Grupa autora

Iz povijesti Pulske lukeZbornik radova

Nakladnik:

Luka uprava PulaZa nakladnika:

Mladen erni, ravnateljUrednik:

Mladen erni, dipl.ing. po m.prom.Lektorica:

Dr. sc. Lina PlikoGrafika priprema:

TONI dizajnNaklada: 1000 primjeraka Tisak: Grafiki zavod Hrvatske, Korice - ReprintCIP Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica u Puli UDK 627.2(497.5 Pula)(091)(082) IZ povijesti Pulske luke : zbornik radova /. Pula : Luka uprava, 2006. Bibliografija uz veinu radova. - Biljeke uz tekst. ISBN 953-95450-0-05

Fotografije na koricama : na prednjoj: Plan izgradnje Arsenala, 1852., dio Mringovog Plana Pulske luke, Sveuilina knjinica u Puli; na zadnjoj: Plan du Port des Pola, Luki plan Pule, Charles Franois Beautemps-Beaupr 1821., vlasnik Povijesni muzej Istre Museo storico dellIstria; 2

Iz povijesti Pulske luke

Dr. sc. Klara Buri-Matijai, doc. Luka Pula u prapovijesno i rimsko doba

Prof. dr. sc. Miroslav Bertoa Pulska luka u doba Venecije (od IV. do XVIII. stoljea)

Branko Perovi, kap. fregate u mirovini Luka Pula austrougarskog doba (Odsjaj grada u zaljevu 1850. 1918.)

Dr. sc. Davor Mandi Austrougarski mornariki zrakoplovni arsenal i mornarike zrakoplovne postaje u pulskom akvatoriju

Raul Marseti, prof. Pulska luka u vrijeme Italije

3

PredgovorLuka uprava Pula Autorit portuale Pola, potaknula je izdavanje zbornika radova Iz povijesti Pulske luke kao nastavak sistematskog biljeenja povijesti Pulskog zaljeva. Poetkom 2003. izdali smo knjigu B. Perovia Luka Pula austrougarskog doba u kojoj je prikazan razvoj Pulskog zaljeva, luke i luke infrastrukture za vladavine Austro-Ugarske Monarhije. Naime, osnovni zadatak lukih uprava je upravljanje, izgradnja i koritenje luka otvorenih za javni promet tj. odravanje i izgradnja luke infrastrukture. Unato injenici da postoji ogromna arhivska graa, locirana u raznim dravama i gradovima, da postoje institucije koje se bave analizom povijesnih podataka, da postoje struni radovi, karte, projekti, naalost, nemamo osnovne informacije o objektima. Luka se infrastruktura manje analizirala. Samo u Pulskoj luci postoje kilometri stare i loe odravane obale za koje nemamo projekte niti jednog dijela obale, ne znamo nain gradnje, ne znamo tko je projektant impozantnog lukobrana, pa ak ni godine izgradnje nekih vanih objekata Pored toga, oko poznatih povijesnih datuma i dogaaja postoje dvojbe strunjaka za to je potrebno jo vremena i analiza da bi se tono definirale injenice. Cilj je Luke uprave Pula da prikupi i organizira podatke o lukoj infrastrukturi te informira i senzibilizira javnost za luku povijest Pule, pomorsku orijentaciju i pomorski identitet grada. Luka e uprava pratiti strune radove, analize i istovremeno raditi na objavi podataka izvan strunih krugova. Luka uprava Pulske luke nastojat e sakupiti i objelodaniti svaku informaciju o luci, pa ak i onda kada postoje dvojbe o tonosti podataka. Vjerojatno e paljivi italac i znalac i u ovome zborniku pronai neki podatak koji e izazvati znanstvene nedoumice i pobuditi istraivaku radoznalost. Autorima lanaka u ovome je zborniku ostavljeno da o povijesti luke govore na svoj nain. Bilo bi nam drago kada bi nai sugraani svojim primjedbama i novim prilozima sudjelovali u nastanku nekog novog izdanja, jer jo su mnoge luke teme ostale neobraene, primjerice: promet luke, egzodus, podmorniarstvo, brodarstvo, brodogradnja, Viribus Unitis, razdoblje vojne mornarice u Vodnjanu, anglo-ameriko razdoblje, Faanska luka, Brijuni, budui razvoj Nadam se da e itatelji s uitkom iitavati ovaj zbornik, jednako onako kako smo mi uivali stvarajui ga. Pula, svibanj 2006. Ravnatelj Luke uprave Pula Mladen erni

4

Dr. sc. Klara Buri-Matijai, doc.

Luka Pula u prapovijesno i rimsko doba

5

Luka Pula, smjetena na obali najdubljeg zaljeva hrvatske obale Jadrana, slijedila je kronologiju naseljavanja Istre u europskim smjernicama. Na jug poluotoka stizali su poticaji s raznih strana koji su istovremeno bili impulsi za napredak u prapovijesnim razdobljima i u doba antike. ivot Pule i njene luke see u daleku prolost, u daleku mitsku predaju kada ne znamo ni godine i vjekove, ni vlastelu ni vladare koji su vladali gradom. Naa je luka privukla drevne morepolovce da smire vesla i udare temelje naselju koje e nastaviti ivjeti kroz sva razdoblja ovjekove burne povijesti na jugu poluotoka imenom Istra. Primarni razlog osnivanja naselja bio je dobar strateki poloaj prirodne luke u kojoj je izvirala pitka voda, a zaljev okruen uzvisinama dovoljno je bio skriven da ne oda prisutnost ivota na njihovim vrhovima. Ujedno, s tih su se istih vrhova kontrolirali kopneni putevi, kao i plovidba zapadnom obalom Istre. Dva su osnovna elementa naseljavanja ove luke njen poloaj, pitka voda, a postojanje grada kao protourbana sredita, dala su poticaj razmiljanju o podrijetlu imena grada Pule1 . Aleksandrijski pjesnici 3. stoljea pr. Kr., Kalimah, Likofron te Apolonije Roanin, spominju Kolhidsku koloniju na sjevernom Jadranu. Legendarno tumaenje postanka grada vezano je uz drevne pomorce, Grke, tonije grku mitoloku priu o Argonautima, koji su bjeei od Kolhiana s Crnog mora, uzvodno uz Dunav doli do sjevernog Jadrana. Zamrena pria ima daleke korijene na Crnom moru. Argonauti (slika 1), predvoeni Jasonom, oteli su Kolhianima zlatno runo. U tome im je pomogla Medeja, ki kolhidskog kralja Eata. Za Argonautima, na brodu Argo, krenuo je Medejin brat Apsirt. Na sjevernom Jadranu, Kolhiani su sustigli Argonaute, no Apsirt biva ubijen, opet uz pomo vlastite sestre. Kolhianima je od tog dogaaja bio onemoguen povratak u domovinu. Ostali su na jugu Istre gdje su u dubokom zaljevu osnovali svoju koloniju2 .

1

Jedno od moguih tumaenja imena grada dovodi se u vezu s grkom rijei polis grad, koji su moda osnovali Grci plovei sjevernim Jadranom do poznatih trgovakih sredita na uu rijeke Po. Mogue tumaenje imena jest i ono vezano uz keltsku rije pol to u prijevodu znai izvor pitke vode (UJI 1964.). KRIMAN 1997.

2

6

Slika 1. Argonauti - Costa Lorenzo, oko 1500. godine.

Mitovi i legende fasciniraju nau matu, a arheoloke iskopine gotovo savrenom preciznou fiksiraju povijesne dogaaje oko luke. Danas moderna interdisciplinarna istraivanja mogu ponuditi odgovore na veinu znanstvenih pitanja u vezi sa stvaranjem luke i poloajem naega grada. Prostori dananje june Istre u dalekoj prapovijesti bitno su se razlikovali od dananjih. Za vrijeme velikog geolokog razdoblja pleistocena (slika 2.), izmjenjivali su se glacijali i postglacijali, pa time i prirodni uvjeti u kojima se ovjek razvijao od

7

Slika 2. Korelacijska tabla apsolutnih datuma, geolokih razdoblja, kultura i ovjeka na Hrvatskom tlu (izvor Paleolitik Praistorija jugoslavenskih zemalja, 1979.)

8

ovjeka primate do homo sapiensa. Sukladno oledbama mijenjala se razina vodenih tokova i mora. S obzirom na promjenu razine mora, teritorij istarskog poluotoka mijenjao je svoj izgled. Pred oko 25.000 godina prije Krista more je bilo 96,5 m nie od dananje razine, a morska obala nalazila se daleko na jugu, priblino na potezu dananjih vanih pomorskih luka Zadra i Ancone (slika 3). Pulski zaljev jedan je od najveih i najbolje zatienih zaljeva hrvatske obale Jadrana. T ektonski pomaci i geoloka prolost stvorili su luku u kojoj su traili utoite mnogi brodovi s dragocjenim teretima. Zbog pozitivnog djelovanja mora na obalu, itav je niz lokaliteta danas pod vodom. Obalna linija se u posljednje dvije tisue godina podigla za ak 2 metra. Dovoljno je proetati du obale poluotoka Viula u Medulinskom zaljevu ili obale u zaljevu ervar, sjevernije od Porea, kako bismo vidjeli da je veina graevinskih objekata koji su nekad inili stambene ili gospodarske zgrade danas u moru3 .

Slika 3. Razina morske razine Jadrana pred 25.000 god. pr. Kr. i pred 7.500 god. pr. Kr. (iz R. Zlatuni, 2004).

U samoj luci nisu pronaeni nikakvi prapovijesni nalazi4 , ali u okolici Pule nalazimo itav niz vanih lokaliteta (slika 4.) koji potvruju postojanje ovjeka na jugu3 4

MATIJAI 1988. U iscrpnom i preglednom lanku Kristine Mihovili, Prapovijesni lokaliteti obalne Istre, autorica pored nabrojenih lokaliteta, izostavlja Pulski zaljev (MIHOVILI 1995.).

9

Istre mnogo prije no to je taj isti ovjek nauio selekcionirati ivotinje i uzgojiti bilje. Istarski poluotok pruao je tada idealne uvjete naseljavanja paleolitskih lovaca koji

Slika 4. Karta luke Pula s prapovijesnim lokalitetima: iz vremena paleolitika andalja; neolitika Veli vrh, Veruda.

su se pomicali u potrazi za lovinom i naseljavali prirodne zaklone brojne spilje. Intenzitet naseljavanja oituje se u brojnim peinskim nalazitima kako na sjeveru Istre, na obroncima Uke i iarije, tako i na samom jugu5 . Na poloaju andalja, udaljenom oko 5 km od obale luke, nalazi se znaajan paleontoloki i arheoloki lokalitete, moda jedinstven u Europi, koji dokazuje prisutnost ovjeka na ovim prostorima oko 850.000 750.000 godina prije Krista6 . Nakon paleolitskih i mezolitskih lovaca prvi stoari i poljodjelci doselili su se u Istru u estom tisuljeu. T ijekom neolitika (9./6.000 4.000 god. pr. Kr.) naselili su krajnji sjever peine iarije i Uke i neto kasnije krajnji jug (Viulu, Verudicu, Brijune, andalju, Vrin). Neolitik ili mlae kameno doba nastupa za vrijeme trajanja geolokog razdoblja srednjeg holocena (atlantikum). Tada dolazi do klimatskog zatopljenja s vie godinjih oborina. Zbog povlaenja ledenog pokrivaa dolazi do dizanja razine mora i izranjanja istarskog poluotoka i kvarnerskih otoka. Tada su se5 6

MALEZ 1987. DIMITRIJEVI 1998.

10

formirali duboki zaljevi zapadne obale Istre koje ovjek koristi u potrazi za hranom. Morska razina bila je nia od dananje od 18 do 13 metara, a tijekom srednjeg neolitika priblino od 13 do 9 metara. S klimatskim promjenama dolazi do promjene vegetacije to je uvelike utjecalo na naseljavanje neolitiara. Na jugu poluotoka prevladava movarna i umsko-listopadna mjeovita vegetacija hrasta i grabra7 . Najvei broj nalazita ranog neolitika zabiljeeno je na jugu Istre na poloaju ve spomenute andalje, u uvali Veruda te na poloaju Velog Vrha (slika 4.). Spomenuta nalazita, koja se danas nalaze u neposrednom zaleu pulske luke, na poetku holocena bili su na neto veoj udaljenosti. Kako je morska obala bila od 18 do 13 m nia od dananje, moemo pretpostaviti postojanje lokaliteta koji su se poveanjem razine mora nali u vodi. Na itavom potezu od tinjanske drage pa preko uvale Mulimenti, gata Istra, obale Uljanik, uvale Carbone do uvale Privlaka do udaljenosti od dananje obale petstotinjak metara, dubina mora iznosi od 18 do 12 metara. Izuzetak predstavlja uvala Valelunga koja je vrlo plitka, maksimalne dubine na istoj udaljenosti od dananje obale iznose od 1,3 do 5,5 m. Premda su moda neki lokaliteti potopljeni, poloaji danas poznatih neolitskih naselja govore o nainu ivota te moguem iskoritavanju prirodnih resursa uokolo Pulskog zaljeva. Neolitiari su za ispau svojih stada (ovaca i koza) koristili movarno-umsko podruje koje je prekrivalo zaljev, no i dalje su se vrlo intenzivno bavili sakupljakim gospodarstvom kakvo se moglo prakticirati u bujnoj vegetaciji. Blizina mora u zatienim uvalama pruala je idealne uvjete za ribolov i sakupljanje koljaka i pueva. Valja napomenuti da je sol s morske obale bila presudna u odravanju stada, to je bio jedan od dodatnih razloga obilazaka obalnih pliaka. Sva nalazita koja gravitiraju Pulskom zaljevu, kako Veli Vrh tako i andalja pa i Veruda Ribarska koliba, pripadaju razdoblju ranog neolitika koji karakterizira keramika ukraena impresso ukrasom (slika 5)8 . Impresso ukras, raen rubom koljaka, noktom ili nekim predmetom, znakovit je element neolitizacije Mediterana od njegovog krajnjeg istoka i bliskoistone obale, preko egejskih obala sve do najsjevernijeg prostora Jadranskog mora9 .

7 8 9

EGOTA, FILIPI 1991. ZLATUNI 2004. MLLER 1994.

11

I dok je na sjeveru Istre ovjek nastanjivao peinske objekte, prva stalna naselja oko Pulskog zaljeva bila su na otvorenom, izuzev peine andalje. Vjerojatno moemo pretpostaviti postojanje jednog veeg, stalnog naselja (Veli Vrh) ije granice gospodarskog prostora seu u radijusu od oko 5 km, a kojemu gravitiraju druga, okolna manja naselja poput Verude. ivjeli su u kuama napravljenim od iblja premazanim blatom, a u naseljima su se izraivale keramike posude, kremene alatke i predmeti od ivotinjskih kosti10 .

Slika 5. (iz N. Petri, 1978-1979., tab. XI)

Za vrijeme srednjeg i kasnog neolitika stiu impulsi s juga Dalmatinske obale. Predmeti karakteristinih kultura Danila i Hvara, keramika ukraena geometrijskim motivima (slika 6.), govore o direktnim vezama plovidbom Jadranom od krajnjeg juga do Transkog zaljeva. Prapovijesne lae bile su noene strujama koje na Jadranu idu u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu (slika 7.).1110 11

ZLATUNI 2004. KOZLII 1990.

12

Slika 6. Crtei keramikih posuda kasnog neolitika u Istri: Limska gradina, Pradiel

Slika 7. Morsko strujanje Jadranskim morem (iz Kozlii 1990.)

13

Neminovno da su ti neolitiari moreplovci pristajali uz nau obalu i u lukama poput Pule najprije razmjenjivali svoje proizvode, a kasnije ih i trajno naseljavali. Neolitske kulture nastanjivale su nae prostore nekoliko tisuljea do trenutka kada u Istri nastupaju znakovite promjene noene prodorom Indoeuropljana u Karpatsku kotlinu i Panonsku nizinu. Dolazak novog vala stanovnitva oznaava poetak prijelaznog razdoblja iz neolitika u metalno doba eneolitik (3.500. 2.200. god. pr. Kr.), s cijelim nizom promjena u gospodarskom, drutvenom i religioznom pogledu. Tekovine steene u eneolitiku nastavljaju se u drugom tisuljeu, za trajanja bronanog doba (2. tisuljee pr. Kr.). Na itavom teritoriju Istre, pa tako i na breuljcima koji okruuju Pulski zaljev, poinju se graditi utvrena naselja na uzvisinama s dobrom stratekim karakteristikama tzv. gradine ili kateljeri. One e biti osnovni oblik naselja i tijekom eljeznog doba (1. tisuljee pr. Kr.), a njihovi graditelji, od 11. st. pr. Kr. nadalje, postaju etniki definirani Histri. Oko zaljeva postoji itav niz uzvisina na kojima su postojala prapovijesna naselja12 . Naalost, veina ih je unitena gradnjom austrougarskih vojnih utvrda ili postrojenja13 . Prvo sredite ivota prapovijesne Pule nalazilo se na centralnom gradskom breuljku (slika 8.). Naalost, izgradnjom mletake tvrave (1630. 1631.) unitena je veina njenih ostataka, a o prapovijesnom naselju najvie podataka crpimo iz grada mrtvih, odnosno nekropole koja se nalazila na istonim stranama padine, na potezu antikih i kasnijih srednjovjekovnih zidina14 . Prvo prapovijesno naselje nastalo je poetkom prvog tisuljea, a pripadalo je prapovijesnom stanovnitvu. Na breuljku su sagradili svoje nastambe, a zbog osiguranja ivota u njima podigli su obrambene zidine u vie koncentrinih krugova (slika 9.)15 .

12 13 14 15

BURI-MATIJAI 2004. PIPLOVI 1990.; KRIZMANI 2004. MATIJAI, BURI 1996. KRIZMANI 1988.

14

Slika 8. Katel zrani pogled (snimak D. Marui ii, iz D. Marui ii D. Nainovi, Pula, 2000.)

Slika 9. Izgled Pulske gradine po Krizmaniu (iz Krizmani 1988., 99)

15

Primarne gospodarske grane bile su stoarstvo i zemljoradnja, no vanu su ulogu imali lov, ribolov i eksploatacija niske ljunkovite obale zaljeva. Dobar poloaj pogodovao je formiranju naselja koje se pretvorilo u jedno od vanijih sredita histarske kulture. Analize povijesnih injenica, antikih izvora, razmjetaj nalazita i ostaci materijalne kulture dovele su Roberta Matijaia na zakljuak da bi se na poloaju antike Pule mogli traiti ostaci legendarne Faverije16 . Naime, u posljednjem ratu Rimljana protiv Histra, antiki povjesniar Tit Livije spominje tri histarska grada: Nesactium, Mutilu i Faveriju. Nezakcij je ubiciran poetkom 20. stoljea pronalaskom spomenika posveenog caru Gordijanu17 , injenica koja je potvrena otkriem jo jednog natpisa tijekom istraivanja u ljeto 200418 . Koliko su Histri rabili luku, kako su kontrolirali plovidbu, gdje su pristajali, moemo samo predmnijevati. Jedno je sigurno, plovili su, bili su dobri moreplovci, ali i gusari. A za odvijanje trgovine ili, pak, voenje brzih napada na brodove, valjalo je imati i dobro pristanite u organiziranoj luci. Iako centralni breuljak prua dobre uvjete za utemeljenje ivota i na drugim, okolnim uzvisinama (slika 10.), nalazimo tragove ivota prapovijesnog ovjeka. Prepoznajemo ih u konfiguraciji terena, u topografskim nazivima, u materijalnim ostacima kao i kontinuitetu naseljavanja. Ostatke gradinskih naselja nalazimo na mjestima koja ine prvi prsten oko luke: Monte Zaro, Monte Ghiro (gradsko groblje), Sv. Juraj, Brdina ili Monte Grosso kod tinjana, Muzil. Drugi, unutranji prsten ine: Gradina kod Vintijana, prapovijesno naselje na otoku Veruda ili Fratarskom otoku, na lokalitetu Kuine kod Vinkurana, Katelir kod tinjana, Bradamante, Vernal i andalja. Ne moemo niti iskljuiti postojanje prapovijesnih naselja na uzvisini Munida, Karbuner, Veli Vrh, Monvidal i Bosco Rizzi, koji takoer pruaju dobre uvjete za naseljavanje (slika 10.)19 . Kako je poznato vrlo malo podataka o vremenu gradnje prapovijesnih naselja, danas, na temelju datacije nalaza iz grobova i nekoliko iskopa unutar gradskih

16 17 18 19

MATIJAI 1999.-2000. MIHOVILI 2001. DIN (u tisku). BURI-MATIJAI 2004.

16

bedema20 , moemo govoriti o gradini na Katelu kao najstarijem nalazitu oko zaljeva. No, iri je prostor bio naseljen mnogo ranije. Na poloaju Val Marin i na istaknutom vrhu Bombista kod Banjola, istraena su dva monumentalna grobna tumula u kojima su pored ostataka pokojnika bili priloeni bronani noevi egejskog podrijetla21 . Poloaj

Slika10. Topografska karta Pulske luke sa svim moguim lokalitetima i hipotetinim poloajima

tumula na vrhu Bombita i predmet u grobu nesumnjivo govore o povezanosti sjevernog Jadrana sa svijetom Mediterana poetkom drugog tisuljea prije Krista22 . Veze s ranijim kulturama Mediterana intenzivna su kroz sva stoljea prvog tisuljea prije Krista. One se zrcale u materijalu iz pulske nekropole. Prapovijesna Pula ivjela je u stalnom kontaktu s prapovijesnim kulturama Apeninskog poluotoka, Balkana, Panonije i Egejskog prostora.20 21 22

MIHOVILI 1989.; MIHOVILI 2001. MIHOVILI 2004. GNIRS 1925.

17

Ako pretpostavimo vezu sa zapadom kopnenim putevima, utjecaji s juga najvjerojatnije su stizali morem. Plovidba istonom obalom Jadrana neminovno je doticala istarsku obalu. Brodovi su nakon dugodnevnih plovidbi i svladavanja rta Kamenjak, uplovljavali u pitomi Pulski zaljev. Gdje su pristajali, kako su iskrcavali svoje terete vrlo je teko rei. Poznajemo samo teret koji je nakon dugog putovanja ostajao kao nijemi svjedok kontakata, doticaja ljudi i njihovih kultura. Posude grobne are pronaene u nekropoli uz gradinske bedeme ukraene su horizontalnim nizovima koji su nastali izravnim utjecajem grkog protogeometrijskog i geometrijskog stila tijekom 9. i 8. st. pr. Kr.23 . Svako prapovijesno razdoblje donosi sa sobom promjenu u nainu ivota koja se danas na lokalitetima oituje u razliitom arheolokom materijalu. Nakon neolitika, osobna iskaznica svake ljudske grupe, skupine, zajednice, plemena, naroda, postaje keramika roba. Keramika, sa svojom tehnologijom, oblicima i ukrasom govori o kontaktima i utjecajima jedne ljudske zajednice na drugu (slika 11.). Ona je osnovni pokazatelj putova ljudi i ideja, a time i razvoja prapovijesnih zajednica prema

Slika 11. Atiki oinochoe (iz Archeologia e arte dell'Istria, MK, Pula 1985., br. 116)23

MIHOVILI 2004.

18

civilizaciji, od mikroregije pulske luke preko Jadrana do Egejskog mora i dalje na istok. Jedan od rijetkih europskih, ali i svjetskih prikaza brodova i pomorske bitke eljeznog doba predstavljen je na platu situle pronaene u histarskoj grobnici u Nezakciju24 . Situla (lat.) je naziv za posudu oblika vjedra za vodu koja se koristila od 6. do 4. st. pr. Kr. na etrursko-venetskom i istonoalpskom podruju. Napravljene su od tankog bronanog lima koji je ukraen iskucanim geometrijskim i biljnim motivima, ljudskim i ivotinjskim likovima ili pak prikazima fantastinih bia. Na naem primjerku centralna scena prikazuje brod s karakteristikama trgovakog i ratnog broda na kojoj se odvija pomorska bitka (slika 12.). Nema sumnje da je brod, histarska serilla (ili serilia)-lembos25 , kakav je prikazan na situli uplovljavao ne samo u Luku Budava podno Nezakcija, ve i u druge luke nae obale ponajprije onu pulsku. Serijile su bili

Slika 12. Rekonstrukcija situle s prikazom pomorske bitke (Mihovili 1992.)24 25

MIHOVILI 1992. KOZLII 1993.

19

brodovi duine do 8 metara, irine 2,5 do 3 metra s gazom od 0,4 m. Bili su napravljeni od dasaka koje su bile ivane lanenim ili ukovim konopima. Osim jednim krinim jedrom, pokretali su se s 4 do 5 pari vesala. Brodom se upravljalo krmenim veslom i krmenim kotama26 . Brod iz Nezakcija je neto vei, dubok je i zdepast to je glavna osobina trgovakih i teretnih brodova. Duina broda dosezala je izmeu 12 i 18 metara. Ispod ruba palube nalazi se najmanje osam otvora iz kojih izlazi isto toliko lopatastih vesala. Krmeni dio je otro zaobljen i zavrava uvijenom volutom iza koje se nalazi centralno veslo kormila. Okomitim veslom kormila upravljao je kormilar to je bila karakteristika jadranskih prikaza brodova. Pramani je dio zavravao zailjenim zakljukom. Na prikazu bitke situle iz Nezakcija jasno se odvaja posada broda od ratnika koji su naoruani lukovima, a na kacigama imaju perjanicu. Brod se iz trgovakog vrlo brzo pretvarao u gusarski i ratni, a ovaj na situli iz Nezakcija nastao je izvan teritorija Istre oko 500. god. pr. Kr., moda po narudbi histarskog naruitelja radi heroiziranja vlastite prolosti. T akvi i slini brodovi zadavali su nevolje Rimljanima, koji su ve u 3. st. pr. Kr. bili prisiljeni izvriti vojne pohode du istone obale Jadrana (slika 13.). Tijekom 2. st. pr. Kr., kako s mora tako i s kopna, u Istru su stizale vojne trupe radi razbijanja gusarskih napada od kojih su stradavali rimski trgovaki brodovi. Nakon osnutka Aquleie, 181. god. pr. Kr., histarska plemena su definitivno morala biti pokorena radi sigurnosti plovidbe i utemeljenja obalnih gradova. Konani udarac Histri su pretrpjeli padom Nezakcija 177. god. pr. Kr., kada vodeu ulogu na jugu poluotoka preuzima Pula.

26

Hidroarheolokim radovima u luci u Ninu pronaeni su ostaci dvaju brodova tipa serilije (KOZLII 1993., 32 - 36).

20

Slika 13. Liburnska serilija ili serila 3-2. st. pr. Kr. (iz Kozlii 1993., 17)

21

RIMSKO RAZDOBLJE Za vrijeme rimskog razdoblja u Istri dolazi do valorizacije poloaja zapadne obale u odnosu na istonu stranu. Niska, pitoma i razgranata zapadna obala bila je mnogo pogodnija za gradnju lukih pristanita, ponajprije zbog direktne veze sa zapadnom obalom, odnosno Apeninskim poluotokom. Nakon pada Nezakcija i osnivanja grada Pule, kao prve kolonije izmeu 46. i 44. god. pr. Kr., njena luka predstavlja glavnu komunikacijsku vezu s matinim prostorom Italijom. Plovni putevi du Jadrana neminovno su dodirivali istarsku obalu to je utjecalo na razvoj obalnih naselja, vila rustika i lukih postrojenja27 . Razvili su se tako vaniji centri poput Plomina antike Flanone, Nezakcija, naselja na prostoru dananjeg Medulina (moda antika Mutila), Pule antike Pole, Porea antikog Parentiuma, Trsta antiki Tergeste. Nakon vojnog pohoda i konanog sloma Nezakcija, a time i itave Istre, 177. godine prije Krista, ivot se s prapovijesnih gradina sputa na obalu mora ime glavne luke, kao i manja pristanita, dobivaju na vanosti u gospodarskom razvoju poluotoka. Pomorskim putevima u Istru je za razmjenu za domae proizvode poput vina, ulja, otriga, vune, mesa, stizala luksuzna roba iz najudaljenijih krajeva Carstva. Iz Pulske luke brodovima je bio otvoren put prema Dalmaciji, jugu Jadrana i dalje prema Grkoj i istonom Sredozemlju, kao i sjevernoj Africi28 . Rimskim osvajanjem zapadna obala Istre dobiva na vanosti zbog blizine velikih antikih centara sjevernog Jadrana poput Adrie i Aquileie. Razgranata trgovaka mrea dopremala je u Istru predmete iroke potronje kao i luksuzne proizvode. Pored drva, slonovae, tkanina, mirodija, u Istru su stizali staklarski proizvodi izravno ili posredno iz dalekih egipatskih i sirijsko-palestinskih radionica kao i iz proizvodnih centara na Cipru i u Grkoj. Uvezeni staklarski predmeti koji se danas uvaju u Arheolokom muzeju Istre u Puli pokazuju zavidnu tehnoloku razinu i

27

A. Degrassi je u razdoblju izmeu dva svjetska rata registrirao veliki dio antikih vila s lukim postrojenjima na zapadnoj obali Istre (DEGRASSI 1957.). 28 GIRARDI JURKI 2004.; TASSAUX 2004.

22

profinjenu estetsku vrijednost, a to govori o viskoj ekonomskoj moi stanovnika antike Pule (slika 14.)29 .

Slika 14. Rimska polihromna staklena posuda (iz Archeologia e arte dell'Istria, MK, Pula 1985., br. 154)

Osim robe, ambalaa je vrlo vaan element za prosudbu o putovima trgovine i kolanja robe. Najpopularnija, a moda i najbrojnija ambalaa bile su amfore (slika 15.). Sluile su za prijenos veeg dijela tereta, najee ivenih namirnica poput ita, maslina, vina, usoljene ribe i tome slino. Od trenutka njihove prve komercijalne primjene (u antici su se prve posude oblika amfora koristile u posebnim, sveanim prilikama), one su preplavile itav poznati antiki svijet, od Gibraltara Herkulovih stupova do daleko na Bliskom istoku. igovi radionica na keramikoj robi govore o protoku roba po cijelom Carstvu kopnenim putevima, ali u prvom redu pomorskim vezama. Na zapadnoj obali Istre poznato je nekoliko tvornica amfora ije igove nalazimo i na najudaljenijim krajevima Carstva. U neposrednoj blizini Pulske luke29

FADI 2004.

23

Slika 15. Oblici amfora koji su najei u Istri (iz Matijai 1998., 376)

nalazila se keramika radionica u Faani, ali i neto sjevernije u ervaru, Loronu i Antenalu. Njihov poloaj ponovno upuuje na pomorski promet najpopularnije rimske robe30 . Brodovi su bili glavno prijevozno sredstvo za ljude i za robu. Dok smo za prapovijesno razdoblje imali samo nekoliko prikaza brodova i samo dva ostatka liburnskih brodova iz Nina, za antiko razdoblje moemo govoriti o cijelom nizu takvih spomenika na istonoj jadranskoj obali. Rimsko brodovlje neusporedivo je bilo bolje tehnoloke izvedbe, vee, bre, no ipak mnogi su brodovi izgraeni po uzoru na stare autohtone primjerke (slika 16.)31 .30 31

DIN 2004. KOZLII 1993., 37.

24

Slika 16. Trgovaki brod istone obale Jadrana 12. st. Rekonstrukcija prema prikazu na reljefu iz Staroga Grada na otoku Hvaru (iz Kozlii, 1993., 41)

Ostatke brodova i njihovih tereta nalazimo na dnu mora kao posljedicu brodoloma, ali i na prikazima na kamenim spomenicima32 . U Puli se uva samo jedan spomenik s prikazom broda datiran u tree stoljee poslije Krista. Dio je to antikog sarkofaga s prikazom pomorske bitke izmeu Grka i Perzijanaca kod Maratona (slika 17.)33 . Koliko su more i plovidba bili vani u ivotu stanovnika Nina, govori prikaz broda i figura veslaa od jantara. Jantaru se oduvijek pridavala magina mo, a u ovom se sluaju prikazom u jantaru nastojalo utjecati na sudbinu mornara34 . Ne smijemo zaboraviti ni na vojsku i ratne brodove. Njima su luke moda bile i mnogo vanije od samih trgovakih ruta. Ako je trgovina bila u rukama malog broja imunih trgovaca, vojska je bila u dravnoj domeni i stoga se vodilo rauna o sigurnosti svakog broda.32

33 34

Poznati su prikazi brodova iz Salone, Staroga Grada na Hvaru (KOZLII 1993., Slika 19, 22, 23). STARAC 2004., 23. KOZLII 1993., Slika 18.

25

Slika 17. Ulomak antikog sarkofaga s prikazom pomorske bitke, 3. st. (iz A. Starac 2004., br.5)

Brodovima i vojnicima morala je biti osigurana sigurna plovidba i opskrba posada u dostupnim lukama. Govorimo o brodovima i njihovom teretu, jer gdje i kako su pristajale rimske lae u Luku Pula teko je sa sigurnou rei. Sigurnu plovidbu u luci moda su osiguravala dva svjetionika, no podataka o njihovom poloaju nema35 . Zbog melioracije movarnog podruja obala je nasipavana. Kasnije, tijekom 19. i poetkom 20. stoljea, definirana je njena dananja linija. Naalost, bez istraivakih radova ostali smo uskraeni za vrijedne saznaje o poloaju i funkciji antike luke. Najblia luka postrojenja dokumentirana su u uvali Runci kod Faane, uvali Vetar kod Rovinja te na rtu Gustinja, takoer kod Rovinja. U doba antike ivot se, osim u veim gradovima poput Pule, Porea i Trsta, odvijao na imanjima, tzv. vill rusticae. Na itavoj duini obalne linije, od Pulskog zaljeva pa do Savudrije registriran je veliki broj antikih postrojenja u sklopu vila ili samostalnih kompleksa. Du obalne linije Pulskog zaljeva do danas je registrirano samo nekoliko nalazita antikih vila. Pula je kao rimski grad dominirao zaljevom, a manje ladanjske vile nalazile su se u uvali unac kod tinjana, Monumenti, Valelungi, Fizeli. Naseljene su bile i uvala Stoja, Veruda, uvala Pilica (Stara Plinara), uvala Soline

35

MATIJAI 1998., 298.

26

ispod dananjeg Vinkurana36 (slika 18.). Dalje prema jugu intenzivna izgradnja bila je u Medulinskom zaljevu (marina Pomer, Viula), a prema sjeveru redaju se lokaliteti na obali Valbandona, Faane i naravno, na Brijunima luksuzna vila u uvali Verige .

Slika 18. Pogled na jug Istre (snimak D. Marui ii, iz D. Marui ii D. Nainovi, Pula, 2000.)

U uvali unac ili Val Zonchi kod tinjana registrirani su ostatci termalnog kompleksa antike graevine. Postrojenje koje nije direktno vezano uz plovidbu pronaeno je 1875. na sjevernoj obali Pulskog zaljeva, u uvali Monumenti. Istraivai koji su se tu nali prilikom trasiranja ceste za pristup vojnim objektima identificirali su nalaze kao fullonica radionica za obradu tkanina37 . Nesumnjivo je da su bili u sklopu stambene arhitekture. Na povrini od 5.000 m 2, na duini od 150 metara uz obalu pronaena je arhitektura, zavjetne are posveene Silvanu i Nemesi, ulomci graevinske i uporabne keramike te kosti ivotinja. Zbog veeg broja prostorija u nizu, istraivai su predloili postojanje radionice za preradu vune38 (slika 19.). Ako slijedimo obalnu

36

37 38

GNIRS, A. 1908. ; SCHIAVUZZI 1908.; VRSALOVI 1979.; MATIJAI 1988.; MATIJAI, 1998. Nalaz su objavili Gregorutti i Hauser (MATIJAI 1998., 241 - 242). MATIJAI 1988., 41.

27

liniju prema dananjoj luci, u Valelungi, moda se nalazila arhitektura memorijalnog karaktera39 .

Slika 19. Tlocrt istraenog objekta antike gospodarske zgrade u uvali Monumenti (iz R. Matijai 1998., 242)39

GNIRS 1908.; MATIJAI 1998., 297-298. Pri posjeti prapovijesnoj zbirci muzeja u Tsrtu (Musei civici di storia ed arte) kolegica Anna Crismani ukazali mi je kutijicu s ostacima ljudske lubanje uz koju stoji indikacija Cranio della fullonica di Pola.

28

Kompleks s june strane luke, na potezu Fiela (Fisela ili S. Zeno), predstavlja ostatke arhitekture, a uz ulomke sitnih predmeta poput stakla i keramike govore moda o postojanju skladinog prostora40 . Vile koje su se nalazile na prostoru dananje Stoje, Sv. Polikarpa, Kranjevieve ulice, takoer su gravitirale moru i luci. Blizina luke i mogunost trgovinskih veza znaio je prosperitet i udaljenijih vila kao to pokazuju ostatci u Valturskoj ulici, na Monvidalu ili pak u dananjim Valmadama41 (slika 20.). Ve poznatim ostatcima vila u tinjanskoj umi, najnovijim istraivanjima pridruuje se oblinje nalazite kod Stancije Pelieti.

Slika 20. Zapadni dio puljskog agera s oznaenim ruralnim lokalitetima (iz R. Matijai 1988., Tab. 2)40 41

SCHIAVUZZI 1908., 129; MATIJAI 1988., 27. MATIJAI 1988., 27 - 30.

29

Uokolo same Pulske luke nalaze se podruja od posebne kulturne vrijednosti kao to su priobalna podruja od uvale Vetar juno od Rovinja, Valbandona, Faane, s posebnim naglaskom na Brijunski arhipelag gdje je registriran itav niz kopnenih i podmorskih lokaliteta datiranih u velikom vremenskom od prapovijesti, antike, kasne antike do srednjeg vijeka. S june strane pulske luke nalazi se takoer ne manje vano podruje uvale Veruda, Banjola te Pomerskog i Medulinskog zaljeva. U akvatoriju junog dijela poluotoka nalazi se nekoliko registriranih hidroarheolokih lokaliteta na potezu rta Sv. Ivana na poluotoku Verudica do pliaka Albane te dalje od rta Kamenjaka do rta Marlera s otocima. Panju privlae registrirani arheoloki lokaliteti u sklopu Brijunskog otoja koji ini prirodnu barijeru na ulasku u Pulski zaljev42 . Antike vile urbane i vile rustike ine prepoznatljiv element rimskog razdoblja na cjelokupnom teritoriju hrvatske obale. Njihova izgradnja bila je najintenzivnija tijekom razdoblja tzv. Pax Romana, kada su stabilni politiki i gospodarski odnosi u Carstvu omoguavali slobodnu i nesmetanu trgovinu. Vile su na naoj obali sagraene u najljepim uvalama gdje su, osim ladanjskog, imale i vaan gospodarski znaaj. Njihov je poloaj bio pomno biran i u direktnoj je vezi s razvojem pomorstva i trgovine, nadasve vezama s Apeninskim poluotokom43 (slika 20.). Nepostojanje vie nalazita u samoj Pulskoj luci uvjetovano je pozitivnim pomicanjem morske razine. Obalna linija je mijenjala svoj izgled tijekom tisuljea. Od vremena antike more se dizalo svake godine oko 2 cm, to bi znailo da je u posljednjih dvije tisue godina obala potonula za dva metra. Pozitivno pomicanje morske obale zabiljeeno je ve i u antici. Pomponije Mela (Pomponius Mela), rimski geograf iz 1. stoljea44 , biljei: To more, nastalo velikim povlaenjem obale, vrlo je iroko45 . Kao drugi razlog zbog ega ne poznajemo liniju antike luke i mogue antike objekte, moemo spomenuti nepristupanost veeg dijela obale u posljednjih pedesetak godina kada su voena intenzivna arheoloka rekognosciranja i iskopavanja u Istri. Naime, vei je dio luke bio vojna zona te je svaki pristup bio onemoguen. Trei razlog je intenzivna42 43 44 45

PROSTORNI PLAN ISTARSKE UPANIJE. MATIJAI 1988.; MATIJAI 1998.; ZANINOVI 1995. LEKSIKON ANTIKIH AUTORA, 1996. KOZLII 1986., 137.

30

izgradnja austrougarskih zdanja kojoj su prethodila samo rijetka arheoloka istraivanja46 . Poznavanje obalne linije i moguih luka temelji se prvenstveno na arheolokim nalazima do kojih dolazimo arheolokim istraivanjima47 . Kako u samoj luci nisu nikad sprovedena takva istraivanja ili ako su i sprovedena nisu nigdje zabiljeena, neminovno nedostaju podatci o postojanju i radu luke kroz prapovijesno i antiko razdoblje. Svi zakljuci do kojih dolazimo rezultat su spoznaje komparacijom grae s drugih lokaliteta i analizom materijala koji se sauvao, a rezultat je razmjene ili trgovine koja se odvijala morem. Veliki dio dananjih ostataka antikih objekata koji su bili graeni uz samu morsku obalu nalazi se danas u vodi, a vei dio njih e zbog stalnog pozitivnog pomicanja morske obale doi pod more. Primjerice takav je primjer velika antika vila na Viuli48 u Medulinskom zaljevu ijim mozaikim podovima prostorija prijeti potapanje (slika 21.).

Slika 21. Medulin Viula, ostatci antike graevine na obali mora46

47 48

Najvie podataka zabiljeio je Anton Gnirs, povjesniar, arheolog, koji je bio konzervator Sredijeg povjerenstva za zatitu spomenika za okruge Pulu, Pazin i Rovinj i kustos Dravne arheoloke zbirke u Puli. Izmeu 1912. i 1918. kao pokrajinski konzervator za Austrijsko primorje i Kranjsku, istraivao je prapovijesne, antike i srednjovjekovne spomenike u Istri (MATIJAI 2005., 265-266). KOZLII 1986. DIN 1995.; ORLI 1995.

31

Vanost luke umanjena je gradnjom bedema. More je bilo veza sa svijetom no ujedno i stalna opasnost. Valjalo je uvijek biti na oprezu, a najsigurnija zatita bile su vrste zidine sa sistemom kula i osmatranica. Bedemi naselja koji su titili prapovijesno stanovnitvo na dananjem centralnom breuljku Pule Katelu, nadograivani su i u antiko doba, a naroito, zbog barbarske prijetnje na sjevernim granicama Istre, tijekom kasnoantikog razdoblja. Bezbrojne antike spolije izgubile su svoju dekorativnu ili sakralnu funkciju te su upotrijebljene kao graevinski materijal za gradnju bedema. Danas su naroito dobro vidljive na potezu od Dvojnih do Herkulovih vrata (slika 22.). One svjedoe o oajnikom potezu graditelja i njihov strah od nadolazeih hordi pljakaa i ruitelja sa sjevera. Je li obalna linija dobila pojaanje nije poznato. Poetkom 19. stoljea srueni su bedemi koji su bili u ruevnom stanju i Pulska luka dobiva posve drugaiji izgled49 . Konfiguracija luke omoguava gotovo idealan razvoj i ivot ljudske zajednice.

Slika 22. Antike spolije u korpusu gradskog bedema

49

MATIJAI 1995., 38.

32

Duboki zaljev okruen uzvisinama, zatien od naleta vjetrova krio je izdani izvor pitke vode. U luci se nalazi nekoliko otoia Sv. Andrija, Sv. Florijan Uljanik, Sv. Petar50 i Sv. Katarina koji su zasigurno odigrali znaajnu ulogu u ivotu luke. Danas su oni potpuno u funkciji tvornica, postrojenja koje su direktno vezani uz more. Za potrebe tvornice Uljanik otoi Sv. Florijan, mostom je spojen s kopnom, dok je brodogradilite veim dijelom zauzelo i susjednog Sv. Andriju. Na otoiu Sv. Katarina51 (slika 23.) izgraeni su reprezentativni vojni objekti, a na Sv. Petru radi

Slika 23. Sv. Katarina na istoimenom otoku, po Gnirsu (iz B. Marui 1967., Prilog 3, 250

51

O kapelama Sv. Florijana i Sv. Petra, iz vremena bizantske vladavine nakon 538. godine, na istoimenim otoiima ostali su samo pisani dokumenti. Na otoku Sv. Petar (Tvornica cementa) nalazila se kapela s izvana izboenom poligolnalnom apsidom. Na otoku Uljanik ili Sv. Florijanu, istoimena kapela nalazila se u sreditu otoia, a ista ili slina, posveena Sv. Sabi bila je smjetena uz samu obalu. Grobljanska kapela Sv. Katarine (slika 23) imala je tri plukruno i meusobno odvojene apside, takoer je izgraena u bizantskom stilu estog stoljea. Kapela, koja se nalazila na najviem dijelu otoka, bila je ukraena mozaicima, a prekrivena antikim opekama. Otoi je poetkom 19. stoljea posjetio Pietro Kandler, a Anton Gnirs je sto godina kasnije izvrio manje istraivanje. Ispod poda nalazila se kripta, a u sjevernom kraku bila je zidana grobnica s monolitnim vapnenastim sarkofagom. Pronaeno je i vie dijelova mramornih sarkofaga s raskonim arhitektonskim ukrasima. Istraivai smatraju da su se ovdje, na temeljima neke antike graevine, pokapali magistri militum, vojni i civilni zapovjednici Istre u vrijeme bizantske vladavine. (GNIRS 1911.; MARUI 1967., 23, 25, 26, 32-33).

33

Tvornica cementa. Austrijska izgradnja i industrijalizacija koja je nastupila nakon Drugog svjetskog rata daju osnovni obris dananje luke (slika 24.).

Slika 24. Suton u zaljevu, ljeto 2004.

Do danas nemamo spoznaja o luci antike Pule. Gdje se ona nalazila teko je sa sigurnou rei. Razmiljanja mogu slijediti samo poznate rimske ostatke grada, njene zidine, vrata i Forum. Prostor ispred Arene mogao je biti podreen prihvatu gledatelja, u prvom redu brojne vojske za koju su bile u veini sluajeva upriliene igre. Dio obale u neposrednoj blizini, ispod izvora (danas Karolina slika 25.) u prvom trenutku nije bio ureen. Voda je najvjerojatnije slobodno otjecala u more, a kasnije je izgraeno vodocrpilite gdje nisu mogli pristajati brodovi. Sljedei potez bio je uz dananju Katedralu i zgradu Admiraliteta gdje se na srednjovjekovnim crteima (slika 26.)52 vide snane zidine koje tite osjetljivu utrobu grada. Srednjovjekovne zidine sigurno su samo uvrivanje i nadogradnja antikih, stoga ovdje nije vjerojatno da su pristajali brodovi. Pretpostavke o lukom dijelu grada mogla bi biti na potezu obale od52

DE VILLE (1633) 1991.

34

Slika 25. Zgrada izvora Karolina

Slika 26. Plan grada po De Villeu (DE VILLE, 1633, 1991.)

35

dananje glavne pote do Foruma53 . Ovdje u neposrednoj blizini trga, mogli su pristajati brodovi, zatieni od bure samim gradom, a od naleta juga otoiima zaljeva. Naalost, i ovdje kao i drugdje, nemamo nikakve dokaze o strukturi tla, o moguem nasipavanju obale u antiko vrijeme, kao ni o bilo kakvom podatku o izgraenoj obali. Ako je forum bio srce i trbuh grada, u njegovoj neposrednoj blizini mogli su pristajati brodovi i istovariti i utovarivati svoje terete. Forum je nastao tamo gdje je to bilo mogue, gdje je bilo najvie mjesta u odnosu na padinu na kojoj je bio smjeten grad i obale. Prvi pregled antikih ostataka objavio je Anton Gnirs iji je crte (slika 27.) temelj

Slika 27. Plan antikog grada po Gnirsu (iz A. Gnirs 1911., 132)

svih radova o topografiji grada54 . Drugdje je padina bila mnogo strmija, a juno od Foruma tekao je potok koji je bedemima odvajao grad od velikog scenskog kazalita na53

Iako bez utemeljnih dokaza ideju o operativnoj obali antikog grada Pule uz obalu Arsenala prvi je predloio Anton Gnirs (GNIRS 1910.).

36

brdu Zaro55 . Pulsku luku valja traiti na potezu obale koju je Krizmani56 nazvao nespretno terramare (slika 9.). Veliku ulogu u radu luke u rimsko doba imala je gradnja najveeg spomenika amfiteatra, odnosno popularne Arene (slika 28.).

Slika 28. A. Tischbain, Gravura puljske luke s Amfiteatrom i gradom, druga pol. 19. st. (iz SPOMENICI ISTRE, Pula 1981., br. 9)54

55 56

Mnogi su se autori bavili antikim spomenicima u gradu kao i njihovim razmjetajem u odnosu na osnovne pretpostavke utemeljenja Colonie Iulie Pole. Spominjem samo neke. Znaajan doprinos dali su P. Kandler, R. Weisshupl, A. Gnirs, M. Mirabella Roberti, a nakon Drugog svjetskog rata M. Sui, . Mlakar, V. Giradi-Jurki, R. Matijai, G. Fischer. MATIJAI 1999. Terramare je u prapovijesnoj znanosti nazvana kultura s nalazitima smjetenim najveim dijelom u Padskoj nizini. To su velika naselja nastala u bronanom dobu i predstavljaju idealnu okosnicu za poznavanje prapovijesti Italije. Njihov naziv dolazi od rijei la marna koji je oznaavao zemlju bogatu gnojivima. Rije marna do polovine 18. stoljea bila je upotrebljavana za izvor gnojiva. To su bile uzvisine, naroito u pokrajini Emiliji, koje su se poput rudnika bogatim duikom i organskim tvarima koristile za obogaivanje zemlje. Etimologija naziva terramare nema nikakve veze sa znaenjem rijei terra i mare (zemlja more) ve je korijenima duboko vezana za poljoprivrednu tradiciju pokrajine Emilija. U prapovijesnoj znanosti naziv terramare oznaava naselja pravilne etvrtaste forme ije vanjske strukture, kanali i zemljani bedemi okruuju unutranje elemente naselja. Kulturi Terramare esto se pripisuje sojeniarska kultura u Venetu i Lombardiji (Piccola guida della 1962.; BERNABO BREA, CARDARELLI, CREMASCHI 1997.). KRIZMANI 1988., 99.

37

Ako se pretpostavlja da je kamen upotrebljen za njenu gradnju dovezen morskim putem, graditelji zdanja morali su cijeli promet u luci podrediti pristajanju brodova s velikim kamenim blokovima. Nalaz prilaznih stepenica antikog kamenoloma na otoku Veliki Fraker takoer upuuje na ivi pomorski transport kamenja, moda upravo za gradnju Arene57 . Amfiteatar je sagraen na zapadnim padinama breuljka, a izmeu obale i njegovog perimetra prolazila je Flavijevska cesta koja je Pulu povezivala s Poreom i dalje Trstom. Teren je kasnije vie puta nasipavan tako da je danas vie desetina metara udaljen od obale u luci. Iako je najvea i najslavnija rimska graevina, ne samo Istre ve i ire, o njegovoj gradnji nema pisanih izvora. Pretpostavlja se da je kamen dopreman iz kamenoloma u Vinkuranu i neto udaljenijeg u zaljevu Soline kod Rovinja. Samo za gradnju vanjskog zidnog plata pravilne policentrine krivulje, koji ine blokovi veliine i do 2 m, bilo je potrebno vie od 8.000 m kamena58 . Najbra, najjeftinija i najsigurnija bila je doprema morem, a radovi su zavreni za vrijeme trajanja vladavine T ita Flavija Vespazijana, u drugoj polovini prvog stoljea. Od tada pa do danas on je sinonim za Pulu i prepoznatljiva slika njene luke.

57 58

KOZLII 1987., 143. MLAKAR 1996.

38

ZAKLJUAK Naalost, o prapovijesnoj Pulskoj luci, a nadasve antikoj, ne znamo gotovo nita. Sve nae pretpostavke temelje se samo na, nazovimo ih, sekundarnim materijalnim ostatcima koji su se sauvali na prostoru oko zaljeva. Dovoljan je pogled na crte Augusta Tischbaina iz druge polovine 19. st., koji prikazuje romantinu vizuru luke i drevne Arene da utvrdimo da ne postoji ni naznaka nekom lukom postrojenju ili dijelu koji bismo vezali uz jedan tako vaan grad i njegove stanovnike (slika 28.). Niska i nepristupana obala od prapovijesti preko antike sve do 19. stoljea nije bila pogodna za obavljanje neke vanije luke aktivnosti. Tek nakon 1846., zapoet e njezin nagli razvoj koji e ju pretvoriti u jednu od najvanijih luka Austro-Ugarske Monarhije. Putnici i namjernici opisuju tadanju Pulu kao malarian grad, tonije selo smjeteno na ljunane obale, odakle su u unutranjost vodili loi putevi. Malarino podruje jedva je preivljavalo u sjeni amfiteatra. Nepoznavanje nalazita tumaimo slabom istraenou te potonuem obalne linije. Prirodni geoloki fenomeni pomicanja obalne linije pokazuju da se proces od prapovijesti kontinuirano nastavlja do danas. Dio obale mogao je nestati potresima koji su mogli biti lokalnog karaktera, dok je na nekim mjestima obala promijenila svoj izgled zbog jakog abrazivnog djelovanja morske vode i vjetra. Veliki udio u promjeni linije obale odigrao je sam ovjek mijenjajui sluajno ili planski prirodne oblike59 . Brza i nagla izgradnja austrougarske luke izbrisala je sve mogue podatke za poznavanje Pulske luke prije 19. stoljea. U samoj luci prapovijesni lokaliteti potpuno su nepoznati. Tijekom prapovijesti koncentracija ivota oko zaljeva nalazila se na centralnom breuljku, kao i na oblinjim uzvisinama Veli Vrh (neolitik) i Monte Ghiro (metalna razdoblja). Naselje na sredinjem gradskom breuljku imalo je idealne uvjete za ivot sa stratekim poloajem na uzvisini, izvorom pitke vode u nizini i prostranim obala pitomog zaljeva.

59

KOZLII 1986., 138-139.

39

Za naseljavanje prostora na sredinjem breuljku kote 31 m n/v, valorizirani su svi elementi, od strateke vanosti poloaja na zapadnoj obali Istre, razvedenosti obale, umskog pokrova, izvora pitke vode. Osim toga, od samog osnutka prosperitet Pule i njene luke temelji se na dobrim pomorskim vezama s lukama na Jadranu. Plovidba prapovijesnih laa bila je povremena i dobro organizirana, no odvijala se u etapama. Kao i u prapovijesti i u antici i u srednjem vijeku plovilo se iskljuivo ljeti60 . Kako u Puli nemamo sauvanih brodova ili njihovih dijelova, o plovidbi govore predmeti koji su istovjetni na nalazitima hrvatske i talijanske obale Jadrana, kao i oni koji su dopremani trgovinom iz udaljenih mjesta na Sredozemlju. Ako uzmemo u obzir da se bogata trgovina odvijala prvenstveno pomorskim putem, neminovno je da su se razvili obalni gradovi i njihove luke. U antiko doba u Pulu se preko njene luke dopremala raznovrsna roba, graevinski materijal, uporabna keramika, metalni predmeti i luksuzna roba poput stakla i jantarnih predmeta. Trgovaku aktivnost potvruju brojni primjerci podmorskih nalazita, potopljenih brodova s antikim teretom du itave jadranske obale pa tako i du obala Istre. I dok su se u svim veim, ali i manjim luicama diljem nae obale sauvali ostatci antikih zdanja pa i lukih postrojenja (Medulin Viula, Pomer Marina), u Pulskom zaljevu imamo vrlo malo tragova graevina. U sklopu gospodarskih objekata nalazile su se radionice za preradu tkanina (Monumeti) i skladinog prostora na predjelu Fiela (Fisela ili S. Zeno). Vodeu je ulogu na obalama poluotoka imala Pula. Za poznavanje Pulske luke ili pristanita u antiko doba nedostaju neki vani podatci. Osim vanih punktova, poput glavnog gradskog foruma, dijelova bedema, amfiteatra, u topografiji grada nedostaju poveznice grada i luke. Ako izuzmemo prostor ispred Arene, onaj gdje se nalazio izvor vode (danas Karolina) i potez dananje obalne linije od gata Istra do ulaza u Uljanik, moda temelje antike luke moemo traiti na potezu od Augustovog hrama do ostatka crkvice Sv. Marije Formoze.

60

KOZLII 1990.; MARIJANOVI 2004.

40

Pulska luka odigrala je veliku ulogu u nastajanju grada i kontinuitetu i kvaliteti njegova ivota. Njihova se uloga ispreplee. U povijesti grada pratimo povijest njegove luke i obrnuto, povijest luke znai i povijest grada. Potpunu sliku Pulske luke u antiko doba mogu promijeniti samo budua istraivanja, a dotad emo moi govoriti samo o pretpostavkama kako i gdje se odvijao promet na njenoj obali (slika 29.).

Slika 29. Luka Pula (iz Uji 1964.)

41

LITERATURA:BRNABO BREA, M. - CARDARELLI, A. - CREMASCHI, M. 1997., Terramare. Cinque secoli di vita nella grande pianura, Modena 1997. BURI-MATIJAI, K. 2004. P ula i prapovijesna topografija june Istre, P ula P ola, P ula 3000 P ola, P rilozi za povijesnu sintezu, P ula 2004., 15-23. CRNKOVI, B., 1981. Geoloka graa Istre, Liburnijske teme 4, Opatija, 47-55. DEGRASSI, A. 1957., I porti romani dell'Istria, AMSI 5, 1957., 24-81. DE VILLE, A. 1991., Starina u luci i gradu Puli i lov na tune, "Istra" god. 29., br. 119., P ula 1991. (Izvorni naslov: P ortus et urbis Polae antiquitatum ut et thynnorum piscationis, 1633), 3-26. DIMITRIJEVI, S. 1998., P aleolitik, u: DIMITRIJEVI, S. TEAK-GREGL, T.-MAJNARIP ANDI, N., P rapovijest (P ovijest umjetnosti u Hrvatskoj), Zagreb 1998., 15-59. DIN, K. 1995. Spomeniki nalazi i projekt eko-arheolokog parka Viula kod Medulina. Monument findigs and the project of the eco-archaeological park Viula near Medulin, Histria Antiqua 1/1995., 73-79. DIN, K. 2004., Figuline romane in Istria, Rimski keramiarski proizvodni centri u Istri, Histria Antiqua, 12/2004., 55-65. FADI, I. 2004., Import antikog stakla s istonog Mediterana na istonu Jadransku obalu. Glass from the East Mediterranean Workshops in the Area of the Eastern Adriatic Coast, Histria Antiqua 12/2004., 125-133. FISCHER, G. 1996., Das rmische Pola, Eine archologische Stadtgeschichte, Bayerische Akademie der Wissenschaften, 110, Mnchen 1996. GIRARDI JURKI, V. 2004., Istria on the crossroads of the economic and trading routes in the northon Adriatic area - Istra na raskriju gospodarskih i trgovakih puteva u svejevernojadranskom prostoru, Histria Antiqua 12/2004., 11-25. GNIRS, A. 1904., Zur Topographie des antiken Pola, J.Z.K. II/1904., 216-232. GNIRS, A. 1908., Istriche Beispiele fur Formen der antik-romischen Villa Rustica, JbAK 2, 1908, 124-142. GNIRS, A. 1910., Forschungsergebnisse aus dem sdlichen Istrien, JAI 13, 1910., 95-106. GNIRS, A. 1911., Forschungen in Istrien, JAI 14, 1911., 188-194. GNIRS, A. 1925., Istria paeromana, Karsbad 1925. KRIMAN, M. 1997., Antika svjedoanstva o Istri, Drugo preraeno i dopunjeno izdanje, Pula 1997. KOZLII, M., 1987., Antika obalna linija Istre u svijetlu hidroarheolokih istraivanja, Izdanja HAD-a 11/2, Zagreb-Pula, 135-165. KOZLII, M. 1990., Historijska geografija istonog Jadrana u starom vijeku, Knjievni krug Split, Biblioteka znanstvenih djela 41, Split 1990. KOZLII, M. 1993., Hrvatsko brodovlje, Split 1993. KRIZMANI, A. 1988., Komunalna palaa - P ula, Razvitak gradskog sredita kroz dvadeset jedno stoljee, Pula 1988. KRIZMANI, A. 2004. Fortifikacijska arhitektura Pule u okviru obrambenog sustava XIX. st. do 1918., Pula 3000 P ola, P rilozi za povijesnu sintezu, P ula 2004., 101-151. LEKSIKON ANTIKIH AUTORA, uredio Dubravko kiljan, Latina et Gareca, Zagreb 1996. MALEZ, M. 1987., P regled paleolitikih i mezolitikih kultura na podruju Istre, Arheoloka istraivanja u Istri i Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 11/1, Pula 1987., 3-49. MARCHESETTI, C. 1903., I castellieri preistorici di Trieste e della regione Giulia, Trieste 1903., pretisak 1981. MARIJANOVI, B. 2004., Transjadranska trgovina u neolitiku, Histria Antiqua 12/2004., 103-109. MARUI, B. 1967., Kasnoantika i bizantska P ula, Kulturno-povijesni spomenici Istre, 4., Pula 1967. MATIJAI, R. 1988., Ageri antikih kolonija P ola i P arentium i njihova naseljenost od I. do III. stoljea, Latina et Graeca, VI, Zagreb 1988.

42

MATIJAI, R. 1995., Urbana arheologija u Puli - Urban archaeology in Pula, Histria Antiqua, 1/1995., 37-47. MATIJAI, R. 1998., Gospodarstvo antike Istre, Arheoloki ostaci za poznavanje drutvenogospodarskih odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr. - III. st. poSlika Kr.), P ula 1988. MATIJAI, R. 1999., Neka topografska pitanja Pulskog foruma, Some topographic questions concerning the forum of P ula, Histria Antiqua 5/1999.,21-29. MATIJAI, R. 1999.-2000., Smjetaj Mutile i Faverije (Liv., 41, 11, 7) u svijetlu topografije june Istre, OA 23-24, Sportula dissertationum Marino Zaninovi dicata, Zagreb 1999.-2000., 93-103. MATIJAI, R. 2005., Gnirs, Anton, Istarska enciklopedija, Zagreb 2005.,265-266. MATIJAI, R. i BURI-MATIJAI, K. 1996., Antika P ula s okolicom, P ula 1996. MIHOVILI, K. 1989., Reperti preistorici nella parte sudoccidentale del castelliere, Pula, Forum istraivanja (1987-1988), Arheoloki muzej Istre, Katalog izlobe 44, Pula 1989., 7. MIHOVILI, K. 1992. Die Situla mit Schiffskampszene aus Nesactium, Arheoloki vestnik 43, Ljubljana 1992., 67-78. MIHOVILI, K. 1995., P rapovijesni lokaliteti obalne Istre, HAnt., 1, 1995., 58-64. MIHOVILI, K. 2001., P rapovijest, Arheoloka istraivanja 1997.-1998. godine/P ula - Iza Herkulovih vrata, Indagini archeologiche degli anni 1997-1998/Pola - Dietro P orta Ercole, Arheoloki muzej Istre, Katalog 60, P ula 2001., 7-14. MIHOVILI, K. 2001.a, Nesactium, P rapovijesni nalazi 1900.-1953., MK 11, P ula 2001. MIHOVILI, K. 2004. Pula - Ornamentika na urnama eljeznodobne nekropole, P rilozi za povijesnu sintezu, Pula 2004., 181-189. MLAKAR, . 1996. Amfiteatar u P uli, Kulturno povijesni spomenici Istre 1., 7. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pula 1996. MLLER, J. 1994. Das ostadriatische Frhneolithikum, I mpresso-Kultur und die Neolithisierung des Adriaraumes, P rhistorische Archologie in Sdosteuropa 9, Berlin. ORLI, M. 1995. P odmorsko arheoloko istraivanje dijela arheolokog kompleksa Viula kod Medulina. Unterwater archaeological research. Viula near Medulin., Histria antiqua 1/1995., 64-73. Piccola guida della preistoria Italiana, autori vari, Firenze 1962. P ETRI, N. 1978-1979. Introduzione alla preistoria dell'Istria, ATTI centro di ricerche storiche Rovigno, vol. IX, Rovinj 1978-1979., 183-239. P IP LOVI, S. 1990., Fortifikacijski sustav Pule iz 19. stoljea - potreba detaljnijeg istraivanja i zatite, Godinjak ZSKH, 14/1988. - 15/1989., 187-201. SCHIAVUZZI, B. 1908., Atraverso l'agro colonico di P ola, AMSI 24, 1908., 91-171. STARAC, A. 2004., Augustov hram, Kulturno-povijesni spomenici Istre, 8., Pula 2004. EGOTA, T., FILIP I, A. 1991. Arheoloki i geoloki pokazatelji holocenskog poloaja razine mora na istonoj obali Jadranskog mora, Rad HAZU 458, Zagreb, 149-172. TASSAUX, F. 2004. Les relations entre le region nord-adriatique et l'Afrique dans l'Antiquite'. Gospodarski odnosi izmeu Afrike i gornjeg Jadrana. Histria Antiqua 12/2004., 25-39. UJI, V. 1964. P ula, Pula 1964. VRSALOVI, D. 1979., Arheoloka istraivanja u podmorju istonog Jadrana, Doktorska disertacija I. i II., Zagreb 1979. ZANINOVI, M. 1995. Villae rusticae u pejzau otoka i obale antike Dalmacije Villae rusticae in the insular and coastal landscapes of Roman Dalmatia, Histria Antiqua, 1/1995., 86-97. ZLATUNI, R. 2004. Arheoloka interpretacija i rekonstrukcija ivota u neolitikom razdoblju Istre Archaeological interpretation and reconstruction of the way of life in the neolitic period of Istria, Histria archaeologica 33/2002, Pula 2004., 5-143.

43

Prof. dr. sc. Miroslav Bertoa

Pulska luka u doba Venecije(od XIV. do XVIII. stoljea)

44

Abstrakt. Unato injenici da se Pula zaklela na vjernost Mletakoj Republici, pomorskoj sili u usponu, kako bi zatitila svoje interese od ostalih feudalnih pretendenata, grad i njegova luka upravo u tom viestoljetnom razdoblju doivljavaju propadanje i stagnaciju. Tekst predstavlja saeti prikaz politikih, drutvenih, gospodarskih, vojnih, zdravstvenih i ambijentalnih prilika, tijek propadanja, pokuaje oivljavanja i duge stagnacije luke u Puli u doba Venecije.

Stoljea ratova i propadanja (XIII. XVI.) O burnim zbivanja tijekom srednjovjekovne povijesti Pule, promjenama feudalnih gospodara, ratovima, pomorskim i kopnenim bitkama, laviranjima izmeu tada monih akvilejskih patrijarha i Venecije u usponu, svjedoe mnogi dokumenti, no podaci o pomorskoj povijesti i ivotu u gradskoj luci vrlo su oskudni. Tek poneka vijest navodi na zakljuak da su brodarstvo i pomorska trgovina bili razvijeni i da su Puli donosili probitak. T ako je, primjerice, godine 1239. papa Grgur IX. obvezao patrijarha da zaprijei prijevoz u Apuliju ugarskih vojnih postrojba u slubi Fridrika II., s kojim je bio u zavadi.1 Uslijedila su zatim stoljea nevolja i tekih padova Pule, njezina gospodarstva i pomorstva. U estokim ratnim sukobima s Genovom, Pulu, godine 1328., privremeno osvajanju njezine postrojbe, pale je i pljakaju. Ratnopljakaki scenariji ponovili su se 1354., napose nakon bitke u Brijunskome kanalu, kada je Pula jo jednom osvojena i poharana. Godine 1381. Pulu je zauzeo patrijarh Marquardo, 1412. doivjela je navalu vojske hrvatsko-ugarskoga kralja igmunda, a 1506., u doba rata Cambraiske lige, napao ju je car Maksimilijan.2 Nakon ratnih razaranja, niza kunih epidemija, smanjivanja stanovnitva, zamiranja gospodarstva i prometa, Pula je poela nezaustavljivo propadati. U ranovjekovnim vrelima sauvali su se mnogi opisi Pule i njezine luke. Mnogi su svjedoci, u zapisima i slubenim izvjeima, sugestivno i potresno ocrtali dramatine pulske prizore izazvane populacijskom krizom i gospodarskim propadanjem. Od polovice dvadesetih godina XVI. stoljea, Pula je gotovo pusta. U1 2

Pietro KANDLER, Notizie storiche di Pola, Parenzo 1876., 30. Isto, 32.

Slika 1. Crte Pule i njezine luke iz 1563. (Zuan Antonio dell'Oca)

njezinim naputenim, djelomino i uruenim kuama buja korov, dok dobro ouvani ostaci antikih graevina, paradoksalno, svjedoe o njezinoj sjajnoj prolosti. Pogled na prostranu i dobro zatienu luku uvijek je iznova navodio mletake knezove i providure, upravitelje, putnike i namjernike na zakljuak da povoljan smjetaj grada otvara mogunosti za oivljavanje prometa, trgovakog i gospodarskog napretka. U doba Venecije te mogunosti nisu nikad iskoritene, pa su se znaci buenja pojavili tek est desetljea nakon propasti Prejasne Republike.

46

Nakon velike epidemije kuge 1527., pulsko se iteljstvo poelo smanjivati, a gospodarski ivot grada propadati do ruba krajnje bijede: zamire promet robom, smanjuje se trgovina proizvodima iz zalea, opada obrt, luka gubi prijanji znaaj Prastari grad i biskupsko sjedite sa svojim naputenim kuama, malarinim gradskim kontradama, polusruenim zidinama obraslim brljanom i korovom, sa svojim ustajalim barutinama i nezdravim zrakom u izvjeima mletakih rektora sve je vie postajao pojam i simbol najniega pada nekoga istarskog sredita. Nakon slubena posjeta Puli, posljednjega dana listopada 1611., raporski kapetan (uz podestata i kapetana Kopra, najvaniji predstavnik mletake vlasti u Istri), poslao je vladi u Veneciju svoje mrane dojmove: Doista saaljevam bijedno stanje ovoga grada u kojemu se vide mnoge crkve, kue i znamenite graevine njegove dine prolosti. Sada je grad gotovo potpuno nenastanjen, izaziva samilost i svaki dan, moe se rei, propada iz zla u gore [].3 Stanje se pogoralo nakon estokog i razarajueg Uskokoga rata. Uniteno istarsko ratarstvo nije uspijevalo proizvesti dovoljno hrane za gladno gradsko (pa ni seosko!) stanovnitvo. No tek je nestaica hrane u Gradu na lagunama prisilila mletaki Senat da na poljima dalekoga prekomorskog Levanta pone nabavljati itarice. Trebalo je, dakako, najprije nahraniti metropolu, pa su peratanski i albanski vaeli, puni zrnja, morali obii Istru i teret iskrcati u mletakim spremitima. Izmeu 1618. i 1630. od Ilovika do Premanture, Pule, Faane i zapadnoistarske obale vaele su pratile mletake naoruane lae (barche armate). Brodovi su se mogli zaustaviti tek na manjoj udaljenosti od kopna kako bi omoguili da se na palubu ukrcaju peljari/pedoti koji e pilotirati plovilom do Venecije. No unato nadzoru pomorskih milicija, vjeti su krijumari nou uspijevali pristati u manjim zaljevima i lukama oko Pule, napose u Faani i potajice iskrcavati dragocjene terete itarica. Njihova je cijena zbog toga bila vrlo visoka.4 Preko tristo godina Pula e se u povijesnim vrelima spominjati kao zastraujui primjer prebivalita melankolije, bolesti i smrti (hospital infelicissimo di melancolia, malattia e morte), grad mrtvac (citt cadavero), ijim e primjerom3 4

Miroslav BERTOA, Istra: Doba Venecije (XVI. XVIII. stoljee), Pula 1995., 22-23. Isto, 392-393.

47

mletaki rektori plaiti vladu u Veneciji kada u tijeku slube budu traili novanu ili neku drugu pomo.5 Unato spomenutim nevoljama i nepovoljnim okolnostima u kojima se nala Pula, u XV. i na poetku XVI. stoljea, Venecija je jo uvijek bila gospodarica Jadrana i odravala redovite prometne i trgovake veze s Levantom. Iako istarski gradovi, pa ni Pula, nisu bili ukljueni u tu konjunkturnu trgovinu, mletake su se galije na odlasku i povratku iz Barberije, Alepa, Bejruta, Aleksandrije, Cipra, Krete, Southamptona, Vlissingena, Flandrije6 radi iznajmljivanja peljara (u rovinjskoj i porekoj luci), prekrcavanja robe, remonta brodova ili ekanja povoljnoga vjetra zaustavljale u Puli, Rovinju, Poreu, Novigradu i Kopru.7 T aj je tranzitni promet donosio probitak istarskim gradovima, ali je on nakon burnih politikih i gospodarskih promjena u prostoru Sredozemlja, koje od XVI. stoljea prestaje biti umbilicus mundi/pupak svijeta postupno zamirao. Republika Sv. Marka, nekad dominantna sila, morala je odustati od iskljuivih plovidbenih i trgovakih prava i prepustiti ih konkurentnim engleskim, francuskim, panjolskim i nizozemskim flotama, kojima je Sredozemno more bilo tek usputni zaljev velikih atlantskih prometnica. Depopulaciju i nezaustavljivo gospodarsko propadanje prate pokuaji organiziranoga naseljavanja naputenih sela june Istre, premda se dio doseljenika smjestio i u samome gradu. Doseljeniki e element odigrati presudnu ulogu: kolonisti, doseljenici i dobjeglice spasit e Pulu od demografske smrti! Novo gradsko stanovnitvo bavi se preteito ratarstvom i stoarstvom, rjee sitnim obrtom, trgovinom i ribarstvom, jer nisu postojali uvjeti za razvoj pomorskoga gospodarstva, kao niti za oivljavanje Pulske luke.8

5

6

7

8

Miroslav BERTOA, Prebivalita melankolije, bolesti i smrti, Istra, XVII., 4, Pula 1979., 40, 41, 44. Usp. Alberto TENENTI, Cristoforo Da Canal: La Marine Vnitienne avant Lpante, Paris 1962.; Jacques GOIMARD (ur.), Venise au temps des galres, Paris 1968.; Ugo TUCCI, Mercanti, navi, monete nel Cinquecento veneziano, Bologna 1981. Aldo PARENZO, Gli esami dei pedotti d'Istria, Atti e memorie delle Societ istriana di archelogia e storia patria [dalje AMSI], XII, Parenzo 1897., 37-56. M. BERTOA, Istra: Doba Venecije, n. dj., 62-64.

48

Povijest Pulske luke slijedi tijek propadanja ovoga junoistarskoga grada, pa se ona u vrelima XVII. i XVIII. stoljea opisuje tamnim bojama, jer je njezina gospodarska i prometna uloga bila vrlo slaba.

Kako oivjeti grad i luku Iako je sveukupni mletaki politiki i gospodarski ustroj bio podreen gospodujuem i vladajuem Gradu citt Dominante, kako se Venecija naziva u suvremenome politiko-ideolokom argonu ipak su se pojedini utjecajni predstavnici aristokratskoga sloja i lanovi upravnih dravnih tijela, katkad i samoga Senata, zalagali za neke poticaje, koji bi Pulu izvukli iz gospodarskog i populacijskog mrtvila, oivjeli njezinu luku i pomorski promet. Osim toga, juna Istra, s Pulom kao upravno vanim sreditem, za Veneciju je bila vana i kao strateko uporite za obranu od neprijatelja s morske strane, ali i za brze intervencije protiv uskoka, gusara i krijumara.9 Istarski providuri (Provveditori dell'I stria), odlukom mletake vlade smjeteni u Puli, u drugoj su polovici XVI. stoljea u nekoliko navrata poslali prijedloge za revitalizaciju grada. Tako je, primjerice, 1583. providur Marino Malipiero predloio podizanje velikih pei za dvopek (forni da far biscotti). Grad Pula je, istie providur, smjeten na veoma pogodnome poloaju, na granici Istre i Dalmacije, a njegova je prostrana i dobro zatiena luka sposobna primiti sve vrste brodova . Pulsko podruje, izvjeuje mletaki povjerenik, obiluje, umama, oranicama i vodom, a mogao bi se iskoristiti i vjetar za pogon vjetrenjaa u kojima bi se mljele itarice. Postoje, dakle, sve pogodnosti za jeftinu proizvodnju dvopeka kojima bi se opskrbljivale galije i naoruane lae koje patroliraju sjevernojadranskim akvatorijem, a sada, zbog popunjavanja zaliha biscotta, Malamocca i Venecije.109 10

moraju ploviti sve do

Isto, 64. P. KANDLER, Notizie, n. dj., 335-336.

49

Unato dobro obrazloenom prijedlogu, vlada u Mlecima nije htjela Puli prepustiti unosni posao peenja dvopeka i opskrbu laa, pa su i u ovome sluaju interesi metropole prevladali nad nastojanjima da se podaniki gradovi probude iz svoje gospodarsko-populacijske letargije.

Slika 2. - Grad i Luka Pula na crteu Angela degli Oddi (1584.)

Poetkom travnja 1625. mletaka je vlada, zabrinuta zbog nastalih prilika, kovala nove planove o zatiti te osjetljive toke na jugu istarskoga poluotoka. Njezin providur s mandatom u Istri posjetio je Pulu da bi, po povratku u Veneciju, u izvjeu pred Senatom iznio svoje miljenje: Preostaje mi jedino prikazati Vaoj Prejasnosti moj smjerni osjeaj za vanost Pulske luke []. T a je luka vrlo prikladna za svaku veliku Armadu, ima izvrsno sidrite i vrlo je zatiena od svakoga vjetra. Na ulazu je duboka 25 stopa/passa, a otraga oko obala 15. Duga je 3 milje. Izmeu dva vanjska rta dosee

50

irinu od jedne, a unutar zaljeva dvije [milje]. Na ulazu u zaljev pomaljaju se dva otoia. Smjeten je tako da se vidi iz oba dijela zaljeva i njime najprije prolaze svi brodovi/vaeli koje dolaze u Pokrajinu i stiu u ovaj grad. T u se nalazi i bogati izvor koji moe opskrbiti vodom i najveu Armadu. Unaokolo se prostiru ume svakovrsnog drva. Pa ako je i udaljena s kopnene strane prostorom od osamnaest milja od granice s Austrijancima, zbog otvorenog, ravnog i pristupanog polja, luka je, po mojem skromnom miljenju, takva da joj treba zavidjeti i posebno uvati zbog izvanredno snanih u ujedinjenih Kua Austrije, jer bi panjolci pomorskom armadom, uz pomo povoljnih vjetrova mogli od svojih luka u malo dana stii do ovih obala. Ako bi luka i grad [Pula] ostali u ovako zaputenom stanju u kakvom se sada nalaze, [panjolci] bi ih lako uspjeli zauzeti, a izgradnjom, za nekoliko dana, dviju utvrda ili uzvienja od zemlje i prua, mogli bi se tu lako uvrstiti, osigurati svoju armadu od napada, dok bi je Car opskrbljivao ivenim namirnicama i svim potreptinama, usto i uveavati mnogim ljudima s kopna [].11 Pulska se luka, istie providur, razlikuje o ostalih u Istri. Iako i ostale luke mogu primiti veliko ratno brodovlje, ono se tu, rei e doslovce, moe usidriti, ali ne i utvrditi i dulje zadrati . Neprijeporne su, dakle, strateke prednosti luke u Puli, udaljene od Venecije tek stotinu milja, pa mletaki predstavnik savjetuje vladu da ona dobro utvrdi i tako unaprijed sprijee neprijateljski pokuaji. Predloio je da se na otoiu Sv. Andrija, smjetenom u sredini luke, podigne utvrda s topovskim bitnicama, koje bi sprjeavale ulazak protivnikoga brodovlja. Drugi otoi, Sv. Katarina, prikladan je za sidrenje dva broda-tvrave (due Arsili)12 koji bi zatvarali ulaz u zaljev. Savjetovao je podizanje jo jedne utvrde na mjestu staroga katela, na povienom dijelu Muzila koja bi nadzirala i branila grad i njegovu luku. Puno je znaajniji i sadrajniji spis Razmatranje o Puli (Discorso su Pola) vojnoga savjetnika Pietra Matteaccija, nastao (oko 1625.) nakon njegova povratka iz

11

12

Relazione dell'Illustrissimo Signor Francesco Basadonna ritornato di Proveditor in Istria, 1625, AMSI, V., 1-2, Parenzo 1889., 102-104; citat na str. 103. Arsile (arsil), mletaki pomorski izriaj (u uporabi od X. stoljea) kojim se oznaavala transportna ratna laa; u XVII. stoljeu tako se zvao brod-tvrava. U XVI. stoljeu spominje se u Sanudovim Dnevnicima. Usp. Carlo BATTISTI Giovanni ALESSIO, Dizionario etimologico italiano, Volume primo, Firenze 1975., 306.

51

Istre.13 Uz opis prilika u mletakom dijelu Istre napose gospodarske, zdravstvene i populacijske krize, te oslabljene obrambene mogunosti pokrajine Matteacci je opirno obrazloio prijedlog oivljavanja Pule i njezina podruja. Drevnu Pulu doivio je kao vrlo lijepu grobnicu, ukraenu izvana, kadaverinu i zlokobnu iznutra (bellissimo sepolcro che ornato al di fuori ha l'interno cadaveroso, et funesto). Vojni je savjetnik pritom iznio ne samo zamisao o izgradnji utvrda koje bi branile grad i njegov zaljev, ve i iroko zasnovanu ideju gospodarskog pothvata koji bi Pulu pretvorio u veliku srednjoeuropsku luku za izvoz stoke. Ta opirna promemorija svjedoi o strahu Republike da neka od dviju njoj najopasnijih sila Austrija i(li) panjolska zauzme Pulu i pretvori je vojnu bazu za napade na Grad na lagunama. Time bi to je za Veneciju najopasnije od svega bio presjeen pomorski put prema Dalmaciji i Levantu i razbijen obrambeni tit vladajuega Grada /Citt Dominante. Pulska je luka toliko vana za sigurnost Republike Sv. Marka da Matteacci predlae dva krajnje suprotna rjeenja: ili je zatrpati i unititi da je neprijatelj ne osvoji i zatim iskoristi kao uporite za napad na sam grad Veneciju, ili je utvrditi i napuiti doljacima poglavito Cipranima i Kreanima koji e joj udahnuti novi ivot.14 Najvaniji dio izvjea vojnoga savjetnika neprijeporno je plan da luka u Puli postane sreditem tranzitne trgovine, poglavito stokom. Pulski je zaljev, navodei nizozemskoga kartografa Abrahama Orteliusa iz XVI. stoljea, opisao kao najprostraniji i najljepi u Europi15 , ali je istaknuo da bi, nakon Uskokoga rata i smirivanja odnosa s Austrijom, Pokrajinu Istru, poglavito Pulu, trebalo iskoristiti vie za trgovinu negoli za rat.16 Poticanjem suradnje s nasljednim zemljama austrijske krune i irenjem gospodarskih veza s njima, Mletaka Republika bi od Pule mogla stvoriti izvoznu bescarinsku luku i za udaljenije zemljopisne prostore, poput Poljske, Rusije te podruja uz Savu, Dravu i Tisu. Kraljevstva eke i13

14 15

16

Egidio IVETIC, La classe dirigente veneta e i piani di risanamento dell'Istria Ruoli e prospettive di sviluppo per Pola in un discorso del primo Seicento, Atti del Centro di ricerche storiche, XXII, Trieste Rovigno 1992., 287-317. Isto, 296. Sinus Polaticus [] maggiore et pi bello che sia in Europa (E. IVETIC, La classe dirigente, n. dj., 309). Devesi anco in Istria pore pi studio al comercio, che alla guerra (Isto, 313).

52

Ugarske, dri Matteacci, zbog tenje za odvajanjem (alle loro pretese separationi) prilagodila bi prebacivanje stoke namijenjene klaonicama u Veneciji u podruje Pule, umjesto da je tjeraju do Zadra. Priobalje Pultine obiluje panjacima i izvorima vode pa je pogodno za dranje stoke sve do kada bi se, dobro uhranjena i zdrava grla, u pogodnome vremenu, za samo jednu no, prevezla preko zaljeva u Veneciju (si potrebbero conservare nodriti, et sani, fino che fatto il tempo buono potessero in una notte passar il golfo, et venir a Venetia).17 T ako bi se skratilo dugo i tegobno odvoenje goveda prema Zadru i ibeniku i muno putovanje preko mora, pri emu mnoga grla ugibaju, kvari se kakvoa mesa, koje time, istie Matteacci, postaje kodljivo za ljudsku prehranu.18 No, za poetak pregovora oko pretvaranja Pule u veliku luku za prijevoz stoke, smatra savjetnik, valjalo bi se sporazumjeti ne samo s Bethlenom Gaborom19 i ostalim uglednicima onih kraljevstava , ve i s ortacima iz Koljaka i pazinskim kapetanom, te gospodarima tajerske i Koruke (con altri Signori di quelli Regni [], con li consorti di Cosliaco, col Capitano di Pisino, et con altri giusdicenti della Stiria, et Carintia).20 Matteacci dri da bi oni zduno prihvatili projekt o Puli kao izvoznoj luci jer bi za dan, dva ili pola dana (per una, per due, o per mezza giornata) mogli kolima prevesti tako itarice, kao i koe, voe, vino, eljezne i metalne izraevine i svakovrsnu slinu robu (cosi di formenti, come di pellami, frutti, vini, e feramenta, metalli, et simili di ogni sorte). No, vojni se savjetnik, slijedei naputke Domenica Molina, uglednoga mletakog patricija u ijoj se slubi nalazio, najvie zalagao za prijedlog o razgranatom prometu stokom. ini se da su i neki politiki utjecajni mletaki nobili smatrali da je grof Zrinski, gospodin velike moi i gospodar bakarske luke (Signore di grandissimo potere, et padrone del porto di Bucari), glavna linost u nastojanju da se taj plan pone provoditi u djelo.21 No Matteacci meu utjecajne plemie ubraja i grofove Erddy, Balfa (?) Frankopana, gospodara Novog i17 18 19

20 21

Isto, 314. Na i. mj . Bethlen Gabor (1580.1629.), transilvanski vojvoda, izabran za kralja Ugarske. Nakon mira u Hainburgu (godine 1621.), u dva je navrata (1624. i 1626.) pokuao izmaknuti nadzoru Habsburgovaca. Usp. Slaven BERTOA, Svjetska povijest modernoga doba (XVI.XIX. stoljee) s posebnim osvrtom na Apeninski poluotok, Zagreb 2004., str. 77. E. IVETIC, La classe dirigente, n. dj., 314. Na i. mj.

53

senjskoga kapetana te baruna della Rovere, rijekoga kapetana. Za ovoga potonjeg tvrdi da nastoji popraviti svoje imovno stanje, poglavito sada nakon to su mu Oci Jezuiti oteli Kastav i druge zemlje (massime hora, che dalli Padri Gesuiti stato spogliato di Castua, et di altre terre).22 Po tom je projektu Pula trebala postati sredinjom lukom razgranate i vrlo unosne stone trgovine i tranzitnoga prometa. No nita se od predloenog nije ostvarilo. Pulska je luka, kao i cijeli gradski areal, propadao i dalje. Grandiozni planovi ostali su tek puki zapis, gospodarski nadahnuto izvjee, proitano i odloeno u privatni arhiv monoga gospodina Domenica Molina, ostavljeno praini i zaboravu.

Grad i luka: u sjeni utvrde Uskoki se rat iz velike europske perspektive nekim povjesniarima moda doima kao svojevrsna kaznena ekspedicija protiv pljakaa, no iza toga lokalnoga gerilskog i gusarskog okraja, neprijeporno se krio veliki meunarodni sukob izmeu Austrije (ukljuujui i panjolsku dinastiku granu) i Mletake Republike za prevlast na Jadranu.23 Osim uskokih laa i nadvojvodine vojske, mletakom posjedu u Istri, poglavito Puli, zaprijetila je opasnost invazije panjolske armade.24 U tom su se povijesnome trenutku na obje strane poeli kovati planovi o izgradnji utvrde. Pedro Giron, glasoviti duca d'Ossuna, potkralj Napulja, trebao je po nalogu madridskoga dvora krenuti brodovljem prema junoj Istri, zauzeti Pulu i brzo u njoj podignuti utvrdu koja bi uinila nesigurnim, a zatim i presjekla mletaki22 23

Na i. mj. Usp. Miroslav BERTOA, Jedna zemlja, jedan rat: Istra 1615.1618., Pula 1986., passim; Alberto BIN, La Repubblica di Venezia e la questione adriatica 16001620, Roma 1992. 24 Relazione di Bernardo Tiepolo, Capitano di Raspo di quanto ha operato in Istria nella su speciale qaualit di Vice Generale durante l'anno 1617 [], AMSI, II., f. 3-4, 1886., 77; Roberto CESSI, Il problema adriatico al tempo del duca d'Ossuna; u: Atti del III convegno internazionale di studi garganici, Foggia, 2630 Ottobre 1953, Bari 1965.

54

pomorsko-prometni put prema Levantu.25 Tako je, iako privremeno, tek u jednoj relativno kratkoj povijesnoj epizodi, Pula i njezina luka postala sredinja toka obrane gospodarsko-stratekih i komunikacijsko-trgovakih interesa Republike Sv. Marka. U srpnju 1617. providur Zorzi osobno je stigao u Pulu, obavio rekognosciranje luke i podnio vladi prijedlog da se na otoiu Sv. Andrija podignu dva bastiona ili manja utvrda s etiri topa i 200 muketira.26 Premda je sklapanje Pariskog mira, 6. rujna 1617., i njegova potvrda u Madridu dvadeset dana kasnije nakratko zaustavila mletaka nastojanja da se utvrdi ta osjetljiva junoistarska toka njezina prekomorskoga posjeda, ve je u veljai 1619. prokurator Sv. Marka i providur podrunih postrojba u Terrafermi i Istri, Antonio Barbaro, s dvojicom vojnih inenjera doplovio u Pulu kako bi nastavio zapoete planove.27 Praeni uzbuujuim vijestima o tajnim pregovorima Austrije s toskanskim vojvodom i panjolskom za stvaranje antimletake koalicije,28 planovi za utvrivanje Pule i osiguravanje njezina priobalja ipak su tekli usporeno. Inenjeri-specijalisti nisu se mogli dogovoriti oko lociranja utvrda, njihova naoruanja i veliine posada, sporili su se bi li bolju zatitu pruala utvrda na otoiu Uljaniku (Scogli degli Olivi) sa stotinu vojnika i est polukolumbina ili dvije manje utvrde na Sv. Andriji ili, pak, pojaati gradske bedeme i na njima izgraditi dvije-tri straarnice te obnoviti obrambenu graevinu na Muzilu.29 Pod prijetnjama koje izaziva novo gomilanje nadvojvodinih postrojba u Trstu, Senju i Vinodolu, Senat je u kolovozu 1629. poslao u Istru raporskoga kapetana i grofa Poianu, vojnog inenjera30 , da bi, mjesec dana kasnije, jo jednom ukazao na vanost Pule i njezine luke za obranu Istre, kao i same Venecije.31 Istodobno je izneseno miljenje da bi, zbog to vee sigurnosti Pule, trebalo fortificirati i Luku Medulin.3225 26 27

28 29 30 31 32

Samuele ROMANIN, Storia documentata di Venezia, VII., Venezia 1974., 82-115. Relazione Tiepolo, n. dj., 82. Senato Secreti: Cose dell'Istria, vol. CXIII., 1618. (m. v.), 16 febbraio, AMSI, VII., f. 1-2, 1891., 43. Isto, 46-47. Isto, vol. CXXXI., 1629., 13 agosto, AMSI, n. dj., 70. Na i. mj. Isto, 72. Isto, 1629, 15 settembre.

55

Pournica je upuena i istarskome providuru Giovanniju Paolu Contariniju da bez odlaganja pripremi graevinski materijal za podizanje utvrde te da pronae stan u Puli kako bi mogao neprestano nadgledati radove.33 Pod nejasnim okolnostima Contarinijeva je zadaa ubrzo dodijeljena kapetanu Kulfa Zulianiju, koji je 4. oujka 1630. primio naredbu da s tri galije otplovi u Pulu. Uz njega su za izvritelja toga posla imenovali i spomenutoga grofa Poianu, a najavljen je i dolazak francuskoga inenjera . Fizika se radna snaga trebala izabrati od lokalnoga seljatva i posade Zulianovih galija.34 Nove uznemirujue vijesti o uskokim pripremama za napad na Pulu35 , o potajnom boravku carskoga povjerenika i kapetana Rabatte u gradu, pri emu mu je pomagao fratar Bozzi iz Parme,36 a napose vijesti da e brodovlje napuljske panjolske armade proi pokraj zapadnoistarske obale kao pratnja princeze Marije, sestre kralja Filipa IV., koja se u Trstu trebala sastati sa svojim zarunikom Ferdinandom III.37 jo su jednom usijali atmosferu straha i zabrinutosti i dali poticaj nastojanju da se u Puli podigne utvrda za obranu mletake dominacije nad sjevernim dijelom Kulfa. U travnju 1630. iteljstvu Premanture, Medulina i Pomera podijeljeno je 500 muketa, dok je u Pulu upuena postrojba s talijanskim plaenicima.38 Radovi na izgradnji utvrde na Katelu i doprema graevinskoga materijala oivjeli su i Pulsku luku. U nju su stizale vojne postrojbe, ali i radnici klesari, zidari, nosai, kopai, kao i dio graevinskoga materijala. Od 1630. u luci je stalno bio usidren kai koji je patrolirao zaljevom, oko otoja Brijuna i oblinjega priobalja, no glavna mu je zadaa bila prenositi u Veneciju hitne poruke providura i graditeljskih inenjera te iz Grada na lagunama donositi upute, naredbe i novane33

34

35 36

37

38

Isto, 1629, 2 ottobre; 1629, 27 novembre, 73; 1629, 14 dicembre, 73; 1629 (m. v.), 4 gennaio: 29 gennaio, 74; takoer i Senato Mare: Cose dell'Istria, Reg. 87, 1629, gennaio 24 (m. v.), zapravo 1630, AMSI, XIII, f. 3-4, 1898., 324. Isto, vol. CXXXIV, 1630, 4 marzo, 75; takoer i Senato Rettori: Deliberazioni Secreti di Senato, Reg. I, 1630, gennaio 2 (m. v., 1631), AMSI, XVIII, f. 1-2, 1901, 2-3. Senato Secreti: Cose dell'Istria, vol. CXXXIV, 1630, 7 marzo, AMSI, VII, f. 1-2, 1891, 76. Na i. mj.; Senato Mare: Cose dell'Istria, Reg. 88, 1630, 4 mrzo, AMSI, XIII, f. 3-4, 1898, 324-325. Senato Mare: Cose dell'Istria, isto, 1630, 20 luglio, 331; S. ROMANIN, Storia documentata, n. dj., VII., 219. Senato Secreti: Cose dell'Istria, vol. CXXXIV, 1630, 6 giugno, AMSI, VII, f. 1-2, 1891, 79; Senato Mare: Cose dell'Istria, Reg. 88, 1630, 26 marzo, AMSI, XIII, f. 3-4, 1898.

56

poiljke. Gradnju utvrde pratila je stalna nestaica hrane i novca, este bolesti, ali i osjeaj velike nesigurnosti zbog zaotravanja politikih odnosa i protumletakih koalicija na elu s Habsburgovcima. Pulu i njezinu luku branila je (u travnju 1630.) posada koju je providur Contarini ocijenio slabom i nedostatnom 147 talijanskih plaenika (fanti italiani) s dvojicom satnika i viih asnika, dvije postrojbe sa 107 hrvatskih vojnika (fanti croati) te 99 albanskih plaenika (fanti albanesi).39 Usto je zaprijetila i opasnost od irenja kune epidemije.

Luka utvrda i njezin graditelj Izrada nacrta i rukovoenje izgradnjom utvrde u Puli koja bi titila luku i grad povjerena je francuskome vojnom inenjeru Antoineu De Villeu, koji je polovicom dvadesetih godina XVII. stoljea stupio u slubu Mletake Republike. De Villeovo je ime tada ve bilo poznato diljem Zapadne Europe, napose zbog novih strategija i taktika ratovanja koje su dovele do porasta drutvenoga statusa vojnih arhitekata. Inenjer je o tom djelu ostavio zapis u kojem istie izvornost svoje zamisli: Oblik je uobiajen, nain gradnje novoizumljen, moj: nitko drugi nije ga iznio ni usmeno ni pismeno.40 Iako su ga i suvremenici drali izvornim i nadarenim konstruktorom i teoretiarem, De Ville je bio produkt ideja i vizija koje su u podruju znanstvenih i tehnikih dostignua obiljeavale njegovu epohu. Nepredvidivom igrom sluaja naao se ugledni i traeni europski arhitekt tvravni konstruktor Antoine De Ville u maloj malarinoj i poruenoj Puli. Toan datum njegova prvog dolaska u Pulu nije zabiljeen, iako se prema nekim arhivskim vijestima moe zakljuiti da je u njoj boravio u nekoliko navrata. Sasvim je sigurno da je morao sudjelovati u izboru mjesta na kojemu e niknuti, no o tome se nisu sauvali izravni podaci. Valja

39 40

ASV. DRI. F. 23. Di Pola 29. Aprile 1631. Antoine DE VILLE, Descriptio portus et urbis Polae, Venetia 1633. Usp. hrvatski prijevod Mate Krimana, Istra, XXIX, knj. 119, br. 1-2, Pula 1991., 16-24.

57

pretpostaviti da je francuski inenjer navratio u Pulu u prvim mjesecima 1630., odredio mjesto gradnje i nainio izvedbeni projekt utvrde. Polovicom prosinca 1630.

Slika 3. Antoine De Ville, autor nacrta i graditelj poetne faze pulske utvrde (1630.1632.)

1630. raporski kapetan Giacomo Contarini izvijestio je vladu u Mlecima da je u Puli obiao gradilite utvrde na brdu ponad luke i ustvrdio da je rad uznapredovao te da su podignuta dva bastiona.41 ini se da je De Ville nakon poetka radova napustio grad. Vjerojatno je ve prilikom prvoga boravka u Puli nainio crte tintom, datiran41

ASV.SS.DRI.F. 23. da Pola li 16. X.mbre 1630.

58

godinom 1630. s natpisom Forte del Scoglio di S. Andrea e Porto di Pola i autograf A. De Ville eques fecit, koji se se uva u British Library u Londonu.

Slika 4. Naslovnica djela Antoinea De Villea o Pulskoj luci (Venecija 1633.)

U proljee 1631. De Ville se ponovno naao u Puli. Raporski kapetan Contarini, u izvjeu Senatu potkraj travnja 1631., pun je hvale za francuskog inenjera: Gospodin kavaljer Antoine De Ville, francuski plemi i inenjer Vae Prejasnosti, toliko je zagrijan za ove gradnje da se neprestano nalazi u utvrdi i svugdje gdje treba. Svim je duhom vrlo odan Vaoj Prejasnosti, a i dostojan Vae

59

milosti.42 Poduzetni i okretni Francuz neprijeporno je impresionirao raporskoga kapetana i zadobio njegovu naklonost. De Ville je za mletaku vladu napisao kratko izvjee o poetku i napredovanju izgradnje utvrde, koje je, kao prilog Contarinijeva pisma, posada utvrdnoga kaia odnijela u Grad na lagunama.43 Evo nekih dijelova toga kronolokog opisa obavljenih radova. Poetak gradnje vezan je za nastojanje kapetana Kulfa Andreu Zuliana, prvog nadglednika radova koji je, kako svjedoi De Ville, poetkom oujka 1630. izdao naredbu vlasnicima volovskih zaprega junoistarskih sela o obvezatnom prijevozu obraenoga kamena od brda Zara do gradilita utvrde. Istodobno je Zulian naredio da se ispee potrebna koliina vapna te da radnici budu spremni za poetak radova. De Ville je 15. travnja dovrio plan Utvrde (Fortezza) i odmah je zapoelo kopanje temelja. Pulska luka i brdo ponad nje pretvorili su se u veliko gradilite. Osim stotinjak galijota koji su radili na grubim zemljanim radovima, Zulian je iz Rovinja doveo 1520 klesara i 1012 zidara koji su pripremali materijal za utvrdu. De Ville dalje svjedoi: 1. svibnja 1630. poloen je temeljni kamen. S malo radne snage i nedovoljnim alatom radilo se do 25. svibnja, kada je iz Venecije stiglo 30 klesara s najnunijim alatom, kao to su drvene i eljezne sprave, olovo, kolica, motike, lopate i dr. Poveao se i broj zidara, a 11. lipnja iz Venecije je dolo jo 20 klesara, tako da se njihov broj popeo na 50. Na utvrdi je, zajedno s domaim istarskim majstorima preteno Rovinjcima, ukupno radilo 80 klesara; zidara je bilo 60, te oko 50 guastadora. U takvome je sastavu rad nastavljen do 2. srpnja, kada je Zulian otiao iz Pule, a njegovo nadgledniko mjesto privremeno stigao sopracomit Morosini; etiri dana kasnije zamijenio ga je Contarini. De Ville podrobno opisuje izgled graevine i obavljene radove u srpnju 1630. Izgraena su dva bastiona prema luci, no samo su u jednome podignute vanjske kamene pregrade; unutarnjih zidova jo nema. Radilo se, svjedoi francuski inenjer, sa smanjenom poslugom (ciurma). U Pulu je, dodue, poslano 20042 43

ASV.SS.DRI.F. 24. Di Pola li 29. Aprile 1631. Isto. Alegat: Principio et progresso della fabrica del Forte Giuliano descritto dal s. r. Cavalier Antonio De Ville Ingegnero.

60

guastadora, no samo ih je oko 160 bilo radno sposobno, dok su ostali neprestano leali bolesni. Premalo je i galijota koji bi uz brdo vukli kamenje pa je raporski kapetan objavio naredbu da svi posjednici volova u Pultini moraju triput tjedno sluiti na utvrdi sa svojim zapregama. Radnu dinamiku smanjivala je i ometala stalna nestaica novca. Za obavljanje poslova dnevno je trebalo raditi po 24 para volova. Vlasnicima se plaalo po 20 solda za svaki par volova, a toliko je iznosila i nadnica seljaku koji je upravljao zapregom. No, zakanjele uplate mletake dravne blagajne dovele su do opadanja broja radnika.44 Dana 23. travnja 1631. nadgledavanje radova na utvrdi preuzeo je G. B. Grimani. Inenjer De Ville je zbog duljih poslova u gradovima mletakoga zalea (Dogado) opet otiao iz Pule. Njegovo je izbivanje potrajalo, ini se, vie od godinu dana. Polovicom lipnja 1632. De Ville je osvanuo u Veneciji, a predstavnici Senata odmah su ga poslali u Pulu.45

Udar kunoga vala Siromatvo, besparica, zaostalost, prometna izolacija, nezdravo podneblje, strani kuni val koji se 1631. sruio na grad i stopu mortaliteta podigao na gotovo 200 promila, atmosfera koju paraju krici bolesnih, naputenih i umiruih, velike lomae u dvoritu Franjevakoga samostana na kojima su spaljivana tjelesa umrlih od kuge, bolesni vojnici, izgladnjeli radnici, klesari mueni nostalgijom i brigom za domom sve je to bio dio stvarnosti Pule koju je doivio Antoine De Ville poetkom tridesetih godina Seicenta. O tome je u svojem spisu ostavio i osobno svjedoanstvo:

44

ASV.SS.DRI.F. 24. Di Pola li 29. Aprile 1631. Alegat s De Villeovim izvjeem: Principio et progresso della Fabrica, n. dj. 45 ASV. Senato Mar. Reg. 90, 19. giugno 1632.

61

Kneev dvor, odnosno Vijenica, prijeti da e se svakoga trenutka sruiti na svoje stanare ako se tome ne nae hitna lijeka. Slino je i s veinom, gotovo sa svim kuama u osobnome vlasnitvu: zanemarivane su dugo vrijeme, prokinjavaju, grede i stropovi su im istrunuli, zie visi nagrizeno, polurazvaljeno. Otud onaj kuni zadah zraka to ljude koji ga udiu obhrvava dugotrajnim boletinama, pogotovo ljeti kada ga sunana vrelina ee uspaljuje: tjelesa tada kroz otvore na koi upijaju gnjile isparine razrijeene egom jer i zrak se, zatvoren u smradne zakutke lako kvari im ga vjetrovi ili propuh ne razgibavaju i obnavljaju te zbog svoje tanine prodire u najdublju nutrinu tijela, od ega krv gnjije, a mozak se kvari.46 Kuni val koji se obruio nad Sredozemljem i sredozemnim svijetom, ali i mnogim drugim dijelovima Europe, zaustavio je radove na izgradnji utvrde i prekinuo prometnu ivost u Pulskoj luci. Inenjer De Ville, poput malobrojnih stanovnika Pule, povukao se u okolna sela, gdje je, kako se vjerovalo, zrak bio zdraviji. Moda je utoite potraio u Protini, u Mutvoranu? Za taj su katel vezani upisi u matine knjige pulske upe, koje svjedoe o ljubavnoj epizodi francuskog inenjera s jednom od mjetanki, iz koje se rodilo, a nedugo potom i umrlo, muko dijete.47 Pripremiti gradilite, osmisliti tip utvrde, nainiti nacrt, zapoeti gradnju i dovesti je do stupnja u kojemu bi se mogao organizirati bar najosnovniji oblik obrane to je od samoga poetka trebala biti glavna De Villeova briga. Dovriti utvrdu i izgubiti se to dalje od prokletoga grada, prepunoga bolesti i mijazama od malarie. Zato je francuski inenjer donio odluku da ostatke stare utvrde pulskih Castropola46

47

Antoine DE VILLE, Opis starina u luci i gradu Puli, Venecija 1633. (prijevod Mate Krimana). Inenjerovo je ime zabiljeeno venecijaniziranom inaicom. Izvanbrani je sin krten 5. studenoga 1632. (Io Pre Alberto del Becho battezzato Lorenzo et Giorgio figliolo del molto Illustre signor Cavalier Antonio Villa et di donna Fumia da Monmorano nato di adulterio, padrini il signor Giovanni di Capitani et donna Maruzzola moglie di messer Piero