zbornik 7.pdf

ZBORNIK 7

Pedagoki zavod VojvodineNovi Sad, 2011.

IZ RIZNICE MULTIJEZIKE

VOJVODINEIstraivanja linih imena, nadimaka i prezimena

u nacionalnim zajednicama Vojvodine

PriredileDanijela Stanojevi i Svenka Savi

Izdava: Pedagoki zavod VojvodineBulevar Mihajla Pupina 6/I

21000 Novi Sadwww.pzv.org.rs

Recenzenti:dr Vera Vasi, redovna profesorka, Filozofski fakultet, Novi Saddr Lajs Gncz, redovni profesor, Filozofski fakultet, Novi Sad akademik prof. dr Julijan Tama, Filozofski fakultet, Novi Sad

Za izdavaa:Lenka Erdelj

Priredile:Danijela Stanojevi i Svenka Savi

Grafika priprema:Eled ernik

tampa:VERZAL, Novi Sad

Zahvaljujemo svim uesnicama i uesnicima skupa na korisnim diskusijama, kao i izlagaima koji su svoje lektorisane radove

na dva jezika priloili za Zbornik.

IZ RIZNICE MULTIJEZIKE VOJVODINE 5

SADRAJ

Predgovor (prireivaice: Stanojevi Danijela i Savi Svenka) . . . . 7

Aleksandrovi Marija, Savi Svenka, Stanojevi Danijela: Lina imena i prezimena romskih uenika srednje kole u Vojvodini: 2007-2008. kolska godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

: , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Mikovi Milovan: Sustav osobnih imena i prezimena, osobnih i obiteljskih nadimaka Hrvata u Vojvodini i Madarskoj . . . . . 46

Rajli Ilona: Davanje imena kod vojvoanskih Maara . . . . . . . . 59

: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

: , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

: A . . . . . . 125


PREDGOVOR

Antroponimija je jedno je od interdisciplinarnih jezikih podruja u okviru kojeg se izuavaju lina imena, prezimena i nadimci mukaraca i ena nekog jezika, kao dela renikog blaga koje nosi peat istorije, kulturnih uticaja, meusobnih veza, tradicija, obiaja, religija, jezikog razvoja, narodne psihologije ili pogleda na svet. Izvori podataka su u matinim knjigama, spiskovima (npr. popisima stanovnitva, poreskih obveznika, umrlih, poginulih i sl.). U Vojvodini institucionalno poinje antroponimija da se izuava u novoformiranom samostalnom Institutu za lingvistiku kojim rukovodi Velimir Mihajlovi (1968-1978), a u kojem istraivai rad otpoinju, Milica Grkovi, Gordana Vukovi, kasnije Ljiljana Nedeljkov, afirmisane u ovoj oblasti danas.

Podatke za istorijsku perspektivu i sadanje stanje u srpskom jeziku daje Milica Grkovi (1977); za podruje ajkake daju Gordana Vukovi i Ljiljana Nedeljkov sa svojim saradnicima i saradnicama. Za jezike drugih nacionalnih zajednica u Vojvodini na osnovu kojih se pokazuju razliite kulturne i druge veze: za hrvatski (Ante Sekuli, 2010), za maarski (Ilona Rajsli, 2009; 2010), za romski jezik (Milica Grkovi, 1985), za rumunski (Laura Spariosu, 2008), za rusinski (Miron iro, 1997), za slovaki (Danijel Dudok, 1999). Mada moemo konstatovati da je Novi Sad danas centar antroponimijskih istraivanja ne samo za Vojvodinu, nedostaju uporedni podaci za sadanje stanje i budui rad.

Zbornik radova IZ RIZNICE MULTIJEZIKE VOJVODINE je rezultat Okruglog stola koji je odran 22. 02. 2011. godine u Skuptini Grada Novog Sada u organizaciji Pedagokog zavoda Vojvodine povo-dom obeleavanja Meunarodnog dana maternjeg jezika. Na Okruglom stolu su istraivai i istraivaice predstavili podatke o linim imenima, nadimcima i prezimenima u nacionalnim zajednicama Vojvodine.

Izlaganja uesnica i uesnika Okruglog stola u ovom Zorniku (predstav-ljena abecednim redosledom prezimena prvog autora/ke), sadre istorijsku perspektivu i sadanje stanje u sistemu linih imena u maternjim jezicima nacionalnih zajednica Vojvodine; pregled istraivakih podataka na temu imena, nadimka i prezimena, 10 najfrekventnijih linih imena mukaraca i

IZ RIZNICE MULTIJEZIKE VOJVODINE8

ena, 10 nejfrekventnijih prezimena i zakljuna razmiljanja na temu daljeg razvoja sistema linih imena kao i suodnos sa drugim nacionalnim zajedni-cama, pre svega srpskom kao veinskom jeziku u Pokrajini.

Zakljuak je da postoje opte tendencije u antroponimiji nacionalnih zajednica u Vojvodini: postoje imena koja su stalno prisutna u leksi-kom fondu u duem vremenskom periodu, ali i ona koja se retko pojav-ljuju, odnosno ona koja nagovetavaju budue promene, to potvruje da se procesi u davanju imena stalno menjaju, shodno drutvenim pro-menama. Osnovno je pitanje da li proces davanja linih imena u raznim nacionalnim zajednicama u Vojvodini dokazuje pribliavanje, meu-sobno proimanje ili zatvaranje (na primer, danas se primeuje tenden-cija davanja dvostrukih imena deci, a budua istraivanja treba da pokau koliko je ova pojava postojana u sistemu, odnosno zavisna od drutvenih okolnosti).

Dok su u prolosti deca dobijala imena svojih predaka ili kumova, danas je to retka pojava i deca vrlo esto dobijaju internacionalna imena, ili imena koja su frekventna u drugim nacionalnim zajednicama. Na primer, u istraivanju davanja linih imena novoroene dece u Novom Sadu (Stanojevi, Janji, 2011) konstatujemo da se internacio-nalna lina imena u hrianskoj civilizacijskoj tradiciji pojavljuju veoma esto. ak petnaest enskih i jedanaest mukih linih imena od dvadeset najfrekventnijih je internacionalnog karaktera. Naputanje narodne forme imena - Stevan i Jelena i preuzimanje modifikovanog oblika Stefan i Elena, takoe je uoena pojava.

Zahvaljujemo se svim uesnicima i uesnicama Okruglog stola: Aleksandrovi mr Marija, nastavnica romskog jezika na Visokoj koli za obrazovanje vaspitaa Mihajlo Palov, Vrac, Bai Palkovi Nevenka, profesorka jugoslovenskih i opte knjievnosti, bibliotekarka savetnica i Mirjana Savanov, profesorka razredne nastave, dr Fejsa Mihajlo, vanredni profesor, Odsek za rusinistiku, Filozofski fakultet, Novi Sad, Hajduk Leona, prosvetna savetnica (u penziji), Markovi Brankica, saradnica u Institutu za srpski jezik SANU u Beogradu, Nedeljkov Ljiljana, redovna profesorka, Odsek za srpski jezik, Filozofski fakultet, Novi Sad, Nikoli Aleksandra, pedagoka asistentkinja i nastavnica romskog jezika u osnovnoj koli Dositej Obradovi u Novom Sadu, dr Rajli Ilona, redovna profesorka, Odsek za hungarolo-giju, Filozofski fakultet, Novi Sad, Savi Svenka, profesorka emeritus Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, dr Spariosu Laura, docentkinja, Odsek za rumuniski jezik, Filozofski fakultet, Novi Sad, Stokin Maja, doktorantkinja, Odsek za srpski jezik i lingvistiku, Filozofski fakultet, Novi Sad, i mr Tirova Zuzana, asistentkinja-pripravnica, Odsek za slo-vakistiku, Filozofski fakultet, Novi Sad.


Nadamo se da je ovaj Zbornik podsticaj za dalja istraivanja zajed-nikog procesa davanja enskih i mukih linih imena na prostoru vie-jezike i viekulturne Vojvodine u 21. veku.

Danijela Stanojevi i Svenka Savi

LIteRAtuRA

Dudok, D. Priezvisk Slovkov v Juhoslvii, Spolok vojvodinskch slovakistov, Nov Sad, 1999, str.216.

Grkovi, M. (1977), Renik linih imena kod Srba, Vuk Karadi, Beograd, 324 str.

Grkovi, M. O linim imenima jugoslovenskih Roma, Milan ipka ured nik, Jezik i kultura Roma, Sarajevo, Institut za prouavanje na cionalnih odnosa, 1985, str. 281-286.

Grkovi, M. Imena bogova i ljudi, Folklor u Vojvodini, sv. 10, Novi Sad, 1998, str. 10-16.

, . - , 1: 1745-1991. , 1997, . 489.

Mihajlovi, V. Neki problemi semantike naih enskih imena, Prilozi prouavanju jezika, 4., Novi Sad, 1968, str. 209-225.

Rajsli, I. Divatjelensgek a vajdasgi magyarok utnvadsban (Uticaj mode na davanje linih imena kod vojvoanskih Maara), Hunga roloka saoptenja, br. 4., Novi Sad, 2009, str. 3144.

Rajsli, I. Az eszttikai szempontok rvnyeslse a vajdasgi magyarok nvadsban (Estetski aspekti u davanju linih imena kod vojvoan-skih Maara), Hungaroloka Saoptenja, Novi Sad, br. 4., 2010, str. 8493.

Sekuli, A. Osobna imena, prezimena i nadimci bakih Hrvata, Hrvatska rije, Subotica, 2010, str. 145 (II izdanje).

Spariosu, L. Romnii n Banatul Central nume de persoan (Rumuni u centralnom Banatu lina imena). Doktorska disertacija, Novi Sad: Filozofski fakultet, 2006.

Stanojevi, Janji Istraivanje najfrekventijih imena dece roene u Novom Sadu 2010. godine, raeno jun-jul 2011, rad se priprema za tampu.

upuk, A. Klasifikacija prezimena po znaenju, Jezik, 15, br. 4, Zagreb, 1968, str. 121-127. Vukovi, Nedeljkov Renik prezimena ajkake (XVIII i XIX vek), Filozofski fakultet, Institut za junoslovenske jezike, Novi Sad, 1983, str. 202.


Marija AleksandroviVisoka kola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaa Mihailo Palov, [email protected]

Svenka SaviFilozofski fakultet, Novi [email protected]

Danijela StanojeviPedagoki zavod Vojvodine, Novi [email protected]

LINA IMeNA I PReZIMeNA ROMSKIH ueNICA I ueNIKA SReDNJIH KOLA u VOJVODINI: KOLSKA 2007-2008. GODINA1

Saetak. O linim imenima (enskim i mukim) u romskoj kulturi do sada je pisano na osnovu podataka iz razliitih izvora i razliitih sredina. Iz Vojvodine, vienacionalne i viekonfesionalne zajednice u kojoj Romi ive dugi niz godina zajedno sa drugim nacio-nalnim zajednicama, takvih podataka nema. Jedno od moguih pitanja koja se u vezi s tim postavljaju je da li u inventaru romskih linih (mukih i enskih) imena preovlauju imena iz inventara imena veinskog naroda ili ona iz inventara linih imena nacionalnih zajed-nica u Vojvodini sa kojima predstavnici romske zajednice ive u istom mestu i u neposred-nom su kontaktu. Cilj ovoga rada jeste da predstavimo inventar linih (mukih i eskih) imena i prezimena na osnovu jednog specifinog uzorka kojim su obuhvaeni uenici i uenice srednjih kola iz regiona Vojvodine tokom kolske 2007-2008. godine. Korpus ini ukupno 355 linih imena od kojih su 184 (53.80%) imena uenica i 171 (46.20%) ime uenika. Dobijeni rezultati potvruju osnovnu tendenciju dokumentovanu kod drugih istraivaa za davanje linih imena iz inventara veinskog (srpskog) naroda, ali i iz inven-tara drugih nacionalnih zajednica. Poznat je podatak da su u inventaru linih imena vein-skog naroda frekventnija ona iz inventara internacionalnih imena iz hrianske tradicije: muka Aleksandar, Danijel, Dragan, Ivan, Kristijan, Milan, Nikola, Zoran, Saa, Slobodan i enska: Dragana, Maja, Danijela, Jelena, Milica, Sanela, Sanja, Tamara, Zorica, Ivana. Pri izboru imena za romsko dete bitno je da ono linim imenom bude podjednako uklopljeno u veinsku zajednicu, koliko i u internacionalnu, to je vano s obzirom na nain ivota romske zajednice (uvek u pokretu), i s obzirom na implicitne diskriminacione procese kojima su lanovi romske zajednice svakodnevno izloeni.

Kljune rei: antroponimija, lina imena, prezimena, romski dijalekti, romska za - jed ni ca, kulturna tradicija

1 Zahvaljujemo Mirjani Joci za primedbe na raniju verziju ovog rada.


uVOD

O linim imenima Romkinja i Roma u romskoj kulturi do sada je pisa-no na osnovu razliitih izvora . Naglasak je bio na inventaru linih (en-skih i mukih) imena i na osnovnim procesima. Za jugoslovenski prostor podatke nalazimo u radu Milice Grkovi (1989), a za iri evropski i svet-ski prostor u radovima Rajka uria (2001) i Rajka uria i Dragoljuba Ackovia (2010). Milica Grkovi zakljuuje da su njihova imena uslov-ljena verom kojoj su pripadali ili pripadaju i uticajem naroda uz koje ive(1989:282). Na osnovu istorijskih spisa, pre svega iz Dubrovnika, ali i sa celokupnog nekadanjeg jugoslovenskog prostora, zakljuuje takoe da je prisustvo Roma i Romkinja na prostoru koji je ispitivala relativno staro. Rajko uri (2001) predstavlja materijal iz razliitih zemalja i iz razliite etnoloke, istorijske i jezike grae, sistematizovane prema dija-lektima romskog jezika i konstatuje da je za romske zajednice karakteri-stino preuzimanje linih imena i prezimena iz inventara naroda sa kojima su Romi i Romkinje u duem suivotu, ali ukazuje i na nadimke ili tajna lina imena znana samo lanovima romske zajednice. Milica Grkovi (1989:282) takoe podsea na to da osim zvaninih imena koja su u najveoj meri prilagoena zahtevima i uslovima jezike sredine, postoje i nadimci stvoreni od romskih jezikih elemenata. S obzirom na opseg upotrebe, nije lako istraivaima van romske zajednica skupljati podatke o nadimcima u romskoj zajednici jer su oni poznati samo lanovima te zajednice i nerado ih otkrivaju, a upravo se u nadimicima uvaju elemen-ti romske starine (na primer, Jakhalo, Gege, Loda, Luludi itd.) (Grkovi, 1989: 283). Na osnovu podataka oba autora konstatujemo da postoje lina imena namenjena komunikaciji sa javnou i ona (nadimci) namenjena komunikaciji unutar sopstvene zajednice. Milica Grkovi uoava jo jedan vaan proces: promenu linog imena u migracijskim uslovima (to nije karakteristika samo romskih porodica u ovakvim uslovima, nego i drugih naroda): U sluaju promene vere ili sredine Romi ne uvaju uvek tradiciju nego menjaju i imena (283, podvukle autorke). Sa stanovita savremenih dogaaja kod nas to bi znailo da se moe oekivati da e neki Romi i Romkinje koji su proveli due vreme u zemljama EU, pa su vra-eni u Srbiju na osnovu readmisije, imati promene u linim imenima i prezimenima, odnosno da njihova deca mogu dobiti lina imena iz ono-mastikona zemlje u kojoj su due boravili.

Kada je re o predstavnicima romske zajednice u Vojvodini, poznat je podatak da je veina linih imena hrianskog romskog stanovnitva preuzeta iz inventara srpskih imena. Milica Grkovi (1989: 283) navodi podatke za nekadanji jugoslovenski prostor (i vojvoanski): U veini sluajeva dete odmah po roenju dobija ime na znamenju, a zatim posle


est nedelja dobija na krtenju od kuma zvanino ime. Za kuma se u najveem broju sluajeva uzima ovek koji nije Rom (Srbin, Maar, Rusin, Slovak, Rumun, Nemac itd.), a kum najee daje ime iz onoma-stikona svoga naroda. To je osnovni razlog to se u jednoj porodici mogu javljati imena iz razliitih sredina.

Otuda se moe postaviti hipoteza da su najea lina (enska i muka) imena u romskoj zajednici u hrianskom (i dominantnije pra-voslavnom) okruenju ona koja su najea u inventaru veinske (srp-ske) zajednice i nacionalih zajednica u Vojvodini.

CILJ RADA

Cilj ovoga rada jeste da predstavimo inventar linih (mukih i eskih) imena i prezimena na osnovu jednog specifinog uzorka u Vojvodini, kojim su obuhvaeni uenici i uenice srednjih kola tokom kolske 2007-2008. godine.

MetOD RADA

Korpus empirijskih podataka ine lina imena i prezimena uenika i uenica upisanih u srednje kole u Vojvodini u kolskoj 2007-2008. godini2. Od ukupnog broja upisanih uenika u trogodinje i etvorogo-dinje srednje kole odabrano je 355 stipendista, 184 (53.80%) uenice i 171 (46.20%) uenik u okviru istraivakog projekta Inkluzija rom-skih uenika u srednjim kolama u APV3. Lina imena uenika i ue-nica i njihova prezimena sistematizovana su po frekvenciji i predstav-ljena u tri grafikona (videti Dodatak 2, grafikoni 1-3)

2 Odluili smo se za ovakav korpus podataka zato to je teko sakupiti podatke na osnovu matinih knjiga o imenima roenih romskih devojica i deaka koje su uobiajen izvor osnovnih podataka za antroponimijska i patronimij-ska istraivanja. U matine knjige se upisuju deca rodjena u medicinskim institucijama (porodilitima) koje u izvetaju daju ime majke, pol deteta (muko/ensko), datum i mesto roenja. Roditelji su duni da nakon odre-enog vremena odu u matiarski ured i prijave ime deteta i ostale podatke (na primer, nacionalna pripadnost to nije obavezno). Ukoliko se majka ne porodi u porodilitu i ukoliko ona ili otac ne odu u matiarski ured da prijave ime (i nacionalnu pripadnost), romsko dete nee biti registrovano u statisti-kim podacima. Praksa pokazuje da u svakom segmentu ove procedure ima propusta u sadanjoj evidenciji novoroene romske dece u Vojvodini.

3 Detaljnije o projektu videti na sajtu Pokrajinskog sekratarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice APV http://www.obrazovanje.vojvodina.gov.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=22&Itemid=26&lang=srl


ReZuLtAtI IStRAIVANJA

Osnovni rezultati istraivanja prikazani su u grafikonima 1-3.1. Iz grafikona 1 se vidi da su meu 10 najeih imena romskih

uenika ona koja su najea i meu imenima deaka roenih u Novom Sadu u toj godini (1992)4: Aleksandar, Danijel, Dragan, Ivan, Kristijan, Milan, Nikola, Zoran, Saa, Slobodan Naj frek-vent nija meu njima su imena Daniel i Dragan, neto ree Ivan, Kristijan, Milan, Nikola, a najree, ali opet sva iste frekvencije - Zoran, Saa, Slobodan .Iz spiska linih imena uenika datog u Dodatku 3 vidi se da je znaajan broj imena uenika sa frekvencijom jedan iz drugih sis-tema linih imena (na primer, Arben, Arifi, ani, Hari, Mu ham-ned, aba, Damir, Gabrijel). Takvih imena je velik broj: 63 (67,74%) ukupnog korpusa. Dakle, ako govorimo o konstanti u romskim mukim linim imenima u Vojvodini, onda je to prisu-stvo linih imena iz drugih sistema sa niskom frekvencijom.

2. U grafikonu 2 su predstavljena najea lina imenima romskih uenica (1992): Dragana, Maja, Danijela, Jelena, Milica, Sanela, Sanja, Tamara, Zorica, Ivana. I ovde se vidi da je podjednaka uestalost ak est imena Danijela, Jelena, Milica, Sanela, Sanja, Tamara. Ako uporedimo inventar tradicionalnih romskih lina imena (u Dodatku 1 na kraju rada iz knjige Rajka uria i Dragoljuba Ackovia, 2010), vidimo da nijedno nije meu deset najfrekventnijih imena romskih srednjokolaca u Vojvodinini .Iz spiska linih imena uenica (Dodatak 3), vidi se da je, kao i kod mukih linih imena, veliki broj onih sa frekvencijom jedan, a preuzet iz drugih sistema linih imena (na primer, Almira, Elmaza, Ivona, Meri, Renate, Semanta, eherezada). Od ukupnog broja enskih imena 101, ak 67(66,33%) ima frekvenciju jedan, vie od polovine itavog korpusa. I ovde moemo zakljuiti da je kon-

4 Najfrekventnijih 10 mukih imena u 2010. godini u Novom Sadu: Luka, Nikola, Stefan, Marko, Aleksa, Aleksandar, Lazar, Vuk, Nemanja/Jovan (ova dva lina imena imaju istu frekvenciju), Ognjen, a 10 najfrekventnijih en-skih imena u 2010. godini u Novom Sadu: Milica, Dunja, Jovana, Teodora, Anela, Lana, Sara, Maa, Ana, Jana (Stanojevi, Janji, 2011). Milica Gr-kovi (1977:98) navodi podatak uz lino ime Ivan da je isto po poreklu kao Jovan, a da je u najstarijim srpskim spomenicima ee Ivan. Metodoloko je pitanje da li onda Ivan i Jovan, Ivana i Jovana, treba raunati kao dva lina imena ili ih treba objediniti. U sluaju da se objedinjuju, to je najfrekventnije lino (muko i ensko) ime.


stanta u enskim romskim linim imenima u Vojvodini prisustvo linih imena iz drugih sistema sa niskom frekvencijom.

3. Meu prezimenima romskih uenika i uenica Jovanovi je dale-ko najfrekventije (ukupno 46), zatim, Nikoli, pa Petrovi, daleko manje frekvencije su Dimi, urevi, Mikovi, Kolompar, Lakato, Radu, ajin. Na osnovu prezimena moe se videti da su u ovom korpusu i romski uenici pripadnici razliitih drugih naci-onalnih zajednica, naime, prezime Kolomar i Lakato ukazuju na sistem maarskih prezimena, a Radu na rumunska prezimena.

Tri su najfrekventnija prezimena - 91 (25,63%) iz sistema patronimi-je veinskog naroda (Jovanovi, Nikoli, Petrovi) i ine etvrtinu uku-pnog korpusa. Prezimena (na primer, Angelovska, Varga, Demiri, Nikolajidis, Todorovi, Romanov, Oro, Huba) koja imaju frekvenciju jedan 139 (74,73%) najmnogobrojnija su i meu njima je znaajan broj prezimena iz drugih patronimijskih sistema. I ovde moemo zakljuti da je konstanta u sisremu romskih prezimena u Vojvodini prisustvo razli-itih patronimijskih sistema, to je oekivano u vienacionalnoj i vie-konfesionalnoj zajednici kakva je Vojvodina.

DISKuSIJA

Istraivanje inventara i dinamike procesa u davanju romskih linih imena nije jednostavan istraivaki zadatak, budui da vie faktora utie na izbor, uvanje i upotrebu linih imena i prezimena. S obzirom na po-kretljivost romskog stanovnitva kroz geografski prostor, u sinhronoj i istorijskoj perspektivi, ali i spremnost da u suivotu sa drugim narodima menjaju svoje ponaanje, karakteristina je pojava menjanja imena za javnu i slubenu komunikciju. Pored linih imena adaptiranih prema sistemu linih imena u okruenju, Romi i Romkinje imaju nadimke, koji su ee u saglasnosti sa tradicijom romskih imena unutar sopstvene za-jednice, o emu danas malo znamo kad je vojvoanski prostor u pitanju. Tako se suoavamo sa vanom podelom u imenovanju: javno (lino ime zabeleeno za javnost u nekim dokumentima - matiarskim, kolskim itd.) i privatno (nadimci kojima se povezuju intenzivnije sa sopstvenom nacionalnom zajednicom).

U specifinom korpusu obrazovanih romskih uenika i uenica ima-mo podatke za javnu upotrebu, ali nam nedostaju podaci za privatnu (na-dimci) da bismo za istu populaciju mogle zakljuiti o stepenu ukloplje-nosti u sopstvenu i veinsku zajednicu. Dodajmo podatak da u Vojvodini ivi podjednak broj nehrianskih Roma i Romkinja ija su lina imena iz drugog onomastikog sistema, a koji su najee stigli u Vojvodinu u procesima migracija nakon 1990. godine (u tom smislu je dovoljno


danas pogledati imena i prezimena Roma i Romkinja koji primaju soci-jalnu pomo i uoiti bitne razlike u linim imenima u odnosu na korpus koji smo ovde predstavili). Drugim reima, sistemom obrazovanja je jo uvek obuhvaeno malo nehrianskih romskih uenika i uenica (emu moe biti uzrok jezika barijera).

Nadalje, ako pogledamo romska lina imena i prezimena iz etnoloke grae o Romima u Vojvodini (Maluckov, 1979), moemo ustanoviti demo-grafske promene romskog stanovnitva u Vojvodini tokom poslednjih 30 godina. Bilo bi vano poetkom 21. veka istraiti meuodnos drutveno-istorijskih promena i sistema linih imena i prezimena Roma u Vojvodini.

ZAKLJuAK

Podaci iz razliitih istraivakih izvora pokazuju istu tendenciju u nainu davanja linih imena u romskoj zajednici dominiraju imena iz nacionalnih zajednica sa kojima Romi ive u okruenju. Zahtev je pri izboru imena za romsko dete da ono linim imenom bude podjednako uklopljeno u veinsku zajednicu, koliko i u internacionalnu, to je vano s obzirom na nain ivota romske zajednice (u pokretu), i s obzi-rom na implicitne diskriminacione procese kojima su lanovi romske zajednice svakodnevno izloeni. Ostaje istraivaki zadatak da se ista tendencija uporedi i kod Roma hrianske i kod Roma islamske verois-povesti u Vojvodini, kako bi se odredio stepen optosti ove tendencije.

LIteRAtuRA

uri, R. Les noms propres de la langue rromani, Cahiers Balkaniques 32, Inalco, 2001, str. 117-131.

uri, R. i Ackovi, D. Renik romskih simbola, Rromainterpress, Beo-grad, 2010.

Grkovi, M. Renik linih imena kod Srba, Vuk Karadi, Beograd, 1977, str. 324.

Grkovi, M. Lina imena jugoslovenskih Roma, u: M. ipka, Jezik i kultura Roma, Institut za prouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo, 1985, str. 281-286.

Laevi, M. Lina imena u Novom Sadu (1972-1975), Prilozi prouavanju jezika, Filozofski fakultet, Novi Sad, 1977-78, str.13-14, 93-129.

Laevi, M. Tvorbeni modeli imena blizanaca u Vojvodini, Institut za junoslovenske jezike, Filozofski fakultet, Novi Sad,1987.

Maluckov, M. i dr. Etnoloka graa o Romima Ciganima u Vojvodini, Vojvoanski muzej, Novi Sad, 1979, str. 420.

Stanojevi, D. i Janji, I. Istraivanje najfrekventijih imena dece roene u Novom Sadu 2010. godine (u rukopisu).


Dodatak 1

INVENTAR MUKIH I ENSKIH IMENA ROMA I ROMKINJA

(Rajko uri i Dragoljub Ackovi, Renik romskih simbola, Rromainterpress, Beograd, 2010.)

MUKA IMENA ENSKA IMENA

Angad (predvodnik vojske)Angar (pominje se u knjievnim

delima) Bhano (indijskog porekla)Bhrigu (vidovnjak koji je odneo

vatru)Enderi Endo Feca GuragonoHaha (polubog)Halo (elav)HariKunda (kunjara slon)MakarMoca (osloboditi, pustiti)Mina (riba)Mudra (ig, peat)Pura (napredak)ero Terno (mlad)Varga (jato)

Ambika (od boginje Durge)Bandura (draga, voljena)Caka (indijskog porekla,

odgovara imenu Svetlana)Cula (vaga) simbol mere,

pravednostFederkaGorogankaKarikaMalaMegha (oblak)PandaPoa (blagostanje)Pura (napredak)ubaTimil (kit)TitiriTubaTuta (drvo)


Dodatak 2

Grafikon 1

Grafikon 2

Grafikon 3


Dodatak 3

SPISAK IMENA I PREZIMENA UENIKA I UENICA U KORPUSU

(imena i prezimena bez brojeva imaju frekvenciju 1)

LINA IMENA UENIKA U KORPUSU

Aleksandar 7Dragan 7Daniel 6Ivan 5Milan 5Nikola 5Alen 4Branislav 4Dejan 4Zoran 4Kristijan 4Saa 4Slobodan 4Bojan 3Goran 3Igor 3Lazar 3Miroslav 3Beria 2Boris 2Branko 2Duko 2urica 2Elvis 2eljko 2Zlatko 2Jovan 2Pavle 2Robert 2Sran 2Almir

AndrejArbenArifiArmandoBatoBobanBoraBratislavVitomirGabriel DavidDaliborDamir DanielDemaDenisDimitrijeDragiaDragomirDragutinDraenDuananieladinuraEdisonEmanuelEmranEnisivoradZdravko

ZijadinIvicaJovaJonelKristianLjubomirMarkoMikloMirkoMomirMuhamnedNemanjaNenadPericaPetre AleksandruRadovanRomeoSebastijanSenadSiniaSlavkoSrboljubStanojaStefanTiborTodorTomislavFljamurHanciHariaba


LINA IMENA UENICA U KORPUSU

Dragana 6Maja 6Danijela 5 Jelena 5Milica 5Sanela 5Sanja 5Tamara 5Gordana 4 Zorica 4Ljubica 4Marija 4Marijana 4Svetlana 4Suzana 4Aleksandra 3Amela 3Anita 3 Branka 3Ivana 3Jasmin 3Jasna 3Mirjana 3Nataa 3Sabrina 3Tanja 3Andrijana 2Biljana 2Brankica 2Violeta 2Elvira 2Kristina 2Nada 2Sandra 2

Adriana AldijanaAlmira Ana AnicaBranislavaVera Vesna Viktorija GalinaGospava GrozdanaDajana DaliborkaDalija DanicaDejanaDijanaDilajlaDuka ulizaraEdvinaEditaEldena ElmaElmazaEmina eljkaZlatka IvonaJasmina KsenijaLauraLidija

LjiljanaMara Margita MarinaMeriMerima Merita MilunkaMilunkaMira Monika Nensi Nikolina Nora PersidaRenateRehanaRuica Savinka SamantaSenadaSmiljana SneanaSonjaSofija StanislavaStefanijaTeodoraTimea HalidaHulijaDeljanaeherezada


PREZIMENA UENIKA I UENICA U KORPUSU

Jovanovi 46Nikoli 27Petrovi 18ajn 8Radu 7urevi 6Dimi 5Balog 4Ivanov 4Lakato 4Mikovi 4Aleksandrovi 3Kolompar 3Simi 3Stojanovi 3Stojkov 3Fan 3Balinovi 2Banja 2Barbul 2Budak 2Bukur 2Gajodi 2Delkovi 2Dimovi 2in 2iki 2Jaari 2Kaldara 2Kova 2Krasnii 2Markovi 2Martinovi 2Munan 2Nedeljkov 2Nika 2Novakov 2 Novakovi 2Plavc 2Prede 2

Raki 2Raitovi 2Savi 2Sandulovi 2Stan 2Strameterov 2Filipovi 2AngelovskaAndonovskiAndriAnuiArifoviAsaniAseniAhmetoviBalincaBanjajiBeliBibinBisliniBogdanovBogdanoviBorbeljBrankovVargaVeldiVereVladisavljeviGavroviGanGaiGaiGeciGoljaGrbaGrujinGuculjDabiDalipiDevi

DemiriDemiDemoDiljajiDimitrovDraganDrmakuDumitrakouriEmbeliZaneliIbraimoviIbroli Ivi Ignac Idi Ili Jankov Jankovi Jevremovi Jejina JoviiJovi Jon Juran Kavgi Kalanjo Kamberi Kerulj Kneevi Kolarov Kolomar Konstantin Kosti Kraus Kugli Lazarov Lakatu Landeka Lupi


Mari Mijatovi MilerMilini Mili Mitrovi MihajloviMuli Murina Neuroni Neci Nikolajidis Olui Oro Osman Osmanovi Pavel Pavlovi Paul Pena Petkov Poljakovi

Preda RadovanovRadoji Raimovski Raji Ramadanovi Rami Rafai Rahmani Rezak RomanovRusovan Saiti Saitovski Sajiti Slavikovi Spasi Stankovi Stani Stevanovi Stepanov Sulejman

SulejmaniSulejmanovi Tadi TijaniTodorovi Tomin TomiTosegi erimovi Faton FeratiFerkovi Firi Francuski Halilovi Hasani Hidanovi Hubaeko olakov Demaili erifova

ABStRACt

Roma high school students first and last names in VojvodinaSchool year 2007/08

First female and male names in the Roma culture have been discussed before, based on various sources, however, there has been no data to date from Vojvodina, a multina-tional and multi confessional community, where the Roma people have been cohabiting with other national communities for a long period of time. We have raised the issue regarding the list of the Roma first female and male names: whether it will include the first names from the onomasticon of the majority people or from the onomasticon of other national communities in Vojvodina the Roma people are in close communication with.

The goal of the research is to provide data from the synchronic perspective, for the basic trends in multinational and multi confessional Vojvodina, according to a specific corpus of data: 355 high school students of which 184 (53.80%) were girls and 171 (46.20%) boys that were chosen to have mentors during their 2007/08 school year, within the project Roma inclusion in high schools in Autonomous Province of Vojvodina .

The results confirm, according to this specific corpus, the basic trends, documented by other researchers, that names from the onomasticon of majority people are used, as well as the names from the onomasticon of other national communities. It is a well


known fact that the internationally accepted names from the Christian tradition are quite frequent in onomasticon of the majority people: male first names: Aleksandar, Danijel, Dragan, Ivan, Kristijan, Milan, Nikola, Zoran, Saa, Slobodan and female first names: Dragana, Maja, Danijela, Jelena, Milica, Sanela, Sanja, Tamara, Zorica, Ivana. It is a requirement that a Roma child has a first name that will not be an impediment in the integration in both communities, in the majority and in the international one. This is very significant if we take into account the Roma people nomadic lifestyle, that is, the implicit discriminatory processes the Roma people are exposed to on a daily basis.

In conclusion, we claim that the reliable data about first female and male names in the Roma community in Vojvodina can be obtained only from various sources, espe-cially taking into consideration their religious beliefs and their dialect (these data can be collected from the census in 2011).

Key words: Anthroponymy, personal names, surnames, Roma dialects, Roma com-munity

BIOGRAFIJe

Marija Aleksandrovi (1972, Novi Sad), stepen magistra knjievnih nauka dobila odbranivi magistarski rad Romsko epsko-lirske pesme: starija i nova beleenja (2010) na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Zaposlena na Visokoj koli strukovnih studi-ja za obrazovanje vaspitaa, Mihailo Palov, Vrac. Angaovana na projektu Inkluzija romskih uenika u srednjim kolama u APV. Uestvovala na mnogobrojnim seminari-ma koji se tiu romskog jezika i kulture.

Svenka Savi (1940, Gospodjinci), profesorka emeritus na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, afirmie interdisciplinarna i multikulturalna istraivanja u domenu jezika, roda i romolokih studija. Dominantno se bavi upotrebom jezika u grupama koje u drutvu imaju manju mo (deca: blizanci, migranti, izbeglice, romska deca; razliite grupe ena iz veinskog naroda i iz nacionalnih zajednica u Vojvodini, posebno Romkinje.

Danijela Stanojevi (1975, Vranje), stepen magistra lingvistikih nauka stekla odbranivi magistarski rad Metajezike sposobnosti na fonemskom i leksikom nivou jednojezine i dvojezine dece u procesu uenja drugog/treeg jezika (2010) na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Zaposlena je u Pedagokom zavodu Vojvodine kao struna saradnica u Izdavakom odeljenju. Autorka je radova iz oblasti dvojezi-nosti i usvajanja jezika. Oblasti interesovanja psiholingvista, onomastika, usvajanje treeg jezika.


([email protected])

.. , , ([email protected])

,

: , 19. . - , , -, - - , 17. . , - , , , . , , . , , , , . - , , , , .

, : , , , - . 2003. - . - : , , , 2011. .

: , , , , -, , .

, 19. - , , -


, , , : , , . - 20. , - , . 2003. , . (, ) , , -, .

( , , - ) , , , - , , . - .

, : , .

, -, , , , , -, , , .

, , -, ( ).

-, ( , , -).

1687. , 1719, 1813, 1810. (1541-


1686), . 16. , , . , , 1918. - , , - . , , . 1717. , - , 1718. . , . , , - , - . , , II , , , , (. Vilov Pter, Babics Jnos, - .).

K , , , - , , , , , , , . 1748. - . , , , 1743. - ( ): , , , , , , , -, , , , , -


, - . - , , 4. 1745. . - - , , 1991. . - 1720. , , , , , . 247 , . , : , , , , , , , , , , , , , , , , ...

, , , . . , . , , -, , . , 1764-1944, 1988, 1993. 2003. . 1869. , , ( , ): - , , , , , -, , , , , , -, , , , , , , . , : Istvn,


Gyrgy, Mikls, Jzsef, - Ferencz, Alajos, roly, nos, ndor, M Imre . 1868. , , , , . - 1870. , , , , , , .

, 1930. 506 375 17. 18. . 383 - , -- . , , , , , , . , . - , , - .

, , , , 2009. . ( ) , , .

, , , . , () , , - .

. , .


, , , , () . , . 17. , , , . .

- , ( , - , ). - 2002. 16.000 . , , , - , 2005. , - , , , , , , , , . , , , , , , . , . - - .

- I IV . -


. , , , , , - , , . , , , , , , , T, , , ; , , , , , , , , , , , , , .

, - . , , , , , , , , , , , , .

, - . , , , , , , , , , , , , , , , , ; , , , , , , , , , , , , , . , - , .

XX , , -, ; , , , . , - , .

- : , , , -, , , , , , .

- .

- - - : , . -


, 2007. 2008. , , -, 2009. . . , : , , , .

2007. - , , , , , . . (, , -). , , . , , . 17. 18. : (), 18. .. ( 2006. ) , 11 - . , , - . , : , , .

, - :


: - , , , , , , , , -, , , , , , , ,

, : , , , , , , , , ,

: -, , , , , , , ,

: , , , , , , , ,

: , -, , , .

, : , , , , , , , , , , , , , , , : , , , , ( , , , ), , (, ), , . , , , , : , , , . , , , : , , , .

: , , , , , , (), , , , , , , , , , . : , , , , , ; , , ; , , , , ; , , , , , ; , , , , , , ; , , , , .


: , , , , , , , , , , , , .

. , . ! , , , , , , , , , . : , , , -, , , , , , , -, , .

, , 1994. - , - , , 77 ( ). ( ) -, . , . 4.700 -, 1.656 , 480 830 - .

, . , , - , , , .


( ), . 20. . : , , , , , , , , , , , , , , , , . , , .

, : -, , , -, .

. , , ( ) .

, , , , - , , , , , .


Nevenka Bai PalkoviGradski muzej Subotica ([email protected])

Mirjana SavanovO.. Matija Gubec Tavankut, Nacionalni savet bunjevake nacionalne manjine, Subotica ([email protected])

PRIGLeD IStRAIVAKIH PODAtAKA O BuNJeVAKIM LINIM IMeNIMA, PRIZIMeNIMA I NADIMCIMA

Apstrakt: Istraivanje bunjevakih linih imena, prizimena i nadimaka zapoeto je jo u 19. viku i sporadino se odvija do danas. Primeeno je da bunjevaka prizimena, a naroito ona dvojna, nose nika specifina obiluja i starinu, te govore o kulturno-isto-rijskim deavanjima vezanim za poriklo i migracije ovog slovenskog stanovnitva, koje su posebno intenzivne i zabiluene u 17. viku. Otuda su se svi istraivai bunjevake prolosti, meu kojima istiemo Ivana Antunovia, Ivana Ivania, Itvana Ivanjija, ora M. Popovia, Miju Mandia, Milivoja V. Kneevia, Jovana Erdeljanovia, Ristu Jeremia, Marka Peia, Trifuna Pavlovia i dr. uvik bavili i bunjevakim linim imeni-ma i prizimenima, kao i nadimcima, kako bi svidoili o dolasku, prisustvu, karakteristi-kama i bivstvovanju Bunjevaca u ovim krajevima gdi i danas ive.

U okviru Nacionalnog savita bunjevake nacionalne manjine, kroz programe i dilat-nost etri Odbora: za obrazovanje, kulturu, informisanje i slubenu upotribu jezika i pisma, stalno se namee potriba za sistematskim istraivanjima sopstvene prolosti i kulture. Ona su pokrenuta 2003. i odvijaju se u saradnji sa drugim relevantnim institu-cijama nae zemlje sa kojima Nacionalni savit odrava intenzivne kontakte radi posti-zanja to boljih rezultata i vee strunosti. Jedna od tih institucija je i Pedagoki zavod Vojvodine i ovogodinji Okrugli sto sa temom: Iz riznice multijezike Vojvodine, istra-ivanja linih imena, nadimaka i prezimena u nacionalnim zajednicama Vojvodine, odran u februaru 2011. u Novom Sadu.

Kljune rii: bunjevaka lina imena, prizimena, nadimci, migracije, Bunjevci, Na cionalni savit, Pedagoki zavod Vojvodine.

uVOD

Istraivanje bunjevakih linih imena, prizimena i nadimaka zapoe-li su autori koji su se u 19. viku bavili sagledavanjem najvanijih kara-keteristika i istorijskih deavanja vezanih za Bunjevce, mali slovenski narod koji vikovima ivi u ovim krajevima, na severu Bake, kao i u junoj Maarskoj, a nosi u svisti predanja o svom imenu, poriklu i migracijama iz starih krajeva: zapadne Hercegovine, Bosne, Like i


Dalmacije. Etno-lingvistika istraivanja Bunjevaca u Republiki Srbiji odvijala su se i tokom 20. vika, ali su intenzivirana tek nakon priznava-nja Bunjevaca za ravnopravnu nacionalnu zajednicu, tj. manjinu 2003. godine, kada je formiran prvi Nacionalni savit bunjevake nacionalne manjine. Ovaj podatak je vrlo znaajan za Bunjevce u Srbiji jer u dvi susidne drave (Maarska, Hrvatska) u kojima takoe ive pripadnici nae etnike zajednice, nemaju slobodu da se izjasne ko Bunjevci, ve ko pripadnici drugih naroda, ili su svrstani u rubriku ostali.

Nacionalni savit bunjevake nacionalne manjine priko svojih Odbora (za obrazovanje, kulturu, informisanje i slubenu upotribu jezika i pisma) kao i ireg kruga saradnika, rado se odaziva na seminare, okru-gle stolove i naune skupove naminjene manjinama koje organizuju relevantne institucije u zemlji i inostranstvu, kako bi se struno i nauno valorizovale kulturno-istorijske injenice o Bunjevcima, izloenim dugogodinjoj asimilaciji, zaboravu i nebrigi drutvene zajednice. Pedagoki zavod Vojvodine putem ovakvih strunih skupova mnogo ini u istraivanju i razumivanju multijezike Vojvodine.

IStRAIVANJe DOStuPNIH IZVORA

Za istraivanje bunjevakih linih imena, prizimena i nadimaka korieni su svi dostupni izvori: pisani, narativni i usmeni.

U pisane izvore spadaju matine knjige roenih, vinanih i umrlih, katastarske knjige, povelje, zvanina pisma, ugovori, testamenti, zva-nina statistika, zapisi, itulje i objavljena literatura.

Narativne izvore pridstavljaju letopisi, memoari, autobiografije, dnevnici (tampani ili u rukopisu).

Usmene izvore pridstavlja materijal dobijen neposridnim kontak-tom, intervjuom ili nevezanim divanom (rodovska predanja o poriklu, kazivanja o precima, seobama i drugim doivljajima pojedinaca).

PISANI IZVORI

Matine knjige Bunjevaca vode se i sauvane su u Subotici od 1687. godine, u Somboru od 1719, u Bajmoku od 1813, a u Tavankutu od 1810. U ovim mistima Bunjevci i danas ive u veem broju i zna se sigurno da su tu ivili i u periodu turske vladavine (1541-1686), ali su te matine knjige Turci unitili. Istraivai Mijo Mandi i Ivan Ivani u svojim dilima o Bunjevcima navode prva bunjevaka plemika imena ve u 16. viku iz porodica Pri i Sui, a kasnije i ostalih, dobijenih na osnovu ratnih zasluga. Nakon osloboenja od Turaka, bunjevaka imena i prizimena bilue se na latinskom, kasnije na maarskom jeziku sve do


1918. to stvara veliko ortografsko arenilo i dosta griaka, s obzirom da franjevci i upnici esto nisu znali slovenske jezike, a i kumovi su pone-kad davali pogrine podatke. Osim toga, Bunjevci su se u ratnim vrime-nima pod Turcima i ko graniari stalno selili, to je stvaralo probleme popisivaima. Matine knjige umrlih u Subotici od 1717. bilue ime i prizime osobe, kao i podatak koliko je osoba stara, a u knjigama vina-nih 1718. godine u Subotici je upisano priko pedeset bunjevakih paro-va. Vano je da istaknemo da se matine knjige danas uvaju i bile su nam dostupne za korienje u Istorijskom arhivu Subotice gdi smo naj-veim dilom vrili istraivanja, jer su fondovi dobro obraeni i sauvani. Za subotike fondove esto je potribno i poznavanje latinskog, nema-kog i maarskog jezika, radi ispravnog transkribovanja imena i prizime-na, to autorima ovog saoptenja ne pridstavlja problem. Niki graani Subotice, Srbi i Bunjevci, roeni za vrime II svitskog rata i maarske okupacije su, meutim, imali problema prilikom odlaska u penziju, jer su njeva imena bila zapisana maarskom ortografijom, pa su morali zvaninim putem da trae prominu imena (npr. Petar Vilov je bio upisan kao Vilov Pter, Ivan Babi kao Babics Jnos, pa su u poreskoj filijali mislili da se radi o dvi razliite osobe itd.).

Katastarske knjige, zvanina pisma, ugovori, povelje i testamenti uvaju se u istorijskim arhivima Subotice, Sombora, Novog Sada, Segedina, Budimpete, Kaloe i Baje, gdi Bunjevci i danas ive, a kad-god ih je bilo puno vie u ovim mistima i njevoj okolini. Najstariji testament u Istorijskom arhivu Subotice potie iz 1748. godine i odliku-je se jeziki lipo uoblienim tekstom na bunjevakoj ikavici. Nadalje, povelja kraljice Ugarske, Marije Terezije, koja u srpskom privodu nosi naslov Privilegija kraljevskoj komorskoj varoi Sent Marija 1743. uva se u subotikom arhivu na latinskom jeziku i sadri imena najuglednijih subotikih graana i senatora (veinom Bunjevaca): Stipana Vojnia, Ilije Bukvia, Ivana Vojnia, Grge Krianovia, Josipa Jaramazova, Josipa Kopunovia, Marka Skenderova, Mihajla Peria, Petra Mukia, Ivana Makova, Grge Vidakovia, na iju je molbu, kao i na osnovu vojnih zasluga i na zahtiv cilokupne optine dotadanjeg vojnog mista Sabatka, data ova privilegija slobodne komorske varoice. Nakon pove-lje o dodili civilnog statusa gradu Subotici, uslidilo je donoenje nike vrste Statuta, 4. juna 1745. godine i on je sauvan u originalu samo na bunjevakom govoru. Ovaj dokument je znaajan i sa filoloke take gledita kao primer upotrebe jezika bakih Bunjevaca u gradskoj administraciji i kao potvrda da je taj jezik razvijen i podesan i za takvu funkciju - kako navodi Josip Buljovi, kada pie o Statutu u odlinoj publikaciji Koreni, Istorijskog arhiva Subotica iz 1991. godine. U ovom izdanju najznaajnijih subotikih dokumenata nalazimo i prvi Popis


domainstava Subotikog anca iz 1720. godine, na latinskom jeziku, sa imenima pripadnika konjice, peadije, redova, udovica vojnih lica i gazda. Ovaj popis navodi 247 glava porodinih zadruga u kojima su Bunjevci ivili, prema istorijskim podacima iz tog vrimena. Meu pri-zimenima u popisu nalazimo mnoga kao dananja, vrlo esta bunjeva-ka prizimena: Kopunovi, Vujevi, Evetovi, Kubatovi, Sari, Bai, Ivkovi, Raji, Vojni, Matkovi, Bai, Vujkovi, Budanovi, ovi, Blesi, Mamui, Rudi...

Meu pisane izvore spadaju svakako i razne vrste itulja, tampanih kako na hartiji, tako i na svili, to je bio obiaj kod bunjevakih plemi-kih porodica. Vie primeraka itulja mogli smo da vidimo u bogatom fondu Istorijskog odiljenja Gradskog muzeja u Subotici. Znaajnu ruko-pisnu i tampanu grau o Bunjevcima i drugim narodima u Vojvodini uvaju gradski i narodni muzeji, kao i zaviajna odiljenja biblioteka. Zbog toga se kod sistematskih onomastikih istraivanja moraju uzeti u obzir brojni kulski izvetaji, bunjevaki kalendari i listovi, ematizmi, kao i studije o poriklu Bunjevaca na bunjevakom, srpskom i maar-skom jeziku. Sva ova izdanja najbolje su obraena u tri toma Subotike bibliografije, koji obuhvataju period 1764-1944, a objavljeni su u izda-nju Gradske biblioteke u Subotici 1988, 1993. i 2003. godine. Listajui kulske izvetaje subotike gimnazije od 1869. do danas, koji se uvaju u strunoj biblioteki Gradskog muzeja Subotica, nailazimo na najea bunjevaka prizimena (pisana najprije maarskom ortografijom, kasnije srpskom): Francikovi, Matkovi, Skenderovi, Vojni, Milodanovi, Vukovi, aki, imokovi, Milain, Temunovi, Piukovi, Mamui, Blesi, Tumbas, Vidakovi, Muki, Mandi, Poljakovi, Duli itd. Bunjevaka prizimena nalaze se i u spisku profesora koji predaju u gimnaziji, ali su lina imena i aka i profesora privedena na maarski jezik: Stipan postaje Istvn, uro Gyrgy, Nikola Mikls, Josip Jzsef, Franjo - Ferencz, Alojzije Alajos, Karlo Kroly, Ivan Jnos, Andrija Andor, Mirko Imre itd. Istraivanje bunjevakih linih imena i prizimena obavili smo i tako to smo prigledali najstariji Bunjevaki kalendar za 1868. u kojem se nalaze spiskovi asnika kra-ljevske varoi Subotice, zatim Sombora, Baje, ko i varmee Bake, u kojima priovlauju bunjevaka imena. U ostalim bunjevakim periodi-nim publikacijama koje izlaze od 1870. godine, lina imena, prizimena i nadimci navode se kod imena urednika i saradnika, kao i u rubrikama Visti, Sitnarije, Nekrolozi, Biluke.

U opirnoj studiji O poreklu Bunjevaca, Jovan Erdeljanovi 1930. godine navodi 506 prizimena za koja kae da su sigurno bunjevaka i da se 375 mogu dokumentovati podacima iz 17. i 18. vika. Za veliki broj od 383 prizimena on tvrdi da pripadaju podunavskim Bunjevcima,


dok se ostala odnose na dalmatinske i primorsko-like Bunjevce. Narodi su menjali lokalitete i viru, ali prizimena ostaju, pa ak i u nazivu sela, naselja ili zaselaka u Bosni, Hercegovini, Liki i Dalmaciji, tvrdi prof. Erdeljanovi, koji je svoja istraivanja vrio na terenu. Otuda smo i mi literaturu o Bunjevcima, koju navodimo na kraju rada, uvrstili u pisa-ne izvore istraivanja.

Najnovija knjiga koja vri analizu prolosti Bunjevaca sa aspekta njevih naseljavanja i prizimena jeste dilo bunjevakog istraivaa Mije Mandia, mlaeg, pod naslovom Buni, Bunijevci, Bunjevci iz 2009. godine. On uoava slinost (ak i istovetnost) naih prizimena sa bran-skim plemenom Drobnjaka, kao i Poljiana, katolikih Vlaha i navo-di sva prizimena koja su istovetna sa prizimenima bakih Bunjevaca.

NARAtIVNI IZVORI

Drugu grupu izvora ine narativni izvori meu koje spadaju letopisi, memoari, autobiorafije i dnevnici, objavljeni ili u rukopisu. Za istrai-vanje narativnih izvora posluili su nam opet fondovi Istorijskog arhiva u Subotici, kao i rukopisni Protokol (letopis) Franjevakog samostana u Subotici, koji je obraen u literaturi, jer je u biblioteki samostana teko dostupan za korienje.

U najstarijim spisima subotikog bunjevakog stanovnitva sauva-na su sianja na bitke protiv Turaka u Istorijskom arhivu Subotice. Naroito su interesantna kazivanja i sianja velike bunjevake porodice Vojni, koja su zapisana i uvaju se u Arhivu.

Letopisne knjige subotikog franjevakog samostana voene su posli osloboenja od Turaka, a franjevci su najpre dolazili iz Segedina zbog subotikog stanovnitva Dalmata, odnosno Bunjevaca, kako bi im vri-li slubu na ilirskom, odnosno bunjevakom (dalmatinskom) jeziku. Na stranicama letopisne knjige napisano je sve to je letopisac tada znao o Bunjevcima, tvrdei da su oni tu ivili ko pastiri na bogatim panjacima vlastelina i prije dolaska Turaka. Zna se takoe da je jedna vea grupa Bunjevaca doseljena u Baku krajem 17. vika pod vostvom bosanskih franjevaca, a druga grupa je stigla pod rukovodstvom kapetana Luke Suia, Dujma Markovia i Jurja Vidakovia, koji su ratovali protiv Turaka. Ova prizimena i danas su iva kod Bunjevaca u Subotici.

uSMeNI IZVORI

U usmene izvore kod istraivanja bunjevakih imena i prizimena spada materijal dobijen neposrdnim kontaktom, intervjuom ili u neve-zanom divanu (kao rodovska predanja o poriklu, kazivanja o precima,


seobama i drugim doivnjajima pojedinaca). U naem primeru to se ostvaruje u neposridnom susritu sa sugraanima i seljanima u Subotici i okolini u kojoj prema poslednjem popisu stanovnitva 2002. godine ivi priko 16.000 graana koji se izjanjavaju ko Bunjevci. U svakod-nevnoj komunikaciji sa njima, na radnom mistu, na porodinim oku-pljanjima, na prelima i na proslavama virskih i nacionalnih praznika bunjevake nacionalne manjine, koji su zvanino priznati 2005. godine od strane organa Republike Srbije, susriemo ljude sa najeim prizi-menima bunjevakih rodova Vojnia, Baia, Babia, Vidakovia, Gabria, Kuntia, Mandia, Sekulia, Bajia. U Subotici se i danas moe dogodit, naroito prilikom korienja raunara, da najmanje dese-toro ljudi nosi isto ime, prizime, niki ak i ime oca, a da nisu roaci, i da se razlikuju samo po datumu roenja. U gimnazijskim razredima esto se drue dva do tri uenika koji nose isto bunjevako prizime, a nisu u srodstvu. ak i u odiljenjima sa maarskim nastavnim jezikom javljaju se bunjevaka prizimena zbog mnotva miovitih brakova.

U okviru nastave Bunjevaki govor sa elementima nacionalne kul-ture sa najmlaim pripadnicima bunjevake nacionalne manjine od I do IV razreda osnovne kule dolazimo do saznanja koja govore o ime-nima i prizimenima i nadimcima kod Bunjevaca u dananje vrime. Bolju analizu ovih saznanja nam omoguuju nastavne jedinice Moja porodica i Porodino stablo. Na osnovu obraenih lekcija, a kroz obra-du porodinog stabla do etvrtog kolina, kao predava izbornog pred-meta dola sam do saznanja da su kod baka, prabaka i ukunbaka, ko i kod dida, pradida i ukundida bila zastupljena biblijska imena, kao i narodna, npr. Kata, Katarina, Ana, Marija, Elizabeta, Anastazija, Julijana, Terezija, Antonija, Klara, Rozalija; Ivan, Stipan, Luka, Marko, Vranje, Pere, ime, Mate, Grgo, Mijo, Joso, Veco, Lojzija, Tome.

Kod roditelja uenika primeuje se kombinacija biblijskih i narodnih imena, ali se javljaju i strana imena kojima se poistoveuju sa nekom popularnom linou npr. Marko, Miroslav, Darko, Martin, Nikola, Ivan, Antun, Pere, Aleksandar, Dragan, Milan, Zoran, Marinko.

Kod uenika bunjevake nacionalne pripadnosti, kao i kod drugih naroda javljaju se najpopularnija imena iz okruenja npr. Bojana, Dra-gana, Tijana, Dajana, Dejana, Zorana, Miljana, Sanela, Sanja, Dunja, Maja, Anja, Jelena, Marina, Sandra, Marijana, Ivona; Ivan, Nikola, Davor, Darko, Danilo, Miroslav, Nenad, Damir, Marko, Stefan, Stevan, Aleksandar, Dragan, Filip. Kod krtenja u crkvi, ostaje i dalje zastuplje-no pravilo da se dici daju biblijska imena, naroito ako je dite na roe-nju dobilo niko strano il suvie moderno ime.

Krajem XX vika je zapaeno da su uenici dobijali iskljuivo biblij-ska imena od kojih je najzastupljenije Marija, Ana, Antonija, Katarina;


Ivan, Luka, Marko, Matija. Meutim, izbor ovih imena je trajao oko dvi-tri godine, pa su ponovo priovladala narodna imena i najpopularni-ja iz okruenja.

Na osnovu obrade lekcije Porodino stablo u oblasti prizimena naj-zastupljenija su: Tumbas, Makovi, Skenderovi, Balaevi, Baji, Kolar, Ori, Vojni, Poljakovi, Nimevi.

Na osnovu saznanja o bunjevakim imenima i prizimenima do kojih sam dola na asovima Bunjevakog govora sa elementima nacionalne kulture primeuje se viestruki znaaj ovog izbornog predmeta na osnovu kojeg moemo doi do vridnih i znaajnih saznanja iz pojedinih oblasti.

Veliki dio materijala vezanog za Bunjevce prikuplja se i u okviru etno-lingvistikih istraivanja na terenu koja organizuje Nacionalni savit bunjevake nacionalne manjine i Bunjevaki informativni centar u saradnji sa odgovarajuim strunim institucijama u Srbiji: SANU i nje-zini instituti u Beogradu, Ogranak SANU u Novom Sadu i Matica srp-ska i Filozofski fakultet u Novom Sadu. Dosad su objavljena dva Zbornika radova sa simpozijuma o Bunjevcima, 2007. i 2008. godine, a etnolingvistika istraivanja nastavljaju se na terenu u Subotici, Somboru i okolini, zapoeta 2009. u saradnji sa Balkanolokim institu-tom SANU i Filozofskim fakultetom u Novom Sadu. Sagovornici se snimaju audio i video tehnikom i kasnije se materijal struno obrauje i dalje analizira. Pokazalo se da su neposridni susriti sa kazivaima po bunjevakim naseljima vrlo dragocini jer ljudi rado iznose svoja sia-nja, saznanja i vienja svega to se tie Bunjevaca: obiaja, imena, porikla, nonje i tradicije.

U prvom Zborniku radova sa simpozijuma O Bunjevcima iz 2007. profesor Miroslav Nikanovi iz Beograda podneo je saoptenje O prezimenu Bunjevac, u kome donosi interesantne podatke o nastanku i zna-enju prizimena Bunjevac, kao i od iste osnove nastala ostala prizimena Bunjevev, Bunjevevi, Bunjevaki, Bunijevac. On iznosi i podatke o poriklu porodica i rodova sa ovim prizimenima i ukazuje na potribu da se ovakva istraivanja nastave i ukljue u okvire prouavanja Bunjevaca. Na kraju rada upuuje nas na bogatu literaturu i konstatuje da su nosioci ovog prizimena Srbi i Hrvati (pravoslavni, katolici, danas i ateisti). Naao ih je na prostorima bive Jugoslavije, najvie u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. U Subotici ovo prizime danas nije poznato kod Bunjevaca, nego se uje vie ko lini nadimak u varijantama Bunjevac, Bunjo. Kadgod davno zabilueno je i kod Bunjevaca u 17. i 18. viku: u Segedinu (Maarska), u Sirigu i Novom Sadu u 18. viku.. Danas u Novom Sadu (prema tampanom telefonskom imeniku za Vojvodinu u 2006. godini) tri osobe nose prizime Bunjevac, 11 osoba prizime Bunjevaki i dvi osobe se prizivaju Bunjevev. U Somboru desetoro vlasnika telefona


nosi prizime Bunjevev, a estoro prizime Bunjevac, tako da je profesor Nikanovi u pravu kada navodi da ova prizimena triba jo istraivati jer su vezana za etnonim Bunjevac. Mi se u okviru bunjevakog nacional-nog korpusa nismo njima detaljnije bavili dosad, a ona potvruju da su njevi nosioci bili povezani sa Bunjevcima: ili po poriklu, po nadimku u novoj sridini u koju su doli, ili su se sami tako pridstavljali.

SISteM IMeNOVANJA KOD BuNJeVACA

Na osnovu svih izvora i prigledane literature, moe se zakljuiti da se bunjevaka prizimena mogu podiliti u pet osnovnih grupa:

prizimena koja odraavaju vezu roditelj dica: kao patronime navodimo prizimena Antunovi, Balaevi, Blakovi, Cvijanov, Ivankovi, Jakovljevi, Jankovi, Luki, Filipovi, Stipi, a kao matronime Stanti, Anii, Mandi, Bari, Francikovi, Ilki,

prizimena koja oznaavaju lini izgled, ili osobine osobe po kojoj je nastalo prizime: Zeli, Bukvi, Kopunovi, Govorkovi, Vukovi, Vilov, Zveki, uljevi, uvardi,

prizimena koja ukazuju na misto biveg boravita: Budimevi, Somborevi, Ostrogonac, Baji, Kamarac, Krmpoti, Bonjak, Tukuljac,

prizimena prema zanimanjima: Kova, Kujundi, Kmetovi, Kolar, Vojni, Hajduk, Katani, Luli,

prizimena koja potiu od imena naroda: Poljakovi, Madarevi, Nimevi, oki, Horvat.

Bunjevaka prizimena vrlo su brojna pa nam je bilo teko odrediti samo deset najeih, meu koja svakako spadaju: Babi, Baji, Bukvi, Duli, Gabri, ovi, Kujundi, Kopilovi, Makovi, Pri, Rudi, Skenderovi, Stanti, Stipi, Vukovi, ko i veoma esta i za Bunjevce specifina dvojna prizimena: Bai Palkovi, Babikov Kuckalov, Ivkovi Ivandeki, Malagurski uri, Vojni Tuni (i varijante sa dru-gim dilom prizimena Zeli, Hajduk, Kortmi, Purar), Vujkovi Lami, Peji Tukuljac (Sadak, Gavran), Rudi Vrani, Sari Lukendi itd. Dvojna prizimena ponekad su rastavljena na dva samostalna, pojedina-na prizimena, voljom samih nosilaca, koji jednostavno odbace drugo prizime, pa piu samo prvo: recimo Bai, umisto Bai Palkovi, Ivkovi, umisto Ivkovi Ivandeki itd. Postoje, meutim, pisani dokazi da su pojedina prizimena druga po redu, postojala i javljaju se i danas samostalno: Palkovi, Ivandeki, Lami, Lukendi.

Najea bunjevaka lina imena mukog roda su: Antun, Ivan, Stipan, Luka, Marko, Nikola, Franjo (Vranje), Pere, ime, Mate, Tome,


Blako, Grgo, Mijo, Joso, Veco, Lojzija. esta je pojava da se lina imena kod Bunjevaca javljaju u tuta varijanti istog imena: Antun Ante, Antika, Antu, Nune, Tuna, Tonko; Blako Bala, Blao, Bla; Lojzija Alojzije, Losko, Lozan, Loko, Loo; Josip Joso, Josica, Josina, Joko, Joa, Jozo; Stipan Stipe, Stipica, Stipko, tevo, Pipe, Pio, Piuka; Matija Maa, Mata, Matan, Matia, Matko itd.

Najea bunjevaka lina imena enskog roda su: Marija, Ana, Katarina, Rozalija, Julijana, Anastazija, Elizabeta, Margita, Terezija, Antonija, Ivanka, Klara, koja se takoe javljaju u kraim i duim vari-jantama istog imena.

Bunjevaki nadimci mogu biti porodini i lini. Porodini su se davali da bi se pripadnici istog prizimena ili roda bolje razlikovali meu sobom, a lini nadimci su oni koji su vezani za odreene pojedinane linosti po imenu i prizimenu. Mnoge od ovih porodica ili pojedinaca pripoznaju se jedino ako njim kaete nadimak! Tako su Babini pripad-nici porodica Aladi, Merkovi, Petrekani, Apuovi su Dulievi ili Balaevii, zavisno od mista ili kraja u kome ive, Bricoi ili Palkovi su iz roda Bai Palkovi, Dajini su Nimevii, Gigelini su Babii, Bicigliovi su Keenovii, a Haini su u stvari Skenderovii. Od linih nadimaka navodimo nikoliko: Babo, aruga, Daver, Gazda, Hurka, Kiselna, Kurjak, Mikulancija, Pekmez, Pipu, tudir, varklin, Vrag.

U Imenoslovu bakih Bunjevaca, autora Marka Peia i Grge Balije, koji je objavljen u Matici srpskoj 1994. i koji nam je posluio ko odlina literatura za ovu tematiku, doslovno su navedena mnogobrojna bunje-vaka lina imena, prizimena i nadimci, ko i mista i godine prvog javlja-nja odreenih imena i prizimena u ak 77 pobrojanih bunjevakih naselja u Bakoj (na teritoriji Srbije i Maarske). U ovoj vridnoj knjigi navede-ni su znaajni izvori (matine knjige) i bogata literatura koju su autori koristili, pod strunom redakturom prof. dr Dragoljuba Petrovia, koji je i danas saradnik i konsultant u naim istraivanjima. On istie da su autori izneli prid strunu javnost blizu 4.700 prizimena, 1.656 porodi-nih nadimaka, 480 linih imena i 830 linih nadimaka i da su time zadu-ili i svoj bunjevaki rod i nauku o srpskohrvatskim dijalektima.

ZAVRNO RAZMAtRANJe

Sistem imenovanja kod Bunjevaca vrlo je srodan sa sistemom ime-novanja kod Srba i drugih slovenskih naroda, pripadnika grupe indoe-vropskih naroda. To znai da se kod Bunjevaca, takoe, potriba identi-fikacije pojedinca zadovoljava kombinacijom linog imena i prizimena, s tim to je prizime stalno, dato je oviku prija roenja i prati ga cilog ivota, a ime biraju roditelji i daju ditetu posli roenja.


U sistemu linih imena najzastupljenija su biblijska (imena svetite-lja i drugih linosti iz katolikog kalendara), zatim dosta su esta i narod-na imena naroito posli Drugog svitskog rata. Krajem 20. vika primeuje se ponovno vraanje na biblijska imena. U novije vrime se i kod Bunjevaca podlee modi pa se daju najpopularnija imena iz okruenja ili imena popularnih javnih linosti: Bojana, Dajana, Dragana, Tijana, Zorana, Sanja, Dunja, Dejana, Sanela, Igor, Viktor, Nemanja, Bojan, Zoran, Darko, Boris, Goran itd. Jedino se i dalje kod krtenja u crkvi daju biblijska, svetaka imena, pa su mnogi ponosni to imaju dva imena.

Bunjevaka prizimena se prema nastanku, znaenju i obliku dile u pet osnovnih grupa: prizimena koja odravaju vezu roditelj-dica, prizi-mena koja oznaavaju lini izgled ili osobine osoba, prizimena koja ukazuju na misto biveg boravita, zatim zanimanja, te prizimena koja potiu od imena pojedinih naroda.

U sistemu prizimena za Bunjevce su ipak najkarakteristinija dvojna prizimena za koja ne postoje pisani dokumenti kako su nastala. Pritpostavlja se da su nastala prema nadimcima, linim ili porodinim, koji su upisivani u slubena dokumenta da bi se pojedinci ili porodice (odnosno plemena) bolje razlikovala jedno od drugih.

Istraivanjem bunjevakih imena, nadimaka i prizimena, danas se pored strunjaka, bave i pojedinci, veinom pripadnici bunjevake nacio-nalne manjine, elei da to vie saznaju o svom poriklu, precima, porodi-nom stablu i eventualnom plemikom poriklu, voeni mnogim predanjima o svom rodu i imenu Bunjevci, koje ele da sauvaju za sva vrimena.

1756. 1900. .

A szabadkai vrosi kath. F-gymnasium ifjusgnak RDEMSOROZATA az 1869-70-ik tanvben, Bittermann Kroly zvegye sz.k. Knyv-nyomdjban, Szabadka, 1870.

Bunjevaki kalendar za pristupnu godinu 1868, tamparija Kalora Bi ter mana, Subotica, 1868.

amprag, Kujundi-Ostoji [ur.]. Zbornik radova sa simpozijuma O Bunjevcima, Nacionalni savet bunjevake nacionalne manjine, SANU, Ogranak u Novom Sadu, Novi Sad, 2007.

E, . , , , 1930.Jeremi, R. O bunjevakim prezimenima, u: M.V. Kneevi, O Bu njev-

cima, Knjievni sever, Subotica, str. 68-74.


ar, L. Koreni. Svedoenje vekova, Istorijski arhiv, Subotica, 1991.Mandi, M. Buni, Bunievci, Bunjevci, Bunjevaka matica, Subotica, 2009., . , ,

, 2004.Pavlovi, T. Dvojna prezimena bakih Bunjevaca, Rukovet, 6/1990,

Su bo tica, str. 1698-1707.Pei, B. Imenoslov bakih Bunjevaca, Matica srpska, Novi Sad, NIP

Subotike novine, Subotica, 1994.Sekuli, A. Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici, Zbornik Kai,

Split, 1978.Szentgyrgyi, I. et al. Subotika bibliografija 1764-1869, sv. 1, D.O.

Monografija, Subotica, 1988.Szentgyrgyi, Baant Subotika bibliografija 187-1918, sv. 2, Forum,

Gradska biblioteka, D.O. Monografija, Novi Sad, Subotica, 1993.

ABStRACt

Researches on Bunjevac names, surnames and nicknames were started in the 19th century and have been continued up to now. It has been realised that Bunjevac surnames, especially the double ones, have some specific attributes and antiquity, talking about cultural-historic events related to the origin and migrations of this Slavic population, which were especially intensified and remarked in the 17th century. Since then all the researchers of Bunjevac history, among whom we highlight Ivan Antunovi, Ivan Ivani, Istvn Ivnyi, ore M. Popovi, Mijo Anti, Milivoj V. Kneevi, Jovan Erdeljanovi, Risto Jeremi, Marko Pei, Trifun Pavlovi and others, have always dealt with Bunjevac names, surnames and nicknames as well, so to testify the arrival, presence, characteristics and existence of Bunjevac people in the region they live even today.

Within the National Council of the Bunjevac Ethnic Minority there is a constant need for systematic researches on their own history and culture, over the programs and activities of four boards: for education, culture, information and official use of language and writing. These researches were launched in 2003 and have been performed in coop-eration with other relevant institutions from the country, with which the National Council keeps intensified contacts in order to achieve better results and proven exper-tise. One of these institutions is the Pedagogic Institute of Vojvodina that organised a round table with the subject: From the treasury of multilingual Vojvodina, a research on names, nicknames and surnames among national groups in Vojvodina, held in Novi Sad in February 2011.

Keywords: Bunjevac names, surnames, nicknames, migrations, Bunjevac people, National Council, Pedagogic Institute of Vojvodina

BIOGRAFIJe

Nevenka Bai Palkovi roena u Subotici, 11. 09. 1954. Po zanimanju profesor jugoslovenskih i opte knjievnosti, a zaposlena u Gradskom muzeju Subotica kao bibliotekar, sa zvanjem bibliotekar savetnik i kustos. Filoloki fakultet zavrila u


Beogradu, a gimnaziju i osnovnu kolu u Subotici. Pored maternjeg, govori tri strana jezika: engleski, nemaki i maarski. U ustanovama kulture u Subotici neprekidno radi 30 godina i specijalizovala se za izradu zaviajnih bibliografija subotikih linosti i publikacija. Koautor je tri znaajne knjige iz oblasti bibliografije i urednik jedne; autor Grae za bibliografiju izdanja Gradskog muzeja Subotica (1948-2008). lan redakcije strunog asopisa Museion, godinjaka Gradskog muzeja Subotica. Saradnik Srpskog biografskog renika Matice srpske, autor vie bibliografskih jedinica. Koautor knjiga: Bibliografija Mije Mandia, Subotica, 1987. Subotika bibliografija 1764 1869, Subotica, 1988. Bibliografija asopisa Knjievni sever 1925-1935, Beograd-Novi Sad, 1999. Bibliografija Save Babia, Subotica, 2003, (urednik).

Saradnik je brojnih strunih asopisa i listova u kojima je objavila vie desetina lanaka i prevoda, a u Bunjevakim novinama sarauje od samog osnivanja. Autor je vie pozitivnih recenzija i prikaza knjiga subotikih autora. Aktivna je kao saradnik Nacionalnog saveta bunjevake nacionalne manjine od 2003. godine, lan vie odbora i Izvrnog odbora u okviru Nacionalnog saveta. Aktivan lan Muzejskog drutva Srbije, sekcije bibliotekara i knjiniara.

Mirjana Savanov je roena 1973. godine u Subotici, a odrasla je u Tavankutu gde i danas ivi i radi, udata je i ima jedno dete. Gimnaziju i Viu pedagoku akademiju je zavrila u Subotici, a Uiteljski fakultet u Somboru ime je stekla zvanje profesora razredne nastave. Zaposlena je u O Matija Gubec u D.Tavankutu kao profesor razredne nastave i predava izbornog predmeta Bunjevaki govor sa elementima naci-onalne kulture i ima 16 godina radnog staa. lan je Nacionalnog saveta bunjevake nacionalne manjine od 2003. godine, u kojem je bila predsednik Odbora za obrazovanje a na tu funkciju je ponovo izabrana i u novom sazivu Saveta do 2014. godine. Jedan je od kljunih nosilaca aktivnosti oko uvoenja izbornog predmeta Bunjevaki govor sa elementima nacionalne kulture u nastavu od 1. do 4. razreda osnovne kole. Autor je Nastavnog plana i programa od 1. do 4. razreda i koautor Nastavnog plana i programa od 5. do 8. razreda za isti predmet. Koautor je Bunjevake itanke i Metodikog prirunika uz nju od 1. do 4. razreda osnovne kole i rukovodilac je Aktiva uitelja/predavaa za izborni predmet Bunjevaki govor sa elementima nacionalne kulture. Organizator je i uesnik seminara namenjih za struno usavravanje predavaa za izbor-ni predmet Bunjevaki govor sa elementima nacionalne kulture. Uesnik je seminara namenjenog za osposobljavanje za kreiranje Nastavnog plana i programa za izborni predmet Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture. Saradnik je Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i Balkanolokog instituta u Beogradu na terenskom istraiva-nju i prouavanju bunjevakog govora. lan je i osniva Drutva uitelja u Subotici. lan je Saveta za obrazovanje Autonomne Pokrajine Vojvodine u Novom Sadu. lan je Nadzornog odbora Bunjevakog kulturnog centra Tavankut.


Milovan Mikovi

SuStAV OSOBNIH IMeNA I PReZIMeNA, OSOBNIH I OBIteLJSKIH NADIMAKA HRVAtA u VOJVODINI I MADARSKOJ

Saetak: Sustav osobnih imena i prezimena, osobnih i obiteljskih nadimaka Hrvata, uz njima svojstvene (mikro)toponime, moe se rei, predmet je trajnog zanimanja, kako u krugu ue i ire obitelji i zajednice, tako drave, Crkve i znanosti, budui da su u njima sadrana mnoga navlastita obiljeja bia i bitka, od najstarijih vremena do danas. Kroz njih mogu progovoriti pojedinana, nacionalna, vjerska, drutvena, povijesna i druga dogaanja to su ostavljala traga u tolikim, neizbrojivim, sudbinama i povijesti kolektiviteta. Slijedom imena, prezimena i nadimka moe se sagledati dio uljudbenih i kulturnih utjecaja kojima su Hrvati u dananjoj Madarskoj i Vojvodini bili izloeni tijekom povijesnih zbivanja, a pogotovu od kada se ukazala potreba uvoenja i prezi-mena u javnu uporabu, uz ostale podatke, koji se, do danas ve, unose u matine knjige. Dalmatinska ili ilirska, kasnije bunjevaka i okaka, odnosno hrvatska prezimena zabiljeena tijekom XVII. i XVIII. st. u ovom podneblju takoer mogu svjedoiti o migracijama hrvatskog stanovnitva. Upravo radi toga su predmet izuavanja mahom povjesniara i jezikoslovaca, ali i drugih, koji smatraju kako iz osobnih i obiteljskih imena i nadimaka uspijevaju iitati bitne informacije o vremenu i razlozima dolazaka Hrvata u ovo podneblje, to ih se biljei prije i nakon osvajanja Osmanlija, nadalje, o njihovu vojno-formacijskom i teritorijalno-urbanom razmjetanju, i o mnogo emu drugom jo to e ih ovdje snai.

Kljune rijei: Osobna imena i prezimena, osobni i obiteljski nadimci bunjevakih Hrvata, migracije, (mikro)toponimi, Bunjevci, Dalmati, Hrvati, Hrvati Bunjevci, Iliri, hrvatska onomastika, hrvatsko imenoslovlje, Pedagoki zavod Vojvodine.

1.

UVOD Osmanlijska osvajanja Balkanskog poluotoka zahvatila su i pokrenula i one Hrvate koji se slue istim tokavsko-ikavskim govo-rom, a to e pod imenom Dalmata, Ilira, odnosno Bunjevaca, napustili svoja stanita iz dijelova Hercegovine, Dalmatinske zagore, Bosne i Like, naseljavajui dijelove Slavonije, Bake, Baranje i Banata, na sje-veru sve do Budima, u dananjoj Vojvodini, Hrvatskoj i Maarskoj. U novom podneblju glavna bunjevaka sredita postaju Subotica, Sombor i Baja (Bajski trokut), a nakon postupnog istupanja bunjevakih Hrvata iz graniarskih dunosti i postrojbi tzv. Vojne krajine uslijedit e njihov zamjetan gospodarski i kulturni razvoj, pogotovu kada Sombor (1749.) i Subotica (1779.) postanu slobodni kraljevski gradovi, to e pridoni-


jeti uveavanju gradskih prihoda i poboljanju poloaja mnogih, a ne samo plemikih, obitelji.

Uvid u hrvatsku onomastiku u prostoru Ugarske, a osobito u stanje nastalo nakon trianonskog mirovnog ugovora, u Vojvodini i Madarskoj, prua obimnu imensku grau koja moe biti od znaaja za vie znan-stvenih disciplina. Razmatrajui antroponime, patronime i (mikro)topo-nime u bunjevakih Hrvata, prua nam se mogunost, uvjetno reeno, rekonstrukcije odnosa koji su u pojedinim razdobljima1, utjecali na izbor najeih osobnih imena i prezimena, obiteljskih imena i nastanak osobnih i obiteljskih nadimaka. Budui da takav pristup podrazumijeva sagledavanje povijesnih i drutvenih prilika, u tom nam kontekstu, tako-er, svjedoi i o stanje svijesti to su ga dijelovi hrvatskog naroda imali o sebi i vlastitu pripadanju, napose o svomu mjestu u matinom nacio-nalnom korpusu a to se u nj do danas odralo. Pri tom ne smijemo smetnuti s uma ona iskustva i tragove koji su zabiljeeni prije i nakon 1241. godine, kada se poevi s Belom IV. u opustoenoj i desetkovanoj Ugarskoj nastanjuju mnogi doseljenici iz dalmatinskih gradova, mahom trgovci i zanatlije (mesari, mlinari, tavljai, izmari, remenari, opana-ri, kabaniari, uari, tkai, stolari, kolari, tesari, kovai, noari, zlatari, zidari, ciglari, latomi-kamenolomci, staklari, dimnjaari, krovopokriva-i, bunardije, sapunari, travari, kirurzi i dr.) postavi autohtono stanov-nitvo ovog kraja.

Moglo bi se ustvrditi kako upravo imena, prezimena i nadimci spa-daju meu najvitalnije rijei svakoga, pa i hrvatskoga, jezika, budui da se rabe danomice i premda opstaju kroz stoljea, neka nas ovo njiho-vo svojstvo, ipak, ne zavara ove su rijei, danas, u biti iznimno ugro-ene i podlone promjenama, u prvom redu radi utjecaja okruja, medi-ja, pomodarstva i dr. Dovoljno je usporediti hrvatske imenare s poetka XX. i XXI. stoljea, da ne idemo dublje u prolost. Utoliko smo u obve-zi, ovim jezinim spomenicima i bjelodanim dokazima nae duboke ukorijenjenosti u ovom podneblju, posvetiti potrebnu skrb i promiljeno ih spaavati od nestajanja.

Iz tih razloga ovim su se pitanjem bavili, premda ne uvijek s istim namjerama, mnogi hrvatski, madarski i srpski autori Ivan Antunovi, Stjepan Bartolovi, Smu Borovszky, Jovan Erdeljanovi, Matija Evetovi, Antal Hegeds, Istvn Ivnyi, Aleksa Ivi, Milivoj V. Kneevi, Mijo Mandi, Petar Peki, Rikard Paveli, Ive Pri, Mate imundi, Dinko, okevi, Bernardin Unyi, Stjepan Velin, i dr. ali se zamjetno

1 V.: M. Evetovi, Kulturna povijest bunjevakih i okakih Hrvata, Subotica, 2010 .


izdvajaju prinosi Marka Peia (1913. 2010.) i Grge Balije (1939.)2, ivka Mandia (1948.)3, te Ante Sekulia (1920.)4, pogotovu u onim djelima na koja skreemo pozornost u ovom radu. Pored mjera to su ih u tom smjeru ve poduzeli pojedinci, kulturne i znanstvene institucije (iz Hrvatske, Madarske, Vojvodine), trebale bi ii stanovite obveze i ovlasti to ih imaju Hrvatsko nacionalno vijee u Srbiji i Hrvatska samouprava u Madarskoj, a tomu u prilog jamano moe posluiti i istraivanje uprilieno u okrilju Pedagokog zavoda Vojvodine.

IZVORI Za pribiranje i prouavanje bunjevakih, odnosno hrvat-skih osobnih imena, prezimena, nadimaka i (mikro)toponima koriteni su brojni izvori, kako usmeni i narativni, tako i pismeni, drugim rijei-ma, matine knjige roenih, vjenanih i umrlih, katastarski spisi i knji-ge, zemljovidi, povelje, slubena prepiska, nadalje ugovori i testamenti, slubena statistika i sve druge vrste zapisa koji sadre relevantne podat-ke i grau, te pripadajua literatura. U narativne izvore spadaju ljetopi-si, memoari, autobiografije, dnevnici (tiskani ili u rukopisu), dok u usmene izvore spadaju i zabiljeke i snimke batine dobivene izravnim doticajem, intervjuom o rodovskoj predaji, podrijetlu, kazivanja o pre-cima, seobama i drugim spoznajama pojedinaca.

PISANI IZVORI Matine knjige Dalmata, Ilira, odnosno bunje-vakih Hrvata u Subotici, prema istraivanjima Ante Sekulia, vode se, s prekidima, od 1687. godine5.

U gotovo svim mjestima koje navode Pei-Balija, Mandi i Sekuli, bunjevaki Hrvati i danas ive, a u nekima od njih ima ih jo od razdo-blja kada su ove prostore zaposjele Osmanlije (1541-1686)6. Vano je dodati kako se u subotikoj, a i u pojedinim mjesnim, pismohranama i danas uvaju pojedine matine knjige, dostupne za koritenje i daljnja

2 M. Pei * G. Balija, Imenoslov bakih Bunjevaca, Novi Sad Subotica, 1994. 3 . Mandi, Povijesna antroponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj, Bu-

dimpeta 1987; Isti, Osobna imena bunjevakih Hrvata u Madarskoj (u: Korabljica, 6), Zagreb, 2000; Isti, Antroponimija i toponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj, Peuh, 2005.

4 A. Sekuli, Osobna imena, prezimena i nadimci, Subotica, 2006. i 2010; Isti, Hrvatski baki mjestopisi, povijest hrvatskih imena mjesta u Bakobo-drokoj upaniji, Zagreb, 1994; Isti, Hrvatski baranjski mjestopisi, Zagreb, 1996; Isti, Hrvatski srijemski mjestopisi, Zagreb, 1997.

5 A. Sekuli,Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici, Split, 1978. 6 Grupa autora, Koreni, Svedoenja vekova (Pravni poloaj i stanovnitvo Su-

botice 1391 1828.), Subotica, 1991.


istraivanja, budui da su fondovi mahom dobro sauvani i obraeni. Katastarske knjige, slubena pisma, ugovori, povelje i testamenti pohra-njeni su u historijskim arhivima Subotice, Sombora, Baje, Kaloe, Segedina, Budimpete i drugim pismohranama7.

Iz vremena kada je Subotica vojna utvrda (1720.) potjee popis, na latinskom jeziku, s imenima redova, doasnika i asnika, pripadnika pjeadijskih i konjikih postrojbi, zatim, boljestojeih itelja, pojedinih udovica i dr. Meu njima su Subotiani s prezimenom: Bai, Bai, Blesi, Budanovi, ovi, Evetovi, Ivkovi, Kopunovi, Kubatovi, Matkovi, Mamui, Raji, Rudi, Sui, Vojni, Vujkovi i dr.

Na vie uzastopnih traenja uglednih Subotiana austrijska nadvoj-votkinja i ugarska kraljica Marija Terezija izlazi u susret Dalmatima, i pozivajui se na njihove zasluge u ratu protiv Turaka, dodjeljuje gradu (1743.) privilegij kraljevske komorske varoi, koja dobiva ime Sveta Marija, u vrijeme kada su na njegovu elu: Ilija Bukvi, Josip Kopunovi, Grga Krianovi, Josip Jaramazov, Ivan Makov, Petar Muki, Marko Skenderov, Grgo Vidakovi, Ivan Vojni i Stipan Vojni. Ovo je proelnitvo obnarodovalo 4. lipnja 1745. gradski Statut pisan narodnim, dalmatinskim jezikom, kojim se ureuju uvjeti odravanja reda i mira, te pravila ponaanja gradskih stanovnika na javnom mjestu, u crkvi i drugdje8. Pa je tako doslovce u lanku 8. zapisano: Kad se kakva kralyevska zapovist publicira, iliti kakva zapovist S. Tanacsa po telaruse obznanyuje, a tko ne obderxi onakovu zapovist imatye veliku kastigu, iliti Globu, dok je u lanku 15. zapisano: Tko se procsuje da u svojoi kutyi velike notyne Divane, Sidnicze uzdrxi imatye za pokoru 30. B. a tko Sidnicsari po 25. B9. Iz jezika kojim je Statut pisan, oito je, tekstopisci su naistu kojem se i kakovom puku obraaju. Uzgred, istim je izriajem pisana i najstarija oporuka (1748.), takoer pohranje-na u Historijskom arhivu Subotice, itd. Tomu u prilog ide pisana povi-jest brojne, bogate i ugledne obitelji Vojni, koja je ostavila vidnog traga isprve u borbama protiv Osmanlija, potom i u drugim europskim ratovima u kojima sudjeluje Be (protiv Bavarske i Francuske, u opsadi Praga i dr. a takoer i radi toga jer raspolae velikim zemljinim posje-dima, sudjeluje u urbaniziranju bunjevakohrvatskih gradova, razvoju trgovine, novarstva i dr.10 .

7 S. Bai, Iz prolosti gradskog prava Novog Sada, Sombora i Subotice, Su-botica, 1998.

8 Grupa autora, Koreni, Svedoenja vekova (Pravni poloaj i stanovnitvo Su-botice 1391 1828), Subotica, 1991.

9 Usp: Ulmer, Gspr,, O gradskom Statutu iz 1745. u: Koreni, 1991.10 G. Ulmer, Posed Baja, spahije i kmetovi 1751 1849., Novi Sad, 1986.


U gotovo svim navedenim mjestima, koje spominju Pei-Balija, Mandi i Sekuli i danas ive bunjevaki Hrvati, a u nekima od njih ima ih od razdoblja kada su ove prostore (1541.1686.) zaposjele Osmanlije11. Vano je dodati kako se u subotikoj i pojedinim mjesnim, pismohrana-ma i danas uva dio matinih knjiga, dostupnih za koritenje i daljnja istraivanja, budui da su sauvani fondovi obraeni12. Katastarske knjige, slubena pisma, ugovori, povelje i testamenti pohranjeni su u historijskim arhivima Subotice, Sombora, Baje, Kaloe, Segedina, Budimpete i drugim gradskim pismohranama13 .

Imenoslovlje onomastika, posebna je grana lingvistike koja pro-uava osobna imena i prezimena, kao i nadimke. Prouavajui povi-jest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi), oslanja se na etimologiju, dijalektologiju, etnologiju i mitologiju . Osobna su imena zacijelo najstariji dio hrvatske antroponimije budui da su nai daleki prei imali samo osobno ime, ako je suditi prema mnogim spomenici-ma. Primjerice, na Baanskoj ploi spominju se kralj Zvonimir i opat Driha, bez navoda njihova prezimena, jer su ona oito dio, kasnijeg, (naj)mlaeg sloja.

Imena koja se danas koriste, prema podrijetlu se mogu podijeliti na izvorno hrvatska i pohrvaena. Tako meu ona koja imaju slavensku osnovicu i meusobno su ista ili veoma slie imenima iz drugih slaven-skih jezika, kao to su: Bogoslav, Borna, Darko, Goran, Lasta, Latica, Vesela, Vesna, Vinja, Zdenka, Zdenko, Zoran, Zorana. Nadalje, ona za koja se moe rei da su navlastito hrvatska izvorna narodna imena: Domagoj, Drislav, Hrvoje, Mislav, Zdeslav, potom biblijsko-kranska, koja su, vjerojatno najbrojnija, pa je tako i meu bunjevakim i oka-kim Hrvatima. Ovamo spadaju: Ana, Eva, Marija, Ivan, Josip, Petar, odnosno, Amalka, Ante, Antu, Beno, Bolto, Boza, Cvitko, ula, Felo, Janja, Ljubica, Koleta, Krista, Mata, Mona, Nada, Tona, Tonka, Tuna, Verka, Vita, Vranje i mnoga druga. Pod utjecajem Osmanlija udomaila su se i islamska imena poput Hasana, Omera i Osmana, a meu posue-nima iz okolnih i drugih europskih jezika su: Aleksandar, Boris, Karlo, Igor, Robert, Vanja, ukljuivi i ona pomodna: Dolores, Indira, Elvis,

11 N. dj.12 G. Ulmer, Prosjaci u Subotici krajem XVIII i prvoj polovini XIX veka, Subo-

tica, 1994; Isti, Zanatstvo u Subotici 1686 1779., Subotica, 1995; Isti, Kraljevski komesar Skulteti u Subotici (1819 1823.), Subotica, 1998; Isti, Vlastelinsko naselje Aleksandrovo, Subotica, 1999.

13 S. Bai, Povelje slobodnih kraljevskih gradova Novog Sada, Sombora i Su-botice, Subotica 1995.


Sandokan, Onur. Veinom su ova imena, uistinu, udaljena od hrvatskog jezika i njegova sustava pa se niti ne sklanjaju14.

Nadimci spadaju u stari sloj hrvatske antroponimije. Smatra se kako su nastala radi lakeg razlikovanja osoba sa istim imenom. Po sve-mu sudei, nadimci su prethodili prezimenima, u koja su se mnogi na-dimci, zapravo, razvili. Meu ostalim nadimci mogu biti svjedoanstvo o mjestu roenja (Kamarac, Leme, Tukuljac), stanovanja ili zanima-nja (Bai, Berberovi, Ditelnar, Slavonev, Svinjarov, Vodeniarov). Mogu upuivati na neiju vanjtinu (Kepec, Koo, Kouran, Nogalo, Tro, akalija) ili na psihiku odliku (Frketan, Vitrenjak, Vragov, Vrepinca), itd.

Prezimena su, oito, najmlai sloj hrvatske antroponimije, javljaju se na prijelazu XII. u XIII. stoljee. Ovdje je potrebno podsjetiti kako je na Tridentskom saboru odlueno da se puanstvo u matine knjige upisuju prema imenu i prezimenu. Hrvatska prezimena mogu biti patro-nimi, izvedena iz imena oca, ili matronimi, kada su izvedena iz imena majke (Aladi, Andrai, Andri, Anii, Antunovi, Balaevi, Bartolovi, Cvitkovi, Jagi, Mato). Nadalje, mogu biti prema zanimanju (Kova, Kujundi, Lonar, Mesaro), iz nadimaka (Crnkovi, Kopilovi, Kopunovi, vraka, Vrana), prema toponimu (Budimevi, Ostrogonac Zomborevi) i dr. U jednom razdoblju hrvatska su prezimena (kao i imena, uostalom) bila latinizirana, germanizirana i madarizirana, a od vremena hrvatskog preporoda, izmeu dva svjetska rata i jo kasnije, u komunizmu, pojedina su prezimena pohrvaena (Benes, Berke, Hegedi, Sekelj, igmanov).

2.

IMENOSLOV BAKIH BUNJEVACA MARKA PEIA I GRGE BALIJE pred strunom i irom javnosti, prvi je tiskani imenar Dalmata, Ilira, odnosno bakih bunjevakih Hrvata uraen s prepoznat-ljivom namjerom da prui obuhvatnu i iscrpnu grau, neovisno o tria-nonskoj liniji razgranienja, to itatelju treba sugerirati neminovnost sagledavanja ne samo lingvistikih ve i drugih aspekata ovoga pitanja, koja se posljedino nameu u ozraju dublje povijesne perspektive.

Iz tih su razloga, uz potrebna razjanjenja o transkripcijskim koleba-njima u izvornim spisima, kao i o onim odstupanjima koja su nastala kao rezultat drutvenih promjena, autori priredili obuhvatan popis (76) naselja Bunjevaca od vremena doseoba, potkrepljujui ga i zemljovi-dom. Ukoliko u nekom od navedenih naselja danas vie nema bunjeva-

14 Usp.: S. Babi, B. Finka, M. Mogu, Hrvatski pravopis, Zagreb, 1996.


kohrvatskog ivlja, pisano svjedoanstvo o njihovim prezimenima moe se pratiti kroz madarski onomastiki sustav. Zato su autori, bilje-ei godinu kada se u nekom mjestu prvi i zadnji put javlja stanovito prezime u pisanim izvorima i njegov dananji lik, nastojali su pruiti naznake, pa i djelomini uvid i u asimilacijske procese.

Glede imena, takoer se moe uiniti vidljivim proces narodnog trajanja i njegovog nestajanja, ne samo u madarskom okruenju.

Premda su roditelji na krtenju djetetu uobiajeno davali narodno ime i njime do kraja ivota zvali svoje dijete u obitelji sveenici su mu odreivali crkveni lik, najee ga upisujui prema imenima sveta-ca, dok se administracija, unosei ime u matine knjige, drala svojih, neskrivenih dravnih interesa. Tako bi uro postajao Gyrgy, Ivana bi upisali kao Jnosa, Josip se premetao u Jzsefa, a Stipana ili Stjepana, drali su za Istvna. Kada ovome dodamo iskustvo iz vremena nastanka Kraljevine SHS i tobonjeg vraanja pomaarenih imena njihovu izvor-niku od gdjekojeg ure (Gyrgya) mogli su nastati ura, ili ore, Ivana (Jnosa) istom bi pisali kao Jovana, a Josu ili Josipa (Jzsefa) pak kao Josifa, dok su se Stipani, ili Stjepani (Istvni) trebali glasati kao Stevani, itd. Slinim preinakama su bila podvrgnuta i enska imena, kako u nastojanju njihova pomadarenja, tako i za pokuaja njihova posrbljivanja.

Tragom istraivanja Marka Peia i Grge Balije provedenog od sedamdesetih do devedesetih godina XX. stoljea Bajskom trokutu glede bunjevakohrvatskoga onomastikona u dodiru s madarskim jezi-kom i kulturom, takoer, se mogu pratiti, kako zateeno stanje tako i promjene u odnosu na ranije opise. Pei i Balija su zabiljeili 4.700 prezimena, 1.656 obiteljskih nadimaka, 480 osobnih imena i 830 osob-nih nadimaka. Pruajui ovaj popis prezimena, osobnih imena, prezi-mena i nadimaka, te promatrajui gibanje ovog sustava kroz vrijeme, slijedom opisanih promjena, do najnovijeg vremena, Pei i Balija su pored postojanja stanovitog hrvatskog etno-jezinog prostora (Vojvodina, Madarska) i njegova nestajanja, skrenuli pozornost ne samo na jezinu prilagodbu u doticaju s veinskim madarskim, ve i s ostalim jezicima i kulturama. Ovome je potrebno dodati kako su drugi istraivai opisali stanovite bunjevakohrvatske i okakohrvatske interakcije u doticaju s njemakim i jezicima drugih naseljenika u june panonske prostore, poput primjerice prof. Stjepana Bartolovia15.

15 V.: Baki okaki govor, s rjenikom (rukopis za doktorsku disertaciju), za-tim O osobinama bunjevakog govora u Bakoj, nadalje Prilog leksikoj geografiji (Neki romanski elementi u bunjevakom i okakom govoru u Bakoj) i dr.


ANTROPONIMIJA I TOPONIMIJA BUNJEVAKIH HRVATA U MADARSKOJ, IVKA MANDIA obraujui imensku grau ponudio je itateljima pregled osobnih imena obuhvaajui: enska i muka narodna imena u pravom i hipokoristikom obliku, zatim enska i muka svetaka imena u pravom i hipokoristikom obliku, nadalje rjenik osobnih imena bunjevakih Hrvata u Madarskoj, te izvore, matine knjige i druge arhivske spise. Glede nadimaka Mandi se odlu-io razmatrati ih po naseljima, nadalje prema formi, prema tvorbi osno-ve i prema znaenju temeljne rijei, a takoer prua primjere nadimaka iz pukih pjesama, te daje rjenik osobnih i obiteljskih nadimaka bunje-vakih Hrvata u Madarskoj.

Ustrajno biljeei sve vrijedne podatke iz jezine svakodnevice svo-jih sunarodnjaka . Mandi, takoer, razmatra i mikrotoponime, te i njih razmatra po naseljima i tako ih klasificira. Uz iscrpan rjenik mikrotoponima bunjevakih Hrvata u Madarskoj daje pregled kaziva-a, mahom osoba poodmakle ivotne dobi, koje za pretpostaviti je due i vie pamte, kao i koritenu literaturu.

ivko Mandi navodi mjesta, na podruju dananje Madarske gdje ive bunjevaki Hrvati: Aljma (Bcsalms), Baja (Baja), Bakut (Vaskt), Biki (Bcsokod), avolj (Csvoly), ikerija (Csikria), uri (Bcsszentgyrgy), Gara (Gara), Kamar (Katymr), Kelebija (Kelebia), Matevi (Mttelke), Santovo (Hercegsznt), Sentivan Gornji Sveti Ivan (Felsszentivn), Tompa (Tompa), Fancaga (Bajaszentistvn, danas ve dio Baje),

Documents

zbornik 7.pdf