagrađen je drveni franjevački samostan koji je služio potrebama

zajedničkog redovničkog života. Kamen temeljac za novi zidani samostan, na

zemljištu van dometa tvrđavskih topova položio je 1727. godine barun Trenk,

zapovjednik Broda a do kraja godine završen je zapadni trakt samostana i ozidan vrt.

Do 1732. godine sagrađen je južni trakt, potom istočni (1768-1770). Iznad krova

samostanskog sjevernog hodnika postavljen je sat koji je kao i sunčani ocrtani sat

izradio Aleksa Schotz. Brodski franjevci ne samo da su vršili duhovnu službu nego su

imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu i otvaranjem škole 1709.godine postaju njeni

prvi učitelji, a 1720.godine otvaraju filozofski fakultet. Do naših dana franjevci su

zadržali kontinuitet rada u Brodskom Posavlju, o čemu svjedoči i njihova iznimno

bogata knjižnica, u kojoj se čuvaju neke od najvrednijih i najstarijih knjiga u Hrvatskoj.

Franjevački samostan, i danas dobro očuvan, jedna je od najmarkantnijih baroknih

građevina u Slavoniji s najreprezentativnijim klaustrom samostanske arhitekture

sjeverne Hrvatske. Spomenik je nulte kategorije.

3.3. Lovni turizam

„Slavonija i Baranja bogata šumama (302.532 ha ili 27,3% od ukupnih površina),

močvarama i ritovima idealno je područje za razvoj organiziranog lovstva. Na podru

ju Republike Hrvatske u 1999. godini potpisano je 66 ugovora o zakupu lovišta na 10

godina i 37 ugovora o davanju koncesije prava lova na 30 godina, tj. potpisano je

ukupno 103 ugovora za zakupce i koncesionare na 103 lovišta u državnom

vlasništvu.“7

„Na području Osječko-baranjske županije 2002. godine postojala su 83 zajednička

lovišta, te 16 državnih lovišta i 6 uzgajališta divljači.“8

Eugen Savojski je od 1697. bio vlasnik tih prostora, a od 1784. do 1920.

gospodarenje preuzima dinastija Habsburg. Od 1920. godine Baranja je u sastavu

Kraljevine SHS sve do jeseni 1944. godine. Tada Ministarstvo poljoprivrede i

šumarstva FNRJ rješava pitanje daljnjeg opstanka dobra «Belje». LŠG «Jelen» sa

sjedištem u Beogradu gospodarilo je baranjskim lovištima od 1959. godine sve do

ustrojstva Republike Hrvatske, kada je baranjski dio lovišta stavljen pod upravu J.P.

«Hrvatske šume» - Uprava šuma Osijek.

7 http://www.vjesnik.com/html/1999/08/24/clanak.asp?r=gos&c=2, 24.04.2012.8 Informacija o stanju u lovstvu, Osječko baranjska županija, 2001. str. 2

Lovišta u Baranji stoljećima su bila glasovita u Europi i u cijelom svijetu kao oaze

lovstva, a tome u prilog govore posjete mnogih strani gostiju: Franjo Josip I i njegov

sin prijestolonasljednik Rudolf, carev nećak prijestolonasljednik Franjo Ferdinanad,

španjolski kralj Alfons XII. i njegov sin Alfons XIII., kralj Pruske i car Njemačke – Vilim

II. i drugi. Za vrijeme Jugoslavije (1945.–1991.) česti gosti tadašnjeg predsjednika

Tita, u baranjskim lovištima su bili – Nikita Hruščov, Leonid Brežnjev, Nicolae

Ceausescu, Erich Hohnecker, feldmaršal Bernard Montgomery, iranski šah

Mohamed Reza Pahlavi, nobelovac Lavoslav Ružička i francuski istraživač mora

Yves Jacques Cousteau, te mnogi drugi dužnosnici, znanstvenici i javne osobe.

U baranjskim lovištima lovcima se nudi:

- organizirani pojedina ni lov na jelena, srnu i vepra

- skupni lov s prigodom na divlje svinje na otvorenom lovištu

- lov lukom i strijelom u ograđenom dijelu lovišta.

Odstrel divlja i se plaća prema vrijednosti trofeja ocijenjenoga u točkama, izračunatim

prema međunarodnim formulama CIC-a.

Baranja ima nekoliko lovačkih kuća. Jedna lovačka kuća nalazi se u 3000 ha velikom

lovištu „Haljevo“ i „Koha-Kozarac“, koje je zakupljeno je od strane poduzeća Agria

d.o.o. na rok od 10 godina. To je jedino utočište divljači zimi.

Hrvatske šume u svom vlasništvu imaju lovačku kuću u Kondriću, koja je ušla u

uporabu 1996. godine. Ona je bila internog karaktera tj. nije bila otvorenog tipa i

služila je isključivo za djelatnike Hrvatskih šuma. Lovačke kuće Kondrić, Monjoroš i

Zlatna greda raspolažu visokim standardima smještaja. Statističko praćenje

posjećenosti gostiju u Hrvatskim šumama vodi se od siječnja 2001. godine.

Lovni turizam je izuzetno profitabilna i unosna grana turizma, ali isto tako, to je grana

koja traži veliku stručnost. Prije rata lovačkim turizmom se intenzivno bavio

„Generalturist“. Neposredno nakon rata, ta vrsta turizma je, iz razumljivih razloga, bila

potpuno zanemarena. Do sada su u potpunosti poznata i označena sumnjiva i

minirana područja. Lovci se polako počinju vraćati u baranjska i slavonska lovišta.

Taj dolazak je za sada neorganiziran.

Za lovni turizam Slavonije i Baranje je karakteristično da ima puno malih lovišta, te da

vlasnici pojedinačno gotovo da ne mogu ništa značajno napraviti. Stoga se trebaju

udružiti i zajednički nastupati i predstavljat se na sajmovima.

3.4. Nautički turizam na Dravi i Dunavu

Hrvatska ima Dunav koji povezuje Beč, Bratislavu i Budimpeštu. Problem je taj što u

Hrvatskoj postoji samo jedna putnička iskrcajna rampa - u Vukovaru. Dunav protječe

kroz Hrvatsku isto koliko kroz turistički dio Mađarske.

U 2001. godine otvoren je plovni put Dunavom i Dravom. Plovnost Dunava je

osigurana do Crnog mora, jer su raskrčeni ostaci mostova koji su bili srušeni tijekom

rata. Time Dunav postaje ozbiljnom rutom za plovidbu luksuznih brodova iz Beča, ali

i ostatka Europe.

Jedna od velikih barijera dolaska gostiju je miniranost toga područja. Stoga treba

razminirati barem uži prostor oko onih destinacija koje su interesantne (Zeleni otok,

Tikveški dvorac i okoliš dvorca).

4. ZAKLJUČAK

Istočna Hrvatska zauzima prostor Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Na površini

od 12 446 km2 smješteno je pet hrvatskih županija: Osječko – baranjska, Vukovarsko

– srijemska, Brodsko – posavska, Požeško – slavonska i Virovitičko – podravska, u

kojima živi 977 391 stanovnik (2001.).

Iako je slavonska turistička ponuda raznovrsna i prepoznatljiva, u svijetu je daleko

poznatiji hrvatski Jadran, koji dominira i u prezentaciji hrvatske turističke ponude

(„zemlja s tisuću otoka“). Uslijed dominacije maritimno – odmarališnog tipa turizma,

zanemareni su njegovi ostali oblici. Svemu tome svjedoče podaci da se najveći dio

smještajnih kapaciteta (97%) nalazi u primorskim županijama, koje ostvaruju 96%

turističkog prometa.

Međutim, slika regionalnog rasporeda bitno se mijenja uzme li se u obzir cjelokupna

turistička aktivnost, dakle i ona u nekomercijalnim oblicima smještaja. Oni

obuhvaćaju kuće i stanove za odmor te boravak kod rodbine i prijatelja. Osim toga,

nigdje se ne bilježi niti procjenjuje turistički promet ostvaren u jednodnevnim

putovanjima bez noćenja. Prema ovom kriteriju, kontinentalno područje posjeduje 1/3

ukupnih tj. komercijalnih i nekomercijalnih kapaciteta države.

U pet županija Istočne Hrvatske neregistrirani turistički promet čini više od 2/3

ukupnog, a odnosi se uglavnom na tranzit. U tom se segmentu krije i najveći

potencijal ukupnog turističkog razvitka županija.

Slavonija je 2010. godine ostvarila 0.5% ukupnog turističkog prometa, što ju čini

najslabije posjećenim područjem u državi. U posljednjem desetljeću bilježi stalan pad

turističkog prometa, koji iznosi tek trećinu prijeratnog. Ipak, u daljnjem se razdoblju

očekuje zaustavljanje silaznog trenda i početak oporavka Slavonije.

Potencijal razvoja turizma u Istočnoj Hrvatskoj čine: gradovi antičke tradicije npr.

Cibalae (Vinkovci), Mursa (Osijek), Marsonija (Slavonski Brod), Vukovar kao

memorijalni kompleks i simbol ratnih stradanja, Vučedol sa 200 arheoloških

lokaliteta, međunarodne folklorne manifestacije (Vinkovačke jeseni, Đakovački

vezovi), slavonski dvorci i kurije, park prirode Kopački rit, Bizovačke toplice, Lipik,

Konjička akademija Đakovo, prepoznatljiva gastronomska ponuda (kutjevačko i

iločko vino, kulen, šljivovica ) itd. Nabrojane mogućnosti čine potencijal razvoja

tranzitnog, kulturnog, rekreacijskog, lovnog, gastronomskog i memorijalnog turizma.

Kad je riječ o unutrašnjosti Hrvatske, govorimo o najvećem odstupanju postignutih

tržišnih rezultata i tržišnih vrijednosti i atrakcija ovog prostora. Cjelokupna kulturno –

povijesna baština većim je dijelom resurs, koji još nije postao turistički proizvod.

Uzrok tome su brojna ograničenja, koja usporavaju turistički razvoj. Oni su posljedica

ratnih zbivanja, poremećenih gospodarskih tokova,nerazvijene prometne

infrastrukture, nedostatka stručnih kadrova i nedostatne promocije turističke ponude.

Zastupljenost turizma i ugostiteljstva u u kupnom prihodu Slavonije vrlo je niska

( <2%), iako se može pretpostaviti da je, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, ta brojka

podcijenjena zbog nepotpunog obuhvata, onosno sive ekonomije.

Razvojni planovi turizma županija uzimaju u obzir navedene mogućnosti i

ograničenja, kao i težnju zadovoljavanju zahtjevnijih kriterija u turizmu. Moderan

turistički proizvod nadilazi mogućnosti samostalnog turističkog sektora i

podrazumjeva aktivno sudjelovanje ugostiteljstva, komunalija, kulture, trgovine itd.,

što znači da značajniji razvoj turizma treba planirati usporedo s ukupnim

gospodarskim razvojem.

PRILOZI

Slika 1. – Karta Istočne hrvatske

Izvor: http://www.exdizajn.com/wp-content/uploads/2009/07/karta-slavonija.jpg,

19.05.2012.

Slika 2. – Park prirode „Kopački rit“

Izvor: http://croatour.com/Data/Sites/1/travelguide/Osijek/Kopacki-Rit-Croatia.gif,

19.05.2012.

Slika 3. - Dvorac Tikveš

Izvor: http://www.destinacije.com/Slike/Hrvatska/DvorciiKurije/Dvorac_Tikves.JPG,

19.05.2012.

Slika 4. – Obala Drave u Osijeku

Izvor: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/38/Drava_osijek.jpg,

19.05.2012.

Slika 4. – Znameniti vodotoranj u Vukovaru

Izvor: http://www.mandino-selo.com/slike/ostalo/Vukovar,%20vodotoranj.jpg,

19.05.2012.

LITERATURA

Knjige i članci:

1. Dušanić, D., Maglaić, V.: Razvoj Hobby turizma u Slavoniji i Baranji , Osijek,

siječanj, 1986.

2. Grgurovac, M.; Virc, Z: Gastronomija i turizam sjeverno-istočne Hrvatske,

Vinkovci, 1999.

3. Grupa autora: Kopački rit, Pregled istraživanja i bibliografija, HAZU, Zagreb,

1999

4. Informacija o stanju u lovstvu, Osječko baranjska županija, 2001.

5. Meler, M., Ružić, D., Kuprešak, J,: Marketing Approach to the Catering-

Oriented Personnel Education in the Republic of Croatia, International

Scientific Conference "Rethinking of Education and Tranining for Education",

Zagreb, 2002., str. 277-292.

6. Mihaljević. M.: Održivo korištenje Parka prirode Kopački rit, 2002.

7. Petrić, L., Osnove turizma, Ekonomski fakultet Split, Split, 2007.,

8. Program razvoja Parka prirode «Kopački rit» 2001-2004, radni materijal, Bilje,

studeni 2001.

Internet izvori:

1. www.hrvatska21.hr/download/20020122000000, 22.04.2012.

2. www.bilje.hr, 23.04.2012.

3. http://www.vjesnik.com/html/1999/08/24/clanak.asp?r=gos&c=2, 24.04.2012.