„ - I (I ~ V / // I . .. ,r, V VA • ~ u•!ty

'0··~·'*-'SVE!diiTie!lilje'OariOSa~cPrOOiššiid~grlOraiiCifa;d~~~"'"~eiok..i<.a...._c/w.sbra./a~ ·". e?"~~l„,&'9,f.?~.-,~ koje nalazimo među dru~tvenim grupama (kao što su rasa. etničke grupe, nacife, . (7 . . . ~~~~ klase), mogu se 1dentificirati i u odnosima među prcfesijama. Stereotip o nekom :-~~ profesionalnom djelovanju i njegovim nosiocima. predrasude o sposobnosti i načinima mišljenja i djelovanja neke profesije počivaju, kao i sve predrasude, na vjerovaniu. a ne znanju. Ignoriranje specifičnosti I potreba nekih znanja dovodi do nepriznavanja profesionalnih ekspertiza i veličanja v1astitog znanja kao dovc!Jnag za svako spoznaw vanje. Sistem takvih stavova stvara profesionalnu distancu ili otklon od drugih profesija. Što su one manie srodne i manje slične vlastitoj profesiji, distanca je i · veća. Animozitet i antagonizam, po intenzitetu najnetrpeljiviji odnos među profesija~ ma, može se baZ!rati na sukobu intaresa oko polja djelovanja srodnih profesija, ali i na predodžbi c!a su neke profesije više preferirane u društvu od drugih.

Te dimenzije o::?Cuprofesionalnih odnosa nalazila sam u svoioj radnoj okolini među inženjerima, ali ; u svojoj profesionalnoj okolini među· društvenjacima. Identičnost u ponašanju ove sccija!ne grupe i njihove unutarnje različitosti nametale su se kao predmet znar:s:'.:~cg promišljanja. Ljepota socicloškog poziva upravo Je u tome da odnose, stavcv:1: pcr.ašanja r.astojimo razumjeti i objasniti društ\tenim kontekstom, a da izbjegava~o ·,rljednosno prosuđivanje i emocionalno aktiviranje.

Zagreb. 20. prosinca 1989.g.

6

1. Razvoj sociološke misli

o_ profesijama

Interes za profesije ima svoju dugu tradiciju u sociološkoj znanosti. Klasici sociolo· ške misli: H.Spencer (1896), E.Ourkheim (1893), M. Weber (1922) situirali su profesije u širi teorijski kontekst globalnih socioloških teorlia Specijallziranije radove na tu temu ·prvo nalazimo u Velikoj Britaniji: E.M.Carr•Saunders i P.A.Wllson (1933), a zatim i u SAD: T.Parsons (1937. 1939, ls54, 1968), W.J.Good {1957), E.Greenwood (1957), W.J.Good, R.K.Merton, M.J.Harington (1956), A.W.Goufdner(1957), E. C. Hughes -(19-58), R.K.M erton {1958). Opća karakte(istika ov~ grupe radova jest ta da definira osnovne znaćajke no~ilaca profesija· kao soeijafne:.grupe I njihovu funkcicr nalnu važnost u suvremenoj civilizaciii.?~ · • · . ·:: ~ :.

„ • „.~ ...

Od 1960-ih do BO·ih godina pojaVljuje se velik broj vrlo opširnih radova. knjiga ko}e · se fokusiraju na globalnu problematlkU profesija u suvremenom društvu, naglašava) ući socijalnu, ekonomsku. političku i kulturnu uvjetovanost pracesa.profeslonallzaclje. Najcitiraniji autori i njihovi radovi Iz ovog perioda. koji ufedno unose nove dlmen· zije i perspektive u analiziranju i poimanju profesij~ jesu.-rP.M.SJau, O.D.Duncan (1967). J.B.Cullen {1978}. W.E.Moare (1970),'A.Etzioni (1969)~.E.freidson (1973). J.A.Jackson (1973). J.T.Johanson (1972)~S.U.Latson (1979). D.J.Treiman (19n), H.M.Vollmer. LD.MiJler {1966), H.t.:.Wifensky (1964): Socfološke analize pojedinih profesija postaju vrlo učestale u tom periodu.· Skoro da 1 nema profesije čije konsti· tuiranje, djelovanje i razvoj nije bio predmetom sociološke analize. Nafviše analizira· ne profesiie jesu: liječnička, pravnička, lnjženjerska (Ž.Šporer, 1984).

Produkt tako snažnog razvoja ove problematike u sociološkof misli OQleda se I u brojnim udžbenicima iz sociologiJe profesiJe, kao što su npr.: P.Elltott (1972), C.Pavelko (1971, 1972). LTaylor {1968). Ti udžbenici, koji nose naslov soclologlja profesija ili sociologija zanimanja, vrlo striktno definiraju sve pojmove vezane uz profesije, informiraju o relevantnim sociološkim teoriJan1a za ow temu I slstematlzf„ raju sve dimenzije društva za koje je važno poimanje profesiJa

Osamdesetih godina nastav1ja se stalan trend porasta radova 1z te problematlke. Sadržajno. radovi se nadovezuju na postojeće radove, a general no gledajući. unosi se povijesna perspektiva u analize profesija (G.LGelson, 1983; A.Abbott. 1988) te • kritički tonovi spram profesionalnog djelovanja u suvremenim društvima (R.P.Maban, 1987). .

7

..

+ • ~-t

,, ~· I

. ---„ ~·· „ ...,....w„-(<P--:_ ~~~-·~~:-t~J~Fh„·•-i..J!;;~,,.-..-\„1:+~~~~~.,clm~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~----~~---------------------------------------------------------------------------~~~* ~-~~· ~:u -

Društvena uvjetovanost sociologJJe profesije

Ovo grubo nabrajanje autora. čiji radovf dominiraju f određuju- razvoj ove posebne sociologije. ujedno pokazuje da se sociologija profeslfa najviše razvijala I razvita u SAD i Velikoj Britaniji. Sociološka analiza razvoia neke znanosti i nekih znanstvenih tema počinje wijek pitanjem zašto se upravo u ovom okruženju ra2Vila ta znanost DI ~akav znanstveni dcprinos. Pod okruženjem ovdf e mislfm na dvije dimenzif e okoUne u kojoj znanstvenik dfeluf e i-· koje na njega utfeču. To je znanstvena zajednica I njome dominirajuća znanstvena klima. a s druge strane globalno društveno okruženfe.

Ben·David (19Ec) !ako govori o interakcijskom i institucionalnom pristupu. Prvi Je usmjeren na tratenje komunikacif skih veza I utJecaJa relevantne znanstvene zajednl· ce koja od prvih dana profesionalnog obrazovanja utječe na teorifske pristupe, izbor tema I problema. kao i na generalna zanstvena·opredje!Jenja. Drugi pristup pokazufe kako globalno :!u~tvo svojim ekonomskim, političkim, vrijednosnim i Ideološkim sistemima djeluj#r.a znanstvenu klimu I općenito znanost.

Sociologija se u SAD razvija u smjeru rješavanja problema socijalnih grupa, razumi­jevanja funkcior.::anja društvenog sistema I uloge društvenih grupa u sistemu. Socio­loške teorije nemaju nikakvu mobilizatorsku ulogu u mijenjanju sistema I svijesti ljudi k revolucicnarnim promjenama. One su. dapače. okrenute analizi sadašnjosti t popravljanju postojećeg u funkcifl održanja društvene kohezije. Društvene grupe su tako fokus interesa američkih sociologa. Kada neka tema postane legitfmna u nekom okruženju. ona se razvija u funkciji vremena. Tako Je bRo l sa sociologijom profe­sija. Kao zasebna sociološka discipl!~ prvo je utopljena u opću s9cJ9togiju, zatfm. $~ . _. ~ifa uz lndustrffsku sociologiju •. posebno'uz fStfaž_tvanf e profeslciriarne radne snage:· „. a s druge strane uz teoriju stratifikacije I Istraživanja socJfafne mobilnosti, da bf se 1940„ih godina (W.E.Moore, 1970) oformlta kao zaseban kolegij na nekim univerzfte· Uma. Njen dalf I razvoj bivao Je sve ubrzanlJi.

Razvoj američkog društva u ovom stolfeću određuje brza refikasna lndustrlJaHzaclja Njene posljedice očituju se u svim dimenzijama života IJudJ I strukturiranja društva. Posljedica industrijalizacije je masovno zapošljavanje u Industrijskim organizacijama. urbanizacija. dizanje životnog-standarda. formaflzlrana struktura ekonomskih organi­zacija te svf psihološkf problemi koji fz toga proizlaze. Na planu instltuc1fa formlra se diferencirani obrazovni sistem koji stimulira I omogućuje visok.u- specijaflzaciju rada i obrazovanja. Okrenutost stalnom napretku I stvaranju Inovacija osnovni Je ekonomski interes koji rukovodi I vrijednosnim sistemom. Centar Interesa tako su oni koji omogućuJu Inovacije, a to su s jedne strane nosioci znanja, a s druge strane nosioci općenito fnovatlvnog djelovanja. Društveni razvoj ·usmjerio je Interes sociologa na socijalnu grupu koJa je funkcionalno važna za održavanje f stalan napredak društva, na nosioce' znanja u društvu. AH I razvoj sociološke znanosti bio je okrenut u smjeru racfonalnog prffaženja društvenoj stvarnosti i anallzlranju dru· štvenih grupa. ·

8

Proces'! industrijaJJzacije zbivaju se i u drugim globalnim društvima. ali to nije bio dovoljan razlog da profesije značajnije postanu predmetom znanstveno~ Interesa sociologa Naime, u Evropi prije drugog svjetskog rata. posebno u V.BritamJf, imamo teoretičare (E.M.Carr·Saunders. ·P.A.Wifson) koji se značajnije bave ovom temom. Međutim, općenito gledajući, socijalna ·misao više je oboJena mozofskim temama f zaokupljena problemom stoljeća I sistemima naslijeđenim diferenciranom društvenom strukturom te ·socijalnim posl}edtcama vrlo strukturirane nejednakosti. Centar su interesa izgradnja pravednog društvenog sistema, prevladavanje postojećeg društva f socijalni pokreti koji će to ostvariti. Sociološka "je teorija ovdje snažno naginjala tumačenju klasika, a s vremenom se taj trend nije bitno promijenio (M.Bulmer. 1989:410). U zapadnoevropskof sociologiji .nemamo neki snažan razvof sociologije profesija, ali ipak imamo konstantnu zastuplfenost tih tema.

Dominantna teorijska orijentacija društvenih znanosti u realsocif alističkim sistemima poslije drugog svjetskog· rata je marksizam. Kako Mane o profesijama niJe ništa napisao. kao i općenito o socijalnim grupama koje se ne baziraju na vfasnlčkom principu. tako profesije kao nosioci znanja nisu stekle legitimitet u sociološkoj znanosti socijalističkih društava.

Znanje ·ije vrijednost po sebi u tim društvima Postojeće. tradicionalno se negira i treba biti prevladar:io u ime. jasno sagledanog recepta budućnosti koji valja samo realizirati. Pritisak na jednakost. gforificiranJe manuefnog rada negira svaku va2nost i posebnost zasnovanu na znanju, pa tako .1 nostoa znanja nisu socijalna grupa kojoj se (oficijelno) posvećuje znanstveni interes. ·'

J1. ~ ,. „J :"r.... „ ~ ~ - ... ... . . ... ·- · Izostanak ·ove posebne sociologije u ·socijaJisttčfđm draštvfma plod Je znanstvene

klime u kej.oj dominira marksizam i društvenog sistema zasnovanog na komunističkom projektu.· S druge strane. i razvijenost soeiologife- protesfja wfetovano je znanstve­nim I općedruštvenim interesima drugog tJpa društvenog sfstema baziranog na ka pita„ llstičkom građanskom idealu.

Teorijska ishodišta sociologije profesije

Podjela rada osnovna je paradigma u društvenim znanostima kojom objašnjavamo procese usložnjavanja društvene strukture J razvoj. E.Durkheim (1893) tako razlikuje tradicionalna društva koja imaju slabo razvijenu podjelu rada i koja na okupu drži mehanička solidarnost bazirana na utoplfenostf pojedinaca u kolektivnu svijest. Swremena društva Imaju visoku podJelu rada I visoku opću diferencijaciju, a meha· nlzam kefi povezuje tako diferencirane društvo je organska solldamo$t Funkcija sistema vrijednosti. normi je povećanje kohezije pri sve većoj diferencijaciji da bi se izbjegJJ anomičnl" procesi. Posfjedfca narasle podjele rada u kojem znanje Ima sve značajniju ulogu rezultira stvaranf em socijalne grupe koja je nosDac tih znanja, a to su profesionalci. Svojim pravilima profesionalnog rada,_ etikom profesije, vrijednosnim opredjeljenjima. profesionalnim okupljanjem i udruživanfem stvaraju nove kohezivne elemente u diferenciranoj okoHnl I tfme smanjuju opću anemiju.

„„ 4 ~~ it "'• „„ .....

9

~~~··. ......q-1-r-=„_

'

Historijski gledano, ·prva značajna podjela rada koja stvara difereQcijaciju (ne samo po spolu i dobij jest podjela na umni l fizički rad. U toj su diferencijaciji nosioci "umnog" rada oni koji se bave "socijalnom sintezom'\ da koristimo R.Bahrov (1977) termin, tj. oni koji mogu konceptualizirati društveni totalitet da bi njime mogli upravljati. No uz generalna znanje - koje Je u početku ponafprije vezano uz pisme.. nost - s narastanjem kompleksnosti društvenih sistema raste potreba I za specijali­stičkim znanjima. Tako zametak profesija u suvremenom smislu nalazimo među sav­jetnicima, onima koji upravljaju. "Specijalističke znanje" kofe ti savjetnici posjeduju ovisno je o kompleksnosti i razvijenosti pojedinog društva I njegovih funkcionalnih potreba. Iz tega proizlazi da nmuoci umnog rada imaju moć baziranu na znanju. Ovdje nužno dolazimo do problema odnosa moći 1 znanja.

Sada moramo uvesti jednu konceptualnu distinkciju. Naime, glavne odrednice moći u :aznim društvima počivaju na raznim izvorima .(vlasništvo nad zemljom, kapitalom, vojnom silom). No. nosioci moći, bez obzira na čemu Je baziraju, uvifek za sebe koriste znanje kao rfu:žno sredstvo moći. Odnos između znanja (i profesija koie pred· stavljaju nosioce manja) i moći uvijek je takav da oni koji imaju moć koriste znanje kako bi moć f:iet':crHi u efikasnu vlast.

Suvremene rneritckratske teorije (O.Beli, 1973; A.Toffler, 1975, 1983) počivaju na brisanju ove razlike između moći I znanja. Oni smatraju da od situacije gdje je. moć tražila znanje dolazimo u situaciju gdJe znanje postaje moć. No to Još uvijek spada u područje futurologije pa zasada u svfm postojećim društvenim sistemima imamo situaciju da moć koristi znanje. a ne da je znanje moć. Bez obzira da li se radi o sovjetskom politbirou, američkoi federalnoj vladt ili pak, o upravi neke velike multi­nacionalne kompanije1 ti centri moći moraju koristiti znanje, ali ljudi na te položaje ne dolaze samo zato što imaju znanje (iako opet s druge strane postoji stalna tendencija da ljudi koji imaju moć, imaiu sve viši stupanj obrazovanja).

Ovim razmatranjem dolazimo nužno do slijedećeg. za profesije važnog pitanja koje ulazi u područie teorija socijalne stratifikacije, a to je: Odakle se regrutiraju ljudi

- koji imaju znanje? To pitanje također je važno kada se razmatraju suvremene merl­tokratske koncepcije koje pretpostavljaju Identitet znanja i moći. Merltokratska koncepcija pretpostavlia da oni najsposobniji dolaze do pozicija zato što i:11 stekli znanje, ali s obzirom na sam koncept sposobnMtf koji je kontaminlran si." . 1!nlm preduvjetima prije bisrri" mogli reći da bi u mr„ „,ratskom sistemu vl~.dala san hire.­produkcija onih sa zn,, · · n. što se socijalne · . :ove tiče. pozicije koje zahtijevaju znanje najčešće se pof-',, .. 1dvaju pojedincima Iz y1ddajuće grupe (aristokracije, kapita­lističke klase i slićno}. No pozicije za koje Je trebalo znanje Ili posebne sposobnosti uvijek su u povijesti predstavljale I određeni kanal socijalne mobilnosti. Preko vla­stite darovitosti mogli su I oni koji nisu bili plemenita roda, oni koji nisu bHi iz porodica koje su bne vlasnici kapitala, stlćl na "gornje društvene položaje11

• Isto tako imamo niz primjera gdje ljudi Izrazito- nižeg društvenog položaja obavljaju neke dužnosti koje imaju skoro sve elemente suvremenih profesija. npr. robovi-učitelj~ pisarl-upravnlcI itd.

10

(

U raznim društvima različiti su stupnjevi otvorenosti za uspon na društvenoj IJestvl­ci, pa i za uspon u profesionalnoj karijeri, odnosno različiti su stupnjevi monopoJI„ zacije profesionalnih položaja od vladajuće klase. Drugo, postoli različitost među profesijama. Tako određene profesife imaju poseban položaj i odnos prema vladaJućoj klasi, grupi il1 eliti. Budući da svaka profesija teži monopolu nad područjem svojeg djelovanja, ona teži da taj monopol bude zakonski sankclonlran, što se opet može postići samo ako oni koji imaju moć u društvu priznaju ta prava profesiji. Društva koja su prošla kroz socijalističku revoluciju, što lmplfcira i promjenu odnosa moći, promijenila su socijalnu osnovu regrutacije za profesije, kao i položaj l ugled profesija.

Modemi se profesionalizam temelji na postojan!u institucija za profesionalno obrazcr vanje. Nastanak tih institucija spoj je dviju tendencija koje su paralelno postojale kroz povijest, spajale se i međusobno odvajale. S Jedne strane to Je "univerzalno" obrazovanje ilf liberalna opće obrazovanje. To je nespecijalističko obrazo"!anje koje ćovjeku omogućuje da obavlja upravne dužnosti ili opet da sudjelufe u edukaciji drugih. Tako su kineski činovnici imali opće obrazovanje (bili su 11filozofi"), što ih je kvalificirala za državnu službu, a nisu bili posebno specijalistički obrazovani. Kineski birokratski aparat bio ie značajan kanal socijalne mobilnosti na osnovi postignuća koje se s~stojalo u nespecijalističkom općem znanju. S druge strane imamo stalnu tendenciju specijalizacije. U srednjovjekovnoj Evropi gruba rudimentami je zaeetak tog procesa bila bifurkacija profesije prema univerzitetskoj osnovi (univerzallstlčkl. tip) i prema gildi (specijalistički tip). Dio profesija razvija se Iz zan~ gffda, koJ.e šire svoju teorijsku spoznaju i postaju profesije, a d~gi ~fo profes11a nastaje iz razvoja znanosti i društvenih potreba aplicfranja znanosti.

Općenito govoreći, karakteri~tika Je predindustrijskog društva ta da oni s visokim statusom nisu bili ukliučeni u rad ili nisu imall neko zanimanje u modemom smislu. Opće intelektualno obrazovanje koje su nosili pripadnici viših slo}eva društva dobiva· lose u gimnazijama (A.Gena. 1976) i na univerzitetima, a cilj nije bio osposob1Java· nje za rad, već dlo tradicije. npr. poljskog plemstva i mogućnosti za poboljšanJe svog ionako visokog položaja.·ldeologija profesionalizma tog doba naglašavala fe neza­visnost intelekt\ 1alaca od zaposlenja, ktijenata. ekonomske prinude, pa čak I od samog rada (P ~ lliott, 1972).

Industrijska se , evolucija temeljila na specijali.t .1dji gRdskog tipa Uzimajući u obzir suvremene tendencije prema parcijallzaciji znanosti, možemo reći da suvremeni uni· verzitet sve više poprima elemente gildske organizacije, a da klasični univerzitet kao osnova univerzalnog znanja izumire. Jedan od pokazatelja ovog trenda Je Integriranje visokih tehničkih škola i tehničkih fakulteta u klasična sveučilišta.

Slijedeće pitanje koje nam se neizbježno nameće jest odnos između Intelektualaca I profesionalaca (stručnjaka). Klasične univerzitetsko obrazovanje stvaralo je Intelek­tualce. čija je osnovna karakteristika shvaćanfe onoga što je opće. zajedničko u društvu i u prirodi. Specijalist je. naprotiv, ograničen na određeni segment stvarno.. stL Međutim, u prirodi je specijalfstičkog obrazovanja da ono osposobljava za shva-

11

11111 j

I j

ćanje općenitosti na sektoru svog bavljenja. Takvo teorijske znanfe, koJe stoji uvijek u osnovi svakog profeslonafnog obrazovanja. potencJjaJ je da od svog sektora počfnJe prelaziti na zakfjučivanje o širim društvenim općenitostima Možemo, dakle, reći da postojr tendene11a da prestane postojati obrazovanje koje će automatski stvarati 11intelektualce11

, već će dominirati specJjaJlstlčko obrazovanje za profesiju. Fundamen­talno opće obrazovanje koje stoji u osnovi svakog profesionalnog obrazovanfa pred· stavlja osnovu r pretpostavku za stvaranf e Inteligencije u društvu.

Fonnlranje suvremenih profesija karakteristika je Industrijskih društava Profesfona· ltzacija je ·proces stvaranja i formiranja novih profesija na temelju sve specifaUzira­nijih znanja i vještina koja su funkcionalno važna za društvo. Istovremeno, -to znači promjenu socqafne strukture globalnog društva gdf e se stvara sve veći broj razltčitih profesija i sve veća zastupljenost strućnjaka „ profesionalaca u ukupnoj populaciji danog društva. Pofam profesionalizacija shvaća se i kao "težnja pripadnika nekog zanimanja da za sebe Izbore određenu samostalnost u sistemu obrazovanfa. kvaJI„ tlkaciji, ovlaštenju i uopće u višem društvenom položaju u odnosu na pripadnike drugih zanimanja. Do ove se težnje dolazi kad pripadnici nekog zanimanja, na osnovi obavljanja iste ili slične radne djelatnosti. postaju svjesni postojanja svog zajedni· čkog profesionalnog interesa f pokušavaju da ga na različite načine zaštite. Tako postaju "grupa za sebe" za razliku od zanimanja koja ostaju ~grupa po sebi." (Z.Đuričić, 1978).

Tipovi anoUze

Sociolozi se u analiziranju društvenih fenomena najčešće služe s četiri tfpa 2nanstve-­nih anafltlčkih postupaka. kako to navodi E.M.Olsen {1968:215). To su: strukturalna, procesna, kauzalna I funkcionalna ana!Jza.

Strukturalna analiza opisuje osnovne karakteristike socijalnog fenomena koji izuča· vamo i ključno pitanje koje postavlja fest kakav· je socijalni fenomen koji Ispituje· mo. Osnovni cilj •!deve analize jest načiniti taksonomiju koja omogućava da se logičkim slijedom podjele analizira neki socijalni fenomen. M.S.Garr {1984) taj pri· stup u sociologiji profesije naziva objektivlstičktm modelom, i tu spadaju svi oni radovi koji teže definiranju i opisivanju osnovih atributa ·profesija. Prvi korak u strukturalnoj analizi profesija sastoji se u traže~ju osnovnih elemenata profesija kao socijalne grupe u društvu, tj. traženju onih specifičnosti koje profesije razlikuju od osts!ih zanimanja u društvu. Drugi korak je usmjeren na traženje i opisivanje osnov· nih karakteristika profesionalnog djelovanja.

Procesna analiza otkriva bitne procese koji se odvijaju u društvenom realitetu, a· relevantni su za razumijevanje promatranog segmenta stvarnosti. Ključno pitanje na koje taj tip analize odgovara je kako se zbivaju promjene. Osnovni cilj je pronala~ ženje pravilnosti promjena kroz koje socijalni fenomen prolazi, a koncentriran f e na . dinamičku stranu u suprotnosti s relativno statičkim stavom u strukturalnoj analizi. ?

Postoji cijeli niz pokazatelja profesionalizacije koje vidimo u promjeni strukture Procesni model (M.S.Garr, 1984) u socfolo91jf profesqa ispituje kako profesije nastaju . ·j. 1,ku;1;•;.~\'i!A>-"'~~~:radne~snagQ,J(lStitucijama1;obrazqvnogrprocesa;~iferencijacljl~dnih·ulC~stratffl~-·1f HH''#iltl:f&kakvtf'oblike"kolektivne' akcije poduzimaju 'čJanovt·razlfčltlh ·zanl.manfa'da' bl~postalf ~·~"'°'~~~~~""' _ . · kacijJ društvenih grupa Itd. Sve te -promjene u uskoj su vezJ s procesom lndustrijalJ„ „ · ~·,.. · 1-·,i,:·»·'f-. profesife · J · dobUI određeni status I privilegije„. Ptvl tip procesne anaHze Je. traženje ': · zacije. Zato možemo rećt da nema profesionaJlzacije bez Jndustrljallzaclje, alf i osnovnih etapa kroz koje prolaze zanimanja da bi se konstituiran kao profesije ili :

• t

obrnuto. Ove opće procese društvenih promjena W.E.Moore {1979) naziva modemiza- analiziranje procesa profesionalizacije u društvu.. Orugi tip je analiza procesa koji .-cijom. Ono što je. međutim. značajno za ovu teon1sku koncepciju jest to da Moare djeluju na selekciju. odabir Hi regrutaciju profesionalaca. · --. identiflcira opću univerzSJnu podlogu, načelo ili bazu te modemizacife, a to Je· Kauzalna anallza odgovara na pitanje što je uzrok pojavi nekoga· socijalnog fenome-raclonalizam. Racionalni pristup tako vfdlmo u načinu na koji se organizira socijalni na, tj. koji faktori utječu na njegovo produciranje. Ima više tipova kauzalnih anaJi-.ttvot I ocMfafu društvene aktivnosti (W.E.Moore, !Q~~1.Jl)J~ u sve većoj raclona· za, npr. historijska ukazuje na evoluciju određenih historijskih procesa otkriva tlzacifl socijalnog reda. Racfonalliaclja značrupotrebu činjenica J logike u Izboru uzorke različitosti među društvenim sistemima i položajima društvenih grupa u njima. instrumentalnog ponašanja. izabiranju I postavljanju različitih cHf eva. Proces 11uni· Funkcionalna analiza odgovara na pitanje koje su socijalne posljedice .neke aktivno-verzalne racionaJnostr• ogleda se u svim sferama modernog društva i u procesima sti. Svaka aktivnost (a socijalni fenomeni proizvode neke aktivnosti) mo~e imati promjena koji se odvijaju pa tako čini I osnovu za razumijevanje I anaUzlranje, funkcionalne, disfunkcionalne i nefunkcionalne socijalne posljedice. Klasfčan primjer nastanak i razvoI pozitivnih znanja I pojedinih profesija koje se na tim znanjima je Durkheimova analiza funkcija koje reUgija Ima u društvu, Hi manje elaborirana ali formiraju. Profesije se baziraju na posjedovanju racionafno strukturlranog znanja o jasno naznačena kohezivna funkcija koju će profesije svojom sve masovnijom aktiv· nekom području stvarnosti koje se tnstituclonaIJzira kroz obrazovni proces, ali tek nošću imati 2a socijalni okvir u kojem djeluju. onda kada to znanje postane funkcfonalno važno za društvo (T.P~!sons, 1954: 38).

Osnovna pitanja koja se Iz ovog teorljskog konteksta postavljaJu fesu: Da li ovaj tip moderriJzaclje, bazfran na sve većoj racfonalnostl, u Jednakoj mjeri J na Isti način pro%fma sva suvremena društva? Postoje 11 razJlke I koji su uzroci razJika u shvaća· nju profeslonallzma. strukturi profeslonaJlzacije, ulozi i polcdaju profesija, te vred· novanju znanja. profesionalnog rada I njegovih nosDaca?

12

Svi navedeni tipovi socioloških analiza idealnotlpskog su karaktera I služe u heuri­stičke svrhe, što znači da je gotovo nemoguće vršiti samo jedan čisti tip analfze već da se one dopunjuju I fsprepJtću. Nema strukturalne. ananze u kojem diJefovl te strukture nisu plod djelovanja određenih procesa uzrokovanih nekim ·promjenama J čije djelovanje opet nema određene posljedice J funkciju u društvu. U poglavljima koja slijede pokušat tu dati naglasak na određen! tip analize Ui određeni pristup u proučavanJu profesija.

13

l

HW u Jl

11 ;L_

r-·

1 I

L

2. Strukturalna analiza profesija

Pojam profesija

Što je profesija? Star·. nitanje na koje postoji mnogo mogućih odgovora. Profesija je pojam koji se upotreu •Ja kao sinonim za različite sadržaje. U svakodnevnom kolo­kvijalnom govoru taj poJdm može označavati više različitih sadržaia. On može označa„ vati svaki posao ili zanimanje kojim se pojedinac bavi da bi osigurao sredstvo za ... život. Tu se dakle izJednačava pojam profesija s pojmom zanimanje. Drugo značenfe koje dobiva pojam profesija je profesionalno za razliku od amaterskog. Profesionalan znači da se određenom aktivnošću bavi kao stalnim zanimaniem za koje dobiva mate-

·'

---- rijalnu naknadu. Amater znači. da je. to dodatna ak:ivnost koja ne mora donositJ ·-t.J

~J · nikakvu materijalnu naknadu. Pridjev profesionalan ćesto se upotreblfava da bi, · ·L _'<~k,„,,.,_,., ~~'~:~ .. , .. ,,_,„~·'····· „~·-t>';;;:~J'•f-·'.~llm~'il:~~~'.\'~~~~:.~1~0mačlo„1rnaglaslo"'kakd"je+-nekl pcsao;dob~"'znalaeJri·obavljen;"tako~dobro~kaofda·~~t,.-~'.

·'

· iza toga posla stoji potrebno specijalizirano znanje-vještine.- Radi što boljeg defini· ·: ran ja pojma profesija valja reći · nekofiko rijećf:·o srodnim pojmovima kao što su · zvanje I zanimanje. Zvanje označava obrazovanje, više ili manje specijalizirano, koje je pojedinac stekao tlloku ·svog.školovanja, ili da netko. nema obrazovanje, tj. da je bez zvanja, prema tome da~ mo.Za ·raditi posao za kop niie potreban speciJaJizirani trening i teorijske znanje. Posjedovanje znanja Ioš uvqek ne značf da pojedinac upotrebljava to svoie znanje na.nekom postu. već ·da posjeduje znanje za obavljanje određenog posla. ' · · :_ : .-.. : „. · · Zanimanje označava posao koji pojedinac obavlja kao svoju svakodnevnu radnu

---aktivnost kojom osigurava sredstva zažlvot To još ne znači da Iza tog zanfmanja nužno stoji točna određeno obrazovanje. Naprfmjer, nečije zvanje }e bravar, meha„ ničar, ali posao koji obavlja može biti vrlo različit (političar. manager itd.). dakle. bitno je cja nije u poziciji da upotrebljava stečeno znanje. Međutim, ·termin zanima„ nje uglavnom se ni u sociološkoj literaturi ne dinstlngvlra od zvanja. Suvremeni razvoj za određena radna mjesta uvijek predviđa određeno zvanje.

Termin profesija u sociološkom smislu definirat ćemo kao zanimanje koie Ima mono· ~ pol nad„iieklrff'"feompleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina za koje je potrebno dugotrajno školovanje, tzv. visoko obrazovanje, te tako postaje jasno prepoznaUjfvo . u društvu. Primjena tog znanja i vještina mora biti nužna za funkcioniranje suvreme­nog društva. što članovi neke profesije znaju l mogu učiniti. Izuzetno je važno I nitko drugi ne zna I ne može i ne smije to činiti~ Medicinska profesija može posJužltJ kao paradigma za razumijevanje··nastanka I razvoja··te za anallzu swremenlh profesija..

15

:~ .. ·

:.~

1~11-J

i

2.1. ELEMENTI PROFESIJA

U analizi profesija prvi korak obično se sastoji u navođenju osnovnih elemenata koji karakteriziraju profesije. Po C.Tumerur M.Hodgeu (1970)e!emente profesije možemo ldasificlrati u četiri područja ili dJmenzife, koJI se onda mogu Izražavati u stupnfevi­ma. To su: 1. Stupanj razvijenosti osnovnih teorija i temika koje čine sistematski

zaokruženu cjeHnu i osnova su za profesblaJno djelovanje. 2. Stupanj monopola na stručnu ekspertlZtL 3. Stupanj prepoznatljivosti profesija od Javnosti. 4. Stupanj organlziranostf profesija.

ToJ klasifikac!ii elemenata profesije dodali brsmo Još Jednu dimenziju profeslfa. nezastupljenu u gornjoj klasifikaciji, a posebno je važna i specifična za profešije. To je: 5. Stupanj razvijenosti P"Qfesionatne etike.

2.1.1~ Stupanj razvijenosti teorija f.tehnika

Kao št·J smo rekli. prva karakteristika profesija jest ta da -SU one utemeljene na nekom skiopu teorijskog znanja. Medicina se bazfra na fiziologiji, bfofogijf i kemfjl: pravna pr~fesija na poznavanju teorl}skih principa koji stoje u osnovi svakog prav„ nag .-;istema. Evropski sistemi bazirani su na rimskom pravu. anglosaksonski na ·•comme;.1 '.aw' I sl. Profesija je utemelfena na sklopu teorlJskog znanja, često Iz nekcli!·:~ z:io.nstvenih discipltna. pa su profesl}e nužno fnterdtscfpllname. Obufam teor!jskcg znanfa prisutnog u Jednoj profesiji uvijek je znatno veći od. onog kojim pojecirac ~ože ovladati. Međutim, profesionalno obrazovanfe wijek proplsufe potre.. ban ~·~·amcm teorija I tehnika da bi se moglo baviti profesijom. Sklop teorfjskog znanja \'.c:i le.ti u osnovi svake profesije upravo razlikuje profesije od ostalih zar.imo.r:ja.

J)

?rir:remar:;e za zanimanje sastoji se u ovladavanju nekog praktičnog znanja ilf U literaturi o scciologiji profesija postoje različita određenja elemenata profesije. praktičnih ·1jestfna bez poznavanja širih teorijskih osnova te djelatnosti. To znanje Neki autori navede veći broj elemenata te se često gubi 11ihova specifičnost jer se te vf estine omogućuju obavljanje posla u strogo omeđenim okvirima I relatfVno lako .

~bn -. ra!lU~-~~Hft'-QJLQl!JJ1tiJJ11Ailwr111u••§i~MQ*N@l@!QQ§l~Um.~ts.tsvl~mMl~~Y&Wn_... · ·- · ·'Jasno o vo ene sferi;takO ~a ih 1e moguće anaHra ~racionallzfratn mjen"tr. a - ' "profesicnaiJzacije", tJ. nastoji se rok pripremanja za tu djelatnost produžftf u odno. ;

,\

! iii\

lill

u isto vrijeme subsumiraju sve one karakteristike koje se hcd drugih autora navode s:.! na vrijeme koje je stvarno potrebno da bl se ona obavljala Majstori su zadržavan • odvojeno. . kalfe u ncdredenom položaju I davno nakon što su kalfe bili sposobni da tehnički

Navedeni elementi, međutim, karakreristfčni su za prdesije, aJf i za sva ostala zanimanja. Razlika među njima je u st u p n j u razvijenostf tih elemenata.

Polu·profeslje (A.Etzioni, 1969) imafu manje razvijene neke elemente, a ostaia zanimanja bUfeže slabiji stupanf taa1Jenostf svih efernena.ta. Ova postavka je u skladu s E.Greenwoodovom (1957) tezom koja naglašava da Je teško odrediti jasnu distinkciju između elemenata profeS1ja i neprofesija. "Moramo si predočiti zantmanJa u društvu kao distribuciju na Jednom kontinuumu. gdje su neka zanimanja bllfa ldeal·tipu profesif e, a neka su dalje Od tog fdeal·tfpa u snisfu zadovoljavanfa eleme­nata profesije."

Gomfa kfasifikacifa elemenata profesiJe, mo%e nam pt»ufftJ za analizu _ pojedlnl1. profesqal tj. koliko se prlb112avaju fdea-tfpu profesija. s ctuge .strane pokazuju ,nam odnos između profesija i poJu„profesi}a s obzirom na manji stupanj razvijenosti­pof edinih elemenata pofu·profesija Na kraju vfdimo I mliku Između profesija i zanimanja koja bilježe slabiju. razvilenost svih navedenilt elemenata. Na taj način možemo svrstati sva zanfmanfa na koontlnuum s obz1run na stupanj razvijenosti pof edlnih elemenata.

16

samosralno obavljaju dJelatnost za koju su se spremali. Njihova podređenost najčešće !e bfla soc1Jalnog. ·a ne tehničkog karaktera. No, učenje samog posfa sastoJf se u cvom si u čaju (zanatO u ovladavanju praktičnim vještinama

Prems~anje zanata u profesiju nastaje onda kada se obavljanje dfelatnostl počinJe bazirati na teorijskom znanju. Građevinski Inženjer razUkuJe se od zidara po svom poznavanju statike, mehanike. geometrije I sl. Na Isti način kfrurg postaje medfcfn„ ska. prcresija (za razliku od brijača koji je prije obavljao kirurške poslove). onda kada počfn1a svoje znanje lsto tako bazirati na teoriji (fiziologiji, kemiji I sl.).

Svako z~nimanje koje nastoji postati profesija Jedno od svojih nastojanja usmjerava na prepisivanje obaveznog korpusa teoriJskog znanja koje ulazl u obrazovanje za tu profesiju. T3ko soclfalni radnfcf počinju svof rad temeljltl na soclofoglJI, psfhotogijl. pravu. a medicinske sestre na fJzfoJogijl, pslhologljl f sf. Bez tog teorfjskog znanfa nema profosiJe. već samo rutfnskog zanimanja.

Iz ovog prot:iazi Jedna karakteristika koja ustvari razlikuje profesiju od zanimanja, a to je da njen svakodnevni rad nije rutina nego rješavanje problema. Profeslfa koja je bazirana na teorijskom znanju mora biti u stanju to teorijska znanje primjenjivati na rješa•1t:?fl!~ svakodnevnih problema u području svoje djelatnosti. To rješavanje problema ~astoJl se u oslanjanju na teoriju I na Izvođenje zaključaka u vezi s teorf„ fom. Zanirr.anja se, naprotiv, više oslanjaju na rutinu, prlučenost I vještinu pronaJa„ ženja rjc5cnja po ad hoc postpuku. Naravno. to razffkovanje Je čisto kfeafna-.tfpskog karakter&. u _ praksi velik dio rada profeslJ.e sastoji se u ruttnf, kao što Imamo f orfotnnlno r jcšavanje problema kod zanimanja. Postoji čak tendencqa n.ttfnlzacge

i 111111111A I 17

"l·j'!! l_ .••

·~

profesionalnog rada. što je povezana s 11preprofesionalizacijom'1 društva; tj. nastoja· njem sve većeg broja zanimanja da postanu profesije po ciJenu, između os~afog, I

preškolovania.

Ova utemeljenost profesije na teoriii daje joj specijalni status u odnosu na kiijente. Klijent lakše kritizira obavljeni posao neprofesionalca nego profesfonalca, jer je posao ovog drugog uvijek obavijen velom teorijske "mistike". Profesija se može pozvati na svcju teorijsku osnovicu I u čistoj je defanzivi pred kritikom klijenata, kada je možda i ova opravdana. Kako otkriti da li vas liječnik dobro liječi ili advo· · kac dobro brani, m da li vam je arhitekt napravio dobar nacrt za kuću? Najčešća Je mogućnost da se pozove drugi profesionalac kako bi se provjerila mišljenje prvog (da odere drugcm :ijaćniku, napr.), no to je nafčešće skupa ili nezgodno, ili instltucio· nalno neiZ'lec;·:o.

Profesije ili zanimanja koja ž'ele dobiti status profesije stoga se u prvom redu bore da zadobiju monopol nad određenim segmentom teorijskog znanja i njegovom prakti­ćnom upctreccm. U s:ijedećem odjeljku bit će upravo više riječi o tom monopolu i njegovoj ulozi u konstituiranju i funkcioniranju profesija.

2.1.2. Stupanj monopola

Jedna od bitnih karakteristika profesije je monopol nad vršenjem određene dJefatno­sti. Profesija se ne smatra priznatom ako ima određeni, od države potvrđeni, monopol nad vršenjem svog posla. Pomoću tog monopola profesija ifI profesionalno udruženje dobijaju u ruke sredstva da 11protJeraju", "kazne" sve one koji se sada 11neovlašteno'' bave tim poslom. Ta neovlaštenost ima dvije dimenziJe. Prva je da osoba nije završi· ta određeni nivo ili vrstu obrazovanja koja se zahtijeva - na taj način se učvršćuje socijalizacija za određenu profesiju kroz striktno zahtijevanje vrste I nivoa školo­vanja potrebnog za obavljanje tog poziva. Druga dimenzija Je da postoje načini da se određeni pojedinci isključe iz obavljanja određenog zanimanja ako su se ogriješili o neke principe profesionalne etike. Na taj način profesija ima sankcijsku snagu da pojačava svoje profesionalno·etičke principe preko mogućn~sti da isključi one koji ne slušaju njene zahtjeve. Ta sankcijska snaga je također vezana uz snagu države da implementira sankcije profesije. (Oduzimanje dozvola za obavljanje određene prakse i sl.). Drugim riječima, profesionalna ektika postaje dio društvenog legitfmnog poretka utjelovfjenog u pravnom sistemu - profesionalne norme postaju i pravne nonne. iako obično postoji Jedan oblik međustupnja gdje profesija zadržava pravo kažnjavanja za određene blaže .prekršaje, a koji još nisu dovoljno jaki da bi zahtijevaJJ Intervenciju države.

u suvremenim industrijskim društvima imamo situaciju da se profesija os!anja na državu kako bi pojačala svoj autoritet u odnosu na potencijalno neposlušne članove profesije ili pak na pojedince, "lalken koji ugrožavaju monopol profesije. (Naravno, postoji i obrnuti odnos gdJe profesija štiti svoje pripadnike od intervencije Izvana­• bilo da su to laici JU dr1ave, npr. llječnlčka solldamost. all to Je obično onda

16 ' ~ ~ ! : I ' , I

kada članovi profesije smatraju da se intervencija u području njihova djelovanja previše bazira na laičkim principima. Naprlmjer, u spomenutom slučaju liječničke solidarnosti liječnici smatraju da I oni imaju pravo na grešku i da su vanjske sank­cije ovdf e nepotrebne jer svatko može pogriJešitl u operaciji, I to ne dira u bitne principe profesije. S druge strane, kad se javi netko tko bitno dira u samu paradig­mu vršenja liječničke funkcije, npr. vračevi, onda se traži intervencija društva, tj. državne sile).

Kroz takav monopol profesija ustvari, između ostalog. osigurava da se poštuf u osnov­ni principi struke, kao J profesionalna etika, ali se ujedno I osigurava da vršenje prakse bude dozvoljeno samo za to cd same profesije socijallzfranom krugu lf udi. Pritom dolazi do jednog paradoksa. S rutinizacijom određene profesije, ili pak s profesionalizacijom sve šireg kruga djelatnosti kontrolira se pomoću obavezn.og obrazovanja pristup vršenju određenih funkcija i onda kada zapravo takvo škofovanJe i nije nužno za samu funkciju. Naime, svaka profesionalna djelatnost koja je uhodana

-{npr. liječnička) sadrži u sebi velik dio rutlnskog djelovanja, koja se vrlo lako može naućiti kroz praksu. promatranje i sl. (sestre koje su iskusnije od liJečnika, netko tko čita kriminalne romane ili posjećuje sudske procese mogao bi uspješno vršiti advokatsku funkciju i sl.). Profesije kroz svoj monopol strogo paze da se to ustvari ne dogodi, tj. da laici koji su iskustvom možda i stekli neka znanja ne počinju prakticirati tu profesiju. Profesija za svoje članove čuva i one rutinske djelatnosti koje bi zapravo bife lako obav!jene i od 11priučenih praktičara". Istu situaciju imamo i kod novonarastajućih profesija, npr. socijalnih radnika koji također u svoJem procesu profesionalizacije onemogućavaju ulaz u struku drugima, 11prlućenlm lalcima11

,

makar su još ne tako davno najveći dio posla te·struke' obavljali takvi laici.

Razlog za izbacivanje laika iz monopolizacije je svakako komplicfranje, viši stupanj općih znanja tehnike, same struke (brijači više ne bi mogli biti uspješni kirurzt), ali imamo i obrnuti proces • da se općim podizanjem obrazovanja populacije. rutfnfzacl„ jom struke (pod rutinizacijom podrazumijevamo da dugo postojanje neke struke čfni da su neki osnovni elementi njenog obavljanja poznati širokoj javnosti - mjerenje temperature ili davanje injekcija više zaista ne treba biti monopol liječnika) zapravo smanjrn·· potreba za monopolom u nekim područjima. Dobar sredovječni hipohondar već im,, :nanja fiječnikjl opće prakse. a profesija ljubomorno čuva taf monopol m stvara novu profesiju (bolničke sestre) koja počinje dobivati sve karakteristike profesije.

Ustvari odatle I uspjesi takvih poduhvata, kao što su "narodni ljekarr• u Kini I -slično, gdJe se određeni rutinizlranl elementi·heke profesije pretvaraju u jednostavne principe dostupne laicima i ovi se osposobljavaju za vršenje takve struke (tj. njenih

· rutinfziranih elemenata): Takav zahvat može biti Izvanredno uspJešan ako nema na raspolaganju dovoljno obrazovanih ljudi u struci f ako situacija u populacljl nije zadovoljavaJuća (stupanj poboljevanja populacije). Kroz ovakav program mogu se riješiti rutinski problemi nekih bolesti koji pcgađaJU- u većoj mjeri neku populaciju. No, da U Je zaključak za to da sama profesija sa svojim kodom f avfme što prati profeslonaJJzaciju više nije potrebna? Profesija Je uvijek potrebna kada se radi o

19

detaljnog Qako dubiozne adekvatnog) opfsa sudske procedure. Koliko se ljudl počinJe osjećati sposobnim da se sami obrane pred.„c;udom?

Naravno, postoji I protutendenclja. Raste kollčina znanja kefu profesija posjeduJe, lako Je posljecnca da unutar profesija nastupa detaljna podjela rada, pa niti jedan pofedlnačni član profesije ne posjeduje ukupno znanje, već samo njegove djelfće, a tek profesija kao cjelina polaže pravo na-"ukupno znanfe11 kefe pokriva njeno poc!· ručje. Taj porast količine znanja čini -sve težim da laik ovfadava· tim znanjima, ali profesije obično čine sve što je u njihovoj moći da učine ovladavanje Još težfm·nego što to ono stvarno jest.

nerutinlzfranim situacijama. lako sestra može obavljati niz poslova možda uspfešn1Je od llfečnika, ona nafčešće nije u stanju odgovoritf na problematske sltuaclfe koje Izmiču rutini svakodnevne djelatnosti. Drugim rifečtma, možemo napraviti analogiju između nauke i tehnike. Profesifa Ima svoju teoriju o stvarnosti kefu obrađuje I rutinsku tehniku (vidi prethodni odfelfak). Tehniku mogu naučiti I neprofestonalcl, ali je pitanfe da u oni mogu nalaziti rješenf a 1J problematsklm situacijama. Narodni ljekari uspje~no će se boriti protiv malarife primjenjujući ltjekove kefi su već pozna· ti. ali se od njih ne može očekivati ni P.ronalaženje :"'ovih lifekova ni reagiranje na eventualno nove bolesti koje se pofave. Na taJ način oni će biU uspješni samo u onom uskom ·sektoru za koji su osposobi{ eni, ali ne I u novim problemima Hi rif etklm situaC:jama ito naravno: ne znači da zapravo i najveći dio određene profesif e vrši samo rutinske ~oslove u; svojoj svakodnevncj djelatnosti, pa onda s vremenom i gubi Jedan od načina obrane monopola je I profesionalni jezik. Postoji teon]skf jezik

.,

-~ ....

taj potenc!jal reagiranja na novostvoren~ probleme). nauke I kategorijalno„pojmovni aparat koji je sastavni dio svake profesije. Iz takvog , o: profesionalnog jezika stvara se I profesionalni .žargoni koji po K.Hudsonu (1979) Ima ; -

Monopclizacija rutinskih poslova za profesiju ustvari _čuva monopol, a time I moć niz funkcija. ali i obranu profesionalnog monopola. Takav jezik Je uglavnom potpuno _ - l. ~~profesiiEr::nad;društvom ... O~ijen~~rotesJQR~nihwsluga)"-l!tDru~h.mom.~.n~J}QJIJJQ~O~nepoznarlalkm~~-@vQ.~,;..11i~>W~~~i»'··~·~·~y~..;

- u određivanju :noncpola profesije Ili Jasne sfere kompetenc1fe je odnos Između tzv. :

!·i .. •I

i I !

I i; i i

I 11H

graničnih prcfesija, npr.: socijalni radnici „ psiholozi, psihifatri ·psiholozi. soctolozi Kad piše o funkcijama .žargona, K.Hudson (1978) navodi tri osnove funkcije: ·} „ politolozi. rudari „ geolozi itd. Naime. s razvojem profesija i umnožavanf em pove„ :. takav jezik je više kondenziran· l time štedtvrijeme, _.J,

ćava se broj. graničnih profesija koje djelomično imaju iste sfere djelatnosti I slične „ on ofakšava međusobno prepoznavanje članova profesije, pa Ima funkciju održanja kompetencif e. Odnosi nieđu graničnim profesija ma ovise o cijelom nizu konkretnih grupnog morala I olakšavanja ldentlfikacif e. društvenih situacija. Snaga jedne profesije kefa se očituf e u jakom profesionalnom „ on ima funkciju da javnost drži na distanci jer ona "ne razumije o čemu se radi". udruženju ili utjecafnim pojedincima u društvu kojl povećavaju legitimno moć profes~· Stvar fe. konkretne·· anallze da utvrdi koliko pojedini profeslonalnf jezik fspunjava J .• r::

je itd. može dovesti do 'snažnijeg formiranja i jasnije kompetencije jedne granične pojedinu od tih funkcija. profesije nad drugom. Osim sukoba i borbe za monopol postoji. naravno, I slobodnl prelazak iz jedne srodne grupe u drugu ili bavljenje sličnim djelatnostima bez veće kompetitlvnosti. Naravno, to ovisi i o ponudi i potražnji na tržištu profesionalnog rada. pa se ti odnosi često zaoštravaju što je tržište zasićenije. Postoji pravilo da je uvl}ek ofenzivnija ona mlađa profesija f kof a traži svoje mjesto u društvenof podf elf rada. kao I jasnu sferu kompetencije, monopola I Jasno definirano polje svoje stru­čne ekspertize.

Strategija obrane monopola

Profesije se stalno nalaze u više m manJe obrambenom stavu prema društvenoj okolini. Jednom etabUrane profesiJe nalaze se stalno pod udarcima javnosti I one nastoje da obrane vlastltlmonopol na obavljanje određe~e djelatnosti. Naime, mana.. pol kao bitna oznaka profesiJe nalazi se u stalnof opasnosti u funkciji društvenog razvoja.

s jedne strane, podfzanjE} općeg nivoa obrazovanja ugrožava profeslonalnt monopol. Sve više ljudi Je sposobno da razumqe nešto što )e prije bflo potpuno ezoterične I nedostupne štroj popu1acijt. Tome ne pridonosi samo porast općeg obrazovanja. nego Isto tako to Je I funke1fa sredstava masovnih komunikacija Promfsllmo samo kotlko Je 11taf neu sklnuto s pravne profesije kroz široku popularizaciju krlmlnafnog romana I

Ako ukratko razmotrimo svaku od te tri funkcije. onda ·možemo ređi za prvu (konw denziranost i ušteda u vremenu) da ustvaJ'.f. predstavlja upotrebu naučnog Jezika određene discipline koja predstavlja osnovu dotfčne profesije. Kodifikacija jezika. tj. definiranje osnovnih pojmova nužan je k'brak u konstruiranju svake znanstvene disclpline ili, bolfe rečeno, svake znanosti uopće. Da bi se moglo komunicirati u· znanostl. moramo imati set pojmova„ Jasno definiranih, kojt lmaf u svoj smisao Jedino u okviru određene teorije. a često nemaju svoj pandan u svakodryevnom jeziku. ·Ako ga pak i imaju u svakodnevnof komunikaciji, taj se pofam razJtčlto I neprecizna definira. Uzmimo samo pojmove fizike (kao masa, brzina l sl.) Lvldfet 6emo. da njihovo značenje u okviru paradigme swremene fizike nije Jsto kao Ju svakodnev· nom poimanju. Radi se, dakle, o terminima koje možemo naći u svakodnevnom jezlJru. koji. međutim, Imaju preclzno određeno značenje u okviru ttzfke, aU neprecizne TII često drugačije u okviru svakodnevnog govora. Isto vrijedi I za soclologlju, s tom razlikom da· zbog ·nepostojanja jedinstvenog paradigmatskog okvira lzostaf e Jedin­stvene određenje osnovnih pof mova. No, u svakom slučaju naučnom se definiranju postavlja zahtjev da bude precl?no l konzistentno unutar paradigme u kojoj operira.

Naravno da lako dolazi do nesporazuma kada laik često DI ne razumije o čemu se radi DI pak "krivo" prevodi na svakodneYA~· jezik.·· No, ljutnja laika nije opravdana jer je teorijska misao, a ttme I profesfonalna komunikacija nemogu6a bez takvog jezika. To fsto vrijedt I za primjenu matematike u pojedfnlm dfsclpUnama. jer I

l l_ i

t

,-·­i i

matematika nije ništa drugo do specifičan jezik koji u prvom redu sfntetlzlra i o!akšava komunikaciju. Bez profesionalnog, stručnog jezika nem.a znanosti ni znan„ stvenika. Tako K.Hudson (1978) lijepo započinje svoju knjigu: "Svaka profesija ima nužno vlastitu tenninologiju bez koje se njeni članovi ne mogu Izražavati niti mogu misliti. Oeprivirati ih od tih rijeći, značilo bi osuditi ih na neaktivnost."

Druga karakteristika, rekli smo, je međusobno prepoznavanje ·članova profesije na temelju jezika. Ovo se ne odnosi samo na to da se pripadnici određene struke prepo­znaju medu laicima, nego isto tako i među pripadnicima drugih profesija. Kao što znamo. jezik. pojmovi i teorije, koje stoje iza djelatnosti određene profesije, mogu se ćiniti stranim laiku koji kao pivo nije razumio jezik iz gornje točke, ali ne razumije ni ''kut gledanja" na stvarnost. koji onda iz tog jezika proizlazi. Do isto takvih nesporazuma dolazi i medu profesionalcima raznih struka koji iZ svoje pers­pektive gledaju :"ia stv?-rnost kad se sratnu na ~ješavanju praktičnih problema. Uzmi­mo primjer urcanističkog planiranja i različite jezike, pa onda i perspektive kojima tom praktičnom ;:adatku pristupaju arhitekti, građevinari, ekonomisti i sociolozi.

No. cd svih tih :Unkcija jezika za nas je najinteresantnija treća funkcija: uspostav­ljanje distance između profesije i laika te na taj način potvrđivanje monopola same profesije. Dok se bez teorijskog jezika ne može, što smo pokazali u prvoj točci, s druge strane često se stvara "umjetni jezik" samo da se naglasi ta distanca. Klasičan primjer za to je korištenje latinskog jezika od liječnika (sličnu funkciju latinski je -imao i u crkvi i u nekim srednjovjekovnim birokracijama).- Većina termina koje liječnici upotrebljavaju na latinskom jeziku nemaju nikakvu teorijsku težinu (apendix i slijepo crijevo ili pneumonija i upala pluća), nisu različiti koncepti gdje bi apendix označavao neki teorijski pojam koji nema identične značenje sa slijepim crifevom, nego jednostavno jezik koji je različit od nan;:idnog i koji pomaže održanju mistične aureole liječnika pred pacijentom. Ovo korištenje latinskog jezika nema opravdanja, osim u smislu olakšanja internacionalne komunikacije, a onda i one druge funkcije koju smo spomenuli~ međusobnog prepoznavanja. Tako jedan liječnik piše: 11Značajno je da su do nedavno liječnici pisali recepte na latinskom i da su medicinske dijagno­ze još uvijene u žargon čija je glavna svrha da ulije strahopoštovanje i da mistificf~ ra laike." (T.Szasz, 1971). Međutim, laicima ovo nerazumijevanfe ulijeva nadu da često liječnici i više znaju nego što stvarno znaju, pa postoji ustvari obostrani interes da se to stanje ne promifenl (ne 1-Aormira). kako T.Szasz (1971) Inače predlaže: "Ta reforma značila bi za liječnike gubitak privilegija, a za laik9 gubitak zaštite."

Poseban jezik s kojim se inače često susrećemo je birokratski jezik koji ustvari Ima sve ove tri funkcije. On omogućava preciznost „ doduše on ne proJzlazJ Iz teorije I nema svojstva teorijske apstraktnosti, ali je povezan s pravnom terminologijom koja pretendlra da točno označi adresante određenih pojmova. Na taj način on Ima odre­đenu udaljenost od svakodnevnog govora da bi se omogućila precizna pravna razgra· ničavanja. Druga funkcija Je također vrte značaJna „ prepoznavanf e birokrata među sobom, a i treća funkcija je prisutna. što svojim nerazumljMm jezikom ulijeva strahopoštovanje laičkoj publici. ·

22

U Jugoslaviji je birokratizacija jezika otišla korak dalje. Na klasični birokratsko­pravni jezik kalemi se I i~eološki jezik. Taj ideološki jezik proizlazi iz određene teorijske vizije (u ovom s14_čaju Marxove teorije o razvoju društva) l njegovih shvaćanja o budućem društvenom uređenju. tf. ciljevima društvenog razvo}a No, u našem birokratskom jeziku ti se ciljevi prevode u stvarnost I čak. štoviše. u biro­kratsko~pravnf Jezfk. Tako npr. koncepcija udruženog rada Ima svoj smfsao jedino u okviru Marxove teorije komunizma kao društva gdje nema klasne podJele, gdje nema robne proizvodnje, već udruženi rad slobodno organizira svoju razmjenu s prirodom i među sobom. No najednom kod nas se taj poiam seli u našu realnost koja nema veze s Marxovim pretpostavkama i odjednom svijet robne proizvodnje· ili centralnog administrativnog planiranja postaje svijet udruženog rada. Tako se cilj administrativ­nom logikom preseljava u stvarnost, a onda se često, kao udžbenički primjer reifika­cije, od te stvarnosti oćekuje ponašanje u skladu s našom koncepcijom, tj. očekuje se da se sudionici u društvenoj reprodukciji ponašaju kao "udruženi rad".

Naravno da se taj pojam, koji nema nikakvog oslonca u realnim procesima. onda i "prevodi" u svakodnevnoj praksi na potpuno neadekvatan način. tf. on gubi svoj prvobitni teorijski smisao i nema jasnu, eksplicitnu definiciju. Tako kod nas udruženi rad postaje sinonim za privredu„poduz ... ~e (u najmanju Je ruku to gubitak ekonomi~ čnosti. jer se jedna riječ zamjenjuje dvjema), a društvene službe nisu 11pravi udruženi rad" (Iako i pojedinci "udružuju11 svoj rad unutar tih službi i s privredom, tj. "pra„ vim" udruženim radom). Vrta je lako prepoznat_i„~a _s~. ustvari birokratski prijevod Marxove koncepcije udruženog rada reinterpretlra u skladu sa vulgamomaterijaffstl­čkom varijantom odnosa baze i nadgradnje.

Uglavnom dobivamo mješavinu teorijskog jeziki· (u· wjetfma na koji se teorija ne može primijenitQ s klasičnim birokratskim Jezikom. Od nivoa jezika do nakaradne prakse samo je jedan korak jer, naprimjer, potpisivanje samoupravnog sporazuma o udruživanju nema nikakve veze s Marxovom koncepcijom udruženog rada, već s birokratskom izvitoperenošću koja kalemi jedan koncept na situaciju tržišta radne snage, koji u situaciji tržišta ne može postojati.

Ono što je za nas ovdje primamo jest da taj jezik omogućava međusobno prepozna­vanje članova t">C!rf'đene grupe {11 nvom slučaju neprofesije) i njihovo distanciranje od "lnika". lako bi , .. :vari politlb1 · 11 t.?bao prevoditi ko11 · i:f iclrane probleme -u svako­dnevni jezik da L" 11učivanJe bt,• 1d moguće onima koji 1rt:>baju donositi te odluke, kod nas je do sada vnjedio poset .,rn jezik kao nužan pr t~tNjet za utazak u političko zanimanje. No isto tako, manipuliranje tim jezikom omogućava da se stvara distanca. jer kod laika imamo osjećaj da se govori o nečemu što je realno, alJ samo prekom­plicirano. Radi se ustvari o jednostavnom. all verbalno nekonzfstentnom i umjetno zakompllctranom jeziku. Taj jezik imao je 1 funkciju polftičkog oružja ·ne samo u blagom obliku da oviadavanf e njime predstaVfja preduvjet za ulazak u redove-grupe političara nego i u smislu onemogućavanja kritike (npr. napad na one koff negiraju praksu udruženog rada ~ negiraju, dakle, praksu nečega što per definltlonem na temelju upotrebljenog jezika još ne može„poštOfatt) Itđ: · · · ·

23

~ *r ~ -;";

-: .• -;:&

'i ·::~i

.• .-....&t

j«ft-

• ~- „

i. Druga strategija f e proplsfvanf e sve veće koUčfne teonlskog školovanja, količine koja nije više ni u kakvoj funkciji uspješnog obavljanja konkretnog profesionalnog posla. već zapravo Jedina funkcija postaje stvaranje veće distance iZmeđu. profesije i neprofesionalaca (dan je za socijalnog radnika i nfegovu praktičnu funkciju potreb· no teorl}sko predznanJe u obtlku višegodfšnfeg školovanja fZ psihologije, sociologije l sl.). Odgovor Je potvrdan ako se gleda iz perspektive statusa profesije. alt vJerola­tno negativan ako se gleda iz perspektive konkretne uloge, tj. svakodnevnog posla

fenomenu možemo govoriti f na drugi način, tako da analiziramo moguće javnosti od kojih su profesije prepoznatljive. Srodne profesije I zanimanja fmaju Jasnu predodžbu o komplementarnim profesifama nego što Je to prisutno u široj Javnosti. (Sociolozi će jasnije opserviratl što je politološka sfera profeslonafne djefatnostl 1 obrnuto). Radnici i druga zanimanja koja rade uz neke profesije također će Imati Jasniju (možda manje idealnu) predodžbu o dJelatnostf date profesije od šire javnosti.

1 ;~

Stupanj zakonske i administrativne r~gulacije neke djelatnosti (kao· što je npr. ~ rudarstvo. građevinarstvo) osigurava da stručna ekspertiza tih profesija bude više ; ~, ~.

Na taj način stva~ se umjetna barijera prema potenciialno usp!ešnim ~alcima koji bi prisutna i obavezna pri obavlfanju dJelatnostl iz te domene. To profesiji daJe jasnu 'Ji:P možda isto tako uspješno mogli obavljati neki posao, ali nemaru kollčm~ teorifskog prep.oz~atljivost u širem društvu. Svatko tko gradi kuću treba građevinsku dozvolu, a !!~?

koji pripadnici te profesif e obavljaju.

znanja, često mf erenog samo u godinama školovanja, a ne i u stvamoJ spremi za za n1u Je potrebna građevinska dokumentacija kofa se bazira na stručnoj ekspertizi /[ teoriisko mišlienie ootrebno za dobivanje "licence'' za obavlfanje prof esiJe. (striktno propisanoj) .koju laik ne može sam izraditi. Mlade profesiJe obično se bore 1 :.\;.;:

· · .· . . . za jasnu prepoznatljivosi u društvu. To čine tako što se bore za titulu kola, već . . -· . i ~--.. ~ ..,..,_. . . . . - - . . •.. --.· --.~--„ ~~ 0--~--- ----~-- ·• ·~--·••~v„ .. --."'~-"-'·"~··*""'"~čava"&l!ie'i'adl o profeslJI I o određenom llpu obrazovanja, ;allm_se bole _ . -~w„q?M.w~~"""·"~~~~~!1:3fStiipanj~hjsktt1prepo:znatljivostt·1PidllWi? n@JJJ-UJfilWtn1'-~a.Sn~f)re;5'ož'Hatlftvu~"Sferlt~-$Vofe~stnJOrie'""'ek$'peftfžr.NJ1fiovif"-t)ofbamo!~,J<;:t,,,.-.~J _ .

. . · uključivati zahtjeve za zakonskom i adminfstrattvnom regufaciJom. tf. zakonskom ~ !~~ Jedna od bitnih informacija o nekoj osobi koia se nafčešće daje (upotreblfava se d~ obavezom tele regulirati da se u određenoj djelatnosti poštuje l zahtifeva njihova · ./~; bi se tu osobu što bot{e p1 adstavllo) fest posao, zanimanje ili profesija kojom se ta) ekspertiza (pedagog u škoU, samo odgajatelji s adekvatnom školom u vrtićima). · ~;· ·:·:-: pof edinac bavi. iitula (zvanfčna ili ne) nekog zanimanja (majstor), Hl čak titula . .t.. : .. protesiJa (lnžen(er) osigurava društveno vrlo upotreblflvu informaciju. Na{češće pfta„ - Titula Je važan eJen:ient profesife, ona Je glavni nosilac "simbola" (H.S.Becker, 1970) · :

1

nje koje se posmvlfa pri upoznavanju pojedinca je posao kopm se bavi. Zanimanje profesije. Porijeklo titula možemo tražiti u predlndustrijskom društvu. u srednja- . _;:~ nam najupečatljivije predstavtJa pojedinca. njegov rad, tj. mjesto u društvenoj vjekovnim titulama koje je nosilo plemstvo. a imale su stratifikacijsku funkciju: LT~-~-· podf elf rada. obrazovanf e koje stoji iza datog zanimanja. očekivano ponašanje koje razlikovanf e feudalaca (posjednika zemlje „ osnovnog izvora bogatstva. ili vezanost •. iz tog proizlazi, te njegov pofožal u socijalnoj strukturi, tJ. na danof_ socijalno} uz dvor· izvor političke moćQ, bogatih i moćnih od ostalog stanovništva. To su bRf ·:· stratifikacijskoj ljestvici. "posvećeni'* u tom društvu, titula je ·označavala njihovo mjesto na stratifikaclJskoj

ljestvici. Rudimenti feudalne stratifikacije ollčenl u različftfm titulama mogu se Možemo. dakle, govoriti o fenomenu jasnog prepoznavanja profesija (zanimanja) od danas nazrijeti u razlfčitim profesfonalnim titulama. Jedan od razloga zašto nam se javnosti u nekom društvu. Ourkheim taj fenomen opće prepoznatl{ivosti neke pojave nameće ovakav zakl}učak jest taj što su se u. nazovimo to. priJelaznom periodu naziva 0 kolektivnom predodžbom". Nju pos}edu}u svi odrasli članovi društva I te (kada se stvara kapJtatrstičko društvo, a odumire feudalfzam), Između 1840-1918 kolektivne predodžbe omoguću}u pojedincima da prepoznaf u. lociraju i zauzmu stava.. feudalne titule najčešće javljate s profesionalnim titulama. Vojln Mlllć (1975) navodi ve prema po'javama u datim društvenim situaciiama Kolektivne predodžbe o neki~ . . . . . podatke -(tabela 1 i 2) koji pokazuju da je plemstvo bilo jako zastuplfeno u najvl· zaniman}lma ili profeslfama :jesu ldealnotlpske (Webber) DI su to modeli prema koji• ·_-- ' · I· ,. štm znanstvenim institucijama. kao što Je Austrijska akademija nauka .J Bavarska ma bi profesije trebale djelovati. To znači: kakav posao ta profesl}a obavtfa. kakav akademija nauka. Među osam predsJednlka Austrijske akademije nauka prije 1918. tip ekspertize pruža, tipično idealno profesionalno ponašan}e prema korisnicima godine samo je jedan bez plemićke titule, među trfdesetorlcom vicepredsjednil<a samo usluga. tip organizacija kroz:kojl profesfonalci·najčešće pružafu svoje usluge. ~etiri nisu bili plemići. Situacija u Bavarskoj akademiji bila je Ista Između 1848„1918: Cesto su uključeni i sadržajno manje važni elementi,· ali prisutni u Idealno} predodžbi samo jedan predsjednik nije imao titulu plemstva. Iz tabela koje navodi Miltć može

0 nekof profesiji, kao što su: odjeća, Instrumenti „ tehnologJJa, kojom se nafčešće se vidjeti da stupanj plemstva u članstvu akademija opada vrlo rapidne posflje 1918,

služe (zubar - bijeta odjeća. zubarska stolica l bušntca). a poslije U. svjetskog rata postaje neznatno. Zemlje s dugom feudalnom i aristo­

Stupanj po kojem se profesije prepoznatu od favnostl je različit On može biti određen činjenicom tko su korisnici usluga profesije. Korisnl~J mogu biti lndMdue I organizacije. Neke profesije: su lako prepoznatljive od svakog člana zajednice (npr. ltJečnlcl) jer njihove usluge masovno svi direktno koriste.· Korisnici usluga nekih profesija Isključivo su organizaclfe (npr. saobraćaJni lnžen}erl). Tada su te profesije obično u manjem stupnju prepoznattJive od ške javnosti I ocJ laika. Naravno, o tom

24

kratskom tradicijom zadržale su I dulje utjecaj plem$MI u prestlžntm svim struktura· ma, pa i u znanstvenim.

Nova osnova za prestiž. ugled, moć u društvu 19. 120. st. postaje: znanje (koje se bazlra na razvoju nauke I povećanju važnosti n}ene uloge u društvu) I kapital (ok· rupnjavanje kapitala). To su upravo oni elementi kop postaJu bitni u razvofu lndu-

+·"" st:~~ ~:~a. Kada nešto poslane vrijednost, potrebno, tra!eno u muštvu, ~

., . ~ ............... '

.. r .... ;

. •'

:~- u

·-.

I .. ..

'

to može biti osnova da njegovi nosioci dobiju ugled, prestiž, moć. PosjedovanJe tog zhanja baza je za razlikovanje onih koji to znanje imaju „ Intelektualci (kasnif e I eksperti) i onih koji to znanje nemaju. Da bi ta posebnost bila što lakše prepoznat­ljiva, daju joj se simboli· titule.

Tabela 1.

l Plemstvo među stalnim članovima Austrijskt: akademije izabrani između 1847. i 1947. L

Znanstvena 1847-1918. 1919-1947.

I !

oblast Svi izabrani Plemstvo Svi izabrani Plemstvo!

~ I Za matematiku : N 113 31 63 5 I

I !prirodne nauke % 100.0 I 27.4 i 100.0 7.9

Za filozofiju i N 132 I 52 I 58 7 historiju % 100.0 ! 39.4 i 100.0 12.1

;

UKUPNO N 245 83 ~21 12

··% 100.0 33.9 100.0 9.9

Tabela 2.

Titule koje nose profesije u industrijskom društvu pokazuju na "posvećene" nosioce osnovnih vrijednosti toga društva Plemićke titule služile su za raspoznavanje feuda· laca (bogatih posjednika zemlje} od ostalog· stanovništva. U lndustrlf skom društvu profesionalne titule imaju značenje razlikovanja stručnjaka od laika, meritokracije od nemeritornih. U svim. društvima nalazimo simbole čija Je funkcija da distlngviraju pojedince i grupe - koji posjeduju nešto važno, cijenjena, bitno za to društvo od većine koja to nema. Upravo ta posebnost, distinkcija da netko ima titulu, profesiju. znanje • jedna je od osnova socijalne stratifikacije u industrijskom društvt.;. Možda bi ovdje trebalo naglasiti da je plemstvo prvo nosHo profesfonafna titule, da je ono uz svećenstvo bite najobrazovaniji dio stanovništva i naravno da su se intelektualci, a kasnije profesionalci regrutirali iz te najviše društvene strate (problem univerzal­nog i gildskog procesa u strukturiranju profesija naznačili smo ranije). Činjenica da se iz najviše strate feudalnog društva regrutiraju profesionalci, da se profesfonafne titule nalaze često uz plemićke titule, daje visoki ugled prof&sijama Dok se buržo­azija (nosioci kapitala) morala boriti za svoj ugled kupovanjem titula. ženidbom i udajom (kako opisuje Balzack), dotle profesije taj ugled dobivaju od samog početka nasljedujući sjaj i ugled aristokracije koja ih prva nosi. Koliko je plemstvo bilo prisutno u najvišim institucijama znanja, u Austriiskoj i Bavarskoj akademiji nauka. pokazuje nam MHićev (Vojin MiJić, 1975} rad. Naravno da Je njegova prisutnost određivala i političke karijere akad~.!mi}e. Za ovu tezu bitno Je da ukažemo na vezu između plemićkih titula, intelektualaca I suvremenih profesiJa.

Profesionalizacija i javljanje prvih profesija obilježena je, dakle, tltuIIzacijom koja Jasno odražava o kojoj Je profesiji riječ. Kao što postoji mali broj profesija, tako isto postoji i mali broj osnovnih titula koje označavaju profesije. Nekoliko osnovnih

J·-„. ~.„,,-...,.,_ Plemstvo među stalnlm članovima Bavarske akade=.auka: 1890~ 1914, 1936. 1·--·'·'·'"~'""~·~-<f.,'l\-fi"hi>~~~~r~t•!ltr~~-~li.if.o~. ~~~~~-~l!i~f~~~~ l~~l~~li,yj§"'RQ.~J.QY.f!.koj~~oti~p~ .p.rQ_{p§ija„oqavlja:„dokto1:.JjjećUjude,1PfQ_(•~~ ·~a~-

- sor je učen i podučava, inženjer dolazf od latinskog korijena ingenerar - što znači stvarati. Dakle, ta titula označava onoga koji adaptira znanje i kteira ga u prakti„

... l Grupe

nauka

Prirodne N %

Društvene N %.

UKUPNO N %

Izvori tabela 1. r2.:

1890. 1914. 1936.

Svi Plemstvo Svi Plemstvo Svi Plemstvo

20 10 26 9 33 4 100.0 so.o 100.0 34.9 100.0 12.1

27 12 27 9 27 2 100.0 44.4 -100.0 33.3 100.0 7.4

47 22 53 18 60 6 100.0 47.8 100.0 33.9 100.0 10.0

VoE~ .. -~i!!ć: Akademija nauka I znanstvene profesije u nekim srednjim J lstočnoevropskfm zemljama. Jntematlonal Social Sclence Joumal, UNESCO, No 4, (1975), Professfona-

· llsm ln nux.

„čne svrhe. Svaka od tih titula daje jasnu predodžbu javnosti o osnovnom tipu posla koji je nosilac te titule sposoban obavljati.

Dalji razvoj industrijskog društva karakteriziran je diverzificlranom podjelom rada, povećanfem općeg nivoa obrazovanja i javlfanjem novih profesija I profeslonallzacJ„ jom nekih dotad neprofesionalnih djelatnosti. Ukratko rečeno, dofazf doomasovfjava­nja-profesija i profesionalizma. Takvo omasovtjavanje Ima direktan utjecaj na titule koje nose profesije. S druge strane apsolutno se povećava obujam znanja unutar pojedinih profesija, tako da je individualno ovladavanje svim znanjima postato goto­vo nemoguće. Zbog toga do!azf do usmJeravanja specijalfzaclJe za pojedina područja unutar profesije.

Ta dva trenda odražavaju se f na titulama. Ono osnovno što se s tltul~a zbiva jest to da one ne nastaju kao karakteristike profesije same, već postaju element(· dlfe-­rencijacije unutar profesije. Umjesto pnlašnjih osnovnih tjtula koje su označavala profesJfe, sada se titule skaflraju I. unutar profesije.. .Ptvi stupanj u pripadanju nekoj profesiji je diploma o završenoj visokoškolskoj obrazovnoj fnstituciji zadatu profe„ slfu. Taj prvi stupanj nosi titulu dipl. I. naravno, profesionalno usmjerenje dfpf.lnt

27

' ;

~··s ~~· <~ -~ f: '·~ ·~·

; ..

I'

građevinarstva m dfpl. prof. matematike. Te titule dobivafu svi koji završe visoko­školsku obrazovnu instituciju. Ovim se profesije međusobno Izfednačavafu po obra­zovnim titulama. Taj generalni trend (s naravno znatnim izuzecima u pojedinim ze­mljama i periodima. naročito s obzirom na naziv titule 1) dodatak Je demistlfikacifi (profesija) koja nastupa s njihovim omasovlf enjem. Kada toliko veliki postotak popu­lacije završava škole koje su prije bile rezervirane samo za odabrane u smislu pori­jekla i specijalne nadarenosti. onda poputaclf a prestaje pripadnike profesije proma­trati kao izuzetne ljude, pa time nestaje dio lmagea vezanog za profesiJe i profesfo· nalne titule. To generalna omasovljenja praćeno je ujedno I demokratlzacifom društva i prodlranjem egalitaristlćke Ideologije na površinu, kao što je bilo po završetku revolucije u Jugoslaviji (ne mali obol tome dali su I napori revolucionarnih režima da školuje "svoje" ljuce. ćime se -i dalje skida mistićni veo s određenih . profesija). Širanje profesiia. cz~.!e, ukida mistični veo sa njih. približava ih populaciji koja je sama sve više obraz.zvana i time smanjuje distinkciju između profesija i šire popula· c!je i neprofesija. :1;o sve skupa vrši snažan pritisak i na izjednačavanje titula. No,. titule ne iščezavaju • .:ne se jednostavno sele i označavaju elitu, samo sada je karak· ter te elite uži. Dei\ ;e ranije svaki pripadnik profesije ustvari predstavljao elitu,_ sada se to za svakcg ;:rof esionalca ne može reći. Možemo reći da se elita stratlficira. Tako imamo masµ profesionalne elite prema neprofesionalcima u društvu l elitu unutar profesije. Elita nosi posebne profesionatne titule, prepoznatljive (cijenjene I ugledne) od davnina. i 6 su: magistar, doktor. profesor.

Titule su oznaka znanstvenog • profesionalnog statusa iJ1 organlzacijskog statusa Na taj način titula i dalje ·označava elitu profesije. samo se elita stratfficfrala. To više nije profesija naspram neprofesionalnoj okolini jer se društvo suviše profesJonalizlra„ lo. nego je to sada elita unutar profesije. Ovdfe bismo se mogli nadovezati na Durkheimovu tezu da se društvo sve više diferencira zbog narasle podf ele rada. ali se stratificira na drugim osnovama. pa premda su podjefe mnogovrsnije I multlpUci­rane, ekonomske razlike bitno su manje zbog općeg procesa razvoja, demo kra cif e i egal itarizacije.

2.1.4. Stupanj organiziranosti profesije

U kolikoj je mferi neka profesija organizirana možemo zaključiti uzimajući u obZir ove kriterije:

„ Stupanj organiziranosti Institucije 2a profesionalno obrazovanje, „ Tipove organlzacifa u koffma se profeslJe najčešće zapošljavaju, „ Organiziranost profesionalnih udruženja.

28

u Portugalu su svi kop dlplomlraJu doktori. OalJe stupnJevanJe Je da doktorat tnanostl nosi profesorsku titulu.

vtsokoškolske obrazovne fnstltucfje su organizacije koje provode proreslonaJno obrazovanje. Danas u svijetu postoje velike nacionalne razlike u organizaciji tih obrazovnih institucija. Bez obzira na te razlike možemo generalna zaključftl u kojem je stupnju neka institucija za profesfonalno obrazovanje organlzirana, tj. koje stup­njeve obrazovnih programa nudi. To znači da osim dodlplomskog studija organlzJra I postdiplomski studlf, a u nekim zemljama I doktorske programe. U Jugoslaviji gov<> rimo o I. i li. (JU VI. i VII) dodiplomskom stupnju I Ili. (VUJ) postdlplomskom stcpnju, s time da ne postoje organizirani doktorski programi. kao npr. ·u SAD. Koliko programa ili stupnjeva organizira obrazovna instltucij&, prvenstveno ovisi o razvijenosti struke i općem stupnju · profesfonallzacif e u nekoj zemlji. Tzv. polu„ profesije 1 {A. Etzionl, 1969) ćesto imaju samo I. I JI. stupanj DI dodlpJomske pro­grame koji su organizirani u 2 • 4 godine studija. Razvijenije profesije. kao medici­na· liječnička, imaju duge dodiplomske studife koji traju 5 - 7 godina, postdlplom„ ske studije, spec:jallzacije. doktorske program~. Oulflna obrazovanja I treninga za neku profesifu direktno određufe profesfonalnr'autorltet Dugotrajan studij ujedno znači veće znanje iz čega proizlazi i veći profesionalni autoritet, i obrnuto. Dakle, stupanj organiziranosti institucija za profesionalno obrazovanje pokazuje nam stupanj razvif enostl neke profesif e, kao I stupanj opće profeslonallzacije u nekom društvu.

Sociolozi su posvetili dosta pažnje analizi organizacifa u- kojima se zapošlJavaju profesije. A. Etzioni (1964) je načinio tipologiju organizacija uzimajući u obzfr tri osnovna načina tretiranja znanja u organizaciji. U prvu grupu spadaf u organizacije u kojima se znanje proizvodi, primjenjuje i dalje saopćava CDfevI takve organizacije leže, dakle, u sferi znanja, a ona i jest satkana pretežno od stručnjaka. Drugu grupu čine seivisne, uslužne organizacije u kojima se profesionalci opskrblJuju instrumenti· ma i drugim ovisnim i potrebnim osoblf em za svoj- rad. ProfesionalcJ mogU' biti zaposleni i u organizacijama čiji cilf evl nfsu usko profesionafnf. kao što su industrf]a I vojska. Neke profesije zapošljavaju se prvenstveno u prvom tipu organrzacija, kao npr. biolozi. ili imamo. profesif e koje se u prvom radit zapoštJavaf u u servlsno„usfu„ žnim organizacifama, kao što su bolnice • liječnici. I na kraju, Imamo Industrijske organizacije za masovnu proizvodnju materijalnih dobara. U njima se u prvom redu zapošljavaju inženjeri. Naravno, još možemo govoriti o tipovima profesija koje se zapošljavaju u svim tipovima organizacija, a ne samo o uskoprofeslonalnlm. To su npr. pravnici I ekonomisti. Ta nam podjela ovdje služi samo kao Dustracija da se razlfčite profesije zapošljavaju u organizacijama razUčitog tipa te će J proces socija­lizacije za profesije biti organiziran u skladu s očekivanim tipom organizacije u kojoj će se zapošljavati I s ciljem koji treba reallzlratl. Osim zapošljavanJa profeslo-. nalaca u organizacijama, što je naJčešćJ obJJk, možemo govoriti 1 o slobodnim profa. sijama, dakle o onom tipu profesije koji samostalno, Izvan organizacijskih fonnl može obavljati svoju dfelatnost. Najpoznatije slobodne profes~e su advokati, liječntcl, umjetnici. To su tzv. klasfčne slobodne profesije. Danas mo!emo promatrati trend

Polu-profesije su sva ona zanimanja čije Je obrazovanfe I trening kradi, status manje legltl· man. pravo na prMJeglrane komunikacije Je' manje etabftt'llftO't·Po!feđuju manje opdespedJa· D:frano-znanJe, te tako I manji autoritet (vfdJ ldaslfikadJu na kraju ovog pogfavlJa).

29 .. ·. ·.

smanjivanja broja slobodnih profesija I povećavanje broja profesija koJe su vezane uz organizaciju. S jedne strane Javlja se trend stvaranja novih profesija koje su proizvod organizacija I mogu raditi samo u organizacijama. k?-O npr. lnž.. naftnog rudarstva, a s druge strane klasične slobodne profesije sve se češće vezutu uz erga. nizacij e. Razlog tome je što su profesiie svih profila sve više potrebne organizacija­ma zbog složenosti okoline u koflma organizac!Je djetuf u (potrebno Je sve više znanfa da bi se odgovorilo na podražaje okoline). Stručnjaci se, .s druge strane, sve više vezuju za organizacije zbog potrebe ttmskog rada, skupe opreme kofu teško poJecff.; nac može sam nabaviti.

Možemo razlikovati stupnjeve or~1niziranosti profesije s obzirom na tipove organiza­cija u kojima se najčešće očekuje njihovo zapošljavanje. Tako su njihove radne crganizaclje često i najviše profesionalne organizacije (Instituti, laboratoriji, univer­ziteti) ili su ;:rcfgsije raštrkane po velikom broju različitih tipova organizacija. pa se njihovo or~aniz'.ranje i povezivanje vrši uglavnom preko profesionalnih udruženja.

Većina autor- se s1dte da je profesionalno udruženje bitno za.proces profesionatiza· cije. T.Caplow. (1962) je naglasio da je to prvi stupanj profesionalizacije nekog .:animanja .. 'Jair-:zvijenije profesije ujedno imaju i najstarija, alt I najrazvlfeni}a profesionalna uc:ut.anja. Profesionalna udruženja variraju po stupnju kompfeksnostl, . rigidnosti i hijerarhičnosti. kako navode Vollmer I Miller {1966). Većina profesio­nalaca smatra da je profesionalnu slobodu moguće bolfe ostvariti kroz profesionalno udruženje nego kroz druge forme udruživanja. npr. sindikate. Neke profesiJe, kao inženjerske struke, sklonije su da budu članovi granskih s1ndikata,l aktivnilLsu. ~ _ njima nego u profesionalnim udruženjima Druge profesije. npr. medicinska (naročito u SAD), daju široku podršku svom profesionalnom udruženju. Struktura profesionalnih udruženja vrio je različita. Može biti više ili manje strukturirana i hiierarhizirana, aH ona odražava ciljeve kojima profesionalna udruženja služe. Naravno, cfljevl koje si može postaviti profesionalno udruženie ovise o karakteru društvenog sistema, tradiciji i stupnju razvijenosti dotičnog društva. Stupanj općih sloboda okupljanja I udruživa· nja, stupanj demokratičnosti sistema direktno utječe na organiziranje profesionalnih udruženja i na ciljeve koje si udatom režimu udruženja mogu postaviti. Totalitarni režimi koji sumnjičavo gledaju, pa čak i zabranjufu svako okupljanje ili negiraju svaki monopol osim svog ~lastitog, politčkog monopola, osujećuju rad i ciljeve profe­sionalnih udruženja i negiraju monopol znanja i vještina. Tako možemo primijetiti da neka profesionalna udruženja mogu Imati više ciljeva ili samo jedan cilj. U totalltar„ nim sistemima oni obično imaju samo jedan cilj okupljanja, a to je razmiena stru­čnog i znanstvenog mišljenja, pazeći da se u svojoj aktivnosti uvijek zadržavaju samo u znanstvenim i neutralnim okvirima, dok je monopol struke ili problem profesif e u društvu već "zabranjene voće" te dovodi udruženf e odmah na skliski teren I podliježe mogućoj polittčkof kriticl.

U drugim tipovima sistema ciljevi profesionalnih udruženja ·su višestruki, kao nadzor nad regrutacijom za profestfu, profesionalnim obrazovanjem (neformalnom l format· nam socif alizaciJom), šttćenjem monopola nad profesionalnim radom 1 kontrola profe­s!onalnog rada, osiguravanje I- Iniciranje Istraživačke aktivnosti. unapređenje znan-

30

stvene osnove na kojoj počiva profesija U neklm društvima cnjevi su još širi, kao postavljanje novčanog sistema nagrada za profestonalni rad, sistem penzija 1 osigura­nja u slučaju profesionalnih bolesti. Neka profesionalna udruženJa djeluju čak kao grupe za pritisak. M4W.Taylor.{1960} tako navodi da Je objekt utfecaJa Američkog medlclnskog društva sama vlada: na vladu se vrši pritisak da snosi troškove zdrav­stvenlh programa i da plaća liječničke usluge u privatnoj praksi. Mogli bismo ovdje

„. načiniti lls~u. s_t_andarda za kompariranje profesija prema stupnju aktivnosti njihovih profesfonatnih·udrttženfa. Tako profes1onalna udruženJa mogu koristiti monopol svoje struke ne samo za korist profesije, unapređenje teorijskog I praktičnog obujma znanosti već i za· ekonomsku korist svog članstva. Limitacija ufaska u profesiju. kontrola tržišta profesionalnog rada, tj. striktna pažnja da potražnja bude veća od ponude Oiječničkih usluga) na primjer omogućuje da se diktira cijena liječničkih usluga i da pregovaraju s vladom. Struktura takvih organizacija je striktno hijerar­hijska 0/ollmer i Miller, 1965) I monolitska. što Jal sve omogućuje da je jako fleksf· bilna i da brzo reagira na vanjske podražaje. Medicinsko udruženJe u SAD to može činiti zahvaljujući tradicionalnoj uvriježenostl, tipu sistema I širokoj podršci članstva. Izgleda da je ta široka podrška članstvu već dio neformalne socijaJizaciJe u toku profesionalnog obrazovanja, ali očito predstavlja dio profesionalne ·subkulture profesije .

Ukrštavanjem tipa društvenog sistema više demokratičnog i manje demokratičnog s jedne strane 1 ciljeva profesionalnih udruženja Jednociljnih I višecilf nih možemo načiniti tabelu sa dva ulaza: ·

• -1~ • • -· ' -· -

Ciljevi profesionalnih udruženja

jedan cilj

više ciljeva

Tip društvenog sistema

više demokratski manje demokratski

1 2

3 4

Po!Ja 3 I 2 naše tabele su one situacije koje su u skladu s našim očekivanjima. tJ. organizacije u demokratskim društvima s više ciljeva Qiječn1čko udruženje u SAD), m pak njegov pandan u SSSR„u. Prvo lmamo u polju 3. a drugo u polju 2. Mogl1 bismo reći da smjer pritiska u ova dva slučaja ide u obratnom smJeru. Američka liječnička asocijacija vrši pritisak na vladu ili kongres da aonosi odluke koje su u skladu s njihovim interesima. U drugom slučaju vlada (partija) koristi asocfjaclju kao sredstvo P.odruštvov1jenja određene profesije da bi ciljevi postali kongruentni s cfljevima sistema. Dakle, u prvom slučaju udruženJe vrši pritisak na vlast. a u drugom slučaju Vlast na udruženje.

Polfa 1 i 4 predstavljaju disonantne tipove. Dok polje 1 predstavlja više hipotetički konstrukciju, polje 4 se itekako može naći u praksi. Profesionalna udruženfa koja imaju šire ciljeve od profesfonalnfh osobito se često sreću u zemljama u razvoju. Kao

31

.;.J :., -~„„.

i!_

4 I~ -

·:: ·,:~~1

··:1„.

li '.:! ~ ...... „„„ ... „ ... „„„„ ... „„„„„„„„„„„„„ ... „„„„„„„„„„„„„„„ ... „„„„ ... „ ......... „._...!l__..-:

-----------... „ ______ "'_...,~

primjer možemo uzeti afričke zemlf e s vojnim diktaturama gdf e v'?Jska ustvari Pre<;f • stavlja najrazvijeniju profesiju koja ujedno :ma monopol silf? u svo11m ru~ma (što.Je uostalom I Jedna od osnovnih karakteristika države). No f druge profes11e, naročito tradicionalne slobodne: profesije (pravnici, liječnicQ predstavlfa1u snažne interes~e grupe koje ne zastupafu svoje profesionalne interese, nego isto tako zastupaju I ~1re društvene interese te u- situaciji nepostojanja političkih partija u evropskom smislu poćiniu igrati pciitlćku ulogu {pravnici i Ujećnicl u Nigeriji. na primjer). Naravn~ u razvijenim društvima i demokratskim sistemima prcfesicnalna udru.tanja ne posta1u l političke interesr.e grupe, jer takvo grupiranje pos:cji u političkim partijama. One brane samo svc/e profesionalne interese kefi mogu biti različitog sadržaja s obzfrom na one elemer.te koji u sistemu ugrožavaju neku profesiju.

2.1.s. Profesionalna etika

Profesionalr.a atika je skup normi, vrijednosti, ciljeva. kojima bi se trebali rukave· diti pripadnici ~eke profesije u primjeni svog prcfesionafnog znanja. Profesionalna etika je djelcmično formalna, a djelomično neformalna. Formalan Je pisani etič~i kodeks na kcji sa profesije ponekad. zaklinju da će se po njemu ponašati u praksi: on je obično sistematičan, eksplicitan i altruistfčk.f. Neformalan je onaj nepisani kodeks, a nosi ;sru težinu formalne preskripcife, aU je obično puno širi J zahvaća one sfere sistema koji se internalizira kroz obrazovanje, a uglavnom ga nije moguće u svim nijansama opisati i propisati kao normu ponašanja. l formalna i nefonnalna profesionalna etika zadržava se prvo na načinu i svrsi upotrebe profesionaJno·g znanja za opću dobrobit; n;egova upotreba je altruistlčka.

Drugo, svi se profesionalci moraju pridržavati znanstvenih dostlgr:iuća u svoioI praksi, tj. da ne odstupaiu od profesionalnih standarda u svojoj prakši bez obzira na okoti· nu i pritiske.

Treće. profesionalna etika propisuf e ponašanje u odnosima u koifma stručnjaci dolaze pri vršeniu svog zvanja. To su odnosi: profesionalac „ klijent, odnos kolega profesl· onalaca međusobno, odnos profesija i šire zaJednfce, te na kraju mogli .bismo tu još naznaćitf odnos profesionalac „ organizaci}a..

ponašanja koje pokrivafu općenito sve interpersonaJne odnose postoje I u odnosima profesionalac·· klijent.

Etika koja je poželjna u odnosima profesfonalnfh· kolega je kooperativne ponašanje, jednakost i međusobno podržavanje. Profesionalci dijele Isto teorlJsko znanfe l tehni­čke vještine te se svaka inovaclia mo-ra brzo širitl među kolegama. Međusobno infor. miranje važno je za unapređenje zajedničke profesl}e. Unutarnfa jednakost. odsutnost organizacijskih odnosa nadređenosti i podređenosti omogućufe slobodnu komunikaci· ju. Profesionalne kolege podržavaju jedan drugoga, naročito nasuprot klijentele i okolfne zajednice. Unutar formalnog profesionalnog udruženja širi se cijeli splet nefcrmaJnih grupa, mafih i usko povezanih. Pripadnost tim neformalnim grupama bazira se na razf!čtim afinitetima: profesionalnim i fičnim te svim drugim socifalnim elementima koji cdlučujuće df eluf u na formiranje neformalnih grupa (religija, etnička, rasna. nacionalna pripadnost, blizina stanovanja itd.). Istraživanje (Popović, Bolčić, Janičiević, Pantić, 1977) obrazaca ponašanja-pojedinih društvenih slojeva u Jugosla· viji pokazuje da profesionalci ili oni s visokim obrazovanjima (intelektualci nazvani u navedenom istrativanju) formiraju najviše neformalnih kontakata s prlpadnfclma ·istog obrazovnog nivoa. Dakf e, obrazovanje i profesionalna komunikac:Ja dominira i u privatnom životu individue, pa se i priJateljske veze baziraju u 52% slučajeva na tom principu. Podaci istog istraživanja pokazuju da drugarstvo iz škole i s posfa dominira u komunikacijama izvan sfere rada. Ovo samo ilustrira koUko Je profesionalna i intelektualna komunkacifa važna i prisutna u privatnom životu. te čini bazu neformaf„ nag grupiranfa stručniaka. Ovim dolazimo na Durkhelmovu tezu o kohezivnoj funkcfJI profesija u suvremenom društvu visoke podjele rada koja rezultira sve većom strati· fikacijom i diferencijacijom, a time i sve prfsutnijom anomljom u društvu. Nafme, profesif e formiraf u novu dimenziju povezanosti, zajedništva među ljudima. koja nije samo formalne prirode. Za}edništvo proIZlazf iz onih procesa koji djeluju pri odabiru ili regrutaciji za profesije, zatim iz Identičnosti obrazovnog procesa kroz koji profa„ ze profesionalci te iz položaJa, statusa l moći profesija u društvu. ·

Odabir za profesije odvija se po svim kriterijima socijalne stratifikacije koji dJeluju u društvu i time povezuju pripadnike profesije po identičnostima I sUčnostfma nasta· lim na temelju socijalnog porijekla. Te fdentfčnostf naročito su važne u dlmenziJama vrijednosti, interesa i kulture. Drugo, isti obrazovni proces kroz koji profesionalci

-: . ,. ., „_ , ,.,,_,prolaze (usvajanje formalnog znanja I etičkog kodeksa) čine normatJvrio-vrif ednosnu Odnos stručnjak· klijent bazira se na univerzalfstlčkom prtncipu.'To znači.da prema - · ·podlogu za formiranje stavova, ponašanja, pa f interesne orijentacije. Svijest o kf!jentu profesionalac mora pokazivati emocionalnu neutralnost (E.Greenwood. 1957), položaju, statusu f moći nosioca profesije dio je profesionalne socljalfzacije I također osiguravati uslugu klijentu bez obzira na socijalne karakteristike klijenta. kao što doprinosi· stvaranju zajedništva ili grupnog umi". Ovo upućuje na cijeli-niz elemenata su: dob. spol, .primanja, rasa, religija, politička_ pripadnost, socijalni status. Hl druga„ koji stvaraju koheziju među profesfonalclma. kofa prožima sfere njihovog privatnog čije rečeno, element koji je bitan u tom odnosu Je nelnteresna orijentacija života i djeluje na smanjenje anemije. {T.Parsons. 1939), već or,ijentlranost na uslugu klijentu. U suprotnosti s neprofesija­ma. biznisom profesionalci su motlvlrant manje vlastitim Interesima, a više Impulsom da budu maksimalni, da daju usluge pod svim okoJnostlma, ne mareći za vlastiti komoditet i interes. Postoji cijelf set normi koje reguliraju odnos profeslonaJac­kfijent: od toga kako tretfratf klifenta, kako se s njim ophocHU do toga kako lzbJo· gavati neprofesionalne ponude kao što su mito, protekcija Itd. Ukratko, one nonne

32

Profesionalna etika bazlra se na stručnim kriterijima. To znači da je pridržavanje 8!8ndarda u nekoj profesiji ujedno t eUčko- pffanje· te profesije. Naprimf er, za grad· n1u kuće postoje točno utvrđeni statički, sefzmlčkl standardi, Hl za stgumost rudnika postoJI cljoU niz propisanih mjera zaštite I sigurnosti na radu. Pridržavanje tfh standarda propisano je od profesije (često I od državnih lnstftucija), s time da je dfo

.. ~ ' .•

~-

--·--·· --···-~--···-·--~·-""""'"'.._,..~..,._,,""'<IO~~~;om:,..~s;a~~~l\l~~,~~~~-)....,,,.~f(_._„„„„~_.,.,,,,,_,_.„,.,_,.,~,,,. ... _,...,,.„""'"._"'-·~~-~":.~~~·-o;··-;...-~.,,.o;,o.~"'·--;•~""'"''""'""'*~·- i,;~~,.:.,~

j ;: -· -profesionalnog; etičkog koda. Međutim, u organizacijama zbog bezbroj razloga, u prvom redu eRonomskih (osnovni cilj proizvodnih organizacija da budu ekonomski efikasne), stručnJac!ma. npr. lnjženJerima. nameću se zahtfevl da se ne pridržavaju tih standarda, tako da dolazi do kolizije ciljeva organizacije I profesionalnih kriteri· ja. Profesionalna etika zahtijeva da se stručnjak uvijek pridržava tih profesionalnih kriterija, a ciljevi organizacije postavljaJu svoje zahtjeve.

Peta dimenzija predstavlja postojanje etike koia je negdje zapisana i koja se sank· cionira u smislu suda časti ili neke slične institucije koja I mimo države poduzima neke sankcije ako član krši određene etičke norme prihvaćene za datu profesiju.

U tom slučaju "čista11 profesija bila bi ono zanimanie koje ima maksimalno prisutne sve ovdje navedene karakteristike, poli (seml) profesija koja Ima samo neke, a neke joj nedostaju ili su slabo razvijene, dok je zanimanje ono kod kojeg su ove dfmen~ zije prisutne u manjoj mjeri.

Vizualno bi to mogli predstaviti na ova} način:

Svako ne pridržavanje etičkog koda ili zloupotreba profesionalnog znanja i položaja za vlastite interese m interese organizacije mož.e se okarakterizirati kao profesionalna patologija. A. Etzioni {1964), analizirajući razvoj organizacija u nerazvijenim zemlja· ma. pokazuje: dck se organizacije formirafu pod pritiskom prodora industrijalizacije. a nisu zadovoljeni osnovni organizacijski prerogativi ponašanja, kulture I norma· ~ivno-vrijedncsne cscbine. ne treba se čuditi da u tim zemljama organizacije boluju „Profir• čiste profesije: ... od korupcije (ui:;ctiaba organizacije u vlastite svrhe), nepotizma I favoritlzma (pred„ Jako razvijena Srednje razvijena Slabo razvifena _;.(_

---- • ·· (' k' · d'"''nclti hl,-,-,l.-r!:!tclti'm ltr ·iti:i „ · .. t ,~, :··A•.~:r-"nosti"'poćivaju~in~~p_n1~te 1s_ 1m.'11.rf-QJ .. ~l1,_~~fl,~s..~~-~.tm . „. . -, ._ _ - - __ .. . . . · - :-~~ _- ~~$~~~~~~~~@~~~~~~~~~~~+~~~-~~d~~u~~-~~~~~

sravne indiferer.tncsti nedostatka motivacije. nedostatka dobara i siromašnih uvjeta. ~~ Cva bolest može !:lti eliminirana samo ako se promijeni kultura i edukacija participa· dimenzija 2 --~?:(~--nata. Ova Etzioniieva opservacija situacije u nerazvijenim zemljama i funkcioniranje ~ • '· ' ·:·~.::-organizacija mogla bi se proširiti i na ponašanje profesionalaca u tim društvima. dimenzija 3 ;~·;,~ Valja očekivati da će opća kultura i opći principi ponašanja. koji vrijede za društvo. _ -~ za organizacije utjecati na ponašanje profesionalaca, pa će nepridržavanja etfčkog dimenzija 4 ]~ koda biti pravilo, a ne iznimka. · · · ·• · •1

: .•. _ 1 _ ·.-f:i dimenzija 5- · ~·ii

Klasifikacijski okvir

Navedeni elementi, pomoću kojih smo objasnili strukturu profesija, mogu biti u različitom stupnju razvijeni. To znači da ih možemo predočiti na jednom kontinuumu • od najslabije razvijenosti do najjače. Ovo omogućava da stvorimo Jedan klasifika„ torni okvir za razlikovanje stupnja razvijenosti profesija i razlike između profesija. po/uwprofesija i zanimanja.

Tako prva dimenzija može biti stupanj ekskluzivnosti profesionalnog obra10van}a (tJ. koliko je precizno definirano koju školu mora _ >Mđati budući pripadnih l-'!ofesije), kao i dužina školovanja (za čistu profesiju potr t." .i110 je fakultetsko obrazov.rnje).

Druga dimenzija ogleda se u tome koliko su neprofesionalci zakonski lsk1Jučen1 lz obavljanja poslova koji ulaze u djelokrug profesije. Sistem zakonskih normi koji regulira obvezatnost profestonatne ekspertize.

Treća dimenzija pokazuje koliko Javnost zna što može tražiti od profesije I koliko Jo} njen status priznaje npr. u specifičnim titulama.

ćetvrta dlmenzifa predstavlja postojanje profesionalnog udruženja, specifičnog školo­vanja I profeslonp.Jn~g glasila.

34

"Profir' polu-profesije:

dimenzija 1

dimenzija 2

dimenzija3

dimenzija4

dimenzija S

. I

1 j

; :~~ <.".

,!t§ -•„""'

„. ·.i

:~

~

Jako razvijena Srednje razvijena Slabo razvijena

35

~Profil" zanimanja Jako razvijena Srednje razvijena Slabo razvijena

dimenzija 1

dimenzija 2

dimenzija 3

dimenzija 4

dimenzija 5

Polazeći od ovih ~rincipa. možemo· uzeti tri reprezentativne grupe I pokazati njihov profil.

Postoje neke aktivnosti u društvu koJe sve više zahtijevaju visoko obraz.ovanje, an koje nisu profesije. Uzmimo primjer dviju t!Jzbomih11 funkcija u društvu: to su polt­tlčari i direktori (managerQ. Obje aktlvnostl praktično obavljafu ljudi visokog obra­zovanja Međutim. prvo, to obrazovanje nif e specificirana (bar u većini suvremenih društava), pa nema ni deflniranog monopola na te aktivnosti, a drugo, visoko obra­zovanje nije isključivi uvjet za obavljanje tog zanimanja (aktivnost koja očito zauzima puno radno vrijeme I od kefe se osfguravaJu sredstva za· žfvot). Ima niz politlčara koji nemaju visoko obrazovanje, a na političke funkcije dolaze svofom političkom vjernošću. proktamfranlm principima ili pak urođenim organizacijskim sposobnostima. Ćinjenica je da sve više političara ima visoko obrazovanje, premda taj postotak varira od društva do društva. kao I njihovo profesionalno obrazovanje. Ova pojava je posljedica općenitog podizanja obrazovanja i sve veće zastuplJenostl viso­kog obrazovanja u populaciji.

Manageri također sve više s~eču visoko obrazovanje. ali ne postoji isključM mono· pol neke profesije na obavljanje tog posla. U prvom redu taj monopol razbijaju vlasnici. Vlasnici mogu biti managerf bez obzfra na obrazovanfe, fako u modernim

Liječnici kao čista profesija: „. .• • • korporacijama. ako vlasnici obavljaju· managersku funkciju, onda su oni ujedno t 1. ·imaju jasno definirano obrazovanje visokog nivoa s1rokog teoniskog obujma 1 visokoobrazovani. Visoko ·obrazovanje managera. „ koje Je zahtjev suvremene, na .

prakt~~ni~_ yješti~a: .. _ . -·-~ __ .... --··· .-.-- , . .„.„ •.. _.„ . _ • . . . .., . . _ ~~~~J~~~':~· -~'?~~o-~~t~"„ "re_metr~ vlasn,I.čk_l.prfn~ip. ~a isti na~~~ taj P~!'clp u_ .--..„_ -~" ... .., •. „~: .. ,..,.„_~·'· .. ~ ... -· ·· „ 2. - Svatko tko ·nema adekvatno· ot>razovanfe7'ako se bavi 11Ječntčklm postom, podHJ~zemljama realSba}altzma 11remetr1 pofttI~ka odanost. Kako u većini zemaJ]a nema --·

že sankcijama države {nadrillječnicij. forinaJnog obrazovanja specijalno za managere, to se Iz "pufa11 obrazovanih blraf u za · 3. Javnost vrlo lako prepoznaje liječenike i zna što od njih mo~e očekiva~I. te funkcije oni koji zadovolJavaju kriterije vlasnika IU političara f! · 4. Profesionalno udruženje.postoji i snažno je u zastupanju interesa svojih članova, _

1 ima svof a glasila Postoji niz pokušaja da se ovim djelatnostima dade status profesije. Za ovo nastoja-

5. Postoji pisani etički kod (liječnička etika}, ali l snažna unutarprofesionalna nje postoji već primjer profesfonaUzaclje u SAD, gdJe obrazovne institucije busslnes solidarnost. school Jmaju zadatak obrazovanja managera. Na nWm nivoima upravlfanfa u organi·

zac;ijama to su funkcije tehničke koordinacijeo No fqš smo daleko od toga da se za Socijalni radnici kao poluprofesija (semi-profession): ta zanimanja (posebno na višim nivoima) ostvari monopol bazlran Isključivo na 1. Bore se·2a podizanje nivoa svog obrazovanja koji je državno sankcfoniran. . obrazovanju. Zašto? Zbog toga jer su upravljačke funkcije· b11o to u sferi privrede 2. Počinju monopolizirati određene funkcije. izbacivati laike (dobrotvoma društva) 1 m politike „ UVJ1ek interesna koordinacija bffo užih Interesa u organizaciji bilo širih

tražiti da država propfšegdje sve moraju raditi. interesa. -Uvijek je to zastupanje Interesa određene grupe kofa fena vlasti u određe-3. Javnost ih počinje dfferenciratJ od ostalih struka nom sistemu. U kapitalističkom sistemu to su Interesi kapitala. a u· etatističkom 4. Rađa se profesionalno udruženje. interesu države (partije). 5. Javlja se njihova posebna etika. _ . ,

• - . . ~Jiml~Ll.oi.m...P.Qkazuju oou ~1tuaclju kad~ fm_@mo samo.Jedn.u_ n$l"'R1Jenttt \i!f!l.JUJ: _ ._ ,~-~-tfr"~?.<.!i;Y,(4.i>oUredskt-sr~bTnfc~~~~;i 'Hrt'.11j.-.11M!lil§lii„"..,.~ · 1

'1 1111u•m1 rn•itmiMjfPQ•~u~leaennrcr181<P'forišijš?'i oal-eđenEtclietainošfCiđruge'<tT~1fenečfOS1šJU:-~-~ ~

1. Imaju obrazovanje srednjeg nivoa koje je vrlo-često nespeciflcirano. . . ~ ' 2. Nemafu nikakvog monopola. 3. Nemaju nikakvog posebnog lmagea (oslm kao "uredski štakori'') u smlsJu negativ­

nog stereotipa (u predindustri}skorn društvu državni službenik ima Izuzetno visok status). -

4. Nemaju profesionalnog udruženja, nego su najčešće samo članovi slndikata. 5. Nema posebne etike.

36 31

Ako želimo to prikazati u obliku sistematske tipologije, onda to ligleda ovako:

Ćista profesija

Zanimanje {političari, manageri)

Zanimanje - zvanje (zanatlije)

X = posjeduje svojstvo O = ne posjeduje svojstvo

Visoko obrazovanje

X

X

o

Monopol na obav­ljanje d]elatnostl

X

o

X

Autoritet proizlazi iz znanja koja profeslonaf cJ posjedufu. što Je baza znanfa šira, veća dulfina obrazovanja, potrebna veća specijalizacIJa, to Je I autoritet veći. Baza autoriteta je dakle znanje I autonomiJa Autoritet obRježava odnos Između profesio­nalaca i klijenta u kojem savjet daje stručnjak. Uz profesfonalce radi cif eli niz zanimanja koji su također u subordlniranom odnosu prema stručnom autoritetu. U nekim tipovlma organfzaciJa profesfonalni autoritet se Izjednačufe s organizacijskom hijerarhijom, negdje se stručnjaci smještaju u štapske funkcije. a negdje pro.žlmafu cijelu organizaciju f time se stvara podloga za mogući konflikt profesfonaJnog auta. riteta s upravljačkom moći. · · · .

Altruizam je takav način djelovanja u kojem prije svega vodimo brigu o drugfma U profesionalnom, etičkom kodeksu nagfašen je ideal..OOnos između profesionalaca I klijenta ili zajednice. Taj ideal·odnos počiva na aftrufstfčkom stavu po kojem profe-­sionafac postavlja interese klijenta ili organizacije iznad svojih osobnih interesa, dakle za ~obrobit rješavanja problema. Altruizam znači da je profesfonafna obaveza pružanje znanja za opću dobrobit Raspad profesionalnog morala i Izostanak altrufzma

Samo profesije imaju jasan monopol na obavljanje određene. definirane dj~latnosti, u profesionalnom djelovanju rezultat je društvenog okruženja. a ne proizla.zJ rz što proizlazi iz njihovog obrazovanja Ostale funkcije i zanimania ako 1 Imaiu vlso~o prirode same profesije. Jedna od manifestacija altruističkog ponašanja profesionalaca obrazovanie. ono nije vezano za djelatnost k~ju o~avliaiu: Zanimanja opet nema1u koi~. se očituje u ~ivo_tnom .~tilu je sklo~ost da s;idfefuiu u do~rotvomim i drugim visoko obr-.zovanJe. ali imaju monopol na·zammanJe za koJe su obrazovanLna.sred~. · 0 - '·" ,·1- akc11arna u lokalnoj zaJednic1 t tako postaju ugJedm članovi J Uden.

njem nivou.

2.2. KARAKTERISTIKE PROFESIONALNOG DJELOVANJA

Profesionalno obrazovanje oboružava buduće profesionalce s normativna-vrijednosnim sistemom koji je jednim dijelom sadržan i u etičkom kodeksu. Profesije tako Imaju svoju subkulturu koja se očituje u žargonu, ponašanju i stilu života karakterističnom za neke profesiie. Te vanjske manifestacije nekih profesija vrlo su različite. Postoje, međutim, zajedničke karakteristike prisutne u profesionalnom dJelovanju profesionala­ca, a to su: autonomija, autoritet, altruizam.

2.2.1. Autonomija, autoritet, altruizam

Autonomija znači da profesionalci u svom djelovanju samostalno procjenjuju I odlu· čuju koia znanja I tehnike će primijeniti u rješavanju nekog problema Profesionalna autonomija, premda je najveća kod stručnjaka, ipak nije neograničena Klijent nije sposoban da procjenjuje da li je profesionalac odabrao najbolji tretman: on može tražiti samo drugo mišljenfe. Organizacijska kontrola profesionalaca ograničena je samo na pravila organizacijskog ponašanja, a jedina kontrola Je kontrola kolega koji, premda mogu procjenjivati, ne mogu a uglavnom I ne žele dovoditi autonomiju kolege u pitanje.

38

Navedene dimenzije čine profesije izuzetno atraktivnom grupom zanimanja u društvu jer posjeduju visoku moć da odlučuju što i kako će raditi. za razliku od ostalih zanimanja Suvremeni trendovi djeluju u smjeru povećanja djelovanja profesfonafaca u organizacijama. Pitanje je da li time profeslonalcf gube nešto od svoje autonomije i autoriteta.

2.2.2. Profesije i organizacija

Suvremena industrijska i postindustrijska društva karakterizira niz osnovnih trendova razvoja: sve veća uloga znanosti i inovacija, razvoj I stvaranje kompleksnih tehnol<r gija koje omogućavaju sve veću proizvodnju materijalnih dobara, formiranje komplek­snih organizacija, podizanje općeg obrazovnog nivoa koji rezultfra I u promjenama ukupne strukture radne snage. Najbrži I najveći relativni porast u strukturi radne snage bilježe profesif e (Danlell Beli, 1973:70). Ovaj trend povećanja broja profeslona­~aca je untverzalan I karakterističan za sve zemlje koje srJ nalaze na putu lndustrl­Jallzacije I automatizacije. Prvo pitanje je: koje su to promjene u društvu I organi· zaciji koje uzrokuju potrebu za profesionalcima?

Povećanje kompleksnosti I složenosti oko1Jne odvija se u nekoliko smjerova. U prvom redu tu je sve veće ispreplitanje društva na svim nivoima. Poduzeća postaju ovfsna o

· državi, cHJevl poduzeća prestaju biti Isključivo ekonomski: oni su I socijalni J poJJtJ.. čkl. Jača utjecaj države. kako u smislu direktnog utjecaja preko admlnJstratfvnfh mjera Hl ekonomske pofitike J planiranja tako I u smtslu promijenjenog stava da je I država odgovorna za privredu, posebno preko mjera ekonomske polftJke.

39

' " ..... 1

~ :!!.• r

·t,..·1:.

.~

·:

f •

t i

\ t i 4 -

~~~~fu~~~~~r~~~~~-~~~~~b~~~~~,~~ svih aktera. Taj rast kompleksnosti tržišta (nemogućnost autarhije) nameće potrebu među raznim organizacijskim jedinicama tako I u odnosu organizacija-okolfna. To slo2enih postupaka predviđanja. osobito u situaciji kada organizacije postaju zbog su .naf češće oblici diferencijacije na horizontalnom nivou. niza razloga sve manje fleksibilne.

Vertikalna diferencijacija zbiva se paralelno i povezana Je u· prvom redu s odnosima a~toriteta i .. m~ćJ ~- organizaciji. Vertl~alna p~jefa rada utvrđuje hijerarhiju i broj ~iv?a u org~nrzac1Jl. Klasi~~~· funkcionalna diferencijacija bazira se na principu Jedinstvenosti komande ko11 ide odozgo prema dolje f' koji je karakterističan za svaki razrađeni birokratski sistem.

Ekspanzija adaptivnog sistema u organizaciji dovodi do razvoja onoga što se naziva štapskom funkc5om, gdje dolazi do koncentracije profesionalaca ·Sa savjetodavnom ~logom. T ~kva stapska organizacija često je izuzeta iz klasične Unif ske organfzacge J predstavl1a "dodatakd u organizacijskoj shemi klasičnih hijerarhijskih odnosa.

~

otn • .lT:i

Treći smjer su sve ubrzanije promjene u tehnologiJf 1 znanjima potrebnim organiza­cijama za "prežlvljavanJe11

• Organizacije .moraju stoga biti sposobne da anticipiraju promjene relevantne za njih. "Sposobnost razlikovanja koju Ima sistem ovisi o nf ego„ voj vlastitoj unutarnjoj razvedenosti, o broju raznolikih elemenata u njemu, od kojih je svaki prilagođen reagiranju' na drugu grupu poticaja s kojim ga okolina suočava. Budući da ie broJ elemenata u okolini neograničen i stoga uvijek i nužno veći od broja elemenata sistema, postoji stalan 'pritisak' na sistem da poveća vlastitu razno„ likost. da se diferencfra. kako: bi mogao adekvatnife odgovoriti okolini (potpunije je kontrolirati). Zapravo. diferencijacija sistema sa svoje strane proširuje krug eleme­nata okoline koji su za sistem relevantni I tako u povratnoj sprezi pojačava 'priti­sak' u smjeru vlast:te dlferencijaciJe.•• (E. Pusfć, 1974:70) S tehnološkim razvojem dolazi sve veći broj prof~sionalaca I u sam neposredan

proces proizvc:dnj~. (n!Je k?ncentrf:an samo. u štapskim organizacijama) i tako je ;!::.:.. Ovakva logika diferencijacije obično se naziva horizonta Ina diferencijacija organiza- podvr~nut klas1čno1 lfmjskoJ ljestvfc1. Gravni razlog uvođenja iU ogromne ekspozicije 1

.i

cije. Aktivnost organizacije tu: se račva prema funkcijama koje obavlja. To je hori„ profe~ion~!aca z~posfenih u· o_rganizacijarrnr je- povećanje neizvjesnost( u okolini /; zontalna diferencijacija 1 ili departmanizacifa. gdje s& pojedine funkcije koncentriraju orgarnzac11a ·S ko11ma ove moraJU djelovati, tj. proširenje potreba samih organizacija. :1

u posebnoj organizacijskoj jedinici. Opće funkcije, koje imaju tendencifu izdvajanja Kompleksnija situacija na tržištu. brže promjene tehnologije. kao J potreba za pfanf„ ~ -i samostalnog postojanja u organizaciji, su prema nekim autorima (Katz-Kahn, 1967) ranjem čine stručnjake nu%nim, sastavnim dijetom organizacije. ~ smedeć~ ' Jed~a d od funkcija koju profesionalci u organizacijama obavljaju vezana je direktno ·--. 1. Produkcijska ili tehnička struktura „ odnosi se direktno na preradu materije uz u ućnost „ pronafa%enje novih načina proizvodnje ili primjenjivanje drugdfe

1.mu:~r organizacij~. Po njoj se definira primarni cilj organizacije. pronađenih načina i sl. ~a funkcija vez~na Je obično uz· Istraživačke faboraton]e ] 2. Soclfalno odrtava1uca struktura - ona motivlra članove organizacije k stabilnom (tehnolo~ka). Drug~ funkcija je ona koja n1Je tehnofoškl relevantna, već ekonomski, a

1.

I predvidivom ponašanju, beneffcfra konformno ponašanje k legitlmlziranim i to Je tržište. Istraživanje tržlšta..marketlnga {št-o"tdište·traži i što i kako se može ·-·. formallzlranlm procedurama, vrši sociJaltzacIJu novih članova. NajučestaUJI način tržištu diktirati potreb~) opet Je daJfnJe područje specijalfzacfje koje obuhvaća rad · je Institucionalizacija I formallzaclja najvećeg dijela mogućeg ponašanja. profesionalaca ~ličit1h profifa: ·jrećs ·Je funkćija ona koJa proizlazi Jz toga da se f ,

- · . 3. Granlđnl sistemi nabave I prodaje „ nflhova funkclfa Je kontaktfranfe s okolinom· ·-··· ··1„ .• sama organizac11a proizvodnje počinje bazirati na primfenl znanostf u praksi, što .„ · '·'';·1·~· . . . i utf ec~nf e na okolinu (rekl~ma) kako bl se okollna prilagodila potrebama erga· . opet uključuje profesionalce Qnženjere). Ekonomska organizacija poduzeća počfnle se · --~~~m:~~~ri1zaOlf e~ur~Rško~tSr"1afelovan~Mfč01tii~arilžšcl~~eb~~-uređlvatl)nauprofeslonalan:""a~ne 'vfše na··vatuntaristfčkJ"načlfi'~(to'tik1JučuJe'""il1)nfom~~<i:!~ .* ~

okolini.· .· re ra~ ekonomista). Legislativa zahtijeva sve složeniju pravnu regulaciju. kako unu· 4. Adaptivna st(Uktur~ - ona djeluje u suprotnom smjeru od graničnog sistema. trašnJ1.h o~nosa u organizacijama tako i međusobnih odnosa Između organizacija 1

Organizacija se pomoću nje prilagođava zahtjevima okoline. Njeni elementi su o~gamzac1j? na tržištu, što uključuje prije svega rad pravnika. Konačno, s napušta„ istraživanje, planiranje, razvoj, čime se želi utjecati na prilagodbu organizacije "!em doktrine u poduzeću kao sistemu usmjerenom u prvom redu ·na ekonomske zahtjevima napretka. · ciljeve, tj. sa muftipflciranjem ciljeva organizacije, uključuju se u rad poduze6a J

Ova posljednja, adaptivna, struktura je ona u kojoj su koncentrirani Istraživački I • profesionalni kadrovi u organizaciji.

An

1 •Oiferenclfac!ja se definira kao stanfe segmentacija crganizaci}skog sistema na aubslsteme,

od kojih svaki teli da ratvlje posebne atribute u odnesu na zahQeve postavljenje od njegc-­ve okonne.• (P.Lawrencei J.Lorsch, 1967)

profesionalci niza. drugih profeslfa (pstholozi, liječnlci .. f sl.). Kao što vfdfmo,. profesi-je se nalaze u svim odjelima organizacije f nisu više "zatvoreni" u neka "geta• niti u društvu, pa niti u organizacijama. '

Promatramo lf ovaj proces ulaženja sve većeg broja stručnjaka u organizaciju sa ~tajalfšta profe~!ja. onda može~o p~mljeti~i d~.~lo~~'!o.st opreme i specijalluclja ra­a tjera profes11e u organrzac11u. iradfclonafno Je poznato da su klaslčne slobodne

profesije. koJe čine gro visokoobrazovanih IJudJ. karakterlzfrane time da rade potpu-

41

' ! ! . /_

no nezavisno. Događa se to da se ove tradiclonafno "sfobodn7" pr~fesije počln!u također sve više vezivati uz organizacije, a s druge s.tran.~ niče čitav n!z ".?v1h profesiju već od početka vezanih isključivo uz organizac11e. tzv. organizac11ske

profesije.

Ovdje je no djelu jedna tendenciia. već uočen_a u ~rošfom ~tolj:ću, a. opisali ~u !e klasici sociološke analize: Mar-xi Weber i drugi. To je smanJ1va~1e ~ro1a ne~~v1srnh privatnih vlasnika i povećanje broja onih koji zavise od organ1zac1Ja I u "!1m~ ~u namješteni. Ova ter.dencija može se opaziti u svim sfera~a druš:V': (propad~nJ~ sitnih trgovaca zbog ekspanzije velikih trgova7kih .~oduzeć~ K':~kte~1st1čan je prim1er), pa tako i u položaju profesionalaca. Dorn~r.ac11a orgamz~c:1a; ah sve skuplja oprema potrebna za odvijar.je rad.:i, uvlači profes1onalc7 .u ~~go.mzo.~1Je. ~a spo~enemo samo medicinsku opremu koju više r.e može nabaviti n~ Jedan !11_7ć~1~ z~ pnva:nu prak~u. Osim toga, sve sa •tiše profesionalni rad diferenc1ra, s~ec11al!z1r~ t posta1e timski ~e ga ne mogu ota'.i;ati samostalni pojedinci. To uvjetuie ulaženje sve većeg bro1a profesija u organi:aciju.

Koje su posliedice masovnog ulaska profesionalaca u organizaciju

Ulaženje profesije u organizacije donosi sa sobom niz ~roblema i promj.ena koi! postaju predmetom sociološke~ so~.ijalno-psihološ~~ analize. Prvo. to zna~1 na neki način daljnje "otvaranje" orgarnzac~a pr:ma okolm1. o_:ug.o, kroz profes1onal_7e _u organizacije ulaze norme profesija, sto s iedne strane m11en1a cjelokupno ponasan1e organizacije, ali s druge strane predstavlja isto tako ~otencijalno pol!e k~nflikata. Možemo pretpostaviti da je na djelu proces uzajamne prilago~be; ~rg~mzac1ie. se sve više ponašaju u skladu s profesionaln!m normama; ~ne sv? vise uz1m_a1u u obzir op~e društvene ciljeve na eksplicitnom nivou, a profes1onalc_1 se. ~e v1š~ podvrga_vaj~ hijerarhijskoj kontroli. To uzajamno prilag?đavanje. pro1zla:1 iz uzaiam_ne ~onsti 1

nužnosti koje imaju organizacije od profes1on~1a:a 1 profes11~ od .. organizaci1e. Ka~ što smo već rekli, nemoguće je zamisliti funkc1omran1e orgarnzac1!a bez. stručnja~~· one se onda prilagođavaju njihovim zahtjevim~. bilo ka~ po~!Jed1ca sv1esne akc11e nosilaca moći u organizaciji bilo kao "infiltraci1a·• profes1~nal~zma zbo~ sve yećeg broja profesionalaca i utjecajnijih pozicija koje oni zauz1ma1u. Profes1onalc1 opet trebaju organizacije ~a obavljanje svoje djelatnosti. a ~ druge str~ne, _kao što smo već spomenuli, mnoge profesije 1 nastaju upravo kao proizvod orgamzac1Jskih potreba. (npr. inženjeri naftnog rudarstva). . . Osim međusobne prilagodbe profesionalaca na organiz~ciju i o:ganlzac1Je za potrebe stručnjaka, mogu se nazrijeti i mogllća potencijalna pol1a konfhkata. Jedan od Izvora konflikata jest taj što profesije participiraju u dva paralelno postoJ_eća sistema: jed~n je onaj u organizaciji, a drugi je u profesionalnom udruž7nju. Orifentaclfe za akc11u: koje proizlaze iz ta dva sistema. često dovode d.o konflikata ~l7tovanih tom dvo strukosti. To vodi do pokušaja da profestonatc1 nameću kntenje za akciju, koji proizlaze Iz kodeksa J važećih normi profesije. S druge strane ~ostojl tenden~!Ja nametanja profesionalcima kriterija za akciju, koji proizlaze iz zahtjeva organizac11e. ~ n koji mogu biti, t često Josu, Inkopatlbilni sa zahtjevima profesif e. i

I 42

Na intergrupnom planu to dovodi do konflikta između profesionalaca i managera, a na personalnom planu do smanjena motivacije, zadovoljstva, frustracije i sl. Sistema­tizaciju tih konflikata nalazimo kod M.Oaltona (1967) koji njihove izvore traži u slijedećim osobitostima položaj.a profesije u organizaciji: rad profesionalaca zavisi od razumijevanja rukovodilaca (managera) s obzirom da stručnjaci imaju samo ekspertnu moć, a ne i moć da mijenjaju odnose u organizaciji. Hoće li njihovi savjeti biti usvojeni ili ne. zavisi od nosllaca moći u organizaciji, a ne od profesionalaca samih. To stvara osjećaj frustriranosti. budući da profesionalci osjećaju da "znaju" što treba ućiniti, ali najčešće nemaju moć da to provedu, jer provedba ovisi o nef<tJm drugom. Profesionalci su mladi i obrazovaniji, što već samo po sebi predstavlja potencijalni izvor konflikta. Taj jaz se osobito vidi. u mlađih profesionalaca koJI tek dolaze s univerziteta neposredno zadojeni idejama i- profesionalnom etikom te visokim stup­njem motivacije i željom za promjenama. što se sve srozava u susretu s "realnošću"„

Slijedeći mogući sukob između managera i profesionalaca. proistječe iz spoznaje managera da inovacije koje stručnjaci uvode mogu ugroziti neposrednu·vrast i pore· metiti postojeće odnose moći u organizaciji. Naime, kao u svakom socijalnom sistemu, tako i u organizacijama imamo težnju za stabilnošću. Profesionalci, kao nosioci inovacija. ujedno su i oni koji neposredno ugrožavaju postojeći status quo i distribu­ciju utjecaja. Da taj osjećaj managera nije sasvim bez osnove, pokazuju i neka u nas provedena empirijska istraživanja. R.Supek (1971) je u jednom istraživanju pokazao da s povećanjem tehnološkog nivoa proizvodnje raste i utjecaj stručnjaka Na automati· ziranom nivou proizvodnje on je čak dobio podatak da tehničko osoblje ima veći utjecaj u organizaciji nego što ga ima direktor. Ovo nam može služiti kao indikator da s modernizacijom profesije stječu moć, a rukovodioci (pogotovo ako i sami nisu profesionalno obrazovani) ju relativno gube. To je i uzrok otporu što ga manageri pružaju profesionalcima u njihovoj težnji k inovacijama.

Napredovanje profesionalaca unutar organizacije ovisi o managerfma koji u kriterije, prem kojima vrednuju rad profesionalaca. uzimaju u obzir faktore koji kod stručnja· ka samih nisu uvijek legitimni. U osnovi ovog konmkta na liniji stručnjaci „ mana· geri nalazi se različit vrijednosni sistem kao okvir unutar kojeg se kreću akcije pojedinaca i grupa. ·

Različite vrijednosn~ orijentacije proizlaze iz participacije profesionalaca u dva paralelna sistema. Stručnjaci su vriJednosno uključeni u prvom redu u profesiju, a manageri u organizaciju. (V.Aus. 1972) Iz tog proizlazi orijentacija profesionalaca koji želi obogatiti znanost, za razliku od managera koji je orijentiran na clfJeve poduzeća. Ako rezultati istraživanja stručnjaka J znače nešto za znanost, a ništa za poslovne ciljeve poduzeća, onda oni nfsu priznati i povlašteni u organlzacijl, što Je izvor frustracije I konflikta profesionalaca. Referentni okvir unutar kojeg se očekuju Priznanja je, dakle. drukčiji: kod profesionalaca on prolzlazl Iz zahtjeva struke, a kod rukovodilaca iz zahtjeva organizacije. S time Je neposredno povezana I Jedna vrto često prisutna tenzija da manageri teže k tome da stručnjaci obavljaju poslove ~i su momentalno potrebni organizaciji, a ne općenito znanosti. . ~1u;1: •. : .'\~·.·

. ··.,: ~.! „ I .. t" ........

„.~ ... "

„·~r:· 43

.... : ; „

l

t J

l

. 1 ' . ' OsJoćaf međusobnepovezanostlprofesfonafacavrlojesna2an (ponajprtjeprekoprofe- ·j u ~kovoc:Jnu hijerarhiju, kako je utvrdio J.Županov (1969). nosi sa sobom niz pozi ... ·analnih udruženja}. dok sumanageri skloni da u stručnjacima Iz drugih organizacija tivnih aspekata koji uvjetuju da profesionalcJ prelaze na rukovodeće položaJe. Even„ s~do konkurenciju. To je povezane s konceptom kozmopolitske J lokalne orijentacije tualno veći osobni dohodak, veći ugfecf ... status, kao f otvorenija mogućnostnapredcr ~1

•1 je razvio A.Goufdner {1957). Kozmopolitska orijentacija Je ona koja znači niski vanja I prelaženje iz direktorske funkcije u političku. alf. I percepcija da položaj ~~panj lojalnosti prema organizacifi, a vlsokJ prema struci Ili nekim općeprihvaćenim direktora u organfzacijf omogućava inovativno djelovanje. Svakako bi bRo interesan-~ uštvenim kriterijima. Lokalna orijentacija znači upravo obrnuto. Kozmopolitsku - tno Ispitati da- li postoje razlike u orifentacijama direktora koji dolaze (z redova o~rontacfju nalazimo rasprostranjeniju među pojedinim skupinama profesionalaca. profesionalaca i onih koji ne dolaze Iz tih redova. Skloni smo postaviti hipotezu: ako • r~resuntno bi bilo provjeriti hipotezu o rasprostranjenosti lokaJlstičke i kozmopo„ profesionalci i dolaze na direktorski položaj nošeni 11Jnovatlvnom" motivacijom s ;~skn orijentacije među različitim profesljama. Možemo pretpostaviti. da je kozmopo„ duljim ostajanjem na tom položafu. ona postaje sve više 11p0Utlčka11• Uostalom, kao l~tskn orijentacija rasprostranjeniJa. među mla~lm profesion~lclma koJi su neposredno što je. poznato već kod samog izbora direktora, veći značaj imaju polftfčkf faktori došli-sa sveučilišta. Drugo, trad1c~onaln~. slobodne profesiJe ~većem stupnju imaju izvan pod~eća nego sami samoupravni organi unutar njega.

... prostranjenu kozmopolitsku onjentac11u. dok mlade profes11e. nastale u okviru i iz ~;~rnba organizacije. imaiu više prisutnu lokallstlčku orijentaciju. Za ?rganl~aciju I? Prelazak s mjesta stručnjaka na rukovodeće mjesto ima niz negativnih aspekata koje • ;

1, 1 ...:načajno pcstizanje preoriientacije: cd kozmopolitske na lokalist1čku onjentac1- ne smijemo zanemariti. To je u prvom redu promjena profesije, što znači da je

-~ 1 • /:t što je pctretno naći ~de~atne mctivatlvne mehanizme. 110dricanfe

11

od ~ozmo„._„ .. ,,,,.. -~~~ičn~ _i.~qubli,~n _trud uložen u stjecanje s~eclfaHstfčkih znanja (osim ako se ovo 1 olllske orifantacije organ1zac1ja često· "kupuf e1

• od profesionalaca davanfem ·raznih ·' · · +· dd početka ·ne promatra kao indirektna investicija za stf ecanje rukovode6eg poJoufa): ~

1,wtlcija. Te benific!Je možemo podijeliti u dvije grupe. U prvoj su materij~lne zatim rastrganost zbog višedimenzionalnostl uloge direktora i gubl}enja profesionaJne

b ':nnticije. u pr.:cm redu veće plaće •. a u drugoj- mogućnost promocije. i to prebaciva· auronomije. Konačno, tu je specifičnost položaja direktora (kod nas) koji se često ~-. sn stručne !!eswice na rukovodnu. Pritom je važno spomenuti da, u skladu s percipira kao "strano tijelo'' ili kao krivac za poslovne _neuspjehe i sl. Svi tf faktori

~~:;ri~acijskom t~orijom Herzberga~ Mausnera i Snydermana, mate~ijalne beneficije kod "!as uvj~tuju veUku potražnju. za rukovodiocima i čestu nevoljkost stručnj~ka da ocJntra.njuju nezadovljstvo koje Je uvjetovano prije svega faktorima direktno vezanim se natječu za rukovo~eće položa1e. U našim konkretnim uvjetima teškq je re6tkollko

z posao. ali ne povećavaju zadovolf stvo. tu „nevoljkost'' profesionalaca za odlmnje na rukovodeće polo2aje možemo pripisati u . gublJenju profesionalnosti, a koliko općenito negativnom.stereotipu o direktorima. u u Istraživanju kefe se provodilo u jednom našem poduzeću 1974. god. J.Županov nas. (1077b) je našao potpuno druge mehanfzme, a ne direktnu materijalnu situaciju, koji Uključivanjem velikog broja profesjonafaca u organizacije dofazf do l~trlranja ·nzcnjere vežu na određenu lokatrstlčku orijentacifu, DI se, kako to J.županov kaže, razJfčitfh vrijednosnih sfstema poJedlnJh·profesifa·koJe počinju utjecati na ponašanje ~'t ,rltorijalizlraju''. u prvom redu to je stanarski status, tj. stan dobiven od poduzeća organizacije. Stručnjaci su ponajprije s~ješteni u adaptivnom podsfstemu organlzacfje b

1:1. vlastitog ulaganja, a uz obavezan rad i ostajanje u organizaclfi. Drugo, to Je i na taJ način oni "prenose" impulse iz okoUne na organizaciju. Međutim, što je ;oqućnost zapošljavanja ostalih članova obitelji, što onda pojedinca veže uz jednu mnogo bitnije, oni te impulse sefekci~~u s obzfrom na referentni okvir budućno--sro;unu. sti. Polazeći od toga, oni traže prestrurčturfranje organfzaclje u skladu sa zahtjevima

budućnosti (anticipiranja stanja tržišta. razvoja tehnofoglJe I sJ.). Na taj način rađa se druga linija • sukob s onim podsistemom organizacije koji je usmjeren na ocfrta„ vanje postojećeg. ćesto dolazi do sukoba stručnjaka iz razvoja sa stručnjacima Iz proizvodnje. Dok su prvi orijentirani na promjenu, prestrukturiranje, drugi su ori­jentirani na kontinuirano poboljšanje postojećeg. Kada se tome· dodaje ]oš utjecaj onih profesija koje danas sve više ulaze u organizaciju, a ne bave se prife svega proizvodnjom ni uspjehom na tržištu, nego čovjekom (pslholozf, soclolozf, socqalni radnfcQ, onda vidimo još jedan vektor u paralelogramu profeslonafnlh prftfsaka koji želi poboljšanje položaja čovjeka, često bez obzJra na produktivnost. Nalme. ulazak društvenih disciplina u organizacije pra6en je spoznajom managementa da pobolfšanje međuJJudsklh odnosa pridonosi povećanju produktivnosti. Stoga Je raclonafno uposJftl "ln2enjere ljudsklh duša koJI pC1dlžu produktivnost. Međutim. problem fskrsava kada ti. "lnženjerf' u organizacije donose vrijednosni sistem svoJe profesije, kop nqe orijen­tiran na produktivnost, nego na čovjeka I neke humanrstrčke vrfJednostL Takva orijentacija -onda dolazf u sukbt); RaKo"š· cDJ&ifina_ organizacije tako l s cUJevfma ostalih profesija koji profziaze Iz njihovih vrflednosnlh sistema.

Prnbacivanje sa stručne na rukovodnu hijerarhijsku ljestvicu. kao oblik beneficlranfa, ali 1 vezivanja inženjera t stručnjaka uz organizaciju, posebno je važan problem s

ll\oliko aspekata. Ono na što ovdje obraćamo pažnju jest čfnjenfca, upravo evtden­~~;, kod nas, da se profesionalci biraju na rukovodeće položaje, dakle, da neka n lf csionalna· kvalifikacija (u prvom redu radi se o inženjerfrr.a. ekonomistima I prav„

~i 'ima) bude ''Viza„ za dobivanje rukovodećih položaja. Vjerojatno se svaki stručnjak k~i1 uspješno ispunjava zadatke u radnoj organizaciji prije ili kasnije suočava s diltmiom da napusti napredovanje po profesfonalnoj hijerahijf i da pređe u onu ruko­vodnu. Ne smijemo smetnuti s uma da napredovanje u profeslonalnoj hijerarhiji u oronnlzacijama kojima znanje ·nije glavnt 11prolzvod11 tma svoje limite. Prvi korak k "n:1puštanju" čisto profesionalnog napredovanja. a ujedno I posljednji u profeslonaJ„ n~lll napredovanju unutar organizacije, Je preuzimanje rukovodećeg položaja Jstražtva ... čk('){) odJela (ako takav postoji u organlzacljQ, Ili što so događa u nekim našim mdnlm organizacijama kad psiholo~I postaju rukovodioci kadrovskog odjela: to Je prvi korak na prifelazu u hijerarhijsku rukovodni.! strukturu. Prijelaz Iz profesfonalne

I

j

l·

j .--l

~· r~il' I! '

. . [&. ~!..·

·~: ~......i .••

•. ,!t:· r'1'-.Jf• .•

~ r J_

l

l I

Položaj profesionalaca u organizaciji

Radna uloga ... Ako pođemo od pitanja koja je osnovna radna uloga profesija u organizaciji, onda ovu možemo definirati kao transformacija profesionalnih znanja u takvom smjeru da služe ciljevima organizacije. Kako se suvremena organizacija sve više oslanja na dostignuća znanosti u svim sferama svoje djelatnostf. stručnjake možemo naći u svim odjelima organizacije. Njihova je uloga prilagodba promjenama l<oje se predviđaju u relevantnoj okolini (promjene na tržištu, promjene tehnologije), ai da jednostavno usklade organizacijsku strukturu sa zahtjevima normativnog siste­;na (računovods~ena i pravna funkcija). Međutim, nije samo uloga stručnjaka prita­gcdavanje na prcrr:jane. Ona se ;sto tako sastoji u omogućavanju svakodnevne djelat­nosti u organizac!jama, koja postaje nezamisliva bez uloge stručnjaka (inženjera u pogonu. npr.}. Profesionalni principi koji rukovode djelovanje organizacije stvaraiu potrebu manipulirar.ja ljudskim fah1orom (kadrovska funkcija), uvtače u organizaciju oper znatan broj orofesionalaca medicinskih i humanističkih disciplina Oiječnika. psihologa, soc!ja.t-:h radnika i sl.).

lz same navedene definicije proizlazi ambivalentnost u kojoj se nalaze stručnjaci u organizaciji. _Cajevi \etika) profesionalne subkulture iz koje stručnjaci potječu nisu identični s ciljevima (etikom) organizacije u kojoj djeluju. Dok su prvi usmjereni na znanje, drugima je svrha uspjeh na tržištu. Profesionalci trebaju uspješno posredovati između ta dva subsistema u društvu. Zadaća je managerske funkcije da energiju profesionalaca pokrene u prihvatljivom smjeru za organizaciju. "Lokalistički" orijen~ tirani profesionalci spremni su da svoje snage do kraja stave na raspolaganje zaht· jevima organizacije. ali problem je u tome što oni često gube korak sa strukom. S druge strane, ''kozmopolitski" orijentirani profesinalci idu ukorak sa strukom, ali ie pitanje da li je njihova orijentacija uvijek ono što organizaciji u tom trenutku treba. U svakom slućaju, u suvremenim organizacijama management mora biti svje· stan tog dvojstva i stimulirati optimalan odnos između jedne f druge orijentacije profesionalaca. Za stariji tip organizacija bilo je karakteristično da su one upravo stimulirale ovu lokalističku orijentaciju, što se danas za najrazvijenije organizacije više nikako ne bi moglo reći. 11Pojedine kompanije postale su svjesne uloge profesio· nalne samokontrole. pa su je počele sistematski ugrađivati u svoj organizacijski sistem. Autoritativnu kontrolu nadređenih one su kombinirale s profesionalnom kont„ rolom, tako da su uvele sistematske komuniciranje svojih stručnjaka sa stručnjacima najrazličitijih univerziteta. Pored toga. one šalju svoje stručnjake~ na sve značajnije simpozije, sastanke i kongrese na kojima oni moraju aktivno sudjelovati. Sistemat„ skim komuniciranjem stručnjaka u nekim su kompanijama ostvarili velik pritisak u pravcu poboljšanja kvalitete rada stručnjaka." (V.Rus, 1975:49)

U takvoj situaciji posebno je delikatna uloga managera koji neposredno rukovodi istraživačima I koji mora biti prenosnac zahtjeva organizacije. Delikatnost se poveća­va osobito time što je taj manager obično stručnjak koji više ne obavlja svoju profesionalnu funkciju, pa je često percipiran od ostalih stručnjaka kao onaj koji je napustio profesionalnu zajednicu. a od managerskog aparata kao pripadnik profesionalaca.

46

Status Je ''vrijednost" koja se pripisuje nekoj ulqzi u socijalnom sistemu. Nećemo ul~zi~! ~ .detal!nij~ disku~iJe o odnosu statusa i uloge. U svakom slučaju možemo pnm11et1t1 da Je Jedan od .faktora koji LNjetuju statusni položaj nosRaca određene uloge potreba društva za određenim ulogama. Povećanje te potrebe diže status određe­ne uloge. Paralelno s time, 11rijetkost" je .faktor koji također djeluje. Povećanje potrebe uz ist~vremeno istu "ponuduu nosiJaca te uloge diže dalje status, ili obrnuto. Ono što se zbiva fesu dva procesa koji vjerojatno djeluju u suprotnim smjerovima. Povećana potreba za profesionalcima diže njihov status, alf istovremeno njihova povećana "ponuda" smanjuje taj istf status.

Ko17~~nje sr:tu~a cdraž~va se u materijalnoj stimulaciji koju profesionalci dobivaju u razhč1t1m drustv1ma. Razlike u plaćama profesionalaca i ostalih relativno se smanjuju. To možemo zapaziti i u najrazvijenijim industrijskim zemljama i u nas. Skloni smo postaviti hipotezu da to relativno smanjivanje raspona nema iste efekte na sam rad profesiI~· ~ao i d~ nije _uzrokovan~ sasvim istim mehanizmima u visokorazvijenim industn1sk1m zeml1ama 1 u nas. Naime, u visokorazvijenim zemljama relativno sma~ njiv~nj~ ~aspon~ uvjet~vano je s jedne strane povećanom ponudom, ali i prodiranjem soc11ahst1čke on1entac11e (osobito u skandinavskim zemljama), tako da u određenim socij.aln~-kultum~m kontekstima ekonomski razvoj dovodi do smanjivanja raspona, što se. v1ero1atn~ prihvaća kao normalna stvar. U našoj situaciji smanjivanje raspona uvjetovanr- Je. kako povećanom ponudom i smanjenjem kvalitete stručnjaka zbog ogromne ekspanzije visokoškolskih institucija. ofJCijelnom socijalističkom ideologijom. koja je doduše protivurjećna jer s jedne strane naglašava jednakost I sofidamost paralelno s raspodjelom prema radu, tako.· i .. ~{;arističkom ideologijom koja je duboko ukorijenjena u tradicionalističkom društvu. (J.županov, 1977a)

l "Moć o.dlazi onom faktoru proizvodnje koji· je rijooak". To je tvrdnja od koje poiazJ ', Galbratth. Da li raste moć profesionalaca u organizaciji iil ne, pitanje je koje ćemo

ovdje ukratko razmotriti. Ovo razmatranje možemo·poctijefitf na dva nivoa. U pivom r~u profesionalci posjeduju ekspertnu moć. tj. mogućnost djelovanja u svom podru· ČJU. Ta ekspertna moć je "legitimna", jer društVo priznaje profesijama pravo da djeluju u područjima za koja su specijalizirani (liječnikove pravo da liječi, inženf ero· ~o da konst1:1:-'ira strojeve I sl.). Od tog legitimnog statusa moći profesfonafaca posto­ie deformac11e u dva međusobno oprečna smjera. Prvi smjer je reduciranje moći profesionalaca kroz miješanje birokratskog ili nekog drugog autoriteta. Politički m neki dru~i tip autoriteta miješa se u onu sfei;..u koja je zapravo sfera profesionalnog dJelovan1a. Egafitarna vrijednosna orijentacija predstavlja plodno tlo za deprofesfcr nafizaciju i favoriziranje laicizma. (S.Možina, 1971)

Drugi je smjer kada se profesionalna legitimna moć počinje proširivati J u ona P?dru~ja. koja više nisu strogo u domeni te profesije. Potreba inženjera za odlučiva· n1em '. nj1ho~o ~rodiranje u sfere za koje nisu profesionalni, ili pak svođenje kom­pleksmh soclJafmh fenomena na usko tehničke nazivamo tehnokratlzmom.

Strateški položaj profesionalaca u informacijskom kompleksu, koji je predwjet za donošenje odluka, povećava njihovu moć (M:ZVonarevid, 1969). Tu naDazfmo na klasf„

„. -~

+

čnu dilemu. koju anaUzfra još Weber r svf ostali teoretičari uprave. o odnosu admi­nistracije prema izabranim predstavnicima vlasti.

Stvar je konkretne empirijske :analtze da se ustanovi u pojedinim organlzaclfama uloga stručnjaka i raspodjela društvene moći. Ta bi analiza bila osobito interesantna na komparativnom nivou da se vide ''tehnokratske" dimenzije u raznim društvenim sistemima Prema rezultatima :dobivenim u nas, barem na pojavnom nivou, odJel­istražlvanja je podreprezentlran u brofu prihvaćenih prijedloga. (J.Obradovlć, 1974~ (Ostali podreprezentirani odjel Još Ie i pogon, dok su Izrazito prereprezentfran1. ucrava poduzeća. pogonska i ceJ!tralna admini~trac!ja te pogonska uprava. Razumljivo ie napomenuti da su službe: teh~?logija i komercijala ::~stuplfene adekvatno prema kriterijima upotreblJenim u studiJ1). Naravno, ti_ podaci ne govore o eventualnim suptilnijim utfecajima profesionalaca koji nisu tako vldlJtvi ~a površinskom nivou. Neki istraživači, koji su se posebno bavil1 strukturom moći t „nJenl~ promjenama u funkciji tehnološkcg razvoja. tvrde da s povećanjem tehncloskog nivoa raste I utf e­caj profesionalaca kao grupe (V.Rus, 19i?)· . . . .,) _ Tome su vjerojatno opet dva razloga: prvi, proširNan1e ekspertnog područja U erga. nizacijama visokog tehnološkog. ~ivoa, i drugi, pov7ćanje .brofa profesionalaca. 1

dominacija njihove subkulture koja 1m omogućava veći utf ecaJ.

Položaj profesionalaca u jugoslavenskim organizacijama

Na kraju dodajmo Još nekoliko komentara o specifičnom poto~Ju profestonafaca u našim organizacijama Njihov položaj možemo promatrati kroz njihovu vlastitu percep„ ciju 0 tome kakav im je status u organizaciji 1 kroz vrijednosne osnove cjelokupnog sistema kefe lNfetuju odnos prema profeslonaJctma. Znanje. stručnost. prema nekim istraživanjima (D.Rihtman„Auguštln, 1970), nemaju onakav status kakav bismo mogli očekivati s obzirom da se nalazimo u eri Industrijalizacije i ubrzane primjene znano· sti u praksi. Ono što se najviše poštuf e u našim organizacijama, prema ovom istraži„ vanju, je solidarnost i borbenost (44% odgovora), a znanje je tek na trećem mjestu (12, 7% odgovora). Međutim, velik broj Ispitanika slaže se u tome da bi znanje trebalo biti ono što se u organizacijama najviše poštuje (27,5%). Naravno, to su odgovori na eksplicitnom nivou. Kada še · ispit~nicl stavljaju u sit~ac~u da moraju, naprfmjer,_ birati između ravnopravnosti i znania. onda se 82% ispitanika opredJelJuf e za ravno„ pravnost, tako samo 14,6% izjavljuje da to treba biti vrljedno~t kefa se najviše poštuje u organizaciji (a za znanje, kao što smo rekli, to lzfavlju1e 27,5%)„ Iz toga proistječe potiskivanje :znanja kao vrijednosti, što se mora odraziti i na nfegove nosioce.

.. ~

tatlvnom uzorku slovenske populacije„2 75% Ispitanika smatra da postojeće razlike u osobnim dohocima treba smanjiti, a daljnjih 5% da bi svi osobni dohoci trebali biti jednaki. Samo 3% ispitanika Izjavljuje da _bi postofeće razlike trebalo povećati. Posto­je razlike među pojedinim kvalifikacijskim skupinama.····tako da 81% nekvalificiranih radnika prema 66% službenika s višom ili vlsokom.~premom Izražava egaHtarne stave„ ve u području raspodJele. Dakle, I grupa s najvišom kvalifikacijom ega11tarno Je orijentirana, iako manfe nego oni s nižim stupnfem kvalifikacifa. Već to samo po sebi može biti Izvor frustracije visokokvalificiranih kadrova. Međutim, ono što se nama ćfnl mnogo značajnijim jest to da je egalitaml vrijednosni sistem. koji smo ovdje prikazali -preko indikatora orijentacije prema raspodjeli, povezan s potcjenjivanjem, bolje rečeno, neshvaćanjem uloge kreativnog rada i težnjom k deprofesionalizaciji. Da bi se ukinule privilegije, treba, prema takvom shvaćanju, ukinuti svaku distribuciju položaja ili provesti radikalnu redistribuciju, što u suvremenim uvjetima uključuje eliminiranje tehničke kompetentnosti kao kriterija za rasporečrvanje na položaje, dakle deprofeslonali:z:acif u. Ako pak to nije moguće, onda se nagrađivanje ne vršf po principu distribucije uloga. što znači minimiziranje raspona (J.županov. 1970).

Znanje se percipira kao grupni monopol jer dijeJJ ljude na stručnjake i nestručnjake. Stoga se teži minimizacifi njegove uloge. (Npr. teZnja da staž nadomjesti kvaliftkaci· ju). Ili kao što kaže P.Novosel (1969), u tradlcionaJistfčkom shvaćaniu proizvodnje nema mjesta kreativnom i stvaralačkom radlL .Rad se smatra nečim čvrstim, stati· čnim, nepromjenlfivlm, dakle suprotnim onom koft Je okrenut stalnom pronalaženju novoga. Što više. egalitarizmu je svojstven određeni antiintelektualizam, što se ne ogleda samo u neadekvatnom materijalnom štrniuffranju Intelektualnog rada, nego I u neshvaćanju njegove uloge. Uravnilovka na koju upućuju sva istraživanja u nas kao na lmplfcitnu prihvaćenu vrijednosnu orije~:a~liu relativno je.najmanje prihvaćena od stručnjaka koji se zbog nje osjećaju izrazlto'deprivBegiranim. KombinaciJa tih fakto„ ra koji proizlaze iz egalitarizma kao dominantne vrijednosne orijentacije „ materi­jalna nestimulacija i neshvaćanje uloge inovaiorskcg l intelektualnog rada. što se ogleda I u nepostojanju adekvatne morafne stfmolacije Ju slabim uvjetima rada „. dovodi do nezadovoljstva profesionalaca To pokazuju I empirijski rezultati koje navodi l.Cifrić (1975), iz kojih se može zaključiti da inženjeri u Inozemstvu svoj :Posao percipiraju i kao bolje plaćen I kao više cijenjen, a I bolje organiziran. Na to lndlcira i podatak koji navodi J.Županov (1977) u spomenutom istraživanju· da radna organlzaclja smatra stručno usavršavanje svojih Inženjera njihovom privatnom stvari, a ne nečim za što bi trebala i ona biti zalntere·sirana„

telimo Ji ukratko sumirati odnos između profesija l organizacija, onda možemo za­• _ ključlti: povećanje složenosti i nel.zvjesnostl okoline- u kojoj organizacija djeluje

stvara sve veću potrebu za nosloc1ma specijaliziranih znanja. Osnovna funkcija Temeljna vrijednosna orijentacija koju nalazimo ·u ~ugoslavenskom društvu Jest profesija je da odgovore I predvid~ promjene u okolini koje su relevantne za orga-egalltarlzam (O.Rlhtman-Augušlln. 1970). Ako kao Indikator uzmemo stavove prema _ -n1zac1ju. Razlozi zbog kojih profesionalci ulaze u organizacije jesu: složenost opreme raspodjeli osobnih dohodaka, onda zaista vidimo- koliko Je ega11tarlzam rasprostra· - - - _______________________ ..;.. ____ _

njen. Ovdje ćemo spomenuti samo neke rezultate koji. su dobtvenl.1Q75~_ ~ ~~Rt~~n~,·.- '"·· „ .. 1 .. , .. _ .. 2

.. , ,

48

]

i J I

V.BošnJak, V.Arunšek, M.Jez~.rplk, p.~kvJlć, S.Sušter~ .Vrednote v procesu· planlranja, lnšUtut ta sociologijo ln filozofije, ljubljana. 1977.

49

-~ l~ ' „

~··-·;~ t ;~~

~-I

~ :; ;.

~-

:.. .:~ · .. . ·.;11

<"" ,.·-

~-r.}- J .„

"'; ·~,

„ .... 1

.... ......... t-'vp:„vu'"'-' ....... ,„ """ •n,,u„~ 11auav1u, :;J}Jt::i..;ljdll.t:.(1t.;1Ji:1 ri:1VC1 I µotreoa za UffiSKlffi .o

rai;lom.

Ulaskom profesionalaca u organizaciju dolazi do procesa međusobne prilagodbe. Orga. nizacija se mijenja. akceptirajućI djelomično norme profesiia. ali i stručnjaci se sve Procesna analiza profesija više podvrgavaju hijerarhifskof kontroli I -cllJevima · organfzaclje.-···Međutlm~osim· ._.,.,,-~.i·- 3. ~~~~m~U~M~~i ~~~ Q~~~~~~d~a~~~~' -----------------------------~ stručnjaci • manageri. a osnovni izvor konmkta leži u različitoj profesionalnoj socijalizaciji, različitim vrijednostima normativnim orijentacijama, što rezultira različitom cilinom usmjerenošću.

Po!otaj profesionalaca u organizaciji određen je njegovom radnom ulogom, statusom i moći. Radna uloga sastoji se u primjeni profesionalnog znanja da služi ciljevima organizacije. što je radna uloga nužnija za organizaciju, a njihova ponuda na tržištu manja, to im je status viši. Društveno vrednovanje znanja, a time i njegovih nosila· ca, element je koji- doprinosi višem statusu. Moć profesionalaca bazira se na eksper· tizi, upotrebljivom znanju, a strateški položaj u informativnom lancu (koji je važan pri donošenju odluka) mo.te još povećati tu moć. No tu moć ograničava i reducira birokratski, politički i drugi autoritet.

Za Jugoslaviju je posebno značajno d& egalitarna, vrijednosna orijentacija, koja dominira u jugoslavenskom društvu, predstavlja plodno tlo za redukciju ekspertne moći profesija. deprofesionalizacif u i favoriziranje laicizma, što snižava status profe· sija i dovodi do nezadovoljstva profesionalaca.

50

Procesna je analiza po svojoj prirodi deskriptivna. Ovdje ima za cilj da opiše proce. se koji su karakteristični pri formiranju profesionalaca i pri formfranJu profesija.

Formiranje profesionalaca, promatrane kronof oškim redom. ukazuje na procese selek· cije kroz koje prolaze individue dok se ne oforme i kada se oforrne kao nosioci profesija. To su procesi regrutacije za profesiju, procesi profesfonafne socijalizacije, procesi resocijalizac!je u organizac!jama te profesionalna i neprofesionalna kariJera.

Fo.rmii:anje profesija ili p:.ocesi. profesiorfunzacije jesu oni procesi u društVu koji uv1etu1u nastanak profes11a. s. druge strane to je nastojanje nekih zanfmanfa da pridobiju nekoliko osnovnih etapa m koraka u procesu formiranja profesija. To su: puno radno vrijeme, formiranje institucija za- profesionalno obrazovanje i profesfo~ nafno udruženje. ·· · ·

Na te procese djeluje cijeli splet mehanizama·gtobalnog drtištva. Institucija I organi· zacija koje su u kauzalnoj i funkcionafnoLv~·s ~~mattanfm·socijafnim fenomenom.

3. 1. PROCESI FORMIRANJA PROFESf00LACA r„ ~ : •

3.1.1. Regruta'ojč\ za profesiju ··- ..

Pod regrutacijom podrazumijevamo u ovom slučaju društveni kontekst koji djeluje na selekcioniranje pojedinaca prema profesijama. U prvom redu zanimaju nas selekcijski mehanizmi koji djef uju na nivou globalnog društva, i to tako da pojedinci različitih položaja u društvenoj strukturi više preferiraju m bivaju vfše "gurani" ili pak spreča­vani da idu u određene profesije.

Osim ovih globalnih društvenih mehanizama koji djeluju u pravcu regrutiranja I selekcioniranja pripadnika društva. analiza se može usmjeriti na procese regrutacije pojedinih profesiJa„ Profesije se među sobom razlikuju po tome kakve barijere IH strmufanse postavlJaju pojedincima koJf žele ući u tu profesiju. Regrutacija za profe· sije vrlo je složen proces na koji utfeče cijeli splet društvenih okolnostJ. Slstematl· zaciJe radi, pokušat ću grupiran te okolnostf.

j Način regrutacije za profesiju determiniranje prvo obrazovnim sistemom u pojedinim J ~ro~fnfm društvima. Tipovi obrazovnih sistema razJiku.ftt se tt prvom redu po stupnju

I ;~ucfonafne ravnopravnosti m egafftamih mogućnosti sve djece za školovanje::

••••

... -~ ... „

' - "' .~ jo"': --f ... ..

;~ ~:o

r;~ ;~

·~ ~

·.-t; ..

~ „ .'J ~.:

~ '~~

, <:e ·~

~ ,_·,1.1 ·~ -~~

;,

._„

:~~ ...

·. ·~ :r ~

~ ~ „. -~~

./f

i::~

-·!~-~ '!-' ~ -=~'!

-·":,\· ,Q_

<. ·1.: ·:: '.~··,:~ ~J ··~ :• ;j ,.­,. ' ·' . ; "

„,1 -'1 ,..,. ' -;.

- - ~„

_ l

socijaf nom mobilnošću kroz obrazovni sistem. Razamias I Massfatas (1965) pokazuju da postoj I visoka podudarnost Između obrazovnog sistema i postof eće socijalne strati· fikacije. U Evropi 19. st. obrazovni sistem korespondlra s feudalnim sistemom. Elementarne {osnovno) i srednje obrazovanje tvorili su gotovo dva odvojena sistema koja su se podudarala s prevladavajućom stratifikacijom u društvu. Osnovno obraze· vanje bila Je priprema za niže stupnjeve zanimanja (zanate). Srednja škola nudi opće obrazovanfe. pripremu za studije i za srednja I viša zvanja (činovnici, profesije). CrkVene škole pružaju većini populacije (seljacima) osnovno opismenjavanje. Socijal· na mobilnost bila je u nekim evropskim društvima (Rusifa) gotovo jednaka nuli. šansa radnika u Rusiji da krene u gimnazliu gotovo nije postojala. Nasljedstvo, porijeklo determinirala je soc:jelni i ekonomski status i time mogućnosti za obrazovanje.

1 l !

Prema tome. stupanj otvorenosti obrazovnog sistema (koji Je proizvod hlstorijskog razvoja) predstavlja. osnovni element socijalnog konteksta u kofem proučavamo regrutiranje. za pojedine profesije.

Ako s ovih općih razmatranja o otvaranju socijalne strukture pređemo na statlčnlju analizu i kao fokus razmatranja uzmemo p_ojedine socijalne kategorije, pa onda unutar njih i profesije, vidimo da se to otvaranje razUčito prelama po pojedinim grupama. Tako vidimo da je proces samoobnavlfanfa pofecUnlh socijalno „ profesio. nalnlh grupa relativno vrlo visok. Otvaranje socifa!ne strukture u funkciji ekonom„ s kog razvoja, naravno. omogućava brzo mijenjanje socfjalnoc položaja kof e je vezano uz periode ekspanzije sistema. No u situacijama stagnacife odmah dolazi do zatvara-nja strukture i samoobnavlf anja grupa. -

Amerika 19. st. imala je totalno drukčiji obrazovni sistem. Javna .zajednička škola, koja postaje reafr.cst krajem 19. st.. odražavala Je fluidnu klasnu strukturu bez Drugi element. dakle, koji utječe na regrutaciju za profesifu, ne proizlazi Iz trpa

' ' :~ . ;

dubokih korijena trac!cionalnih Institucija. To Je povećalo bazu za regrutaciju obra· obrazovnog sistema, već iz postojeće socijalne stratifikacije. Bez obzfra koflko je , ~1 ""'"'"·- .. ,,,., zovanih i ·davalo ok-vir da· se'· ideja ·zajedniCke·škofe,proširhi?na.srednje~,obrazovanje~i"'i!MObrazovni·-"'Sistem-~~galitaran · i -otvoren za -sve .. dfecu (besplatno školovanje npr.).-··.;~ , -. · , .... „... . . ;,~;

__, u 20. st. Iz tog prciz!azi da možemo govoriti o različitom stupnfu u kofem su sistemi istraživanja pokazuju da se postojeća stratifikacija, unatoč velikoj socijalnoj mobff· ;.!

. -_j. ~ ~

:I-

obrazovanja diferenc!rani. "Visokodiferencirani sistem obrazovanja na!azlmo u visoko· -nesti, uvijek df elomično zadržava. lstraživanfe u SR Srbiji (M.Popovfć, S.Bolčić, „ diferenciranim druš!venim sistemima, i u takvom društvu razUčitl tipovi i stupnjevi V.Pešić, M.Janičijević, O.Panttć, 1977) pokazujedapostojivisokastopameđugene-školovanfa imaH su jasnu održavajuću funkclfu." fA.Razamlas, B.Masslals, 1965:8) U racijske društvene pokretljivosti, ali da imamo u nekfm slojevima višu stopu socio-20. st. dolazi do promjena uvjetovanih sve većom demokratskom Ideologijom na profesionalnog samoobnavljanja (45% KV radriika).- lsto·tako 1 stručnjaci, također, Zapadu, pokušava se sistematski odbaciti prijašnja određenost nasljeđem I da važnost vode porijeklo od srednjih 1 viših društvenih slofeva Qntelektualaca),. dok gotovo da dobije inteligencija, individualna sposobnost, Interes. Jednake šanse za obrazovanjem I nemamo socijalnu pokretljivost na dolje u tom slojµ.· dominiraju nastojanjima u 20. st. i, adekvatno tome. formiraju se demokratski obra· zovni sistemi. To. naravno. širi bazu za regrutaciju stručnjaka, otvara mogućnost da se lakše otkriju taler.ti i posebno nadareni za neke profesije. Produženje osnovnog obrazovanja i osta...,1janje odluke za životni poziv za sve stariju životnu dob također je jedna od suvremenih tendencija.

Prema tome. ako nas zanima kako se Iz društva regrutlrafu pojedinci za školovanje za određene profesije, onda je prva stvar na koju usmjeravamo našu analizu otvore· nost obrazovnog sistema. Ovih nekoliko ovdje navedenih prlmf era pokazuf e nam da se ustvari historijski vrši takvo strukturiranje obrazovnih sistema koji se međusobno razlikufu po svojoj otvorenosti, tj. stupanj vjerojatnosti da se postigne rang škola.. vanja kao preduvJet ulaska u krug zanimanja koje imaju profesionalna obllf ežja varira među raznim društvima1 kao I u Istim društvima u toku vremena. -

Postoji opći trend da se procesi socijalne mobilnosti ubrzavaju, tj. da se društva otvarafu, pa na ta( način u profesionalne statuse dolazi relativno sve više članova donjih društvenih slojeva. No ti procesi, kako smo pokazali, znatno variraju po pojedinim društvima s obzirom na društveni kontekst Najdrastičniia je razlika između američkog društva. baziranog na otvorenosti, I evropskih društava (ne socqaltstlčklh), koja su dugo vukla za sobom.tragove aristokratske zatvorenosti· koJa se ovdje vidi u profeslonalnof zatvorenosti nekih elitnih profesija Naravno. ti obrasci su potpuno

Studenti, budući profesionalci. u većini zemalja regrutiraju se Iz viših društvenih slojeva stanovništva, ali ne toliko s obzirom na imovfnskt·status roditelja koliko s obzitom na nfihov stupanj obrazovanja, dakle opet socioprofesfonalnog obnaVfJanja U Velikoj "Britaniji djeca roditelja s vlsokrm obrazovanfem •. čfne 43% svih upisanih studenata na fakultetima, dok je njihov udio u Cl]eloj ·populaciji te dobi 15 - 20% (W.O.Furneaux, 1963). U Danskoj omladina Jzmeđu 14 „ 20 godina. koja nQe obuhva­ćena školovanjem, petput je veća kod kategorije radnika s nižim obrazovanjem. (E.J.Husen, 1968).

Istraživanje studentske populacije na sveučilištima u Hrvatskoj pokazuje da se najveći dio studenata u Hrvatskoj regrutira Iz viših socljafnth slojeva stanovništva. ali ne toliko s obzirom na zanimanje oca koliko s obzirom na stupanj očeva obrazovanf a (V.Serdar, J.Prevlšlć, 1977:38) · .

Gfedano na duži rok I kroz duže vrijeme ovakvo se stanje donekle mijenja (tabela 3). Udio radničke df ece u studentskoj populaciji neprestano se povećava. dok Je udio djece poljoprivrednika u stalnom opadanju I smanjuje se brže od smanjivanja poljo- · Privrednika u aktivnom stanovnlštvu Hrvatske.

drukčiji u zemljama u kojima je izvršena soctfallstlčka revolucija, kao što variraju I :

U zemljama U razvoju. '"''' ·.· '-· 'i I •..

„_. · 1-l~-52 .. ... ~ .. 53

.. · ~

' -

„ ;_ -~

-Pregled strukture studenata u SR HJVatskoj prema očevom zanimanju

Struktura Očevo zanimanje

• • ~~-r.-. .;! "'-! ~·:-.~-~~.~ ~ ~.~-z~-:r ..... -."":-~.~;:~~-'$"""..,,..M~ ... , '} ! ' '1938{39~~~, ;i1'<,":1950/5t:"''f1!,:*.t~'""960/61':--~'1~975/76~

1. Individualni

I i 1 I

poljoprivrednik 18% I 18% ! 13% I 9% 2. Radnik 3% I 12% I 20% l 31% 3. Ostalo

I 79% 66% ' 63% I 57%

' !

! 4. Nepoznato . ! 4% i 4% 3%

! i k 1 1 i l ! 00 100 100 00

Izvor: Podaci za školsku godinu 1938/39. 1950/51, i 1960/61. prema: Zori Steirnan: Razvoj redovitog školovanja u. SR Hr;atskoj. Prikaz 21, Republički zavod za statistiku SR Hrvatske, Zagreb, 1965.

Podaci za školsku godinu 1975/76. na osnovi rezultata istraživanja: V.Serdar. J.Previšić: Studentska omladina u HNatskoj, Zagreb, 19n.

Ova istraživanja pokazuju koliko je s jedne strane politika egalitamih obrazovnih mogućnosti, a s druge strane proces industrijalizacije i opće podizanje obrazovnog nivoa utjecalo da se regrutiraju studenti iz svih slofeva stanovništva prema sociJal„ nom porijeklu, s manjim izuzetkom poljoprivrednika Međutim, razlike I daJJe postoie, ali se sada diferencijacija vrši po drugim kriterijima.

Ekspanzija visokoškolskih ustanova stvara diferencijaciju među sveučilištima. Stara poznata i priznata sveučilišta više su cijenjena i okupljaju sposobnife I bolje nastav­nike i studente. a mlada, nepotvrđena, često još nedovoljno organizirana I neeklpira­na sveučilišta nalaze se na nižoi cijeni. Različito vrednovanje sveučilišta odražava se i na strukturu studenata prema socijalnom porijeklu. Najviše socijalno porifekto studenata ima Sveučilište u Zagrebu. a slabije socijalno porijeklo imaju studenti Splitskog i Riječkog sveučilišta. Studenli Sveušilišta u Osifeku imaju u c1felost1 najniže socijalno porijeklo. Naravno, treba uzeti u obzir i obrazovnu strukturu cijele populacije regije u kojoj se sveučilište nalazi i za podrobniju analizu ta bi kompara­cija bila neizbježna.

54

,.

1

i

Struktura ispitanika po sveučilištima prema obrazovanju oca u o/o

I

1 1. Nije išao u školu

I 2. 1 do 3 razreda ! i osnovne(pućke)

1

.

1 3. 4 do 7 razreda 1

4,17 3,30 1.76 4,03

7,33 4,34 7, 11 7,65

I 1 , osnovne (pućke) ~ ! l l

14,35 10,82 13,80 14,29 I : 4. Potpuna osnovna! , {mala matura) j 10,09 I 8.68 11,48

1

š l ... l i 10,03

1 5. kola učenika u i , ." „ ·~· .. . r· : privredi ·.20,3{ .. 18,85 ·':' 1s.aa··~ . i··. . 21,43

l •. I „. .. I 6. Potpuna srednja · · · · 1

1 (velika matura) .. ~ .. 17,32: 1~2 .. ; ·;..;..1e:ao;_~· ... · · .. 19,05

I 7. Viša škola. prvi i . . li

: stupanj fakuft~ta j . -12.67- . ~~-;~ :. ! .. -~97- ; _- .• 12,67

J 8. Fakultet, vis.šk., / .· ~ ,. : : -:.~ . . . - } . · · . . I j umjetnič.akadem.; • :·~1,1.~8-'-.··t 1-!.97 ~. 9,60 :. · =·a.os

i ::,: .„. . i .• •. " •.

~ 9. Specij. magist., · doktor.znanosti (

i 1 o. Nepoznato

Ukupno % N

2,26

1, 19

100 5.149

4,29

0,66

100 1.820

I

1,63

1,71

100 1.169

1,11

1,53

100 1.178

! I ! J

4.28

12,74

21,69

11, 11

22,22

13,66

8,46

4,18

0,61

1,12

100 982

Izvor: V.Serdar, J.Previšlć: Studentska omladina u Hrvatskoj, Centar za Istraživanje obrazovanja, Zagreb, t977„ ·

Slični trend rangiranja sveučlllšta po kvaliteti nalazimo I u drugim društvima Tako u SAD. najvažniji podatak za pojedinca·stručnjaka jest taj na kojim je sveučDištlma diplomirao, magistrirao lll doktorirao. To je najvažniji podatak koji se pri zapošlja„

55

: .

. .} ~„

' .,J. ··::-:~

., . ... ,.

:J 1Jr -V. . . ~;>I· .. "[d.

·~f. ··~ .„ :~

,.: ··~

vanf u stručnjaka uzima u obzir. Naravno da se kvaliteta sveučllišta onda odražava I na cijenu školovanJa, kofa uzrokuje socioekonomsku diferenclfaciju. SVeučfifšta·koja su na vrhu po svojoj kvafitetf odabiru najbolfe, za koje su onda predvfđene I osfgu­rane stipendije i besplatno -školovanje. Takvo rangiranje sveučllišta ima očit~ svoj legitimitet u svijesti sviju. pa pojedincu koji doktorira na sfabiJem sveučilištu nikada neće pasti na pamet da se natJeče za poziciju na kvalitetnijem sveučilištu po rangu. Dak!e, diploma određenog sveučilišta garantlra određeno znanje, određenu kvaUtetu svojih završenih kadrova. Kvalltet je očito različit. pa se stratifikacija vrši po krite­riju sveučilišta. a ne samo diplome. Zbog toga je važno ne samo što studirati već i gdje.

Vidimo, dakle. da je sociialna dlferenclJaciJa u obrazovanju i dalJe prisutna. ali njeni kriteriji pomaknuti su na "drugu ravninu: to su sada boffa ili lošija sveučiltšta (to jest ona koja su bliže. a·· ne ona koja su bolja), dok se sama mogućnost studifa­znatno liberaltzira.

Tabela 5.

Struktura ispitanika prema obrazovanju oca po visokoškolskim ustanovama u %

Vrsta škole Obrazovanje oca

Fakulteti Više škole

1. Bez školske spreme 23,68 30,59 2. Potpuna osnovna škola i

škola učenika u privredi 29,10 36,01 3. Srednja stručna škola i

gimnazija 17,68 15,72

_ 4: •... Y,iša„. vis9Ka š~9J~J-~-..1""',,,.. ... -~- ~~-""-"'""''"4'Q'll.<>-~ .... ~ ~ ....... i: .......... ~-,~~~.· ··-~~~~ fakultet 28,48 - 15,95

5. Nepoznato 1,06 1.73

UKUPNO % 100 100 I. N 4.1J8 973

Izvor: V.Serdar. J.Prevlšić:: Studentska omladina u Hrvatskoj. Centar za Izučavanje obrazovanja. Zagreb, 1977.

Navedena studija (Serdar, Previšić, 1977) upućuje nas na još neke socijalne momente pri izboru studija. Utjecaj soclfalnog porijekla prisutan je I pri Izboru viših škola I fakulteta. Studenti čiji su očevi više obrazovani upisufu se na fakultet. a ·studenti nižeg socijalnog porijekla čine najveći dio studentske populacija na vlštm školama. Veći stupanj obrazovanja roditelja rezultirat će višim asplracijama djece već pri

56 ..... . .· ~ _, • .•. ,\'i':-· . - ·.

,.

odabiru studija. Tako će pofu„profesije Ili više škare bitl rezervirane za djecu rodite· J)a s nižim obrazovanjem. Socijalna mobHnost na gore je prisutna, alf preskaJdvanje ljestvfce nije pravilo. ·

Socijalno ponjeklo povezane je s izborom studija ili buduće profsije (tabela 6). Studenu iz obitelji višeg obrazovanja preferiraju prlrodoslovno--matematfčke I medi· cinske fakultete. a studenti iz kategorije s nižim obrazovanjem opredjeljuju se u većoj mjeri za poljoprivredne, društvene i tehničke fakultete. "Zanimljivo je također da u medlc!nskim i prirodoslovno„matematičkim znanostima otac svakog sedmog studenta ima specijalfzaciju. magisterij iJf doktorat znanosti, dok je u ostala tri znanstvena područj..: takav tek svaki šezdeseti.11 (Serdar, Prevfšlć1 1977:38)

Tabela B.

Struk~~ra ispitanika po očevu zanimanju prema znanstvenim područjima u %

Oćevo zanimanje Znanstvene područje lnd. Obrt Radnik · Niži Viši ' VišJ SI Obo Zn.„ Ruko-

polj. sam. služ.. ,_. sfut; vfs. prof. „nast.. Vodo pod. struč.

.. rad. - „

1.Prfrod.„ ..matem. 5,19 4,55 3,01 5,18 5,15 8,21.--- . ~41 13,04 6,77

2. Medfc. 3,9410.74 6.72 . ·.7.50<" 1t74 15„77: 8.11 18,48 9,09

3. Polj. 14,52 6,61 6,27 •.. 8,73. . 6.71 6,05. 8',11 1,09 6,00 f

.. . ·' ~ ;„. •L;a

• ~ 4 J i ,. • r·

~r 4 ; •• „. _.............. I I I~.-

I. l „

~- f•.

i!1 1 ;;

4. Tehn. -1411 19 42 . r~~·~•1a~iTAA~r-u·~-~ .„ .. ?S,J~Q ·;- 19,78 24,ss_ .24,41 17,57 .. .)S.48 25,53 ............... ~~~"o;""'"h~-AJ...l~J-- ~~

5; Druš. 62,2458,68 58,90 58,80 51,85 45,57 60,81 48,91 52,61

Ukupno·% 100 100 100 100 100 100 100 100 100 N 482 242 11.ss2 733 835 463 74 92 512 I

Izvor: V.Serdar. J.Previšfć: Studentska omladina u Hrvatskoj. Centar za Izučavanje obrazovanja, Zagreb, 19n. .

Ovo nas upućuje na zaključak da djeca obrazovanijih rodltelja očito Imaju više profesfonalne asplracif e. šire socijalno uvjetovanje, pa bfraJu zanlmanJa, višeg dru„ štvenog prestiža, ugleda, no o tome više kasnije.

. lstra!lvanfe kojo jo provo.o Kotsall (P.Elltott, 1972) na engleskJm I škotskim unfverzl· I ~F~ za četiri profesije )lokatuje ·da je' npr: medicinska· karijera atraktivna :

! ; . ~ .jr: .+.

:~-..

' '. ·~~ *;·~-t ... ·. ~ ~: 1

....... t .... „.

S/nOVe lljeCn!.Ka. ,:)f'i.yUU. I :;Jv'-J/.JU, I I IQ "1•uU<;;;• '"""''-" '' ,.., .... ,._.„ ,„ ... ~ „ .. ·- · · „J __ • ····-• • ·-

SUprot tome, crkVena karijera gubi privlačnost za sinove klera, tako da tu vlastito samoobnavljanje (1752·80 = 80%, 1850.SO = 60%, 1937-38 = 34%, 1962 = 8,7%) drastično opada.

:.:s.1.;c. t>OCIJ81lZSCIJa za proreSIJU

U procesu obrazovanja usvajaju se teorijska znanJa I praktične vještine potrebne za neku profesiju, to je ono što se često naziva formalno obrazovanje. Uz proces formalnog (točno propisanog P<?tret?nog obrazovanja) vrši se i profesionalna ili, po Abrahamsonu {1967), neformalna socijaJlzaciJa. a to je proces usvajanja profeslonal· nih normi, vrijednosti, etičkog koda • uopće "profesionalnog duha". Također se usvaja način ponašanja I ophođenja s klijentom između članova profesije (npr. solldamost, stroga hijerarhijska, skoro vojnička disciplina karakteristična za rudarsku profesiju) te odnos prema pripadnicima srodnih i drugih profesija.

Obrazovni sistemi i politika obrazovanja, koliko se god bazirala na kriterijima individualne sposobnosti. Interesima ili egalitamom principu, ne može tim mjerama zaustaviti samoobnav1janje obrazovanih slojeva: ona može povećati samo mobllnost svih slojeva prema obrazovanju. Kulturni fond porodice (~.Bourdie.u. 1967), koji I~ u korelaciji s obrazovanjem rodite!Ja. ne može se zaobići nikakvim društvenim inst1tu· C:jama. Izuzeci su revclucio~arna društvena st~nja g~je s.e upr~vo ~~lit!~om namjer~e restrikcije prema djed intelektualaca (nepostene mtehgenc11e} ih v1s1h društvenih Formalno i neformalno ućenje odvila se simultano, dok je prvo namjerno, svjesno. slojeva, npr djeca kt;!aka u ćSSR (J.Pelikan. 1982), zaustavlja nasilno samoo~nav~J.a· ciljno usmjereno, drugo je nesvjesno i nenamjerno. Proces neformalne socijalizacije nfe u ime korijer.iW1 scc!jalr.ih prornjen~, ?a i p~omj~na ~bra~?vne strat1fikac1J?· jednako je tako važan kao i forma1no obrazovanje. Profesionalna socijalizacija je Regrutacija ;:a prc~ssiju u raiativno stabilnim drustv:rnm s1tua?11am~ određena 1e proces individualne identifikacije studenata s budućim pozivom. O identifikaciji u oostojećom društvenom stratifikaciiom i stupniem soc11alne mobllnosu. . . „,. -. . procesu odrastanja. ućenja. formiranja ličnosti pojedinca. mnogo se govori u socijal· · · ~ · ., -"'V"'.'· ·i.. ·noj· psihologifi. Ne ulazeći naširoko u tu problematiku za razumifevanje procesa Treći element,.kcji"'litječe""'na~''.regrutadju"·za""·profesiju···1:st"~gled.-·prestiž.><1·StatusM-„~~.profesionalne"'socljalizacije, bitno je da se Individua poistovjećuje ~. identiflcira s .. poiedinih profes:!a ~ društvu. Postoji cijeli niz faktora ko11 ut1eču na status, ugled, profesionalnom grupom kojoj želi pripadati. prestiž profesija :.J drnštvu. Ne upuštajući se podulje u taj problem (nešto smo o tome već rekli, a kasr:ije više o tome). nabrojit ćemo samo neke elemente. Prvo, status Je vezan uz tradiciju. tj. uz starost neke profesije. Starije profesije (kao liječnici, advokati) imaju visoki status samim tim što je to lako prepoznatljiva profesija od javnosti. Mlade profesije često su u poziciji da se bore za jasnu prepoznatljivost (I . od strane javnosti) i sferu svoje djelatnosti. Drugo, što je potreba za nekom stru· ćnom ekspertizom. nekom sferom društvene djelatnosti veća, to je i status ~iši. Zbog toga neke profesiie u nekim sistemima (gdje ie to moguće) kontrolira1u ulaz u profesiju ne samo sklonošću ili potrebnim predznanjem već t brojem da bi izbalansi· rali ponudu i potražnju na tržištu profesionalnog rada. Ukoliko je velika ponuda a mala potražnja (kao i sa svakom robom na trž~štu), utoliko Jal pada ciiena, u ovo.~ slučaju ugled, status. Treće, ekonomska priman1a koja su osigurana za neku profes11u (npr. svojevremena visoka primanja u .~aftnoj ~ndu~triji ili iz~zetno ~iska ~ri~anja ~ rudarstvu) utječu na status tih profes11a. Drustvern položa1 profes1!e· ko1i čine ovi navedeni elementi i još mnogi drugi, direktno utječu na mlade pn Izboru za svoj životni poziv. Tako će profesije s višim statusom (bez obzi;_a n~ čemu se status. zasniva} animirati sposobnije studente, a negativna selekc11a bit će prisutna na studijima čija profesija ima manji društveni uglNi. Regrutacija koju vrše obrazovne visokoškolske ustanove ovisit će, dakle, i o ·.·„1tusu same profesije, pa t.t~ odabir budućih kadrova u nekim strukama biti izbor najboljih od najboljih, a na suprotnoj strani naći će se studiji koje možemo tretirati često kao utješne nagrade za one koji nisu uspjeli na fakultetima višeg statusa. Regrutacija za profesiju bit će u manjem opsegu stvar same profesije i njenih kriterija (premda l to ima veliku važnost). a ovisit će o nizu vanjskih općih društvenih faktora.- kao što su I obrazovne vfsoko­školske institucije stvar tradicije i općeg stupnja razvoJa znanosti I tehnike datog društva.

58

... . i

t

I

Ta identifikacija odvija se po Beckeru i Carpqru (1956} kroz četiri osnovna elementa. To su: • identifikacija s profesionalnom titulom i ideologijom profesije,

• identifikacija s tipom rada karakterističnim za tu profesiju, identifikacija s organizacijskom. ili instituciooalnom pozicijom koju obično profesije nose,

• Identifikacija s društvenim položajem profesije. dakle, s elementima profesije.

Svaki rad teži tome da dobile ime. J da· postane· jasno prepoznatljiv u· društvu. Ime, titula, nosi dobar dio simboličnog-„značenja koii se inkorporira u identitet nosioca tog imena. Titula koju nosi .ne}ca.profesija označava tip edukacije, tip rada (npr. inž. označava edukaciju usmjerenu u prvom redu na razvilanje sposobnosti da se apllcira znanost za praktičnu optimalnu preradu resursa prirode za dobrobit čovjeka).

ldentifikacifa studenata s budućom titulom koja u društvu ima simbolično značenfe poe!inje kod studenta vrte rano. Obično je "portret'' profesije u društvu odlučujući pri izboru i.1 udija. Stupanj u kojem se studenti identificiraju sa svojom titulom je različit. Inženjeri npr. pokazuju visok ponos na svoju titulu. "Oni svf dijele osjećaj da je velika stvar biti inženjer'' (S.Becker, J.Carper, 1956), druge profesije, npr. filozofi, malo mare za titulu i slabo su se s njom identificirali. "Imidž" koji oni Imaju o sebi da su 11Intelektualci". čiji interes pokriva široki rang općih problema. Dakle. identifikacija s titulom zanimanja važan je dio socijalizacije, premda je u nekim profeslfama sama titula manje važna, a fdeologlja profesije je bitnlJa (npr. filozofi).

59

t-~~ 'l.<11.„ ,. _.,

'·· ~- „,

•. .j

f!Wt_1i!J,$t'i~

u procesu obrazovanja student _s~e više i točnije doblva uvid u tip rada karakteri~ stfčan za svoju buduću profesiju. Jedan od čestih načtna kako se student ~pozn~je 1 identificira sa svojim -budućim pozivom je i_ poznata ličnost te profesije. -Mit o poznatim ličnostima uvijek se prepričava u profesionalnlm školama i njihova Je funkcija da naglašava !dealne norme profesionalnog ponašanja. kao i opt!malnl tip rada karakterističan za profesifu. Legenda o poznatoj ličnosti u profesiji djeluje zajedno s etičkim kcdom, •vrijednostima I normama profesife te omogućufe brzu

I profesionalne socijalizacije upravo će. dakle, ukazati na moguće tlpave d-rganlzacija I položaje u njima koje budući-stručnjaci mogu zauzimati.

ldentlfikacifa s budućim pozivom određena je I referencom šireg društvenog sistema. Tu se misli na društveni položaj, status, ugled, koii profesija ima u društvu. Ovdje polazimo od činjenice da Je društveni položaf razlfčit, neke su profesije višeg statusa I ugleda, a neke nižeg. Pojedinac se fdentlflclra·s položafem, ugledom I statusom koji će kao nosilac neke profesije imati u društvu. Proces Identifikacije je, naravno, puno identifikaciju s budućim tipom rada.

. lakši I motivacijski pozitivno djeluje na individuu ako profesija lma visoki položaf I Identifikacija znaći: vidjet! i poistovjetiti sebe s tipom rada, ali i ~pe~1fičnim po1oža„ ugled u društvu. što se individua lakše identificira sa svojom budućom profesijoml to jem koji .i:nože kao prcfesio.n~I~~ z~~zi~~tl ,~.~~?an~zac.ljama 1.,~~st1tuc1Jama. ,_Pr~f~slo·. ~"';" p.·~e o~~ i b~~ p,C?.istovjećuj.e sa svojom budućom ulqgom, t~ je I želja ~ pripadanjem na!na budućnost može tako b1tl povezana s Jednim tipom ·organizacije UI s više · · ·profeslonafno1 grupi ran1Je formirana, a sve to stvara pozitivnu motivaciju kola razllčitih tipova organizacija. Položaj u organizaciji ili instJtuci!ama :akođer može biti mobilfzira sve potencijale, te je l uspjeh u studiju bolji. Obrnuto, kod profesija s vrta različit, tj. pcjecinac s određenom profesijom može zauzimati )ed~n tip položafa manjim društvenim ugledom, pogotovo ako ne postoji jasna intrfnzfčna motlvacJfa za ;li 'Jiše tipova raz!!č:tih pclotaja. S obzirom na to možemo konstru1rat1 kontinuur:i na taj poziv, bit će identifikacija znatno teža i dugotrajnija. Jer, kako se fdentfflcfratl kojem se mogu smjestiti različite vrste_ profesija s obzirom na ~lp organfzac1je u s pozivom koji nema visoki status u društvu ako ni za sam~u profesiju ne postoji kciima se najčešće ::a;jošljavaju i zauzimaju različite tipove položaja. intrinzična motivacija? Zanimljivo bi svakako bilo istražiti da li postoji povezanost.

· između procesa Identifikacije s profesiJom i ugleda profesife u društvu, te kako brža iicovi organizac~ia : :fcovi položaja u njima I lakša, ili teža i sporija identifikacija djeluje na uspjeh u studiju.

---.

Jeean tip org. Više tipova org. I 3.1.3. Resocijalfzacija u organizaciji

Jedan lnž. naftnog rud. lnž. geologije položaj u organ. Nastavnik

Proces resocijaJizacije ili prilagođavanje profesionalaca na radnu organizaciju događa se bez obzira na to ·koliko je obrazovanje i profesionalna socifalJzacija u toku studija bila adekvatna I prilagođena potrebama organizacija i organizacijskim ulogama .

Više tiPč~PBi~ *thi.~aai'St\la~ •PratMIRrel<onomrsw .._.! · 1•I•.112•n•n•••0•111

u kojima se mladi stručnjaci zapošljavaju. Naravno,. proces soclJallzacfje za profesiju · ovqe~~cretttifb'tllpsklo/aw-abZJrom,,,ruil'rlrddtfznanOštf;·koJa"fe-;telWefr'68liZCMtnJ~~ ,~

žaja u org. ps_lholog

lntenjeti naftnog rudarstva zapošljavaju se prije svega u fednom tipu organizacija za proizvodnju i eksploataciju nafte (kod nas je to npr. JNA „ Naftaplfn, Naftagas) i zauzimaju jedan tip stručnih položaja. Inženjeri rudarstva t?kođer ~~ u prvom redu zapošljavaju u proizvodnim organizacijama za eksploataci1u različ1t1h resursa ili na kopovima i građevl~sklm zahvatima različitog tipa, a mogu zauzimati razl!čite tipove položaja. Inženjeri geologije vezuju svoj budući poziv za različite t1pove organlzaclJa, npr. proizvodne, istraživačke Institute. dakle organizacije različitog tipa, an zauzima· ju jedan tip stručnih položaja. Na kraju Imamo profesije čija je Identifikacija s tipom buduće organizacije i mogućim položajem u njoj- široko definirana - to su · profesije kao: pravnici, ekonomisti ni- profesori stranih jezika. koji mogu radiU u svim mogućim tipovima· organizacija I zauzimati clJelt n1z različitih položaja. Prema tome, kod tih profesija ostat će otvorenost I prlpremlfenost na sve moguće tipove organizacija I položaje, buduća Identifikacija bit će stvar resocijalizacije u organlza„ cijl. Becker 1 Carper (1956) pokazuju da su npr. filozofi otvoreni za velik broj mogućih zaposlenja. od novinara do Istraživača, profesora. pa 1 polltlčara. Pr~es

60

I ideale profesije, takav mora f ostati. Međutim, može postojati veći HI manji rasko-rak između profesionalnog obrazovanja i treninga te njegove mogućnosti adekvatne primjene u organizaciji. Naravno, te su situacije vrio česte, alt mogu pokazivati različit smjer. Stručnjak može imati premalo adekvatnog znanja za potrebe organiza­cije, a previše općeg teorijskog znanja koje ne može prfmljenitL Naročito se problem postavlja kod propulzivnih tehničkih dlscipflna. gdJe se tehnike I saznaofa vrlo brzo mijenjaju, pa može formalno profesionalno obrazovanje zaostajati za tehnikama koje se već prlmjenjuf u u organizacijama Druga mogućl'\Ost je da su stručnjaci obrazovani za tehnike koje se ·U njihovoj društvenof sredini još ne upotrebljavaju. Npr. školova· nje stručnjaka na Zapadu (gdje je tehnologija I primijenjena tehnika znatno više razvijena) stvara probleme, tako da stručnjaci, pošto.se vrate u svofu sredinu (npr. zemlje u ra.%\:'of u), koja je na znatno nižem stupnju tehničkog razvoja, nisu u moguć· nesti primjenjivati stečena znanja.

Bez obzira na ove ekstremne probleme u primjeni stečenog znanja, mladi stručnjaci se uvijek nalaze u situaciji da se moraju pn1agođavatl zahtjevima. cDjevfma I potre-bama organizacija u kopma se zapošljavaju. TI cDJevl ne moraju biti u skladu s profeslonalnfm normama I vrijednostima -usvoJenfrtru to'RU obrazovanj~ Različitost

61

„ .... • ,J

ciljeva, vrijed nos ti i normi rezumra KOntUKmom snuac11 om La µ1 u1 ~:s1u110.11..;1.::. v 1 u ;;it:

nalaze u procjepu između usvojenog 0 profesionalnog duha" i zahtjeva koje postavlja organizacija; Kao članovi organizacije, egzistencijalne su ovisni da se što bolje realiziraju ciljevi organizacije; kao profesionalci često su ti cilJevi nespojivi s usvojenom profesionalnom etikom. Npr. ciljevi organizacija u kojima nafčešća rade inženjeri rudarstva m naftnog rudarstva fesu eksploatacija sirovina uz minimizaciju uloženih sredstava. Mladi inženjer je "zadojen profesionalnim duhom" koji osim eksploatacije upućuje I na druge potrebne zaštitne mjere na radu: na čuvanje okol1· ne, sigu most i zdravff e ljudi, itd. Međutim; sa stajališta organizacije ·te .mjere su skupe, opterećuju dohodak, i premda ih se po zakonu treba pridržavati, organizacije to čine nevoljko, zaobilaze ih. Profesionalci tako paralelno partic!piraju u dva raz!ičlta sistema vrijednosti ~ jedan je profesionalan. a drugi organizacijski. Koji će sistem vrijednosti prevladati u nekoj konkretnoj situaciji, teško je reći, ali za mlade strućnjake to je t:o!an proces resocijalizacije. prilagođavanja. ne samo na druge. vrijednosne s:s~ame koji kolidiraju već i ·na organizacijsku strukturu. na strukturu i raspodjelu moć!. na sistem formalnih i neformalnih grupa, na hijerarhijsku kontrolu, tj. na sve ono što ncsl više ili manje birokratizirana formalna organizacija.

3. 1.4.Prof esionalna i neprof esionaina karijera

Karijera je termin koji se upotrebljava samo onda kada govorimo o profesijama. Ne govori se o karijeri brijača ili vodoinstalatera. ali se govori o uspješnoj medicinsko}, glumačkoj ili pravničkoj kariieri. Naravno. čut ćemo da se još govori o političkoj karijeri, i to ulaz.i u ono što smo u naslovu naznačilt kao neprofesionalna karijera. U sociologiji profesije puno se ispituje utfecaj socijalnog porijekla na odabir profe­sija i na uspješnost u profesionalnoj karijeri. Također se često analiziraju tzv. muške profesije i prema tome· muške karijere, ili tipične ženske profesiJ e i ženske profesio­nalne karijere (R.LSimpson, l.H.Simpson, 1969). Koje su to Upično ženske il1 tipično muške profesije. razlikovat će se s obzirom na društveni razvoj u većoj Hi manjoj mjeri.

Generalna možemo govoriti o znanstvenoj i stručnoj kariieri. Znanstvena karijera je okrenutost istraživanju i pronalaženju novoga. a stručna je okrenLJ!:a primjeni posto· jećih znanja i tehnika u praksi. Teško je često u nekim profesijama napraviti razliku između znanstvenog i stručnog rada, pa se najčešće ta umjetna podJela u praksi kombinira. Postoji razlika između profesiJa, pa su neke profesiJe više 2nanstveno orijentirane po svojoj prirodi, npr.: filozofi, biolozi, sociolozi, a druge su profesije više praktično orijentirane, kao inženjerske profesije.

Uspješnost u profesionalnoj karijeri ogleda se I u organizacijskoj pozlclli DI hlJera­hiji pojedinaca u organizaciji. U organizacijama čiji su ciljevi znanstvenim· primjena znanosti u praksl (sveučillšta, Instituti. proJektne organizacije, laboratorijt. bolnice itd.), često je hijerarhijska struktura ogledalo profesionalne hijerarhlfe. Npr., karije­ra sveučilišnog nastavnika wijek odražava I znanstveni stupanj, Hl karijera Inženjera u projektnoj organizaciji odražava stupanj njegove priznate stručnosti 1 samostalno-

62

............. „ ~,- • • - -~ ~ ~ ._ - ---~ • •T r• T--· .J ._. f .,. r-- r~-- f""'• .....,J_t ... „_ ........... „ .......... J ... ~ ........ „ 1M" ....... ~~~ *"'-ii' illi,.ll'V ...... „„.". '"•t"V ~ 'llf ~ .........

organi~acija. ~rofesionalna· .. hijerarhija i organizacijska hijerarhija međusobno dopunjuju. O.s1m posve profesionalnih karijera, postoje I neprofesionalne. a to su managerske ili rukovodne funkcije te politička karijera (prebacivanje sa stručne na rukov~nu fu.nkciju). Vjerojatno se svaki stručnjak koji uspješno 1spunjava zadatak u radnoj ?r~~mzac:~ii s~~čava prije ili kasnije s dilemom da napusti napredovanje po stru~nOJ .h11erarh1JskoJ 1 da P.reEfe na rukovodnu hijerarhijsku funkciju. Tip organiza­cije t pnroda posla mogu JOS pospješiti tu odluku, naročito u organizacijama u

_- ,. 1:, ~oj!m~. zn~nje nij: g!avni 11proizvod". a napredovanje u struci I stručnoj hijerarhiji 1e hm1tJrano. Tako Jedino moguće napredovanje koje ostaje jest rukovodna funkcija.

Rukovodna k~rijera je atrakti1,,,1a za profesionalce s managerskom ličnošću. Etzioni (1964)_ -~avod1 P?datak .~o!i to n~jbolje ilustrira: od 300 predsjednika američkih sve~ć11tsta s~mo 1e~~n n~1e 1 sam bio profesor. To su obično manje poznati profesio· nalc1 s man1_e publiciranih radova. ali očito skloni managerskim poslovima što je ~zro~ d~ pr~:.esori s ~an~~ publik~_cija. postaju m~.~ageri? Da U se tu radi o nega. tivnoi se.ekc111, pa. om ko11 n~ usp11eva1u u profes111. prebacuju se u managere, ili upravo zbog toga sto su skloni managerstvu, manje su zainteresirani za profesionalni rad i napred~~an_i7 u profesiji. Postoji i treća mogućnost da se na početno uspješne profesore vrsi pritisak da preuzmu managerske funkcije jer: 11Cfijevima i sredstvima prof~~ionalni~ or~anizacija n~jbolfe s: upravlja kada su-na čelu manageri-profesio­nal?'· (A.Etz1om, 1964). Om razum11u profesionalni rad I profesionalce, njihove razine, potrebe i pokušavaju to spojiti s organizacijskim ciljevima tražeći optlmalno rješenje. Primiećeno Je da je u neke profesije ugrađena mogućnost da se karijera gradi upravo u managerst:vu. Becker i Carper (1970) su. tako našli da inženjeri u procesu svoje socijalizacije nisu vezani samo za jednu moguću vrstu karijere te da s~ upravo. skloni managerskoj karijeri i da ta mogućnost već postoji u procesu n11ho~e pripreme za budući poziv. Svoju promociju i napredovanje u karijeri oni vezu1u za moguću managersku poziciju. za razliku od fiziologa koji svoju budućnost I napredak . vezuju uz znanstveni i istraživački rad, ili filozofi koji sebe. vide kao slobodne intelektualce bez čvrsto određenih organizacijskih pozicija.

3.2. PROCESI FORMIRANJA PROFESIJA

U ovom d!jelu prije sv7ga ~a~ za~ima koji procesi djeluju na na~tanak profesiJa kao autonomnih grupa ianimanJa 1 koje su to osnovne etape u formiranju neke profesije.

3.2.1. Proces profesionalizacije

' Povijesno gledajući. s opadanjem značenja i utjecaja crkve, kao lnstltuciJe u društvu, dolazi do procesa sekularizacije Ili odvajanja I reduciranja striktno rellgloznlh sadržaja I utjecaja na svjetonazor i vjerovanja. Stvaranje •sekularnih" univerziteta I odvajanJe obrazovanja od crkvene nadležnost I p~ _Je točka u stvaran} u swremenlh

li 63

·-

I

profesija. Tako proces sekularfzacJJe predstavlja manifestaciju prodora racfonalnog principa J osnovicu modernog društva (W.E.Moore. 1979).

J.B.Cull~n (1978:3) tvrdi da' ''generafnJ historijski kontekst za moderni profesfonaJI­zam Je proces racionaJlzacife". Tri su osnovna fenomena vezana za proces racfon~U­zacije i profesionalizacije i time utleću na stalnu promjenu strukture zanlman1a Prvo, radi se o sve većem značenju znanosti I tehnologije. Drugo, postoji vrijednosni sistem koji podrlava orljentaclfu na dalJf I brži razvoj. Treće, stalno se povećava predvlđaJuća I manipulativna-moć čovjeka nad prirodom I društvom. Ova~o shvać:nl protesionallzam predstavlja manifestacif u zapadnjačkog racionallteta 1 producira daljne procese prcfesionallzacije. -

Max Weber (Rftzer, 1975) upućuje također na tri strukture društva kao -oličenje principa racionaliteta. To su: :tržište, birokracifa i profesionallzam. Weber najviše piše o rastu blrokraciJe kao simptomu raclonallteta. Jer profesionalni eksperti formiraju bazu za racionalnu administraciju.

.;)

T.Parsons (1-966) pokazuje da su osnovne karakteristike nastanka profesija u moder­nom društvu vezane uz: (1) princip sve veće racionalnostf, što je upravo suprotno tradicionalizmu: (2) princip funkcionalne specifičnosti, što znači sve veća kompetent„ nost u određenom područf u JdJelovanja i (3) · unlverzaftstfčki, tj. nesoclf alno selektivni princip u pružanju speciJallzirani~ usluga. -

Profesionalizacija počiva na ;principu raclonaliteta kefi čini podlogu razovja moder· -nog društva. Operacionafizaclja tog principa manifestfra se kroz razvoj znanosti I specijallzlrane primjene te znanosti. a na univerzaUst1čkom vrijednosnom principu

l Treća faza je formiranje posebne Institucije za obavljanje profesfonafnog obrazova„ nja. To podrazumijeva standardizaciju potrebnog korpusa znanja I praktičnih vfeštfna koje budući nosioci te profesije trebaju imati.

Na putu profesfonalfzacije postoji niz prepreka. Najznačnije su one koje postavfjaju srodne I već etablirane profesije koje čuvaju J monopollzlraju znanja za svoje profa.. sfonalno dJelovanJe. Visoke barijere postavfjaju se I pred tzv. 11organlzacljske prote-. sije" koje se sukoblfavafu s admfnJstrativnfm J b,irokratsklni aparatom organizacija u kojim~ se formirafu. Prepreke često postavlja i globalno društvo s politikom razvoja koja mo.že destimuli~atl profesionalfzaciju.

Osim prepreka profesionaflzacijl, u društvu djeluje niz procesa koji stimuliraju omek!avanje DI elimlniranje ekskfuzfvnosti protesfonalnog znanja. Podizanje opće.. obrazovnog nivoa. razvoj informativnih javnih medija širi dosad nepoznata znanja i tfme vrši određenu demistifikaciju ezoteričnih znanja profesija, ali smanjuje i sklo­nost javnosti k stvaranju novih profesija

' „„.„

„ ~... ~

• p '" f" li •• L ~ · ... „·· .. pružanja usluga (tj. bez obzira na spol~ dob, rasu, vjeru Ili Imovinsko stanje). Prote- _ sionallzaclja je proces formll'.8nja sqclJalne grupe __ koja no_si te. Princ:fpe •. -· .„- .„~đ~,..·--·"-~"'. ''"' ..,„ . :l•i.-

•r..fin:u""~'"'··~·.;Ru~~•~"""""'~-'·~","li:.:>~"""N"·\=."''""i'"~~,;o: ~'!t~~-p'~-~~,'i"k.;,'>ffl''J'J·,..;:~~'tf„,.'l..;o•.·1""~3ijtll#!-~t-»fii·~!ii f1 li i n!l!i1Jt _ ~tf J1fM'8U&!i IJ ~· ._„T...........,'""·-~·",., .• „~ ,....."'-"'W'..-- - .• ._.3~2.2~ •ro1es1ona11zac a zan1man a

Profesionalizaciia fe nastojanje neke grupe zanimanja_da podignu standard svoje struke tako da dobiju karakteristike profesife. Profesija ne nastaje odJednom1 preko noći. Ona prolazi kroz dulji HI kraći proces konstituiranja. Taj proces konstituiranja može se pratiti kroz nekoliko Jaza koje prethode stablltzaciJI.

Prva faza Je stvaranje zanimanfa koje zauzima puno radno vrijeme (H.Wtlensky, 1964). Tako samo atablfrana zanimanja u podjeli rada mogu asplrlratl na borbu da postanu profesija. Drugi način je da se diferencijacijom znanosti I specijallzacijom unutar profesija formira nova:profesija.

Druga faza je stvaranje profesionalnog udruženfa (T.Sullivan, 1989) koje fonnfra svijest o posebnosti ·I zajedničkim Interesima u toj posebnosti te razvija strategiju borbe za njihovu realizaciju. , Nafvažntjt posao profesionalne asocljacge je da uvjeri Javnost, druge srodne profesije te državno-upravni aparat o potrebi društva za profesionalnim djelovanjem na određenom području stvarnosti.

54 65

L

j L

~- '

!~ . "

4. Profesije i društvena stanja·

Društvene grupe imaju različite uloge i mfesto u društvenom sistemu. Raspored uloga ili položaja socijalnih grupa ovisi o društvenom kontekstu: pritom m.isllmo na tip društvenog sistema i na :Jpće stanje razvijenosti u kojem se društvo nalazi.

Tip društvenog- sistema tip.ologizirat ćemo s obzirom na člnienicu da li je u društvu provedena revolucija socijalističkog tipa ili društvo nije imalo revolucionarni pre„ obražaj. Može se pretpostaviti da će različitost društvenih sistema utjecati na položaj socijalnih _grupa. Dominantna proklamirana ideologija sistema operacionaJfzfra se u političkom sistemu i u ostalim društvenim institucijama te djeluje na normativno-

I } I

~ ! i

f vrijednosni kompleks. Interese društvenih grupa kefe sistem promovira i čt.Na. ili !

. , .• _ _ • _ .. • _ . •. .. . .. „ , • . . . _. _ _ . . . _ · : . <;testi~ulira i obespravJfuje direktno se presUkava na položaj f mfesto grupa u sfste· i ~,h·.W~~~~~·~t,~~~~-~r•~~lbM-~111.llJWlll-~ći\1dffi-1i;·agfaVlfu-:zanima nas·gdJe·Je .prvi :hfstoriJski korak koji·vodJ drukčijem·~~J~<~--~t · - - položaju profesija u socijalističkim sistemima. . 1-

Drugi moment· koji nam se čini bitnim jest st~~nj razvijenosti društva Položaf i .--- J uloga profesija svakako ovisi o funkcionalnoj~ \la.tnosti.znanja u društvu. Suvremena. _ I modema društva baziraju svu svoju aktivnost na upotrebi kompleksnih znanja čiji su nosioci profesionalci. Analizu ćemo usmjeriti samo na razvijena društva Zapadne i Istočne Evrope fer u njima postoji visok stupanl. profesionalizacije, pa se profesije r-- ! pojavljuju kao značajnija socijalna grupa· u sistemu.

i·. .

Društveno je stanje inače kompleksan pojam koji upućuje na dinamiku društvenih f promjena. Prema n·ekim autorima (A~Hodfić..1978) možemo govoriti o tri osnovna tipa ~ . društvenih stanja. To su:

„ dinamična l dramatična društvena stanja ili situacije „ relativno nestabnne društvene situacije · • stabilne društvene sftuactf e.

Pokušamo li načiniti substrukciju ove anallze. vidimo da nam kao osnova klasifikacije društvenih stanja može poslužiti ukrštanje dviju osnovnih varijabli. Jedna je brzina kojom se promjene zbivaju u nekom društvu. Naime, kao što znamo, promjene u društvenom sistemu mogu biti nagle I brze u vremenu Di pak sporijef s time da periodi sporosti i ubrzavanja mogu varirati ako pratimo razvoj nekog društva kroz povijest. Štoviše, postoje društva "ahistorijskogtl karakter gdje se tok promjena gotovo zaustavio. No takva HhladnaH društva (l.evi·Strauss} danas postoje samo kao ostaci određenih '1hominidnih vrtova". Ćinjenfca je da društvo karakteriziraju ubaane promjene što čini osnovnu temu nšoka budućnostr (A.Toffler, 1975). Promjene Imaju karakteristiku da kristaliziraju napetost~ međtt ·društvenim grupama jer mijenjaju njihov međusobni odnos.

' r J

. :~

., • ~ I p u> lf:•

Druga varijabla je način na koji se zbivaju promjene. Promjene društvenih struktura koji put su. praćene, inicirane ili anticipirane nasilnim sukobom društvenih grupa koji sankcionira promjenu njihovih međusobnih·cdnosa „ takav sukob nazivamo revotuci„ !om. Međutim, značaine promjene kondenzirane u vremenu mcgu se Isto tako desiti i bez takvog nasiincg sukoba među društvenim grupama, tj. da sukob ostane tatentan. Na taj način dobivamo osnovu za klasifikaciju društvenih stanja.

KLASIFIKACIJA DRUŠ7VEN/H STANJA

Proanalizkat ćemo situacije u polfu A i S. To su društvene situacije kroz koje su prolazlla m prolaze suvremena socijalistička društva, a razvif ena zapadna društva .prolaze samo kroz promjene tipa B. Postoje 11 razlike u položaju l ulozi profesija s obzirom na društvena stanja kroz koje Je društvo prolazilo?

4.1. PROFESIJE U REVOLUCIONARNIM KRETANJIMA

·' · .,;-. ·.:'.""···-„.~~~,-,h., ~--;·~--~~-·,,..··~·.-·-"'~-'<4~~~~~aćlncna-koji:.se.,prcmJenecZbivaju~~~ ~~~to;l;je,.,.$;._profesijamaJ. pro_fe~iooalqim~"J.t.P~riodtm~.l~YP!~p,i91~t1!,",l.~„ R!..9..Tl~~a!_"~~~;.;~ --------...-------· takvim promjanama u kejima dolazi do nasilnog sukoba meC:!J grupama? Postoji 11 ·

lsr:;a :=rcmjene I

j Nasilni sukobi j Nema sukoba I nešto zajedničko u revoluc!cnarnim situacijama što se tiče položafa profesija u njima,

1 , kako "prelaze" profesije u revolucijama, na koji način revolucije utječu na kasniju 3rzina 1 A Revolucija I S I profesionalnu strukturu datog društva? Oč!to ta pitanja postaju sve refevantniJa u

1

' ~ suvremenim industrijskim društvima, jer osnovna stratifikacija tih društava postaje ~romjer.a

!,... • j;::;Gcra prom1ene l

j C D I sve "Jiša determinirana profesicnalom stratifika_giiom, pa očito da svaka promjena socijalne stratifikacije mora utjecati i na položaj profeslJa. Kao što ćemo vidjeti,

Moram spomem.:ti ca se promjene zbivaju na političkom. socijalnom t ekonomskom polju. Obično so racl o međusccnom ispreplitanju i međusc::ncm uzrokovanju. Politi­ćke promjene koja impliciraju promjenu soc!Jalnog i ekonomskog sistema u društvu upravo su najradikalniii oblik i odvijale su se nasilnim putem.

Ćelija A u našoj tipologiji predstavlja upravo takvo revolucionarno stanje gdfe se promjene događaju brzo, ali se izvode na nasiian način.

Ćelija 8 predsta'llia situaciju kada se promjene cdvija!u \Jrlo brzo, ali bez nasilfa. Primjer bi bila brza industiijalizacija koja mijenja ekonomsku i socijalnu strukturu društva te brze političke promjene kakve npr. danas imamo u Istočnoj Evropi i većem dijelu Jugoslavije, a koje se ne dešavaju (za sada} nasiljem. Sltčan tip dru~ štvene situacije fesu razvijene zemlje koje imaju stalne ekonomske I soclfalne pro­mjene, alI one ne izazivaju nasilje I nered.

Ćelija C predstavlja društveno stanje gdje se promjene događaju sporo, a ipak kad ih se provodi, onda se t<;' čini nasilnim putem: to su različiti tipovi vojnih diktatura u relativno niskorazvijenim društvima.

svaka se revolucija sreće s problemom da treba tehnička znanfa koia su nužna za organizaciju i vođenje društva (osim u nekim radikalnim oblicima revoluc!Ja gdje se i sama ta tehnička znanja odbacuju}, ali zazire cd socijalnog porijekla, ideologije, statusa onih koji ta tehnička i druga znanja posjeduju, budući da su on1 neizbježno srasli sa "starim poretkom". Profesionalizacija društva koja zapravo nastupa s tndu„ strijallzac!jom usko Je povezana s postojećim kfasnlm poretkom I socijalnom stratifi~ kacijom. Razlog je tome s jedne strn:ne u činjenici da je detaljna podjela rada i monopol pojedinih grupa na obavijanje pojedinih poslova moguće samo u relattvno mirnim društvenim situacijama koje se kreću oko razvoja na postojećim osnovama S ·druge strane, osobito u društvima koja se nalaze još na pragu fndustriJallzacije, profesionalci se regrutiraju pretežno iz viših društvenih slojeva. (Ovdje naglašavamo ~ pretežno, jer je profesionanzacija uvijek i istovremeno kanal socifaJne mobilnosti za najsposobnije iz nižih društvenih slojeva). No uzevšt.u cjelfnl, profesionalne uloge ipak obavlfaju pretežno pripadnici viših društvenih slojeva.

Stoga revolucionarna kretanja pred sobom uvijek Imaju zada~k da razruše postoJeću klasnu strukt1.tru. pa paralelno s tim i postojeće izyore.regrutlr~nja profesije. Nalme, ako revolucionarni pokret I nife primamo antiprofesionalno orijentiran per se, on je svakako orijentiran protiv konkretnih nosilaca pojed1nlh profeslonatlh uloga, koji su pretežno regrutirani Iz 11protivničke klase" 111 kako ih S.Fedyu kln (1975:9) za sltuacl„ ju oktobarske revolucije zove "buržoaska lnteltgencija".

Posljednje polje O upućuje na ono društveno stanje gdje su promjene spore t bez sukoba ili gdje su relativno mirna, ali stagnantna stanja. Odgovori pojedinih revolucionarnih pokreta u takvim situacijama mogu se osnivati na U nekim predstavama o revolucionarnim promjenama iznosi se da revoluciJe 11fzb1jaJu'1 tri osnovne strategiJe, s time da se te strategije međusobno najčešće prožimaju, a ne u situacijama kada Je j~na qr:upa perma~~ntno nezadovoljna svojim poro%aJem, pa isktJučuju. "Više ne može Izdržati" ·1 ·d1že""revoh.icJju:1NO"''emplrlJskt··mater1jal"nam' pokazu]e~·da~-sr-~<-.;;f> „_;,~~-~~~„,<;<;.-.~·,„., · -··· · · · ·· ··

revolucije (nasilni tip promjena) upravo zbivaju u stanjima ubrzanih promjena kada se sukobi brzo zaoštravaf u, a ne u stariju sporih promjena, pa ma koJtko ta stanja bila nepodnošljiva za grupe koje se nalaze na dnu IJestvfce uživanja dobara

68 <

~. ... ~.„ 69 i ~·

~~10---:~,;;;~.<:;„. ·Rang korelacija tzmeđu.%~žena·u:pojedinintzanimanjima I prestiža ttj!;fzanlmari]šiza"~~~;.:'. ~t~/4.ttN~Fcfzyfj'š';PrbroJ pOd~t~ka J upotreblJene mjere "fs~tše su nepr~-clzn(i~- f~ače~J~..,~·,,. zaključaka, ali nas ovo može stimulirati za traženje daljnJih podataka I potvrđlvanje

SAD = ..Q,587 P = 0,05 = 0,564 ili obaranje te hipoteze. · p = 0,01 = 0,746

SSSR = -0,543

Jugo~avija = -0.893

p = o.os = 0,707 p = 0,01 = 0,834

p = o.os = 0,714

p = 0,01 = 0,893

Vidimo, dakle, da unutar promatranih profesija i poJuaprofesija postoji negativna korelacija između prestiža profesija i zastupljenosti žena u profesijama u sva tri promatrana društva. Naravno, ovi rezultati moraju se uzeti s određenom dozom opreza. Najprije. rijeć je samo o odabranim profesijama, što je ovisilo o mogućnosti

Osobni dohodak kao indikator položaia žena • slučaj Jugoslavije

Ako imamo razloga pretpostaviti da je feminizacija profesija povezana s prestižem profesije, možemo si postaviti pitanje da li je feminizacija povezana i s materijalnim primanjima određ.::ne profesije. Materijalna primanja (operacionalizirana kao osobni dohodak) samo su jedan indikator prestiža. Ne možemo predvidjeti koliko je to važan indikator. ali možemo sa sigurnošću odrediti njegov smjer, tj. što su primanja viša. to se prestiž povećava.

koje pružaju na~ionalne st~tistike. Zatim_, broj pr,omat:~nih p~~~:siJa l::}~~!:?~~i·~------t~A~3JUl~iHf!~~YiJO~l_~v.iju ... ~~~;.pfi~jer. P?~u~~t ćef!JO provjeriti.vezu između zastupljenosti .„.,. _ r!. ,,-:,„,„_, mali» pa· korefac1f e računate na temelf u tog~malog broja podataka' fma)u šVof a slabo· žemt u aktivnom stanovmstvu 1 distnbuc11e osobnih dohodaka

Jti čisto statističkog karaktera. No ipak, ako prihvatimo zaključak o postojanju te negativne veze, to mote navesti na daljnja razmišljanja. Prije svega skloni smo Ukoliko je točna hipoteza da se prestiž profesije (ili čak i zanimanja) ruši ako se kazati da feminizaclja profesije uzrokuje opadanje prestiža te profesiie.No iz ovih dotična profesija feminizira~ a· ako je ~stovrem~no dohodak koji pripadnici određene podataka o tai ... _.oj kauzalnoj vezi ne možemo ništa zaključiti. Za to bi nam bile profesije (zanimanja) ostvaruju u uskoj korelaciji s prestižem. onda možemo očekivati potrebne, kako smo već naglasili, vremenske serije varijabli postotka žena u pojedi· da će feminizacija profesije_ značiti smanjivanje dohotka određene profeslJe ili srna· nim profesijama (što bi čak bilo moguće i dobiti iz nacionalnih statistika), ali i njivanje njezinog relativnog rastojanja u odnosu na druge profesije. Nažalost, ne varijacije prestiža profesija. za što nema sistematskih istraživanja po zemljama. raspolažemo podacima o.stup.nju .feminizaci1e pofec:Unih profesija"I materijalnim prima„ Teoretski možemo pretpostaviti da postoji i sasvim obrnuta veza. tj. da se žene njima te profesije pa smo u ovom dijelu empfnJske analize pristupili tom problemu se!ekcioniraju u one profesije koje imaju niži prestiž. i onda iz toga eventualno da više indirektno. Kao Jedinicu promatranja uzeU smo prosfečne osobne dohotke po varijacije prestiža omogućavaju ulaženje žena u određenu profesiju. No bez obzira na privrednim granama i stupanj femi11izacije te grane, zatim prosječne osobne dohotke kauzalni smjer, za nas je ovdje sasvim dovoljan zaključak da promatrana veza muškaraca i žena po kvafifikacijat:na u pofe<;t.in!m pr_Wrednim granama. postoji, tj. da možemo ustanoviti da između prestiža profesija i njihove feminizacife .· .

1

postoji određena veza. To da se ona javlja u društvima s različitim općim stupnjem Ako je hipoteza o konzel<V~~iJ8!f18 feminizacije profesija točna, onda će se ona feminizacije profesije saqo govori o tome. da iako možda apsolutni broj žena u potvrditi i u slijedećim hipotezatna: pro_fesijama raste, !e_l~tiv_ni o.~"-osi_.nji~~ve zaS!1:JPlj~no~ti.!J p:of~~iia~a osta u isti •. n. _ _ - . _. - -, ~fl!llWi!&'~-~}~{"·'-l'""~~~··"' __ „ -·,~@~:~~~· ~-·"A_ ;--~tqj~p..,~~fAR.~iif."_ ,_-· ~~ ...... >t.~l'J, .~ -~~- -„ .... · ___ .~--'- ··-~- .„„_ . ·"·~- ~.„1• :_· .. ,_.,,·· .>to,1eivecf~ro1~zena~đ:jiefriofPfNteCJnoroFMtflo"'e·~·u"t0rQtanrb1tt'lelatiVno~"?.1;

? fominlzacija ukupne radne snage {dakle masovn1Je ·uraženf e žena u aktlVnl kontlngenr·„.· - · · · -. :- ·· · ··"· · ·._ -· - manji osobni dohodak. stanovništva, pa onda i u profesije} poništava tu negativnu korelaciju. Na ·to nas mogu asocirati podaci. da što više imamo žene zastupljene u aktivnom stano\(nlštvu u tri promatrane zemlje, toje korelacija između prestiža i feminizacije profesije manja.

Jugoslavija USA SSSR

Korelacija između prestiža I zastupljenosti žena u promatranim

profesijama

• 0,893 - 0,587

. - 0,543

Zastupljenost žena u aktivnom stanovništvu (u %)

36,0 38,0 49,8

H2 • Žene ,~ e primati prosječno manji osobni dohodak od muškaraca unutar isto kvalifikacije i iste privredne grane. •

Podaci koje smo uzeli za provjeravanje H1 objavljeni su u Statističkim godišn}act„ ma.1 Uzeli smo četiri vremenske točke (1965, 1970, 1975 i 1980) i promatrali da U u · njima postoji negativna koreracifa rzmeđu postotka :!ena I visine prosječnih osobnih dohodaka u privrednim granama .

'1 Statistički goolšh}acl SFRJ, 1966, 1971~ 1975. f981. Sa~znl zavod za statistiku, Beograd.

Broj privrednih grana koje su uzete u anaflzu ovisi o statističkoj kategorizaciji, tj. u prve tri promatrane vremenske točke broj privrednih grana u svakof godinf iznosi 52, a u 1980, kada se statistička klasifikacija precizira, on iznosi 79. qobivenf su slijedeći podaci:

Tabela 36.

Pearsonovi "t' između .vo !ena u privrednim granama i prosječnog osobnog dohotka po radniku u tlm granama

1~--~--,r---~~~~....,-~--~------..,._--~---------~----~--

1G cd Ina

l ·10--1 -O~. 11970.

- 0.003 - o.cco

' l1975. ~1980.

- O.OS4 - 0.07.!

I

Po.os

0,2i3 0,2i3 0.273 0,21i

n == (broj promatranih godina)

52 52 52 79

Ovi podaci pokazuju da je unutar grupacife Industrije I rudarstva negativna korela---·~ cija između postotka zaposlenih žena i prosječnog osobnog dohotka po radniku, dakJe suglasno s našom hipotezom. Ta korelacija je statistički značajna u sve četiri proma­trane godine, tj. ta relacija je vrlo stabilna u vremenu. Isto takvu negativnu korela-~ ciju možemo naći i u grupaciji vanprivrede, jedino što ona ne doseže statističku granicu značajnosti. Kod grupacije "ostala privreda11 nalazimo, međutim, blagu poziti­vnu korelaciju daleko ispod razine značajnosti. (Ta pozitlvna korelacija objašnjava zašto imamo tendenciju prema O korelaciji u ukupnoj populaciji privrednih grana) U dvije od t-ri grupe na koje smo dezagregirafl ukupnu popufacfju privrednih grana imamo tendenciju potpuno u skladu s H1. Daljnja interpretacija podataka može Ići samo u smjeru traženja specmčnosti odnosa unutar grupac!Ja, što će nam 1 omogućiti daljnja analiza. ·

Za dokazivanje H2 uzeli smo podatke o kvalifikacijskoj, spolnoj strukturi i visini osobnih dohodaka Ovi .podaci su značalni, jer inače naša sta-tlstika ne omogućava da_ se prate izdvojeno primanja žena. osim u ovom slučaju snimanja zaposfenog osoblja 1976._ godine. Prenošenje svih podataka bilo bi naravno isuviše komplicirano. Za analizu smo uzeli četrnaest privrednih grupacija. Unutar svake grupacije pratimo

Izvor. Statistički gcc!išnjaci SFRJ. 1966. 1971, 19i5, 1981. Savezni zavod za stati~ prosječne osobne dohotke za muškarce I žene. unutar svake kvalifikacijske grupe ~ stiku, Beograd. _ _ _ · rijeć je o ''priznatim" kvalifikacijama, a ne o stečenim redovnim školovanjem.

· ·. · · ·,. ·· · .. · · ·' .·, .• -· · ~,~:.~.;'1l-*:~~:;_'.:_;::~~,.- ?~~-t„;&.:tr~~~iri!-~u~rabe;:,43. fz.rač.unate su razlfke u ćfstom osobnom dohotku Između .fena l muškaraca -.„„, Kao što možemo vidjeti, koeficijentf korelacije kreću se oko o. te bt prvt zaključak~ · · za svaku kavlifikacijsku kategorifu u-~tmaest promatranih·grupaclJa Podaci jasno mogao biti da pretpostavljene korelacije između broja žena i prosječnog osobnog pokazuju da unutar svake promatrane grupacije postoji jasna razlika između osobnih -·--dohotka po radniku nema, pa prema tome i naša hipoteza: što Je neka privredna dohodaka muškaraca i 2ena •. GledanG,ukupno i za svaku kvalifikacijsku kategoriju grana feminiziranija, to su i- prosječni osobni dohoci u njoj niži - ne stojt No posebno, muškarci imaju viši prosječni osobni dohodak nego žene.' Od svih grana interesantne je spomenuti da korelacije jesu oko o, ali da su uvijek nagnute u jedina iznimka su vodoprivreda i građevinarstvo (sjetfmo se da su to grane Iz 11ostala ~ negativnom smjeru: Ta činjenica nagnala nas Je da vršimo analizu po podgrupama privreda" u tabeli 4. gd}r:rsmodcbi&blaga-pozitivnu korelaciju Između postotka žena cjelokupne grane na tri podgrupacije: industriju f rudarstvo, ostalu privredu, i i prosječnog osobnog dohotka). Negativni predznak. osim u ove dvije grane, nalazimo vanprivredu. Dobivene korelacije na tom stupnju dezagregaciJe su slijedeće: još samo kod NKV u obrazovanju i kulturi.i NSS u društveno·pofitičkfm zajednicama

Tabela 37.

Pearsonovi "t' između% žena u privrednim granama i prosje~nog osobnog dohotka po radniku u tim granama

God. r lnd. i rud P0,05 '" rostpriv. PO.OS n ,.

1965. „ 0,49* 0,42 22 0,27 0,44 20 1970. „ 0,44 0,42 22 0.16 0,44 20 1975. • 0,52 OA2 22 0,11 0,44 20 1980. „ 0.47 0,33 35 0,02 0,32 34

* = pocrtani su statistički značaJnl koeficijenti korelacije.

Izvor: isti kao u tabeli 36.

130

' rvanpt P0,95 n

„ 0,45 0,53 10 „ 0,51 0,63 10 „ 0,59 0,63 10 „ 0,36 0,63 10

I organizacijama. Ovi rezultati potvrđuju H2„ da žene primaju manJe osobne dohotke _, od muškaraca unutar Iste kvalmkacije I Iste grane~ To nas upućuje da detalfno

· provjerimo još jednu pretpostavku koja nam se nameće.

131 _._.._

Tabela 38.

Razlika u čistom osobnom dohotku po radniku prema djelatnosti i stupnju spreme za rad na radnom mjestu po spolu za 1976.

!Grupacija Ukupn VSS VŠS SSS NSS . VKV KV ' PKV · NKV ·

! ' l '.lnd. i rudarstvo 1 908 1127 ; 759 i 764 j 213 ; 1045 871 605 265

Tabela39.

Kvalifikacijske grupe rangirane po veličini razlike između osobnih dohodaka muškara„ ca i tena unutar pojedine privredne grane, 1976. Rang kvalifikacijske grupe (1 = najveća razlika. 8 = najmanja razlika)

Grupacija VSS VŠS SSS V~ KV PKV NKV NSS :Po!j. i ribarstv. 547 907 ; 530 ; 503 i 228 ! 657 568 341 1199 -Šumarstvo 175 540 i 498 i 530 ; 191 570 . 424 I 389 j 394 ?rosjek 1. 2 , 3 4 5 6 7 8 .Vodoprivreda 1 • 215° 1991 i 378 i 707 i..178 ·627 t 340

1: ·21 : 48 !Jnd. i rudarstvo 5 j 4 2 3 6 7 8

·Građevinarstvo ·t6 1404 ; 988 h549 I 130 , 555 i 229 99 11 t30 JPolj. i ribarstv. 4 5 2 3 6 8 7

Saobraćaj ~..)1 11438 l 760 I 415 : 19 589 : 445 1402 614 ~šumarstvo 2 4 3 1 5 7 6 8 Trgovina so.:. ! 10ss : 521 \ 391 1 21 391 . i 427 : 221· i 1n ;vodoprivreda 3 2 8 4 5 6 7 Ugost i turiz 537 ! 1501 780 299 244 327 : 167 I 119 1 148

1 ~Gradevmarstvo i 2 I 3 ~.· 1 4

1

. 5 8 1.

36,5 6,5

~)zanatstvo 356 970 ; 648 i 790 419 · 541 i 532 i 389 1 375 ! jSaobraćaj i 1 I 2 1

6 j 4 5 1

7 a ;Stamb. ·kom. 323 j 837 i 686 j 566 : 195 1 212 ! 432 1 356 j 328 1 1rrgovin_~ . .

1 1 I 2 I 4,5 4,5 ! 3 : 6 't7 8

:Financ. usi. 10S3 p384 : 700 , 560 i 211 850 i 422 ! 96 ! 293 l 1ugosr. 11unz. 1 ! 2 1 4 j 3 I 6 I 8 7 5 Obraz. i kultura 5e-;. l102i ; 105 ; 108 1 3 474 ; 525 I 274 i „14 I iZanatstvo j 1 i 3 I 2 i 4 j 5 I 7 8 6

~l-1'EJ!i~:JE~h;~!lit~~.:,~; ;_!~!.,' ;~: i;t,. •· __ „ -··- ·-.· - -~=:~~:~1.1 .. }*L'J~µ~l--t~l. L Prosjek* -597.~(- !11osilsgs:9 ····55-5(1'127.5 4oo:2"4:i9:~··2s3:~\2'19:3- _.,..„ ..•... _.,, •. ·1····•-«t.w-,·~·, 'Zdravstvo · · ·1 2 ·s ·3· · 4 · r~ 7-·- """s·~~~~

DPZ i org. 1 3 5 2 1

4 6 7 8 "' = Prosjek je raćunat na temelju privrednih grana kao jedinica a ne pojedinaca, '

dakle ukupni zbrci razlika je dijeljen sa četrnaest, a nije ponderiran s brojem i Prosječni rang 1,2 3,2 4,0 3,8 j 4.4 zaposlenih u svakoj grani.

„„ = Negativni predznak znači da u toj kategoriji žene imaju prosječno više osobne dohotke nego muškarci.

Izvor: Snimanje zaposlenog osoblja, 31. Xll.1976, Statistički bilten, 1181, Beograd, maj 1980. SZS.

6.9 7,1 7,6

Izvor: isti kao u tabeli 38. ·

Rangiranje razlika u veličini osobnih dohodaka između žena i muškaraca po kvaJffika„ cijskim grupama dane u tabeli 44. Još upečatljivije upućuJe na rezultate aite anaffze. Prosječni rang za sve grane zajedno pokazuje izrazitu pravilnost (s izuzetkom SSS i VSS). Razlika između osobnih dohodaka muškaraca i žena u korist muškaraca srna„ njuje se kako se spuštamo po kvalifikacijskoj ljestvici. Dakle, H3 možemo smatrati l

H3 · Razlike u osobnim dohocima između muškaraca i žena rast će s kvalifikacijskom dokazanom i to svakako predstavlja nafupadlJMji rezultat ove analize. Apsolutna strukturom u svim promatranim granama ,u korist muškaraca. razlika u osobJ1im dohocima između muškaraca i žena najveća je u grupi onih s

- visokom stručnom spremom. Muškarci u svim kvalifikacijskim grupama i skoro u ;1&%\1'§~,P~dacku JabeliA3~·P_OkQ~Ujl.!~\d~je.~izrAzn~oajv.e~1Mlik.@"Y.~.boJm~ ... 9l!.-„ utJtfw1ai~';:s ,~\mJ.JJ!!l.~1!1..@~~!1YAn1i~. yi~~ ~sQ.bryi doh~~~~, ali. ~a Je razli~a ~o veća što je

svim granama (osim sumarstvu i građevinarstvu) između muškaraca 1 žena u grupi s · - · · stupanj stručne spre.me višC·~„,....,..,„h..,.,,,.~,.,....,.._.,,,,.„,..,,..w, • ..,,,_._._,,.„.,,_,...,....,. • 1"'~...._ .... „,... • ..,.M-.,"i>'rt•,...,.,1'1>•~1'"'"""'""'>x#<ii~;;:~

najvišom stručnom spremom. Drugim riječima, kod. fakultetski obrazovanih, dakle nosilaca profesionalnog znanja, najveća Je apsolutna razlika u osobnom dohotku, zatim slijedi razlika kod onih s višom stručnom spremom. Kod VSS prosječna razlika je 1105,7, a kod VŠS ie 598,9. Nakon te dvije grupe slijede grupe SSS I VKV. gdje u apsolutnim iznosima SSS imaju veću razliku (559, 1 din.) naspram Vl<N (490.2).

132

Interesantna Je pogledati 'takbđer gdfe se razlirte Javljaju u obrnutom smjeru, tJ. u korist žena. Najveća razlika Je u vodoprivredi, gdje su žene u prosjeku bolje plaćene od ·muškaraca, lako taj fenomen preteže u nižim kvaliflkacljsktm skupinama. Ukupna razlika u građevinarstvu u korist žena, iako se ta razlika ne Javlja niti u jednoj kvalffikacljskof skupini, poslJedlca ·je koncentracije žena u gornjim kvartfikacqsldm skupinama.

133 '

Prethodni nafaz, tf.da apsolutne razlike u osobnom dohotku muškaraca i žena opadaju s kvalifikacijskom strukturom navodi nas na Još jednu dodatnu hipotezu. koJu valja provjeriti.

H4 • Apsolutna razJlka između osobnih dohodaka muškaraca f žena (bilo promatrana po granama djelatnosti bno po kvalifikacijskim grupama Hl pak kvalffikacJj„ sklm grupama unutar grana)_ to. je veća što promatrana jedlnfca -fma veći

. apsof utni dohodak.

Prvo smo ovu hipotezu željeli provjeriti uspoređujući raz1iku u čistom osobnom doho­tku (prosjek za sve grane) s prosječnim osobnim dohotkom kvalifikacijskih grupa za istu godinu (1976).

Tabela 40.

l . I Razlika (prosječna) u OD

I Prosječni OD I

Grupa između M. i Z. Rang 1976. Rangj

VSS 1105.7 1 l 6353 i 1 ~ŠS 598,9 2 i 4726 j 2 sss 559,1 3

I

383~ ! 4 VKV 490,2 4 4397 3 KY 439,4 5 3291 s PKV 253,3 6 2773 7 NKV 219,3 7 2494 8 NSS 127,5 a 3012 6

Izvor: za prosječne osobne dohotke korišten Je Statlstfčkf godlšnfak Jugoslavije, 1978. Za razlike u osobnom dohotku po spolu korišćeno je: Snimanje zapo­slenog osoblja 31.Xll.1976. godine. Statistfčkf bilten 1181, Beograd, maj 1980, szs.

Izračunat je Pearsonov r, koji- iznosi 0,96, što je značajno i na razini od O,Q1 (p 0.D1 = 0,83).

I

I

Drugo, ·ovu hlpoteztrprovjerill smo 1zračunavajućl korelacije između prosječne visine osobnih dohodaka za svaku kvaltfikacljsku grupu 1 apsolutne vettčtne raz11ke Između prosječnog osobnog· dohotka muškaraca i žena U gotovo svakoj privrednoj grani korelacija je pozitivna. Dobiveni su slijedeći koeficijenti korela:ije:

Tabela 4.1.

Korelacija između visine prosječnih osobnih dohodaka za pojedinu kval/Okacljsku grupu ; veličine razlike između osobnih dohodaka muškaraca I lena u to/ grupi po privrednim granama u 1976. godini

Grana r

'industrija i rudarstvo 0,83 o.as 0,54 0,72 0,86 o.ss 0,85 0,92

p 0,05 = 0,707 p 0,01 = 0,834 Poljoprivreda i ribarstvo

Šumarstvo Vodoprivreda Saobraćaj i veze Građevinarstvo Trgovina Ugostiteljstvo i turizam Zanatstvo Stambeno·komunalna djelatnost

o.as 0,75

Ftnanc. I druge usluge ·· ... 0!93

Obrazovanje i kultura Zdravstvo i soc. zaštita OPO iDPZ

Izvor: kao u tabeli 41.

0,79 0,98

~· • • >'t,."1'18 .: ·"r u;:;

1

Kao što vidimo, ta korelacija je značajna u svim granama osim u šumarstvo, a na granici je značajnosti (ovisno o_ tome koji kriterij upotrebljavamo) u vodoprivredi, stambeno-komunalnoj df elatno~tl te obrazovanju I kulturl.

Na taj način možemo reći da smo u potpunosti potvrdHf htpot~zu !i4, da što Je ~št apsolutni dohodak u nekoj grupi, to je i veća apsolutna razbka-azmeđu osobmh dohodaka muškaraca I žena u toj grupi.

Odstupanja u jednom f drugom ni?.u ja\lljaju se u prvom redu kod odnosa VKV t SSS grupa. VJ<N imaju prosječno više osobne dohotke od SSS. all je kod njih prosječna razlika Između muškaraca I žena nešto manja nego kod SSS. Drugo je odstupanje kod grupe NSS, gdje Je razl!ka Između muškaraca i žena najmanja, lako oni Imaju u prosjeku veće osobne dohotke nego grupa PKV i NKV. gdje su nasuprot tome razlike Dobiveni rezultati u dosada~i:tioi ~ma.lizi upyćuju nas na postavljanje Još jedne hlpo-i2među muškaraca I žena veće. :Nas u prvom redu zanimaju nosioci profesija. tj. oni s teze kof u valja provjeriti: visokom f višom stručnom spremom. Bltno je da unutar tih kvalifikacljsklh skupina

~-i>l~.~~-·· postoji ·vlsoka.~podudamoslPJh.to~šte>1J•osobnlNdohodak?:neketgrupewećf.1'!trazllka~ •.••lilHS~Što")e. više-lena u nekoj prtvrednoJ :.granl,~-to je--Veća .razlika .. u prosječnlro .... „. '>'>~ između primanja žena I muškaraca veća Je·u korfst muškaraca. osobnim dohocima između muškaraca I žena u to) grani. .

134 135

Tabela 42.

Postotak prosječnog osobnog dohotka muškaraca koji žene pojedine kvalifikacije dobivaju po privrednim granama za 1976. godinu

dokažemo hipotezu H5. Izračunali smo Pearsonov r Između prosjećnog aonotKa zena u odnosu na prosječne osobne dohotke muškaraca po granama I prosječnu zastupljenost žena u granama (za 1976.g.). Na ovom stupniu analize nismo kontrollrall kvalifika· cijsku strukturu muškaraca I žena po granama. * -

Dobiveni koeficijent korelacije je r = -0,65. što je potpuno u skladu s našom hipote„ Ukupn~ VSS VŠS SSS Nss! v~ t KV PKV NK\ % žena zom HS (po.os = 0,553, p O,Q1 = 0,684). Naime, što je neka privredna grana više

feminizirana, to je veća razlika u osobnom dohotku između muškaraca i fena. Ne„ lnd. i rud. 75 l a2 85 82 1

1

93 175 1

1

75 1

1 79 so 33,6 mamo podataka dn to potvrdimo I za poJedinu granu u vremenu, tj. da se povećava Polj. i rib. 85 85 89 -87 93 64 - 84 · 89 93 ·-. 2·1.6 ·_;:;:.f~,·. • --·· :. ..,. ·'~::. . razlika između muškaraca i žena unutar pojedine grane ako raste broj žena u njoj, no

·-,k e:;~:r~- '1:'~' ~·- „:~ x,~~:,.,t~~:4-!~~~~,,1~~-~==·::sverz::~~'~resjek mnogo govori. . Građevinar. i 100 ; 79 83 6i ~ 96 ; 88 93 ~ 96 95 ' 9 3 I - Kako-objasniti dobiverif rezultat? Jedna Je"mogućnost da tamo gdJe Ima malo žena."'<• Saobraćaj 1 86 ! 79 I 85 ! 89 ~ 99 '. 87 l as : as i9 ! 13:9 I one su više kvalifikacije. To bi otprilike značilo da u šumarstvu. građevinarstvu. Trgovina 86 : 84 !. 90 l 90 i 99 90 : 87

1 93 : 93 . 45 l ; vodoprivredi. žene koje rade samo žene viših kvalifikacija, pa razlika koja proizlazi

U gost.i tur. 83 ; 75 84 i 92 : 92 ! 92 ! 94 '. 95 ! 94 i ss: 1 ! iz kvalifikacija zamagljuje razlike po spolu. Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, Zanatstvo 78 i 8J. I 88 ., 81 r 86 i 88 I 85 : 87 186 ; 20,3 i ~ morali bismo spomenutu korelaciju ispitati držeći kvalifikacijsku strukturu konstant-Stamb.-kom 91 l ss 1 as 87 i 94 : 95 I 88 I sa 87 ; 19,7 I nom. Kvalitativna interpretaciia značila bi da tamo gdje ima malo žena, ili tamo gdje Financ. usi. so : s~ ! 88 \ 88 I 94 ; 82 · 89 97 90 '. 65,5 ! žene tek počinju ulaziti u neku privrednu granu, to su još žene samo viših Obraz.i kul. as !83 I 97 1 97 1100 89 I as I 90 1101 '52.0 kvalifikaciia. Zdravstvo 73 I 84 89 I 93 93 ' 87 j 90

1 94 i 93 i 72,2

DPZ i DPO 79 86 92 I 91 104 : 83 89 98 98 141,2

Prosjek X 85,9 83,4 88,7 86,9 95,9 88,6 87,4 91,3 91,91

Izvor: kao u tabeli 40.

No moguća je i drugačija interpretacija, koja polazi od konfliktnih odnosa manjin­skih i većinskih grupa {u ovom slučaju 11suprotstavl)ene" grupe su muškarci i žene). U onim privrednim granama gdje ima malo žena, ne postoji takva ugroženost većinske grupe, pa ona ne~a potrebe da postavlja barijere između sebe i manjinske grupe te može biti ''tolerantnija'' i dozvoliti približavanje žena u osobnim dohocima muškarcima

1 S druge strane, tamo gdje fe broj lei:-ia velik, većinska grupa nastoji stvoriti barem

~"M~0"'"·-ra.bela-42:'pokazuje·r~atlvnl'o?nos'između·osobnih dohodaka,pojedinih~kvalifikacij11~~J~~~~l~?J.JM";~~ril~rµ y .. 0~5>J~n.tm dohoci~~~· p~ ipa~o ~e~ul~t ~~ se ~~li~e. po~ećavaju sk1h grupa između muskaraca 1 žena po granama. Vidimo da se poJavlfufe isti obrazac 1

1

--· --~"·--· tZmeđu prosfečnih osobnih dohodaka muškaraca i žena. -... l<,,,..· · ·t :·,~·c···- 1~"'·"">-"'P·„··., .• ,,. .. i.~·...-.~~:'\li

kao i u apsolutnim razlikama. Najveća razlika je opet kod žena visoke stručne spre-~e: ~dje one u pro~jeku p:!maju 83,4% osobnog dohotka muškaraca (pritom je kao ! Jedinica za računan1e pros1eka uzet prosjek privredne grane neponderiran s brojem I žena u toj privrednoj grani).

S druge strane vidimo da NSS žene imaju 95,0% osobnog dohotka muškaraca, NKV žene 91,9% prosječnog osobo.cg dohotka muškaraca, itd. Apsolutno se ponavlja obra· zac iz prethodne analize apsolutnih razlika, naravno varira po granama, ali u prosje· ku vrijedi svagdje.

Obratimo li pažnju na kolonu 11ukupno''. ona nam kazuje koliki Je prosječni osobni dohodak žena u odnosu na osobni dohodak muškaraca u pojedinim granama, bez obzira na kvalifikacijsku strukturu muškaraca i žena u toj grani. Najveća razlika u prosječnim osobnim dohocima Između muškaraca I žena je u zdravstvu, gdje žene u prosjeku dobivaju 73% prosječnog osobnog dohotka muškaraca, a najmanja Je razlika, tj. obrnuta razlika u korist žena u vodoprivredi. gdje žene u prosf eku doblvafu 6% veći osobni dohodak od muškaraca. Ovi podaci sugeriraju da smo na dobrom putu da

136 I

\

r

Ako se sada vratimo na početnu t}ipotezu H1. gdje smo utvrdili da postoli poveza· nost između broja žena u privrednim granama i prosječnog osobnog dohotka u tim granama, možemo u skladu s ovim analizama preciznije tumačiti dobivene podatke. Naime, ukupna korelacija bila je 01 ali smo kasnije vidjeli da se u pojedinim podgru­pama počela pojavljivati korelacija u skladu s pretpostavljenom hipotezom (osobito u industriji i rudarstvu). U ovim podacima koje smo kasnije uveli u anal1zu jasno se pokazalo da osobni dohodak ovisi o kvalifikaciji. a da unutar svake kvalifikacijske grupe postoji jasna razlika između muškaraca i žena. Smjer te veze pokazuje da muškarci ostvaruju veće osobne dohotke nego žene, i to unutar Iste grane djelatnosti i pri istim kvalifikacijama H2. Ovu evidentnu i elaboriranu razliku u osobnim doho­cima žena i muškaraca odlikuju t;i pravilnosti. Prvo. H3 ° što je žena više obrazO-: vana (ima višu kvalifikaciju), to je i razlika njezinih primanja u odnosu na muškarca Istog obrazovanja u Istoj grani veća, a što }e kvalifikacija _niža, to su I razllke u

· osobnim dohocima manje. Dakle, obrazovanje, viša kvalifikacija, ne doprinosi egalita­mosti žena u osobnim dohocima s muškarcima, već relativno smanjuje njihova prima­nja. Drugo, H4 • što je. vtšl. apsolutnLasobnl. dohodak u nekoj grupi, to je I veća

137

apsolutna i relativna razlika između osobnih dohodaka muškaraca i žena. Treće, HS· -što je više žena u nekoj grani djelatnosti, to je veća i razlika u prosječnom osob· nam dohotku između muškaraca i žena, naravno u korist muškaraca.

Ovakva neravnopravnost žena u osobnim dohocima svakako će utjecati na prestiž koji te jedinke nose kao predstavnice nekih zanimanja i profesija. Masovnost žena u nekoj djelatnosti ili profesiji dugoročno utječe na smanjenje prestiža time što žene ostvaruju niža primar.ja za istu kvalifikaciju i u istoj grani.

Vratimo se sada na viši nivo analize razvoja profesija u različitim društvima. Može se predvidjeti da u cruštvima koja imaju više žena u aktivnom stanovništvu i općeni· to veći stupanj feminizacije nekih profesija. a gdje istovremeno postoji ova neravno· pravnost žena u :-::a~erijalnim primanjima. presti1 feminizlranih profesiia će padati. Dugoročno. to će :.::jecati na daljnje razlike u razvoju profesiia. Muškarci će bježati u profesije višeg prestiža (i materijalnog primanja). te će se razlike u spolnoj struk· turi među profesi:ama povećavati. U slučaju još masovnijeg prodora žena u sve profe· sije. raspon prestiža profesija u odnosu na zanimanje se smanjuje.

136 i '

7. Inteligencija, intelektualci, profesije

P-Jjmovi inteligenciia. Intelektualci, profesije često se u stručnim publikaclfama, ali još više u svakodnevnom laičkom ~~varu. upotrebljavaJu kao sinonimi za socijalnu grupu {najšire definirano} kefa ima obrazovanje, a nema vlasništvo (A.Gena, 1987}. Nastanak tih pojmova promotrit ćemo histori}ski, tj. kada 1 gdje nastaju, u kom kontekstu se danas ti pojmovi upotrebljavaju u različitim tradicijama i zašto.

Pojam inteligencija Q..alazimo u upotrebi pr10 u poliskoj literaturi (K..Libelt, 1844) te u ruskoj (V.G.Bjelinsfci, 1846}. Povijesni trenutak u kojem se počlnfe formirati lntell· gencija kao zaseban socijalni sloj u Poliskoj je raspad feudalizma I prodor modemi· zacije sa Zapada. To se očituje i u generalnom trendu sekularizacije socijalnih institucija te ekonomshim reformama Prve obrazovne Institucije natazlmo foš mnogo ranije u Poljskoj, a kasnile· u Rusqi (A.Gena, 1987). Inteligencija se regrutira iz "deklasiranih" dijelova feudalnog plemstva. Zauzima svoje mjesto u urbanom prostoru, a!! podržava svoj specifični tradfcionaJni wotni stil koj1 je Jasno razlikuje od novo­nastale buržoazije prema J.<cjcj. zauzima.J.aitičr1l. 'Stav. Relativno visok stupanj kultur­ne homogenosti kod poljske inteligencije· proizlazi iz identičnog obrazovanfa dobiva-­nag u zajedničkim gimnazijama. .. Cilj .. gimnaz.iie nije bio samo da educfra ovu po porijeklu vrlo homogenu grupu. već }e ta:edtlkaclja dugoročno utjecala na formiranje identičnog životnog stila i vrijednosne orijentacije (A:Gena, 1976).

~· ... „ „ .

Izostanak vlastite drtavnosti µPoljskoj dovodi do stvaranja jake naciona1ne SVJjesti, posebno kod inteligencije;~Nfen osnovni moto postaje 11služiti· naciji", tj. odstraniti vlast tlačitelja i stvoriti vlastitu državnost. Njena uloga u društvu je istaknuta, Jer inteligencija postaje kreator i diseminator osnovnih vrijednosti vlastite kulture t interesa nacije. Sve to dovodi do stvaranja vrlo homogene 1 utJecajne socijalne grupe u kulturno • vrijednosnom i političkom pogledu, koja počinje 1gratl značajnu ulogu u oblikovanfu Javnog mnijenja I kritičke svijesti. .. Ruska inteligencija formira se u isto vrijeme Iz Istog socijalnog sloJa kao l pot}ska. all u okviru v1astite državnostt. Zbog toga ona Je manje nacionalno oslobodllačld orijentirana, a više je zaokuplJena gorućim problemima toga vremena, tj. selom 1 seljacima, smjerom.budućeg kapitalističkog razvoja 1 borbom prouv carlzma.

Pojam Inteligencija nastaje dakle u Istočnoj Evropi, a Imao, Je realltet u postoJanfu · određene homogene socifafne grupe. Ona se regrutfrala Iz Jednog socijalnog sloja

{feudalnog}, Ima ldenttčno obrazovanje (g1mnazlfe), Ima Isti životni stn t aktivno kritično i kreari\ir\b ""df elOfe ·u ·društvu: Međtrttm, premda kroz povijest mijenja svoju anr.iJnlnu, nhmzovu osnovu I životni stil, Inteligencija I dalf e tgra tradfcfonaf no važnu ulogu.

139

. Posiije r;re~of'~~ij~~1ifr7:t,u4o"R'O"Sijrr\'945~~Polf~k~f •friielrgencifitle~frn~~t' ~~r~~:·--~1~· mn-ogi autori upozoravaJu na neupotrebl}tvost toga poJma u operacto- -, razorena kao homogeni socijalni sloj i gubi ulogu kreatora f distributera osnovnih . nim Istraživanjima I smatraju ga podobnim samo za 111ingv1stičke" radove (S.M.Upset, duhovnih ciljeva nacije. Partija po svom unutrašnjem samorazumlfevanju predstavlja 1976), tj. deskriptivne analize. "kolektivnog intelektualca", čiji pripadnici preuzimaju ulogu Idejnih vođa u društvu, premda su ujedno i jedina vladajuća snaga društva. Tako shvaćena Inteligencija kao partijska više nije kritička svijest društva, već vlast u društvu. Pojam lntellgencija pripisuje se sada svim obrazovanima u društvu. Novi obrazovani slojevi regrutiraju se namjernim akcijama partije masovno iz najnižih slojeva društava. Tako nastaJu pojmovi "naša inteligencija··. ali i pojmovi upoštena ir.teligencija11

• što znači da posto­ji i nepoštena inte!i~er.ciia. dakle ona koia ne djeluje na vrijednosnim parametrima "kolektivnog intelektualca".

- Pojam intelektualci prvo ulazi u upotrebu u Francuskoj za vrijeme afere Dreyfus 1894. godine za onu grupu pisaca f ostalih pofedtnaca koji su protestirali protiv načina vođenja toga procesa. To je termin koji se u prvom redu upotrebljava u Zapadnoj· Evropi f SAD. Za mnoge autore taj termin označava one indMdue koje se kritički odnose prema postojećem režimu. predstavljaju potencijal za aktualno suprot­stavlfanje. Druga grupa atributa koja se pripisuje Intelektualcima je da su oni Inova­tori i kreatori socijalnih i kulturnih orijentacija (S.N.Eisenstadt, 1973:1). Biti in~e­lektualac znači orijentaciju na nove ideje ili biti glavni nosilac svijesti društva. Ovaj

Pojam inteligencija cćlto ima simbo.ličko značenje s •1isckim statusom u navedenim pojam nikada nije označavao jednu homogenu socijalnu grupu kao što je to bio ·:!ruštvima. NieGcvi ~csicci ime.ju legitimitet branicc.:i kulture, Interesa naroda u slučaj s lntellgenc!Jom u njenom nastajanju. On označava pojedince s obzirom na svijesti tjudi. Zbcg :c~a taj pojam ostaje· u opticaju i nova se revcluc!onama vlast njihovu orijentaciju i s obzirom na njihovo djelovanje. .

~1'~~.: __ , .. · ~~~~ i~~~~~~n~[!sr;;,~~~-·n~ ·~~~~~-~iJi~~vl~~~!~~~e~~~~z~.~~Ji~:!~in\~~f>~~;~.'~"1~~~"-•~?"'"'-ffšdctofoškim radovima posvećenim intete~.u~ldma pokušava set preciznije definirati pojam inteligenclia :.i :s:očnoevropskim zemljama koristi neselektivno za sve članove taj pojam i razgraničiti od pojmova inteltgencif a, klasa koja nosi znanje, nova klasa društva s visck:m ccrazovanjem. identične značenju pojma profesije. Cijeli niz itd. E.Etzioni-Halevy (1985:9, 10) naglašava da je ta distinkcija izuzetno bitna da bi radova sovjetskih autcra koji ·analiziraju profesionalnu strukturu SSSR-a govore se odredila posebnost socijalne uloge i društvenog položaja Intelektualaca Tako ona isključivo o znanstvencj inteligenciji. tehničkoj inteligenc!jl (D.M.Gvinshianl, S.R.MI- , definira 11intefektualce kao Individue koje su profesionalno vezane za kreiranje, ' kufinsky, S.A.Kugel. 1976). j elaboriranje f. širenje teorijskog znanja, Ideja i stmbofa.11 Dakle, Iz cjeline profeslo-

1 ! 1 nalno obrazovanih u nekom društvu izdvajaju se samo oni koji prije svega kreativne U Jugoslaviji se taj pojam upotrebljava l u nekim sociološkim radovima (A.Hod:!lć, i : j' djeluju, ali očito da je profesionalno. visokoškolsko obrazovanje pretpostavka ~ 1987:30} gdje se inteligencija naziva društvena grupa koja sudfeluie u podfell rada f. -

1 formiranje intelektualaca u društvu. U tu skupinu tako spadaju sveučDfšni nastavnici,

bilo kao izvršna inteligencija ili kao upravljačka inteligencija. Razlog takvoj upotrebi ' I znanstvenici, istraživači. pisci i novinari. Ostall, koji samo prenose teorijska znanja pojma inteligencija s iedne strane je ono što srno već rek!i, tj. svima diže status da l · i· ideje, nisu uključeni u tat<vo značenje pojma Intelektualac. Društvena uloga inte-što šire slojeve izjednači, egallt~rizira na višem nivou, a s druge strane da uništi : lektuafaca je uoćlfiva upravo po navedenim atributima. međutim specifično_st njihova imidž koji taj pojam i njegovi nosioci još uvijek-imaju u društvu, kao potencijalni \j društvenog položaja je u tome što imaJu utjecaj, ali nemaju direktnu moć nad drugf„ nosioci novih ideja i otpora postojećem. Mo~da se takvom upotrebom pojma želi ma i općenito u društvenim Institucijama Dakle, ovako definirani Intelektualci nema-naglasitl da nema potrebe ni mjesta za tradlclonalnlm shvaćanjem inteligencije u ju utjecajne pozicije u institucijama. a ako 1h 1 imaju, onda ih Imaju kao adminf-novom društvenom sistemu. Očito Je da ova ideološka upotreba pojma fnteltgencije I strativci, a ne kao Intelektualci~

~i'..2·.»"•·prodire J o·znanstvene·radove~~ •.'u.-cw"'"'"'•~'4tiWk'~"'-",.....;m.,.,..s11.'t-"-~~~'llH!J!t!li' ~-· VilirlPAA~!1~il'.~•'«•K•"-:..J!.<.!v„„., „,„~. " .,_"'"'-"'"""" ,. · . _..,-,.~-;ltl.'\<!

Osnovni atributi pomoću kojih•• možemo pokušati definirati Jnteltgenciju {A.Gella1

1987:23)" Jesu: ~o. to su individue koje participiraju .u kreiranju, dtstribucljt m administriranju kulturnim vrijednostima I ciljevima: '-l-~o. te se lndlvtdue mogu identificirati prema obrazovanju.: profesiJi, primanjima, socijalnim odnosima. Struktu­ralna gledajući, mjesto intelfgencije u socijalnoj strukturi je između vladajuće klase I srednje • niže klase. Ekonomski :gledano, ona spada u srednji sloj, premda je kritički nastrojena upravo prema vrijednostima i mentalitetu te srednje klase.

Svi navedeni atributi Ipak mlm9Baze one nedohvatljive I nemJerlj1ve atribute. kao što su naprlmfer: posvećenost. Idejnost. moralni senztbllitet. Javnost, autonomnost. pravednost. univerzalnost (A.Stojkovtć, 1989:85) Ili kritička svlf est prema postojećem. bez obzira u kom pravcu Je okrenuta k revolucfonamlm promjenama DI k očuvanju

i Osnovni problem je kako razJičita određenja intelektualaca Integrirati u postojeće sociološke teorije. Tu postoji niz nastojanja, najčešće je ono koje pokušava odrediti intelektualce unutar teorija socif alne· stratifikacif e. Koordinate kof e su u tom teori}„ skom okviru uzimaju u obzir jesu: drµštvena uloga intelektualaca. mjesto 1 položaj u društvu,. te moć I funkcija u sistemu, što djelomično nalazimo u ranije navedenom pristupu Eve Etzionf-Halevy. J ·

..:.....-:· .... ~& ,.... ~ • .,...~"t.-~--.,....,........,.-, ~· ~„- ... . I

Jedan pokušaj teorijskog utemeljenja Intelektualaca načinio je S.M.Upset (1976). Uzimajući kao osnovni krtteriJ različitost u poHttčkom djelovanju Intelektualaca kao Inovatora I Inteligencije- kao integratora načlnto je tipologiju Intelektualaca. Na taj način dobio je četiri prototipa Intelektualaca. t to: čuvar Ideja C'gatekeeper"), mora· list. očuvatelf I srbnlk. ~- · ··· -~

141

Razlike u načinu kako dcilazf' do političke I ekonomske emancipaclf e žena nameću nam· slijedeću tezu: U drušMma gdje Je provedena socijalistfčka revolucija stupanj ulaska žena u radni kontingent stanovništva, kao I zastupljenost žena~ profesijaina (stupanj feminizacije profesija) bit će različit od društva gdje revofucfonamfh promjena nije bilo. Pokušajmo odrediti smjer te zastupljenosti. Socijalistički sistem odlikuje se glorifikacijom manuelnog rada, egalitarizacijom društvenih grupa, uravnilovkom, što sve djeluje na manje raspone prestiža zanimanja u društvu. Može se pretpostaviti da će ta ideologizacija koja prokramira egalitarna prava žena na profesionalno obrazova„ nje također djelovati na veći 'stupanj reallzacije. Dakle, mole se očekivati veći stu­panj feminizacije profesije u SSSR-u nego npr.·u SAD.

inženjeri „ 14,6%. Međutim, opća zastupljenost žena u aktivnom stanovništvu je manja (36,0%) nego·u $AD i SSSR-u. što ustvari relativno· povećava značenje tih postotaka

· ~ · za profesionalnu strukturu. -Iz ovih podataka vidimo da postoji velika razlika u profesionalnoj strukturi aktivnog -stanovništva s obzirom na spol. U SSSR-u i Jugoslaviji neke profesije se feminizlraju (ekonomisti, liječnici. farmaceutQ, dok su u drugim profesijama žene također prisu· tne, ali nešto manje. U SAD profesionalna struktura po spolu pokazuje I da!Je veliku -· dominaciju muškaraca. Polu·profesije ostaju rezervirane za žene.ali to se pofavljuje u svn tri promatrana. društva. Da !i ovak'1a ~1elika razlika u spolnoj strukturi profesija utječe općenito na prestiž · profesija? Neće li prestiž profesija opadati sa stupnjem feminizacije p:ofesije? Za ~ valjanu elaboraciju ovih pretpostavki morali bismo, naravno, naćlniU analizu vremen.. skih serija, tj. promatrati kroz što duže vrijeme da li se mijenja prestiž profesija s ulaskom žena u njihove redove. Ov.o zbog nedostatka podataka ne možemo načiniti. Međutim, možemo načiniti transverzalni presjek u jednoj vremenskoJ točki. Taj nam snimak neće reći u kom smjeru i da li se uopće mijenja P.restiž u odnosu na spolnu strukturu. On će nam poslužiti za bolje osvjetljavanje toga odnosa (tabela 35.)

Podaci u tabeli 34. r;ctvrđuju našu hipotezu. Postoji razlika u zastupljenosti žena u aktivnom stanovništ'.u. U SSSR·u 49,8%, dakle skoro polovinu aktivnog stanovništva ·ćine žene. dok je :aj postotak manji u SAD - 38.0%. a još manji u Jugoslaviji -36.0%. Međutim. znatr.o su veće razlike u zastupljenosti tena u pojedinim profesljama U SSSR~u su u dvije profesije dominirale žene. To su ekonomisti, 83.2% su žene, i lijećnici • zubari. 7.+.o=~ su žene. Zastupljenost žena u drugim promatranim profe­sijama relativno je visoka: 44,4~(, in4enjera su žene, 37,9% pravnika su tene. Kada

tmflt„"M·l>.~.,..,._,~,p_i:9m~rnro.P.,~Ll1Atm'i{.Y~Jl2lY:Jt!~~~~J!. . .9Q~,;2~ts;en'! u njiID.i!.R2ve_ćava~·ito .u. _ · . _ _ . T~~~!~ 35. . - . . . . . . . . ~ ObrazovanJU I kulturi :6,2~~StTžene, a OdgOJtteqice, med'fCinske:it-sestre~~trr'fCe'~ a ri~it'U H kti*NP0Sf0t8k'z8.DOS/enth tena U·nek1m Zemljama I SkOf prestiža tih zan1man1a~'"'"'w....~ ~ totalno su feminizirar.e profesije „ 97.7%, 99,0%, odnosno 95,2% čine 2ene. i

I U SAD žene su vrlo malo zastupljene u profesijama. Među inženjerima (0,8%) žena faktički nema, zubari su 98, 1 % muškarci.a samo 1,9% su žene, pravnička profesija broji svega 9,8% žena. a 10. 1]% liječnika su žene. Ovi podaci pokazuju nevjerofatno veliku razliku o udjelu žena u profesijama u SAD i SSSR·u. Uzimajući u obzir činje· nicu da ie 11 % žena manje u aktivnom stanovništvu SAD nego u SSSA·u. razlike su usprkos tome upravo dramatične. Najveća zastupljenost žena u profesijama u SAD je među nastavnicima na univerzitetima i koledžima • 28,0%, no tako nisku zstupfjenost žena nemamo ni u jednoj profesiji u SSSR„u. Spuštamo Ii se po ljestvici obrazovnih institucija u SAD, vidimo da zastupljenost.žena raste: 49,6% nastavnika srednjih škafa su žene, 85, 1 % nastavnika osnovnih škola su žene, a čak 96,8% odgafatelja u vrtiću čine žene. Medicinske sestre, 97,6% i sekreta~ice 99, 1 % su fone. Dakle. žene su

ZANIMANJE

Protesiie Inženjeri· Pravnici Ekonomisti Liječnici

Zubari Farmaceuti

najčešće u polu·profesijama, gdje čine apsolutnu većinu. A.Etzionl (1969) pokazuJeda [ Nast. na univ. je tipičan profesionalac u SAD muškarac, a tipičan predstavnik polu„profesija je i i koledžima

SAD 1972.

S kor presti.ta

SSSR 1970.

I 67,4 I 44,47 I 75,7 ·: : . ; 37,96

o.s 3,8

21,7 10.1 I .. 56~8 ... : ·, .: ~83.23 -

:: .18;2 ;·

1,9 12,7

28,0

• -· 74,04 73.5 60,7

78,3

S kor prestiža

65,2

66,0

76,3

66,8

Jugosl. Skor } 1971. prest~1 /

14.6 23,3 63,8 36,5

44,5 72,3

28,1

72,2 68,8 58,4 71,1

71,6 ~e!:~· ~i,~~~1~.2 kof e~.se .!!l~og~ P.C:demtzira Je zašto se žPne regrutiraju tako mašovno : .. ,š. Po/u-profesije

~~ollf!profestJ~l*t~alf~ičltmo~t~rom~a\lt(fftlš~KattiktitlfStllail9l!lfll1.M. •••~: _ti· _1as~rednj.škol• ~s.s~ l!tll.63,;~ ~t~.·~.~-c~·q'-.i§,L.: ~"-_. organizacija koje zapošIJavafu masovno poru.profesije {bolnrce, socijalni rad, škole Nast.osnov škola 85, 1 61, 7 51,7 ""'"43T itd.) jesu administrativna kontrola ili kontrola stručnjaka. Ostaje pitanje dan seml- Odg. u vrtiću 96,8 60, 1 97,72 49,3 - -pr~fesionalne organizacije dobivaju takvu formu (administrativna kontrola) zbog Medic. sestre 97.6 61,0 99101 40,61 81,3 54,0 veflkog postotka zaposlenih žena iU te organizacije regrutfrafu žene zbog organrza„ Sekretarice 99, 1 45,8 95,23 cijskih razloga „ smatrajući Ih više pokornim i submisivnima. Naročito Je taj problem dobro elaboriranu ptonlrskom radu Slmpsonovih {1969).

i Profesionalna struktura aktivnog stanovništva po spotu u Jugoslaviji pokazuje prisu„ tnost žena. -Karakteristike su f of btlže sovjetskom modelu nego američkom. Fannaceu-­tl u 72,3% su žene, a ekonomisti u 63,8%, zubari u 44,5%,a llječnlcl u 36,5%. 2ene su man)e prisutne u pravnoj profesiji • 23,3%, nastavnici na sveučDršllma • 28.1% i

126

i

UKUPNO 38,0 49,8 36,0

Izvor: ·isti kao i u tabeli 34. Skor prestiža fz knjige: Trelman J. Donald, Occupattonal Presttge Jn Com· parative PerspectlVe. Aćađemrc f'l'ess, NewYork. 1977.

127

6.2. FEMINIZACIJA PROFESIJA

Podjela rada je pojava koju možemo naći u svim poznatim društvenim zaJednlcama bez obzira na stupanj razvijenosti. Prva podjela rada koju na!azfmo svagdje Je podjela na ženske i muške poslove, tj. po spolu, a zatim s obzirom na dob. Ženski su poslovi u prvom redu bili vezani za fiziološku funkciju žene u reprodukciJI vrste, I tako određivali l vezi'Yali njezinu aktivnost ponajprije uz porodicu I kuću. SVe veća podjela rndn u dotrom diielu historije odvijo so mimo žena. no odvaja ženu od poslova koji su joj prije svega namijenjeni zbog njene reproduktivne funkcije. Svo} položaj, status i c:;led žena jedino I baztra ·na svojoj reproduktivnoj. kućanske} funkciji. (Žena s ve!ikim brojem djece više Je cijenjena I poštovana od nerotkinje, npr. Indija).

To dugo neukljut:·.·anie 1ena u opću društvenu podjelu rada rezultira sliJedećim poslj~dicama. Prvo, :ena ne sudjeluje u društvenoj podjeli rada. ne participira u onim elementima koji postaiu važni pri odredlvanju ugleda, prestiža u društvu. žena dobiva ugled samo po svem mužu, a ne kao zasebna jedinka {prema tome udajom ona odre­đuje svoj status u društvu). žena tako kroz poviiest postaje manje vrijedna, manje cijenjena. jedinka r:ižeg reda. jer poslovi koje ona obavlja u društvu izvan su krite­rija koji nose prestiž.

Drugo, kada žena i počinje obavliati poslove izvan sfere reprodukcije, porodice, kuće, ti se poslovi, zbog tega što ih obavlja žena - Jedinka nižeg ugleda. manje cijene. Promjene koje se zbivaju na makroplanu u društvu dieluju I na mikrogrupe I zaje„ dnice. tj. narasla podjela rada dovodi i do preobražaja u strukturi i funkcifama porodice. Dio funkcija koje su se isključivo obavljale u okviru porodice sada prelaze na organizirane institucije. Npr. briga· za zdravlje I njegu članova porodice bRa je u isključivoj nadležnosti žena. Kada medicina postaje znanost I stvaraJu se Institucije za obrazovanje i liječenje "kombinacijom" utjecaja crkve, države l univerziteta, 1

muškarac počinje dominirati medicinskim institucijama (J.Hearn, 1982). Do kraja 18. stoljeća medicinska praksa postaje za žene zabranf ena, međutim, ona 1 dalfe služi kao njegovateljica. Početkom 20.st. medicinska. profesija, kao i sve druge, legitimno se otvara i za žene, međutim, u njoj još dugo dominiraju muškarci.

Politička emancipacija žena koincidlra s prodorom žena u podjelu rada, obi:azovanje, profesije, tj. s njenom ekonomskom emancipacijom. Način na koji dolazi do emancf„ pacije žena, a onda I do njihovog masovnijeg prodora u profesije, u razJ1čltfm dru„ štvima kao što su npr. SSSR, SAD ·i Jugoslavija je različit Možemo primijetiti da je u SSSR·u i Jugoslaviji ravnopravnost oktroirana s provođenjem socijalističke revolu­cije, tj. uvedena je odozgo (kroz normativne-pravni 1 vrijednosno-ldeološkt sistem} kao dio socijalističke Ideologije. Prl}e revolucije u SSSR-u žene su blle Izuzete Iz visokog obrazovanja, osnovnih škola I mogle su se obrazovati samo u posebnim ženskim srednjim školama. Poslije revolucije situacija se naglo mijenja t žene odlaze na vlsokoobrazovne Institucije. Godine 1925. 23% studenata čine žene, a 1928. 38% (O.Lane, 1973}.

124

U SAD zahtJevi za ravnopravnošću I masovnijim sudjelovanjem žena u visokom obra­zovanju dolaze odozdo kao proizvod svjesnih pokreta i nastojanja različitih grupa

Tabela 34.

Postotak zaposlenih žena u nekim zanimanjima u SAD, SSSR-u i Jugoslaviji

ZANIMANJA

rrofesije Inženjeri Pravnici ·

I Ekonomisti

1 Liječnici

I I l

Zubari Farmaceuti

SAD 1972.

o.s 3,8

21,7 10,1

1,9 12,7

! Nastavnici na univerz .• koledž., ,

-i I

višim i visokim školama··· ::. · .: i . . . 28,0

rolu*protesije Nastav. sred. škola Nastav. osnov. škola Odgajatelji u vrtiću Medicinske sestre Sekretarice

UKUPNO

/:·.... : tj.

... 49,6

..... ,·• ., .... ::~

97.6-~ .... I I 991 . . ; .:

-· .;i ·saa . f . •

SSSR 1970.

44,4 37,9 83.2

74~0*)

-**)

66,2***)

97,7 ·99,0 95,2

49,8

Jugoslavija 1

1971.

14,6 23,3 63,8 36,5

44,5 72,3

28,1

56,3

81,3****)

36.0

.,,..**) U Jugoslaviji statistika, medicinske sestre 1 medicinski tehničari lskazufu se zajedno.

*-*) Ovaj podatak označava % zaposlenih žena u obrazovan}u, nauci I kulturi, jer je bilo nemoguće izdvojiti samo nastavnike na sveučilištima, odnosno srednjim I osnovnim školama.

**) Ne pojavljuje sa nigdje kao posebno izdvojena grupa, a ne zna se niti u kojcj su grupi obuhvaćeni.

*) Ujećnici I zubari dati su zajedno kao grupa. Izvori: za SAD - Statistical Abstract of the United States 1980, National Data Book

and Guide to Sources. US. Oepartment of Commerct;t, Bureau of the Census, Washington DC, 1980; . za SSSR • Poul Shoup: The East European and Sovlet Data. Handbook. Columbia Univ6 Press, 1981; za Jugoslaviju „ Popis stanovništva i stanova 1971, Stanovništvo, Ekonomsk1J ka~kteristike.Jl.diQ ~ Zapo~eno osobite Savezni zavod za statJstfku, Beograd, 1974.

1:l5

Tabela 33.

Skor prestita zanimanja u SAD, SSSR~u i Jugoslaviji

Z3nimanja s naj· nižim skorom prestiža

,Zanimanja s naj· lviSim skorom presti~

SAD

Čistač cipela 9,3

Član predsj. kabineta

88.9

SSSR

Knjig. i raćun. 22,3

Naućni r<:?dnfk u oblasti medic!ne

- 79.5

Jugoslavija -

Nosač 17,6

Inženjer strojarstva

72,2 i------~-------J---_;,....~ ____ _..:,..~----~----__,1,,~--------~ Izvor: Treiman J. Donald: Occupational Prestii;;;e ln Ccmparative Perspective. Acade-

.!J

mic Press. :i-.Jew York, 197":'. ~

odredjufu prestiž ovdje su pod utJecaJem nekih vladajućih kriterlJa društvene sredine koji očito ne pridaju nikakvu važnost toj vrsti znanJa. pa se to odražava I na njihov prestiž. ·

Složili bismo se načelno s Treimanovom tvrdnjom da su zanimanja koja imaju najviši prestiž u svim društvima „ profesije. ali uz napomenu da su to bitno različite profe­sije I da postoji veći stupanj Izjednačavanja između profesija i zanimanja u socijalf„ stičkim sistemima. ·

Na kraju, pokušali bismo povezati prestiž profe·sija s političkom moći koju profesije imaju s obzirom na njihovu prisutnost u po!itfčkim vrhovi ma. Najviši prestiž među profesijama u SAD. imaju suci i članovi predsjedničkog kabineta. čak 88,9, tj. ona profesija koja dominira političkim vrhom ujedno ima najviši prestiž u tom društvu. Dakle, nosioci političke moći imaju I visoki prestiž u SAD.

U SSSR-u zanimanja najvišeg prestiža {i9,5) jesu naučnici u oblasti medicine. Povu­ćemo li i ovci.le paralelu s nosiocima političke moći, vidimo da lnženjerJ nfsu profesije ,„ -

najvišeg prestiža. Znaći Ii to da nosioci političke moći imaju· manji ugled, prestiž u sovjetskom društvu nego političke strukture u američkom? Možda je dovoljno zaklf u# čiti da prestit: odlazi nosiocima čistog znanja bez političke moći. Nasuprot tome. SAC st? ·:clikuje ogromnim rasponom prestiža cd 9.3 do 88.9. Jugosla~

vija ima takodjer mali raspon ,pretiža. s tom :naćajkcm da su vrifednosti toga pre-stiža još pomaknute prema nižlm vrijednostima. Što nam ovi podaci govore i kako ih U Jugoslaviji inženjeri strojarstva -imaju najviši prestiž - 72,2. To je upravo ona objasniti? Smanjenje raspona upućuje na manje razlike u prestižu med ju zanimanjima. skupina profesija koja bilježi viši rast. Medfutim, kako vfdimo, taj rast i povećanje Te manje razlike u prestiž~ mažem?. dobrir;i dijel~m .Pripls~ti ldeološko„p~lltičko?' ponude ne djelu}e negattvno-.r.a ;:r.esti:... .lnZenjer je očito simbol napretka, složene sistemu i njegovom utjeca1u na soc11alnu d1ferenc11ac11u. S Jedne strane pnsutna Je industrijalizacije. racionalnog pristupa. Inženjeri nisu profesija koju nalazimo u glorifikacija manuelnog rada. posebno kvalifi?.iran!h .:adni~a u ~ocijalističkim d~štvi: vrhovima političke moći. ali ih nalazimo na rukovodećim položajima u radnim organi-ma. Manifestacija tega je simboličko nagradJ1van1e hero11 soc1falfstfčkog rada • a!I 1 zacijama. Prestiž odlazt• nosiocima· aplikatlvnih zanimanja. a ekonomisti, koji kao relativno visoka materijalna primanja·plaće u usporedbi s činovnicima (F.Parkm. profesija tako dominiraju političkim vrhom- Jugoslavije, imaju prema Trefmanovim 1969}. Visoka materijalna i moralna stimulacija, kao i image manuelnog radnika. kao podacima najmanji prestiž..Ne posto~pedudamost između prestiža profesija u društvu baze sistema, pridonosi njihovom relativno vfsokomprestižu u odn~su na profesije. i nosilaca političke moći...: .. i .. , • •.•• ~ .;. • • .

· s druge· strane· egantarna ideologija,""..:kako ·se· ~esto ~operacl?nahzira-.m.a~kslstič~~~~ ~~~W<'.ilt•· - ·-~~,...,.:~·~„·-· - , ·-- ···":'-· .. „~...., ...... „~,-- ·-o-..-.- „~~.c'-"'"'i-.~~-- $1$

teorija, naročito u revolucionarnom i postrevofucionarnom penodu, sman1u1e prestiž Mogli bismo postaviti hipotezu da bavljenje politikom u socijalističkim društvima onih zanimanja koja su na vrhu. tJ. profesija. skida prestiž profesiji u društvu, a bavljenje politikom u SAD donosi prestiž profesiji.

Za Jugoslaviju je posebno važno ·. !:1siti tradicionalnu normu egalitarne raspodjele. "Svi smo roi jednaki, pretvara se u:svi smo mi jednako kompetentni" (J.Županov1 t97i) {O tome sam naprijed već pisala.} Egalitarizmu'.· ·. 1ojstven odredjei: 1 ,mtiinte„ lektualizam (Pavf e Novosel, 1969), što se ogleda u nea· · 1atnom materijali iom stimu-liranju, ali i u neshvaćanju funkcije Intelektualnog ratl..i.. Sve to, naravno, smanjufe prestiž profesija u društvu, a u-Jugoslaviji pomiče cijelu skalu k nižim vrijednostima. Još jedan podatak iz gomJe tabele upada u oči. U SAD I Jugoslaviji zantmanja s najnižim skorom prestiža jesu čistač cipela odnosno nosač. Karakteristika obaju zanimanja jest da za taj posao nije potrebna ni elementarna pismenost, da ga može obavljati bez.I najmanie pripreme svatko. Za razliku od toga, u SSSR„u je zaniman}e s najnižim prestifom knjtgovodfa i računovodfa, dakle zanimanje čak profesija za koju je potrebno srednje, više. pa l'\-~!~~ko obrazovanje. Vrlfednosnl kriteriji koji

Tu, naravnu. odmah stižemo na sklisko tlo legitimnosti koju sistem ima u vlastitoj populaciji, š!o onda afektira i one koji se vezuju sa svojim političkim dfelovanjem za tu vlast.

_ r • r"< ~~~'\.:.o-:.~·- L -t...~ r~r„t••"1~w.,. ~· ~l'~ -~ p ••~ ~

122 1 123

Druga ·grupa -profesifa~··· koje-·su · bile···uvljek..,direktno uUkljućene.~<u,~vtac.1nu~upra'(nU~~· ~rda" ... stručnjaka (sve više vlsoko obrazovanih), što smanjuje .taj Isti status. Zbog toga~.,,_,,_ hijerarhiju, kao što su pravnici, ekonomisti I arhitekti, nisu kao p~ofesija pogođe~i najuglednije, dobro organizirane profesife u nekim _društvima kontro1tra]u ulaz r broJ ovim mjerama da se lnterferira u njihovu autonomiiu„ već se zbog smanjenja vladinih budućih profesionalaca (medfcina u SAD). investicija smanjuje opseg posla i opseg njihova zapošliavanja.

Treća grupa profesija. koje su inače uvijek bile organizirane kao privatne usluge I tako djelovale na slobodnom tržištu, uopće nije pogođena novom privrednom polittw kom. To su veterinari i farmaceuti.

Sigurnost rada i primanja za profesije ovisit će o yladinim strateškim opredjelfenjima te ekonomskom i političkom razvoiu. Tako ni jednn profesija ne može biti sigurna da ie zauvijek osigurala neke sfere djelovanja i visine materiialnih primanja. Svakako bi iz navedenog primjera bilo zanimljivo predvidjeti što će se s profesijama događati u socijalističkim sistemima ako se promjene nastave odvijati u smjeru odumiranja državno-partijskog aparata i formiranja višepartijskih sistema te uvođenja slobodnog tržišta i privatne inicijative u ekonomskoj sferi.

Niz profesija koje su osiguravale svoje zapošljavanje i primanja u državno-partijskom aparatu s nestajanjem dominantne uloge. npr. SK u Jugoslaviji i njegova masovnog ć!anstva nužno će se smanjiti partijski aparat. pa i profesije masovnije zaposlene u njemu kao što su politclozi. Posebno zbog toga što preostaje potražnja za proizvow dnjom ideologije i djelovanjem u okviru iedne ideološke opciie. Višepartijski sistem. znači da će cijeli niz partija tražitt profesije koje će im svojim znanjima o funkcio· niranju društva pomoći da predvide i djeluju u sistemu.

Uvođenje tržišta znači primjenu ekonomskih prinicipa u poslovanju radnih organizaci· ja. Niska primanja u neuspješnim organizacijama tierat će najsposobnife da potraže viša primanja u privatnom biznisu. Niz profesija koje nisu imale šanse da formiraju svoju privatnu praksu, jer je to zakonom bilo zabranjena, sada će biti stimulirani da to učine. Liječničke profesije čija su primanja u zdravstvenim službama izuzetno niska suočit će se sa šansom vlastite privatne prakse na koju godinama nisu imale prava. To će svakako djelovati na te i mnoge druge profesije da osiguravaju materfw

-~~:ti~=.~~9~s~~~Url&~-n··rl081 ~ Status je "vrijednost'' koja se pripisuje nekoj urezi- koja je · ;, ,-!analna važna u socijalnom sistemu. Status kod profesija odredjen je stupn; Jitimnosti njihove funkcije u sistemu, to se onda izražava i u tituli i uopćtt u društvenom ugledu. nagradama, imageu baziranom na tradiciji. Ovdje možemo primijetiti da Jedan od faktora koji uvjetuje statusni položaj (osim legitimiteta) nosioca odredJene uloge -· profesije, je potražnia za ekspertizom koju ta profesija daje. Povećanje te potrebe diže status te profesije. Paralelno s tim, "rijetkost11 Je faktor koii takodfer dfelufe. Možemo dakle pretpostaviti da povećanje potražnje uz fstovremenu fstu Nponudlf' nosioca profesija diže dalJe status, aU J obrnuto. Ono što se sada najčešće zbiva u Industrijskim društvima dva su procesa koja djeluju u suprotnom smjeru. Povećava se potražnja za stručnjacima, što diže njihov status, alt se istovremeno povećava •ponu„

Može se pretpostaviti da omasovljenja profesije smanjuje nfen status, afl se istovre­meno to kolebanje statusa odražava i u materijalnoj stimutacfji koJu stručnfad dobivaju. Razlike u plaćama nosilaca profesija i rerativno se smanjuju.

Sklona sam postaviti hipotezu da to relativno smanjivanje raspona nema efekt na rad stručnjaka, ali dJefuje na njihov status. Medjutlm uzroci relativnog smanJenJa raspo­na nisu isti u svim sistemima. Naime, u nekim visokorazvijenim zemlfama Zapada, kao što je SAD, ako I dolazi do relativnog smanjenja raspona, on ja uvjetovan povećanom ponudom stručnjaka, ali se istovremeno povećavaf u rasponi u primanjima medju nosiocima iste profesije s obzirom na poziciju u hijerarhijskoj organizaciji ili s obzirom na mogućnost privatne prakse,. polie specijalizacije. Ideologija sistema -privatna inicijativa, plus tradicionalno visoka cijenienost nekih profesija smanjuje mogućnost nagfijeg pada materijalnih primanja i time im visoko zadržava status. S druge strane. u skandinavskim zemljama povećana ponuda. ali i prodiranje socijaf1„ stičke orijentacije (i porezne politike) djeluje na relativno smanjene raspone. Dakfe, u odredjenom sociokulturnom kontekstu ekonomski razvoj dovodi do smanjenja raspona, što se vjerojatno prihvaća kao normarna stvar.

U Jugoslaviji, a dijelom i u SSSR-u smanjenje raspona wjetovano je i povećanom ponudom (i smanjenjem kvafftete stručnjaka zbog ogromne ekspanzije vfsokoškolsklh institucija i demokratizacije obrazovanja na štetu kvalitete) i oficijelnom vladajućom socijalističkom ideologiiom {koja je u Jugoslaviji doduše protivurječna jer s Jedne strane naglašava jednakost i sd'idamost paralelno s principom raspodjele prema radu (J. Županov, 1977), .. aU f egalftarlstfčkom ideologijom koja je duboko ukorijenjena u tradicionalističkorrt ~,·. a nadovezala. se na etatističku varijantu organizacije društva. • · · ·

• ~; ';, •r •

Moć profesija u prvom Je redu vezana za ekspertnu moć te kontrolu I monopol \(

.... . „ _ 1 ... · . ~ev~~o~~~~ pr pnmien -u prata c ranJu svo e e sperttže. oliitčO m·anevrlrahJ~vn;anrrtfu * svojstveno je profesionalnim udruženjima da bi zaštititi svoje Interese I utjecali na okolinu. D. Tretman (1977) upozorava da moć proizlazi fz kontrole nad važnim resursi--ma (kao što Je znanje), što stvara mogućnost za skoro iste ·poslfedice na socijalne privilegije nosilaca ekspertne moći „ stručnjaka u svim društvima. S druge strane, moć i privilegije svagdje su visoko vrednovane, te su i ona zanimanja koja lmaiu više moći I privilegija visoko nagradJlvana I Imaju visoki prestiž. ·

fz toga on zakfjučuje da stalni rast podjele rada proizvodi sve veću diferencijaciju moći (koja je bazirana na posjedovanju posebnih karakteristika, elemenata profesije analiziranih u prvom poglavlju} koja osigurava prlvffegije, a moć I privUegije rezuf. tlrafu visok!m .l?!:E!~tf~Qm. Kako je to karakt~rlstlka komplek~nlh društava {onlh s visokom podjelom rada). on pretpostavlja da možemo govoriti o Jednoj općesvfetskoj

119

važećoj hijerarhiji zanfmanja s obzirom na presti!. Ovo je tzv. teorija konvergencije koja pretpostavlja da će · Jndustrliskl razvoj (u ovom slučaju kontrola nad resursom„ -znanje) proizvoditi dugoročno iste posljedice. Treimanova teza suprotna je dosada„ šnjoj elaboraciji u ovom radu. Naime, osnovna je teza ovoga rada da ana~lzom historijska-ekonomskog razvoja, analizom profesionalne strukture nosilaca političke moći, ustanovimo postojanje razlika u razvoju profc:_sija s obzirom na različite histo· rijske, kulturne i socijalne okolnosti .anallzlra~lh drusta'?1. Dosadašnja an~llza poka· zala je da postoje razlike u položaju profes11e (bar onih koje smo analiz1ralQ lzme­df u triju promatranih društava. Može se pretpostaviti da razlike onda .• p~oje··-1 u prestižu koji. te profesije imaju u svojim društvima, tf. da će neke prcfes11e u 1edn?"'! sistemu imati viši prestiž, a .u drugom niži. Tu bi pretpostavku trebalo dopuniti 1

teorijama socijalnog razvoja {W.Ogburn, 1950) koje pokazuiu da ubrzana industrlfalf„ zacija izaziva relat?:no slične promiene u podjeli ~da, u pr_ofesfonalnoj strukturi (npr. rast stručnjaka u ukupnom aktivnom stanovništvu), ~tll d~ odlučujuće dJef~je takodjer u okviru kakvog društvo-političkog sistema _gdje s?~ t~ deš~va, tj. pod ko11m ideološko-političkim okvirom. Medjutim, i ekonomski ~zvo!. 1 1deoloskl okvir u kofe.m se on odvija pod dirah'tnim su utfecajem kulturno-h1stor11skog nas!Jedja, tradicije (M.Mead, 1966) ili društvene matrice (G.Myrdal, 1968).

Shema I

Tabela32.

Skor prestita -nekih zanimanja • profesija u SAD, SSSR~u i Jugoslaviji

SAD SSSR JugostavlJa Profesije Skor presUža Skor prestiža Skor prestiža

lnž. strofarstva 62,3 es,2 I 72,2 lnž. rudarstva

! 61.6 ·I 65,2 I 63.3

Gradev. inžen;eri 67.4 65,2 I 70,0 I !

Pravnik l 75,7 68,8 l I Sudac . 84,5 ! • . .

I

1Ekonom1st 56.8 ; 66,0 ; 58,4

lCoktor medicine 78,2 .~ ! 76,3 ·j 71, 1 Sveuć. profesor 78,3 „ 1 66,8 1 71,6

Izvor: Treiman J. Donald: Occucaticnal f restige in Comparative Perspectfve, Acade-mic ?ress. New York.-1977. · ~

t.., t .:.

~·

Gornji podaci pokazuju: prvo; da postoje razlike među promatranim profeslfama po Ekonomski sistem prestižu koji· imaju u različitom sistemu. i .. drugo, da postoji različiti raspon m

(lndustriializacifa) , „... . disperzija prestiža profesija •. tj.-.da1Je u. m!!dm dro~1'1ima raspon presti%a velik, a u

~frJ.""~"'"~- ·· 1de01oškc1'~p·onttčkf sistem

~~~IM~~-·~·-~•••™· i'ij.i!!'llera:.ilž~e~~-11 ~scfclfa'.111'1tnstltđCifii 9'ita84i ~:iil~~~~@~~ ff' "ll',.,.~.Wlr~~utN~ •. ,„~1~~ ... ~~~~·,..i~~~,~~„ •.. „.!"">'w.,~r1~·""' ~~

Kuf turno-historijsko nasljeđe

(Društvena matrica)

i socijalna struktura Komparativne gledajući, intenjerska profesije imaju najviši prestf! u J.ugoslaviji, zatim u SSSR~u. ·a najmanji u SAD. Pravnici .:.suci su profesija najvišeg prestiža u SAD (75. 7. 84,5). dok ih u SSSR-u uopće-nemamo na ljestvici promatranih zanimanja. Taj podatak sam za sebe govor'f;.o položaju te profesij~ u sovjetskom društvu J njenom prestižu. u Jugoslaviji pravnici ·su profesija srednjeg prestiža Ispod inženjera, liječnl· ka i sveučilišnih profesora. Ekonomisti imaju najmanji prestiž u SAD i Jugoslaviji, a srednje vrednovani su u SSSR„u. Profesije koje s.u u sva tri promatrana društva

Ovdje ne želim ući u diskusiju o tome što više djeluje na promjenu socijalne stru„ kture I institucije sistema: ideološko-politički sistem ili ekonomski sistem. KqUko god u nekom sistemu dominira logika ekonomskog rasta, ne smifemo smetnuti s uma dar to čini dlo fdeološko-politlčkog sistema. Gornjom shemom %ellm pokazati da je presti% koji će neka profesija Imati u društvu odredjen širim okvirima. To znači da će vfadafuća fdeofoglja djelovati na to kako će se vrednovati znanje. umni RI fizfčkf rad J vještine, a onda i njegovi nosioci. S druge će strane društvena matrica. npr. sa svojim tradJctonalnlm sistemom vrijednosti takodjer djelovati na stavove. a onda I na prestiž zanimanja. profesija. Ovo nas dalje vodi u anallzu odnosa z·nanja I političke moći. Ako posjedovanje znanja nosi moć, stupanj legftlmlteta te moći ovisit će o spremnosti političke ili ekonomske ellte da Je podrži. (S.Larson, 1979) Može se, dakle. pretp0stavltl da će svi naprijed navedeni- faktori utjecati na presttl zanimanja u društvima, pa će rezultirati razlikama među društvima.

12().

i

relativno visokog prestiža jesu doktori medicine, a zatim sveučilišni profesori. Drugi nalaz, komparativna gledajući, pokazuje da u SSSR-u sve promatrane profesije imaju približno isti prestiž. s manjim Izuzetkom doktora medicine koji su na vrhu po prestižu. Podaci za SAD pokazuju veću disperziju .presti~, gdf e suci lmaf u nafvlši prestiž. Jugosfavifa se nalazi u sredini Između ta dva~slstema po rasponu prestlfa koji imaju profesije. 2elećJ pobliže osvijetliti radi li se o slučajnoj različitosti u rasponi­ma prestiža. tj. da SAD imaju veliki raspon prestiža, a da SSSR Ima znatno manji· raspon kod ovih nekollko promatranih profesija· potra.%111 smo u'Trefmanovlm (1977} podacima zanimanfe s naJni%1m presU%om u SAD. SSSR·u I Jugoslaviji, kao I zanima· nf e s najvišim skorom prestita u svakom od ta tri društva. Podaci nam pokazuju da se ne radi o slučaJno malom rasponu skora prestiža u SSSR„u samo medju promatra· nim profesijama, već je općenito raspon 111 tfestvica hljerarh1fa prest12a znatno sutana u SSSR-u: oct 22,3"tfo 79,5: · ... ~· ....

121

1 dikator koliko se potitof ozi percipiraju kao vrsni poznavaoci marksizma l dapače ;ajadekvatnifi za marksistfčko obrazovanfe pokazuje njihov prodor u obrazovni sistem gdf e predaju marksizam. Dakle, marksizam se ne shvać? kao filo;zofi{a, _već kao politička ideologija. pa su za njegovo obrazovanje adekvatni1t diplomirani poltto·

lozi od profesora filozofije.

Povijesno gledajući, Jugoslavija je. rekla "~istorijsko_ ne" staljf~i~mu 1 ~4~. Ta prekre: tnica re-zultira izgradnjom druna.či1eg drustvenog. sistP.ma ko~!.le načm1en na novci interpretaciji marksizma. Značajno mjesto u novci fnterpretac111 I uopće u teorijskom obračunu s dogmatskim shavaćanjem marksizm~ i~are ~u društve~e znanosti. Upravo ta· teorijski doprinos podario je legitimitet drustvemm profes1jama, t~kC:: da se si~tem stalno osranja na njih. Sistem i dalie ima obilježja etattstlčkog soc1Jahzma pa pokazuje svoju disfunkc!onainost i neusklađe_nos~ s proklami~nrm ~odefom. Zato maksima postaje sta!r.a promjena i dogradn1a sistema (u pohtfčkOJ l ekonoms~oj ·er) u čemu obilno sudjeluju ekonomisti, politolozi i ostale društvene profesit?·

~ist~;,, nema gotove recepte, dapače stalno traži nova rješenja od provieremh

6. Determinante rfrestiŽa profesija

6.1-MATERJJALNI STANDARD, STATUS I MOĆ PROFESIJE

Zanimanje, profesija. Jedna je od centralnih sociološkifl kategorija koja se često upotrebljava u analizama. Stratifikacijske teorije .-polaze od konstatacije da svaka društvena uloga, svaka aktivnost odredjuje kriterije za vrednovanje m bazu ·po kojof se procjenjuje pozicija pojedinca na stratifikacijskoj ·ljestvicf. Jedan od bitnih ele­menata za vrednovanje i odredjivanje položaja pojedinca u sUvremenim industrijskim društvima proizlazi iz njegovog mjesta u podjeli rada.

inovatora. . . „ .. .. . ' ,. '.P.o_~!.~!~. r~d~, i~ d„ifer;~cij~cij~..._,~!~iti~_ ~!<t~~~~!i~ ~~~ciJ~tw~·•a~ill~f~Qgij~~m~<i~ i

.1 -~~~-~~~~ ~.&~~~~~8~-~~~md&~~~~~m~~~ ~~

~~ svojlfstrlktrio prcfestonalnu ·karffer:i · raarp@iifčkog rada, 1U lm se polltfč ra e n · z.~mman1~ma. ~.Portwoo.d i A~Fi~fdJng:(1981) upu6~J~ na trf klasfčne ~arijabl~: mate-kao produžetak njihove stručne karl1ere. · n1alna pr1man1a. status 1 moć, Jtao bitne karakteristike za analfzu 1 razurrujevanje

· . • privilegija i prestiža medju zanimanjima. posebno profesija u društVu. Mogli bismo dakle zaključiti da karakter društvenog sistema, konkre:an ~ov1fesm razvoj i uloga pojedinih profesija u promjenama, te obrazac ~01a ut1eču na sudjelovanje nekih profesija u političkim vrhovima.

Materijalni standard označava tip prihoda f prosj~čnu visfnu prihoda koju ostvaruje neka profesija u društvu. Ovdje se takodjer podrazu'mijeVa i općeniti sociaekonomskl položaj nekih profesfja. M~žemo postavltJ hfpotezu:·-što Je materfjafnl standard neke profesije viši, ona ostvaruje više prihode za svqJu ekspertizu; što su ti prihodi sigurniji i stalniji, to će i prestiž profesije biti viši.

Stgumost I star nost primanja ovisi o· cijelom nizu ·momenata. Izuzetno Je važan f odnos između države J profesije. Alan Fiefding (1986} Je analizirao promjene u.odnosu između profesije i države, afl i posfjedfce koje po profesiju nastaJu zbog promJene toga odnosa. Velika Britanija, naprfmjer, od 1979. godfne bffježf zaokret u državnof strategiji prema privatizaciji ekonomije radi reducfranja javnfh Izdataka Te vfadtne

~~~~,.-~--~,~.1-"-.~·'_.~j~---·······-··-···--··-~1,11111111111W~k~:~=;:I:!i~~~~i:=!i~:.::~ različite socijalne ustanove koje su činile osnovnu bazu za zapošlJavanje liječnika

116

. m7dici~skih sestara, socfjaf nfh radnfka, f na taj su n~čin te· profesije tmafe sigu~ primanja i stalnost u zapošljavanju. Organizacija tih službl nije bDa u okviru drža­vnog aparata 1 hijerarhije, vecsu rmafe autonomnu hijerarhijsku upraw. Zaokret u vladinoj politici ugrožava sigurnost zapoštjavanja f upućuje te profesije da se više okreću organiziranju vlastite privatne prakse. Nfz drugih Vfadlnlh akata o propfsfva-

,, ! nju skupih lijekova Hl očala direktno fnterferfra u autonomiju tlh profesija I ugroža.· va njihov status •

.. •· i 117

• ._ ...... ..,..- ........... ~ ....... ~ ....... ,.~ l':..~··;i.~"'11""~ ...... "'?.,.~ll"-~" ... l"•- ..... "?Jl!l""T"·"L ...... ~•;..!.....,.~ ..... - t """"'"'r1'i'r7';-Pr'~ ..... ...,..r~~~~·-........ -.~-,..,.,.-P."""8"""1E( .... _ ·"'"''L"""ID'-·1c'lll!'iP'ftl!IL ~M!t;~W!WIPJ !lll'l'fiWWWl'!'l!IRl'llf;'.~!'Wl.~t""~~~JJit~~~t·: - ··~ ... _.

problematike u društvu sve se više pokazuje kao značajno područJe na kojem eko­nomska znanost treba dati vafidne odgovore, a nosioci tako važnog znanja za društvo su ekonomisti. Ako je pojava ekonomista u vrhu vezana za važnost tog znanja za društvo, onda I stalnu dominaciju društvenih profesija možeo objasniti specifičnim znaniem koje imaju nosioci društvenih profesija. Ovladavanje tim znanjima moguće je samo kroz sistematske dugogodišnje obrazovanje. Neposjedovanje toga specifičnog znanja iz seta društvenih znanosti očito ograničava šansu za ulazak u političke vrhove. Profesionalci ne vladaju samo određenim setom teorija. specijalnim metoda· ma i tehnikama već i posebnim specifičnim jezikom koji postaje sve manje dostupan laiku. Politika tako postaje sve više predmetom profesionalnog bavljenja, a ne više demokratska mogućnost.

~

vanje koje se shvaća kao najviše radničko zanimanje. Dakle, lnženJerske profesije su najpodobnije za rješavanje svih problema I za izgradnju sistema Koliko je lnže· njerska profesija podobna ili ćak ·propisana za političku karijeru pokazuje biografija Mihajla Gorbaćova (Ž.Medvedev. 1988). Prvo je diplomirao pravo. ali je kasnije, radeći kao politički rukovodilac, naknadno stekao diplomu agramog in!enjera Diplo· ma pravnika nije bila dovoljna za političko napredovnje. Mogu li se promjene koje je Gorbaćov inicirao pripisati i prvom bazičnom obrazovanju?

Društveno obrzovanje r znanje koje iza toga stoii nije dovolJna pretpostavka za političku karijeru u SSSR-u. Iz toga slijedi da dru~tveno znanje. nlie važno m se ne smatra važnim za funkcioniranje sovjetskog društva, jer sistem Ima (ili Je Imao) za društvenu problematiku već gotova rješenja, a svi problemi samo su. tehničke prirode

Osnovna teza koj?J, Gam se nameće jest da karakter društvenog sistema utjeće na sve i rješavaju se analogno tehničkoj logici. Sumnja u funkcionalnost ili opravdanost sfere društva, pa i na profesionalno obrazovanje i socijalizaciJu. Sa stajališta prote- postojećeg sistema ne postoji javno. Suvremeni problemi društva u SSSR-u očito

•\'l!;J.'!l_ .... ,.

~i ~,,~~~~WL'~:~?~?!~i~~~at1,1t%ff~'~~~J~~~!~~~it!Jflifti~e;~· _Bnmi .. ~1ft~Yrb~~-~~,~~!~~~.;;:.~~r~_.~.~;:.~~~:.!~~==~~.~~:~~=~~~~~, :~ sionalne karijere i odlazak na managerske ili političke funkcije. S druge strane imamo labaviju profesionalnu socijalizaciju i veću spremnost za upravljačke pcloZaje. a i veću inticiranost iceofogijom sistema.

Istraživanja (H.Becker i J.Carper, 1970) profesionalne socijalizacije inženjera u SAD pokazuju da su skloni managerskim pozicijama na svim razinama odlučivanja u organizacijama, smatraiući to dijelom svog profesionalnog rada, ali nisu skloni poli· tičkoj karijeri. Sistem je restriktivan prema njima, tako da njihovo znanje nije dovoljno za prodor kroz institucije političkog nadmetanja.

Masovno članstvo. inženjera u SK Jugoslavije vezano je dobrim dijelom za pobude "profesionalnog karijerizma" (moralno-politička podobnost za rukovodeća stručna mjesta). Oni ne ulaze u SK radi političke karijere. NJlhov horizont Je striktno profesionalniji, a partijska članstvo je ili "pored" njihove profesionalne aktivnosti ili im pak služi samo kao pomoć u njihovoj profeslonalno.managerskoj karijeri. Rjeđe se odlućuju da potpuno napuste svoju profesionalnu karijeru radi političke, a za.odlazak na rukovodeće pozicije-u organizaciji motivirani su Inovativnom mogućnošću dJelova­nja koje osigurava upravljačka poziciJa {J,.Županov, 19n). ~druge strane smatraju upravljanje dijelom svog. profesionalnog rada.· ~ tirom na tip razvoj<} gdjfl se inovacije uvoze, a ne stimulira se njihovo stvara1 •r„ intenjerima uglavnom i ostaju poslovi primfene tehnologije i upravljanje tehnološkim i organizacijskim sistemom. Sistem inženjere ne tjera na političke vrhove kao jedino prave i podobne profesije. Dapače, sistem se boji tehnfćke logike u rješavanju problema. koja neće akceptlrati ideološke specifičnosti sistema, pa možemo ukratko primijetili da je bauk ''tehnokra· -tizma" kružio Jugoslavenskom politikom u sedamdesetim l početkom osamdesetih godina, što je onemogućavalo njihov ·prodor k polltlćklm vrhovima. U SSSR·u fn2enjeri su rukovodioci na svim razinama, masovno su članovi partije. a profesionalna socljallzaclja lm je labava IH takva da lako prihvaćaju političku karlje„ ru koja nema veze sa stečenim znanjima. Sistem Je kroz svoj razvoj od prvih dana

·stimulirao odlazak ni2ih slojeva na fakultete, a oni btraJu upravo_ lnženjersko obrazo--

?osjedovanje adekvatncg znanja osnova je za funkcioniranje i održavanje društvenih sistema. Koji je tip znanja (a onda i profesije} adekvatan, razlikuje se od sistema do sistema, kao što se razlikuje i isto obrazovanje (profesija) dobiveno u različitim sistemima. Ulazak društvenih profesija u političke vrhove SAD i Jugoslavije značilo bi da je upravo društveno obrazovanje adekvatno za funkcioniranje sistema. Međutim, prvo, to ne znaći da se radi o istom tipu profesionalnog obrazovanja. a drugo, ne govori o tome koliko su društvene profesije inficirane vladajućom ideologijom. U SAD pravnici dominiraju političkim vrhom, a u posljednje vrijeme ulaze politolozi i· ekonomisti. Pravna procedura I pravna država, privatna inicijativa, trtfšte „ okosni· ca su sistema, pa je i vrh monopoliziran tim profesijama koje najbolje mogu ovfadatl tom procedurom u čijoj je profesionalnoj.socijalizaciji: ugrađena mogućnost i ideja političke karijere.

U Jugoslaviji politički vrh čine ekonomisti, politolozi, a zatim manje pravnici. Kakav je karakter sistema koii traži te profesije i kakvo je profesionalno obrazovanje tih pr· if esija da se one tako spremno odazivaJu zovu politike? Sistem u ekonomskoj sferi pi· .;.1amira tržišnu privredu koja zapravo do danas niie ostvarena. Ipak Ideja tržišno-­sti ali i potrP.tJa stalnog opravdavanja neostvarenog. ili odgađanje nfenog komple„ tnog uvođer11a, ili specifičan način na koji treba graditi samoupravna socijalističko• tržište tra!i stalno ekonomsko objašnjavanje i opravdavanje. Sistem po!5iva na ideji udruženog rada s visokim pravima radnika, naročito u ekonomskoj sferi odlučivanja o dohotku, a ne na njihovoj ekonomskoj efikasnosti. Na svim tim nivoima traže se . ekoMmska objašnjenja i rješenja da se pomiri i spoji nespojivo: pravo na odlučiva· nje bez kontrole rada. -

Ekonomisti, politolozi, a l druge društvene profesiJe snažno su pod utjecatem vlada­juće Ideologije sistema kroz p:isutnost- marksističke teorije I orijentacije u nflhovom obrazovanju. Tako se ekonomisti, Inficirani Idejom Izgradnje novog sistema. trude da nađu konkretna rješenja mirećl ekonomsku teorlf u I markststlčkU doktrinu.

U analizi partijskog članstva u Jugoslaviji susreli s~o se s nekon:zJstentnom grupaci­jom u statistici. Tako se profesionalno grupiranje poslije 1966. godine drastično mijenja, te je bilo nemoguće izvršiti rekonstrukciju po nekom zajedničkom principu što bi nam omogućilo da pojedine profesionalne grupe zanimljive za ovaf rad pratimo kroz duže vrijeme i otkrijemo trendove razvoja. Zbog toga smo prvo u:zelf samo podatke od 1964. do 1966.

l

l "Važno je pritom spomenuti da je došlo do krupnih pomjeran}a unutar strukture stručnjaka. Naime, nekad su prosvjetni radnici bili najbroJnija skupina unutar stru­čnjaka (1968. = 36,1%), pa su slijedili lnženjerl·tehnfčarf (27,9%), potom na zadnjoL. distanci zdravstveni stručnjaci (10.8%) I ekonomisti-pravnici (10,6%), I na kraju znanstveni (2,8%) i kulturni radnici (2,5%). No situacija je 1980. bitno drugačija: sve su skupine unutar stručnjaka relativno opale, osfm lnženjera·tehnlčara I ekonomista­.pravnika, koje su snažno porasle, te zdravstvenih radnika koje su neznatno napre-

Tabela 30. davale. Tako ln.!enjerf·tehnlčarl u sklopu stručnjaka danas čine najbrojniju skupinu . (34,5%), potom slijede prosvjetni radnici koJl su znatno opalJ .(25%) te ekonomisti-

-_ \„,,9..!~.?-~tr:'t}{.$.15,_f Pf19.~!.er.ff~,BCl!f!J~JJJ,(Si(fJ.JlJfJl!!JifliLt!1,_~~9J{Oi1§,~i$.f.~q~~~~f!{t;• ;~pr-avnlcl~kof I, su 'napravili 'Znatan -skok· (14;4%) · potisnuvši "zCfravstve'rie'~rač1nlke' -~··.'."'

Zanimanja 1964. 1965. 1966.

Ukupno "bijeli okovrati:iCi11 39,0 I 39, 1 : 39,1 I I

Inženjeri i tehničari I 4,9

I 5,4 I 5,8 l

J

Prosvjetni radnici I 5,7 6,0 ! 6,2

Zdravstveni radnici 1,3 J 1,3 !

1,4

Ekonomisti i pravnic! I 2.5 I

2,9 3,2 I

Ostali zaposleni s visokim obrazovanjem 2,3 2,4 2,3

Izvor: Paul S.Shoup: The East European and Soviet Data, Handbook. Columbia University Press. 1981.

Ovi podaci pokazuju da "bijelih okovratnika" ima 39% u članstvu SKJ. Unutar te skupine. od profesija koje nas znaimaju. prosvjetni radnici su brojniji l njihov sa udio povećava, kao i udio inženjera. tehničara. pravnika I ekonomista. Cetalfni}a analiza članstva SKJ načinjena za razdoblje od 1968. do 1980. (B.Vuškovlć, 1982) pokazuje trendove rasta tih profesija Kategorija stručnjaka u SKJ konstantno raste, i to prema drugima izuzetno brzo: od 15,59. u 1968. na 21.2 u 1980. godini. Radnici su npr •• premda u apsolutnom-broju rastu, u relativnom opadanju: 1968. činili su 30,39 %, a 1980. 29,47 %.

Tabela 31.

Članstvo u SKJ prema profesijama

(11,9%)" (B.Vušković, 1982). Rast grupe stručnjaka pokazuje da je skoro svaki drugi stručnjak ćlan SK, a taj rast je ustvari ponajprije rast inženjera·tehničara I ekono­mista.pravnika . Ekonomisti su profesija koja dominira u strukturi profesija u Jugo­slaviii. Medjutlm, oni ne dominiraju u strukturi članova SKJ, premda se njihov udio stalno povećava.

Profesije koja dominiraju u SK jesu inženjeri, tehničari te prosvjetni radnici. Medju­tim, u profesionalnoj strukturi vrhovnog partijskog tijela opet dominiraju ekonomisti. Komparira;ući profesionalnu strukturu partije u Jugoslaviji i SSSR·u možemo vidjeti da inženjeri imaju I u jednoj i u drugoJ partiji vrlo veliku stopu rasta i zastuplje­nost unutar grupe '1bijelih okovratnika". Uz inženjere u Jugoslaviji po rastu i zastu­pljenosti· tu je i grupa pravnika i ekonomista. dok je tu grupu u SSSR-u nemoguće identificirati u partijskom članstvu. Ono u čemu se obje partije razlikuju jest stru­ktura vrha. Dominacija inženera I tehničara u strukturi partije u SSSR-u odražava se i u partijskom vrhu, ali se ta· ista dominacija ne javlja u jugoslavenskom partijskom vrhu. Definitivan odgovor na pitanje o tome što uvjetuJe tu razliku nemoguće Je dati, ali možemo postaviti nekoliko vrio vjerojatnih hipoteza.

Prvo, već smo prije spomenuli da karakter društvenog sistema favorfzira J traži odredjene profesije. Tako se obrazac razvoja u Jugoslaviji (u smfsfu prokfamfrane orijentacije na tržnu ekonomiju) odražava I u partijskom vrhu u dominaciji ekonomi­sta, a ne toliko u partijskoj strukturi članstva. No teško je vfdjett koji bi to još bio društveni mehanizam koji bi 11zaustavljao11 lnženj~re od ulaska u partfjskf vrh Jugo.. slavije, a "slao" ih u SSSR u taj Isti vrh. S drug1~· st_rane •. mqžemo~pretp9stavlttda karakteristike profesionalnog obrazovanja utječu na sklonost l mogućnost·da se ~eke profesije u jednom tipu sistema če~će bave politikom ·od ·drugih I odfaze ·u elitu vlasti. ~„.,._ ·:::-·'·- · · · ·

::~~„~~·:..:::~ ~ +

1968. 1980. Ovim se pretpostavlja da karakterlstlk~-nekih profesija postoje neovisno o .. karakteru · sistema. Koje bi to bile karakterfstika koje u predsjednički kabinet SAD dovoda

Prosvjetni radnici 36, 1 25 76,3% pojedinaca koji Imaju društveno· obrazovanje, bRo da su pmvnfcJ, ekonomrStl, lnženjerf.tehnfčarf 27,9 . _ 34,5 . -·· .. _ . . . . .· .•.•. _. J~21~~.~~ .. 1~.,.opće .-~~~tv~n9 obr~_oy~nje.,na .. koleđu?JU"t-.druge~s~e._:..sllćna.J,.·~·'!7"·~

~:i'.""fi!>-";.>':._~"'"~'"· Zdravstveni radnlcl'"'f-""~~10;8'.ll~1'1-;s;~~~~~~ ~poJava u Jugoslav1JI gdje su 39" % člana PredsJ~nfštva partqe također nosfocf dru-Ekonomtstl-pravnicJ 10.s 14,4 štvenih profesija. Zajednička tendencija u oba promatrana~slstema je također stalno

povećanje zastupfjenostrekonomlstnrvrhu. Ta tendencija proizlazi.Iz razvoja profe-(100% su stručnjaci u partiJO slonalizacije I specljalfzaclje profesija u zadnjih četrdeset godlna. Va.2nost ekonomske

....

112 I 113

Predsjednfčkf kab[net SAD u promatranom periodu od 69 godfna pokazuje nekoliko '·- Tabela 29. praV11nostl. U sva tri razdoblja u strukturi domfnlraju pravnicf, . a obrazovanje se ::- . .

___ „Y.R2!11~~~~ti;k JLa~~V:. ka~el!,. b~ I~ t:>b~ ;;..f '·"'" .· Člansl1f0 u KP prema nekim zanlman[lma unutar "blfel1h okovratnika" u SSSR-u (u 16) ·Premda pravnici stalno činena6foln~u sklip!nu"YI t<aBfneru.nj R · rcrfefa se · -•1-.r:»•1 •-vrttn;.a1:11 11 :W:'*ttP• ~111'''11l'Mf'.-iJ!IN'~~~''"""''~~tl ~""':!Ailst.t 1r ~Ht~~-"'~ili.„lill1 :1:wm

smanjuje od 66,6% na 40,4%, ali se zato povećava udio politologa ·1 ekonomista. kofih · · · na početku uopće nemamo. da:bi u zadnjem promatranom periodu čfnifl 19,8%. Sve ostalo drugo društveno I opće obrazovanje na koledjima takodJer se stalno povećava: od 7,0% na 17,3%.

Vremenska·dimen:ija nam pokazuje da se dogadjaju neke promjene u profesionalnoj strukturi predsjedničkog kabineta, koje su djelomično odraz stvaranja i razvoja novih društvenih profesija koie .na poćetku .promatranog perioda Još nemamo ofor· mijene kao posebne profesiie -•·to su politolozi i ekonomisti. Medjutim. ostaje stalno ista pravilnost, a :o :e apsolutna dcminacifa društvenih profesiia u svim kabinetima. Nosioci profesija kcji proiz!azs iz sfere društvenih i humanističkih nauka čine 73,6% u predsjedničkim kat!r.etlma od 1913 do 1933, zatim 76,0%-~u kabinetima od 1933. do 1953, a 77.5% u kabinetima od 1953. do t982. Postoji, dakle. konstantno visoki udio nosilaca društvenih profesija u predsjedničkim kabinetfma.

Posvetit ćemo još malo prostora analizi SSSR·a i Jugoslavije, da bismo bolfe sagfeda· li uzroke ovakvog ;rofesionalnog strukturiranja njihovih partijskih vrhova, kao i uzroke različitosti. U sistemima. s jednom partijom koja je na vlasti samo članstvo u toj partiji znači odredjenu količinu političke moći u odnosu na sve one članove partije. Naravno. to nije jedini izvor političke moći (posebno ne u JugoslavijQ, ali je svakako dominantan. Struktura partijskog članstva indikator je moći onih socijalnih (u ovom slučaju profesionalnih): grupa koje su masovnije njeni članovi.

Profesionalna struktura cjelokupnog partijskog članstva pokazat će nam da U je veća zastupljenost nekih profesija u: političkom vrhu slučainost Hi odraz njene općenito veće masovnosti u partiji. U tom slučaju ostaje nam da analiziramo zašto neke profesije preferiraju sistem i tako imaju više moći u društvu Hi su se one sposobne nametnuti sistemu zbog svoje specifičnosti u obrazovanf u.

Analizirat ćemo zastupljenost stručnjaka u partiji. a posebno nivo analize i strukturu po profesijama unutar grupe stručnjaka u partiji.

110

-.:;„

i

·-

1956. 1957. 1961~ 1962 1965 1966 1967. 1971. 1972. 1973.

Bijeli okovratnici idr. 50,9 50,7 48,5 48,0 45,9 44,8 44,6

Rukovod. u ind. i ! građev.{% od b.okov.) 14, 1 13, 1 10,2 10,0 7,8 7.8 1 7,9 8.4 8,5 8,7

I lnž. i agron. I I

% od b.okov. • 20, 1 119,3 29,2 I 2a.2 i 32,s 33,6 34,9 28,2 38,5 38.9

Nauka. obraz., I kult.zdrav., umjet. 18,8 19,3 21,5 21,6 123,3. 23.4_. "23,6 29,8 24,0 24,1

·- ..

Osoblje u trgovini 4,7 4,8 ...... 4,9 1 s,s· 5,5 ..,.,o:r '

lnspekc., raćunov., ! ured. raqnici 13,2 11,9 11,8 t0,8

Osoblje u komun. i usl. 29,1 22,3 23,5 24,8

Izvor: Paul S. Shoup: The East European and So\}iet Data Handbook, PofitlcaJ, Social and Developmental lndivators, Columbia Univerisity Press, New York, 1981. .

U SSSR·u "bijeli okovratnicr', unutar kojih se nalazi grupa stručnjaka. čine 50% članstva s laganom tendencijom smanjenf a udJela. Smanjuju se samo odredjene podg~~e unutar "bijelih okovratnika", kao što su: rukovodioci u organizacijama, mdustnj1 i gr;• navlnarstvu. računovodstveni I uredski radnfcf, te radnfcf u komuril· kaciji i ,usluyt' '-~1. Najviše se povećava udio inženjera, zatim stručnf aka tz nauke, kulture, obrazovanja i zdravstva. Dakle. f na širem nivou analize nosnaca pollttčke moći, tj. medju članovima partije dominiraju Inženjeri. Oni su najzastupljenijl u strukturi "bijelih okovratnikalt sa stalnom tendencijom povećanja. dok stručnjaci Iz nauke. kulture, obrazovanja I zdravstva bHježe tcikodjer stalni, aJf manje Intenzivan · porast Sistem se u procesu urbane industrijalizacije osranfa na štručnfake, u prvom redu Inženjere. To se odražava I na sve veći brof ln%enfera u partijt Postop određena podudarnost: inženjeri su grupaclfa koJa od svih .profesija najviše raste u aktivnom stanovništvu. njen udio u partijskom članstvu je najbrojniji u usporedbi s drugim profesijama. ali takodJer dominira I u profeslonalnlm strukturama vrhovnih polrtrčkfh ~* . . .·

111

U tabeli 27. vidimo istu pravilnost: prvo, obrazovni nivo političke elite raste i u SSSR·u i u Jugoslaviji, drugo. najveći dio članstva vrhovnog partljskog tijela regru„ tira se iz pive, a zatim druge generacije članova partije, dok ih je znatno manji broj u posljednJcj generaciji, tj. onoj poslije li.svjetskog rata, a u SSSR~u nema ni jednog novog mladog člana partije u Politbirou od 1954~godlne. Ovu pojavu dugog

Tabela 27. ·

Profesionalno-obrazovr.a struktura članova Politbiroa po generacijama ulaska u Partiiu SSSR -a

Gener.po Pravnici Human. i lnž. i Pol.šk., Vojne Sred. Osn. Ukupno primanju društv. tehn. civeni a kad. šk. šk. u partiiu 1 nauke agron. univer.

do 1917. 3 ! 1-; I I 2 17 13 36

u% 8,3 2,7 I 5,5 47,2 36.1 100 I ' ! :

od 1918-1 1 -1930. l 1 17 1 3 1 1 24 u%

I ! 4,1 70 4,1 12,5 4,1 4,1 100

1931.- i -1953 1 9 3 3 2 18 u% s.s 50 16,6 16,6 11.1 100

1954-„1975 78

Izvor: Paul S. Shoup: The East European and Soviet Data Handbook Politlcal, Social and Developmental lndicators, Columbia Universitu Press. New York, 1981.

zadržavanja jedne elite na v1astf J.F.Hough (1979) naziva slučajem petrifikacije. U

.. „

~-- Kako u SAD nemamo revolucionarnih promjena, vremenska 1ntervale „ načinit ćemo tako da budu usporedivi sa SSSR„001,-a da &~Jstovremeno pokfapaju s predsJednf.. čkim Izborima u SAD te da čine ko11ko;.toliko jednake vremenske Intervala

Tabefa28.

Profesionalncrobrazovna struktura predsf edničkog kabineta SAD za period od 1913. do 1982. g6d.

Godine Pravnici Polit. I lnž. i Medfo. VoJ. Društ Bez vis. Ukupno ekon. prir. prof. aka. prof. obraz.

Jopć. obraz. na ko!.

1913-„1933 38 3 2 4 10 57 u% 66,6 I 5,2 3,5 7,0 17,5 100 ..

1933„ „1953 27 2 3 1 9 8 50 u% 54,0 4,0. s.o .. i:..-·. 2,0 18,0 16,0 100

1953„ „19s2 49 24 g 1 3 21 14 121 u% 40,4 19,8 7,4 o.a· 2,4 17,3 11,5 100

Ukupno 114 26 . . ;!5>. 3. 4 34 32 228

Izvori: Robert Vexler: Vice..?resldents and Cabinet Members. Bfographfes Ananged Chronologically by Adminfstratfon, Oceana PublJcatlons Ine. 1975. Cebbs Ferry. New York, Volume 1,11.

prvoj generaciji, onoj koja je provela revoluciju, nalazimo samo tri pravnika u Joseph Nathan Kane: Facts About the Presldenta. A compllatfon of Blogra· Politbirou, a najveći dio tidera regrutira se iz studenata (u tabeli smještpnl pod phlcaJ and HistorlcaJ lnformatlon. N.W.Wilson Com., NewYork, 1981. srednja škola) koji zbog revolucije ne završavaju studije ~takv_ih_je _17 ili ~7,2% od __ „. __ _ _. • _ • __ , ,,, _ ~.,.. -.„. ~- _ -"".,,,~'' ,,,,.,, -.~ . . „. __ . 'li- -~~ : ._ • , _ __ : _ •.• te!~=~•·~~

~µJ<upnogibrojat.~anay;i~partlJ~prJje1l9,1&rgodlnEVWPo1ftbtrou)1illlMM••1••--w.a„ lf111tJne:t•_.Wttč1šWh01~mencanPolif~iattećf'Sf)ae~uker

U postrevolucionarnoj generaciji slika se drastično mijenja u korist Inženjera. Oni čine 70% (ili 17) članova Politbtroa druge generacije, tj. one koja je primljena u partiju između 191S·1930. godine. Ova tendencija se ne mijenja ni u trećoj generaciji prlmlJenoJ u partiju tzmedju 1931-1935; Inženjeri I dalje dominiraju u toj profeslo­nalnoJ- strukturi.

108 . .. • i „,

Com, NewYork and London 1981.

Who's who in America, 41st editlon 1980-1981, Volume 1/2, MarqulsWho's who, lnc. Chlcago, lllinols.

Albert Ne!son Marquis: Who's who in Amerfca, A Btographlcal Dlctlonary of Notable LMng. M.en. ancCWomen ,oUhe Unlted States. Volume 11, 12.13,21, A.N.Marqufs Con. ChJcago, IHJnots.

109

- Usporedimo n SSSR i Jugoslaviju, vidimo da postoji isti smJer. Ona profesija koja relativno najviše sudjeluje u aktivnom stanovništvu ujedno Je dominantna profesija u profesionalnoj strukturi najviših partijskih tijela. U Jugoslaviji su to ekonomisti, a u SSSR-u inženjeri.

Razvojne tendencije profesionalne strukture političkog vrha

Cosadašnji podaci pokazali su nam koje profesije dominiraju pclitićktm vrhovima u pojedinim sistemima. Želimo li osvijetliti taj fenomen podrobnije, treba ga analizirati razvojno, tj. vidjeti ca li se profesionalna struktura političkog vrha mifenfa kroz promatrane vrijeme i :.i kojem pravcu.

Razvojna tendencija rr:cže nam pokazati i e'lentualne generacijske razlike u obrascima obrazovanja izmecju :nladjih i.~tarijih članova političke elite. Da bismo takvu analizu izvršili. potrebno je =<!rediti dva osnovna kriterija grupiranja. Prvo, kao kriterij za cdredjivanje starosti :.?zet ćemo ili stvarnu dob pojedinca ili datum primanja u parti· ju. Opredijelili srne sa :a datum primanja u partiju smatrajući ga presudnim mome· ntom u političkoj ~ar.ieri pojedinca, naročito u jednopartijskfm sistemima Za SAD, tnedfutim, taj kriterij cćito nije valfdan zbog drugačijeg političkog sistema. Zbog toga. ćemo ovdje primijeniti kriterij vremena kada su bili na funkcijama u predsje· dnićkom kabinetu. Dakle, promatrat ćemo profesionalnu strukturu predsjedničkih kabineta u nekom vremenskom••razdoblju.

Drugi kriterij koji ovdje moramo odrediti jest kriterij po kome ćemo u promatranom vremenu vršiti grupiranje. Fundamentalni historijski dogadjajl, tj. oni koji predsta· vljaju prekretnicu posebno važnu za promatrane društvo. služit će nam kao kriterij za odredjivanje vremenskih perioda u kojima ćemo promatrati profesionalnu strukturu političkih vrhova.

Za Jugoslaviju smo odredili tti vremenska Intervala u kojima treba promatrati profe„ sionalnu strukturu Predsjedništva Partije. To su članovi Predsjedništva koji su ušli u partiju još prije li. svjetskog rata (priJe .1941), zatim ratna generacija (1941-1945) I poslijeratna generacija (poslije 1945).

Tabela 26. pokazuje nam u prvom redu, prema olt. ·nju, porast općeg ob~zo'Vnog

........ ~T •.:;: r~

nivoa političke elite. No, lnteresantno je vldfetl ·da u predratnof generacljrmedju·".„.,.,,.,.,~.„. fakultetski obrazovanim daleko: pretežu pravnici (mo.temo pretpostaviti da I u onih pet nerazvrstanih iz te kategorije dominiraju pravnicQ. Ostale grupe su lr.ženjeri I medicinari.

106

.:::.; .. :. -~.~ ... .,....:-.

Tabela26.

Profesionalno-obrazovna struktura članova Predsjedništva Partije (politbiroa, izvršnog biroa) Jugoslavije po·vremenu ulaska u partiju

Prav. Polit.i Društ. Polit. · lnžJ

I Medic. VoJ. I Sred. Osn. Ukupno

ekon. hum. part .. prirod. prot ak. ·I šk. šk. nauke škole 1

1· I

I I i I

I ~ I 'prije I I

! 1941. 14 1

I 3

. 7 1 4 I 1 ! 7 ! 10 47

I t I 21.2 100 .u% 29.7 2,1 6,3 !· 14,8 I 8,5 2.1 i 14,8 t

! i

;1941~; i l I

!.1945_! 7 a 15 1 3 I 2 ! 1 I 37 ' I tS,9

I 2.71 u% 21,6 40.5 2,7 8,1 l 5,4 i 100

!

;post. I I I I

jt945. ~ I 10 I ~· 1 13 :)~ ~ j

7.6 I 76.9-I&· ••

7,6. ~

7,6 i 100 iu% I I ,-:: .· I !

Ne razvrstano je ostalo ~oro„ •. ·. • _ _ ... Izvor. Paul. S. Shoup:-• The ·Cast European ~ Soviet Data Handbook. Pcilitical,

Social and Oevefopmentai fndfcatcrs.·Cofumbia -University Press. New York, 1981. .„ .. .. ~~

Interesantna je da u.mladoj generaciji političara nemamo ni inženjera _ni medfclnara. ali ni pravnika. Prema tom~. utjecaf.Pfi!.'4 pd~ na račun ekonomije l polltofogf„ je. Ratna generacija je dom~ntno obrazqvana•u partijskim školama „ to Je genera„ cija koja je u najvećem. broju.·slučaf eva tyekinufa redovno školovanje, posvetna se profesionalnom reV'oluclonamom radu koji je poslije rata sankcionirao diplomom političke škole. Političke nauke, u sastavu sveučilišta, preuzimaju dio tog "partlfskog" obrazovanja i vjerojatno zato Imamo tako veliki pritisak na taJ studij. Ekonomski razvof, proklamfrano tržišno orif enUran a ne samo tehnički kao u SSSR.~u, uvjetuje da nemamo inženjera iz mladje generacii1: nego da dominiraju ekonomisti. Mladj:i generacija političara je apsolutno obrazo·..-.:ina ekonomski I politološki. bez Inženjera i ostalih tehničkih disciplina, ali i bez pr4tvnlka (samo je jedan u promatranoj gru,:~.

!

! I

·. ~,d4 ··--·Takva analiza samo potvrdjuje specifičan obrazac razvoja Jugos1av1Je I njegov Ulfe->'' caj na profesionalnu strukturu političke elite.

._.

i

Pri grupiranju za SSSR takodJer ćemo kao okosnicu uzeti revoluciju, tako ćemo promatrati članstvo koje se regrutiralo u partifu prije revolucije (prlfe 1917), posfija revolucije (1918·1930). zatim period apsolutne vladavine Staljina {'1931·1953), ta poststaljinistf čki period (1954--1975) •

107

„

prošao revolucionarni preobražaf socijalističkog tipa gdJe marksfstJčko„lenj1nistlčka doktrina čini okosnicu ideološke orijentaclJe u ekonomskoj 1 političko) sferi, ili imamo klasični kapitalistički obrazac razvoja sistema.

Pokušajmo sada pomoću ove hipoteze objasniti profesionalnu strukturu političke elite u Jugoslaviji. Uzimajući u obzir poslijeratni period, od 1945. do 1975, dobiva se slijedeća struktura:

iabela 24.

Profesionalno-obrazovna struktura članova Predsjedništva Partije (politbiroa, izvršnog biroa) Jugoslavije od i945. do 1975.

Kako možemo lntei~~etlratJ ovu dobivenu strukturu? U prvom redu JugosfaviJa je zemlja koja Je provela socijallstlčku revoluciju I ko}a prolazi period lndustri]aUzacije posllJe rata O u tome sliči SSSR-u), an nakon prvog perioda, kada je taj tJp sličan SSSR·u, način industrijalizacije se razlikuje, tj. to ni)e više- apsolutno centralna planirana ekonomija gdje su zadaci na '1erenU'' tehničke prirode pa glavnu ufogu

_ imaju inženjeri, nego je to bar proklamlrana tržišna ekonomija sa značajnom ulogom ekonomista na svim nivoima odlučivania. Prema tome, ekonomisti preuzimaju ulogu koju u SSSR-u Imaju inženjeri, tako očito ne u toliko! mferl kao Inženjeri (uostalom i ekonomija nije tržišna u velikoj, mjeri kao što je planirana u SSSR-u). No očito da prec'italu prazninu ne popunjavaju inženjeri nego prije svega pravnici I polilolozl, što odražava s j"edne strane naglašeniji pravni element u razvoju (slično SAD). MedJutfm ideološka komponenta. oitčena u ·partijskim školama. u Jugoslaviji Je izrazito prisut­na. Tako možemo reći da se specifičan obrazac razvoja izmedju proklamacije na tržišnu ekonomiju i ideološke supremacije odražava izvanredno reljefna u profesJona„

i ~Ukupno eravnicli~liti~·„-1>=< ·~·, 'l;~:.·7~-"lif! ii-~···~---·~-~···1··~J1··· ···1-(I.-·.·~-,, 1-.-·1·1·7··--·-~,., ~-------~ ,-,:-~;=-.-~.·~~-~-= ~9~Js.qg~JlQl4Q&~Y~nU~1ul.~@t~J.~J?p-~ _; ,_ ,„~„-· --· -· - -·" - i ekan'a·m.--~~~-,~:~~- -l":~~~~~frl •;. c-. 3kad:'-l'školal'šk>1··'k • ""'""-~d~s~~S::':n;:p:!.~ar:!a::=~=! ..

nauke j I I obrazovanjem ujedno odražavaju i specifične orijentacije (ekonomfstltržišnuonjenta­ciju, a oni iz političkih škola.'~ideološku") i odražavaju ciljeve razvoja. Individualne karijere nisu tako striktno determinirane i eventualne frakcijske podfete u politi­čkom vrhu ne moraju (lako mogu) odražavati profesionalne podjele. Ovdje treba upozoriti I na veću ili manju zastuplJenost određenih teorijskih orijentaclfa u profe­sionalnom obrazovanju koje su vezane za ideološku orijentaciju sistema. pa domina­cija ekonomista i politologa može značiti veću tdeologlčnost u sistemu, a ne manju. budući da marksistička orijentacija prožima profesionalno obrazovanje politologa I ekonomista, a ne i in~enjera._

98 18 19 19 6 4 3 13 15

u% 18,4 19,4 1,02 19,4 6,1 4,08 3.06 13.3 , 5,03

Izvor: Paul S. Shoup: The East European and Soviet Data Handbook, Politlcal, Social and Developmental lndlcators, Columbia University Press. New York, 1981.

U analizi jugoslavenske distribucije profesija u PredsJedništvu Partije (gornja tabela) zapaža se njena specifičnost, tj. ona ima i neke elemente američke strukture I neke elemente sovjetske strukture. U prvom redu nemamo tako jasnu domlnacif u jedne profesije.. Ustvari pravnici, politolozi, ekonomisti I oni koji su završili partijske škole daleko su najzastuplJeniia grupa (5712%). Inženjeri koji toliko izrazito domini­raju Sovjetskim Savezom ovdie su zastupljeni sa svega 6, 1 %. Prema tome, možemo reći da u tome sličimo SAD (gdie su zastupljeni sa 13%). Isto su tako 1 pravnici u tri najbrojniJe skupine „ njih je 18 jli 18,4 ~~. dakle značajno su zastupljeQi, ali ne toliko kao u SAD. S druge strane, mi imamo značajnu grupu politologa I ekonomista • grupa koja u SSSR·u gotovo 1 nije zastuplfena. a u SAD je značajnije zastupljena, ali manje nego kod nas (SAD 10,5%; Jugoslaviia 19,4%). Medfutim. jedna grupa pokazuje svoj značaj koji u SAD nema, a u SSSR-u takodJer Ima značajnu ulogu. To su oni koji su završili partijske škole. Takvo obrazovanje Qnače karakteristično samo za zemlje s monističkim partijama na vfastO čak je zastuplJenije kod nas nego u SSSR·u. U JugoslaviJI 19.4% članova pol1tlčke elite Ima završenu takvu školu (kao jedini tip višeg m visokog obrazovanja), a u SSSR„u takvih imamo 7~5%. Prema tome, ta izrazito politička komponenta prisutnija je kod nas nego u SSSR„u. (Treba spomenuti da je pri gruptranf u u SSSR·u u prvom redu uzeta u obzir profesija, ali je nekolicina uz inženjersku struku završna I partijske škole nt crveni univerzitet).

104

O profesionalnoj strukturi aktivnog stanovnt§tva Jugoslavtf e podrobnije smo govorili u prethodnom poglavlju. Ovd}e. -ćemo samo podsjetiti da su apsolutno najviši porast bllježlll ekonomisti s lrideksoro.pora$ta 660, zatfm Inženjeri 542 i pravnici 345.

Tabela25.

Udio nekih profesija u aktivnom stanovništvu Jugoslavije

Profesija

Ekonomisti Inženjeri Pravnici

Aktivno stanovništvo

Izvor. SGJ

1953.

14.661 7.705

-4.888-.

7.848.857

- ...... „. r • ... •

%' 1961.

0,1 119.236 0,09 15.523

··0,06. '22.682

100 8.340.343

% 1971. %

1.4 96.798 1,1 0.2 41.772 0,9 0,3 16.869 0,2

100 8.889.816 100

105

Ovdje su posebno izdvojene dvije profesije koje donij)iraju u Politbirou SSSR·a I u predsjedničkom kabinetu SAD, f praćen Je njihov udio u profesionalnoj strukturi ·th dviju zemalja. Prvo, to su inženjeri, i kao što možemo očekivati. imamo njihov brži relativni porast u SSSR-u jer se radi o zemlji koja se nalazi u fazi ubrzane indu­strijalizaciie (naravno, relativni udio inženjera niži je na početku promatranog peri­oda u SSSR·u nego u SAD). Medjutfm ono što iznenadjufe jest da, lako broj inž&. njera i u SAO relativno rnstn, SSSR prestiže u četrdesetim godinama SAD po relati­vnom učešću inženjera u aktivnom stanovništvu.

Dio toga prestizanja (ne bi se sada mogli upustiti ·u točnu procjenu kojQ, kao što je već spomenuto, posljedica je labavije klasifika~!je toga tko je inženjer u SSSR·u. No, s druge strane cčito fe da se u toj nagloj ekspanziji (kao što smo prije vidjeti, to je grupa koja· ima re!atvno najveći prirast u SSSR-u) odražava nešto I od strategije razvoja. gdje se na ;er.nički napredak i razvof pola!e mnogo više pažnje ili pak gdJe se zar.emaruju neke jrJge profesije. Za evo nam mo!e odličr:o poslužiti ilustracija s pravnicima, gdje ~e n!!hovo relativno učešće u istom promatranom periodu jednako u obje zemlje. ali u SAD ~e na višefn nivou. U SSSR·u je or:io oko 0, 1 % zaposlenih, a u SAD izmediu 0.3 1 J . .t%. OćJto je da se to u razdoblju koje predstavlja burniji period za SSSR neGO :a SAD .ne odražava na potražnju za uslugama pravnika i ona ostaje relativno niska. °J SAD isto tako nemamo porast (kao što ga imamo naprlmjer za inženjere), ali je ta potražnja za pravnicima tri do četiri puta veća u relativnom smislu.

Inženjerske institute. I Brežnjevljeva generacija političara l administracije, pogotovo oni koji su politički pre%ivJeli I u 1960„fm, završila Je te lnstitucife." (J.F.Hough, 1979). Očito Je da je politički režim vjerovao da je tehnička diploma najbolja pripre­ma za političku I administrativnu kariferu. Od onih u elltl koji su rod}eni između 190EH917.g. i koji su primili fakultetsko obrazovanje pr!Je li.svjetskog rata, 70% su bili Inženjeri, a 15% polfoprivrednicr• (J.F.Hough, 1979). Karakter političkog sfstema bazira se na ideologiji vladavine radničke klase koja se operacionaliztra: prvo, tako da dfecn radnika imaju prednost pri upisu u obrazovne lnstltucife iU da '1ćak djeca obrazovanih roditelja koja su dobila klasične srednje obrazovanje postaju prvo industrijski radnici 1-2 godine. posllfe završetka srednje škole, da bi dobili proleter· ski status radi ulaska, tj. upisa na fakultet". (J.F.Hough, 1979).

Drugo, da legitimet za bavljenje politikom imaju u prvom redu radnička zvanja dignuta na nivo profesije, kao što su inženjeri. Inženjer se očito shvaća kao radnik koji ima najviše. ali radničko obrazovanje.

Dominantna proklamirana vrijednost tog sistema jest materijalna izgradnja „ indu· strijalizacija. Ideja vodilja sistema postaje industrijalizacija i ona se. izjednačuje sa socijalizmom. Analiza društva, borba za gradjanske indlvfdualne slobode ne postoji kao vrijednost pošto su sva rješenja o fukncioniranju društvenog života već data ~ teoriji. marksiz!T';i-lenjinizma. Ukratko, pravni sistem je potisnut relativno u stranu 1

pod utjecajem je partije i revolucionarnog prava. U takVom sistemu klasičnoj pra· vnićkoj (slobodnoj) profesiji nema mjesta. Ona je potisnuta na margine društvenog

Profesionalne strukture obiju promatranih zemalja pokazuju odredfene razlike koje života i pretvorena je u egzekutivu sistema.bez ikakvog političkog utjecaja. Svakako nam mogu poslužiti za objašnjavanje promatranog fenomena. Inženjerska grupa izvan· bi bilo zanimljivo načiniti jednu kvaUtatlvnu analizu pravničke profesije u SSSR·u. red no je ekspanzivna u··SSSR~u, „pa Llako ·Je ona· u relativnoj ekspanzlji·l u .SAO,-;:.toi"~..-.q,,~~1 ~~,,,,,~·Obrnutu situaciju imamo u SAD. ekonomski razvoj stvar je privatnog biznisa. a ~avni.„~ .. medjutim, nije ni izdaleka tako upadljivo. Isto su tako i pravnici više zastupljeni u poslovi društvenog života rješavaju se postupkom koji je sHčan pravnof procedun. Na SAD, makar ne rastu. ::li imaju konstantnu zastupljenost I u SSSR·u. Obrazac razvo· taj naćin pravnici imaju najviše šanse da udfu u javni, društveni život, koji ima ja stimulira ekspanziju inženjera i u jednom i u drugom sistemu (u SSSR·u više), a karakteristike pravne države. .-broj pravnika u promatranom periodu ostaje relativno Jednak. Medjutfm, ekspanzija inženjera odražava se na profesionalnu strukturu Politbiroa u SSSR·u, a ne odražava se u značajnijoj mjeri na profesionalnu strukturu predsjedničkog kabineta u SAD. S druge strane. u SAD postoje mehanizmi koji dovode pravnike na vodeće položaje makar njihova relatfvna zastupljenost u profesionalnoj strukturi stagnira. U SSSR·u .pravnici uopće nisu zastupljeni u političkoj eliti. Iz ovoga možemo zaključiti da faktor ekspanzije nije faktor koji sam po sebi dovodi neku profesionalnu grupu unutar političke elite, nego da tu djeluju drugi mehanizm1. • •

Postavili bismo hipotezu, koju ovdje nije moguće empirijski provjeriti na temelju ovakve vrste podataka, da ustvari karakter političkog sistema kombfnfran s obrascem

Dodatni element je svakako taj što su .pravnici u ovom sistemu klasična. pravna, slobodna profesija, dakle nisu vezani za radna mjesta, organizaciju, neovisni su od vlade, partije, a opet- profesionalno najviše vezani uz Javnu problematiku. Koliko je poznavanje prava I pravne procedure važan element ako se pojedinac odluči za političku karijeru, pokazuje podatak da je nekolicina odlučila studirati, a neki su i završili studij prava kad su se već· bavili političkim radom I gradili polltlčku karije-­ru, premda su bili već profesionalno obrazovani.111 druga poja~: nekolicina politič­ara koja se u našoj klasifikaciji vodi 11bez _visokog obrazovanja11 studfral1 su pravo, ali nisu diplomirali.

ekonomskog razvofa favortzlra dola~en)e Jedne profesije na -vlasr. lako to ·nqe · ' ~· "·'· ·'-" ·u tim elementima vjerojatno ležl objašnjenfe ove disparatne strukture dviju prema„

~~.:-.~-/':':":·,,_pre4rn~~;9VPQ.~@.PiJ!:1Rl9$l~9lmJ~.i~4~lšL:P·~~A<l!U~WIU·!~J~JJ!-Q · ·~·_· -· - ~tmni~~B9l!!~~klh ~l~·-~erema Jom~. glavna objašnjavajuća hl~teza o P~9fesionaln?L. obrazac fndustrlfartzaclfe mvorlzfra ~fn!en]ere na Svim rukcNOdedtm· m}esttma. a· s· - · · · · struktuil-polttlčke·ente jest da· ona ovtsl o dominantnim karakteristikama 1lstema • .:·.wr~-. ,.,_. druge strane Je očito da karakter političkog sistema igra presudnu ulogu u favorlzf· Pravna država f slobodno fafssz„falre tržište i revotuctonama država (proklamtrana ranju odredjenih profesija. 11U :kasnim 1920·lm I ranim 1930·lm godinama sovjetski 'Jladavfna radničke klase) i strogo planirana ekonomija. s druge strane, dominantne režim je provodio masovne programe slanja mladih radnika I političara n~eg ranga u su karakteristike sistema. T.e.karak1edstll<e.cteterm1nlrane su člnjenfcom da je sfstem

102 103

i

Komparativna struktura sovjetskog Politbiroa je slijedeća:

Tabela 21.

Profesionalno-obrazovna struktura članova Politbiroa SSSR-a od 1917. do 1975.

Pravnici Hurnan. i Jnž. i. Pol.šk., Vojne Sred. Osn. Ukupno drustv. tehn., crveni a kad. šk. šk. nauke agron. univ!?r.

Ćlanovi

I I I Politb. 3 I 2 29 6 3 1

21 16 80 l

i

I i I

I u% 3,7 ! 2,5 36,2 7,5 3,i 26.2 I 20 100

Izvori: Borys Le\.)tsky: The Soviet Political Elita, Munich, March 1969. Hoover lnstitution on War. Revolution and Peace. Stanford University, Stanford, California

Edit by:Edward L Crowley, Andrew 1.Lt:bed, Henrich E.Schulz: Party and Govemment Officials of the Soviet Union 1917·1967. The Scarecrow Press1 Metuchen, New Jersy, 1969.

tlak1e oni ne igraju neku značafniju ulogu. (Medjuttm. mora se primijetiti da su od petnaestorice čak 3 predsjednika I 2 potpredsjednika 1nžtnjerl „ u toj grupi su Johnson -i Carter). Očito je da u društvu postole mehanizmi koji wjetuju da ove profesionalne grupe imaju tako raz1ičitu ulogu u elitama vlast1.

Pokušajmo potražiti eksplanatomi faktor u promjenama profesionalne strukture obiju zemalja. Koliko su ove dvije profesije koje dominiraju u vrhovnim politfčklm tijelima dotičnih društava odraz njihove profesionalne strukture? Komparativni podaci ova dva promatrana društva pokazuf u nam slijedeće:

Tabela 22.

Postotak intenjera u aktivnom stanovništvu SSSR-a i SAD

SSSR u 000 % SAD uOOO % . .

SSSR= 1926 SAD= 1930 267 . 0,3 435 0,9

SSSR= 1939 SAD= 1940 1.656 2,1 594 1,1 - ..

SSSR=1959 SA0=1960 • ':4..206 „

.4,2 1.743 2,5 "~· „

SSSR i SAD 1970 8.450 . ·T.3 I 2.462 3,1 ..

Edward L Crowley, Andrew l.Lebed. Henrich E. Schulz: Prominent Perso- ·· · ·· .. ·• . .. .• ··~· -· ,_ ... ,,,, .,i:_a~it~~~ 1!!.„!~1J.!~~bl.~.!t~·~~Mn...ttr~~~.~~ ~~,,.. -····"''""'~;«$!.,.,~ ..... ··-·-· --.·..:.···· '--~- ·„~.,,,:~.~.: ........ ,,, ~,:.,.~ ... ·-"<--"·"'·· ... ,.._-. i--"P"""'•,„_,.,.,„„.-:....,.„„ .. ,.,_,." .. „._-i._t-__,.:«,,.,„.i<l'i

.,> -· .... ~·"""USA1968 ·· . - · ·-· _„ •••. „ - - -- :k: - •• · - ,_-,_··"'' - -· ---., 0,· - - -.. _ ~. -- - - - .~ ·.---- . . .....• „. :- ... .

· Postotak pravnika u·aktivno'!' stairOvnliMi SsSR.:;a;SAD Paul S.Shoup: The East European and Sovlet Data Hand book, Political, Social and Developmental ln icators, Columbia University Press, New York, 1981.

što nam pokazuju ovi podaci? U prvom redu, "profesionalna koncentracif a11 vladajućeg tijela u USA je veća ili imaju politički vrh obrazovaniji nego u SSSR·u, lako u obje promatrane grupe postoji jasna dominacija jedne profesije. U Amerfci polovica (50,0%) vladajuće elite su pravnici. U Sovjetskom Savezu trećina vladajude grupe.­(36,2%) su inženjeri.

Najinteresantnije je da se grupa koja dominira u jednom sistemu pokazuje bezna­čajnom u drugom.

Pravnici koji tako Izrazito dominiraJu američkom političkom elitom ne pojavljuju se uopće kao značajna profesionalna grupa unutar elite u SSSR„u. Ustvari, naspram 114 američkih pravnika u SSSR-u nalazimo samo tri. i to: LenJ1n. Sokolnikov. Krestlnskl. Obrnuto, vidimo da su 36,2% članova Politblroa Inženjeri raznih usmjerenja. U ame­ričkom kabinetu ima inženjera i onih koji su diplomirali prirodne nauke 15 DI 6,5%,

100

sss~ ..

SAD i % % .. ~·· -

SSSR=1926 SAD=1930 27 0,0 161 0,3

SSSR=1939 SAD=1940 62 0.1 182 0,4

SSSR=1959 SAD=1960 79 0.1 213 0.4

SSSR I SAD = 1970 108 0,1 273 0,3

Izvor podatak~.za tab~le su preračunati podaci na osnovi: Paul S. Shoup: The East European and Soviet Data. Handbook, Columbla Univ.Press.1981.

Historical Statistlcs of the United States, {part 1, 2), Co1on1al Times to •. 1970, US 1?epartment_.of Commerce._ Bureau of the Census. September, 1975.

fOJ

društvima u stupnju obrazovanost! političkog vrha i tipu dominantnog znanja. Tabela 20. Znanje je operacionaJizirano kao stupanj obrazovanja. Tip profesije pokazuje o kakvom se tip•J znanja radi ·(društvenom, tehnfčkom). Pofam moći ovdfe Je znatno Profesi'onalno-obrazovna struktura predsjednika SAD I članova predsfednlčkog

. -.ogran~čenJ...r~~YCi@~~P,,,Q.ln~~-~-@Ji'~YPnS;'i,~~ . kabineta od 1913. __ cJ.o 1.982. godine . vnih političkih tijela koja donose vitalne odluke u društvu. :ii:Članstvo· u t m ijef ma -- · ·~l&Gi!, ~ ~ '~~-tt-;.„„w-....~.~„ ..... ,.~,,.....„.~ .... -- ·-·-,..._~-"'"'··· ···M~··-~„,._---~·-..__.....~ ...... ~-~~„-znaći posjedovati odrečenu količinu moći.

Analiza profesionalne strukture vrhovnih političkih tijela pokazuje stupanj -uključe· nesti znanja (specijalistič!<og} koje dominirti političkim vrhovima. Naravno, to foš ne znači da odsutnost obrazovanih na vrhu podrazumijeva i manje korištenje znanja u donošenju odluka i obrnuto. da prisutnost cbrazovanih na vrhu znači I veće kori· štenje znanja u donošenju odluka. Ipak u situaciji sve obrazovaniJeg društva može se očekivati i obrazovaniji politički vrh. !Ptedsjed.

j P_r~v· l OICI

I !

5

Politi lnžf„ ćari i njeri ekono- l pri„

I misti i rodnjnci

3

Medic- ! Voj„ Dtušt. l Bez I Ukupno1 !

Inske ;na prof. l vfs· I I profe· I aka· 1 fop. o kog I

l ! sije : demiJa ~ obraz. obraz„, : nakol. van ja

3 13 1:--~------~-"'~--~----~-----------~--~------~----~--j ć: a novi ?ostavit ćemo nekcii~o hipoteza koje nam mogu posft.:žlti pri daljoj analizi. Profe·

sionalna struktura ~clitičkog' vrha uvijek je !ednostavno odraz prcfesionalne struktu· re cijelog društva. '.'Jaravno, •ako i<dntrcliramo činjenicu da su uviiek politički 'J[hovi pretežno sastavljeni :d ljudi iz gornjih obrazovnih i profesionalnih slojeva. onda različitost sastava ~c1itičkih 'tije!~ može jednostavno odražavati ćinjenicu da razna

jkabineta

društva imaju· raz!ič!te profesionalne I obrazovne s:rukture. S druge strane. ako · u%

109

114

50,0

26 12

26 15

11,4 6,5 ,„

3 3 31 31 215

3 4 34 32 228

1,3 1_

nalazimo izrazitu dominaciju nekih ·profesija~· ·što· se··ne može potpuno„obfasnitHz··~·""'~'"!-'>:"'"r ~""t?~•::,,_-~_.....__ _ _... ___ .a.... ___ "----L..--..-1---.L.---.L.----i 1,75 ~ 14,9 14,0 100

karakteristika profesicnalne · strukture datog društva, onda treba tražiti dodatne Izvori: Robert Vexler: Vice-Presidents and Cabinet Members, t3fographies Arranged faktore koji objašnjavaju dobivene podatke. Chronotogically by Administratlon;~Oceana Publications Ine. 1975. Debbs

Analiza će biti komparativna između društava koja su proš!a revoluciju socijalističkog -tipa (SSSR i Jugoslavija) i onih koji nisu imali taj tip preobražaja (SAD). Vrhovno političko tiielo ili ono koje ima najveću koncentraciju političke moći u SSSR„u je Politbiro. Prikupili smo podatke o profesionalno·obrazovnom profilu svih članova Politbiroa od t g 1 i. do 1975. godine.

Američki predsjednički kabinet Je mjesto gdje se donose ključne polltfčke odluke i možemo ga smatrati vrhovnim političkim tijelom u SAD. Podaci o profesionalnoj strukturi predsjednika. potpredsjednika i svih članova predsjedntčkog kabineta priku­pljeni su za razdoblje cd 1913. do 1982. godine. Američki'kabinet odgovara politbirou jer se tu nalaze ljudi odgovomi za pojedine sektore_ društva, naravno, uzimajući u obzir ogromnu razJiku u ulogama tih tijela u reguliranju društvenog i privrednog života. Međutim. za potrebe ovog rada i tipa komparacije smatramo da Je usporedba tih dvaju političkih tijela moguća.

Jugoslavija se nalazi između ta dva sistema, gdje Je u početku politbiro imao ldenti· čnu funkciju kao i sovfetski, da bi kasnije niz ovlaštenja prešlo na vladu. I pak. još uvijek možemo partisjki vrh uzeti kao centar general ne političke moći~ pa nam on može biti najbolji indikator koji odražava one socijalne mehanfzme koji wjetuju profesionalnu strukturu nosilaca političke moći. Za Jugoslaviju prikuplJenf su podaci za period od 1945-do 1975. godfne. Pođimo prije.s komparacijom SAD I SSSR-a.

98 ;. -

Ferry, New York1 Voturne t, li „ „. „J'„„ r

Joseph Nathan Kane: Facts About the A'esldents, A compiiatJon of Biogra· phicaJ and HistorlcaJ lnformation; N. W.Wi1.son Com., New York, 1981.

Who's Who fn American Politfcs, edited ·by Jaques Cattell Press. R.R.Bauker Com, New York and· lof1.CQn 19~1. · .

~ ":. . • ~ „ t~ „ t.

Who's Who in America, 41st editfon 1980-1981, Volume 1/2, Marquis Who's Who, fnc. Chicago, Hlinois.

Albert Nefson Marquis:Who's who in America, A Biographlcaf Ofctlonary of Notable Livfng Men and Women of the United States, Volumen 11, 12, 13,2 t, AN.Marquis Con. Chicago, lllinois.

' . ·- , -, · ~i""-';:;.l:'1,"-f;.,:-.;:;.:..~:':.ct~:t,!'.:t's'~~t&#.~t~1~~4~~~~~~;i ~:··m~Whtl~~ti0'.~~t.~~:f~~~.t~~~,

u zemljama koje su izvele socijalističku revoluciju, a nalaze se u faz1 tndustriJallza· cije ili su već industnjalizirane imamo vrlo sllčan proces. Tamo dolaz1 do destrukcije stare klase koja se bazira na vlasništvu. a Isto tako wellke dolazi do djelomičnog onemogućavanja obrazovanja pripadnika te klase (propisi o klasnim kvotama na univerzitetima i sl.). Mjesto vlasništva u odredjivanju položafa na strtifikac1}skoj ljestvici zauzima položaj u političkoj hijerarhiji, tj. politika postale Izvor moć1. No zahtjevi industrijalizacije opet postavljaju potrebu za obrazovanima. I sada dolazi do fenomena da i u scciia!ističkim sistemima sve više na vladajuće pozicije dolaze obrazovani, no vjerojatno filtrirani kroz filter političke lojalnosti.

StratifikaciJska struktura takvih društava poslfedica j~ re~oluclonarnih_ zbiva~Ja s jedne strane. tradicije s druge i zahtjeva za modem1zac11om (lndustnfaltzacije) s treće strane. Stratifikacija bazirana na vlasništvu ie srušena, a u prvom naletu revolucionarnog konstttuirania poretka uspostavlja se totalna birokratska hijerart:iija (Npr. platni razredi kcii obuhvaćaju svakoga osim one pojedince koj1 su u privatnom sektoru veličina koja varira od sistema do sistema). No ubrzo se i birokratska hijerarhija poćinie takodjer sve više bazirati na obrazovanju, te i sistematske obra ... zovanje postaje vafan faktor socijalne mobilnosti.

Sada možemo postaviti dva pitanja: prvo, kakav je pristup pojedinih socijalnih sloje­va obrazovanju kao glavnom kanalu socijalne mobilnosti, I drugo, kakv ut,ecaj ima tip obrazovania na zauzimanje k!Jučnih pozicija u društvu (to je važno zbog značaja političkog subsisterna u takvom tipu društva i njegovog utJecafa na regrutiranje elite i u drugim podsistemima).

što se odgovora na pr-10 pitanje tiče, možemo reći da revoluciia znatno ograničava pristup obrazovanju -pripadnicima stare vladajuće klase. a tamo gdf e ga d~re~o ne ograničava, znatno proširuje dostupnost obrazovanja svim društvenim slo1ev1ma (o tome smo već govorili). Vladajuće klase starog tipa gurnute su na margine i tek se s mukom probijaju u novom sistemu koristeći obrazovni sistem. S druge strane imamo veliki pomak iz doniih društvenih slojeva, bilo direktnim zauzimanjem političkih funkcija bilo pak preko obrazovanja i zauzimanja ključnih pozicija u svim sektorima društva. Naravno. ovakva socijalna mobilnost moguća je u sistemu koji se narazl u ekspanziji, tj. u kojem se povećava broj mjesta ne gornjem diJelu socifalne piramide (u procesu industrijalizacije otvaraju se nova radna mjesta što omogućav:i da se prikriveno nezaposleni premjeste iz sela u grad, ali isto tako nova industrija otvara nova radna mjesta rukovodilaca koja su tako brojna da Ih stara vladajuća klasa ne bi mogla popuniti ni kada bi joJ I pristup njima bfo otvoren). U situaciji smlrfvanfa dinamike Industrijalizacije postavlja se pitanje šta se zbiva s mobffnošću. Da li su ta društva otvorenija od prethodne društvene formacije u smislu da svaki pojedinac Ima podjednaku ·šansu penjanja na društvenoj ljestvlcl bez obzira na svo] položaj u tenutku radjanja JU se pak 1 ona zatvaraju na speclflčan način, t}. da li dolazi do samoreprodukcije obrazovanih lll nekog drugog posebnog kriterija selekcije. U ovom dijelu zanima nas ta druga tendencij~.

96

Druga tendencija koja se„ može zapaziti jest popunjavan}e političkih pozicija sve vfše s obrazovanima. Dok Je u pNoj fazi za popunjavanje političkih pozicija bila važna politička pouzdanost. kasnije bi sve nužnije trebalo postatl obrazovanfe. Time ne želim reći da obrazovanje zamieni1:.1ie kriterije političke pouzdanosti, nego da obrazo.. vanje predstavlja pretpostavku na temelju koje se stvara "pul" iz kojeg se birafu politički funkcionari na temelJu političke pouzdanosti. Postavlja se medjutim pitanje koliko se počinju elite iz svih podsistema društva politizirati i kollko·zapravo vlada­juća politička birokracija postaje specifična politička meritokracija. U svakom slučaju u takvim se sistemima zapaža specifična diferencijacija političke elite na profesio· nalne političare koji stvaraju karijeru penjući se ljestvfcama političke hijera1!1ije i regrutiranjem političkih funkcionara iz pojedinih profesionalnih elita (sveučilišni profesori, direktori i sl.). Sve ovo što je dosad rečeno odnosi se na znanje I ulogu ljudi sa znanjem u društvima Industrijskog tipa. No kakva je uloga. profeslfa? Možemo si postaviti generalne pitanje:Da li povećana uloga znanja, dakle meritokra­cije, znači i povećanu ulogu profesija u društvu ili ne? Ako P.9gledamo ova dva idealno tipska sistema: kapitalizam, tf. industrijalizirane zemlje'"Zapadne Evrope i SAD, i istočnoevropske zemlje, onda u oba sistema možemo zapaziti Jednu zajedničku tendenc!ju -profesionalizaciju. tj. sve veći broj zanimanja počinje dobivati karakteri­stike profesija. Drugim rijećkna •. kriteriji profesionalnog ponašanja negdje brže a negdje sporije šire sektore društva l postaju vladajući kriteriji u njima (to Je ono što se može često ćuti # da se politika i privreda poznanstvuju), pa se sve više počinju gubiti oštre razHke izmedju profesionalnog i neprofesionalnog sektora Može se očekivati da profesionalni krit~.ji .!ako. počinju domini~ti političkim odlučiva­njem, svakodnevnim životom, a da to automatski ne mora značiti i povećanje lojalno­sti vlastitoj profesionalnoj grupi.

~ . • „ „ ~

No dalje u analizi nećemo se baviti elaboracijom o danas toliko često diskutlranom pitanju • o "meritokracijr' društva. Neosporivo je da· političke elite postaju obrazo­vanije, a ono što nas zanima.'. !e.: tempo 1copm se političke elite poznanstvenjuJu1 i drugo. kakav tip obrazovanja· karakterizira te političke elite.

Profesionalna struktura političkih vrhova

Promjene koje se zbivaju na makroplanu nekog društva dJeluju na sve mikrogrupe, pa tako f na nosioce znanja u tom društvu. Bitna promjena makroplana nekog dru· štva je socijalistička revolucija. Socijalistička revolucija znači ·ne samo osva)an}e političke vlasti već i bitnu promjenu socijalne osnove. Operacionalizacija promjene socijalne osnove je uništenje dosadašnjih nosilaca ekonomske moći I dugoročno izjednačavanje svih nejednakostt zasnovanih na posJedovanJu nečega što nosi moć, ugled ili status. Posjedovanje znanja znači imati neku moć. Prema tome, nova revcr luclonarna vlast razvija cijeli niz razllčltlh strategija da bi polltlčkl kontrollraJa nosioce te moći.

Osnovni cilj c~·d}ela-}est 'Otkritt da tt Je znante· prisutno kod nosioca vrhovne političke moći, koJJ tip znanja domfnfra kod nosroca moćt, da li postoje razlike među

.... :- ... _.,.~,.-~· ~- • --- ,..!;'-:'{ .... ~ •• 1..,_tr ..... ...~{;"~~..:,.~

97

u~·- .

5. Profe·sije i društvena moć

·· · · ~·.· 1"-< ... ~-„ .. ~_···· · Znanje, socfjalna ·stratifikacija I moć

U odredjenim periodima društvenog razvoja osnova sociJafne stratifikacije bffa Je različita. Da maksimalno. pojednostavimo sekvencijaJnf razvoj, osnova stratifikacije {a -­prema tome i moći pofedtnfh grupa u društvu) bilo je vlasništvo nad zemljom, vlas­ništvo nad kapitalom. monopol nad znanJem (Galbraith. 1970). Tako su vlasnici zemlfe i vlasnici kapitala. a sada onf koft fmaju znanje - tmaU monopol moći I sači­njavali vladajuću klasu u pojedinim društvima. No, ovakva tvrdnja predstavfJa sfmpH-~ tikaciju. Naime. u objašnjavanju društava (u ovom slučaju feudalnih J kapltaHstlčkfh sistema) mi se~ služimo predodžbama koje su nam Jasne r ko Je su već dobile "pravo gradf anstva" u objašnjavanju društvenog razvoja No, što Je s prijelaznlm periodom?

Svaki prijelaz iz jednog društvenog·sfstema. u drugi karakteriziran je transfonna­cijom i socijalnom mobilnošću odredJenlh društvenih grupa· Tako s jedne strane vlasnici zemlje nadrranjem kapitaJJzma ili propadaju Rise transformiraju u vfasnlke ~ kapitala. S druge strane dolaze nove grupe (trgovcf. zanatlije. Jndustrijaic~ koje postafu vlasnici kapitala. Dakle, nova kapitalfstička klasa formfra se {različito u

i~ur~·.~.„tf~~~~•t..,1e1m1m·•~J•·e~J•:••••·11...,;a. ao1q11anraf!Psf~ift~n~rFcr~,~~~-fto~JW~č~~~

,;,

i

transformiraju u kapitaliste). Od %estlne sociJarnog konflikta koJfm je transfonnacija praćena, od relativne moći i isključivosti pojedinih grupa zavfsi kako će se ta propo­rcija konstituirati i dalje perpetuiratf-u razvoju.

Slićnu pojavu sada vidimo I .u transformacijama kapitaflzma. Tehnokracija (manageri velikih korporacija), državna birokracija, kao t vojni vrhovi, da uzmemo ove tri po V.Millsu (1964) vrhunske elite. baziraju se na znanju. Medjutfm, ponavlja se isti obrazac kao i onaj koji smo opisali u prelasku iz feudalizma u kapitalizam. Dlo stare

l " vladajuće klase (vlasnika kapitala) propada. a dio se transfonnrra u obrazovanu klasu

koja čini osnovu nove vladajuće klase. Drugi dio nove Vfadajuć~ klase • obrazovani­-dola2i socijalnom mobilnošću iz drugih društvenih slojeva J klasa Promjene kefe se zbivaju u kapftall:zmu ne znače da je kapltaltstfčka klasa već nestala DJ da Je Izgu­bila društvenu moć. Ona se očigledno smanjna u kvantitativnom smislu, aJt ne može se reći da je sa smanjenjem nfenog broja došlo do koncentracije moći u nJenlm rukama kao što je to ·predviđala klasfčna marksistička teorija Prije bi se- rekfo da je upravo obratno:· sa smanjenjem obuJma kfase dolazi do dlsperzQe mo6f u društvu. Ta se moć nalazi u rukama obrazovanih (merltokracge. kako je neki nazivaju, RI tehno­kracije). Ovdje je potrebno naglasitf da u početku vfasntštvo omogućava obrazOYanje. Djeca vlasnika se škofuju I postaju stručnjaci, all se Istovremeno odredJenf broj obrazovanih regrutira J Iz nevfasrimlan krasa. ·

nivou proizvodnje koji zahtlfeva viši kvalifikaciiski nivo_ radne snage. Porast relatI· donošenju odluka. Osnovne prepreke tome dolazit će 14 ·nonnativno-vrijednosnog vnog udjela inženjera u SAD-u u aktivnoj radnoj snazi nije ni izdaleka onako eks- sistema društva i iz ideološko-političkog sistema. Društva koja kasnije kreću u proce-'. panzivan kao u SSSR-u. što Je sasvim normalno jer nemamo period industriializacije, se industrijalizacije (zemlje u razvoju 1 nerazvijene zemlje), gdje Je Industrijalizacija već narastanje uslužnih djelatnost!. Kao što vidimo, 1939. godine SSSR već Ima uvezena iz razvijenih zemalja, tj. nije autohtono nastala kao plod vlastitog razvoja. relativno više inženjera nego SAD. Pritom moramo, naravno, Imati na umu probleme bit će pod snažnim utjecajem tradiclonalne kulture, tradicionalnih fnstitucIJa tog statističke kvalifikacije, gdje u SSSR-u imamo pod pojmom „ Inženjer - i niz tehni„ ·sistema, religije, što će sve rukovoditi ponašanjem pojedinaca. grupa I ekonomskih čara koji se u SAD kvalificiraju u manuelne radnike. Detaljnija statistička lstražlva· organizacija. Profesije, kao nova društvena grupa, bit će u pozlciJ1 da se dokazuju I nja trebala bi pokazati da li zaista imamo takvu razliku ili fe to samo statistički bore za položaj I mjesto u strukturi utjecaja i moći, a posebno za javno prihvaćanje artefakt. Tako u vrlo preciznoj američkoj statistici Imamo inženjere statlčare, lnže- _ _ _ znanstvenog pristupa .

. . nj1ire~'ha 'fokomotivania/'"avtoriske'l;metianfčaref;'bp"eraferek;nit.:eteJCfrahamafl/ko11~if'l)~~";jlf~; ~~~~..,-~J,:-~"'"'''·· .. • • '._. ·A'' „„-.,..,.;,-.,..,.,~.;>~•. ~··-- --•· ... ._,~ .. ·--•;,'. ~ ~ -< ·fA-~_"\·-·.• ··~· „ '••>-·'"·C·'·' - ·- ,·. „ ··-"·<!-><•,.

sovjetskim statistikama svrstavaju u kategoriju inženjera, a u američkim u kvalifici- U ~r:'::Mm~ gd)e. Je industrlJalizacija autohtoni proces ra:zVofa Institucije, vrijedno-rane radnike. No bez obzira na te vjerojatno značajne razlike u ·klasifikacijama, sn1 sistem 1 religija prethodile su ustvari industrijalizacljl (Max Weber, 1968), na trendovi ipak ostaju isti jer ni dodavanje ovih posebnih kategoriia inženierskoj grupi neki način su je omogućili, pa je vrednovanje znanja konstitutivni dio tog procesa u SAD ne bi bitno izmijenilo trendove. Uostalom, do sličnih zaključaka dolazi i Profesionalci u takvim društvima imaju značajnu ulogu i mjesto. grupa okupljena oko R.Richta (1972: 313), koji su izračunali da godišnji prirast broja inženjera u SAD u pericdu 1950-1960. iznosi 5, 1%, a u periodu 1939-1959. u SSSR-u 6.3%. Relativni prirast ;:ojedinih zanimanja odlično nam odražava sliku faze rasta u kojem se društvo na!a.:i.

Još evidentnije se v1di ako pokažemo koja su zanimanja na vrhu u pojedinim zeml}a­mf a koje nemaju kcmparabilnog pandana iz statistlćki_h razloga Naprimjer, u SAD ·~ u promatranom periodu najbrži prirast ostvaruju radnici kod kancelariiskih stroieva (8,5%) i sekretarice (3.8%). U SSSR-u to su radlotelegrafisti (6,9%) i naučnici (6,6%). kao i radnici za regulaciiu i održavanje strojeva (ne-kancelarijski} (5.9%). Ovo vrta reljefne odražava rast onih profesionalnih grupa koje su vezane i uz tercijarni sektor. To je period kada prema Daniellu Bellu SAD ulaze u eru postlndustrijskog društva, a SSSR je još uvijek u eri Industrijalizacije.

Ekonomski razvoj ovih društava promatrao kroz analizu sektora i strukturu zanima­nja upućuje na snažan industrijski a negdje i postindustrijskf razvoj. Takav razvoj znači da znanost, tehnologija i tehnološke Inovacije prožimaju sav društveni život I • sva radna mjesta te da znanje, Inovativnost i problemi pobolfšanja kvalitete života igraju dominantnu ulogu u društvu. Promjene u strukturi zanimanja prate l uvjetuju ovaj razvoj, pa imamo dinamičan rast profesija J profesionalaca, dakle visok stupanj profesionalizacije društva koji je vezan s procesom formiranja obrazovnih instltucifa. Sve ovo upućuje na brze promjene .!J društvu. kako u ekonomskoj sferi- tako i u socijalnoj strukturi stanovništva. Možemo govoriti o "otvorenom društvu11 bez čvrstih socijalnih, klasnih barijera, a to znači da ima visoku socijalnu i prostornu mobDnost ili pokretljivost svih društvenih slojeva prema urbanim sredinama 1 prema višim slojevima u društvu. Takve brze 'promjene uz relativno stabilnu političku situaciju (poslije drugog svjetskog rata). u kojima nema nasHnih političkih prevrata. upućuje da se radi o _stabilnoj. premda dinamičnoj društvenoj situaciji •. Kakav je položaj ..,.. „ .. -- . ·'

profesija u tfm društvenrm situacqama?

Može se pretpostaviti da će profesije u· takvim društvenim situacijama Imati va.2nu ulogu, vodeće položaje, ali to ne znači da će nužno imati I visoki status i moć u

~. . ldeološko·politički sistem zastupat će, da tako kažemo, interese rada ili kapitala bez - obzira na to što u procese razvoja ne mogu ići bez znanja. Koalfciia rada (radnika)

i nosioca političke moći (J.Županov, 1983) karakteristična je za socijaUstlčka društva Kr~z ideologiju glorificira se manuelni rad. a kroz konkretno društveno djelovanje {m1erama ekonomske i socijaJne politike) štite se interesi radnika I nižih društvenih slojeva da bi se osigurala vfasr··t minimizfrao utjecaj drugih društvenih grupa Stra­tegija razvoja ie pasivna, konzumentska, okrenuta kupovanju I uvozu lfcenci, a ne stimuliranju vlastitog znanja Znanje ne predstavlja moć inoviranja, već samo rutin. sku primjenu. Zbog toga je= pofo%aj i moć ·profesija kao posebne socijalne grupe u sistemu relativno nizak.

U kapitalističkim sistem.ima· kapital također štiti. s\toje interese. aU to radi legitimno kroz institucije građansko-pravne dr%ave. koristećfznanje za svoje ekonomske, soci­jalne i političke ciljeve. Dr&va se ·S mjerama ·ekonomske i socijalne politike pojaw vljuje kao medijator interesa. S\lfh· struktUra u društvu. Kapital tako koristi znanje na svim poljima djelovanja 1 stfmutrra njegove Inovativne mogućnosti. Upravo to širo~o korištenje. stimuliranje I time ovisnost o znanju diže profesijama značaj u drus~u. ·

Pokušamo li zaključiti ovo razmatranje. onda ekonomski ra.zVoj promatran kroz analizu razvoja sektora i strukture zanimanja pokazuje stopu profeslonalizaclje I njezin smjer razvoja {dominiraju Inženjeri, ekonomlstQ. Međutim, položaj I uloga profesija ovisit će i o autohtonosti industrijskog razvofa i o društveno-političkom sistemu. Prema tome. društveno stanje brzog razvoja u stabilnoj političkoj situaciji odlikovat će se profeslonaltzacljom I formiranjem profesija kao soclJaJne grupe, alt će položaj I uloga ovisiti o dtugfm faktorfma · · · · · ·

.„.

/'"grupa SSSR - 1926. 1939. 1960. 1970. 19.?9-

Poljoprivrednici 190,5 45,6 35,3 20.3 36,5

!SAD I I J

I Jzvor:

1940. 1960. 1970. 1980. I 1930, /Farmeri

I

j 21,2 I t7,4 7,9 2,9 2,7

Podaci preračunati za SSSR na osnovi: P.Shoup: The East European and Soviet Data. Handbook, Columbia Univ. Press 1981. Za SAD na osnovi: Statlstical Abstract 'Jf the United States 1980, National Data Sook and Guide to Sources, US Department of Commercee, Bureau of the Census. Washington DC, 1980.

Komparativna ar.mt.::a str~kture zanimanja očaju društava može nas uputiti na niz elemenata koji nam '.ndicfraju i~teresantne razlike u d!namici razvoja. Osnovna razlika, koja je ucs:aiom i temelf ria razlika izmedju suvremenih industrijskih društa­va i tradicionalnih .:ruštava, je u relativnom udjelu poljoprivrednih radnika u uku„ pnoj strukturi. 1/ic!mo da se udio poljoprivrednih radnika u ukupnoj profesionalnoj strukturi u SAD ~G30. nalazi ~a onom nivcu koji SSSR dostiže tek 1970. (SAD su l 930. imale 21.2 :~ pcljoprivrednih radnika u aktivnoj populaciji, a SSSR dosiže 20,3 % u 1970). U SSSR-u se .u periodu 1926 - 1970. zastupljenost poljoprlvrednog u aktivnom stanovništvu smanjuje od 90,5 % na 20,3 %. U SAD se u periodu 1930„ 1970. ono smanjuje od 21,2 % na 2,9 %. Interesantne je spomenuti, medjutlm, da se ''relativni jaz·1 u udjelu pofjoprivrednog stanovništva u aktivnom čak i povećao izmedju SSSR-a i SAD. SSSR je 1926„1930. Imao 4,s·puta relativno više poljoprivred„ ni ka u ukupnoj strukturi. a-· sada ima preko 6 puta više komparativno sa strukturom SAD. Drugim riječ!ma, relativno smanjivanje poljoprivrednih radnika u SAD je u promatranom pericdu brže nego u SSSR-u, iako se to na prvi pogled ne vidi zbog velike razlike u apsolutnim brojevima i strukture kefe su vrfo različite u času početka promatranja.

;r,.- U trećoj kategoriji (trgovine I usluge) dolazi do znatnih promJena. U obje ..:..c11.i-1.1..:

o/ udto zaposlenih radnika u ovom sektoru je u porastu, s time da je tt SAD ono u blagom porastu (od 16, 1 % u 1930. na 19,8 % u 1980.)1 a u SSSR..u u mnogo dramatf­čnijem porastu (od 1: 1 % 1926. na 8, 7% u 1979). Dakle. dok su u početku promatranog perioda SAD Imale relativno 16 puta više zaposlenih u tom sektoru, sada imaju tek nešto više od 2 puta Otprilike isti odnos vrijedi I za slijedeću kategoriju admfnistra„ tivnih službenika. U početku promatranog perioda SSSR Ima 0,6% zaposlenih u tom sektoru, a SAD 8,9%, na kraju SSSR ima 6,5%, a SAD 18,2%.

Kategorija koja nas ovdje najviše zanima jesu stručnjaci koji Imaju zapravo drama„ tićan preokret. Na početku promatranog perioda SSSR ima samo 1.1 % stručnjaka u aktivnom stanovništvu. a SAD 6,8 %. U obje zemlje broj stručnjaka raste, iako u SSSR·u mnogo brže, tako da 1970. SSSR ćak prestiže po broju stručnfaka SAD. Podaci za 1979„1 gso. pokazuju opet promjenu, tako da SSSR još uvijek sustiže SAD. Postoji tendencija da se stručnf aci I nfihova · zastuplf enost stalno precfenf uie u statistikama SSSA·a jer se tu ubrajaju tehničari srednjeg obrazovanja koji u ameri· ćkoj statistici spadaju u kvalificirane manuelne radnike. Kako su za zadnju godinu korišteni podaci ILO..a, taj pad relativnog udjela stručnjaka za SSSR rezultat je rekvalifikacije tehničara u druge grupe, prije svega u poljoprivredne tehničare -radnike. No ipak imamo snažnu tendenciju da broj stručnjaka drastično raste i sustiže broj stručnjaka u SAD. Ova kategorija bit će predmetom detaljnije analize. Posljednja kategorija (rukovodilaca) svakako je najmanje komparabilna jer su u tu grupu s američke strane uključeni vlasnici (kojih sa sovjetske strane nema). a sa sovf etske strane uključeni su partijski profesionalci (i profesionalci ostaJJh polltlčkih · organizacija) kojih opet.nema u američkim podacima.

U dalf noj analizi odlučili smo da vidimo što se zbiva s nekim posebnim profesiona· Inim podgrupama. Prva takva podgrupa jest inženjerska. Naime, možemo očekivati da će industrijalizacija SSSR·a, stavljanjem naglaska na proizvodni rad. dovesti do nagle ekspanzije inženjera. Naša očekivanja su se potvrdila. Podaci nam pokazuju konsta- · ntni porast udjela inženjera u aktivnom stanovništvu: od 0,3% 1926. na 7,3% 1970.

• · • • ·-·oN.·. , .•. , .. ·~· .... ·. -·-···~··„ --- ~<'-\·---. ... , •. v~ ... _„ .......... ._„.„.,.~.w.~-.,·-·-~ ...... ·"1>><A!<„ • ...,.,~_..,,..;_,,. gQ9_in~ • .I~- ekspanzija je zaista vezana uz proces ubrzane industrijalizacije jer Druga 'interesantna· razllka:je u kategoriji manuelnih„radnlka. u SAD~·~kao·"društvu"'w."'". 1 ,_, ·~~~.,...,,„.mo~mo.vidjeti da se u periodu 1925·1929, dakle u periodu najvećeg tempa lndustri·~~~-„.-koje počinje dobivati karakteristike postindustrijskog društva, Imamo tendenciju jafizacije. broj inženfera povećao za gotovo 6 puta. u· periodu 193g..1959 •. (dakle..,...~„_-~"'u.1

smanjivanja relativnog udjela manuefnih radnika u aktivnoj populaciji {1930. „ 39.6 dvostruko duži period) imamo povećanje tek za nešto više od 2,5 puta. Moramo. %, 1980. „ 32,7 %). U SSSR-u. kao zemlji koja se nalaz1 na putu indu$1:rijaUzacije dakako, uzeti u obzir da je tu lnterpoliran li.svjetski rat koji je i Iscrpio populacf. broj mantielnih radnika dramatično raste: 1925. • s.s %,a 1979 •• 32, 7 %. Dakle; ~ ju, a i onemogućio redovno školovanje. Naime, u slijedećem desetogodišnjem periodu SAD imamo stalnu tendenciju opadanja relativnog udjela manuelnlh radnika, a u (t 959„1970} već Imamo udvostručenje apsolutnog broja inženJera Relativno povećani SSSR„u stalnu tendenciju rasta. Na_ početku promatranog perioda SAD su Imale više udio inženjera u aktivnom stanovništvu u periodu 1959-1970. gotovo Je isti kao t u radnika u svojoj strukturi, da bi se zatim· pokazafa tendencija Izjednačavanja relatJ. dvostruko dužem periodu 1939„1959. Iz svega se može zaklfučltl da se trend snažne vnog udjela radnika. a kojoj se vrlo brzo približava. Podatak za SSSR 1979

0 J SAD ekspanzije Inženjera nastavlja.

1980. godine pokazuf e da je udio manuelnih radnika u obje strukture Jednak: 32.7%. Stvar je detaljnije analize da se vtdl · je li SSSR zakoračio u period preokretanja strukture prema smanjivanju relativnog udjela manuelnth radnika u aktivnoj populaciji.

90

Kod SAD situacija se- nešto razlikuje. lako. kao što znamo, SAD pretazl u "posti.,.. dustrljsko društvo" gdfe najveći dio zaposlenih radi u uslldnlm djelatnostima. a ne više u materijalnoj proizvodnji, mi -takodf er vidimo konstantan porast relativnog udjela ln2enjera u aktivnom stanovništvu. To mo2emo prtptsatl vJšem tehnološkom

91

Promjene strukture zanimanja u SAD i SSSR·u

Kao što ie SAD zemlja koja predstavlja 11vrh industrijalizacije11 i koja Je jednom nogom zakoračila u pcstindustrijsku eru, tako je I SSSR zemlja u kojoj je Izvršena dramatična ubrzana akumulacija kapitala t koja je dramatično promijenila Svoju strukturu.

Direktnom komparacijom strukture zanimanja i njenih promjena u vremenu mogu se takodjer dobiti interesantni podaci o načinu razvoja tih zemalja i njihovim karakte-­rlstičnim razlikama (naravno pod uvjetom da $e pod kontrolom drži faktor različitih statističkih kategorizacija). ~azlog više za ovu komparaciju je i činjenica da Je SSSR prošao revolucionarni preobražaj te da osim ubrzanog ekonomskog razvoja i ideološki momenat ostavlja vjerojatno pečat za profesionalnu strukturu. SAD je društvo bez revolucionarnih premjer.a i ideološka okosnica ostaje konstantna.

Da bi se mc~la izvršiti komparaciia trendova u obje zemlje, napravljene je sažim~nje kategorija koje koriste obje nacionalne statistike da bi podaci bili relativno kompa­rabilni. S obzirom da je američka statistika preciznija, odlučila sam da se američke kategorije preformuliraju (sažmu) tako da odgovaraju sovjetskim. Na taj je način dobiveno šest osnovnih profesionalnih grupa koje se mogu medjusobno usporedj1vatl.

I.grupa su rukovodioci. U američkoj statistici to se odnosi na managere u svim djelatnostima (osim polioprivrede). na vlasnike te na više službenike u državnoj administraciji. U SSSR·u, naravno, nema vlasnika, a uključeni su rukovodJocl drža„ vnih poljoprivrednih organizacija, kao i politički profesionalci.

VI.kategorija su zaposleni u poljoprivredi. U SSSR·u su to poltoprivrednl radnici, kao i oni zaposleni u šumarstvu, ribarstvu i lovstvu. u amerlčkoJ statistici ta se kategorija odnosi na farmere. Ribari, vrtlari i šumari su med}u manuelnlm radnicima Tabela19. · Komparativna analiza strukture zanimanja SSSR i SAD

I. grupa SSSR 1926. 1939. 1959. 1970. 1979.

Rukovodioci 0,5 1,5 1.4 1,7 1,1

SAD 1930. 1940. 1960. 1970. 1980. Manageri. državni

I 7,72 ! funkcionari. vlasnici 7,42 7,29 10,2 10,0

,li. grupa I SSSR 1926. 1939. 1959. 1970. 1979. I Tehničari, obrazovanje

I l ! zdravstvo. nauka. kultura 1,1 6,0 10,0 15,7 I 12,3 I I SAD 1930. I 1940. 1960. 1970. ! 1980.

Stručnjaci i tehničari I

6,80 7,50 10,8 13,7 16.3

III. grupa SSSR 1926. 1939. 1959. 1910. I 1 s19. Administratori i financijski službenici 016 4,6 411 5,2 6,5

;~ ~~'4~~t~i::~1=:11.grupa·~·su'.$·stručnjacf:;rOve·~~kategorlJ&.W$u~r1.o;-;podudametu~obJe;statlstlke~Qn~ -.. uključuju gotovo sve liude s visokim obrazovanjem Qnženjerf, profesori 1 sl.), zatim · umietnike, novinare, pa niz zanimanja sa srednjim obrazovanjem koje Imaju karakter

~SAD~~~"i"!>-·„.,.. ... ,'it':~~;".-«t.~~·i "':i~t930.v. .. ·.1940.* ri!'' 960„*" -„j970.li\ ?.J.980.,,.

semi-profesije (tehničari, bolničke sestre, fotografi I sl.).

!li.grupa su službenici. U SSSR·u su to administrativni službenici. osoblje u račun<r vodstvu i u planiranju, sekretarice. daktilografi, ali i osoblje koje radi u pravnom sistemu (ova posljednja kategorija je u američkoj statistici uključena u prethodnu kategoriju). Inače američka klasifikacija identična je u grubim crtama ovoj u SSSR--u.

IV.kategorija su službenici u trgovini I uslugama. U SSSR·u su to radnfci u trgovini, uslugama I zaštiti (vatrogasci I čuvari). U američkoj statistici to su: trgovina, rekla­ma, usluge, kao i kućna posluga.

V.kategorija obuhvaća manuelne radnike u·lndustriji, rudarstvu, gradjevlnarstvu, transportu I komunikacijama. Ovdjt;). dolazi vjerojatno do odredjenlh razli~. jer sovjetska statistika kfasificira tehničare zajedno s Inženjerima (to su tehničari sa · srednjom spremom), a oni se u američkoj statistici javljaju često u kategoriji manu„ elnih radnika (visokokvalificiranih).

88

IV. grupa

V. grupa

..

Službenici

SSSR Zaposleni u trgovini i uslugama

SAD Zaposleni u uslugama i trgovinama

SSSR Radnici u Industriji, rudarstvu i transportu

SAD

Manuelni radnici

8,91

.. I .. 1926.

1.1

1930.

16,1

1926.

· .s,lf

1930.

39,6 . .

9,63 14,5 16,7 18,2

1939. 1959. 1970. 1979.

9.6 9,5 10,6 817

1940. 1960. 1970. 1980.

18.4 19,1 18,6 ·1s,s

1939. 1959. 1970. 1979.

21,8 30,9 34,4 32,7

1940. 1960. 1970„ 1980.

39,8 37,5 33,9 32,7

89

Tabela 17.

Broj diplomiranih studenata na pof edlnim fakultetima (lntenfenJ u periodu 1945 - 1972. godine

Fakultet ' 1945. 1950 - 1955 - 1960 - 1965-• 1949. • 1954 . „ 1959. - 1964. - 1969.

Strojarski 156 1.030 1.571 2.868 3.980 Elektrotehn lčkl 221 1.014 1. t58 2.229 2.747 Građevinski 254 1.09'3 1.629 2.250 2.152 Arhitektonski 1i6 942 1.036 2.425 2.216 Brodograđevni 56 70 Rudarski 65 229 424 862 1.099 Geološki 142 188 229 434

Izvor: SGJ

1970 ... „ 1972.

3.111 2.218 1.185 1.091

i7 753 195

~~.<«JN.i~~?!l')J~~~:ib'i~l'Jld)dMGrillMU#Siitl'• ~*Sti'ftll.wer 'i&lU~~·jfuflftMWiil•llf'Jll----.-~ ..

Podrobnija analiza nam pokazuje da ta "proizvodnja'' inženjera doživlJava ogromnu ekspanziju upravo u periodu izmedju dvaju popisa (ovdje iz klasifikatorskih razloga to je period 1960 „ 1969) .. Na svim fakultetima to je period kada dfplomira najveći ' broj inženjera. Identičan 11obrazac11 razvoja pokazuju elektrotehnički, gradjevinski f arhitektonski fakulteti. gdje broj diplomiranih raste i dožMjava kulminaciju u perfo„ du 1960 „ 1964, da bi od tada počelo opadanje. Strojarskf, rudarski i geološki doživ­ljavaju ''Vrh" u slijedećem periodu (1965 „ 1969), a opadanje počinje tek u nadolaza. ćem periodu: 1970„12. No, kako su prva tri fakulteta daleko najmnogoljudnifa, može„ mo pretpostaviti da oni daju ''ton11 ukupnom broju inženjera koji se nalaze na tržištu rada. Brodogradjevni rakultet ima specifičan obrazac razvoja I njegov ukupan broj diplomiranih studenata (kefi je naravno mali) kontinuirano raste.

Tabela 18.

Broj diplomiranih studenata na pojedinim· fakultetima {lnlenjerl) u periodu 1973-Bt

Fakultet 1973. 1974. 1975. 1976. 19n. 1978. 1979. 1980. 1981~

Strojarski 1.254 1.478 1.673 1.695 1.725 1.752 2.008 1.792 2.121 Elektroteh. 947 1.293 1.405 1.123 1.383 1.484 1.524 1.483 1.617 Građevinski 450 499 496 541 660 no 952 892 999 1Arhitekton. 430 ! 411 I 472 524 594 556 627 581 556 IBrodograđ. 21 I 22 34 28 24 28 62 20 33 ! 1Rudarski ! 2i6

I 319* I 196 216 164 173 164 181 175

I . 146 I iG • . I 74 76 a1 I 87 59 64 71 91 j eolosk1 I

I. s3 I

• U SGJ za 1975. daju se podaci„za diplomirane rudare da ih je 1974. dfplomiralo 319,. ali u SGJ za 1980. daje se podatak da ih je iste godine diplomiralo 1491

· . Vfdlmo!tdaklei.da·-postoJl„;i:end .povs.ćanja.~.oj-.,dig[QJD[N.~-~~.QRJ~t~•• ~ njera rudarstva ima u 198~. manje diplombanih nego u 1973. · ·

Nakon ovih profesionalnih grupa koje ovako i:xfskaču od prosjeka_. dofazi jedna šira grupa profesija koje J!;118JU fndeks porasta izmedju 300 I 400. To je u prvom redu nastavno osoblje (indeks 363) i lijetnfci (360): Ostale grupe zanimanja koje slijede jesu: gradjevinski radnici (337)~ radnfcf u trgOvfni ·(281) t uslugama (335), te konačno opet profesije: fizičari.. kemičari i matematfčarf (308). Zanimanja koja se nalaze s obzirom na porast negdje u sfert općeg porasta ukupnog stanovništva jesu: rudari (111), osoblje u zaštiti (118}, veterinart i agronomi (125), umjetnici (108), bolničarke (110) J svećenstvo (126k Grupe zanimania koje znatno zaostaju, tj. člfl se brof smanjio u odnosu na 1953. jesu poljoprivredni f srodni radnici {72). kancefarfjsko osoblje (91).

Ti podaci. ako ih upotrijebimo kao dopunu naprijed navedenim podacima. mogu nam poslužiti kao opravdanje četverostrukom broju povećanfa brofa inženfera. Naime.

1 Vidimo. dakle, da profesionalna struktura odražava. transformaciju društva u fazi

ukupni broj diplomiranih na promatranim fakultetima iznosi u periodu 1950-59. god. . 1 ubrzane industrijalizacije. Smanjivanje zanimanja koja su vezana uz poljoprivredu 10.453. U periodu 1960-1969. on'lzriosf medfuttm 23.617,·daldevlše-negodvostruko;--~J„~~~1 .-~,„;."'~ ... (doduše ipak porast broja veterinara i agronoma upućuje na odredjenu lndustrljali· Takva dramatična ekspanzija diplomiranih inženfera daje nam objašnjenje nfihova zacifu poljoprivrede) kompenzira se s jedne strano povećanjem··broja··zantmanjri~" :_::„„. povećanja u strukturi aktivnog stanovnišfva. Kako se odvijala daljnja dinamika vezanih za Industriju, ali u prvom redu povećanjem profesija koje su vezane uz diplomiranja po pojedinim fakultetima koji proizvode inženfere, može se vldfetJ iz visoko obrazovanje. Porast broja Inženjera indikator je povećanja lndustriJske proiz· slijedećih podataka: . vodnf e. ali I porast broja ekonomista možemo povezati s osobitim značajem koje so

stalno verbalno daje tržišno} privredi i povećanje zahtjeva koji se postavtja)u na ono koji sudjeluju u privrednom životu. Drugo ji! pitanje kako i da Ji se ta) lntelektualnl kapital koristi I kako je rasprostranjen.

86 87

. ~ .

8!) :-::";.~-~

~~r~~'.

;~{ ";..I......... ~.

~ ~ - -.·.; ..... ~„ .!; • ... ": ..... ·.,;r~·

·',_.,:~k\;

Podaci koji nam pokazuju promjene u sektorima zaposlenosti u Jugoslavfj1 u periodu 1953·71. pokazuju opadanje zaposlenosti u primarnom sektoru i rast u sekundarnom J tercijarnom (tabela 14}. No iznenadjuJe u analizi tih podataka fest da je jugoslaven­ski obrazac razvoja više sHčan američkom i kanadskom nego ~zvoju lndustrijaftzrra­nih zemalja Evrope. Naime. opadanje zaposlenosti u poljoprivredi dovodi do podJed· nakog rasta zaposlenosti u se.kundarnom i tercijarnom sektoru. Do 1971. stopa rasta je podjednaka u oba sektora, s time daje rel_ativna zaposlenost u tercijarnom sekto· ru niža oko 1 %. Sredinom sedamdesetih godina zaposlenost u tercijarnom sektoru poćinje polo.ko prestiz:i.ti zaposlenost u sekundarnom sektoru.

iabela 14.

Jugoslavija • s:ruktura zaposlenosti prema se.'<torima u 000

· Ukupno P;rimarni Sekundarni Tercijarni G od i n <1 aktivno

uooo % uooo % uooo %

Profesionalna struktura u Jugoslaviji

Ako sa sektorske predf emo na ananzu profesionalne strukture društva, onda dobif amo sliku koja nam govori nešto o kretanju profeslonafne strukture m rastu profesfona· Inih skupina i zaniman}a tJ runkclji razvof a.

Nažalost, nekonzfstentnost skupljanja podataka naše statistike vrlo otežava kvalJtatJ„ vnu analizu tog rasta. Naime, kategorije praćenJa. osobito visokokvalificiranih skupJ„ na. toliko su se mijenjale po po}edinim popisima da je detaljnija analiza promjena profesionalnih struktura izvanredno otežana; fpak smo aproksimgcljama došli do nekih

-osnovnih pokazatelja rasta profesija u nas.

Tabela 15.

Rang-!is:a zanimanja s· najvećim indeksom rasta u Jugoslaviji 1953-1971.

'---~----------------------~! . Zanimanja Indeks 1953 = 100 '.1953. . 7.194 ; 5.5i2 77,5 848 11,8 . 774 16,8 j '.• . - . - :.~:-•. ~· .• :1961. ; 7.928 ! 5.l14 64,5 : 1.465 - 18,5 -.- ·· 1.349- ......... l7,Q._··1·· · --„ -· ·! .... „ ....... -.~-. Ekonomisti ~ · ·.• .„ • •. ~·= ··• 660

~~.~~·1n~t~~~~~~~ L~r·~~~~~~.~~~~~~~~·--~-~ ---..L-----.L. _,;__ ___ _.i..... _____ _,_ __ ~~.-'-:-'.~-_ __, •• ' - - - Nastavno osoblje . . ··.: . . _ • . .363

• Izvor: Podaci su dobiveni vlastitim izračunavanjem na temelju podataka Stattsttčkog · Liječnici · ·· · : ·.. .. „ .. 360 godišnjaka (podaCi popisa stanovništva). Pravnici : ·. ··.;145

Jugoslavija, dakle. pokazuje simptome razvoja strukture zaposlenosti ~o sektorima. sličnu onoj koju pokazuju zemlje kao što su SAD i Kanada. a djelomično i Japan. Svakako bi dalji korak u objašnjenju tog obrasca bio „ da li je on karakterističan za sve zemlje koje kasnije stižu na scenu razvoja. (U tom sfučaju mogli bismo postaviti hipotezu da će zemlje koje još kasnije od Jugoslavije ulaze u proces Indu­strijalizacije imati možda japanski obrazac). Druga hipoteza mogla bi biti da je to karakteristično za zemlje koje imaju visoku stopu rasta „ Jugoslaviju karakterizira. kao što znamo. u periodu do sredine šezdesetih godina jedna od naJviših stopa rasta u svijetu (po tome je ona slična Japanu, pa bismo možda mogli o·čekivatf čak 1 japansku strukturu razvoja). Razlog zašto naš obrazac razvoja nije sHčnijt japanskom možda leži u činjenici Ideološke usmjerenosti na 11staljinfstlčka'" obrazac lndustrlJallza­cije sa snažnim favoriziranjem teške industrije. a destimuliranfem onih dijelova tercijarnog sektora koji se po prirodi stvari oslanfafu na privatni sektor svoflne. Na temelju_toga mogli bismo pretpostaviti da sličan obrazac razvoja imaju soc1falrst1čke zemlje. . Pod primarnim sektorom uzeto-je poljoprivredno aktivno stanovništvo ptuszaposlenl u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Zbog statističke klasifikacije koja se daje u našim statističkim godlšnJacfma rudarstvo Je dato u sekundarnom sektoru. U se„ kundamom sektoru imamo zaposlene u industriji, rudarstvu, gradjevinarstvu. U tercifamom sektoru Imamo sve proizvodne uslužne dfelatnosti, kao I sve lzvanprf„ vredne djelatnosti.

82 i...

i

Gradjevinski radnici · · • · · 337 Radnici u uslugama . . · .. · 335 Fizićari, kemičari, matematfeart :. · 308 Radnici u trgovini .„. ·.;:. -. ~ 28-t Šoferi ·. · · ··· „ 27.t Industrijski radnici t, ;-. J „: "· · ·. ·· · ~ / t87 Rukovodeće osoblje 177 Svećenstvo 126 Veterinari, agronomi 125 Osoblje zaštite 118 Rudari 111 Bolničarke 11 O ·• Umjetnici 108 Komercijalno osoblje 91 Poljoprivredni radnici 72

Rast aktivnog stanovništva u tom periodu 113. Izvor: SGJ „ popisi stanovništva.

83

Tabela 11.

Udlo aktivnog stanovništva u % prema granama djelatnosti

Početna faza Proces lndustriial. Grana industrija!.

70 ·60 45„25 2·3 3-5

10. 12 25-35 2-3 2-3 i·S

Početna faza nauč..tehn.revol.

20·3 4·2

30-25 8-10 8-6

11·16 21 -35

istraživanja pokazuju da je taj univerzalni obrazac podložan znatnim varijacijama kada se spuštamo na anallzu pojedinih zemalja. Pokazalo se da može doći do direkt­nog pomicanja iz poljoprivrede u uslužne djelatnosti (H.Oshima, 1971)

J.Sing elman (1978). pronalazi da obrazac: opadanje poljoprivredne - ekspanzija prera;,;­đivačke industnje, a početak opadanja industrije znači i rast zaposlenosti u uslu­gama. što ustvari vrijedi samo za Evropu. U SAD I Kanadi Imamo paralelni rast ~ usluga i preradjivačke industrije s opadanjem poljoprivrede. Sredinom stolfeća usluge počinju dominirati I premašuju rast industrije. Japan sa svof e strane ima poseban obrazac razvoja gdje opadanje poljoprivrede direktno vodi do ekspanzlf e tercijamog sektora. Ustvari. mogla bi se postaviti hipoteza da 11kasnije stizanje0 na scenu razvoja· ubrzava i skraćuje proces prelaska iz dominacije prlmamog u tercijarni sektor. barem za one zemlfe koje uspješno prevladavaju taj razvoj. Radi ilustracije dajemo ovdle podatke za tri zemlje koJe karakteriziraju različiti

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~[ijiijfi~iimiiii••~7-I ~~9J_f.?Jsi~~~~~~i~®ii~-~~~~~~-~;~\~~· ·"~'~!.j,~~~~r<';

tstl takav model oc!~osio bi se na strukturu radne snage na pojedinim stupnjevima tehničkog razvitka ;cje bi univerzalni strol..odgovarao početnoj fazi industrijalizacije (stupani,'3.tehničkog razviti.(aiTRTčhtmanovoj klasifikacijQ. mehanizirana p~oizvo9.!J51 linija procesu industt1lalizacije \(S.' stupanj), a potpuno automatizirani uredj~Jl (~ 1.l

-stupanj) postlndustriiskom društvu ili naučno„tehnlčkoj revoluciji. (Tabela se koristi radom ~.Auerhana: Techoika. kvalifikace. V:zdelani, 1966).

~~--

Tabela 12.

Model kvaliflkac1/ske strukture radne snage na pojedinim stupnjevima tehničkog raz­vitka (u%}

Stupanj kvalifikacije Nivo kvalifikacije

3. 5. 11.

NKV 15 o o Priučeni 20 38 o Osnovno školovanje 60 45 . o Srednja škola 4 12,5 60' Visokoškolska sprema 1 4 34 Naučna sprema o 0,5 6

Izvor: R.Richta i dr.: Civilizacija na raskršću, Komunist, Beograd, 1972, str. 324.

često se Izriče pretpostavka jest da u tim strukturnim karakteristikama sva društva idu otprilike fstim putem, samo različitim tempom. Tako je unlverza1nt obrazac koJi su prolazne evropske zemlje bio transfer radne snage Iz poljoprivrede u Industriju, da bi danas imali transfer industrije u tercijarni t kvartalni sektor. No pomnija

Tabela 13. Dlstribucija radne snage po sektorima (Izvor. Singelman op. cit.) . : .. „

1 e20·.: 1930 ... · . 1940.

... Primarni sektor Engleska USA

· ~ t-4,.2: •. , ~:b t1 .a „„ '~;

28,9 .. -··· 25.4„:~ : 21.3 Japan 56,3 . 50.9. .:'.. 46,3

Sekundarni „·. Engleska 4~4. · ..39..;t,: ~ . . .~:: USA 3z9„.. "'31,s:::··1 29.lf: .. Japan .-. : J9,8)„;· · . ··19,a • 24,9 ~t.

Distributivne usluge" ~ ~ ~„-

Engleska 19,3 USA 18,7 Japan 12,5

Proizvodne usluge Engleska USA Japan

Pruštvene službe Engleska USA

lične usluge Engleska USA Japan

2,6 2,8 o.s

8,9 8,7'

5,7

21,6 19.6; 15.6

3,1 3,2 0,9

14,5 11,2 7,3

20.4 15,2

-4,6 1,2

10,0

14,0 6,3

1950.

8,9 14,4 50,3

45,4 33,9 21,0

19,2 22.4 14,6

3,2 4,8 1,5

12,1 12,4

11,3 12,1 5,3

1960.

a.s 8,1

34,1

46,0 35,9 28,5

19,7 21,9 18,6

4,5 6,6 2.9

14,1 16,3

9,0 11,3 7,6

1970.

4,2 4,5

20,0 ~

43,8 33,9 34,3

17,9 22,1 22.7

5,6 9,3 5,1

19,4 21,5

9,0 8,6 7,6

- - ,.._. • _ ~ -- r .,_ .... , __ ...,.„„_H„....,„. _,s~11ri:•W., ... W ,......,.\iillllj ~UJf HJV

preventive. a posebno medlcine koja bt bffa usmjerena na liječenje kompltcfranlh bolesti.Takva deprofesfonaHzaciJa prisutna je u svakom revolucfonamom J postrevolu· cionamom društvenom periodu. a vezana je za egalltarfzactju. U odredjenJm formama možemo Je isto tako naći I kod nas.

Korijeni egalitarizma u Jugoslaviji vezani su za fdeologiju socijalfstičke revolucije koja se uglavnom shvaća kao brzo postizavanje potpune materijalne I društvene jednakosti. Tome pridonosi opće sfromaštvo u kojem se provodi soclJaJistfčka revolu­cija. pa se jednakost shvaća kao ravnopravno rasporedjeno siromaštvo. Tradfctonafno shvaćanje jednakosti vezuje se I uz vjerske predodžbe. Uopće uzevši. egalitarizam proizlazi iz tradicionalistički shvaćene jednakosti, a nadovezuje se na socijallstička doktrinu u odumiranju klasa., keja se onda operacionalizira kao jednakost svih u "distikuciji položaja i alokaciji-društvenih nagrada" (J.Županov, 1977).

Etatistički perioo to čini pomoću administrativnih mjera. Manifestacije takve egall· tame vrijednosne orijentacije rasprostranjene i danas kod nas anafjzira Županov {19n). Antiprofesionalizam i•·antiintefektuaflzam samo su dva elementa egalftamog sindroma koii utf eču na položaj i ugled profesija u Jugoslavenskom društvu. Znanje. stručnost, prema nekim Istraživanjima (D.Rihtman•Auguštfn, 1970), nemaju onakav status kakav bismo mogli očekivati s obzirom da se nalazimo u eri industnlalizacij'e i ubrzane primjene znanosti u praksi. Posjedovanje profesionalnog 2r,.:lnja shvaća se kao privilegija poiedinaca. Da bi se ukinule privilegije. treba ukinuti svaku distrf· buciju položaja ili iZvršitf radikalnu redistribuciju, što u industrijskim uvjetima uk1jučuje eliminiranje tehnfčke (profesfonaJne) kompetentnosti kao kriterija za rasporedjivanje na položaje, dakle deprofesfonalizaciju.

Samoupravljanje se može iriterpretlratf kao zamjena stručnog odlučivanja demo· kratskim glasanjem. To razdvajanje stručne ekspertize i samoupravnog odlučivanja postaje jedna od bolnih točaka funkcioniranja samoupravljanja. Dok se još tnže-­njerska I ekonomska ekspertiza mogu nekako "ukfopitr1

, najotvorenije pitanje ostaje s profesionalizacijom managementa. Da li je upravljanje profesif a Hl barem u koliko{ mjeri profesija (Ž.Šp·orer, 1985), a u kolikoj mjeri jednostavno izvršavanfe i"koordf­nacija samoupravnih odluka?

4.2. PROFESIJE PRI UBRZANOM EKONOMSKOM RAZVOJU

Ubrzani razvoj društva karakteriziraju brze promjene bez agresivnih sukoba.. To su periodi relativnog .polittčkog mira, aJt ubrzanih socijalnih promjena koje u P.rvom redu proizlaze iz brzog ekonomskog razvoja. U ovom radu pnle svega nas zammaju promfene kefe se događaju u profesionalnoj strukturi društva koje karakterfzfra brzi ekonomski razvoj. Komparacije radi. analizu ćemo usmjeriti na ona društva koja su prošra kroz revolucfonami preobražaj (socJfaJJstlčku revoluciju), kao SSSR I Jugosla­vija, J koja u postrevoluclonamoj fazl karakterfzfra brz ekonomski razvoj te društvo koje nife prošlo kroz revoluclonami preobražaj a Ima stalan I brz ekonosmkf razvoJ ·SAD.

Ekonomski indikatori razvoja

Nivo ekonomskog razvoja u znaćajnoj mjeri determlnira profesionalnu strukturu datog društva. No. lako je nivo ekonomskog-razvoja osnovne varijabla koja detemTi· nira tu strukturu, možemo pretpostaviti da postoji i niz drugih ·vanlablf koje Imaju odred} eni utf ecaj na profesionalnu strukturu, kao što su ugled ·pojedinih profesija Di pak mcć koju profesije imaju u društvu._ .

Prvo ćemo se zadržati na: analizi strukture zaposlenih. Struktura zaposlenih po sekto­rima djelatnosti predstaVija uostalom jednu od osnovnih bazfčJ?lh varijabli koje detenniniraju podjelu društva na predindustnjska. -industn1ska _ l postlndustnlska {O.Ben. 1973). Pomak od:primamog prema sekundarnom, pa opet prema tercijarnom, kvartalnom i kvintalnom sektoru uvjetuje značajne promjene u nivou obrazovanja I profesionalnoj strukturi. Nivo obrazovania raste. no. naravno, taj rast nije llnearan. Možda fe najbolji primjer za to kvalifikacijski nivo manuernih radnika gdje mehani­zacija povezana s industrijalizacijom proizvodi odredjenu dekvalifikaciju radnR<a koji rade za strojem. No ta dekvalifikacija_. potire. se s jedne strane automatizacijom poslova- koji. se mogu mehanički obavtfaU (roboti na tracQ. a s druge strane poveća„ njem produktivnosti koje smanjuje apsolutni f relativni broj Jjudt kop rade u prof„ zvodnji robe (naravno da ·to izaziva Itekakve socijalne probleme koJl nas u ovoj analizi sada ne zanimaju). što se strukture zaposlenosti tiče. u predfndustn1skoj faZJ domfnfraju poljoprivredni

Deprofesfonaltzacija. koja nastupa u revofuclonamom t postrevoluclonamom periodu. radnici. nekvalificirani radnfci I ribari, u Industrijskoj fazi pofukvalfflclranl radnici I djeluje negativno na proces prof~sfonalizaclje J ostavlja trajan trag ne Vrednovanfu in1enjeri, a u postfndustrijskoj Imamo pomak prema radnicima u raznim vrstama profesionalnog rada I profesionalne ekspertize. Iz toga možemo zaključiti da će usluga i prema istražfvanju. obrazovanju, zdravstvu, komunlkacijama.(D.BelJ,1973:117) položaJ I uJoga nosRaca znanja biti obojena općim egalitarizmom, neprfznavanfem bifo Služeći se više-manje Istom konceptualnom shemom, R.Rfchta I suradnici (1972) raz. kakve funkcionalne specifičnosti I v~no~tf koje Inače imaju pr~fesije u_~~J~„11~~"! ·~---..--, , .„~··'"··'"·'-· .. vm su tipičan model strukture u -različitim fazama razvoja Pritome, početna ~ ,~, .

društw. · • ··· · · , · ''"""''""~"'""' ·--·-:r~~:Ps:'!~~!~~;i:;r~u~=

78

stri)sko društvo, kod Bella\ proces lndustrijallzacqe odgovara-Industrijskom društvu. a početna fa%a naučno-tehničke revolucije visokom stupnju Industrijskog društva l priJelazu na postfndustrijsko. Tipfčan raz.vitak strukture grana proizvodnje prema udJetu radne snage prikazan Je na sJ.QedećaJ tabe!L .

79

Ako pogledamo socijalnu strukturu studenata u Hrvatskoj u 1965/66, vidimo vrto slične tendencije. Na svakoj vrsti fakulteta ovdje prikazanih domlnlra}u djeca službe­ničko-strućnjačkih kategorija, što Je i razumljivo budući da Je njihov ukupni broj najveći medju studentima. Medjutim, pažljiva analiza nam pokazuje da ta njihova dominacija 'Jarira u inrenzitetu, i to otprilike u istim smjerovima kao što smo to imali na primjeru SSSR-a za konac tridesetih godina Naime, ta relativna dominacija studenata službeničkcg porijekla najintenzivnija fena medicini gdJe vidimo da Iz te socijalne grupe imamo ~5, 1 % od .UKUPfl:(;lQ .broja stu_der:iata,.~aJm~nj~.Je ln..t,~~~J~""'-' .,._„.~,,.."-

1

dominacija na fakultetu poljoprivrednih znanosti gdfe je zastupljenost studenata sluibeničkog porijekla u ukupnom broju studenata tek 30,9 %. Ispod 40 % oni su još zastupljeni na fakultetima društvenih znanosti s~ 3718 %. Obrnuto, kod djece poljo­privrednika imamo situaciju da su ona svagdje najmanje zastupljena zbog njihova relativno slabog ućešća medju studentskom populacijom. Medjutim, relativno su najviše zastupljer.a :-:a ;::cljoprivrednom fakultetu gdje ih je 18,5 o/o od ukupnog broja studenata. S druge s:rsne. na umjetničkim ih je akademijama zanemarljiv broj: 3 %. Relativno je homc!;er.a zastuplJenost djece radnika na svim fakultetima i kreće se izmedju 20 i 25 ::~ . .:eeina vrsta fci"kulteta koja odskače od te slike jesu umjetničke akademije gdje su :=ieca radnika zastupljena tek sa 14,5 %.

Usporedimo li cvs ;:ccarke, onda vidimo veoma iasnu paralelu s prije navedenim podacima za Sovjetski Savez. O Jeca nemanuelnih radnika svagdje dominiraju, ali I tu i tamo ta dominacija je najizraženija u medicini I umjetničkim akademijama, a naj„ manje u polfoprivrednim i društvenim fakulte~lma.

Da bismo to bolje istaI<ll, možemo dati paralelno podatke za SSSR I Hrvatsku o zastupljenosti diece nemanuelnih zanimanja na pojedinim vrstama fakulteta tako da se sličnost plastične pokaže.

Zastupljenost djece nemanuelnih zanimanja u pojedinim vrstama fakulteta (Hrvatska - SSSR)

FAKULTET HRVATSKA 65/66. SSSR 27/28.

Društva koja su prošla socijallstlćki revoluclonaml prevrat mijen}aju svoje protesi­onalne strukture. Novi režim favorizira 1 tNod1 druge vrlJednostl m cijele vrijedna.. sne sisteme te samim tim dolazi do stavl)anja naglaska na druge profesije od onih koje su karakterizirala stari režim. Naprimjer. nakon pobJede sociJallstlčkih revoluci­ja osnovni obrazac razvoja je lndustrijallzaciJa (postaje osnovni cHJ)~ lndustrlfalJ..

_ .- zacija zahtijeva značajno razUčiILJ profesionalnu strukturu od one koJa je karakteri­zirala predrevofucfonarni poredak. lnženJer tako postaje simbol novog poretka ter Je

„~,~~..,,,.=..J:i.r.t.9J~y_g.{ akter Industrijalizacije, aU i zbog toga jer je to, Ide~loškl gledano. najviše obrazovani, ali i dalfe neposredni radnik „ pripadnik radničke klase. dakle kfase u čije ime se provodi revolucionarni preobražaj I u člfe ime se vlada. ćlll Interesi se stalno zastupaju. Sam režim okreće se drugim profesionalnim stratama, što nije činio stari režim. Isto tako on stvara i neke nove profesiJe koje se opet popunjavaju pripadnicima novog režima lojalnih klasa Jednom riječju. to je strategija stvaranja "naše inteligencije" ili 11poštene inteligencije'' za razliku od one druge.

4.1.3. Deprofesionalizacija

No pos_tcjl i treća strategija koja je uvijek u odredjenom stupnju prisutna u svakom revolucionarnom pokretu koji ima u sebi egalitarističke tendencije. To je strategija deprofesionalizaci!e. tj. ukidanja obavezne profesionalizacije za obavt}anje odredjenih dfelatf)osti. Na području vojske sjetimo se proklamaclfe u Pariškof komuni o ukidanju stajaće vojske i koncepcije o naormanom narodu. Tu f e Isto tako tendencija da se. ukida pravna profesij~ što i~·_u skladu sa stVaranjem revolucionarne umfesto pravne države. Ova tendenciJa -deprofeslonalfz:ar:qe. društva odraz Je percepcije, gdje se eksploatacija starog poretka identificira s prcfesijama koje su JmaJe ulogu u toj eksploataciji., ..

--Vojska je bila aparat ugnjetavan}a. pravnici su zastupali zakone koji su bH1 protiv donjih društvenih sloieva: Prema tcime.. ako ukidam~ te zakone. onda treba ukidati i profesiju koja te zakone zastupa • pravnike. Umfesto·zakona nastupa revolucJonama pravda koja se bazfra na narodnom instinktu 1_ nema razJoga da se stvara profesija koja brani ili zastupa zakon. Naravno, ovakve radikalne koncepcije deprofeslonalf-

Medicina 62 zacije karakteristične su za totalizirajuće (R~Supek. 1978) faze revolucije. S detotan-

Umjetničke akademije !~:i 59 zac::ii?m !.evolucikje, ulaženjem žživi ata utanvloJrmaJ1

nu koćlotečinu,1 dalkaJomnaprodedl~I': radopei Prirodn.e znao. (Hrv.} rut1mzac11om za ona novog re ma, s an em ve eg nag as Općeniti fak. (SSSR) 41 •3 46 dolazi do profesionalizacije društva. Naravno,Karato nkte tJ'i1ebaof_:;~j titJofeska~ da sea u Tehnički 431 42 potpunosti vraća stara profesionalna struktura. er p U'4 pr 'je se m.ie-Društv.~ekonomski 37'8 39 nJa kao što smo to spomenuli na primjeru Inženjera u SSSR„u, alt čln)entca je da

_ ~~~~"&5'.f'--:;~>Poljoprivr.:~/:~~~"~~~~~:~g~~~\~~ ~$2.~t.'!~!!~~·„·,~,,,'l;(~<J;:~~>iJ:s;;·--:~"··ii_li!>--: -.-~;~„·--~~:r..,,#;.{-/,1(#.:t~?-:·~~:;A.;:;.'- „~,.,. .41:.m:„:

Naravno, nedostaje nam ovdje više vremenskih točaka za preclznlJu analizu pro­mj enama u vremen·u. tj„ da Ji se ta očigledna stratifikacija pojedinlh vrsta fakulteta po socijalnoj strukturi povećava m smanjuje.

76 ' " ~;

j

Primjer takve radikalne deprofesfonalizacije društva u smislu ukfdanja profestonaftza„ cije je kineska kulturna revolucija I laicfzaclja medicine (V.Rus, 1979). Ufečnlčka profesija potpuno Je uništena na račun ktaslčnog narodnog liječenja. Takva strategija može, naravno, imati uspjeha u uništenJu nekih relativno jednostavnih bolesti, što Jo ltekako značajno„ u. zemlji s .relativno n1sklm medlcJnskfm standardom.. No takva

T1

Tabela s.

Socijalna kompozicija studenata 'U visokom obrazovan/u u SSSR„u 1927/28.

Manuelnl .·. Nemanueln1 Selfaci Nerad. Ostalo Institucije radnici .', radnici elem. I

privat.

Općeniti I 20 46 25 4 ! 4 99 !Poljoprivreda I 18 32 45 I 2

i 3 100

' I i

:Tehnički 38 '

42 15 I 3 I 2 100 IOruštv.i ekon. 34 39 23 1 i 3 100 jMedicina 17 62 15

I i 100 1 i 4 ; 2

jUmjetn.akad. ! 16 l 59 15 j 3 ! 7 100 I !

I UKUPNO I 25 I 45 I 24 ; 3 l 3 100 l ;

N = 166,329

Izvor: David Lane: The lmpact of Revolutlon: The Case of Selectlon of Stur!ents far Higher Educatfon in Soviet Rusia. 1917-1928, Sociofogy 7, No 2, 1973.

Tabela a. pokazuje drugu promjenu. a to je da se socijalna diferencija vezuje uz vrste studija, tako da djeca radničkog socijalnog pon1ekla većinom upisuju tehničke i potom društveno·ekonomske fakultete. a studenti seljačkog socijalnog porijekla· polf oprivredne fakultete •. Studenti nemanuelnog socijalnog porif ekla češće studiraju medicinu I umjetnost. Osim ovih promjena. primjećuje se da J dalfe dominiraju dfeca ne~radničkog porijekla u visokoobrazovntm institucijama. Razlog tome treba potražiti u dotadašnjim navikama 1 vrednotama manje obrazovanih slojeva stanovništva I -njihovim preferencijama koje se nisu mogle promifenitJ u tako kratkom vremenskom periodu.

Ako dakle u društvu poslije revofuclonarnlh prevrata ne postoji Izričita administra­tivna zabrana za studiranJe nekim socijalnim klasama. već favoriziranje na socijalnof osnovi, možemo očekivati da će "stare klase" svoju djecu I daff e visoko obrazovati, I to u prvom redu za tradicionalne profesije. Nove mobilne klase: radnici i siromašni se!Jacl. posebno favorlztranJ I stlmuUranl za studije, opred1Jeltt će se prema poznatim zanimanjima Jz svoje socijalne sredine, a to su radnlč~ I sefJačka zanimanja. samo sada na vlšof profesionalno-obrazovnoj osnovl. Na taj način klasna polarlzacl}a dru­štva počinje se odražavati Ju fnter-profesionalnoj podJeli, gdje nove radničke p~fe­sije postaJu direktni kanal socifalne mobffnostt novih društvenih "klasa•; a ~·Stan! .. profesije utočište starih. preživjelih klasa.

Slične promjene u kompozJciJ(' socljalne strukture studentske populacije u poslije­ratnom periodu pokazuju podaci za Jugosfavijuo

. 74

Tabela 9. - Inovacije u visokom obrazovanju u Jugoslaviji u %

Očevo zanimanje··- 1938-39. 1950·51. 1960--61. 1970-71.

Radnik I 3 12 20 25 (službenik 50 51

I 41 . 39

!Seljak 18 18 13 12 'Obrtnik 15 7 i 3 3 Stručnjak 12 I 8 19 21 I Nepoznato 2 I 4 ! 4 4 I ! '

100% 100% I

100% 100~' i I

Izvor: lnovation in Higher in Yugosfavla, OECD. 1970. Tabela 9. pokazuje da postojf djelomično podudaranje u promjenama. Povećava se udio djece radnika na visokoobrazovnim Institucijama općenito, ali pqvećava se i udlo djece stručnjaka. dok' udio djece službenika. seljaka i obrtnika biJježr stalan pad.

Tabela 10. • Redovni studenti na sveučilištima SR HNatslce uzim. sem. 1956/66. premazar:!imanft!:~aditelfa · 1

Grupe fakulteta

Fakulteti .društv.znan. jFakulteti prir.znan. Fakulteti teh.znan. Fakulteti polf.znan. Fakulteti med.znan. Umjetnčke akademije

PoJJ.,rib., •· Rad.u lnd.; Služb. flnac., šumari i sl. . rud,saob.... kanc.rukov.,

.li ··~t~~. < ,-~=~ % % % % % % . . - ~

Ostalo I nepoznato

%1 I I

45.5 11.a:l41,4·· "22.tJ 39,s 37,s 145.7 1 . .'/ I • •. . - f

' 28,8:

I

s.o~ .g,r.·· s.3 2s,2 . 5,7 41,3 I 5,1 I 24,31 23,8 8,5 31,0 24,4 30,5 43, 1 25,5 23,8

10,2 1 s,s J s.a 22.2 4,3 30,9 6,0 28,1

Ukupno

100

100

100

100

14,9 9,4 14,5 20,1 18,1 45,1 .15,4 25,3 100

0,3 3,0 0,9 14,5 1,6 44,7 2,1 38,6 100

100 . t0,2 100 22,5 100 40,4 '100 26,6 100

Izvor: Preradjeni I ovako grupirani da bi blll usporedM s podactma Iz tabele. Podaci vadf enl Iz Interne statistike Republtčkog zavoda za statistiku, a na temelju glavnog poplsa·stucfenata 1965/66. za ztmsld semestar. TABEtA ŠV. 20/6 .. . • . ·~· •...

75

Važno je Istaknuti da taj odnos prema oficirima, a onda i prema cjelokupnom kultur­nom nasJjedJu I lntelfgencijf koja ga prenosi I slmbollzfra, ustvari ·predstavlja odra. djeni indikator samog pravca u kojem teče revolucija.

Oćito je da se taj sukob pojavljuje u svakoj revoluciji. Koja će strategija prevladati, ovisi o nizu faktora koji su specifični za svaku revoluciju. U NOS-u se tako lnzistl­ralo na prihvaćanju oficira starog režima koji izraze lofaf nost "ObJavl]eno je da je svim oficirima vojske Kraljevine Jugoslavije zagarantirane napredovanje ukoliko stupe u narodnooslobodilačku vojsku - naravno prema sposobnostima" (B.Petranovfć, 1980:300).

Možemo postaviti hipotezu da odnos prema oficirima u·toku same revolucije može biti indikator kakav će biti stav prema profesijama i profes!onallzacii. barem u prvim etapama izgradnje ~cvog poretka. U svakom slučaju buržoasko nasljeđe je pečat koii će intellgencija i stn.:ćnjaci dugo nositi i to će bitno određivati njihov položaj I ulogu u društvu. U SSSR-u pobjeda Staljina značila je ujedno i prevagu političke loialnostI nad profesionalncm sposobnošću (npr. veliki procesi protiv liječnika). Doduše u općoj paranoji koja je karakterizirala razvoj staljinizm::i. postaU su čak mnogo bolje dobro­došli preobraćeni protivnici nego orlglnalnI sl}e~benici, jer ~e preobračenrma ~!Jek. mogla predbaciti njihova prošlost i na taj način Ih se moglo lakše.držati poslušnima., .. - "'~· -1'-

i "na uzdi". Ljudi s jaćim političkim pozicijama politički su orssniji. No generalna uzevši, taj sistem je evoluirao u pravcu jačeg naglašavanja političke lojalnosti u sistemu, a negirao je važnost profesionalne stručnosti.

4.1.2. Stvaranje vlastite "inteligencijt?"

Druga strategija je školovanje i osposobljavanje ''V1astitih ljudiu da zauzmu mjesta profesionalaca. Naravno, to može biti samo dugoročna strategija, a ne kratkoročna Revolucionarni pokreti pribjegavaju prvoj opisanoj strategiji ili trećoj. tj.deprofeslo-­nalizaciji.

Razlog tome je u duboko ukorijenjenom kulturnom nasljedju J vrijednosnom sistemu koji je dotad dominirao I po kojem je visoko obrazovanje bilo poželjna kuftuma vrijednost bivših v·ladajućih klasa, što nife bita I dominantna vrijednost radnika I siromašnih self aka. Dapače1 možemo pretpostaviti da upravo zato što su nosioci visokog obrazovanja bili pirpadnici poraženih socijalnih slojeva njihove vn]ednosti nisu ni mogle biti poželjne. Zbog toga u prvom periodu, unatoč ukidanju školarina i upisnih ispita za radnike i siromašne seljake od sovjetske vlasti (u kolovozu 1918). oni se ne upisuju masovno na institucije visokog obrazovanja. Dakle, nf nakon tako povećane mogućnosti za studij "proleterske mase nisu došle, Inteligenclja je bDa ta koja je i dalje dolazila'' (SoFitzpatrick, 1970). Boljševički liderJ u veljači 1919. orga­niziraju ··radničke fakultete11 čija je funkcija bila: ~ prvo, da masovno mobilizira radništvo i siromašno seljaštvo za visoko obrazovanje, 4 i drugo. da ih kroz te institucije pripremi za visoko obrazovanje.

Broj tih "radničkih fakulteta" i studenata pokazuje koliko to Ima široke dimenzije. Godine 1920/21. bilo je organizirano 46 fakulteta SC1o!16.622 studenta, a 1926/Zl. broj naglo raste do 65 fakulteta sa 33.186 studenata. Rezultat je bfo taf da 1927. godine trećina studenata u visokoobrazovnim institucijama dolazi Iz "radničkih fakultet<t.

Tabela 7. ..„ ... . . .

Socijalni sasrav·sttJdenata u visokom obrazovanju u Rusko/ Republici 1923/24.

Socijalna : porijeklo 1 I.. . ,

1 -

Ne-- ·· „. iJjeca j Rad. Oje:a Seli·· rad : . ne-rad~· 1 . IZ · . rad I acl. · elem. · :elem. · _ J · pro:· iz pr. · 1 · 1 \ . ' . . . . „ ! . . i.

DjecafRacJ. Djeca Ost- Nep- Total · selJ... · · ! tnt rad. ali ozn„

lnt ato

0, 1 o.s I 1s.1 11.t · I 11.2 14,2 ! 2a,4 15.4 4.7 1,3 100%

Rang 2 3 3. 2 1 Nosioci revolucionarnih pokreta po dolasku na vlast pribjegavaju različitim obHcima stirnulaCije za školovanje 11nove vladajuće klase11

• Oblici te stimulacije kreću se od blagog favoriziranja i stimuliranja. pa do ekstremnog destimuliranja I 2abranjivanja Izvor: David Lane: The lmpact of Revolutlon: The Case of Selectfon of Students

- ~if.\'.'(:_~%'.h•·",,.,. c: pohadjanja,obrazovnih institucija pripadnicima bivše,\lfadajućeklaseJnjJho"!oldJeci..~-->"- -~~~~~ ... -.fer Hlgher Educatlon ln Sovfet·Rusta;· 1917·1928, Soclology 1;·No 2~1"973:"~~~--· David Lane {1973) pokazuje u svom radu kako se s konsolidacijom boljševfčke moći · predrevolucionarna socijalna struktura studenata na vfsokoobrazovntm Institucijama Tabela 7. pokazuje najznačaJnije promjene koJe se dogadjaju u postrevoluclonamom radikalno promijenila. Općenito, može se primijetiti da obrazovanje l<ao socijalni periodu u strukturi studenata na visokoškolskim institucijama. Opada broj djece ne-sistem poprima i reflektira klasne vrijednosti u Interesu rad_nfčke klase. Osnovna Je ·radničkog socijalnog porijekla, no još uvijek su oni više reprezentfranl od udJela · poruka da se radnička klasa i siromašno seljaštvo treba1u masovno regrutirati I svoje populacije u stanovništvu; djeca seljaka repezentirana su znatno vfše od ucfjela upućivati na institucije visokog obrazovanja. Relativno je bio lak zadatak konfiscirati svoje populacije u stanovništvu. Najzastupljenija su djeca radnfčke lnteflgencije. aJf vlasništvo J ukinuti materijalne podobnosti arls!okraclje l drugih ~rfvne~lranlh ona su podreprezenllrana s obzirom na populaciju Iz koje se regrutiraju; Isto Je J s slojeva, ali promijeniti ustaljenu socija1niJ kompoz1ciju vlsokoobrazovnth fnstitUcija djecom radnika iz proizvodnje. ĆinJenica je da opada reprezentlranost starih vlacfaJu-bio je znatno teži i dugotrajniji proces. „ ćih klasa u studentskoj populaciji i da se kao značajan faktor pojavljuju djeca

seijaka, raaničK'e IntelTgencif e J radnika Jz proizvodnje. .

72 : .. 73 ;;

;:_.

4.1.1. Adaptiranje stručnjaka

Prv~ -strategija je_ a~aptac~Ja .stručnjaka na novt poredak. To je relativno naf manje radikalna strateg11a 1 teže JU Je naći u počecima revolucionarnih kretanja f promje­nama u prvof postrevolucfonamoj fazi, a češća f e u daljem razvof u. Tu se polazi od toga da st~čnjaci • pro!esionalcl.posjeduju pojedina znanja koja se mogu koristltl u svakom rež1~u bez obzira na pohtlčki poredak. Socijalno pprijekfo stručnjaka stavlja se na stranu 1 pretpostavlja se da oni mogu služitf novom poretku Jednako tako kao i onom poretku koji Je favorizirao njihovu vfastftu društvenu klasu.

. Lenji~. ta~~_ ne. 7s~~pa _strategiju ~nfš~vanj~ Ruske akademije nauka. već je želi upotri1eb1t1 ;;:a .s~raz:vanie strateških ctlfeva 1 zadataka u izgradnji socljaflstfčkog društva (sistematsko istraživanje nacionalnog bogatstva, geografski racionalnu loka­ci!u industrije~. DL!g:ročno„ ?v~kva upotreba Akademije za praktične cilJeve socijaJI­s~1čko~ razvc:!a ~rJ~t'1a učtrnfa JU Je ~odećom lst~Ivačkom institucijom. aJI je tako­d1er bitno pr .... m11er.lia strukturu n1ei:11h znanstvenika. v. Minć (1975) pokazuje kako post~je velike i:!Z.!!ke · izmedju strukture istraživačkog osoblja i opće strukture znan„ stvenika u SSSP.·u. Prezentirani su prirodni (matematika, fizika) f tehnički znan„ stveni kadrcvi, dck su podreprezentrrani znanstvenici društvenih nauka. Te su razlike posljedica strateške orijentacije na praktičnu upotrebu Akademije ali i vrfo važan indikator opće pclitičke orifentaciJe društva (više o tome u slijedeće,;, poglaVffu).

Medfutlm, ako se ova dilema manifestira i djelomično relativno bezbolno riješi kada je riJeć o znanstvenicima iz ·Akademije nauka, ona stalno iskrsava kada se radi 0 inteligenciji ?,Pć~~ito, ~posebno ~.školovanom oflcfrskom kadru. U periodu oktobar· sk? r.evoluc11e 1 JOŠ vise u kasmJim · borbama protiv raznih kontrarevolucionamih ~- _, .. "~ VOJSkl ta se dilema najžšće "slama" oko uloge oficfra preuzetih od. stare vojske To Je ~stv~ri bi~.i~dikatcr.m~ogo šireg ~roblema odnosa revolucfonamog pokreta prema !~te1Jgenc111 1 stručn1acima. Trock1 tako piše: 0 Kao što su industriji potrebni tnže· ni eri, · k~o što su zemljoradnji potrebni kvalificirani agronomf, _tako su za obranu potrebni vojni stručnjaci." (Kak Vooruža!as Revolucija, Sv. 1, l.Oeutscher, 1975:243)

se ionako opasno približila Diskusije o 'stručnjacima' _bile su stoga u biti borba o stupnju civilizacije s· kojeg valja započeti 'Izgradnju socijaHzma'. Trockl je nepresta­no postavljao pitanje u tom širem kontekstu, a ne naprosto kao pitanje vojne etika. snesti. Tvrdio je da 'kulturno nasJjedje' koje je revolucija dobila vaJja paziti, njego-­vati i razvijati, I sve dok se revolucija mora braniti, vojnu vještinu i znanje valja smatrati dijelom tog naslJedja".(l.Oeutscher, 19n:243)

Otpor Trockijevoj koncepciji integracije oficira (naravno, to je bHa integraci1a s institucionalnim "korektorom·', tj. komesarom kojeg Trockf uvodi na -sve stupnjeve vojne hijerarhije „ Kerenskl takodjer uvodi svoJedobno komesare. alf samo na gen~ ralski vrh • i s odredbom da svaka :Zapovijed postaje punomoćna tek pošto je potpišu I komesar i vojni komandant) dolazi najjasniJe Iz 11caricfnske grupe". U Carfcfnu su vojni komandanti ·revolucionari, koji su se u toku revolucije uzdigti do komandnih položaja: Vorošilov i Budjoni, komesar je Ordžonikidze. Skoro kompletan komitet Iz Bakuua našao se u komandi Desete armije u Caricinu I naravno da je Statpn tu bio 'medju svojima:. Tako, iako bi se moglo očekivati da će StalJin pristatI na centra­lizatorske i disciplinske zahvate Trockoga, on se njima odupire. podupiru6J caricfnsku grupu, i to vjeroJatno rye samo iz animoziteta prema Trockom nego kako to opfsufe Deutscher: "Ćinl se da je komesara gruzljskog seljačkog porijekla pogodilo u žicu plebejska nepovjererije· caricinske grupe prema staroj intellgenciji I prema 'ladanf­skom plemstvu' kojemu su pripadali, odnosno Iz kojega su potekli btvšl carski off· ciri." (l.Deutscher, 1977:is1)

„.

Tako u ovim stavovima prema korištenju oficira starog režima ·u novoj revolucionar­noj vojsci možemo naći čitav kontinuum; a) od stava caricinske grupe koja se protM

... imenovanjima carskih. oficira,..preko·b)"prijed1oga socijalrevolucionara u jednoj fazi da komesari budu komandanti. a da im stari oficfri budu dodijeljeni kao savjetnici, · do c) Trockijeve poUtlke da komandanti trebaju. raditi svoj posao, all pod "kontro. lom" komesara. Cetvrtog stupnja; tf.·~fmanfa11 starog oficfrskog kora u čistom obliku i bez političke kontrole nije- bffo, Jer Je ·tako nešto potpuno nerealno očekiva-ti u revolucionarnim prevratima.

Ili da ovdje navedemo jednu izvanrednu Deutscherovu analizu tog problema • "To Interesantne je da na pojavnom nivou možemo pratiti tu dilemu gotovo u Identičnom nep?sredno pitanje, medjutlm, bilo je samo dio mnogo šireg problema. problem~ koji obliku u raznim drugim revolucijama f pokretima koji su se zbivali DJ se I danas s~ .t1ca~. o~nosa nove držav: prema pozitivnl~··t vrijednostima predrevolucloname zbivaju. Uzmimo samo jednu od "najsvježijih"- revolucija „ onu u hanu. Očita je c1v!ff~:11e 1 prema lnteUgenciJf koja je predst. ,ara zbroj Ideja,· znanja 1 stručnostl • jedna tendencija koja želi 11inkorporirati" kulturno nasJJečfje (da se poslužimo riječima sto ih Je ostavio u nasljedstvo stari poredak_ Na vojnom poffu to pitanje bilo je - Trockoga). a koja je slmbollzirana prije svega u Bani Sadru I ljudima oko nf ega.. U naj~!<ut.n9e. ali ~ilo Je od ~i~otne važnosti za svaki oblik sovjetskog života.· Medju situaciji gdje Je revolucija ugrožena Izvana (kao što-je 1919. Isto tako bBa). Bani bo!!sev1c1n:a i običnim radrnc!ma osjećala se intenzivna mržnja prema Jntelektualclma Sadr se zalaže za korištenje usluga oflcirskog kora koji je preostao tz šahovskih ko11. su uživali slobodu r privilegije, dok su revolucfonarl provodHi svoje najbolje vremena. S druge strane, stvaraju se revolucionarni odredi, nova revolucionarna godine u progonstvu i zatvoru. BHi su zaprepašteni kad lm je rečeno da bt revoluc1ja vojska, posardani, koji u prvom redu odra&vaf u koncepciju onih koji zapravo 2ete

, . _ mor~I~ -~~titf ,,_ca_re~lr:n .:čar:~~oU~Irna· J 'bu~oa~~l_"'.I tlqemferlma~~ytJ 1t A totalno promijeniti svijet J negirati •kulturno nasljedje• ·ovaj put nesretno slmbofl-~~~·ipak~ t:~revoruc~a~bnawna~naftf61Je1Ti1Stit~Ertal.r~rnr-~J~~e ·mog a ·weftf~1 Hil\lNftr ••~~ranlflf1tbfešlonatnoJ'1oJscl..""Ka't:nTrOclđitBanrSadt~t]Ub1" ~~lto""fl&hM10"~·~ 1 wPlil

• Hgenc1Ji a da pritom ne razor1·1emelj vfastlte budućnosti. Bez Uječnlka, prfrodnjaka, znači J da su oficiri izgubljeni, jer revolucija teče dalje 1 pa2nja aktera u njoj ~~ znans;venlh radnika I inženJera, kojih f tako nIJe bilo _suvfše

1 te bez svojih pisaca J · koncentrira.sa.nackuge problem&„ ..•. „ .. „ ·· •

likovnih umJetnika, nacija bt konačno spala na razinu prfm1Uvnog barbarstva. kojoj

.... 70 71

Čuvar ideja egatekeeper") je tip kreativnih intelektualaca čija uloga se sastoji u tom stu. Može postojatl clrkulaclja lzmeđu te dvije elite, a stupanj clrkulaclje može biti da otvara vrata novim idejama. To su oni nezavisni mislioci koji teže univerzallstie veći ili nikakav. U prvom redu to ovisi o tradiciji u kojof se više Ili manje pridaje čkom historijskom pristupu. · važnost i akceptira djelovanje Intelektualca, pa tako oni dolaze češće ili rjeđe na Mor~J.!~tJe,. ~~P .. !~S~'~~~~c:i.t~ ,~oji Ispitl;Ji_e .!. p~o.'?ienjuje, koii si uzima "svetort __ p~'(_O _ , po~itlčke pozicije. ·cirkulacija medu etttama ovisi I o stupnju Jsktjučivostl između tih da interpretlr~. društvo~ čl~a".'ru?kciia~Je~aa~uđe~).sviJest""đrušt\Ja~il<oJr1e~fasctritran~~·~ ~.Wb„i~''~"elita~Vo~tlpu političkog. sistema koji omogućuje_ u. ne. o.r:qqgup.~J~t~~t!!J~!!\~.ai~ -,. . snagom moći 1 mogućom hdersKom ulogom. elita isključi iz političkog natjecanja za administrativne I pol1tlčk·e pozicije.~ · · ~~~ Oćuvatelj (preserver) je tip intelektualca koji prevodi stavove, mišljenja I interese u teorije. On tako pernate da autoritet (stari ili novi) dobije legitlmni okvir za svoje djelovanje. Skrbnik (caretaker) fe ~ip intelektualca koji striktno priznaje zimnstvene okvire u dje!ovaniu. snažno je cpredijeljen, pos•Jećen promjenama, industrijskom razvoju. Tu spadafu eksperti ili cni !(cji djene njihovo zr.anje primjeniivo svima.

Sociološke i historijske analize intelektualaca obuhvaćaju i odnos intelektualaca ~. __ prema tradiciji. S.N.E:senstadt (19i3} je skrenuo.pažnju na novija shvaćanja uloge

tradicije u konstrukc!ji socijalnog i kulturnog realiteta te na mjesto i ulogu intelek· rualaca u odnosu na tradiciju. Naime sociološka teorija načinila je podjelu na moder~ na i tradicionalna druš~:a. Karakteristike tradic!cnalnog društva u socijalnom pogledu jesu: statičnost s malim promjenama, mala diferencijacija i specijalizacija. niska urbanizaclja_i pismenost U političkom pogledu obično imamo vladu tradicionalne elite koja svoj mandat i;iobiva s neba od Svevišnjega. Tradicionalno društvo vidi svoje horizonte. Moderno društvo je dinamične, visokostrukturirano 1 diferencfrano, karakterizira ga visoka pismenost, oboružanost mass·mediiima. Na političkom polfu imamo veliku participaciju širih slojeva populacije, i dominira kulturna dinamika I orijentacija na promjene i inovacije. Eisenstadt {1973:3) upozorava da raste svijest o tome kako je tradicija kao nasljeđe važan moment i u modernim društvima, čak u njenim najraciona!nijim sektorima kao što je ekonomska aktivnost, znanost I tehno. legija. Tradicija se tako vidi ne više kao prepreka za promjene, već kao esencijalni okvir za kreativnost. Ovaj stav upućuje na shvaćanje .tr.9-dicije kao rezervoara od kuda intelektualci vuku svoje stvaralačke inspiracije. !nlelektualčima se sve manje pripisuje samo ono djelovanje koje je revolucionarno kritički orijentirano, tj. gdje se zagovara izgradnja novog društva, često u suprotnosti s tradicijom. Sve više se naglašava kompleksan odnos između intelektualaca i njihovog djelovanja u skfadu s tradicijom.

Konstrukcija socijalnog i kulturnog realiteta počiva na historijskom nasljedu I tradi-ciji. Ta se tradicija sastoji od dvije dimenzije. ~o'.<~istem JnstltucfonallzlraQlh_., simbola kojim su se služili harizmatski lideri u svoJO}"at<tivnostJ t .&i:ugo, strukturaf„ ··- · no-organizacijska dimenzija kao funkcionalna pretpostavka društva oboružana autori­tetom i moći. Eisenstadt (1973:5) naglašava da postoji rivalstvo Između specijalista koji df ef uju u ove dvije dimenzije. )r.i_telektualcl u prvom redu rade sa simbolima, a političari i birokracija s organizacijom. Tako nužno nastaju tenzije Između lntefektua­laca i političara, pa tako neki autori govore o Inherentnoj netrpeljivosti među njima. Obje elite međutim aspiriraJu na visoki ugled I va:!nost svoje uloge, samo su jedni opskrbljeni organizacijskom I političkom moći, a drugi simbolima I društvenom potre-bom za stalnim propitivanjem ljudske egzistencije u socijalnom I kulturnom kontek- '9 .

142

;.„ ... --

Očito je i tu bi se složili s E.Shilsom (1972:4} da postoji bar u nekim društvima.. jaka socijalna potreba za intelektualcima i njihovim djelovanjem u duhovnoj i političkoj sferi koju dugoročno ne može isključiti nikakav tip političkog sistema.

Dosada smo govorili samo o pozitivnoj konotaciji koju pojam intelektualac ima u društvu. Postoje međutim društva gdje ie taj pojam imao i pejorativna značenje. LS.Feuer (1976:47) navodi primjer SAD, gdje se pojam intelektualac pojavljuje u upotrebi od 1898. pa sve do 1930. godine i uglavnom ima pejorativna značenje. U SAD ·•zvati pojedinca intelektualcom značilo je sugerirati mu da je on obrazovana osoba koja je posrnula u izavršavanju svoga rada, koja je promašila disciplinu, koji ima intelekt. ali ne I karakter, ta osoba nije ni znanstvenik ni nastavnik." Naprie mjer. to je učitelj bez đaka, syećenih bez pastve, advokat bez klijentele.

Za razumijevanje ovako shvaćenog pojma intelektualac u SAD postoje historijski razlozi. Naime, taj se pojam počinje vezivati uz grupu pripadnika radničke klase smještene u istočnom dijelu New YoJ'.ka. koja nalazi svoje inspiracije čitajući modere nu literaturu i formirajući svoju' p61Itičku vizitu kao socljallstlOku. u kojoj ljudi poput njih čine vladaiuću elitu. Drugu grupu intelektualaca čine mladi iz dobro­stojećih porodica koji odbapµiµ'. svoje qog_a!o poriJekfo i identificiraju se s problemi· ma nižih klasa nudeći im se. kao zdtitnlci'njihovth interesa I kao vođe. TI pof edinci nemaju nikakav ugled u društvu: oslm kao neradnici, pa I pojam kojim se imenuju dobiva negativni predznak.. . · · ·

r/ ·~ ,.. • „ ... t.

S druge strane američko društvo niJe kontaminirano dugom tradicijom, pa su simbo­ličke i strukturalna-organizacijske naslage znatno manJe 1 imalo maJt utjecaj na sadašnjicu. To }e društvo sadašn}osti. bez duge prošlosti. Osnovna tradicija Amen1<e je pionirski duh, kolektivna solidarnost. posvećenost radu, Jednakost šansi I iznad svega glorifikacija individualne usp}ešnostf. Okrenutost promJenl i prihvaćanju inova­cija dovodi do uspješnog· prihvaćanja lndustri}alizacije ko}a producira profesionalca, eksperta, biznismena. Dugo Je samo za te uloge postojalo miesto u kolektivnim

· ., predodžbama koje Ima pozitivni predznak. Amerlka također nl}e kontamlnlrana lakim političkim ideologijama, a različite.kulture koje se tu susreću, prožimaju i omogućujui multikulturalizam. ·

L.S.Feuer (1976:50,51) ne samo da uočava pejoratfvno značenje koje pojam Intelek­tualac ima u SAD, on se I teorlfskl 1 kritički odnosi prema 1ntelektuafclma. Po njemu, za intelektualce Je karakteristična svjesna i lnterlorlzirana posveć_enost nekoj „ misiji, to su moderni Mesija.. BJtna.njlho.va.odrednlca Je da lma}u sna2nu Ideologiju koja uvijek Ima dvije dimenzije: otuđenost od postojećeg i elltltJstlčke aspiracije.

143

vV'1Kd lUtlUIUS;JIJl:1 ~i:t llJt::lll llU::>IUC.:l ::;u IJlltl'lttKtUC:ilCIJ Sč:l.Uf.CI neKU vef.llJU pouucxog mira u kofem bi lntelektDafcf iman Hdersku ulogu. bilo da vode socijalnu grupu. naciju. klasu, rasu. Klasici. filozofske•• misli, na kojima se intelektualci obrazuju, kao što su: Platon, Aristotel, Hobbes, Hegel, Hume, Nletzsce, bili su autorftativci i antldemokra­ti, jedino je Spinoza bio liberalni ·demokrat. Ova filozofska baza neosporno djelufe na intelektualce:-,,. Feueru bi se ipak morale prigovoriti da ukoliko su i njegova zapažanja o karakteri· stikama intelektualaca ~očna, uloga koju oni imaju u društvu je suprotstavljanje postojećoj politici i tako je njihova funkcija u sistemu da budu opozfcija, kritika. što je u skladu s demokratskom opcijom društva. .

Iz ovog kratkog osvrta •1idimo da postoji vem~a šarolikost u shvaćanju pojma Inte­lektualac u sociof oškim radovima. ali i opće slaganje o nemogućnosti operacionaliza„ cije toga pojma u istra.tivačke svrhe. Zato je cjelokupni pristup tom fenomenu historijski deskriptivan. :ajednička nit ie tr::ižnje. u čemu se sastoji specfffčnn uloga i položaj intelektualaca s jedne strane s obzirom na tradiciju. a s druge strane s obzirom na postcjecu politiku. Karakteristični atributi k9ji se vezuju uz ulogu i djelovanje intelektualaca jesu kritičnost, kreativnost i liderska ambicije. Pojam se pretežno upotrebljava u Zapadnoj Evropi i SAD s izrazito različitim predznakom.

_Sažetak

Profesije predstavljaju određenu socijalnu grupu vezanu nedvojbeno uz postojeći~ sistem socijalne stratifikacije I dlstrlbuclje moći u društvu. Osnovni element koji profesijama osigurava položaj na stratlflkacljskoJ lfestvlci I sudjelovanje u strukturi moći jest posjedovanje svojstava koja su važna za funkcioniranje suvremenog društva. Osnovno specifično svojstvo koje profesije· posjeduju je znanje.

Va:žnost znanja u društvenoj podjeli rada stalno raste i dovodi do podizanja općeg obrazovnog nivoa stanovništva. ali I do .formiranja profesija i rastućeg procesa ~ profesionalizacije društva. Sve je veći broj radnih mjesta i radnih zadataka za koje je potrebno kompleksna obrazovanje, pa tako postoji stalan trend širenja baze potrebnih znanja za neki rad i pretvaranje dosadašnjih zanimanja u profesije. S druge strane. na formiranje profesionalaca djeluju svi globalni- selektivni mehanizmi ,­odabira i prilagodbe. socijalizacije. koji profesionalce formiraju kao posebnu grupu u drustvu.

... Inteligencija j~ pojam :a određeni socijalni sloj koji je nestao. međutim pojam set dalje upotrebljava za sccijalnwgrupu (visokoobrazovanih) koja više nema iste karak„ teristike. Sam pojam je ·historijs~i naslijeđen i uvriježen. ali inzistiraranJe na njemu ima i striktno ideološku funkciju u društvenom sistemu. pa f u znanosti. koja tu Strukturalna analiza profesija ukazuje na osnovne elemente kojf konstituiraju profe- ~ funkciju često podržava. Pojam se upotrebljava. u Istočnoj Evropi, gdje je f nastao •. ·.· sije i po čemu se profesije razlikuju od ostalih zanimanja u društvu. kao što su Način na koji se pojam u znanstvenim radovima upotrebljava asocira na visoku. teorijska i praktična znanja, monopol nad primjenom tih znanja. stupanj organizlra-utoplienost svih obrazovanih u široki sloj. gdje se govori ponajpnje o tehničkoj 1. nesti. prepoznatljivosti i legitimnost u društvu te profesionalna etika. Osnovne _ znanstvenoj inteligenciji. Drugim tipovima obrai:ovanja i profesionalnog djelovanja· karakteristike profesionalnog dfelovanfa su autonomija, autoritet I altruizam. Suvre-očito se ne pridaje ista važnost i značenje. Izgleda da se kao bitna odrednica uzfma J' meni trendovi dovode do masovnog zapošljavanja profesionalaca u svim tipovima

. obrazovanost (u prvom redu tehnička), a ne funkcionalna specifičnost svakog profe- organizacija, ali i potrebu prilagodbe profesionalaca za ciljeve l rad u organizacijl. sionalnog obrazovanja posebno. Različitost nije vrifednost sistema. jednakost je - · · vrijednost sistema. Ipak u svakodnevnom govoru pojam inteligencija poprima znače- . ._:;;;... I Promjene koje se zbivaju u-društvu na makroplanu djeluju na sve mikrodruštvene

~#:;;.-<::;.;..-ee·· ,nie.:··~oje. pdgova:m."pojmu1Jotelektualck;.fTako. se pojam;;"fntellgencija·t'ustvarl;tvrf~'J'.~"l'~~~~·grupe; pa tako i na nosioce znanja~ Bitna promjena makroplana društva Je soclJall·- ··- ~" neprecizne upotrebljava, a podrazumiJeva t_profesije J Intelektualce. i stička revolucija. SociJalistfčka revolucija znači ne samo osvajanje političke vlasti

1 već i bitne promjene u strukturt ekonomske moći, alt I dugoročno izjednačavanje svih nejednakosti baziranih na posjedovanju nečega što nosf moć. ugled, status. Posjede· vanje znanf a znači imati neku posebnu moć. Prema tome, nova revolucionarna vlast raz\tija cijeli niz strateglfa u odnosu na profesije. Historijska analiza upućuje nas na tri osnovne strategiJe. Prva strategija je odbacivanje stručnfaka kao pripadnika protivničke kfase I deprofeslonaJlzaciJa tj. nepriznavanje potrebe za profesionalnim znanjima. Ta strategija dominira u totalizlrajućoj fazi i obično kratko traje. Druga strategija je adaptacija stručnfaka za potrebe Izgradnje novog društva. all pod striktnom kontrolom politički provjerenih revoluclonara·nestručnjaka Treda strategija Je dugoročna I okrenuta Je stvaranju vlastite 11lntellgenclje", ·stlmullraj®I nt!e obra· zovne slojeve za visoko obrazovanje.

Inteligencija, intelektualci. profesionalci su tako različiti entiteti Istog socioprofesio­nalnog sloja u qruštvu. a upotreba tih .. poJmova fpak Ima različito značenje, ponaJ· prije s obzirom na sferu djelovanja.

Profesija, profesionalci. najširi Je poj~J!! ~koji podrazumijeva nosioce profesionalnog znanja. Ti pojmovi nemaju niti u jednom društvu fdeološko-pofitlčku konotaciju I ne podrazumijeva nikakvu tenziju .• 111 konflikt s upravno·političkom strukturom društva. Po svom djelovanju profesionalci su također kreativni. Inovatori, ali lm osnovna dimenzija djelovanfa nlJe kritičko propitivanje društva f na tome zasnovane JJderske ambicije. Njihova osnovna dfmenzJja djelovanja Je upotreba znanJa na unlverzallstf·: čkom principu u altrulstičke svrhe. '

144 .. . . ~ - ~ ~ ~

Sve ove strategije potkrijepljene su egalftarnom ideologijom i nepriznavanjem bilo kakve druge moći (ni profesionalne). osim političke.

Ovdje dolazimo do pitanja: Kakve će posljedice revolucionarni preobražaj dugoročno ostaviti na položaj profesija u tim sistemima? Na to pitanje moguće je odgovoriti samo komparativnom analizom. Analizu razvoja profesija vršili smo na dva društva koja su prošla revolucionarni preobražaj: SSSR • prva zemlja socijalizma i Jugoslavija i<oja tim putem kreće iza li. svjetskog rata. Usporedba je vršena sa SAD· društvom ;.;cje nema taj tip revclucionamih promjena.

Analiza kvantitativnih podataka iz globalnih statistika tih zemalja pokazuje da profesionalne strukture SSSR-a. SAD i Jugoslavije odražavaju promjene društva u fazi ubrzane industrijalizaciie. Smanjuju se zanimanja koja se vezuju uz poljoprivredu, a kompenzira se s pcvecanjern broja zanimanja "ezanih uz industriju. Obrazac razvoja stimulira ekspanziju '.nženjera u sya tri sistema, ali u -SSSR-u najviše. Istovremeno. z.astupljenost pcljc~ri•irednog stan·cvništva u uktivnom stanovništvu SSSR-a drastično pada. kao i u Ju<;c:Slaviji, ali u odnosu na SAD taj pad je malen, pa se jaz na toj

Pojmovi: intellgencija, intelektualci, profesionalci često se upotrebljavafu kao sinoni~ mi. Historijat nastanka tih pojmova, društveni kontekst u kojem se počinJu upotreb· !javati sugerira na značenje tradicije i vrijednosne orijentacije pri njihovoj upotrebi.

Cilj je OVl;l knjige uvesti u sferu znanstvenog promišljanja jedno područje sociologije koje u Jugoslaviji nije značajnije razvijeno. Profesije kao sociialnu grupu odlikuju stanovite karakteristike njihova formiranja i djelovanja što im osigurava određenu ulogu u društvu i položaj u strukturi moći. Komparativni pristup zastupljenu posljed„ njim poglavljima knjige ima za cilj otkriti identičnosti i razlike u položaju, statusu i prestižu profesija u različitim društvenim sistemima.

liniji povećava. Jugoslavija bil}eži najveći rast ekonomista međi: profesijama, a na

~.,,.- · .- --.. ; drugom_ crijest~t:-s.u.,in.+~ni~fl„~~{8.f!-'i9..";.!{Ur~S!t~~~~t'r~~R,1 .. ~2~J!j~~M_-~-1',~~~~lf'1f{~""~:;;- ,_. .. ,tr:·r~4;!·'4<"lfrt-- •. rast inženjera. ali i konstantno visoku zastupljenost drugih profešlJ~npr; · pravnil<a, · - " · · -· · · - -">--· •· ""· ·-"">'.i- · -- - , -

za razliku od SSSR-a gdje su te profesije malobrojne.

Drugi tip komparacije između ova tri promatrana društva usmjeren je na analizu profesionalne strukture političkih vrhova. Pokazalo se da postoje značajne razlike u profesionalnoj strukturi polotičkih vrhova i da ona nije prosto odraz strukture aktivnog stanovništva. ali nije ni slučajna. Očito postoje neki mehanizmi u društvu koji guraju jedne profesije u sam politički vrh, a druge destimuliraju od bavljenja politikom. Identična je _da u SSSR·u i SAD imamo dominaciju jedne profesije u političkom vrhu. ali to su bitno različite profesije. Pravnici dominiraju političkim vrhom SAD, što se može objasniti pravnim karakterom države I pravnom procedurom prisutnom u političkom životu. U SSSR·u dominiraju inženjeri, što proizlazi lz okre­nutosti sistema na industrijalizaciju i tehnička pitanja. a društvena problematika riješena je u ideološkom sistemu. Jugoslavija nema tako Izrazitu dominaciju jedne profesije u političkom vrhu, ali Ipak možemo primijetiti da dominiraju društvene profesije (ekonomisti i politolozi). Taj nalaz možemo objasniti dllemom Između tržišta i plana te ulogom koju su društvene-humanističke znanosti Imale u obračunu sa staljinizmom.

Treći nivo komparacije između ovih sistema pokazuje različitost ·u prestižu i stupnju feminizacije profesija. Ljestvica prestiža zanimanja znatno je veća u SAD nego u SSSR·u i Jugoslaviii. Najveći prestiž u SAD Imaju pravnici, u SSSR„u llječnlcl, a u Jugoslaviji inženjeri. žene se češće zapošljavaf u u socljaltstičklm društvima, a manje u SAD. Prestiž nije s!učajan, već je determlnfran kulturom! razvojem, Ideologijom pa rezultira dugoročnim razlikama koje afektiraju potofaf profesija u društvu.

146

,_ .„ ... ~.r~

~ 6. 'I- ~~ ... . . •.

~·.::~~~·~

H7

Summary

Professions constitute a distlnct soctal group. llnked wfthout doubt to the exfstfng system of social stratification and. dlstrlbution of power ln society. The baslc ele­ment which secures fer the professions a positfon on the stratiffcation scafe, and their partlcipatlon ln the power structure. ls the possesion of characteristics impor„ tant fer the functioning of modern society. The principal speciflc characteristic possessed by pro"tessions is knowtedge. ·

The 1mportance of knowledge in the social dlvision of tabor ls on a constant tn~ crease. resultlng in a higher general educatlon fevel of the population. but also in the formation of p~ofessions and ~ growing process of the professionallzatlon in society. The number of jobs and job tasks requirlng compfex training is increasing, so there ls a constant trend toward expandlng the base of knowledge necessary fer job.related tasks, toward transforming current occupatlon into professlons. On the other · hand. the formacjon of professionals ls affected by all globally stratification process of setectlon and· adaptatlon, of socfallzatfon, that mold protesslonals lnto a distinct social group. ; . .

Structural analysls of professions ·indfcates the baslc elements whlch constitute professions, and whicf:I df"erentlate professlc~s from other occupatlons ln society, such as theoretical knowtedge and pracdcal skffls, monopoties over their appllcatlon, their level of organlzation; recognition and- legitimacy in society and professionaJ ethics. Basic characteristi~ of· professiQnal actfvity are autonomy. authority and altruism. Modem trends lead to a massive employment of professlonals ln aU types of organlzations, which brings about changes ln the organizatfon but also need for adaptatlon of professionals to the goals of the work ln the organlzatlon.

Changes taking place in the soclety on the macrolevel affect all mlcrosoclal groups, thus reffecting on the bearers of knowledge. Socfallst revoJutlon ls a fundamental change of socletal macrolevel. Thls revolutlon means ~ot merely the wlnn1ng cf political power, accompanled by fundamental changes tn the structure of economlc power. but also a longterm levenng of all lnequalftles based on whatever 1s a ve-

... , .„· .... - „,.„w-... ... „~ •••• , • • • ,,. ·~,(>,~·,Qo.f,~ ... „"!,.„ .• ,_,,,~„1·' ,,...~;;·....,.,,~, hicle· of power, prestige, status. Possesston of knowtedge means having a special power. Accordingly •. the.new revolutlonary authority develops a serfes of strategtes toward profess1ons. Hlstorfc analysls lndlcates three principal strategles. The first strategy entaDs discardlng professlonals as members of the enemy class and deprofo· sslonallzatlon, that ls nonrecognftlon of the need · fot professlonal knowledge. Thh strategy dominates in the totaltzing stage and is usually of short duratfon.. The second strategy. lnvolv~s tbe .adaptatton..of experts for the needs of buUdlng a new soctety, but under strict control by polltlcaJly verffled revolutlonarleH\Onexperts.

I I I ·I

Prof. dr BOŽO MILOŠEVIĆ Filozo~ski fakultet j, Novi Sad :

A M O RAL I A INŽENJERSKE PROFESIJE /Rezime/ J

. . 'i ··~ ~

Inženjerska p„. ,fesija pripada modernoj vrsti ne~arizmatičldh profesija. Ona sv·~· . legitimitet u društV-. oj strukturi ne gradi ni na ~ugoj tradiciji , ni na oreol·, · harizmatičke tajans ·. ne ·obdarenosti, već na posebno) vrsti praktičnih ~nartja i' veš~ " koji su se uobličili po,· uticajem ind:ustrijske racionaliz~cije i tehnizacije raznih delatnos ~. Pojedinačna ili tehni 5Pi a podela rada u velikoj merije s~inula 11 oreol harizmatičnosti" i~";. tradicionalnih poziva· ao što su lekar, sveštenik i sudij~. Umesto nekadašnjeg poziv.~ . razvio se u društven„ strukturi čitav niz manje ili viš~ prepoznatljivih p r o f e s i j ~ • koje svoj legitimitet .; u iz njihove utemeljenosti u na;\ici. Tako su iz likvidacije poziV: • mnogi ljudi napra · ·: voj 1'poziv 11

„ U tom smislu su niajstorske veštine i umeće :izgub:· ' na značaju u odnos1i'. a "knjiško" naučno znanje injžehjera. Sa tim uporedo gubio je > · značaju i onaj moral'· · ji je te veštine i umeća /p/oddl~· o. .,;

Međutim, u J j meri u kojoj se; u modemOj · ·~ enjerskoj profesiji, održava neš; od tradicionalnog unmća I te ch n e /, tj. stvaralačkog pristupa svom predmetu rada,\~·· toj meri se održav ·„ i jedan deo moralnog ·kodeks~ koji se stvarao kroz istoriju .1 praktično-tehničkim animanjima. Pored toga, već Vj.še od jednog veka uobličava ~ prepoznatljiv /po~··. turni obrazac delovanja inženj&a koji se ·.odnosi, kako na li"'· .. /pro/cenjivanje svoj":· /radnih/ posti;tpaka, tako i na erocenjivanje svog odnosa pre ·_ .. · kolegama i ostalim u. snicima u procesu·r~da i društv~pog organizovanja.

J i ~

Kako moral, pravo, predstavlja takav kultl}rni obrazac koji se zasniva : .. procenjivanju svojih . đih postupaka kao dobrih ili zqll, to se osnovna etika lm i n i m:~ ·mo r a 1 i a I inženJ. ra sastoji u preuzimanju nekih tradicionalnih i nekih novih vrliri praktično-tehničkog f elanja i organizovanja rada i njihfvog odnosa u njemu. .~ •

~­··.-1 ,. \

Prof. Dr. f3cl)io MILOŠEVIĆ Faqulty of Philosophy

NOVI SAD

~ MINIMA MORALIA OF THE ENGINEERING PROFESSION r t: f (Summary) ;;!:

,~ The engineering profession is one of the modern types of unčharisrnatic professions. It does not build its legitimacy either onj a long tradition, nor on the aur~ole of the charisma of my~terious giftedness, but rather on a special kind of practical knowledge and skill which have been formed under the influence of thl rationalization of industry and the introduction of technical elements into various activities. The individua! or technical đistribution of labor has largely removed the "charismatic aureole 11

frqm the traditional vocations as well, such as those' of doctors, pri·ests and judges. Instead of the vocation of time s past, an entire series of more or less commonly recognized professions have developed in the social structure, drawing their legitimacy from th~ fact that ihey are based on science. Thus; from the liquidation of ·~vocations, many people have created their own "callings". In th~s sense, the artisan craftsmen.(skilled tradesmen) have lost the.ir signif icance in relation to the 11 learned 11 scientif ic kn&wledge of engineers. Simultaneously, the moral code also lost iti meaning· which supported those skills and know-how . . t However, insofar as something of the traditional know-how ( "~_echne") is maintained in- the engineering profession, that is / th~. creative · approach toward the object being worked on,· then $Qnl0thing Of - the ffiOral CQd9X iS alSO ffiaintained I having been

·cr4ated throughout history in the·practical-technical professions. Ap,rt from that, far more than a century a recognizable (sUb)cultural form of engineering activity has taken shape, both in th$ evaluation of one 1 s personal {work) approach, and in the ev~luation of ·one 1 s· relationship toward colleagues and other participants in the process of work and social organization .

. ~ Since the system of morals is ~ctually a cultural form which is~based on the evaluation of one's own and other's approaches as· being either good or evil, these basic ethics (minima moralia} of engineers cbnsist of adopting certain traditional and other new virtues of practical-technical activity and. the organization of work and their relationship in it. · -

.~:-.iif, • ~ .