Zbornik-Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori.pdf

Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

Kulturni sabor Zagore Zbornik o Zagori, knj. 8

Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijestRasprave i prinosi - Studia et contributiones, 5

Veleuilite u ibenikuIzdanja Veleuilita

CIP

,

ISBN: 978-953-7395-57-5

ISBN: 978-953-7395-57-5

KultOvI mItOvI

I vjeROvaNjau ZagORI

Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog 14. prosinca 2012. u Uneiu

UrednikVicko Kapitanovi

Kulturni sabor ZagoreFilozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest

Veleuilite u ibeniku

Split, 2013.

IzdavaI

Kulturni sabor ZagoreFilozofski Fakultet u Splitu Odsjek za povijestVeleuilite u ibeniku

za Izdavae

Nedjeljko marinovMarko Trogrli

Marko Radai

RecenzentI pojedInIh lanaka

Denis Bari, Stipe Botica, Marko Dragi, Vicko Kapitanovi, Zorko Markovi, eljko Mileti, Miroslav Palameta, Maja Pasari, Olga Supek, Zrinka imi-Kanaet

RecenzentI cIjeloga zboRnIka

mladenko DomazetJosip Vrandei

lektuRa

Jadranka Nemeth JajiMarija Bari

korektUraJadranka Nemeth Jaji

uDKIvanka Kui

lIkovno oblIkovanje

Duje ilovi

tisak

Naklada: 350 primjeraka

PReDgOvOR

Kulturni sabor Zagore, osnovan 2009. meu, svojim djelatnostima or-ganizira i znanstvene skupove o Zagori. Od osnutka do danas planirao je i organizirao dva znanstvena skupa. Prvi meunarodni skup Zagora izmeu stoarsko-ratarske tradicije te litoralizacije i globalizacije odran je u Dugo-polju 2010. godine. Suorganizatori skupa su bili Sveuilite u Zadru, Matica hrvatska Split i opina Dugopolje. Zbornik radova objavljen je i predstavljen 2011. i 2012. u Splitu, Zadru, Zagrebu, ibeniku i Dugopolju. Osim spome-nutih suorganizatora pomo u predstavljanju smo imali od O Pojian, Split, O Primoten, KUD-a Branimir 888 gornji Mu, Gradske knjinice Juraj igori u ibeniku i Matice hrvatske.

Financijske tekoe nisu zaustavile Udrugu u ostvarenju plana i organi-ziranju novoga skupa pod naslovom Kultovi, mitovi i vjerovanja na prostoru Zagore. Dapae u ostvarenju plana Udruga je nala i nove suradnike koji su prihvatili projekt kao zajedniko djelo. Skup je odran 14. prosinca 2012. godine u Uneiu. Suorganizatori su bili Veleuilite u ibeniku, Filozofski fakultet u Splitu i opina Unei koja je ugostila sudionike skupa. Zahvalju-jem dekanima prof. dr. sc. Marku Radaiu, prof. dr. sc. Marku Trogrliu, na-elniku opine Unei g. Branku Delaliji, upniku Uneia fra Luki Deliu i ravnatelju kole u Uneiu g. ivku Bulatu za svekoliku pomo i potporu u organizaciji skupa. Svi koji su nazoili skupu potvrdili su kako je organiziran na zavidnoj razini. medijski pokrovitelji su bili Hrvatski radio Radio Drni i Radio Knin, a o skupu je obavijestio i Radio Split.

Zahvalni smo KuD-u Zvona Zagore i KuD-u Srce Zagore koji su svojim nadahnuti nastupima uveliali skup u Uneiu. Zahvalni smo moderatorima skupa, g-i Jasni Dasovi, g-i ani lemo, g. Tonu Buriu i g. tomislavu eparoviu. Na kraju zahvalni smo i svim referentima koji su se predstavili na skupu, a kasnije zbog obveza nisu bili u prilici oblikovati rad za Zbornik

Marku Menuiu, Mati Zekanu, Zoraidi Demori Stani, Maji Pasari, Su-zani Marjani, Zdravku ivkoviu i Branku aji.

Urednike poslove vodio je dr. sc. fra Vicko Kapitanovi. Kao rezultat timskog rada Kulturnog sabora Zagore, Filozofskog fakulteta u Splitu, veleu-ilita u ibeniku i vrsnih znanstvenika pred sobom imamo zbornik znanstve-nih radova, na koji smo ponosni jer on pokazuje da Zagora po svojoj batini nadilazi ne samo lokalno ve i regionalno znaenje. Ovaj zbornik obogatit

e knjinice ustanova, udruga i pojedinaca koji se bave izuavanjem Zagore, hrvatskom tradicijskom i kulturnom batinom.

Kulturni sabor zagore kao mlada udruga eli ostvariti nove programe, a iskreno se nadamo i daljnoj potpori visokokolskih ustanova, s kojima smo i u ovom zborniku tako skladno suraivali, jedinica lokalne i regionalne samo-uprave te pojedinaca kakvu smo osigurali u vremenu iza nas. Ulazei u veliku zajednicu naroda kakva je Europska unija imamo posebnu zadau i odgo-vornost prema generacijama koje dolaze. Na svima nama je zadaa ouvanja hrvatskog identiteta i prepoznatljivosti. Ovo neka poslui kao poziv svima koji imaju elju i potrebu ukljuiti se u rad nae udruge, jer poziv je isti od vremena najveeg uitelja etva je velika, a etelaca malo!

Za organizatoreNedjeljko marinov

predsjednik Kulturnog sabora Zagore

SaDRaJ

Predgovor ........................................................................................................5Stazama vjere i mita kroz Zagoru ...................................................................9nenad cambIReligija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji ...............................................15Religion of Sylvan and Nymphs in ancient Dalmatia .............................................. 39

tonI bRajkovI I ante RendI-mIoevINekoliko neobjavljenih kultnih spomenika iz Danila ...................................43Several unpublished cult monuments from Danilo .................................................. 62

Ivo glavaZavjetni rtvenici iz stanice konzularnih beneficijara u Balinoj Glavici ......63Le are votive di beneficiarii consularis della stazione di Balina Glavica ............... 76

vInka bubI Prikazi na kasnoantikim svjetiljkama s podruja Zagore u arheolokom muzeju u Splitu .............................................................................................77Images on the late antique oil-lamps from Zagora deposited in the Archaeological Museum in Split ........................................................................................................ 88

juRaj I vItomIR belajtragovi obrednoga organiziranja novoosvojenoga hrvatskog prostora u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj Dalmaciji ................................................89Traces of the ritual organisation of newly-conquered croatian territory in the croatian Dalmatia of the early middle ages ...........................................................106

eljko demoNekoliko misli i opaanja o pogrebnim obiajima i pokapanju na groblju Drinovci-greblje ........................................................................................109Some thoughts and observations about the funerary rituals and burials at the cemetery of Drinovci-Greblje ................................................................................123

nedIljko budIa Tragovi jezinih i religijskih starina u toponimiji Nevesta i Cere ..............125Traces of linguistic and religious antiquities in the toponymy of Nevest and Cera 174

lIdIja bajukTko je lijepa Mara u hrvatskome usmenom pjesnitvu? .............................175Who Is The Beautiful Mara In Croatian Oral Poetry ............................................193

8 Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori

maRko dRagImitski svijet Zagore u kontekstu europske mitologije ................................195The mythical world of Zagora in the context of European mythology ...................227

luka eoNadnaravna bia tradicijskih vjerovanja. Zato jo uvijek postoje? .......229Supernatural beings in traditional beliefs why do they still exist? ................245

juRIca botI I Ivana odaGeografski determinizam u pukim vjerovanjima i tradiciji sela Opora ....247Geographical determinism in folk beliefs and tradition of the village of Opor .....263

maRIo katI I jadRan kalePraksa obiljeavanja mjesta odmaranja s pokojnikom u okolici Uneia ..265The practice of marking resting places with the deceased in the area surrounding Unei? ..................................................................................................................276

vInja mIlanovIDue na kamenu Pogrebna poivala Ogorja Gornjeg i mirila Starigrada-Paklenice ..............277Souls on stones. Funeral resting places in Ogorje Gornje and mirila in Starigrad - Paklenica ................................................................................................................292

jadRanka gaRmazZaviajna kulturna i duhovna batina u vjeronauku prema NOK-u ..........293National, cultural and spiritual heritage in catechism classes according to the national curriculum framework .............................................................................307

vIcko kapItanovIZaklinjanja, zapisi i svete moi u pukoj religioznosti od antike do suvreme-noga doba ....................................................................................................309Adjuration, short script prayers and relics from Antiquity to the modern age ......349

Kazalo Imena i pojmova .............................................................................351

StaZama vjeRe I mIta KROZ ZagORu

Kroz stoljea neiscrpno vrelo iz kojega su gradovi Split, trogir i ibenik popunjali manjak stanovnitva, ponekad prepolovljenog bolestima i kugom, Zagora je u razdobljima mirnoga ivota donekle i opskrbljivala gradsko sta-novnitvo naroito mlijenim proizvodima, mesom, pa i odjeom. Pridonosi-la je razvoju gradova, ljepoti hramova i gradskih palaa u kojima su stolovali svjetovni i crkveni predstojnici. u nemirnim vremenima u trenu je gradovi-ma mogla postati prijetnja ili obrana ovisno o drutvenim prilikama. Njezino stanovnitvo, esto iscrpljivano nedostatkom plodna tla, suom, nerodicom i porezima, ivjelo je uglavnom oslonjeno na vlastitu proizvodnju, odjeu i ive kojima su jedva mogli pokriti vlastite potrebe.

Kao to pokazuju arheoloki spomenici, Zagora je u religioznom pogledu bila u rimsko doba Silvanu i rimskim boanstvima poboan kraj u kojemu se ubrzo udomailo kranstvo. Prihvaajui kranstvo ini se da Hrvati pri-hvaaju i franaki ustroj Crkve u kojem se biskupi oslanjaju na vladara i uz njegovu potporu vode Crkvu. Moe se pretpostaviti da je s Francima german-ski sustav privatnih crkava doao i u Hrvatsku, pa otuda po starohrvatskim crkvicama i natpisi upana ili velikaa koji su po svoj prilici dali izgraditi te crkve i u njima imali pravo postavljati i sveenike. Nadomak bizantskih gradova, Zagora je misionarska zemlja, vjerojatno slabo naseljena, preteno stoarskim stanovnitvom, a otkrivene crkvice su malih dimenzija, toliko da je u njih jedva mogla stati ira obitelj pretpostavljenih vlasnika. Koliko se puta godinje slavila misa u tim crkvicama, vjerojatno se nee nikada saznati. Samostan to ga osnivaju Nelipii pod Sinjem, iji temelji nisu pronaeni, i onaj u vrhrici (Vrlici) nisu mogli mnogo poboljati vjersko neznanje puka ni u Cetinskoj krajini a nekamoli po Zagori. U Cetini su jo u XIV. soljeu i-vjeli krani koji su drali sulonice (in patria tamen Cetina appellata, vicina Bosnae, in qua christiani concubinas retinent), a da stanje ni u ostalom kr-anskom ivotu nije bilo idealno, pokazuje papinsko doputenje franjevcima da meu ostalim mogu u Vrlici i Cetini sve do Klisa (in Vertricha [Verhrika] et Citina atque Cliscia et omnibus villis) u svim selima odrjeivati od sluaje-va rezerviranih biskupu. Iako je ta povlastica vjerojatno isposlovana na papi pogreno predstavljenim podacima da je podruje iza Klisa vie dana hoda daleko od biskupske rezidencije, mogua je injenica da je biskup rijetko ili nikada prelazio kliki prijevoj. Na tu pretpostavku upuuje i injenica da je 1440. u Radoiu, upi trogirske biskupije, krizmu obavljao srebreniko-vi-


soki biskup fra Toma Mati (Matin?) za kojega je jo ueni Farlati, na teme-lju dokumenata trogirske biskupske kurije, mislio da je pravoslavni episkop. Ni u vrijeme osmanlijske okupacije religiozno stanje nije se moglo poboljati. Na podruju od Kozjaka do Potravlja, Petrova Polja i granica ibenskog ko-tara bile su samo dvije upe, Zmina i Zagorje koje su posluivali visovaki franjevci, dok su upu Cetina posluivali makarski franjevci. Uspostava novih upa i izgradnja suhozidnih crkvica, velikim dijelom prekrivenih evarom, u kojima su jo uvijek bile rijetke klupe, a o ostalom namjetaju da se i ne govo-ri, poinje tek nakon osloboenja od osmanlijske vlasti. Umrli se na groblja, u nekim upama kao npr. u Brtanovu, nose na motkama. Dananje upne crkve po Zagori izgraene su ponajvie za austrijske vladavine iz bogotovnog fon-da i doprinosima vjernika.

O kolskom obrazovanju Zagorani su mogli samo sanjati. Tek je odla-zak bogatijih obitelji u gradove ili stupanje u samostan i u sveenike redove omoguavalo nadarenijoj djeci vie kolovanje. O kolskoj spremi jo 1892. jezgrovito govore stihovi fra Jake Bartulovia Analfabetikoj djeci u Brta-novu:

O da znade na hrvatski kraju,Kakvi jadi sad Zagoru taru, Jer bo nema kole ni nauka,to bi ovog izuilo puka.Nego kri i stina liticaU njoj plau siromaka dica.

Gola bosa bez oca i majkezadavie globe svakojakeRaznesoe dvore podvorniceOstadoe sinje kukavice,Kako cvile i uzdiu ljuto,Da bi srce otrgnuli kruto.

u takvim prilikama koje su, kad bolje - kad gore, potrajale od Rimljana, ako ne jo i ranije, do XX. stoljea, sva narodna mudrost skupljala se uz ognjite, na vjerskim druenjima, u sveanim i tunim zgodama kao to su vjenanja i pokopi, na sajmovima i zajednikim sijelima, jer ne smije se zabo-raviti, drva za ogrjev trebalo je tedjeti pa su sijela bila viestruko korisna. Na njima su se ule svakovrsne prie, dosjetke i pitalice, ali su se tedjela i drva.

Zagora je, zbog te svojevrsne omeenosti, podruje na kojem su kulturne i znanstvene ustanove imale malen ili gotovo nikakav utjecaj, a i religiozne ustanove nedovoljan, pa su se zbog toga odrala izvorna puka shvaanja i nain ivota. Nematerijalna batina Zagore, danas gotovo na izdisaju, sauva-na u ponekom starijem pisanom dokumentu te u obiajima i ivotu itelja sve vie pada u zaborav i za njezino prouavanje gotovo je potrebna neka vrsta

arheolokih iskapanja nematerijalnih spomenika zadranih u svijesti rijetkih itelja. U tim istraivanjima oituje se i religiozna misao koja se razvijala kroz stoljea to pokazuju i radovi u ovom zborniku. Da bi se ti radovi bolje shvatili, potrebno je imati na umu i navedene ivotne prilike.

11Stazama vjere i mita kroz Zagoru

ovjek se oduvijek u ivotu susretao s nepoznatim, zagonetnim i nera-zjanjivim pojavama. elio ih je dokuiti, razjasniti i svesti u razumljiv i lo-gian sustav i prema njemu uskladiti vlastito djelovanje. Jedan od sustava u rimskoj Dalmaciji ini se da je bio Silvanov religijski sustav, a mnotvo Sil-vanovih spomenika sauvanih upravo na prostoru Zagore potkrjepljuje tezu koju pomnom analizom sistematizira akademik Cambi, utvrujui kako je Silvanov sustav izvoran prvenstveno na delmatskom teritoriju. Dvosmjeran proces proimanja religija, o kojem govori Cambi, izmeu Silvanova susta-va i rimske religije, neodoljivo potie i na pomiljanje na proces proima-nja Silvanova sustava i slavenske mitologije, Silvanovih pratilica, razigranih umskih i izvorskih nimfa i dobrohotnih slavenskih vila, na usporedbu kola nimfa na rimskim spomenicima i razigranih kolarica, simbola (rajske?) sree na stecima.

Proimanje rimske i egipatske religije odavno je poznato u Dalmaciji, ono se odraava i u neobjavljenim kultnim spomenicima iz Ridera (Danilo), o emu raspravljaju arheolozi Brajkovi i Rendi Mioevi. Spomenici egipat-skih boanstava nisu rijetki u Dalmaciji, to je razumljivo, jer su Rimljani prihvaali sve religije koje su mogli svesti u svoj religijski sustav. Religija je bila vana i u vojnom ustrojstvu pa su konsularni beneficijari u vojnom logoru Magnum (Balina glavica) prema istraivanju Ive Glavaa postavili ak sedam zavjetnih rtvenika.

Kranstvo je u Dalmaciji od IV. st. do seobe naroda potvreno velikim brojem otkopanih temelja bogotovnih zgrada i mnotvom sluajnih nalaza. Odreenu potvrdu proirenosti kranstva pruaju i brojni nalazi svjetiljaka s kranskim simbolima. O sauvanim svjetiljkama s podruja Zagore u split-skom arheolokom muzeju, raspravlja Vinka Bubi. Dio svjetiljaka raspren je i po drugim zbirkama i muzejima, a na kristogram na njima, kao zapis i spasonosni znak, upozorava i Vicko Kapitanovi. Problematinije su veze kranstva u Dalmaciji s egipatskim kranstvom. Premda se na temelju ra-zliitih dokaza moe opravdano zakljuivati kako su te veze postojale, neki znanstvenici s razlogom upozoravaju da su moda neki arheoloki spomenici stigli k nama i u kasnijem razdoblju. Kapitanovi pokuava potkrijepiti doka-ze o povezanosti egipatskog i dalmatinskog kranstva na temelju arheolozi-ma dobro poznate trogirske olovne ploice sa zaklinjanjima protiv nevremena (Defixiones Tragurienses) upozoravajui na mogunost da je vokativ rijei Tartaruce vlastito ime egipatskoga boanstva tartaruhosa.

ini se kako Slaveni i avari pri dolasku na dananje hrvatsko tlo nisu ima-li puno muke s kranstvom jer su ga, prema Jeronimovu svjedoanstvu, pret-hodno gotovo unitili razliiti poganski narodi koji su proli tim podrujem. Poprilino oien prostor od kranskih sljedbenika i preostalih poganskih


vjerovanja trebalo je posvetiti i uiniti ugodnim za ivot. O tom prvom inu sakralnog zaposjedanja teritorija raspravljaju, pokuavajui otkriti tragove

svetoga trokuta u Biskupiji kod Knina te Goria, Konjevrata i Pokrovnika, Juraj i Vitomir Belaj. Ta vana tema o zaposjedanju podruja na kojem ivimo jo i danas i njegovu posveenju slavenskim boanstvima, vjerojatno e iza-zvati dalja istraivanja koja bi potvrdila ili opovrgnula znanstvene postavke spomenute dvojice znanstvenika.

Koliko su se uporno neka ranija shvaanja opirala kranskom religij-skom sustavu pokazuje rasprava eljka Deme o polaganju novia uz tjele-sa pokojnika, za koje se moe pretpostaviti da su stavljeni u svojstvu obola, iako su smisao prepolovljivanja znali (...) tono samo oni koji su novac pre-polovljivali i stavljali ga u grob zajedno s pokojnicima. teta da nedostaju brojnije temeljite analize pogrebnih obiaja o pokapanju, kakva je ova to ju je proveo Demo, jer bi one mogle bolje pojasniti njihov smisao. u sva-kom sluaju neobian nalaz prstena, izvan prsta pokojnika, lako je shvatljiv iz sluaja o kojem sam uo u djetinjstvu, gdje je prsten kao vrijedan predmet obitelj smatrala tetnim zakopati s pokojnikom pa je lan obitelji pri poko-pu tajno ubacio prsten u grob. Kako je Demo istaknuo da bi novi mogao oznaavati i polovicu ivota, bilo bi vano u ovakvim buduim istraivanjima pokuati sastaviti obje polovice. To bi moda moglo dovesti do zakljuka o odnosima pokojnika, npr. o branim drugovima, gdje bi novi kao pogrebni polog imao simboliku i kulturoloku a ne religioznu ulogu. Preoblikovanje vjerovanja i njihovo prilagoavanje kulturnom razvoju drutvene sredine u kojoj preivljavaju stoljeima otkriva i Lidija Bajuk u dobro poznatoj pukoj poeziji o lijepoj mari.

Ljubav pomijeana s nostalgijom za rodnim krajem izraena davno od jednog bliskog mu zemljaka, humanista antuna Vrania, koji je ivei da-leko od rodnoga kraja pozavidio trogiraninu Trankvilu andreisu to ne da Dalmaciju za itav svijet navela je berlinskog profesora Nediljka Budiu na odgonetavanje jezinih i religijskih starina njegova rodnoga mjesta Ne-vesta i susjedne Cere. Ne zaustavljajui se na ve dostignutim povijesnim saznanjima, utemeljenima na krtim podacima, autor koristi kao povijesno vrelo toponimiju i jedan na prvi pogled neitljiv natpis s poivala (bilig) koji ga odvlai u vratolomne hipoteze otkrivanja gotskih i slavenskih religijskih tragova. Upozorivi s pravom na toponimiju kao vano povijesno vrelo, tek e budua istraivanja potvrditi ili odbaciti neke njegove pretpostavke.

Mitski svijet u Zagori ve stoljeima ivi uz rub kranstva, ak i bez ve-ih sukoba; Zagora nije imala teoloki obrazovane ljude koji bi raspravljajui o dogmama odvlaili ljude u krivovjerje. Tek su ponekad izbijali religiozni sluajevi kada se posumnjalo na ugovor nekih osoba sa zloduhom (vjetice).

13Stazama vjere i mita kroz Zagoru

Tom ve iz mnogih vrela poprilino poznatom mitskom svijetu Zagore, mar-ko Dragi dodaje vrijedan prilog, na temelju sakupljenih prianja svojih stu-denata sa splitskoga Filozofskog fakulteta, koja znalaki povezuje u sustav. a da je taj mitski svijet imao i svoje geografske uvjetovanosti, pokazuje analiza Jurice Botia i Ivane Oda o pukim vjerovanjima i tradiciji u Oporu. Zato ta mitska bia jo postoje u svijesti starijeg stanovnitva, stariji pisci, svjetovni i crkveni, za to su redovito nalazili razlog u nedovoljnoj pouci naroda. urban Krizomali upozorio je ve prije sedamdesetak godina na temelju arhivskih vrela kako su prie o vukodlacima irene i namjerno meu stanovnitvom da bi se plaljive osobe zastraile i da bi pripovjedai nou mogli slobodnije raditi mutne poslove, naroito krasti. Istraivanja Luke ee potvruju nave-dene razloge dodajui im stjecanje materijalne dobiti, izbjegavanje kazna i stjecanje boljeg poloaja unutar zajednice.

Kranski pisci i duobrinici vie puta spominju praznovjerja povezana i uz obrede pokapanja. Treba pripomenuti da se u Katolikoj Crkvi strogo pazilo da neki vjernik ne umre bez sakramenata, pa su to biskupi, prilikom vi-zitacija, pomno provjeravali i u Zagori. No, u Zagori sve do novijeg vremena sveenik je rijetko pratio mrtvo tijelo do groba, jer su kue po selima esto bile veoma udaljene od mjesta ukopa i upne kue. a kako osobe u novije vrijeme ponajvie umiru u bolnicama, mrtvo se tijelo ne prati od kue pokoj-nika do groba, pa su mnogi od tih seoskih obrednih obiaja netragom nestali. vrijedni su zbog toga prilozi Ivana Katia i jadrana Kale koji dokumentiraju pogrebne obrede i poivala u okolici Uneia (Sedrami, itni, Gornje Pla-njane, gornje vinovo i Nevest) te Vinje Milanovi koja usporeuje pogrebne obiaje u Paklenici i Gornjem Ogorju i njihovo religiozno znaenje. itajui njihove radove moe se zapaziti da su mirila, poivala ili bilizi nastali na istoj kranskoj matrici uz koju su stoljeima opstajala i puka shvaanja. Dapae, ve i sam naziv mirila u Paklenici oito pokazuje povezanost sa staroslaven-skim i kranskim pojmom mir, tj. pokoj (, pax), kao to i mirine redovito oznaavaju groblja, i tek je u pukom domiljanju, kada se pojam mir (pokoj) ve zaboravio, mogao prijei u shvaanje mjerenja pokojnika i stopiti se s pukim vjerovanjima. Ne smije se smetnuti s uma da je Starigrad izrazito podruje staroslavenske slube Boje. Vjerojatno slino treba rei i za poivala, koja su ne samo praktina poivala za nositelje pokojnika ve i mje-sto molitve na kojemu se pokojniku izraava elja da poiva spokojno u miru. Rascvjetanim krievima oznaeno je Kristovo nebesko pobjedniko slavlje kojemu se pridruuje i pokojnik, a isti smisao ini se imaju i cvjetne are naroito one s laticama na mirilima u Paklenici, toliko slinim cvijetnome kri-u Sisinova zapisa koji vjerojatno potjee sa zadarskog podruja I okretanje mrtvaca moglo je proistei iz znaka kria. Kako znak kria s nosilima nije bilo jednostavno izvesti, sve je zapravo sliilo okretanju kojemu je trebalo dati


neki smisao. U svakom sluaju poivala po Zagori, izloena unitavanju iz-gradnjom prometnica i drugim nepogodama, zahtijevaju hitan nastavak istra-ivanja. a cilj istraivanja tematike kojoj je Zbornik posveen trebao bi biti ouvanje, razvijanje i prilagoavanje batinjenih vrijednosti vremenu koje dolazi. Tom cilju trebalo je voditi prema zamisli prireivaa skupa i pretpo-sljednje predavanje o zaviajnoj, kulturnoj i duhovnoj batini u vjeronauku Jadranke Garmaz. Istina, ovjek se ve po svojoj naravi prilagoava okolini i nainu ivota, to se u religioznom pogledu zorno moe pratiti u posljednjem lanku ovoga zbornika o zaklinjanjima, zapisima i relikvijama.

Promatrajui Zagoru i njezin krajolik satkan od kamenjara, (h)umaca i draga, dubrava, panjaka, krapa i vrtaa, brda i hridi koje u Zagori zovu gre-dama, uz rijetke bunare i lokve i jo rjea krta vrela pitke vode na kapaljku, gdje je stanovnitvo morila sua, ea i glad te je preivljavanje vie puta moglo oekivati jedino s neba, moe se lake shvatiti ovjeka koji je ivio na tom prostoru. U tom okruenju lake se moe shvatiti kako je nekadanji i dananji Zagoranin doivljavao strahopotovanje i bliskost s nevidljivim Bogom, po svojem dubokom uvjerenju odravateljem ivota, pa ak i onda kada ga je u davnini predstavljao u vidljivom liku.

Upoznavanje religioznosti nekoga drutva vodi potpunijem poznavanju toga istog drutva. Religiozne spoznaje pomau boljem shvaanju okoline. Pomau shvatiti kako je ovjeanstvo i misaono odrastalo; kako se duhovno i kulturno razvijalo; koje je i kakve prepreke proivjelo kroz stoljea; to nosimo kao duhovni usud, batinu, teret ili olakanje. Omalovaavanje i za-nemarivanje tih spoznaja vodi duhovnom sakaenju drutva i oteava razumu prirodan razvoj misli, to ponekad vodi i politikim suprotstavljanjima. Ovaj zbornik radova plod znanstvenih istraivanja zanesenjaka koji su u nj utkali ljubav trud i vrijeme pokazuje kako su vjera i vjerovanja od starine pratili misaoni, kulturni, pa i gospodarski razvoj drutva..

Vicko Kapitanovi

RelIgIja SIlvaNa I NImFa u RImSKOj DalmaCIjI

akademik Nenad Cambi UDK: 299.18 : 292.21(497.5-3 Dalmacija)Profesor emeritus. Sveuilita u Zadru Izvorni znanstveni rad Primljeno, 11. lipnja 2013

teza ovoga rada je da su Silvan i Dijana glavna boanstva autohto-ne religije koja se razvila na sredinjem dalmatinskom prostoru u pre-drimskom razdoblju. Sastavne dijelove te religije tvore takoer nimfe (Fontanae odnosno Silvestrae, tj vodene, odnosno umske). Ikonografija se Silvana razvila u Saloni i otuda se proirila na druge dijelove rimske Dalmacije. U formiranju ikonografije ulogu je morao odigrati i lik grkog Pana koji je Silvanu samo slian, ali ne i identian. Isto tako italski Silvan kako u religijskom sustavu, tako i ikonografskom obliku nema nikakve veze s onima u Dalmaciji. Posebno je vaan natpis iz Klapavice blizu Klisa koji u rimski religijski sustav (jupiter) uvodi i dva Silvana s dvije razliite skupine nimfa. Dva Silvana s dvije skupine nimfa javljaju se na reljefu iz Careva Polja kod jajca u Bosni i Hercegovini, to je potvrda kla-pavikog natpisa. Pojavu Silvanove religiju izvan sredinjedalmatinskog dijela Ilirika treba tumaiti kao utjecaj toga podruja.

Kljune rijei: religija, Silvan, Dijana, nimfe, Dalmacija

U ovom radu bit e rijei samo o jednom veoma vanom, ako ne i najva-nijem vidu u kompleksnom procesu romanizacije rimske Dalmacije, a to je re-ligijski koji se oituje raznim preitcima u prvom redu likovnog i epigrafikog karaktera. Nema nikakve dvojbe da su pokoreni narodi i prije Rimljana bili na visokom stupnju svoga religijskog razvitka, ali bez ideosinkrazijskih procesa teko bi se moglo zamisliti prikljuivanje indigenih naroda u tokove ivota i prihvaanje svega onoga to se smatralo rimskom civilizacijom i kulturom. Rimski napori bili su svjesno ili nesvjesno usmjereni u tome pravcu, ali, na-ravno, utjecaji su se razmjerno sporo irili iz jednostavnog razloga to lokalni homo religiosus nije lako naputao svoj sustav i odgovarajue kultove dok prilike nisu sazrele. Rimljani su moda i nesvjesno shvaali da mnoge religije imaju zajedniko ishodite i da u mnogim aspektima religije ak i sloeni sustavi imaju slinosti koje se mogu svesti na zajedniku prihvatljivu razinu s koje je bilo mogue dovesti do njihova meusobnog povezivanja. Rimska religija nije bila jedinstvena i jednom zavazda zadana pa je lako prihvaala druge koje su se razvijale u novom ozraju i sukladno tomu pribliavale se


sloenim rimskim sustavima, a time se i udaljavale od vlastitog izvora. Iako ne znamo je li proces religijskog prevoenja provincija bio centralno ili lokal-no usmjeravan ili se pak stihijno razvijao, ali oito je da se provodio. Rimski povjesniar Tacit u jednom germanskom sluaju upotrijebio je sintagnu inter-pretatio Romana,1 koja se i kod nas veoma esto upotrebljavala u znanstvenoj literaturi.2 To bi zapravo znailo da se pojedino boanstvo ili pak vjerski su-stav poistovjeivao sa slinim rimskim to je dovodilo do izjednaavanja. Kao i kod drugih autohtonih naroda i u Iliriku se ponekad ouvalo samo drevno ime (na pr. Anzotica ili Bindus), ponekad staro i novo (rimsko i indigeno) isto-dobno (Venus Anzotica, Bindus Neptunus), ali najee samo rimsko (Venus,

1 tacit: De Origine et situ Germanorum, 43. Tacitov navod glasi: Apud Naharvalos antiquae religionis locus ostenditur. Praesidet sacerdos muliebri ornatu: sed deos, interpretatione Romana, Castorem Pollucemque memorant: ea vis numini; nomen Alcis. Nulla simulacra, nullum peregrinae superstitionis vestigium: ut fratres tamen, ut juvenes, venerantur. u hrvatskom prijevodu: Naharvali su imali sveto mjesto svoje stare religije gdje je sveenik u enskim haljinama na rimski nain (interpretatio romana) obavljao bogotovlje Kastora i Poluksa kojima je bila ista bit (numen) dvojca tamo poznatog kao alcid (Alcis). Nije bilo tragova stranih prikaza i predrasuda, tovani su kao braa i kao mladii. Usp. G. WissoWa, Interpretatio Romana, Archiv fr Religionswissenschaft XIX, Leipzig-Berlin 1918, 1-49. Wissowa objanjava kako je postojalo uvjerenje da se strana boanstva samo imenom razlikuju od rimskih, ali da su u bitnome jednaka ili veoma srodna. Rimljani su, stoga, posvuda u stranim zemljama primijenili interpretatio romana, a to znai da je Tacit vie-manje opravdano prepoznao neke slinosti slube boje ili biti (numina) stranih boanstava. Rimljani su im dali svoja imena koja su provincijalci na isti nain posvojili i s njima se prikljuili vioj rimskoj kulturi, ili su domae ime boanstva ouvali kao pridjevak ili je on pak nestajao. To, meutim, ne ini nikakvu bitnu razliku. ako se na primjer jedan bog u Britaniji pojavljuje as kao deus Cocidius, as kao deus Mars Cocidius i konano samo kao Mars, radi se ipak o istom boanstvu koje se pojavljuje u tri stupnja romanizacije. O pitanju interpretatio romana usp. S. Ferri, Luci e l ombre sulla interpretatio romana, Convegno internazionale Renania Romana, Atti dei convegni Lincei 23, Roma, 14 16 aprile 1975, Roma 1976, 125-133. Ferrijev je pristup poneto razliit (upuuje na zajednike indoeuropske temelje). c. ando, Interpretatio Romana, Classical Philology, 100, br. 1, 2005, 41-51 interpretira Tacitov navod priblino u Wissowinu smislu.

2 d. RendI-mIoevI, Problemi romanizacije Ilira s osobitim obzirom na kultove i onomastiku, Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjetnost

numizmatika - onomastika, Split 1989, 432.; d. RendI-mIoevI, Silvan i njegova kultna zajednica, Ikonografska studija o spomenicima s teritorija Delmata, Iliri i antiki svijet, 461-465.; a. RendI-mIoevI - m. egvI, Religions and Cults in South Pannonian Regions, u

Religions and Cults in Pannonia, Exhibition at Szkesfehrvr, Csk Istvn Gallery 15 May 30 September 1996, Szkesfehrvr 1998, 7-11; a. RendI-mIoevI, les traditions autochtones dans les reprsentations figures sur le territoire des Dalmates illyriens, Romanisation und Resistenz in Plastik, Architektur und Inschriften der Provinzen des Imperium Romanum. Neue Funde und Forschungen, Akten des VII. Internationalen Colloquiums ber Probleme des Provinzialrmischen Kunstschaffens Kln 2. bis 6. Mai 2001, Mainz 2003, 408-419. Tim i slinim pitanjima pozabavili su se i mnogi drugi autori.

17n. cambI, Religija Silvana i nimfa u rimskoj Dalmaciji

odnosno Neptunus),3 jer je vrijeme trajanja potonjega bilo najdue. Procjenju-jui stupanj romanizacije, nalazimo se u neprovidnom prostoru jer ostajemo uskraeni za odgovor krije li se i u kojoj mjeri pod rimskim imenom jo barem traak lokalnog boanstva. Taj se proces, dodue, moe naslutiti, ali kako je do njega dolazilo i kako se odvijao na praktinoj razini, samo nam je nagaati. Ve je naglaeno da je proces rimske interpretacije ve davno zapaen u mno-gim provincijama pa tako i u Dalmaciji.4 Meutim, iroka je lepeza raznih provincijskih boanstava koja su bila obuhvaena procesom romanizacije po itavom rimskom svijetu. Rimska imena bogova su nekad vie, a nekad manje pokrivala indigeni vjerski sadraj, ali nedvojbeno je da je malo-pomalo autoh-tona komponenta bivala slabija da bi konano usahla. Time je romanizacijski cilj bio ostvaren bez obzira na to je li autohtoni kult jo skriveno ivio, na pri-mjer u predodbi bitka boanstava (numen), odnosno odvijanju samog kulta na praktinoj razini (to je barem prema Tacitovu navodu izgleda bitno). Me-utim, obino je rimski, dakle novi sadraj, nakon prevladavanja ivio svojim autonomnim ivotom koji su prihvatili ne samo iri slojevi lokalnog drutva nego i oni koji s izvorom nisu imali nikakve veze, a to znai i doljaci bez obzira na to jesu li bili posve romanizirani ili ne. Za uspjenu romanizaciju ne-ophodan je bio i obrnuti proces, tj. interpretatio illyrica rimskih sustava kao i u nekim drugim krajevima rimskog svijeta, koja je neophodna u meusobnom identifikacijskom procesu.5 Samo obostrana elja mogla je dati dobre uinke.

Posebna panja u ovom radu bit e posveena kultu Silvana i njegove zajednice koja je osobito bila razvijena na podruju Delmata, ali se s toga podruja za koje se smije, s obzirom na spomeniku statistiku, pretpostaviti da se tovanje proirilo i na neke druge indigene zajednice Ilirika, ali nikad u tolikoj mjeri da bi zasjenilo ve postojea bilo lokalna, bilo rimska boanstva. Hrvatski lingvisti, povjesniari i arheolozi bili su uvjerenja da se u Silvanovu religioznom liku krije autohtono boanstvo nepoznatog imena. Za to je bilo mnogo razloga, a posebno tome u prilog govorila bi ikonografija koja nema veze s italskim Silvanom. Znatna se panja poklanjala ikonografskoj analizi tipoloke naravi, temelj je davno postavio R. von Schneider, a razradio D. Rendi-Mioevi. Jo nisu otkriveni novi spomenici koji bi zahtijevali novu

3 Nema dvojbe da su ilirska boanstva slijedila istu matricu razvoja kao to navodi G. Wissowa.

4 plInIje, N.h. XXXIV, 45; teRtulIjan, Apologeticus Adversus Gentes pro Christianis, 9. (za Merkura u Galiji); eUmen, Panegyrici latini VI, 21, 7, 22, 1 (za apolona u Galiji), 22, 10 (za minervu u galiji). Za Ceres africana usp. teRtulIjan, Ad uxorem, I 6; teRtulIjan, De exhortationem castitatis, 13; teRtulIjan, De pallio, 4; teRtulIjan, De testimonio animae 2; Passio SS. Perpetuae et Felicitatis, 18, 4 (za Saturna i Ceres u africi) itd.

5 Usp. J. FeRguson, The Religions of the Roman Empire, London 1974, 214-220. Taj proces u galiji Ferguson naziva interpretatio Celtica.


kategorizaciju.6 Tako smijemo govoriti o nekoliko oblika pojavnosti: 1. Silvan sam (sl. 1), 2. Silvan i nimfe (razliitog karaktera: Fontanae, Silvanae, Silve-strae, Salutares itd.), 3. Silvan s Dijanom (sl. 3), 4. Silvan i Dijana s nimfama, 5. Silvan s rimskim boanstvima, 6. Silvan i Dijana s rimskim boanstvima. Izvornom delmatskom panteonu, tj. Silvanu s nimfama pridruila se i Dijana, bez obzira na to je li to izvorni boanski par ili je ta boica utjecaj june Dal-macije (emu sam skloniji), gdje je, ini se, bila prevladavajue boanstvo. Ta se mogunost pokazuje tako to je ikonografski i epigrafiki Dijana zabilje-ena na novcima ilirskog vladara Ballaiosa (revers) u posebnoj ikonografskoj varijanti s bakljom u jednoj ruci jo u II. st. prije Kr.7 Veoma slina varijanta poznata je i u klasinom rimskom kiparstvu kao Diana Lucifera s golemom lunulom na leima (Aequum).8 Spomenici Dijane tipoloki se mogu razvrstati po slinoj shemi kao i Silvana: 1. Dijana sama (sl. 2), 2. Dijana i Silvan (sl. 3), 3. Dijana, Silvan i nimfe, 4. Dijana, Silvan i neka rimska boanstva. Meu-tim za razliku od Silvana vano je naglasiti to se Dijana sama (bez Silvana), barem koliko je to dosada poznato, nikad ne javlja u drutvu nimfa. Ovakvo ikonografsko stanje nije sluajnost, nego je posljedica religijskog sustava ko-jemu se barem malo mogu odkrinuti vrata na temelju ouvane grae, na to e biti posebno usredotoena panja u kasnijem izlaganju. Zanimljivo je da je Silvan na delmatskom podruju u najveem broju sluajeva ikonografski dosta konzistentan. Ipak ve su davno uoene i neke lako prepoznatljive ra-zlike u kosi (kratka ili duga kosa, brada ili bez brade), odnosno ivotinjski elementi (kozji rogovi i noge) ili normalne ljudske karakteristike te razliiti atributi (jarac, pas, pedum, siringa, grozd, maslina i dr.). antropomorfni oblik zabiljeen je samo u dubljoj unutranjosti delmatskog podruja, ali ni tu ne esto,9 dok je antropo-teriomorfni oblik prevladavao na obalnom ili bliem zagorskom pojasu.10 Razliitost atributa upuuje i na proirenje Silvanovih boanskih kompetencija.

Za tumaenje biti (numen) ikonografskih skupina Silvana i nimfa poseb-no je vaan jedan natpis iz Klapavice u arheolokom muzeju Split (inv. br. a 3928) koji glasi

6 r. von schneider, ber bildlichen Denkmler Dalmatiens u Bericht ber eine Reise in Dalmatien, (archologisch-epigraphisches Mittheilungen aus sterreich-Ungarn IX), 1885. 37-46; d. RendI-mIoevI 1989, 464-506.

7 J. Brunmid, Inschriften und Mnzen der griechischen Stdte Dalmatiens, Wien 1898, tab. VI, 100, 104, 111, 117b, 121, 129 itd.

8 m. abRamI, antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, u Beitrge zur lteren europischen Kulturgeschichte. Festschrift fr Rudolf Egger, I, Klagenfurt 1952, 312, tab. IV a, b.; N. cambI 2005, 156, sl. 232.

9 d. RendI-mIoevI 1989, 469.10d. RendI-mIoevI 1989, 467.


ex i]mperio Domini Iovis Op]timi maximi ivssit sibi aedem fier]i cvm svo Consentio Deor(um) Dearv[m queS]ilvestrium Nymphis Fontanis cvm [Sil]vano Nymphis Silvestrium cvm Silvano Fe[sc]enia astice cvm svo pare conivge t(ito) ......] Favsto VI et avg(ustali) a solo restituit.(sl. 4):11 Natpis je zanatski kvalitetno isklesan. Veim je slovima naglaen prvi re-

dak, u drugom su slova neto manja, a u ostalima su gotovo jednaka. Velik je broj povezanih slova (ligatura), ponekad ak i tri. Prijevod natpisa bi priblino bio: Po zapovjedi gospodina najboljeg i najvieg jupitera dala je Fescenia astice s muem Faustom sevirom i augustalom12 iz temelja obnoviti hram Jupiteru s njegovom boanskom umskom zajednicom: Silvanom sa umskim Nimfama i vodenim Nimfama sa Silvanom. Iz natpisa se smije iitati da je Jupiter imao i svoju umsku zajednicu koju su tvorili jedan Silvan s vodenim nimfama i drugi Silvan sa umskim nimfama. Vodene nimfe su dakle imale svoga vou jednog Silvana, a umske nimfe drugog Silvana kao svoga vou. Jedna i druga skupina tvorile su zajednicu umskih boanstava koja je spadala u Jupiterov boanski sklad (Consentio deorum dearumque). ini se da je ovo veoma instruktivan primjer kako se Silvan i njegova zajednica nimfa uklju-uje u rimsku religiju, u Jupiterov boanski krug. Naime, Jupiter je na elu, osim svojih bogova i boica, i skupini koju obrazuju jedan Silvan s vodenim i drugi Silvan sa umskim nimfama. Silvan s vodenim i Silvan sa umskim nimfama poznat je na itavom nizu reljefa, osobito s podruja dalmatinskog priobalja, ali se pouzdano, osim u jednom jedinom sluaju, te dvije skupine nikad ne javljaju zdruene na istom reljefu. Te se nimfe najee javljaju kao skupina (njih tri na broju), a ikonografija im jasno odreuje njihov boanski karakter. umske nimfe imaju u rukama stabalce ili pak list kao odreujue atribute (sl. 5). S druge strane koljke, trske ili pak neki drugi vodeni element (kao na primjer na jednom neobjavljenom primjerku prikaz vodozemca uz

11 Natpis je naen pri uklanjanju kamene gomile koja je pokrivala starokransku crkvicu u Klapavici kod Klisa. F. bulI, Sterro di una Chiesa antica cristiana del vI sec. nella localit detta Crikvine a Klapavica nel commune censuario di Klis (Clissa), Bd, XXX 1907, 118; ILJug 2003; g. alFldI, Die Personennamen der rmischen Provinz Dalmatien, Heidelberg 1969, 118, 159; d. RendI-mIoevI 1989, 480; m. ael kos, Private Munificence in Salonae under the Principate, VAHD, 86, 1993, 204, br. 2 te 207; M. zanInovI, Ilirsko pleme Delmati, ibenik 2007, 205-206.

12 l. Ross tayloR, augustales, Seviri augustales, and Seviri: a Chronologal Study, Transactions and Proceedings of The American Philological Association 45, 1914, 239. autorica upuuje na to da se upravo formulacija sevir et aug(ustalis) odnosi na libertinsko podrijetlo nositelja asti.


trsku) odreuju Nimfae Fontanae (sl. 6,7). Ikonografski i jedne i druge obino se dre za ruke ili im se ruke kriaju preko prsiju, ime su meusobno tjesnije povezane (sl. 8), to, bez obzira na koreografijsku inaicu, nedvosmisleno pokazuje da nimfe pleu. Da je rije o kolu, pokazuje i to to ponekad prva, a ponekad jo i trea u nizu dre maramu kojom daju ritam (ubrzavanje, odno-sno usporavanje). Marama je plesni rekvizit i preitak je iz drevnih vremena u znatno kasnijoj etnobatini irih jugoistono europskih prostora.

Na jednom reljefu iz okolice Klisa Silvan sjedi na hridini i svira siringu, a nimfe pleu (prva i trea nose marame), dok se meusobno dre slobodnim i uz tijelo pruenim rukama na Silvanovu svirku (sl. 9).13 to pokazuje da Sil-van ima svoj krug boanstava kojem sviralom odreuje pokret i ritam. Takvi reljefi prema ikonografskim elementima nude dosta jasnu poruku. Nimfe su oito subordinirane u toj obitelji i zaduene su za prirodni ciklus voda i uma, odnosno vegetacije. Siringa u ruci Silvana i kad ne svira indicija je da on svir-kom pokree prirodne sile na rast vegetacije i dotok voda. Silvanova je svirka oito jednostavna i pastirska.14 Dvije skupine od po tri nimfe ne javljaju se na prikazima zajedno nego redovito odvojeno, uvijek samo njih tri na broju: i to jedne Fontanae (sl. 6, 7), a druge Silvanae ili Silvestres (sl. 5). Jo je jedna po-sebnost, a ta je da se nimfe, barem u Dalmaciji, nikad ne prikazuju same (bez Silvana).15 jedini poznati primjer na kojem se javljaju dvije skupine (dvije i tri nimfe) zajedno i to, kako se ini, ali ne i pouzdano sigurno, s razliitim atribu-tima (trska kod lijeve, a stabalce kod desne skupine) reljef je iz Careva Polja kod jajca u Bosni (sl. 10).16 Svaku od skupina nimfa toga reljefa odvaja njihov predvodnik - Silvan u svojoj panolikoj pojavnosti sa siringom i pastirskim tapom (pedum). Oba Silvana toga reljefa su ikonografski identina (standar-dni atributi). Ideja o postojanju dva boanska skupa je evidentno postojala u autohtonoj pukoj imaginaciji (dva Silvana koji kao dva brata blizanca pred-vode svoje zasebne nimfe). Tu sasvim rijetku, ali ipak pouzdano zabiljeenu pojavu dviju skupina nimfa sa svojim standardnim atributima i odvojenim, ali ikonografski identinim Silvanima, likovno objanjava spomenuti reljef iz

13 d. RendI-mIoevI 1989, 481-482, LXXXV, 1.14 Zanimljivu tezu iznio je P. Selem, Quelques indices sur les relations entre les divinits

autochtones et orientales en Dalmatie romaine, u Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 425-431. Selem smatra da je veza autohtonih kultova i orijentalnih religija uspostavljena kozmikom glazbom.

15 Religions and Cults in Pannonia, 64, br. 33; d. maRI, Ikonografski tip Nimfa sa koljkama, VAMZ 3. ser. XXX-XXXI 103-124, sl. 1-7. Nimfe se u Varadinskim Toplicama javljaju bez Silvana za razliku od ara ljeilinog karaktera boanstava (vidasusthana u topuskom), gdje se nimfe ne spominju, iako u Topuskome takoer izviru ljekovite vode.

16 pakvalIn, Reljef Silvana i nimfi, GZM, n.s. XIX, 1964, 151; d. RendI-mIoevI 1989, 515-516, tab. LXXXVIII.


Careva Polja. Prema reljefu iz Careva Polja nema nikakve razlike u izgledu i atributima Silvana i nimfa. Dva Silvana i dvije skupine nimfa su sr prirodno-ciklike religije Silvanova ritma koji slijede nimfe. Reljef iz Careva Polja je ikonografska potvrda klapavikog natpisa. Silvan kao bog s pastirskim atri-butima (pastirski tap, pas, jarac) titi i razvija stada koja su temeljni element gospodarskog odravanja ivota u krevitoj Dalmaciji. Bez vode i vegetacije ni stada nisu odriva.

Postoji i niz prikaza Silvana i nimfa na kojima potonje nemaju uope atri-buta, nego su prikazane kako se dre za ruke (razliiti naini zahvata) i pleu (sl. 7 i 9). Nije mogue odrediti, stoga, kojem od zasebnih krugova pripadaju. Meutim one bi mogle zastupati oba prirodna ciklusa, jer bi u protivnom bile diferencirane svojim specifinim atributima. Stoga sve spomenute ikonograf-ske i epigrafske karakteristike upuuju na zaokrueni indigeni religijski su-stav.17

Natpis iz Klapavice unosi u sustav Silvana i nimfa jo jednu novu, svaka-ko zabiljeenu, ali jo nedovoljno objanjenu pojavu koja je zabiljeila dalj-nji stupanj diskretne romanizacije. Naime, dvokomponentni Silvanov ciklus umetnut je pod okrilje vrhovnog rimskog boanstva Jupitera (najboljeg i naj-veeg). Preko jupitera postrano djeluju i ostali bogovi rimskog panteona, ali se u natpisu ne spominju. Tako se indigeni ciklus naao pod kontrolom dr-avne religije i romanizacija se nenametljivo provodila. Potvrda je Jupiterove uloge u Silvanovoj religiji i veoma vaan reljef iz Karakaice (blizu Ekvuma) kod Sinja (arheoloki muzej Franjevakog samostana u Sinju).18 Na tome re-ljefu (sl. 11) u sredini se pojavljuju tri nimfe koje se meusobno dre za ruke. ini se da krajnja nimfa nadesno u desnoj ruci dri trsku to bi indiciralo da su posrijedi vodene nimfe. lijevo je Silvan u svojoj antropomorfno-teriomorfnoj pojavnosti lako prepoznatljiv. Iako je povrina reljefa dosta izlizana, ini se da Silvan dri siringu. Ostali atributi su izostali zbog gustoe nanizanih figura. Dakle rije je o standardnoj ikonografiji i kompoziciji, ali na desnoj strani po-javljuje se za skupinu neuobiajen ljudski lik koji je nag, neto vii i snaniji od drugih. U desnoj ruci dri ezlo. Njegova je kosa duga s klasinom ana-stole. Naalost, nije jasno to je imao u lijevoj ruci, jer je reljef dosta oteen,

17 j. j. WIlkes, The Illyrians, Oxford and Cambridge (USa), 1996. (sec. ed.), 244-247 navodi da nema naznaka da Iliri imaju jedinstvenu kozmologiju na kojoj zasnivaju svoju religijsku praksu, za razliku od Kelta, Traana ili Skita. To je samo djelomino tono s obzirom na rasparceliranost ilirskih naroda i njihovih religija, ali je oito netono kad se tie srednjodalmatinskih naroda. Ovaj pak rad je pokuaj da se ukae na to da su Delmati, a moda i neki drugi susjedni narodi imali svoj razvijeni religijski sustav.

18 d. RendI-mIoevI 1989, tab. LXXX; n. cambI, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005, 46, sl. 53.


a potom i izlizan. Figura sasvim nadesno, dakle, nedvojbeno pripada rimskom boanstvu, predstavljenom na klasian nain, jednom od onih koji spadaju u stariju generaciju (jupiter, Pluton ili Neptun). No, Jupiter bi u takvoj konfi-guraciji jedini bio logian. Na tome reljefu pod njegovim pokroviteljstvom su Silvan i nimfe. I taj reljef pokazuje da je itav delmatski panteon prirod-no-kozmiko-gospodarskog karaktera stavljen pod okrilje vrhovnog rimskog boga - Jupitera. Lokalni sustav tako se ukljuio u rimski panteon kao i mnoge druge religije koje su se nale unutar goleme rimske dravne zajednice. S druge strane injenica jednostavnog ulaska u okvire rimske dravne religije omoguila je i lake otvaranje procesa prihvaanja u lokalni religijski sustav i drugih Jupiteru bliskih bogova. Na takav proireni proces povezivanja lo-kalne i klasine religije upuuje pak i reljef iz Danila Biranj s likom Diane elafobole, koja ubija jelena, zatim dugokosog, bradatog i panolikog Silvana s podignutom desnom rukom u kojoj dri neki predmet (grozd?) i sasvim de-sno Merkura s krilatim petazom na glavi, kerikeionom i ubijenom ivotinjom (ovcom?) koju dri za noge (sl. 12).19 Merkura esto prate neke ivotinje,20 ali ovca nije rijetka (aluzija na blago kojim se trguje). Natpis glasi (teko ga je itati zbog izlizanosti): D(ianae) et S(ilvano) [et] M(ercurio) Avg(ustis) S(acrum)/G(ai) Honorati ser(vus) p(osuit) l(ibens m(erito).21 Dok se Diana smije protumaiti kao Silvanov autohtoni partner, samo ovdje u jednoj od malo upotrebljavanih ikonografskih inaica,22 dotle Merkur potjee iz jupite-rova kruga koji je posve neoekivan, osim ako se ne protumai kao Jupiterov uljez u lokalni panteon jedne specifine sredine gdje su se autohtoni kultovi i preitci delmatske antroponimije dobro ouvali. Rimskim utjecajima, bilo namjernim bilo spontanim, bilo se teko oduprijeti, ako je uope i bilo takve elje. Slinosti su bile pribline, ali neodoljive s obzirom na posve novu dru-tvenu situaciju nastalu u sve snanijem rimskom kulturolokom okruenju.

Hibridna situacija nije se dugo odrala, osim u religijskoj osobnosti Silva-na kojem je nadjenuto rimsko, ali njegovim boanskim kompetencijama ne-adekvatno ime. Ve je davno zapaena nepodudarnost lokalnog Silvana i bo-

19 m. abRamI, Nekoliko skulptura antiknih boanstava, VAHD L, 1928.-29. 49 -54, tab. IV, 1; d. RendI-mIoevI 1989, 494, tab. LXXXV, 2; z. gunjaa, Reljef Silvana messora iz Ridera, VAHD LXX-LXXI, 1968. 69, (Split 1977.), 177-183, sl. 1, 2; J. medini, Prilog poznavanju i tumaenju ikonografije boice Dijane u Iliriku, RFfZ 23 (10), 1983, 20-25, sl. 1; g. lIpovac vRkljan - . mIletI, Reljef Dijane iz Ridera, Opuscula Arcaeologica 23-24, 1999.

2000, 155-164, sl. 3. 20 Usp. e. simon 1990. 158-167, sl. 207, 213. autorica navodi da se s Merkurom javlja cijeli

niz ivotinja (eine ganze Menagerie), ali ovan je najei. 21 M. abRamI 1928.-29, 50. 22 Naalost dosta fragmentiran i oteen reljef iz Danila (Katuni) vjerojatno prikazuje istu

kompoziciju, usp. g. lIpovac vRkljan - . mIletI 1999, 155-164, sl. 1, 2.


anstva koje Rimljani tuju pod istim imenom.23 jasno je da je indigeni Silvan primarno umsko-pastirsko boanstvo, dok je istoimeni rimski bog primarno udjelitelj blagostanja poljodjelcima i meu njima nema nikakve religijske i ikonografske povezanosti.24 Po svoj prilici primarno delmatska panolika slika je lokalnog postanja, a ikonografska predodba je oblikovana pod utjecajem srodnoga, ali ne i identinog grkog Pana koju nije mogla zamijeniti italska.25 Rimsko ime je ponitilo indigeno koje se, naalost, nije sauvalo. Tek je mo-gue da je zabiljeeno na arama iz topuskog (Vidasus)26, ali nije iskljueno da se u spoju s Dianom (Thana)27 moe pojaviti i neko drugo lokalno boanstvo iju bit i ikonografiju ne poznajemo. Thanu nije teko lingvistiki povezati s Dianom, dok su Vidasus i Silvanus teko spojivi.28 ini se da je kliki natpis vaan zbog jo jednog razloga, a taj je da, osim to navodi dvije vrste nimfa sa svojim Silvanima, jasno pokazuje da se pripadnici jupiterove zajednice, dakle i Silvani i nimfe, nazivaju bogovima i boginjama (dei deaque). Dakle nije rije o demonima, u Platonovu smislu rijei niim posrednicima meu ljudima i bogovima, nego su njihova numina boanskog karaktera. To su na-ravno i nimfe, jer se na njih odnosi ono deaque, koje su po svoj prilici imale autohtono kolektivno ime koje se nije ouvalo.

u vezi s klapavikim hramom valja upozoriti na jo jedan moment koji proistjee iz injenice da je natpis o zdanju naen u ostatcima samostana i

23 d. RendI-mIoevI, autohtoni i doseljeni ivalj rimske Dalmacije (Ilirika), u Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjetnost numizmatika - onomastika, Split 1989, 421.

24 O rimskom Silvanu usp. p. doRcey, The Cult of Silvanus, Leiden 1992, 68-70; e. simon, Die Gtter der Rmer, Mnchen 1990, 200-205 (s.v. Silvanus); LIMC VII, 1, Zrich-Mnchen 1994, 763-773. (a. Nagy) s.v. Silvanus.

25 R. heRbIg, Pan der griechische Bocksgott, Frankfurt am Main 1949.; R. boRgeau, Recherches sur le dieu Pan (Bibliotheca Helvetica Romana XVII), Rome 1979.; n. marqUardt, Pan in der hellenistischen Kunst und kaiserzeitlichen Plastik, Bonn 1995. Panolika slika je utjecaj grke likovnosti, dok je interpretatio Romana Silvana puko preimenovanje bez zadiranja ni u religijsku ni ikonografsku bit.

26 To se ime ouvalo na 4 are zajedno s Thanom (CIL III 3941, 10819=14354, 23), takoer v. hoFFIleR - b. saRja, Antike Inschriften aus Jugoslawien 1, agram 1938, br. 516, 517, 518; a. mayeR, Vidasus, der illyrische Silvanus VHAD 22-23, 1943, 187-191; a. mayeR, Die Sprache der alten Illyrer I, Wien 1957, 359-360, s.v. Vidasus.

27 Ime je zabiljeeno na iste 4 are spomenute u bilj. 26. Usp i a. mayeR, Die Sprache, 336, s.v. thana.

28 O karakteristikama Vidasa kao boga iscjelitelja koji svoje uporite ima u ljekovitim vodama toplih izvora u topuskom usp. b. kuntI makvI, Borvo et Damona vidasus et Thana: les possibilites de l analyse comparative, u Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 329-351. Iscjeliteljski aspekt Silvana nije poznat na podruju Delmata. Njega su po svoj prilici zastupale Nymphae Fontanae sa koljkom kao atributom koje su bile u Silvanovu sustavu.


crkvice za vrijeme istraivanja.29 Nema nikakve dvojbe da je jupiterov hram u zajednici sa Silvanima poruen kao rezultat kristijanizacije. Ovakav lokalni kult je nesumnjivo bio meta pohoda protiv poganskih uporita. Meu ouva-nim arhitektonskim ostatcima nema nikakva traga toga hrama (aedes). Zani-mljiva je injenica da je i kultni reljef s likom Silvana iz Perue tek bio koji kilometar istono od Klapavice (sl. 13). Toponim Perua je karakteristian za izvor ive vode i gaj pa je tu kult prirodnih sila bio posve logian. Na Perui je po svoj prilici postojao fanum u prirodnom okoliu.

Dedikandi Silvanovih reljefa (bilo Silvan sam, bilo u zajednici s Dianom i nimfama) obino nemaju indigena imena, to ne bi upuivalo na rimski ka-rakter boanstava, nego na potpuno dovrenu romanizaciju lokalnih naroda. ini se da je religijska bit bila otpornija prema asimilaciji nego jezik, an-troponimija i teonimija. No, mogue je da ikonografija odraava jedan drugi fenomen, a taj je da je panoidno stoarsko boanstvo s novim imenom lako nalo put do religijskih predodaba novih, ve romaniziranih itelja Dalmaci-je (osobito neitalskog podrijetla), pa i vojske. u tome pogledu bila bi indicija reljef Silvana iz garduna koji postavlja bucinator III cohors Alpinorum, oito nije domorodac,30 a fenomen recepcije lokalnih kultova od doljaka zapaen je i u drugim krajevima Rimskog Carstva.31 Mogue je da su ak i gradite-lji klapavikog hrama (astika i Faust) doljaci.32 Iako nisu esti natpisi koji pouzdano dokazuju sudjelovanje autohtonog etnikog elementa u Silvanovoj religiji, ipak su katkad prepoznatljivi, ali u visokom stupnju antroponimijske romaniziranosti.33 Religijska interakcija je u rimskom svijetu bila poznata i lako ostvariva.34 Proimanje razliitih ideja i koncepcija bilo je na dohvatu ruke, a lepeza mogunosti iroka. Tako su autohtone ideje mogle ivjeti skri-veno i dugo pod razliitim imenima, pa ak i u razliitim sustavima. Jedan

29 Usp. F. bulI 1907, 118. 30 F. bulI, Iscrizioni inedite, Bd XIV, 1891, 162, br. 94 (a 1710); d. RendI-mIoevI

1989, tab. LXXXIV, 2; N. cambI 2005, 113, sl. 163.31 a. domaszeWski, Die Religion des rmischen Heeres, Westdeutsche Zeitschrift fr

Geschichte und Kunst 14, Trier 1895, 52; g. alFldI, Die Hilfstruppen der rmischen Provinz Germania Inferior (Epigraphische Studien 6), Dsseldorf 1968, 210; e. bIRley, the Religion of Roman army, ANRW 16, 2, Berlin-New York 1978, 1527-1529.

32 G. alFldI 1969, 118, 159 navodi da su dedikandi po svoj prilici podrijetlom iz Italije. 33 Jedan takav veoma vrijedan primjer nudi natpis iz Danila (municipium Riditarum):

t(itus) aur(elius) Das(sius) u kojem je cognomen (ako ga se moe, a svakako se smije, tako nadopuniti) jasne delmatske derivacije, usp. a. RendI-mIoevI - I. pedII, Nouveaux tmoinages pigraphiques du culte de Sylvain Rider, u Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 415-424, sl. 2.

34 Upravo Plinijeva vijest (N. H. XXXIV, 45) da je golema Merkura u Galiji (prema caesar, De Bello Gallico VI, 17 Merkur je najvaniji galski bog) radio poznati kipar Zenodor u Neronovo doba punih 10 godina, potvrda je meusobne interakcije Rimljana i domorodaca.


od znakova diskretnih pokuaja Silvanove internacionalizacije je i dosta est epitet Silvanus Augustus koji je kao i u sluaju drugih boanstava povezivanje s osobom aktualnog cara i njegovim kultom, a to je eo ipso i romanizacijski element i ima drukiju ulogu (povezivanje s univerzalnom carskom biti)35 za razliku od drugih epikleza kojih je mnogo (Messor, Domesticus, Communis, Conservator, Cor... i dr.).

Statistiki i ikonografski panoliki Silvan je ukorijenjen na podruju sred-njeg Ilirika (Dalmacija i Bosna i Hercegovina). Izvorni kult je bio na ozemlju Delmata (bez obzira na to radi li se o primorskom ili unutranjem dijelu) i otu-da je radirao. ako se analiziraju predjeli liburnije, Histrije i japodije (na sje-verozapadu), odnosno junijih ilirskih naroda tada se smije, dodue s velikom dozom opreza, pretpostaviti da je posrijedi prodor samo kulta, a moda ne i Silvanove religije, iz sredinjeg dijela rimske Dalmacije.36 Juno od Neretve nije zajameno tovanje Silvana. Na podruju Histra Silvan je malobrojan,37 a u Liburniji je rijedak i lociran uglavnom na istonom dijelu uz desnu obalu Krke.38 I kod Japoda zasvjedoen je na njihovu istonom podruju.39 Normal-no je da se taj kult mogao lako implantirati jer je gospodarstvo, koje je bilo umsko-pastirsko-zemljoradnikog karaktera, bilo slino onomu izvornog podruja. Golem broj Silvanovih reljefa s podruja Salone naznaka je da se upravo tu razvila ikonografska predstava panoidnog boanstva, lako mogu-e upravo u kontaktu s grcima kojima je Salona bila ponajvanije polazite za trgovinu prema unutranjosti. Stoga nema nita udno da se ikonografska varijanta najprije ugnijezdila uz obalu, a tek potom irila i na unutranjost. K tomu je uzor morao biti reljefni model visoke kvalitete kakav je na primjer bio onaj koji je bio uzidan u kuu Mikeli kod salonitanskog amfiteatra (danas

35 Usp. F. tassaUx, les dieux augustes en Istrie, u Arheoloka istraivanja u Istri, Znanstveni skup Pore, 22.-26. rujna 1994, Izdanja Hrvatskoga arheolokog drutva 18, Zagreb 1997, 77-84.

36 Statistika nalaza apsolutno je dominantna na srednjem Jadranu i odgovarajuoj unutranjosti. Usp. R. matIjaI - F. tassaux, liber et Silvanus, u Les cultes polythistes dans l Adriatique romaine, Paris-Bordeaux 2000, 81-117, sl. na str. 78. Tablini pregled str. 105-112 (ukupno 89). Meutim, ima barem jo desetak to natpisa to reljefa koji tada nisu bili evidentirani.

37 matIjaI-tassaux 2000, usp. tablini pregled 103-104 (ukupno 10). Pojava Silvana u Istri je s jedne strane posljedica utjecaja Italije, a s druge balkanskog prostora. to po svoj prilici nisu isti Silvani, odnosno bez obzira na ime ne iskazuju isti numen.

38 matIjaI-tasseuax 2000, 104-105 (ukupno 19). Onaj iz Sonkovia (liburnija) zapravo je iz Danila (Rider), tako da je to jo jedna potvrda s delmatskog podruja. U Liburniji i Japodiji pojava Silvana je nedvojbeno pristigla iz Dalmacije.

39 J. medini, Neki aspekti razvoja antikih religija na podruju Japoda, u Arheoloka problematika Like. Znanstveni skup Otoac 22-24. IX 1974, Split 1975, 87-88.


nakon ruenja kue u arheolokom muzeju Split).40 taj lik u hodu prikazan u profilu je najelegantniji i umjetniki najkvalitetniji Silvanov prikaz u itavoj Dalmaciji, ali i znatno ire (sl. 14). S obzirom na kontekst nalaza, dimenzije i vrsnou prikaza, reljef je mogao biti kultni lik u nekom Silvanovu svetitu u zapadnom dijelu grada (blizina amfiteatra). Takvih svetita u Saloni zasigurno je bilo mnogo. Kult Silvana u Dioklecijanovoj palai po svoj prilici potvruje i jedan kaseton s njegovom mladolikom rogatom glavom (sl. 15).

Gradnja hramova odnosno svetita bila je obino odreena boanskim nalogom (ex iussu, ex imperio), koja se dedikandima prenosila po vienju (ex visu), u snu (ex somno) ili pak po svojoj vlastitoj volji (voto suscepto). Boansku objavu odabranici su doivljavali kao stvarnu opomenu koju tre-ba oivotvoriti. Klapaviki natpis spominje obnovu iz temelja hrama (aedes), koji je bio u derutnom stanju pa se Astica angairala na obnovi. To je morala biti vrsto zidana graevina. Ima jo natpisa koji takoer spominju takve so-lidno zidane hramove (sl. 16).41 Neki reljefi pokazuju i edikulu u kojoj je bio lik Silvana.42

Meutim, oito je da su izvorna indigena svetita bila veoma esta sub divo u prirodnom ambijentu, gdje je reljef boanstva bio uklesan u liticu, a neki reljefi pokazuju izgled takvih svetita u prirodi (stabla, stijene, are, pu-evi, ivotinje).43 Dodue, prikazi na hridinama nisu bili prikladni samo za Silvana i Dijanu, nego i za neka druga boanstva koja dobro pristaju prirod-nom pejzau (Heraklo,44 mitra45). Svetita Silvana bila su i u peinama gdje je aen kao i njegov ikonografski uzor Pan.46

40 Reljef nije objavljen.41 N. cambI, O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias 8-9-10, Split 1998. 2000, 107-112,

sl. 4-6. 42 N. cambI 1998. 2000, 107-110, sl. 5, 6. 43 a. Rendi-Mioevi, Uz dva Silvanova svetita u okolici Salone, Arheoloki radovi i

rasprave VIII-IX, 1982, 121-133, sl. 1, 2, tab. I-V; N. cambI 1998.-2000., 99-106. Sl. 1-3. 44 N. cambI 2005, 126, sl. 189; N. cambI, Herkul na Brau, Klesarstvo i graditeljstvo 1-2,

god XXIV, svibanj 2013, 5-18 i slike. 45 Moii kod Dubrovnika, d. RendI-mIoevI, Da li je speleum u Moiima kraj Cavtata

(Epidaur) sluio samo Mitrinom kultu, u Iliri i antiki svijet Split 1989, 531-537; G. novak, Povijest Dubrovnika, Zagreb 1971, 39, sl. 16, 17; N. cambI 2005, 125-126; Otoac, M. glavII, Mithren sub divo in den Drfern Vratnik und Prozor bei Otoac (arupium), Archologia Poetoviensis 2, Akten des Internationalen Symposiums, Ptuj 2001, Ptuj im rmischen Reich. Mithraskult und seine Zeit, Ptuj 11-15. X. 1999, 223-227, sl. 5, 6; N. cambI 2005, 125-126, sl. 188.

46 Indikativan za kult Silvana i nimfi bio bi nalaz fragmentiranog reljefa nimfa iz volne ili Vodne pilje na Brau koja je imala ivu vodu, dragocjenu za bezvodni otok. Svetite Silvanu bilo je lako mogue i u Drakonjinoj peini povie Murvice s june strane Braa, gdje takoer ima ive vode. Indicija za to bio bi panoliki maskeron (Silvan?). Nije iskljueno da je i u peini Mitreja u Moiima kod Cavtata prethodno bilo Silvanovo svetite. Meutim, prije nekoliko


Naposljetku valja kazati da je religija Silvana i njemu sukladnih boan-stava (Diana i nimfe) zapravo neka vrsta politeistikog vjerskog sustava koji je izvoran prvenstveno na delmatskom teritoriju. Poznat je, dodue, Silvanov i njegov krug i drugdje, ali to po svoj prilici valja pripisati irenju (liburnija, japudija, Histria). u Panoniji je razvoj Silvanova kulta po svoj prilici neto razliit, jer se javlja puno vie ikonografskih karakteristika italskog Silva-na.47 Bit Silvanova boanstva sadravala je brigu za godinji ciklus prirode i odravanje gospodarskih grana koje ovise o njegovoj svirci i skladnom kolu umskih i vodenih nimfa. Taj se sustav uklapa u opu sliku rimske religi-je koja je indigene koncepcije jednostavno uvrstila u svoj vrhovni autoritet, ali romanizacija nije bila jednosmjeran nego dvosmjeran proces u kojemu su sudjelovali i sami domorodci. ako je u poetcima romanizacija nailazila na otpor, u kasnijem razvitku ona je spremno prihvaana u lokalnoj sredini.

godina kolege Glavii, Mari, Mileti i pisac ovih redaka tragali su za navodnim ostatkom Silvanovih nogu na krapama naokolo mitreja, ali potraga je bila neuspjena. Protiv teze o Silvanovu reljefu govorila bi injenica da do sada u junoj Dalmaciji nisu registrirani takvi reljefi. O tome usp. i prethodnu biljeku.

47 Usp. d. RendI-mIoevI, Neki ikonografski i onomastiki aspekti Silvanove kultne zajednice u Panoniji i Iliriku, u Iliri i antiki svijet, Split 1989, 507-522; a. RendI-mIoevI - m. egvI 1998, 9.


kratice

ANRV Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt

Bd Bullettino di archeologia e storia dalmata

CCl Corpus Christianorum, series latinaCIL Corpus Inscriptionum Latinarum, Berlin (Inscriptiones Asiae Pro-

vinciarum Graecarum Illyrici Latinae III, Berolini, 1873 1902).

GZM Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini

LIMC Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae

Nh Naturalis historia

RFFZ Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru

VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Vjesnik za arheologi-ju i povijest dalmatinsku)

VAMZ Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu

VHAD Vjesnik Hrvatskoga arheolokog drutva, Zagreb

bIblIogRaFIja

abRamI, m., antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, Beitrge zur lteren europischen Kulturgeschichte. Festschrift fr Rudolf Egger, I, Klagenfurt 1952, 305-326.

abRamI, M., Nekoliko skulptura antiknih boanstava, VAHD, L, 1928.-29. 49-54, tab. IV, 1.

alFldI, g., Die Hilfstruppen der rmischen Provinz Germania Inferior (epi-graphische Studien 6), Dsseldorf 1968.

alFldI, g., Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia, Heidel-berg 1969.

ando, C., Interpretatio Romana, Classical Philology, 100, br. 1, 2005, 41-51.bIRley, E., The Religion of Roman army, ANRW, 16.2, Berlin-New York

1978, 1527-1529. boRgeau, R., Recherches sur le dieu Pan (Bibliotheca Helvetica Romana

XVII), Rome 1979. bRunmId, j., Inschriften und Mnzen der griechischen Stdte Dalmatiens,

Wien 1898.bulI, F., Iscrizioni inedite, Bd, XIV, 1891, 162, br. 94 (a 1710). bulI, F., Sterro di una Chiesa antica cristiana del vI sec. nella localit detta

Crikvine a Klapavica nel commune censuario di Klis (Clissa), Bd, XXX 1907, 101-123.


cambI, N., O svetitima Silvana u Dalmaciji, Adrias, 8-9-10, Split 1998. 2000., 107-112, sl. 4-6.

cambI, N., Herkul na Brau, Klesarstvo i graditeljstvo, 1-2, god XXIV, svi-banj 2013, 5-18 i slike.

cambI, N., Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005. domaszeWski, a., Die Religion des rmischen Heeres, Westdeutsche Zeitschrift

fr Geschichte und Kunst, 14, Trier 1895, 52. doRcey, P., The Cult of Silvanus, Leiden 1992, 68-70. eUmen, Panegyrici latini [XII Panegyrici Latini, recognovit Dominicus las-

sandro (Corpus Scriptorum latinorum Paravianum), augustae tau-rinorum 1992.]

FeRguson, j., The Religions of the Roman Empire, London 1974, 214-220.Ferri, S., Luci e l ombre sulla interpretatio romana, Convegno internazio-

nale Renania Romana, Atti dei convegni Lincei 23, Roma, 14 16 aprile 1975, Roma 1976.

glavII, m., mithren sub divo in den Drfern vratnik und Prozor bei Oto-ac (arupium), Archaeologia Poetovionensis, 2, Akten des interna-tionalen Symposium, Ptuj, 2001, 221-231.

gunjaa, Z., Reljef Silvana messora iz Ridera, VAHD, LXX-LXXI, 1968.69. (Split 1977.), 177-183, sl. 1, 2.

heRbIg, R., Pan der griechische Bocksgott, Frankfurt am Main 1949. hoFFIleR, v. - B. Sarja, Antike Inschriften aus Jugoslawien 1, agram 1938. kuntI makvI, B., Borvo et Damona vidasus et thana: les possibilites

de l analyse comparative, Illyrica antiqua ob honorem Duje Ren-di-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 329-351.

marqUardt, N., Pan in der hellenistischen Kunst und kaiserzeitlichen Plastik, Bonn 1995.

maRI, D., Ikonografski tip Nimfa sa koljkama, VAMZ, 3. ser. XXX-XXXI 103-124, sl. 1-7.

matIjaI R. - F. tassaux, Liber et Silvanus, Les cultes polythistes dans l Adriatique romaine, Paris-Bordeaux 2000, 65-117.

mayeR, a., Die Sprache der alten Illyrer I, Wien 1957.mayeR, a., Vidasus, der illyrische Silvanus, VHAD, 22-23, 1943, 187-191.medini, J., Neki aspekti razvoja antikih religija na podruju Japoda, Arheo-

loka problematika Like. Znanstveni skup Otoac 22-24. IX. 1974, Split 1975, 87-88.


medini, J., Prilog poznavanju i tumaenju ikonografije boice Dijane u Iliriku, RFFZ 23 (10), 1983, 20-25.

lIpovac vRkljan g. . mIletI, Reljef Dijane iz Ridera, Opuscula Arcaeo-logica, 23-24 (1999. 2000.), 155-164.

novak, g., Povijest Dubrovnika, Zagreb 1971. Passio SS. Perpetuae et Felicitatis [T. I. nIjmegen, Passio sanctarum Perpe-

tuae et Felicitatis, latine et grece (Florilegium patristicum, 43), Bon 1938.

pakvalIn, V., Reljef Silvana i nimfi, GZM, n.s. XIX, 1964, 151-155. plInIje, N.h. XXXIV, 45 [plInIje staRIjI, Povijest antike umjetnosti, odabrani

ulomci, Split 2012, 52-53]. RendI mIoevI, D., Problemi romanizacije Ilira s osobitim obzirom na kul-

tove i onomastiku, Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjetnost numizmatika - onomastika, Split 1989.

RendI-mIoevI, a., Uz dva Silvanova svetita u okolici Salone, Arheoloki radovi i rasprave, VIII-IX, 1982, 121-133, sl. 1, 2, tab. I-V.

RendI-mIoevI, a. - I. pedII, Nouveaux tmoinages pigraphiques du cul-te de Sylvain Rider, Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mi-oevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima antike arheo-logije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005, 415-424.

RendI-mIoevI, a. - m. egvI, Religions and Cults in South Pannonian Re-gions, Religions and Cults in Pannonia, Exhibition at Szkesfehrvr, Csk Istvn Gallery 15 May 30 September 1996, Szkesfehrvr 1998, 7-11.

RendI-mIoevI, a., Les traditions autochtones dans les reprsentations fi-gures sur le territoire des Dalmates illyriens, Romanisation und Resistenz in Plastik, Architektur und Inschriften der Provinzen des Imperium Romanum. Neue Funde und Forschungen, Akten des VII. Internationalen Colloquiums ber Probleme des Provinzialrmis-chen Kunstschaffens Kln 2. bis 6. Mai 2001, Mainz 2003, 408-419.

RendI-mIoevI, d., Neki ikonografski i onomastiki aspekti Silvanove kul-tne zajednice u Panoniji i Iliriku, Iliri i antiki svijet, Split 1989, 507-522.

RendI-mIoevI, d., autohtoni i doseljeni ivalj rimske Dalmacije (Ilirika), Iliri i antiki svijet, Iliroloke studije. Povijest arheologija umjet-nost numizmatika - onomastika, Split 1989.

RendI-mIoevI, d., Da li je speleum u Moiima kraj Cavtata (Epidaur) slu-io samo Mitrinom kultu, Iliri i antiki svijet, Split 1989, 531-537.


RendI-mIoevI, d., Silvan i njegova kultna zajednica, Ikonografska studija o spomenicima s teritorija Delmata, Iliri i antiki svijet, 461-465.

Ross tayloR, l., augustales, Seviri augustales, and Seviri: a Chronologal Study, Transactions and Proceedings of The American Philological Association, 45, 1914, 239.

schneider, r. von, ber bildlichen Denkmler Dalmatiens u: hIRschFeld, O., Bericht ber eine Reise in Dalmatien, (archologisch-epigraphis-ches Mittheilungen aus sterreich-Ungarn IX), 1885. 37-46.

selem, p., Quelques indices sur les relations entre les divinits autochtones et orientales en Dalmatie romaine, Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendi-Mioevi. Radovi s meunarodnog skupa o problemima an-tike arheologije, Zagreb 6. 8. XI. 2003, Zagreb 2005,425-431.

simon, e., Die Gtter der Rmer, Mnchen 1990, 200-205 (s.v. Silvanus).ael kos, m., Private Munificence in Salonae under the Principate, VAHD,

86 (1993), 198-211. tacit, De Origine et situ Germanorum [tacItus, publIus coRnelIus, De ori-

gine et situ Germanorum (ed. J. G. C. anderson) Oxford, 1970.]tassaUx, F., Les dieux augustes en Istrie, u Arheoloka istraivanja u Istri,

Znanstveni skup Pore, 22.-26. rujna 1994. Izdanja Hrvatskoga ar-heolokog drutva 18, Zagreb 1997, 77-84.

teRtulIjan, Ad uxorem [Tertuliani opera, CCL I, 1954, 371-394].teRtulIjan, apologeticus adversus Gentes pro Christianis [CCL I, 77-171].teRtulIjan, De exhortatione castitatis [CCL II, 1954, 1013-1035].teRtulIjan, De pallio [CCL II, 1954, 731-750].teRtulIjan, De testimonio animae [CCL I, 1954, 173-183].WIlkes, j. j., The Illyrians, Oxford and Cambridge (USa), 1996. [[Iliri, Split

2001.]WissoWa, g., Interpretatio Romana. Rmische gtter im Barbarenlande, Arc-

hiv fr Religionswissenschaft, Nr. 19, 1918, 149zanInovI, m., Ilirsko pleme Delmati, ibenik 2007. Nenad Cambi


IlustRacIje:

Sl. 1. Reljef Silvana iz T r o g i r a . Gradski mu-

zej Trogir

Sl. 2. Reljef Diane, kipara Maksimina, Proloac II. st.

Arheoloki muzej u Splitu


Sl. 3. Diana i Silvan, Aequm (itluk), Muzej Franjevakog samostana u Sinju

Sl. 4. Silvanov natpis iz Klapavice kod Klisa. Arheoloki muzej u Splitu (inv. br. A 3928)


Sl. 5. Ulomak reljefa s prikazom Silvana i nimfa. umska nimfa (Nimfa silvestris) na ulomku prikazana s li-stom kao umskim sim-

bolom.

Sl. 6. Ulomak reljefa s prikazom izvorskih nimfa (Nimfae fontanae) sa kolj-kom. Arheoloki muzej Split


Sl. 7. Ulomak reljefa s prikazom Silvana i izvorskih nimfa (Nimfae fontanae) sa koljkom, Radunica

(Split)

Sl. 8 Silvan Nimfe bez atributa koje kri-aju ruke na prsima pri plesu. Arheoloki

muzej Split.


Sl. 9. Reljef s prikazom Silvana s nimfama, Klis

Sl. 10. Dva Silvan svaki sa svojom skupinom nimfa, Carevo polje kod Jajca (BiH).


Sl. 11. Silvan s Jupitrom (?) i nimfama Karakaica kod Ekvuma, Muzej Franjevakog samostana u Sinju

Sl. 12. Silvan Diana, Silvan, Merkur iz Ridera (Danilo Biranj). Arheoloki muzej u Splitu


Sl. 14, Silvan, neko uzidan u kuu Mikeli (Solin), sada u

Arheolokom muzeju u Splitu

Sl. 13 Silvan iz Perue kod Klisa, Arheoloki muzej u Splitu

Sl. 15. Silvan, Diok lec i janova

palaa u Splitu

Sl. 16. Natpis o gradnji Silvanova hrama (Salona). Arheoloki muzej Split


NeNaD CamBI

RELIGION OF SYLVaN aND NYMPHS IN aNCIENT DaLMaTIa

Summary

the indigenous peoples of Dalmatia were at a high level of religious deve-lopment before the Romans came to their territory, though it would be hard to imagine their Romanization without idiosyncratic processes.

The Romans perhaps unconsciously perceived that all religions, more or less, have a common Indo-European origin, and that in many aspects even complex systems have similarities which can be reduced to a common and acceptable level from which it was possible to achieve mutual connections. Roman religion was not unique, and set forever as such; therefore, it easily accepted other religions which were developed in new environments and got closer to Roman systems, and as such, they got further away from their own sources. When describing one ceremony of the Germanic tribe Naharvali, Tacitus used the syntagm interpretatio Romana which indicates the simi-larity of individual deities to Roman religious (not iconographic) essence.

In this work, special attention is given to Sylvan and his community which was particularly developed in the territory of the Delmatae and related central Dalmatian peoples, but given the statistics of the monuments, it could be assumed that the worship spread to some other indigenous Illyrian communities, but never to such an extent that would overshadow any existing either local, or Roman deities.

For interpretation of the spirit, or the numen of numerous depictions of Sylvan with Nymphs, one inscription from Klapavica near Klis, currently held in the archaeological museum in Split (inventory no. a 3928) is extremely important, and it reads:

exi]mperio Domini IovisOp]timi maximi ivssit sibi aedemfier]i cvm svo Consentio Deor(um) Dearv[m queS]ilvestrium Nymphis Fontanis cvm [Sil]vano Nymphis Silvestrium cvm Silvano Fe[sc]enia astice cvm svo pare conivge t(ito)......] Favsto vI et avg(ustali) a solo restituit.

the interpretation of the inscription could be that jupiter also had its forest community formed by one Sylvan with water nymphs, and another Sylvan with fo-rest nymphs. Both groups formed the community of forest deities who were a part of jupiters circle (Consentio deorum dearumque). jupiter is at the forefront, in addition to his gods and goddesses, of the group consisting of one Sylvan with water nymphs, and the other Sylvan with forest nymphs. Sylvan with water nymphs and Sylvan with


forest nymphs is a motif known on a number of reliefs. Except in one case, those two groups would never appear on the same relief. The only one on which these two gro-ups occur together (two and three nymphs), and, as it seems with different attributes (reeds in the group on the left, and a small tree in the group on the right), is the relief from Carevo polje (Emperors field) near jajce in Bosnia. this relief would be the iconographic confirmation of the Klapavica inscription. Two Sylvans and two groups of nymphs form the core of natural and cyclical religion of Sylvans rhythm followed by nymphs.

There is a relief found in the vicinity of Klis depicting Sylvan who is sitting on a cliff playing a panpipe, while nymphs dance to his music (the first and third nymph hold kerchiefs which are well known dancing requisites) holding each others hands which are laid down next to their bodies. Nymphs are obviously subordinated in that family, but they are responsible for the natural cycle of waters and woods i.e. vege-tation. Even when he is not playing, the panpipe in Sylvans hand indicates that with his music he moves forces of nature to stimulate vegetation and water flows. Sylvans music is simple shepherds music, but at the same time, it is also cosmic. One more characteristic feature is that nymphs, at least in Dalmatia, are never depicted alone (i.e. without Sylvan).

the Klapavica inscription brings a new, and certainly noted, but not yet suffici-ently explained feature into the system of Sylvan and Nymphs which reflects further degree of discreet Romanization. Namely, that two-component cycle is inserted un-der the wing of the supreme Roman god, Jupiter. The confirmation of jupiters role in Sylvans religion may be an extremely important relief from Karakaica (in the vicinity of Ekvum) near Sinj (currently held in the archeological Museum of the Franciscan Monastery in Sinj). The figure depicted on the right, undoubtedly belongs to a Roman deity presented in the traditional manner, one of those who belongs to older generations of gods (Jupiter, Pluto, or Neptune). Mercury depicted on the relief of Sylvan and goddess Diana originating from Danilo, also belongs to jupiters circle, which is not totally unexpected, although that deity can be a classic Roman intruder in the specific environment where autochthonous cults and the surviving remains of the Delmatian anthroponomy have been well preserved. It was hard to resist Roman influences, no matter whether they were spontaneous or deliberate, if there was such desire at all.

Those to whom Sylvans reliefs were dedicated (Sylvan alone, or together with goddess Diana and nymphs) usually dont have indigenous names. It seems that the religious essence of deities was more resilient to Roman assimilation than were the-ir language, anthroponomy, and theonyms. although the inscriptions that definitely prove the participation of an autochthonous ethnic element in Sylvans religion are not frequent, they are sometimes recognizable, but in a high degree of anthroponymic Romanization.

Statistically and iconographically, Pan-like Sylvan has been rooted on the territory of the central Illyricum. The original cult was on the territory of Delmatae and from there it spread into its near or far neighborhoods. liburnian, Histrian, and


Iapodian territories (on the North-West), i.e. the territories of southern Illyrian people, confirm the breakout of religion from the central part of Roman Dalmatia. a rather large number of Sylvan reliefs from Salonas territory confirm that the iconographic representation of a Pan-like deity developed there. It is possible that such iconography was realized in contact with greeks for whom Salona was one of the most important starting points towards the inland.

Sylvans divine essence comprised care for the annual cycle and maintenance of the economic branches that depended upon his music and the harmonious dancing of forest and water nymphs. That system fits into general picture of Roman religion which put indigenous concepts under its supreme authority, though Romanization was not a one-way, but a two-way process in which the locals themselves also parti-cipated. If at first Romanization met with resistance, in its later development it was readily accepted in the local community.

NeKOlIKO NeOBjavljeNIH KultNIH SPOmeNIKa IZ DaNIla

Toni Brajkovi, dipl. arheolog UDK: 292.21 : 904(497.5-3 Dal macija) 01/02muzej grada ibenika Izvorni znanstveni lanak

ante Rendi-Mioevi, prof. Primljeno, 4. travnja 2013.Zagreb

U lanku je rije o etiri neobjavljena kultna spomenika: tri su iz fundusa antike zbirke Muzeja grada ibenika, a jedan se nalazi u pri-vatnom vlasnitvu. Dva kamena spomenika ulomak skulpture, koji je teko precizno determinirati, i reljef s prikazanim enskim poprsjem i gla-vom mukarca u profilu te bronana statueta s likom Hermesa thota sigurno su iz Danila (antiki Rider, Municipium Riditarum), a za ulomak kamenog reljefa koji prikazuje Dijanu ili mitru mjesto nalaza nije sa si-gurnou utvreno, premda je najvjerojatnija pretpostavka da i on potjee iz istog nalazita.

Kljune rijei: Danilo (Rider), Hermesthot, Pan, nimfe, Silvan, Di-jana, mitra

Uvod

Prigodom revizije kamene spomenike grae pohranjene u lapidariju mu-zeja grada ibenika evidentirana su tri zanimljiva, do sada neobjavljena spo-menika: dva su ulomci s reljefnim prikazima, dok se jedan odnosi na ulomak skulpture. Svi oni, po svemu sudei, potjeu iz Danila, antikog Ridera, loka-liteta koji je u znanstvenoj i strunoj javnosti osobito poznat po brojnim natpi-sima sa sauvanim imenima domaega, ilirskog, ili jo preciznije delmatskog pod rijetla. Iz istog nalazita potjeu i brojne potvrde o tovanju pojedinih pro-tagonista slubenog rimskog i orijentalnog te domaeg panteona, istaknutih boanstava epihorskog podrijetla. Sauvani su spomenici posveeni jupite-ru, Dijani, mitri, velikoj majci (Magna Mater) i dr., a najbrojnije su ipak zastup lje ni natpisi ili figuralni prikazi posveeni vodeem ilirskom, poglavito delmat skom boanstvu Silvanu. Jedan, a moda i dva ulomka, najvjerojatnije se odnose na prikaze boice Dijane, dok je za jedan spomenik maleni reljef sa enskim poprsjem i mukom glavom prikazanom u profilu teko defini-rati o kakvu je tipu spomenika rije, a postoje dvojbe i u odnosu na moguu


atri buciju prikazanih likova. Vrlo je zanimljiv i etvrti u tom nizu neobjavlje-nih spomenika, bronana statueta Hermesa (merkura)Thota, ponajvie zbog injenice to je rije o boanstvu koje u tom kraju prethodno nije bilo eviden-tirano. Stoga bronana satueta tog sinkretistikog boanstva prua mogu-nost potpunijeg sagledavanja religijskih preferencija tamonjeg stanovnitva, a naposljetku dopunjuje i postojeu sliku kultne ostavtine antikog Ridera (Municipium Riditarum). To je razlog to i ovaj osvrt na navedene spomenike zapoinjemo upravo s tom, za to podruje, jedinstvenom statuetom.1

staueta heRmesathota

Prema usmenim navodima u koje nema razloga sumnjati bronana statu-eta Hermesa (merkura)Thota (vis. 6,6 cm, te. 46 g.) sluajno je pronaena na podruju Danila Gornjeg (sl. 1a, 1b). Mjesto nalaza nije precizno utvreno, ali postoje indicije kako je rije o prostoru izmeu lokve Munjae i poznatog danilskog lokaliteta Gradine. Statueta je sauvana gotovo u cijelosti i nedosta-je joj samo dio potkoljenice desne noge, kao i pretpostavljeno postolje. Boja bron ce prevladavajua je tamnozelena, uz sporadine natruhe zemljane skra-me nakupljene u dubljim uleknuima. Hermes Thot nazivat emo ga tim imenom jer je tako uvrijeeno u znanstveno-strunoj literaturi prikazan je u sto je em poloaju, oslonjen na uspravljenu desnu nogu, dok mu je lijeva noga blago savijena u koljenu i odmaknuta u stranu. Opisani poloaj jasno pokazu-je elju za prikazivanjem lika u karakteristinom poloaju kontraposta. Statu-eta prikazuje mladolika mukarca s naglaenom muskulaturom koja osobito dolazi do izraaja du sredinje osi tijela, u predjelu torza i nogu, dok su ruke izvedene nemarnijim postupkom, s nedovoljnom preciznosti u obradi detalja. U desnoj ruci, blago savijenoj u laktu i ispruenoj u stranu, Hermes Thot dri kesu s novcem (maruspium), dok je lijevom obujmio glasniki tap (caduce-um, kerykeion) isprepleten zmijama pod kojima su prikazana dva krilca. ake ruku naziru se vrlo nejasno. Svi elementi torza i nogu vrlo su jasno oznaeni, a isto se moe kazati i za plastino oblikovane genitalije koje su znatno ote-

1 Statuetu nam je u svrhu objavljivanja ljubazno ustupila gospoa Dragica Klari. Kao mlada uiteljica engleskog jezika ona je tijekom kolske godine 1959./60. zapoela radni vijek u Osnovnoj koli u Danilu (prije Danilo gornje), koje je od ibenika udaljeno 15 kilometara u pravcu istoka. Tih godina zapoela su arheoloka istraivanja na lokalitetu Bitinj i tom je prigodom bilo otkriveno znamenito neolitiko naselje eponimne, danilske kulture, a gotovo istodobno su na lokalitetu Stari ematorij pored crkve sv. Danijela otkriveni ostatci antikog i ranokranskog sloja rimskog Ridera (Municipium Riditarum). Potrebno je spomenuti i eljeznodobnu Gradinu koja je dio prvotnih funkcija sauvala sve do vremena velike seobe naroda poetkom srednjega vijeka. Izmeu Gradine i poloaja na kojemu se nalazi osnovna kola (ua lokacija nije utvrena) jedan od tadanjih uenika naao je bronanu statuetu te ju predao uiteljici Dragici Klari u ijem se posjedu i danas nalazi.

45t. bRajkovI a. RendI mIoevI, etiri nova spomenika kulta iz Danila

ene. Potkoljenica desne noge je odlomljena, dok je nasuprotna potkoljenica u cijelosti sauvana, zajedno s grubo oblikovanim stopalom. Boanstvo je prikazano polunago, zaogrnuto ogrtaem (hlamida) ovijenim oko ramena i lea, s izrezom oko vrata, ili tonije sprijeda na prsima. Gusto naborana dra-perija profilirana je nizom vodoravnih i okomitih ureza i prekriva vei dio prsnog koa. Ogrta je prikopan fibulom na desnom ramenu: prebaen je preko lijevog ramena i nadlaktice te prati stranju liniju ruke seui do visine koljena. Noge su djelomice spojene, to jasno pokazuje manjkavost obrade nakon lijevanja. Na glavi se istie petas (petasos), karakteristini eir iroka oboda s plastino profiliranim rubom koji je najuoljiviji na stranjoj strani glave te krilca izmeu kojih se uzdie ibisovo pero, ikonografski detalj koji statuetu jasno determinira kao lik Hermesa Thota. Lice boanstva je una-to izlizanosti ipak sauvalo gotovo sve najvanije fizionomske detalje oi bademasta oblika s tragovima obrva, pravilan nos, zatvorena usta i oba uha. S prednje strane uz rubove petasa primjetan je niz povezanih krunica: one oito simuliraju kovravu kosu koja proviruje ispod izboena oboda eira.

Bronana statueta Hermesa thota iz Danila po svemu sudei pripada-la je uobiajenom kunom inventaru, tj. najvjerojatnije dijelu lararija nekog tamonjeg privatnog objekta. Bronanih statueta koje prikazuju lik tog sin-kretistikog boanstva u Hrvatskoj je ukljuujui i podruje Dalmacije sauvan dostatno velik broj pa je mogue govoriti o razmjernoj rairenosti i popularnosti njegova kulta u navedenim podrujima (usp. Brunmid 1914: 223, 224, sl. 36; a. Rendi-Mioevi & egvi 1998: 10; ani-Proti 1988: 26, 27, T III, sl. 16 18; Selem 1997: 96, nr. 2.61, 97, nr. 2.63, 144, nr. 9., t.

Slika 1a. Bronana statueta Hermesa-Thota, prednja strana (snimio: T. Brajkovi, 2009.)Slika 1b. Bronana statueta Hermesa-Thota, stranja strana (snimio: T. Brajkovi, 2009.)


XXV., XXXV. b, LXXI. a; Kova & Koevi 2003: 28-29, 61, kat. br. 148; a. Rendi-Mioevi 2009: 216-217, sl. 2, T. 1: c, d; 218, sl. 3, T. 2: a, b; abra-mi & Colnago 2011 (1909): 240-241, sl. 13; Selem & Vilogorac Bri 2012: br. 21 i 22, 32-33). Sauvani primjerci s likom Hermesa thota, s iznimkom primjerka iz Osijeka (Selem 1997, 144, T LXXI, sl. 9.4), meusobno se iko-nografski gotovo ne razlikuju, a meu njima nema niti znaajnih tipolokih razlika. Sauvane statuete, ukljuujui i primjerak iz Danila, nadahnute su helenistikim uzorima: masivno su lijevane tehnikom lijevanja u kalupu, da bi zatim, ovisno o elji i platenoj moi naruitelja, u veoj ili manjoj mjeri bile doraivane. ini se da statueta iz Danila nije bila u zna

Documents

Zbornik-Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori.pdf