Zeljko Knjiga

8/12/2019 Zeljko Knjiga

1/74

eljko Grahovac

U OBA RODA


2/74


3/74

I bol i put podijelivi, u oba roda


4/74


5/74

DOK GLEDAM KAKO PLAE ODISEJ, SIN BOLI

Kako god zaustavljao dahI vjetrom oi zastiraoKao komadi platna jedrenogPrizori me spopadaju iznutraMirisima noeni i proiveni

Proli smo tolika mora i ostrvaHrlei u nepoznato jedan odjek dalje

edan usjek du!lje tamo za granicom"zdi#ui se u porazu i stradanju

$itavnost potvr%ujui u snazi i po!jedi

&ue nam !ijahu ko hitnuta koplja'trili smo na udima ma raz!ora(ijedili iskustvo poput ulja iz maslinaI nestvarno i aro!no survavali u oiglednost

"z po!jedniki osmijeh la#i

)li ovo sad to pue nije iz !o#anskih usta$it* sam izdao tu zapovijest veslaima'vo nije povratak ve pad strmoglaviPremda reeno je ova pjesma da zapoinjeo prije nego to joj prvi zvuk zauje

I nije tu#na nit e ikad takva !iti pjesmaKoja svjetlo vraa izvorima providnosti$it se mo#e skriti ni spasiti od nje ovjekKoji je u stranom i neznanom trag ostavljaoKao dlijeto klesarsko i eki u kamenu


6/74

Moje tijelo sad je sama sapetost(rni !or uz le%a uspravljenI ista kripa kostiju i tisovine+aljda su u konop utkani i upleteni,vi ti dlanovi speeni suncem solju izjedeni

Kad poredaju se i ispru#e vidim zemlju -I onaMene otamo. pjeskovitu vie no kamenuMalu udolinu podno gore PathaleikoIzme%u vinograda s ju#ne straneI sjeveru okrenutog maslinika

+idim ne!o plavo kakvo nikad nee !itiI oca /aerta koji nije moj otac i 0elemaha,ina kome ja ne dospjeh otac !itiI na !edru zategnutom Penelopinom1uku koja mi je triput dosad otpadala

,irena nema -,amo more istineI na dnu pjesma nesnoljivo jasna.

2apamtite do!ro 'diseja koji plae$eete se nagledati tako iste predanostiMajci 3oli kako god je zvali u knjigama


7/74

APORIJA O PROLJETNOJ ETNJI

"!ijedila si me4 napokon5 6&osta je !ilo igre rijeima70i si lud4 a ako jo nisi 8 poludjet e7 Pogledaj kroz prozor4Kakav dan4 pravi proljetni dan7 Izlazimo u etnju 8 odmah79

&oista4 igre rijeima je uvijek dosta4 ka#em saaptavajui se,a naizvrat okrenutim rukavima #utocrne karirane koulje4"vijek postoji nada da na do!ro iza%e loe zapoeta pjesma4

)ko ve nema nade da u nai pantalone !ez ijedene :lekeI mo!itel -koji je4 pretpostavljam4 zalutao iz nekog proznog teksta.;;;

0o4 me%utim4 ne znai da me iko mo#e uvjeriti kako ,unce$ije moni o!jektiv na nianskoj spravi s uveanjem Imao sam ve iskustva sa snajperistom koga zovu 2enonI nije to nikakva meta:ora4 hiper!ola ni personi:ikacija-niti sam ja 0, ?liot4 niti je to okrutnost aprila koji !udi;;; to to !udi.;

&o!ra strana trajanja -!a kao u uvenoj reklami za patetu.este u tome to se kojeta s mjesta pomakne i dogodi u me%uvremenu&ok dokotrlja se donakraj tree kvinte ili druge septime-Premda pojma nemam zato stro:a !ude vie stro:a ako imaParni !roj stihova4 ni zato je tad pjesma manje pjesma.;;;

"ostalom4 sve je na umiljanju utemeljeno4 autentinost prvenstveno 8er kako inae o!jasniti da sam ve o!rijan i ve u cipelama4Kako poslo#iti iste zvukove to stu!item odzvanjaju tako drukije

I je li mogue da !ilo ko4 na osnovu kontura i pokreta4 u odjeuI u !oje uvijenih4 z!ilja registruje i prepoznaje moje !ivstvo;;;@

Kakva !esmislica7 &a zid ima drugu stranu potvr%uju otvorena vrata-Iako se svaki prisni susret s vjetrom ili svjetlom mo#e tako nazvati.4)l nije pitanje sa koje smo mi strane zida4 ve sam zid na ijoj je straniI treperavi ru! sjenke to je kronja kestena na njega pola#e


8/74

Koja zapravo dva svijeta tu na istom mjestu ovla razgraniava;;;@

I kome od njih pripada u kvadrat plonika kom upravo prilazim2atvorena mrva neoekivanih pokreta nad kojom se zaustavljam 8

In:initezimalna #a!aA s njom treptaji svih listova kestena u hipuPostaju van zadatih dimenzija na vie strana otvoreni putI kut iz kojeg gledam svijet otvara se odjedanput;;; iz uiju4 iz sluha;;;@

Kad zaviri u 6/icenciado (antinas94 !ez o!zira ko si sada ti43ez o!zira na razrokost tolikih jezika4 prepoznat e odmahPa' Llegar a tu Lado;;;tobi bitj s toboj rjadom;;;Da budem blizu tebe8Pjesmu u kojoj sam4 recimo tako4 iako je naopako4 prozvan i zaokru#enAeljko Grahovac ili ?nriBue 3un!urC4 imena su i tako krivotvorine;;;5

Tvome tijelu hvala to me je ekalo da zabludimI da iskorak na tvoju stranu napravimvala rukama to si ih pru!ala da iilim i da ih dosegnemI tvojim dlanovima hvala to sam sagorioI stazom dima, evo, podi!em se prema tebi"""


9/74

NA PIU KOD FAGOTA

Prepoznajete #ivu ogradu od tropskog !ilja4 s vae desne strane;;;I moj arhitekt je 6Majstora i Margaritu9 !ez!roj puta itaoAIdeja je !izarna 8 ka:ana samo s jednim zidom4 od nepro!ojnog zelenila4I sa stolovima uz njega naslonjenim4 ali sa zidom #ivim tako i toliko da4)ko se zagleda;;; +idim ve da ulazite u aroliju4 ali to pripada$ekom drugom tekstu4 pa u vas zamoliti da odvojite pogled;;;,lijediemo tu jednodimenzionalnost4 z!og koje smo toliko kritikovani;

Pjesniki su!jekt se ve izjasnio ta pijemo 8#alerno4crno4 od Kazerte43er!a D


10/74

Harmoniziranost4 prijatelju4 i pristajanje uz nju 8 od toga mi uvijek !ude zlo;$isam siguran da je N< !a 6onaj jedini 3roj koji ne mo#e !iti neki drugi9I ne znam zato !i se other meaningkrilo u rije po rije naopakoj verziji;;;7@,koro da sam rekao 8 !las:emija7 8 ali se na vrijeme ugrizoh za jezik;;;

Kontrola4 kontrola i samo kontrola4 dragi kolega 8 da naspemo jo u to ime7'tkria se uvijek tiu samo naina4 slijeda ili ritma u kom svi mogui,adr#aji mogu slo!odno zadr#ati svoje nazive4 imena i egide;;;More mo#e komotno da umire u oku #a!e 8 ali jedinstvenost onog prijeI poslije tog reenog mora !iti neupitna;;; Kao to se samo jedna i jedinaMrzla pjesma mo#e zatvoriti sa ovim sklopom zapitanosti562ato se ne zavri stvaranje4O 2ato se jo nije zavrilo stvaranje;;;@9

I tako;;; ND godina je proteklo 8 a koliko se samo Majstor teretio$ezaustivou neizrecivou onog nul;;; +i me razumijete4 zar ne@" svakoj vatri tre!a imati po jednu cjepanicu4 a granice nisu date,amo zato da se pro!iju i pomjere4 ve i su!jekti -izvrioci. ovih radnji&a se nanu i preo!likuju;;; e li ono !jee trei $jutnov zakon;;;7@$adam se da su vam prijali ovo !lagorodno pie4 zakuska i askanjeI #elim vam4 kao to prilii nakon o!ilne pjesme4 da du!oko podrignete;;;7


11/74

2) P1'M?$"

Krenem najprije lijevom a potom desnom nogom

2vukovi su drugaiji kada je sve napolju i napreskok se'daziva !ie smrvljeno i raz!acano u potpuno neitkim&etaljima i koraci kad su zauzlani u prirodni cijeli !roj,vaki hod se puno lake i !ez!olnije povija u kru#nicu

)li ritam koji prati ostaje stvar slo!odnog iz!oraPremda ne onako !eznadnog i oajnikog s kojim nisi2nao ta !i u prizoru poslijepodnevnom iz rodnog grada

Petsto metara i etiri hiljade sedamsto dana udaljenom'd velikog #!una ispod zida pored kojeg sad prolazi

I na listu jednome od ko zna kolko njih vidi gusjenicuKrug u kojem ona potraje u gladi ptijoj upisana

$aziva se zaviaj i kraj u kojem eka jo da !ude ro%en0amo je odakle vrane zaoijane u jatima tek tre!ajuPoletjeti za svojim strahom i na u#adima od graktanja

Gusto upletenim dovui razvihoreno i de!elo e!e noi)li ti to nee vidjeti niko nikad nije vidio kraj svijeta2ato mora za promjenu neto odmah za se!e uiniti'd jednog zida do drugog pet puta dvjesta osamdeset petPa onda podijeliti s devetnaest sve to jo ne postoji


12/74

3a za se!e recimo mora zinuti u usta staviti komad kruhaI #vakati do devetnaest i do devetnaest i opet do devetnaestI onda gutati i gutati i jo gutati;;; Medvjedia uplakanogO,rce otkud zna 8 ko snujeO !ijeg te!i u tajge crne;;; Pa onda"natrag;;; (rne tajge u te!iA !ijegO snuje4 ko zna otkud4 srceO

"plakanog medvjedia;;; 0i nee sada plakati to e !itiKasnije kad usnama dotakne led led led umjesto elaI iz hrama gusto posa%enih !reza kad zauje izdalekaPrelomljen svoj djeji glas drhtajima lia umnogostruen&ok ape neto to !i moglo liiti na molitvu 'e moj koji jesi;;;

) nisi nisi nisi jo uinio to to mora za se!e uiniti2aspati za promjenu i spavati naprimjer sedamnaest godina0ek kasnije e ognjitu svog daha prilaziti niza;;; ,tepenik&evetnaestiO rasprsnuem isklesan;;; i odgovarati na pitanjae li ti !ilo hladno@ Koje ti je !oje !ila !ol@ e li te guilo;;;@


13/74

IPAK PJESMA, NE JESEN

Privid kretanja ili varka ponavljanja koja je razlika

,ad kad sjedim ovdje ispod istog kestenaPod kojim sam prvi put itao ta Hamva pie' ontikom primatu sta!la u odnosu na ovjekaI gdje sam prvi put !a u jesen nalik ovoj zaustio

2akrivljeni prostor izme%u svojih o!rva i dija:ragme0emeljito opustoen prostor uzgred !udi reeno" kome sam tek nekoliko ljudi ugostio i upoznao

2a ovih trideset godina i u kome je jo manje njih ostalo0o nije pjesma jedvaujno umori odozgo kronja

0re!a trideset puta zaredom umrijeti i plodom uroditiI ti zna da rastojanja ne postoje mimo !oja i treptaja" kojima i plae i pjeva to to ih popunjava ili opozivaI dah u kom sve to pulsira ti zna ve kome pripadaI ije !ilo nastojite predstaviti i mjeriti kao vrijeme

Mene nema u tom zaeznuu to ga zove so!om$e grije me dlan tvoj na kori sta!la !lagoslovenostiI ujedno #e%i samo jedne vatre irom otvorener ti si njen i njena sjen su samo omaha i pjena,vaka tvoja svjetlost #u%ena i stvarna i zamiljena


14/74

I nasmijei joj se samo !ol se mo#e zaista prepoznati$i jedna davna ruka to je mati propustila ostaviti'dlazei zavojitom nepreglednom stazom noi

$iti ta to vrhovima prstiju iz jutra maglenogI !ezdano dalekog !rid tvog utanja napipava

$ikad nikad vie nee se u tvojoj ruci ogledati) ti prati slo!odno kud vode moje !ore i k zemljiI nagore i upitaj se smjerno mogu li u ovoj pjesmi,uze !ilo ije !iti meta:ore i eto ti ih dolje pa pokupi'd mene toliko a ti idi djecu o!raduj ispeci marone


15/74

LHASA DE SELA

$ikad se nismo sreli

$ikad;;; 0o je tvoje imeIli je moje2a!oravio sam

Grudva svjetlosti sva rasutaKoliko stalo !i na dlanove pru#ene" zagrljaj iz kog se ne izlazi

Kad sam te zatekao unutra3ilo je ve gotovo0o nije !io glasI nije !ila pjesma0o sam ja sam disaoI jedvaujno hlapio

$a svim jezicima

3ez slu#!e rijei ostale0ako !lizu da te odjedanput ka#u0voje nosnice u koje se iroko uliva'd mirisa no natekla'!razi i jagodice u kojima na ro%enje


16/74

Qekaju !lizanci osmijesi/ijeva ruka sve do iznad uha savijenaPoput luka iz kog odapete lete strele #udnje'i iz kojih !ih cijelog se!e izvukao&a sam samo mogao,jaj po sjajKap po kap

&a sam samo mogao&ovoljno daleko krenuti2a onim po drugi put iz te!e otkinutim

(eu amor, meu amor


17/74

K1'2 "M" +1?M?$)0iina je uma u uima posa%ena

$a ramena vremena se !rdo propinje

I u njega udjeven strmoglavceedan korak prelama se namah u drugi) unutra to je 8 presipa se kao gutljaj0amo i ovamo u ponorni vrtlog dahaI samo trk jo vihorni nas dr#i !lizu

0iina je uma rasprostrta me%u udarcimaKojima se sta!la predstavljaju hitnji

)li miris otar zasijeca jo du!lje/ie vlaga zemlja mahovinai! u o!razima !ljesak magnovenja'd kog slika samo to ne postane) nema nieg da se uhvati u klopke vida

$i koljeno to izviri pod o!lakom$e otkriva ko to spava u postelji ne!a

&a li svana il iznutra dolazi u hipu istrgnutI opet u korice vraen pejsa#ma$i prah kojim je poprskan 8 da li je pepeoKo zna otkad sagorenih uspomenaIl tek samljeven osmijeh !lag u mlinu sna


18/74

a znam da vijek ve traje s jedne noge$a drugu dok stane to to nema imena) skuplja se i prote#e me%u nama&ok sr# zvjezdana trne u kostima

$a o!a mi dlana sred zvonjave !ilaMe%u usne s o!je strane udisanja

$e !ude ni djeli te!e van dodira


19/74

CON TODA PALABRA

2rna pijeska ili atomi

Kad zatomi !ilo natoenost padom" um smrvljen u srh stopljen" prvom licu du!ine&no je mora trajanje nitavila&no je mora svemu dno0e#ina 0e#ina 0iina 0iina0ako se zove nepostojanjeI nemajui se

0ako se doziva

Izvan je od svega podjednako udaljeno$o unutra uvijek zna da !ude daljeI to uvijek to je vrijeme koje nijeI to dalje to sam ja kog nema

$ijema nijema nijema0ama tama tama

,ve je sama stisnutost usana0ako ne ujem i tako ne vidimI ne ute nita u se skupljam seI samo dnim

Pa usnim tako da mi sagoreno


20/74

edno ,unce ozgo dotakne ramenaMa to davno progutani sjaj oslo!a%aKrik neujan kojim izmjerena je prazninaProvidnou naplavljeno drugo lice svjetla'tvoreno da se u njemu prepoznamPro!u%enost ista s o!je strane ogledalaI imenom svojim tvoju !ol da oslovim)I privode me se!i vatra u kojoj sve plamtiI svjetlost tvog lica i svjetlost tvog tijela*

I tako smo jedno u drugome zateeni),a svakom rijeju i s osmijehom svakim*

I odasvud raskriljeni vrata i prozori),a svakim pogledom i s dodirom svakim*" povjesmo Milosti ove niti da se spletu&a udahne se!e (ijelo koje jesmo5

+on toda palabra, +on toda sonrisa+on toda mirada, +on toda &ari&ia

(e a&er&o al uego, -ue todo lo .uema

La luz de tu &ara, La luz de tu &uerpo


21/74

U OBA RODA

/e#ati na mirnoj povrini morske vode

$e znai ustvari le#ati a naprimjer pado!ranci2naju da ni more ne mora da !ude jedina,redina u kojoj se vrata otvaraju za to udo'tisnutosti i prominua !ez ikakvog pokreta

0e#ina ne postoji i put napokon !iva imenica,a potpuno istim znaenjem u o!a roda i u umnom,veprisustvu iskona to traje kao utnja 3oga

Muk je prostor u kom se razmjenjujemoMoje koje !ilo je i evo hrli napolje i ono otamo

to me zaposjeda a nema o!lika ni imenaI ne znam s koje strane naviru i plave me'tar miris namoenog drveta i nakisla studen zida&a mi je sad priviti se uz pamuni glas sestreKoje nemam i kojim je nekad (esaria ?vora

'tpjevala jednu sladunjavu i !esmislenu pjesmu$a razmotanom platnu pada vid nadolazi kao vodaKoja pamti sve osim svretka i kojom plamtiedna #ika sjeme providnosti u crnici dahaI spoznati ta je malo i veliko i ta je !lizu i daleko


22/74


23/74

RUKE, DRUGO LICE JEDNINE

$e znam da li u poetku !jee ruka

)li u ruci je poetak !io i ostao do kraja&lanovi pod kojima si se okupljala2a trona otkria jedva pripremljena) jo zatiena sa svih strana ishoditem

I ti isti na kojima ispru#ena imala si3lizu iznad se!e ne!esa od lica i !o#ansku,poznaju vrh jedva razmaknutih usana

,klopie se i rastvoriti jednom kao tvoji$a zaoijanom vrtuljku vremena

) taj grumen daha i svjetlosti nee vie !iti ti2atvoreni su svi krugovi progutanog svjetla) vlastitost na koju po navici pristajemoIli ona oko koje uzaludno nastojimo

$aziva se uvijek istim imenom Izgnanstvo

) sam ko god !io uvijek ve i samo jo !ilost,vakim trenom malo vie ne postojim

$a okomici gluhog sunovrata samo ruke jo2apete i ispru#ene primaju i predaju srh !ia) ti eka spokojna tihi mrmor u nutrini prepoznatih


24/74

I kroz kralje#nicu uvis prominulih !oja0I jo nisi nita drugo do li zapretanost zaviaja?gejeva zagledanost u !jelinu jedara na horizontu3lijeskom mlijenim ja!uka o!nevidjela dok' vjetru produljenom uzdahu jo i sad sanja put

Kad dopre tu do o!ale nadomak milostiedan val zalutali na licu vijeka osmijeh3la#eni za!listae i cijelu !ol nepodijeljenu?vo iznijet u na rukama donavrh pjesmeadom tankim i prozirnim od te!e odvojen


25/74

MARGARITIN BIJES

$ema naina sad da sjedne na tu stolicu pored mene

Koliko god puta ve da si me prevario svojim dahom$eutemeljenim u :izikom prisustvu stani u red sa,vim stvarnim putnicima RLojke koje uim ponovo2a!oravljenom ali itekako #ivom strahu od kuge

/prez /prezimam i ja pepeo iz kojeg svaki dan ustajemI na santimetar ispod ko#e pomno presla#em i uvam'ne strave gadosti i nepodnoljivosti u kruh iste due

to ste ih umijesili moji najdra#i i najgr%i moje su#ivotinje&a jednom kriknem cijeli )lserstrasse "!an prolaz

2atrpala !ih sa svim tim krajnje svrsishodnim koracima3esprijekornom istoom i diskretno mirisavim zrakom'd NN dana unatrag jedva stotinu je da nisam radilaI teretila i svoj toj !ratiji a pose!no gospodinu )polineruPrenesi zna ve ta da rade sa svojih 00 111 buzdovana

I sa matom u kojoj je milost #enstva naiz!je#na utjeha i spas" svim vaim igrama i nepodoptinama terstosteronskim" romanima i pjesmama to ih #ene namaju kad itatiHerr &ichter Herr PsCchoanalCtiker /prez /prezsa tim&ahom koji lomi prevre i melje kost i meso mog #ivota


26/74

$e vjerujem ja ni svojim nogama nateenim da me nosePlonikom a kamoli te!i koji niotkud dolazi i odsvakud me&ohvata i sa onim to se ne mo#e za!oraviti i sa onimto ne mogu doekati i otkud te!i uopte te rijei i te slikeKoje meni pripadaju i kojima sre samu sriku mog !ia

1eci sada ko je #udnje o ne!esa kaio i ugovore sklapao,a )zazelom nema anse da se dogovaram on je danas+lasnik modnih ili kozmetikih !rendova sa dionicama

$asigurno ulo#enim u pornoindustriju i ne spominjite miKreme nikakve od kojih se usija do demonskog !ljetavila

a gorim iznutra i sjajim od !ola to uzalud ti ga je usnamaIzvlaiti nemam ga gdje vrisnuti i nisam spremna razruiti,vijet premda jesam vjetica i to odavno sa za!oravomKao metlom slomljenom i na#alost neupotre!ljivomPomozi mi i uti a ja u te ve nai gdje god !ilo to onamo


27/74

POD STOLOM, ZASTRTIM SKROZ DO PODA

'daslana ti je poruka ukazae se uskoro i prvi o!ris

0eksta koji ti je namijenjen i sjen #edna jo neodlomljena+e pucketa jedvaujno jo nepro!u%eno sjeme vremena' tome do rasprsnua ute u#ad zapeta svjetlosnih godina1ije o!eznanjena jo nespremna za igru postojanja

Izdr#ava te#inu ustavljenog daha i naprosto je nemaMati odnekud iskapala iz naruja zaostalog pod kapcimaI mrak narasta i gua neprestano pleten trepavicama

+ijek o!nevidio klei i priziva svoj poetak dok jedno1ame smekano toplinom izdaleka zatvara krug nemanja

)ko si za!oravio pele s lju!iastog srca ika to su0egli s tragom meda na dnu na prevaru !ile privedene)ko ti se nikad vie nije vraao promukao ljepljiv prasak, kojim metkom zrane puke pogo%ena puca grudna kost+rapca kao kap u zvuku s ne!a to se slijeva poslijepodne

ed !o#anski )vgustov kad ozgo zakotrljane i ereene?ksplodiraju lu!enice a lice ulu!ljeno u kenota: tvrdne i0raje kao spomen na iezli miris izgoretine u kom se/u i voda prepoznae ko sestre nekad davno razdvojene'd providnosti izliveni lanci sjeanja o!avit ete i povui


28/74

,eptem!ru preko nakostrijeenih le%a ali se nigdje nee0ako dugo zadr#ati ti nema krijesova to nisu zgasliI utonuli u lie satruhlo u lomni mrmor skorenihI suhih usta jeseni i ti nema kamo mimo ove gluhoePod sto zastrt skroz do poda tre!a ui sam i nepozvan i

"hvatiti golim rukama !ol usijan i strah i stid i #e%0re!a prije tog raspetljati svaki vor i gr i jal i !ijes u

$evinost tkiva oskvrnutog du!oko usa%en i sklonjen?to ti polo#i ispit posljednji za +elikog maga ,vjetlosti3o#anska !lagost jedina te mo#e okupiti oko se!e

?stera je naprimjer ime koje vezuje u se!i skriveni sjaj !oli i,pas nemonom i ugro#enom i mora ga u svakom drugomImenu prepoznati !udi tih i posveen !udi mek i propusanMilina je sila s kojom razdaje se i rastapa sve pred so!om) potom pronalazi unutra i izlazi kao zaogrnutost zagrljajem


29/74

ALVARO DE KAMPO, ZALUTALE DOPISNICE

ug je svata pomalo od tog to ne znam o njemu

)li i poneto od svega onog ve reenog doduePose!no kad pue !urin kome ne mo#e odrediti pravacI kad koljka noi o!razuje otvoreni ugao pod kojim,tvari posve neo!janjivo zaostaju za vlastitom toplinom

) osim jednog zbogom kao da nema srodstva s njimaHlad zarasta davno skamenjenim ulicama i portunima, kojih jedan gust za!oravljeni pljusak sapire korake

$e postoji mjesto gdje sam ro%en i upravo prolazim?vo pored nekoliko tona kamenja i &rijepova na!aenih

, namjerom daprerui se zemlja ova zemlja to je istina+rh talasa neko pjenom neitkom pisana i nanesena'paptana dahom mojim ponestaje i ti skupa sa zvijezdamautro odlomljeno kliktajima gale!ova osuda nam je progonstva?lektro keri neutjena ja ne znam koji sam od dva Pilada

0voj istovremeno i taj R milja preko mora kog jo nema'dvojeni od te!e i ovaj ratar kom te dadoe da osvetu grkuPripitome i koji te ipak nee godinama ni dotaknuti/a# ne mo#e postojati muklim apatom mrmore stopalaI samo prolaze i prolaze tr!uine napuhane pro#drljivog dana


30/74

Moj se otac zvao 3ol i majka isto tako 3ol i zna mi imeMrak crn nepro!ojan mjesto stalnog !oravka i u njem?ho to stropotava se unatrag i nadolje praroditeljuKriku tana adresa na koju mi mo#e pisati i opet pisatiI neprestano pisati ja itam !a isto tako kao to diem

Molim te idi ne zaustavljaj se neka te tu daleko uz mene,amo da spustim glavu Privi%enju na rame ili u krilo/e#ati je skoro nemogue velike su pustinje i sve je pustinja'davde do mjestagdje su djeca u suh tvrd jecaj posa%ena2elike su pustinje i sve je pustinja;;; sriem s one strane daha

I otvaram prozore nevjerovatno je koliko prozora jo imaMoram sve otvoriti na svemu rastu kote se i umno#avaju) zidovi svana nahrupe sve otrije prelamajui svjetlost

Pobije3en sam danas kao da sam spoznao istinu;;; jedva ujem'tuda tvoj glas vidovit sam danas kao da sam na samrti;;;

Trebam spremiti koveg postojanja;;; !rzo ponavljam to to

+ie ne mo#e se uti ni proitati ali ja ne znam ijeg'voliko je nemogue da me nema tre!a zato krenutio jednom sa sjevera iskoraiti iz zale%enog stakla'gledala u nje#no krzno drhtavice umotan i miran

er nema nieg to je put da nije upravo put do te!eKo#a se mladuneta ne!a evo je#i povrinom jezera'd kojeg zapoinje uma s tanim !rojem koraka u

irovima i u iarkama i u godovima pre!rojanihI u !ilu pohranjenih dokle god jo ima zraka u te!i


31/74

ZAPIS, ISTIHA

Ili smo i nismo ili tom i posve istom ulicom

(rvenilo se i osipalo i uspinjalo ozdo kao lice) da kaplju nisu znale rane lui ogrezle u led+rh daha zastali su pa u pah okto!ra otprhnuli'sanjeni golu!ovi da ih zametne u se!i ,trah

Hrast stresa san sa zamrlih i nedohvatnih grana) na elu vlasi iznikle iz sjene zamrene ute spas1uku u kuu to dodir satvara slivenu od topline

Grad se sklapa i uruava mrmorei ime svoje 3ol'dlomiv komad jutra krilo mekano glavi prinesi

Klupa ostaje nepomjerena a sve do nje samo drumecaj suh iznutra pod dlanom napokon je prepoznao/ie odasvud za!ludjelo potomstvo pa se ogrnuv?vo istim ovim satkanim u #udi zagrljajem uspravie% utoliti uz vrelo ,jaja usne !udne prislanjaju


32/74


33/74

LJUBINJE, NERASTOIVOST

Miris po miris istiskana molitvama !rujnim zrikavaca

edna ista dua izranja i zri iz crvenkastosme%e zemlje?to sve to to drhturi u poleglom popodnevu zatalasano'morina u njoj murva spori pelin lavanda i trnje drae&u# mrginja i sladost to jo uvijek spi u smokvi etunici

Miris po miris udisana !udi se i zori u listu duhanaIstina pretapanja u kojoj smo davno !ili zaeti i zaueni" tiini pod koelom osamljenom iskuenicom iz reda$osales

Hlad pod kojom ovija te kao zagrljaj iz vremena to tek nadolazio !ez ruku ko !o!ice njene ozgo to su jo !ez #ute sme%e

) pogotovo !ez lju!iaste !oje to e zvije#%a !ockave)l puste slasti okupljena dr#ati na nepcu tamo u okto!ru2avaljen na kameni dlan atrnje san o !iu ozdo danom grijanQita rairenih zjena knjigu preko svoda otvorenu sa treptavim)li vjenog sjaja tekstom iste pjesme u koju e jednom

Iskapati koliko ga ima ovaj svijet kao u #e% svetu to ju poznaGustijernom nakupljena kinica dok kap po kap otae se u cvijet+rijeska kadulje kamilice smilja metvice ruzmarina modrolisne1u#e a zemlja se u prstoveti ne u pregrti pre!ire i kupi ne !i li se)vertio ili prisjetio se!e sama od iskona sputan rukom i


34/74

/ahorom noen #i#ak svjetla u sjemenu #ar rasut u vremenu i2a!eluhan da !i uvijek !ilo ovo sada od kaskada iskriavihare s kojima sve !oje glava za!aenih unazad otiu svom izvoru) pose!no plava i zelena za ne!esa trave lie i cvjetnice kao)ura od osmijeha i cjelova ,unca satkane i uz njih pripijene

Hram je ovaj s temeljem u posveenosti u smjernosti i oskudiciugu okrenut svim stranama u dahu se samo podi#e gdje hlapeiI ponirui jedno za drugim i jedno s drugim napor i znoj tijela" zemlju ve polo#ene okupljamo i vraamo skupa s plodovima i&iemo i diemo i diemo ne mogav se nikad zasititi te #estine

Mirisa i oporosti te hrapave i medonosne slasti s kojom 0vorac?vo o!navlja u !eskraj i odailje svu mo i milost pro#imanja'kaivi nas dva vjetra preko grane udno suhe atrnje i#%ikljaleMasline da apatom mrmorimo ispoetka istu priu zaviajaedno s drugim stalno rijei kosu lie dah i osmijeh prepliui


35/74

OSIPANJE, DISCIPLINA

&ok vrti polagano me%u prstima nezapaljenu cigaretu

Sokus pogleda koji je jo samo uslovno i provizorno tvojPrimie se sve do take kad je glagol vidjeti oslo!o%en,usretljive i spasonosne prepoznatljivosti takozvanih stvari(rvotoina je rije to pristaje trenutku za razliku od svih

&rugih koje osipaju se i dro!e skupa s onim imenovanim) pad to nastoji ga pratiti pred to!om je kao ogledaloPa se ti do!ro zagledaj onako kako se rijeke vide kie o!laci

I vjetrovi kako se o!ziru kanjoni gleeri i planinske livadeKako zure u strmoglav koji podupire njihovo postojanje

$ita manje nego sve sadr#ano je i utkano u prote#nosti, kojom u svakom trenutku odumire tvoje upojedinjenje0rava ne!o stijenje !oje mjesta koja i ne postoje drugaije

$o kao zagledanost u ono to nije niije ni tvoje ni svojeto je puka preputenost podiok na poniranju ili uspenju

"za te tek prislonjene skale samo korak skoren da !i !ile o!ale&ok voda zapravo oda!ire put i cvat i korijen i miris i sunovratKao potpuno neitljiv rukopis sa kojim e tekst Knjige ispisane,uncem hlapeim mastilom ostati da naue ga napamet i potomPonavljaju tiine i ne tra#i nita osim !oli u otkinutosti ili u zlosti


36/74

, kojom koma%e sve otpada od te!e ili pak zasijeca i poput kosti"rasta i !u!ri to to u te u%e i to nije vie sila zalegla sa straneI prestaje !iti tu%e ne postaju jo ni moje osim kao nagovjetajKako nepominost iznutra ve ura%a plodom prije rasipanja okoloI mimo tragova to za njim ostaju osjemenjenih darova i sanja

Ili od sanki kojima se ne sputa niz snje#no !rdo djetinjstva$o hrli svjetlosti to ciku stud i slatke trnce promrzlina prevodi$a onaj jezik u kom sve tek postaje i !iva to to z!ilja jest&ok ista #udnja nepokole!ljiva i nerastoiva za dimom oveIspuene cigarete uspinje se irom otvorenim oima od sede:a

Ipak ponestaje tog pogleda u kome voe ozgo zrije i iskapava) sta!lo ja!uke jo uti o tom da li spava u njemu ili pak vrije3ez ijednog lista pri dnu slast zaostala onesvijetenih minerala) kukuruz prti prolaz ozdo zrno po zrno upravo linijom tom

$eprepoznatljivom razgranienja izme%u umiranja i ro%enjaKojom prolazimo neprestano ne znajui puta premda nema

$ieg ni iz jednog kuta gledano a da putovanju ne pripada dok" sjaj pretopljenog mnotva u vir !la#enog sagaranja evo i jaI ti gutljaj za gutljajem istim mahom raskriljeni i sa!iti u zagrljaj, dahom jednim #e%i 3ia jedinoga napokon prispijevamo


37/74

LA VIDA Y LA MUERTE

osvit nas je saekao dok se more utke otimalo noinita se tu nije osjetilo osim !oli uglaanog kamena

osim vremena to se na!uhlim uzdasima prekrivenopotmulo i tiho saaptavalo korakom umjesto rijejusa uljezima koji jo nita ne znaju o tajni pripadanja

i nije tvoj taj glas to govori5 T4mna li&a s one straneotkle zora ba&a5 bijele strijele u krugove moje5 &vatemdo pojasa mahovinom mraka""" ti i nema svoga glasasklupana u krilu nevidjela daljina je rasla kao e#nja

mirisima razvuena u svim pravcima istovremeno a to

o se!i samom nikad nee saznati dan koji je evo ro%eni na tvojim nesigurnim nogama slazi niza skale polegleka jugozapadu sa dahom uzdu# presjeenim kliktajimagale!ova i sa sjenom skliskom jako izdu#enom udesnogdje kaplje po pijesku dok se !orovi umivaju svjetlom

ome%eni mrmorenjem uskla%ujemo korake56e znam to samgdje sam, kamo idem,5 samo ovo zagonetno tijelo mi je jama&5da iz Puno7e odlomljen bih, ubaen u vrijeme5 izme3u 6iegai 8vega, potu&alo i sama&;;; dok tvoja te#ina zalije#e u amacri!arski tek pristao pretovaren s mnogo usana i jo vie tiine


38/74

ne gledam ja stopala drugaije no kao ponavljanje i kao udvajanjemekota i nje#nost ravnomjerno su raspodijeljene izme%u o!a rodaizme%u puti i puta to se opru#io kud valovi prste upliu sa #alomdok vjetar ove grudi ini mojim ko izdisaj kojim ga vraam morui ovaj stisak domaloas jednu ruku uinie opet jednom s mojom

i kojom god stranom otiao glas5 2eeras 7u u uskoj uli&i dlanomdota7i djevojin dlan5 a ona 7e drhtnuti od toga to je neija rukadira;;; nee nas zao!ii taj drhtaj jer mi smo upravo zaokru#enost

putanjom njegovog vjenog vraanja s imenima kao postajama toodzvone poput tonova i akorda u jednoj jedinoj 3o#anskoj Muzici

ispru#ivi se pod sta!lom smokve i uzalud oi sklapajuiod desnog ramena pa nadolje o!rasta toplinom kao to iona kojoj si sad prostrta postelja narasta iz te pripijenostidok u svevidjelo posvemanje usjajenosti i slivenosti etozalazite polagano neumitno i predano u sitnim gutljajima


39/74

NIZ FERHADIJU, GODINAMA

"pravo je svanulo ili je !olje rei tek to nijeezik nam je nepouzdan a ni mi njemu nismo neki oslonac

" iskoenosti za koju zapravo ni ne znamo dolazi li0o od stoljea nagnutog samo to se ne istoi ili od1adoznalosti s kojom se na pod!uhlim :asadama

'tvaraju s oknima i nizastranu otiskuju pogledi,agorjeli pomalo od dima i od nevidjela ali jo vla#ni?vo silazimo ili posremo mi ili ve neki drugi svejednoTu nikad nismo bili govori i donekle si u pravu dokle god

'krznuvi ramenom jedno za drugim vie tih 9nikadT

Qita u novinama za koje nema pojma da su i postojaleIzvjetaj o atentatu na kralja dana desetog okto!ra u srijedu9to nismo jo ni bili uopte o tom 7emo posebno uz pi7e" prodavnici ploa slijeva gdje e !iti i Sud!alski savezMalo ti je za:alilo novaca da kupi al!um 9Homo volans:

?to ti jo jedno nikad ;D=; godite s 2rtovima malih ku7a6e7e biti samaTvoje nje!ne godinei sPjesmom o 9utnji?konomija slijeva i neto kasnije grcajue likovanje pro:esora,asvim sluajno krajem uha uhvaeno;;;


40/74

edna ista 3o#jim dahom zalelujana od koraaja ara!eska?no ide otamo ve godinama i ne utie se #e%i pogleda

ladni rat na vrhun&u =riza na =ubi =upite */slobo3enje:"rlik iz du!ine zaudo jedan i komadi tijela i kruh i ovdje i tamo

$u!u kupite za svoju damu""" $u!e svje!e ubrane povoljno

I sanke ozgo s cikom i rumenilom i sanke ozdo sa kanisterima>etenija od sedam !ena u kolu >etenija na vagu ili na tepsiju6I think that there*s no time79 zau se i nestade glas u transporteruMi imamo sve vrijeme svijeta Mi imamo sve vrijeme svijeta)li ipak plonik nosi sam te neiz!rojne tone koraka i rijei

I na ka:i ispred 9,vjetlostiT zakaili smo se oko pro!lemaIskidanosti i popunjenosti pjesnikog iskaza u ritamskom i,intaktikom smislu dok ekasmo kono!ara epski usporenogKo e to uostalom i itati za pet za deset ili pedeset godina

$adost je tajna i tajna je smrt? zatrpan tajnom biti je % vrijeme;;;7

)utentinost je ipak pose!no pitanje i kao stvoreno za ovuMnogoljudnu uvijek ulicu !ez auta i s puno gestova i maski

) prave pjesnike da i ne spominjemo godine sta#a zakupninu na1e:erentnost i na opi znaaj tu svaki dan pro%u !ar trojica)li su u !iti svojoj u nastupu i u mimici zapravo neprolazni

&ok malo ko u gu#vi o!raa pa#nju na samu sutinu na samou'd vrha ulice do njenog kraja u svakom magnovenju pokreta,toji ona apsolutno nepomina i istovremeno svenarastajua0iinu isto tako ne ujemo u potpunosti prene!regavi jo

I da se ova kao i sve ulice uostalom +jenom vatrom zavrava


41/74

IZ UME, NIKUD, PO TRANSTREMERU

iz nemutog sna ume ilei i zaustivi dolinudalekom mi se odjedanput uinila ta ista staza

s kojom sam se domaloas saaptavao o pragunevidjela udisao prah od krhotina podnevnogasvjetla i tiinu naokolo poleglu umjesto sjenki

la#e la#e kad god ka#e itizapravo isputakao da nije to to ipak jedino i neprestano jeste

prije i kasnije i naprijed i nazad putu pripadajukoliko god nemao poetak ni kraj evo ih pijem

i rije sama reenog i uenog je nijem zagrljaj

i ti ulazi;;;(laka je zraka uz rub ume"5 2elikajelka, naopako obrnuta i s&rnjela,5 s gubi&om uhumusu skrivenom,5 jednu kinu sjenku pije;;; ispominje;;;(aglene praznine usred ume5 koje

zvone polagano jedna drugoj;;;i ne znam ulaziti

znai li ponavljati se i jesi li i ti zvon samo zvonsve do niega i ta se sa mnom ponavlja sigurnone nastanjenost u mirisu ili kada odem !udem tosama osutost umjesto gljiva !ijele podlaktice tiknad glavom umjesto cijele nje liem prekrivene


42/74

sa svih strana oi jelenje;;;@esenji divlji brijeg njegovaje lagahna odora,5 leprava sve dok iz mraza i pepela5ne izbiju blagi dani u krdima i operu kand!e na izvorudah po dah dok zaranjam u neznatnost;;; odjednom mehvata neka studen izdaleka"5 Trenutak u&rni5 i postane

poput traga sjekire u stablu"""u naglu pokretu vripostojanje kome nisam dorastao imena to ih damstruhle sive grane udno sta!ala sa grudima u ne!udan po dan sve rje%e se odazovu damarom daljinekojom ozdo dlan po dlan o!rastam u nepominost


43/74

DVA JOSIFA

I

kad je sve u pokretu nema se z!ilja kud

:ilozo:i !i rekli nema nieg osim rastojanjata god da die disanje je postoj!ina vremenaa tvoja je zadihanost uvijek nedohvatljiva !lizinarecimo kad #anje od #itnih praki do sitnih zvijezdato je prirodan red stvari ne osjeati ili ne spoznatine pratiti i ne zapa#ati takozvanog samog se!etre!a se naprosto pouzdati jer ipak postojiiako to nije do te!e iako to nije od te!e

iako je podaleko do te!e a ta se udaljenost zove #ivotsve to jeste stvarnost na strani je tvoga postojanjaAod puta tvog uzmie potok, u tamu nekuda hita,

padinom, po hrptu &igli, uti sjen tvoja munjevitaBali samo u neprestanoj mijeni sa kretanjem i kroza nj

II

a sijevalo je jelovim hramom dodue ne od kopita i munjanismo mi !a tako do!ro stajali sa zemljom ni sa ne!omvie od povjerljivih i utljivih sjeiva od vatri logorakihod radosti u oima kad prona%e tunele izme%u korijenjakoje vjeto gradi eutamias asati&usili si!irska vjeverica


44/74

ko nema zu!e sla!o e ta pojesti ali naprimjer ko poznajegrku mitologiju ili ko jo uvijek pamti Homera i &anteaza jednu no !ez onih hiljadu nahranie priom gladne inai e se za njeg osuena haringa i topla or!ica od gljivadok uz ognjite u atamanskoj koli!i na krznu tigrovom kao:araon opru#en napokon u#iva u tako dugo uskraenoj slavis anginom pe&torisneo!janjivo podatnom i odanom tomkrhkom tijelu iz koga se ozarenje uspinjalo uz nit svjetlau mrmoru koji nikad niko nee raza!rati;;;sve je tuC led i dah,tmina,5 plam, tijela poravnata,5 zamor % samo daljine nema"""kao to nee !iti ni posmrtnih ostataka to je i razumljivos o!zirom na hiljade kilometara to ih je tek tre!alo prei

na #enskim nogama do svog vjenog poivalita u knjizisa epita:om ispisanim davno jo u :e!ruaru N


45/74

postrani, dlan spustivi na rame,5 u lednom potokuna le3imaneko le!i sred tameBjer ono to ti slu#i slu#i ti jedino kaoneodoljiva silina troenja i kruh i olovka i odjea jednakokao auto raunar predrasude stereotipi ili opravdanjaa ono emu ti slu#i emu se posveuje i daje ne prestajene troi se i ne skonava sa pjesmom -upri prstom putmranog bezdna5 gdje bi, ko vrisak oporosti5 trebalo da

stoji zvijezda5 ako je nema, tad oprosti"""B makar u njoj sverekao i nazvao sve stvari i sva !ia njihovim pravim imenomi makar sve rime savreno iz!ruene stajale !a na svom mjestu


46/74


47/74

SA DIDASKALIJAMA, PO RUEVIU

I

,ipkost jest ali nije pijesak

,tvari nastaju prije nas samih iako ih mi imenujemo-polarni sklop sa ,poznajom na onom kraju gdje smozapali i sa ,amom ,tvari na suprotnom kraju gdje tektre!a da se prona%emo zove se &uhA kako ka#e 3enjamin56Qovjek je saznavalac istog jezika u kom je 3og tvorac;;;Ime tako malo dosti#e rije koliko i saznanje stvaranje9.

Ipak je zemlja rahla usitnjena sipka ali zemlja+rlo je !itno da pjesnikog su!jekta jo nema0re!a kopati dovoljno du!oko dok se ne otvori krik0re!a kopati u svim smjerovima istovremeno jer jezik

!erzanskih izvjetaja recimo za razliku od jezika poezijeukljuuje znanje o tome ta je gore ta dolje ta je prije ta

poslije -/smijeh boja!ljivo zapoet prije desetak godinarasvijetlio je lagano hr3aju7i tamni grad podEaEelski.

Krikom koji je otkopan iza!rani su dakle i dah i glas i pjesma,ad ve mogu slo!odno o zemlji to se osipa govoriti kao ostrano usporenoj drevnoj i zapravo suhoj kii -mokrina nije

povijesna kategorija a humor kao sr#na vla#nost jest. iji jeum poetak mog govora kao to je krik poetak cijelog mene


48/74

Miris je mjesto gdje se zatekne i s kog sve kree kaosjeanje pod uslovom da ima kud krenuti

II

Qovjek oduvijek neto kopa naprimjer sjeme luka i krompirasadnice oraha kamen temeljac instalacijske cijevi i vodove

porodinu zlatninu do!ro namaenu puku oteto !lagou Gospodu usnulog komiju ili uzoru streljanu sestru-;;;u olovu tvoj bijeli vrat odrezan od tame5 kada si

podizala li&e usta podzidana zubima krvarila su.Put nadolje i put nagore uvijek su isti i za svakog isti

I vrlo je mogue da sam stajao u avliji sta!lu okrenut u jednojjunskoj noi malaksaloj od lipina opoja i od mjeseine kaosjena !rata koji se nikad nee vratiti a !io sam isto i utvarazalegla na krov spavaih kola nonog voza za /ju!ljanu iu praini na stolu koje nema ka#iprstom ispisano slovo 6)9

i u polumranom hodniku stana nevidljivi svjedok onomneem u potvrd novinski papir zamotanom 6;;;&oktore4 vi stemeni spasili imanje;;;9 to se nije htjelo ili nije smjelo uzeti

$e !ih se mogao po#aliti ro%eni sin me zadnji put o!rijaonisam ostavio nita iza se!e i moj !ol nee se nastaviti

jedino to nisam nita rekao za taj um zemlje koja sipiMoj govor je poeo kad sam izgu!io mo govora deava se

III

$e znam tano ta !ih sa jo #ivom prvom svijesti o te#inisvoga tijela kojom !i se umirilo treskanje koljena samim timto se popne i sjedne u krilo i ne znam ta je uopte realno


49/74

'vaj um za koji nemam pojma dolazi li spolja ili iznutrai koji jedan isti drhtaj lomi nadvoje zasigurno nije realankao ni zagrljaj otet za trenutak pustoj decem!arskoj veeritim prije to podsjea na jedvaujno osipanje zemlje

Koliko drugog i tu%eg u meni mo#e !iti da !ih ja zaista !io jai koliko smijem ui u drugog i poznati ga da i dalje !udem ja-2nam da nisam uzeo za se!e ruku koja mi je dlanom i prstimasavreno pristajala nalije#ui u moju svakim dodirom i stiskom.

" krajnjoj liniji tre!a ipak ostati u granicama razumnog imogueg oslukivati um krvi otkud god da dolazi i pratiti

pismo drhtavice ma koliko se inilo neitljivim na prvi pogled


50/74


51/74

JO JEDAN KRUG, S PRVIM U SVEMIRU

Do etrdeset osme $adio (oskva se ula bolje od Feogradaa kad jednom ima ta i da uje sad su smetnje;;;zeleno oko

na licu radioaparata !olje je upijalo oevu nervozu od mojihpitanja;;;zato leti samo jedan krug;;;gdje je grad ilversumvidio sam svjetlo sjevera sriui !ezglasa taj podiok na skali

on je vidio sve to se oima ima vidjeti NU minuta podignutnad svima i oko svega planeta je na se!i osjetila pogled !ojevjenog leda a ja sam sanjao sav mir tiinu te#inu koje nemaupamtio rodno mjesto Kluino kod G#atska koji e za sedam

godina u slavu poginulog prvog kosmonauta postati Gagarin

za istinu e tre!ati sedam puta toliko za istinu vremena nikaddosta mi trajemo koliko tre!a nevjerici da se natalo#i i slegnevisina metar i pedeset sedam mo#da nije idealna za heroja ali

jest za mali kokpit +ostoka I prvi je prvi i z!og osmijeha kojipamti cijeli svijet prvi je i zato to se spustio ozgo #iv i zdrav

pa zato prvi nije !io prvi kad se sav polomio pri neuspjenomateriranju pa zato prvi ipak nije prvi i kad je naj!olji i kad sveisto o!avi ranije i pre#ivi pad koji niko ne mo#e pre#ivjeti jer

prvi kao invalid nije mogao !iti prvi ali je zato nad#ivio onogdrugog prvog i tako !ez imena iz potpune skrajnutosti lagano


52/74

nagrizajui njegov mir i osmijeh za koje prezidijum vrhovnogsovjeta i centralni komitet nisu mogli uiniti nita iako su ovutajnu sauvali pred radoznalou cijelog ovjeanstva jer istosrce ionako nigdje ne postoji osim u !ajkama i la# nekad u!ijai to oso!ito one u kojima je otjelovljena i svima data kao suta

i nesporna istina;;;Gkana ti si moj drug daj bi&iklo jedan krugu koli u zatim nauiti da je krug sim!ol savrenstva i punineda sve u prirodi i istoriji te#i kru#nom kretanju i Hilversum danije aro!ni grad od leda nego centar radiodi:uzije u Holandiji

$ijei se kre7u i muzika se kre7e5 samo u vremenu? no ono to

samo !ivi mo!e samo umrijeti" $ijei poslije govora dopiru dotiine;;;kad jedno lice do neprepoznatljivosti razrije%eno !udegore umjesto ne!a i kad !udem sav napokon te#ina koje nematvoje zao!ljeno i u svjetlost zagnjureno tijelo sjetit e se naascrnih oiju u koje si cijela stala i koje si se!i jedinoj zavjetala


53/74

NAIN DA SAUVAMO TAJNU O TOM

sta!la ja!uke nemadoe jo dovoljno jakih granaa mo#da ih nije ni !ilo ko e znati mo#da su to ljive

vie pogodne za neku drugu vrstu nesvjestice i opijenostimi ne !iramo sjeanja ona ponekad tvoja ili tu%a nalete kaou ulinoj vrevi ili u kolskom hodniku kad sudari se s nekimkao kad niz stepenice ozgo sklizne preda te u !ijelom dahsa kojim e odjednom sav iskoraiti prema svjetlosti

!a tad po prvi put me nisu mogli odvojiti od te !jelinea !ie kasnije i cijeli #ivot i tog se sjeam naj!olje iako su

svoju dra# imali i slasne %akonije pura vargla varci ko!asicekrvavice i sam ,uia mlin gdje dan provedosmo u gostima

!ilo je to davno kao i sve drugo to je !ilo naprimjer cijeliproli juni potopljen u aro!nu izved!u :ado !alade(euamor, meu amor imao sam pet godina a imao sam isto

i pedeset osam sve sam imao meu corpo em movimento4minha voz V procura do seu prWprio lamento;;; !ilo je to jare

suta milina tako !ijelo kao svjetlo kad zastalno ostane u #ednutijelu to ga jednom popilo i ko mo#e znati kad ta zapoinjesvaki je prizor sveukupnosti zor;;; pa dvije tange gvozdenei pita me domain;;; koje slovo do!ije kad desnu staviulijevo do lijeve i moje glasno slavodo!itno;;; slovo 0


54/74

jesam li tad shvatio ili tek kasnije dokonao za okaiti tasu one z!ilja slu#ile ja ne znam mlinar me je zatim sjeam sedovoljno visok i star da slu#i vojsku austrougarsku uveo u mlinda vidim zu!e #eljezne to melju !rano i da uzmem konopsuh vrsto upleten koji e on vjeto privezati kroz rupe nagornjim dr#aima pa dolje namjestiti sjedalo za ljuljakui s osmijehom o!jeenjaka upitati a koje je sad slovo

kako ne znam kako ne znam evo iz srca mu jo se njiem;;;i ve letim s kraja sa kojeg se vidi samo zemlja na krajO sa kojegse vidi samo ne!o;;; jednom rukom jare uz se!e a drugom konopacda zauvijek spoznam ta je to ni s jedne strane kad nema poetka ni

kraja a mene e kasnije mnogo kasnije;;; mekim vrkom4 jagodicomka#iprsta;;;zaljuljati ruka s kojom e preostati svjetlost da se njiei kad svih nas ovdje zauenih pa i pomiljenih vie ne !ude


55/74

PIJE LI VJETAR, PENTI SARIKOSKI

ima jedan kamen na kom uvijek sjedim5 kad krenem brati&vije7e;;; ,likao sam cijelo poslijepodne polje ra#i pio sam

vjetar ili je vjetar mene nisam siguran !ila je to nekakvamalaksalost vidika slikao sam na platnu nemajui platna

potpuno neprepoznatljivim !ojama kistom koji sam izgu!iorukom koja mi je pretpostavljam negdje usput otpala

@a da sam jesen" Ti da si prolje7e"5 Tada bih te ekao"

sve je to uredu i uma i jezero ak i polje ali otkud Sinskatre!alo je samo utjeti i otii a ti ipak nisi umio na!rojati sve to

kad pti&u iznutra dotakne svjetlost ona 7e poletjeti iznad umekao to je mnogo toga nezaustavljenog minulo kroz tvoju kosuija je to zemlja iz koje dolaziH a ija u koju odlaziHna kom jeziku si pomislio;;;Izdaje me drve7e ali ne i vjetroviima li potre!e pretresati rjeenja "prave gradskih parkova

udno je to ipak ima vie pitanja nego sunaca u kupinamaopet je doao taj strani dan i taj as5 trebam poeti razmiljati

kako da piem;;;poetak je ustvari nemogu zato i jest te#akda imam starijeg !rata a nemam ga zvao !i se "pravo 0akoja nita ne znam;;;dobar pjesnik5 ne pie stihove5 nego ih tra!inadam se da e mi javiti o asonanci metonimiji meta:orio meta!oli i ta ve preostane jer mene nee !iti tamo


56/74


57/74

VESNI DAH, UJESEN

sama sam&ata kao priroda pred nekim davnim bogom;;;zaprema cjelokupnost vidika a ostalo do%e poslije i svetek !ude sve kad si samo ti unutra kad si sXmo to unutra

;;;Tko pamti, re&i, da si se ikad, smotan u klupko smijaolimenoj kanti mjese&a u plitkoj rije&i;;; i mogu li te zvati

majko umijem li te prepoznati smijem li te rukom dotaisad kad ;;;sve je voda vremena isprala" 6a iji volovskojodnijee pustu ravni&u daleko;;;i dok;;; modru tamni&uneba ulazi" 8usti!e pti&u;;;#elio sam priu da mi priatu;;;malim ubogim medvjedima ostavljenim u &rnoj umi

to !jee namijenjena ja sam taj koji se nikada nije rodiopro%i prstima kroz moju kosu !oli me ja evo ne postojimu !r!ljivosti potoka niti u suhoj gluhoti maslinova sta!lani u ijem sjeanju ne svanem kao jutro i vrijeme u menine umije jo !rojati i nema ta jedno s drugim ispreplesti

2rijeme je onog glas to k meni sti!e"5 2rijeme je ono to

iz mene pita5 za nekog drugog, za neto drugo, to nisamja" 9to mene i ne zna;;; razgovori koje nismo nikad vodililju!av koja nas nije nikud odvela dom u kom ne mo#emovie !iti svoji;;;Dvije daske" 8trop" I nita vie" olubovi

zavire i odu;;;@edan potar le!i, istruo, pod hrpom papira


58/74

nema tu !orovih iarki ni oluja etrdesetgodinjih koje !iovamo preselile svi su tamni rtovi uzdasima o!rasli i !ili i

proli i /igeja ostat e !ez naruja u kom !i se jo jednomvratila pjesma !ez rijei kao to ostaje sr# u kostima tiine


59/74

KAD NETO NAZOVE PJESMOM

ta je bilo jae5 svijet u kome smo !ivjeli5 ili svijet koji smostvorili ljube7i se5 i da li su bili zajedno i da li su bili jednosvi sokovi svi damari sav rast zainju se i miu kao pitanja

odgovori su zrak i odgovori su voda i odgovori su zemlja iima za svakog odgovor samo je pitanje ko emu z!ilja te#i

je li nae porijeklo odozgo ili odozdo i kuda se mi vraamopru!aju7i drugima sve rijei koje smo rekli jedno drugomemijenjali smo sve to ljubav mo!e mijenjati"""i zato si ondanazvao pjesmom kad se ne osvrnemo ta se tad sa svijetom

zbiva kad uvijek daje pravo pitanje na postavljen odgovor

kad da sve kako bi bio sveokupljenosti ili nedjeljivosti diosve i jedan dah kad da za sve u jednom dahu ili ba to kadmoj apat poga3a tvoje uho sveano kao to suneva trakavla!ni &vijet pretvara u krunu i to je u njemu trenutak nas

zauvijek spaja""" ne oslukuje li pjesma isto to to pjev uje

dok bruje ove rijei unutra reenom te!ina presu3uje smjer i ta

god se nama inilo sloboda istinski jedino padu pripada iako sezbiva tako kao da udar&i budu po nama ne mimo nas""" a zemljaje u nas sve vie ulazila kao pijesak u vrt5 kao jesen u vidik i neznam ta je bilo slabije u naem svijetunae tijelo ili na zanos

i iz te sla!osti se uvijek ra%a silni svijet to stoji me%u nama


60/74

pusto je ipak neto drugo ono to jo nismo izgu!ili pa zatonije plod to to nosimo svak na svoju stranu nit je to pjesmanita nije """kao prije svega to smo uinili i to smo izgubilivrijeme je da mi dlanovima da oblik i da se konano rodim


61/74

PJESMA KOJA MORA NITA

odavde je sve odavno otilo s prtljagom imenovanja osim nasle#i na meni i no u umi neprohodnoj razaznaje svoj dom

evo i dlanovi mrve put kud graniimo a pamti li ita uz!ran naretvrto ljeto ve raspuklih dveri za onim to strm je duin ushitosjenjene kojim mo#da malaksavaju jo neke daleke veeri

na mirisima prilazim sam se!i iz !udueg vremena val po vala zvona odlaze u prostor crnim stepenitem;;; u zadihan rojdrvo nita nije reklo !ar se nita nije ulo u ovom ostajanjuzalud pele sleu na le koga nema poYlo je zalud kopan gro!

eno o!lakom lakom rukom koje nema otire mi znojno elo

vruj za vrujem nema me tu gdje sam izdisaj za udisajemzvijezde za sve vrijeme ne iita kako !i tek mrano tijeloeuharistiju to ili pod jezikom kad klekne sam pred oltar

jutro nita nije odvratilo vjetar s mora otisne imena u odronostavljena !ijahu i tako jo u prvom magnovenju izgovora

moj mrak je senka ptice;;; put je do mene skroz neprohodanal se na poinak ne sprema san moj iza !rda;;; povrh okeanazagrljaj jo zri dok !ijYle nadlaktice suneve mrmore nemoja sjaj koji kasni najdu!lje dosegne;;; i ne!o je ovaj crni rovkom cijelo dno upravo prekrivam le%ima irim od praznine


62/74


63/74

SAMO SJAJ ISTOG SAGARANJA

ako je tano a izgleda jest !a tako da pjesnik ustvari nitane pie preostaje ti samo tragati dokuiti ru! do kojeg vodi

istina i iza ponor u dva smjera;;;stol je bio splav kojim smose otisnuli 5 na puinu;;;tu gdje bi se u pravilu trebale sje7itopla i hladna struja stajala je pepeljara od mutnog staklau prizoru mora vidjeti i ono to jest i to ega nema;;;u nju

sam povremeno otresala pepeo5 u koji sam se pretvarala;;;

predrasude su visina i du!ina gore i dolje kao potapalice ugovoru koje niemu ni ne slu#e jedino zamagljivanju stvari

pri slo!odnom padu i u asu spoznaje osjeti kako je u te!iistovremeno sve ono povrh jednako kao i ono ispod upravokao to;;;zvijezde ne postoje da nam uljepaju 5 no7no neboone su &rno ugljevlje osta&i materije5 koja se nije tedjela;;;i sve to se ima rei stalo !i u te dvije rijei padati i izgarati

gravitacija i oksidacija i;;; u sveop7em rasulu sjaj 7e drugihzvijezda 5 padati na naa mrtva tijela 5 i init 7e se izdaleka

kako jo titramo5 pulsiramo odailjemo svjetlo;;;nema smrtiako si dovoljno daleko ako nita do te!e ne dopre samo sjajistog sagaranja;;;sje7am se da sam se branila govore7i5 idimolim te dok je jo vrijemeO od tebe mi se nesvjesti;;;i do!ro

!i !ilo dlanovima zaprijeiti prilaz !ar na pola metra ionako


64/74

svjetlost tra#i rastojanje kako ne !i u se!e utopila ozarenostu studen potok blud pobada sebe i boli;;;s rukama do lakatauronjenim u otvorenu ranu dana mora sve redom preutjetida nita ne !ude i da nita ne preostane kako !i !ila pjesmakao u igri skrivaa pretvaraa izmamiti od svega poslunostnepostojanja darivati milost preimenovanja;;; otkud snijeg uovo doba godine ta vam je 5 to se mamino brano prosiplje

na sve strane;;; nema vremena i nikad nigdje nikako;;;nemaopravdanja za moju radost;;; to e doi kasnije tako kasnijede:iniemo vrijeme koje jo uvijek ne dolazi s opravdanjemza ime nisam siguran !ie da je svako ipak samo uzurpacija

;;;sve je ve7 bilo gotovo5 onog trenutka5 kad je @uda shvatioizdaja se ostvaruje im se imenuje;;;zato pusti rijei da otiunijedna rijeka nije stala nikom to u zasluge neemo pripisati


65/74

IVANICA, KROZ HODNIKE SVIJETLOG PRAHA

mi iz ovog mjesta ne7emo oti7imi smo sve ono to nije svaki za se!e

nije nikako ipak jo zamalo ili svakako nijeovo mjesto je #iva slika ili stvarnost svih tih nijeuz nejasnu svijest o tom da je otii to i !iti

lan&i ro3enja su na naim sr&ima#ivot je mimo nas nastanio prostranstva mirisasvjetove s dohvatljivim poetkom i krajem gdje smrtnema tromost hr%e gdje vrijeme nije ulananost

trenutaka niti mo#e !iti te#e od daha

kako dirljiv je vozni red &vatnjeto je kru#no putovanje u opipljivost sjeanjakad je ponavljanje zapravo plovid!a kroz providnost

put vode to se predano dohvaa svjetlosti i isti tajput #e%i to ju svjetlo vodom uta#uje

arene trave stavljaju smijeak u usta grobovanae knjige su pod zemljom mi se piemo odozdoitanje i interpretacija podrazumijevaju #rtvene o!redei to je plovid!a ovaj put kroz krv i !lato sa la#imasa strahom s !ijesom kroz sva lica mno#ine


66/74

i kako onda da odemo i prezremo utjehunigdje te #estine mirisa gustine disanja siline strmeniu svemu okolo damaranje !ia u meni nedostajuegtakva preputenost sagaranju i !lagonaklonosti vjetratakvo saglasje izme%u zidova i o!ruenog stijenja

sjemenje pjeva sada penju7i se meridijanimaiskuavam opet u prah sasutost slova svoga pisma

jer nikad nita nisam ni itao to nisam udisaojer je pjesma jedina mogua skuenost disanjaa dom vrelo razgovora s drugim kao sa so!om

iz ovog mjesta oti7i 7e samo rijekea ta je rijeka do li ista posveenost odlaskuu kom !lagosloven ostaje i najsitniji trun trajanjarijeka je !o#anska staza kojom otputamo sjeanjaa sun&e 7e nam ih opet vratiti


67/74

NIKTA, ETIDA

,amo jedna istina,trmoglavljena je do glasa&o prozirnosti na izmaku svjetla

Gdje se slika prelama i mrvi sve do umaI tim umom o!laporna napaja se unutranjost

$iim otvorena i prema niemu2a!ravljenost za!oravaI za!orav sam,am

&a li jejo nijeili nema vie to prazno mjesto

2vono u kom odnjihana iri nosnice tiinaevan%elje po mirisima u kom sve se,e!i vraa i prije no to je kazanoKao ime na koje se ne odaziva2agrljaj !ez svoga zagrljenog

$egdje van naruja majka

I rije koju god izgovori

Korak je na putu k njoj"vijek !li#e zamaloIz !espua u vrtPrimakne seI sjeti se,mrt


68/74


69/74


70/74


71/74

NAPOMENA NA MARGINI KNJIGE

&ijelovi teksta pjesama otisnuti u kurzivu-italiku. nisu govor samog autora 8tako da ih tre!a smatrati &itatima-stihovi iz poezije drugih autoraOautorica4iz drugih knjiga istog autora4 iz tekstova triju !alada to ih je pjevala /hasade ,ela4 kad su dati kao evokacija4 prizivanje ili podsjeanje na nekog ili pak

kao navodi iz upravnog govora.;

,tihovi pojedinih autoraOautorica preuzeti su iz vie njihovih pjesnikihtekstova4 najee iz dva -Sernando PesoaO alias )lvaro de Kampo4 0omas0ranstremer4 osi: 3rodski4 ,elim )rnaut4 +iktor +ida4 0adeu 1u#evi4Penti ,arikoski4 Milan Gari4 +esna Parun4 3ranko Miljkovi4 +ladoGotovac4 oze:ina &aut!egovi4 eljko Grahovac. ili samo iz jednogpjesnikog teksta -0;,; ?liot4 'sip Mandeljtam. ili pak kao navod cijelejedne krae pjesme -+itomir /uki. 8 dok se kurzivom oznaene ili samim

kontekstom podrazumijevane evokacije koje nisu u :ormi tu%eg stiha odnosena :ilozo:e 0eodora )dorna i +altera 3enjamina4 na ,ilviju Plat i naodre%ene likove iz autorove prolosti koji ni ovdje ne tra#e da !uduimenovani;

Pjesme u se!i sadr#e4 u naslovima ili u pojedinim stihovima4 vie ili manjeeksplicitno date i uo!liene4 potre!ne upute4 o!janjenja i opravdanja u vezis ovimA ko ih ne !ude pronaao ili ko ih ne !ude uva#io i prihvatio u samimpjesmama i iz njih 8 nee mu od pomoi !iti zasigurno ni !ilo kakva

naknadna knji#evnoteorijska ili knji#evnoistorijska pamet niti !ilo kakvodiskurzivno uo!lieno autopoetiko oitovanje autora;

, tim hermeneutikim4 poetikim i pjesnikim osjeajem i uvjerenjemzavravam ovu knjigu;

)utor


72/74


73/74

SADRAJ

&ok gledam kako plae 'disej4 ,in 3oli

)porija o proljetnoj etnji$a piu kod Sagota

2a promjenuIpak pjesma4 ne jesen

/hasa de ,elaKroz umu vremena

(on toda pala!ra" o!a roda

1uke4 drugo lice jednineMargaritin !ijes

Pod stolom4 zastrtim skroz do poda)lvaro de (ampos4 zalutale dopisnice

2apis4 istiha/ju!inje4 nerastoivost

'sipanje4 disciplina

/a vida C la muerte

$iz Serhadiju4 godinamaIz ume4 nikud4 po 0ranstremeru

&va osi:a


74/74

,a didaskalijama4 po 1u#eviu

o jedan krug4 s prvim u svemiru6ain da sauvamo tajnu o tom

Pije li vjetar4 Penti ,arikoski+esni dah4 ujesen

Kad neto nazove pjesmomPjesma koja mora nita -s Miljkoviem.,amo sjaj istog sagaranja

ivanica4 kroz hodnike svijetlog praha

$ikta4 etida

$apomena na margini knjige

Documents

Zeljko Knjiga