PRVI DIO

- početak je srpnja i velika ljetna žega, predvečerje i Rodion Romanovič Raskoljnikov (nadimak: Rodja) izlazi izašao na ulicu i krenuo putem Kokušina mosta, svoju sobu je unajmio u Stolarskoj ulici

- sretno je izbjegao susret s gazdaricom na stubištu, kojoj je bio dužan za stanarinu

- nije se bojao susreta zbog neplaćanja, već zbog kakvih gluposti, ispričavanja, izmotavanja i slično

- Sankt Peterburg u to doba godine bio je vrlo sparan, bilo je mnogo gužve, sve puno skela, opeka i prašine, a posebno je smetao onaj ljetni zadah

- Rodion Romanovič Raskoljnikov imao je fine crte, tamne oči, kestenjastu kosu, bio je povisok, vitak, sjenit

- utonuo je u razmišljanje o onome što će uraditi, no tada uz njega prođe pijanac kojeg su vozili na kolima i povikne: „Hej ti, švapski klobučaru.“ i upirao je prstom u njega

- Raskoljnikov shvati kako mora paziti i na najmanje detalje kako bi bio što manje uočljiv

- upravo je išao na pokus koji je planirao izvesti

- prišao je glomaznoj kućerini, čiji je jedan zid bio okrenut prema kanalu, a drugi prema Sadovoj ulici

- sastojala se od malih stanova u kojima su živjeli obrtnici, Nijemci, činovnici, djevojke koje se svakako snalaze u životu i sl.

- bila su tri ili četiri pazikuće

- stubište je bilo mračno i usko, ali je pomoćno bilo ono na kojem ga nitko ne bi mogao primijetiti

- put mu zapriječiše neki isluženi vojnici, nosači koji su iseljavali nekog čovjeka iz jednog stana, bio je to činovnik iz Njemačke sa svojom obitelji

- shvatio je kako će za neko vrijeme na trećem katu biti naseljen samo „babin“ stan, stan lihvarke Aljone Ivanovne kojoj se je zaputio

- zazvonio je dvaput na limeno zvonce i vrata se lagano odškrinu

- bila je to suhonjava bakica od kojih 60 godina, živahnih i pakosnih očiju, malog šiljatog nosa, gologlava

- staričina kosa bijaše bjeličasta i namazana uljem, vrat joj je bio kao kokošja noga

- cijelo je vrijeme kašljala i hrakala

- pozove Raskoljnikova u omanju sobu, pokućstvo je bilo prastaro

- cijeli stan je bio vrlo uredan i nije se moglo naći ni zrnce prašine

- donio je za založiti srebreni sat, na stražnjoj strani je bio ugraviran globus, lančić je bio od čelika

- izvadila je svežanj ključeva iz desnog džepa i otišla u drugu sobu gdje je njima otključavala komodu

- taj sat mu je bila posljednja uspomena na oca i dobio je za njega rubalj i 15 kopjejaka

- nije otkupio prijašnji založeni prsten pa je dobio manje nego što je stvarna vrijednost sata

- iako je bio pomalo nezadovoljan, ipak je pristao na taj novac i rekao da će uskoro donijeti dozu za cigarete kao zalog

- sve je to u njemu izazvalo neki nemir i gađenje pri pomisli kako je mogao razmišljati o tako strašnom činu

- šetao je tako ulicom i vidio kako dva pijanca izlaze iz krčme u koju se ulazi sa ulice stepeništem prema dolje

- sjeo je u mračan kut krčme i naručio pivo, misli su mu se razbistrile i sve je bilo bolje

- mnogo se je ljudi iz krčme razišlo, ostalo ih je tek nekoliko

- krčmar je malo dolazio, a malo odlazio u susjednu prostoriju

- tamo su bila i dva dječaka, krčmareva sina, koji su prodavali nešto za jesti (neka riba i dvopek)

- uskoro Raskoljnikovu priđe bivši titularni savjetnik Marmeladov i započne razgovor koji su osluškivali i drugi gosti i gdjekad se rugali i podsmjehivali

- Marmeladov ispriča da je oženjen za Katerinu Ivanovnu, koja se je školovala u plemićkom internatu i koja je plesala sa šalom pred gubernatorom te dobila zlatnu medalju i pohvalnicu na kraju školovanja

- iz prvog braka imala je troje djece, a bila je udana za pješačkog časnika s kojim je pobjegla od kuće, ali on je sve zakartao, dopao pod sud i tako umro, a rodbina joj je okrenula leđa

- Marmeladov iz prvog braka ima kćer Sofju Semjonovnu zvanu Sonja, koju je učio geografiji, ali ni sam je ne zna pa nije uspio

- on je nekad bio dobrostojeći čovjek, no zbog kadrovskih promjena je izgubio posao i odao se piću

- Katerina Ivanovna je jednom nagovorila Sonju da se ode prostituirati, a dok se je vratila, Sonja je otišla u krevet i počela plakati, a s njom i katerina Ivanovna, dok je Marmeladov bio pijan

- njegova žena ga često, poslije što kuće dođe pijan, vuče za kosu i očitava mu bukvicu

- Raskoljnikov ga takvog pijanog doprati kući, a tamo mu sušičava supruga očita bukvicu i vuče ga za kosu te im Raskoljnikov ostavi 50 kopjejaka

- nakon što se je vratio u svoju sobu, zaspao je i probudio se je, a Nastasja (sluškinja) donese pismo od Puljherije Aleksandrovne, Raskoljnikovove majke

- u tom pismu dozna kako je njegova sestra Avdotja Romanovna (nadimak: Dunja) radila kao učiteljica i odgajateljica djece Arkadija Ivanoviča Svidrigajlova i da joj je on nudio da pobjegnu zajedno u inozemstvo, što je ona odbijala, a Svidrigajlova supruga Marfa Petrovna čula ih je u razgovoru i za sve je okrivila Avdotju te ju istjerala

- tako je Marfa Petrovna svima govorila loše o Dunji i nitko više nije želio komunicirati s njom i majkom, ali je Marfa Petrovna pronašla Dunjino pismo koje je ona ostavila i shvatila da za to očijukanje nije kriva Dunja, već njen suprug

- tako je ona išla od kuće do kuće i čitala Dunjino pismo i ispričavala se zbog svog zlog jezika

- daljnji rođak Marfe Petrovne bio je Petar Petrovič Lužin, koji je zaprosio Dunju i ona je pristala

- na kraju pisma piše kako će Rodjina majka i sestra uskoro doći u Sankt Peterburg

- Dunjin zaručnik imao je 45 godina, nije bio baš obrazovan, ali je vodio sporove i baš je bio dobio važan spor na Vrhovnom sudu i uskoro će doći poslom u Sankt Peterburg

- išao je poslije Raskoljnikov u šetnju i spasio je mladu pijanu djevojku od nekog kicoša koji ju je htio napastovati

- kad se s Otoka vraćao kući, bio je već posve umoran i skrenuo je s ceste i zaspao u grmlju

- usnuo je san o tome kako neki Mikolka tuče svoju kobilu koja ne može vuči mnogo ljudi što su pijani došli na kola, te ta kobila umire

- poslije sna, Raskoljnikov je smatrao da nikako ne bi mogao učiniti nešto strašno kao što je ubojstvo

- preko Sijenskog trga, kada je išao kući, čuo je kako se Lizaveta, polusestra one lihvarice, s trgovcima razgovara kako će doći sutra kod njih u 7 sati podvečer

- shvatio je da mu je to odlična prilika za ubojstvo

- inače, on je prvi put za tu lihvarku čuo kada je pio čaj u jednom kafiću i kada su jedan student i časnik igrali biljar i razgovarali o toj lihvarki

- napravio je sve što je trebao, sašio traku koja će držati sjekiru te je na drvenu pločicu stavio jednu metalnu koja je trebala biti doza za cigarete, zamotao je u smotuljak i krenuo je u svoj pohod tog dana

- vidio je kako je sve mirno, nije bilo kućepazitelja, samo su neka dva soboslikara krečila stan kat ispod

- pozvonio je na vrata, isprva nitko nije otvorio, no onda je otvorila stara lihvarka

- dao joj je zalog, ona ga nije mogla lako odmotati, okrenula se prema prozoru da bolje vidi, Raskoljnikov je izvadio sjekiru i udario je po tjemenu

- izvadio joj je ključeve iz džepa, otišao u drugu prostoriju i našao crvenu škrinju ispod kreveta te sve što je našao utrpao u džepove, a kad se vratio u prvu prostoriju vidio je Lizavetu kako stoji i lagano cmizdri

- zatim je ubio i nju, a s babe je strgnuo novčarku od kože jelena koja joj je visjela oko vrata

- začuje korake i kako netko udara po vratima, a to je bio gospodin Koh, a kasnije dođe i neki student

- otišli su po pazikuću, a Raskoljnikov se sakrije u stan koji je bio kat ispod, a u kojem su radili soboslikari i koji su izletjeli van u dvorište budući da je jedan soboslikar drugome kistom nanio boju na nos i vikao je jedan na drugog „Mićka, Mićka.“

- vratio se u svoj stan, legao je i zaspao

DRUGI DIO

- čim se probudio, shvatio je da su mu još uvijek ukradene stvari u džepovima te ih je sakrio u rupi u zidu

- sluškinja Nastasja donese mu policijski poziv i pretrne kada ga je vidio

- ipak je otišao na policijsku postaju, a shvatio je kako je njegova gazdarica Zarnicina prenijela potraživanje duga na jednog drugog čovjeka, dvorskog savjetnika Čebarova koji ga sad tereti i želi da što prije taj dug otplati

- policijski pisar bio je Zomjotov, koji će kasnije biti važan u romanu

- u stanici se je Raskoljnikov posvađao s poručnikom Iljom Petrovičem zvanom Barut, a kad je inspektor Nikodim Fomič došao i pričao o ubojstvo stare lihvarke, Raskoljnikov je pao u nesvijest

- to je sve opravdao zagušljivošću i nekim čudnim mirisima u postaji

- po povratku u stan, odlučio se je riješiti ukradenih predmeta, prvo ih je mislio baciti u kanal ili rijeku, ali bi mogli početi plutati i bilo je mnogo ljudi okolo

- otišao je u jedno dvorište i sakrio predmete ispod neklesanog kamena koji je imao 20-ak kilograma

- u međuvremenu se je čudno ponašao, otišao je do Razumihina, svog bivšeg kolege s pravnog fakulteta

- Razumihin mu se je obradovao i ponudio posao prevoditelja, ali Raskoljnikov ga nije želio i čudno se je ponašao

- nadalje, usnuo je čudan san da njegovu gazdaricu tuče poručnik Petrovič

- pao je u groznicu, a kad se je probudio, nije otvarao oči jer je čuo neke glasove, a u njegovoj sobi su bili Razumihin i mladi liječnik Zosimov

- počeli su komentirati ubojstvo, a tada se je uključio Raskoljnikov, koji je malo buncao, a malo gledao neko cvijeće na tapetama

- poslije je u sobu ušao Petar Petrovič Lužin, zaručnik Raskoljnikovove sestre Dunje, koji se je posvađao s Raskoljnikovom, a ovaj ga je potjerao iz sobe

- Raskoljnikov je dobio poziv Razumihina da mu se pridruži na proslavi u Kristalni dvorac

- nadalje, Razumihin mu je kupio mnogo odjeće za nekih 13 rubalja, jer je Raskoljnikov imao same krpe

- Raskoljnikov je uspio neopaženo izaći iz svoje sobe i počeo je šetati bez cilja

- susreo se je s jednom prostitutkom i ostavio joj je nešto novaca

- zatim je otišao u Kristalni dvorac i zamolio konobara da dobije novine od proteklih pet dana

- uskoro stolu priđe Zamjotov, a Raskoljnikov ga potakne na razgovor o ubojstvu babe i njene sestre Lizavete

- tako je Raskoljnikov na neki način uspio skrenuti sumnju na sebe

- kako se je vraćao kući, otišao je u kuću gdje se je zbilo ubojstvo, zazvonio na stan gdje su živjele baba i Lizaveta

- vidio je kako majstori preuređuju taj stan te im je rekao da idu skupa na policiju, a oni su ga izbacili iz te kuće budući da su mislili da je pijan i da bunca

- kad je izašao na ulicu, vidio je da su konji pregazili nekog čovjeka i prepoznao da je to Marmeladov

- bio je već na izdisaju, a s drugim ljudima ga je prenio kući

- Katerina Ivanovna je bila sva izvan sebe i pokušavala je olakšati Marmeladovu posljednje trenutke života

- došao je liječnik, ali je ustanovio da mu je ostalo par minuta života, a poslije je došao prota koji ga je ispovjedio

- nedugo je došla i Sonja, koja je živjela kod krojača koji je imao mutavu djecu

- Marmeladov je preminuo, a Raskoljnikov je dao sav svoj novac njegov ukop

- kako je odlazio iz stana, Raskoljnikova na stubištu dostigne Marmeladova kći Polenjka koja mu je dala poljubac i zagrljaj, te je to snažno utjecalo na njega

- vrativši se kući, vidio je kako ga čekaju njegova majka i sestra Dunja, a s njima je bio i Razumihin

- kako su ga grlile, Raskoljnikov padne u nesvijest

TREĆI DIO

- Razumihin je uvjerio Dunju i majku da otiđu u stan koji im je unajmio Lužin te da će se on pobrinuti za Raskoljnikova

- Raskoljnikov je u takvom stanju ipak uspio govoriti kako se protivi Dunjinu vjenčanju s Lužinom

- Razumihin je bio pijan jer je bio na proslavi, a glavnu ulogu je onda preuzeo njegov stric koji je ostao čuvati goste

- Razumihin se je odmah bio zaljubio u Dunju, koja je bila visoka i lijepo obrazovana te je uspio nju i majku uvjeriti kako će liječnik Zosimov cijelo vrijeme paziti na Raskoljnikova

- u međuvremenu Lužin je poslao Dunji pismo kako on neće doći na večeru ukoliko dođe i Raskoljnikov, jer se je s njim posvađao i ne može se pomiriti

- majčina i Dunjina odluka je bila da Raskoljnikov ipak dođe i da se tamo pomiri s Lužinom

- drugog dana one su otišle kod Raskoljnikova, a on je i dalje govorio kako se protivi Dunjinoj udaji za Lužina

- uto uđe Sonja koja je došla pozvati Raskoljnikova na pogreb svog oca Marmeladova

- upravo je Lužin u onom pismu napisao kako je Raskoljnikov dao sav svoj novac nekoj djevojci sumnjiva morala, a pritom je mislio na Sonju

- kasnije je Raskoljnikov rekao Razumihinu kako su mu neke drage stvari bile založene kod one babe i zna li načina kako da ih vrati u svoje vlasništvo

- Razumihin mu je predložio da posjete Porfirija Petroviča, inspektora kojeg je poznavao i koji bi možda mimo procedure mogao te stvari vratiti Raskoljnikovu

- kod Petroviča je bio i Zomjotov i on je samo slušao razgovor

- Porfirije Petrovič je bio vrlo lukav i cijelo vrijeme provocirao Raskoljnikova te mu je rekao da bi on trebao doći u postaju na ispitivanje budući da su i njegovo ime pronašli zapisano kao osobe koja zalaže kod stare lihvarke

- usto je priupitao Raskoljnikova da mu objasni svoj članak koji je bio izašao u „Periodičnoj riječi“, a koji se je bavio tematikom zločina, kazne, običnih i neobičnih ljudi

- Porfirije Petrovič je rekao da je sve povezano s psihičkim stanjem zločinca u trenutku zločina i Raskoljnikovu se je pričinilo da mu je Petrovič namignuo i to shvatio kao neki znak koji je u njemu pobudio sumnju i uzrujanost

- još je priupitao Raskoljnikova je li vidio soboslikare onu noć, a budući da je jedan soboslikar (Mićka) bio uhićen jer su u stanu u kojem je krečio pronašli jedan smotuljak koji je bio založen kod babe

- Razumihin se je naljutio na Petroviča zbog njegovog ispitivanja i sumnjičenja Raskoljnikova

- kasnije je Raskoljnikov razmišljao o svome činu, a na to ga je ponukala ova neobična epizoda u domu Porfirija Petroviča

- citat: "Vrlo važno za babuskaru!"- mislio je uzrujano i plahovito. Možda sam tu i pogriješio, ali nije sad to važno. To je bila tek bolest... htio sam što prije preskočiti granicu... nisam ubio čovjeka nego načelo! Načelo sam zaista ubio, ali nisam prekoračio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani... Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zašto ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kažem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oživjela! Sirota Lizaveta! Zašto se ona morala tamo zateći? Čudno je ipak zašto na nju i ne mislim, baš kao da je nisam ni ubio! Lizaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih očiju... Mile moje!"

- spopalo ga je bunilo, usnuo je čudan san kako udara lihvarku sjekirom, ona se samo smije, a cijelo predsoblje je puno ljudi koji ga gledaju

- čim se probudi, vidi uz svoj krevet lik Arkadija Ivanoviča Svidrigajlova

ČETVRTI DIO

- Svidrigajlov je muž pokojne Marfe Petrovne koja je, čini se, umrla zbog Svidrigajlova

- naime, on ju je pretukao, a ona je kočijom otišla na kupanje, a bila je punog želuca i doživjela je infarkt

- ispričao je kako ga je Marfa Petrovna spasila od dužničkog zatvora i da se stoga s njom morao biti u braku

- također, već mu se je nekoliko puta pričinila od njene smrti, ali još nijednom u Sankt Peterburgu

- isto tako, jednom mu se je pričinio i njegov sluga koji mu je došao zapaliti cigaretu

- ponudio je Raskoljnikovu 10 000 rubalja za Dunju bez ikakvog razloga i bez ikakve protuusluge

- također, rekao je kako je Marfa Petrovna oporučno Dunji ostavila 3000 rubalja, a on smatra da se ne smije udati za Lužina jer je nitkov i bavi se mutnim poslovima

- navečer, Raskoljnikov ode do svoje majke i sestre u stan koji im je iznajmio Lužin (inače vrlo loš stan)

- Lužin je došao kasnije, i spazio Raskoljnikova, ali nije odlazio, već je sjeo za stol

- došlo je do žestoke rasprave, a kap koja je prelila času bila je kad je Lužin izjavio kako je bio velikodušan kad je Dunju uzeo za zaručnicu, a bila je ozloglašena siromašna djevojka

- tada su istjerali Lužina iz stana, a on je ostao začuđen i naljućen

- Raskoljnikov se zatim oprašta od majke i sestre, i izgleda kao da ih posljednji put vidi

- u taj tren Razumihin ga pogleda i u glavi mu prođe misao kako je Raskoljnikov ubojica

- Raskoljnikov je zatim otišao do Sonje, koja je živjela u skromnom stanu

- no, oni nisu znali da je Svidrigajlov u stanu do i da cijelo vrijeme sluša njihove razgovore

- tako su razgovarali i zamolio je Sonju da mu pročita iz evanđelja o oživljenju Lazara

- rekao je zatim kako se zauvijek oprostio sa svojim bližnjima, da sad ima samo nju (Sonju) i ponudio joj da skupa negdje odu

- još je nadodao da ako sutra dođe da će joj reći tko je ubio Lizavetu, inače njenu poznanicu s kojom se je mijenjala za križeve

- sljedećeg dana otišao je do Porfirija Petroviča, na ono ispitivanje koje je morao obaviti

- no, Porfirij Petrovič je trabunjao o svom stanu i nekim drugim temama, što je sve više budilo sumnju u Raskoljnikova

- Porfirij je sve više slamao Raskoljnikova, koji je govorio da ga ili uhapse ili da ga puste na pogreb Marmeladova

- također, Porfirij mu je rekao da za njega ima iznenađenje iza pregrade (naime, tamo je sjedio jedan krznar koji je onog dana vidio Raskoljnikova kako ponovno ulazi u stan i govori da ga vode na policiju, a u međuvremenu mu je prišao na ulici i rekao mu je: „Ubojico.“ što je jako preplašilo Raskoljnikova)

- no, u tom trenutku uđe soboslikar Nikolaj koji prizna da je ubojica, a Porfirija to sve iznenadi te kaže Raskoljnikovu da je slobodan otići

- neko olakšanje u Raskoljnikovu se je dogodio, budući da se je skoro slomio i sve priznao Porfiriju Petroviču

PETI DIO

- Lužin je bio u sobi kod svog bivšeg štićenika, studenta Lebezjatnikova koji je uistinu imao zanimljive poglede na život te je zagovarao komune, podržavao samostalnost žena i slično

- Lebezjatnikov je svom bivšem skrbniku Lužinu svašta trabunjao, no on na to nije obraćao pažnju, već je smišljao način kako da ponovno vrati Dunjino povjerenje i kako da ocrni Raskoljnikova

- tako se dosjeti da će pozvati Sonju u svoj stan, dati joj 10 rubalja, a da će novčanicu od 100 rubalja presaviti i staviti joj u džep da ona to ne primijeti i da je će kasnije optužiti zbog krađe

- ukratko, na taj je način mislio pokazati kako je Sonja nemoralna i na taj način ocrniti Raskoljnikova i pokazati Dunji da je imao pravo kada je to o njoj pisao u pismu

- Katerina Ivanovna napravila je vrlo lijepe karmine, čak se je dosta potrošila, i pozvala je mnoge ugledne stanare da dođu k njoj poslije sahrane

- no, na karmine su došli svakakvi pijanci, koji su se došli samo najesti, a neki čak nisu ni poznavali Marmeladova

- došao je i Raskoljnikov, koji je bio sjedio u društvu Katerine Ivanovne, Sonje i njihove gazdarice, neke Njemice koja ništa nije razumjela

- uto je došao i Lužin, koji je počeo optuživati Sonju, a svi su se ostali zgražali

- na kraju je u sobu došao Lebezjatnikov koji je rekao kako je sve to bilo isplanirano i optužio Lužina za takvo ponašanje

- tako je Lužin i po drugi put izgubio bitku, a gubitkom ove bitke izgubio je rat za Dunju

- kasnije je Raskoljnikov otišao do Sonje i priznao joj je da je ubio Lizavetu i njenu polusestru, babu lihvaricu

- tada mu je Sonja rekla da ga nikad neće ostaviti i pozvala ga je da prizna taj zločin na način da ode na raskrižje, klekne, poljubi zemlju i viče: „Ubio sam.“

- Raskoljnikov je objasnio kako on ljude dijeli na obične i neobične, a jedan od uzora mu je bio Napoleon, koji bi sigurno lako prošao preko pojedinačnih zločina

- isprava je Sonja mislila da je on ubio zbog siromaštva i zbog toga da pomogne svojoj majci, što je samo djelomično bilo točno (on je razmišljao da će ga taj novac situirati do završetka faksa, ali nije to bio glavni motiv)

- dala mu je križ od čempresovine da objesi oko vrata, a simbol tog događaja možda označava i početak preobraženja Raskoljnikova

- u međuvremenu, Katerina Ivanovna se je posvadila s gazdaricom i ona je naredila da se odmah odseli budući da joj je dužna novac za stanarinu

- prvo je otišla do nekog generala i zalila ga tintom jer joj nije pomagao, a zatim je svoju djecu obukla vrlo smiješno te je s njima postala ulični zabavljač i tako privukla mnoge ljude da ju gledaju i slušaju

- Katerinu Ivanovnu je bolest ubila (tuberkuloza), a sada su mališani ostali sami na svijetu

- ipak je Svidrigajlov dao onih 10 000 rubalja mališanima i smjestio ih je u kvalitetne domove te im je uplatio 1500 rubalja za budućnost

- također, priznao je Raskoljnikovu da ga je prisluškivao i da zna sve o njemu i njegovom ubojstvu te rekao „Čovjeku treba zraka, zraka, zraka.“

ŠESTI DIO

- Raskoljnikov je postao dosta osamljen i bezvoljan upravo zbog susreta sa Svidrigajlovim

- zatim je Raskoljnikov rekao Razumihinu da se je oprostio sa svojim dragim ljudima , a Razumihin mu je rekao da mu je Porfirije Petrovič razjasnio kako on nije kriv i da ga se uopće ne sumnjiči (stoga je Razumihin zaključio da je Raskoljnikov zapravo politički aktivist koji planira državni udar ili nešto slično)

- Raskolnjikov se je zbunio, nije znao je li to neka zamka ili je stvarno oslobođen svake sumnje

- uto mu na vrata dođe Porfirije Petrovič koji se je u početku ispričavao zbog neopravdane sumnje i govorio o tome kako je Nikolaj sve priznao

- no, počeo je rekonstruirati zločin i psihološki profil zločinca i ustvrdio kako to zasigurno nije napravio Nikolaj

- prvi razlog je bio što je Nikolaj bio vjerski fanatik, član sekte raskolnika i kao takav je rado prihvaćao patnju i kaznu, a koju zapravo ni ne zaslužuje

- drugi je razlog bio taj što nije mogao dati odgovor na neka važna pitanja i tako dokazati da je on pravi zločinac

- stoga je Porfirije Petrovič otvoreno rekao Raskoljnikovu da zna da je on ubojica i ponudio mu je rok od par dana da se sam prijavi i tako si smanji kaznu

- uostalom, ako želi počiniti samoubojstvo, neka ostavi oproštajno pismo u kojem će priznati svoj zločin

- Raskoljnikov je lutao gradom i došao do Sijenskog trga da je primijetio Svidrigajlova u nekoj gostionici (Svidrigajlov se je prvotno pokušao sakriti jer je išao na sastanak s Dunjom kojoj je natuknuo o ubojstvu lihvarke, no Raskoljnikov ga je već vidio)

- zapodjenuli su razgovor i Svidrigajlov je govorio kako ima manu što ne može bez žena i kako sada ide kod svoje mlade zaručnice od 16 godina koja mu je već dala obećanje da će biti njegova žena, a na to su pristali i njeni roditelji

- Raskoljnikov mu nije vjerovao i počeo ga pratiti, a Svidrigajlov je ušao u kočiju i rekao Raskoljnikovu neka i on ide s njim ako mu ne vjeruje jer ide na otoke i ostat će do noći

- Raskoljnikov se okrene i ode pješice u drugom smjeru, a nakon 100 koraka, Svidrigajlov reče kočijašu da zaustavi kola te je tako nasamario Raskoljnikova

- naišla je tada Dunja koju Raskoljnikov zbog zamišljenosti nije primijetio

- zatim su Svidrigajlov i Dunja otišli u njegov stan gdje je on pokazao Dunji na koji je način prisluškivao Sonju i Raskoljnikova

- također, zaključao je vrata stana kako Dunja ne bi mogla pobjeći i sakrio je ključ

- ucijenio je Dunju da će zauvijek šutjeti o činu njenog brata ako se ona uda za njega

- ona uzme revolver i ispali prvi metak koji samo okrzne Svidrigajlova, a drugi put revolver zakaže

- on ju čvrsto zagrli i priupita može li ga ona ikad voljeti, a ona izjavi da ga nikad ne bi mogla voljeti i otiđe

- oprostio se je sa Sonjom i Dunjom i ostavio im je mnogo novaca

- jednu noć Svidrigajlov provede u nekom svratištu, usnuo je čudne snove, a drugog dana ode na Malu Nevu

- ispred kuće s vatrogasnim tornjem bio je neki stražar i pred njim počini samoubojstvo revolverom govoreći neka drugima reče da je otišao u Ameriku

- u međuvremenu, Raskoljnikov ode do majke i sestre te se pozdravi s njima

- otišao je do policijske postaje, a nije znao da ga cijelim putem prati Sonja

- ušao je u postaju, bilo je već zašlo sunce i tamo je bio Ilja Petrovič koji ga je ugodno primio

- no, Raskoljnikov nikako nije mogao priznati zločin te je izašao iz postaje, a po izlasku vidi Sonju kako tamo stoji te se vrati i prizna zločin

EPILOG

- počelo je suđenje Raskoljnikovu i on je sve govorio vrlo točno i precizno, a sve što je rekao bilo je i dokazano

- jedino što je zbunjivalo suce i porotu bilo je to kako se nije okoristio novcem kojeg je ukrao

- psiholozi su to objasnili možebitnim strahom da ga ne pronađu, ali i njegovom bolešću

- mnogo je olakotnih okolnosti bilo po Raskoljnikova: sam je priznao ubojstvo za čije se počinjenje nije sumnjalo na njega (dakle, Porfirije je održao svoje obećanje), pokopao je Marmeladova, spasio je djecu iz plamteće zgrade, pomagao je studentu oboljelom od tuberkuloze i njegovom ocu

- bio je osuđen na samo 8 godina izgnanstva i rada u Sibiru druge kategorije

- njegova majka je u međuvremenu bila oboljela, a svi su joj govorili kako je Rodja otišao na neko poslovno putovanje i da će se vratiti, no ona je umrla naslućujući pravu istinu o njemu

- također, Dunja i Razumihin su se vjenčali i planirali su budućnost s Raskoljnikovom dok se vrati iz Sibira

- uskoro se Raskoljnikov razbolio od toga što mu je bio povrijeđen ponos, a jedino zbog čega se je smatrao krivim je to što nije uspio u svom naumu i što je priznao svoje nedjelo

- brzo je ozdravio, a život u kaznionici je bio dosta monoton i njemu nije odgovarao

- ipak, Sonju su svi zavoljeli jer je pomagala drugim zatvorenicima noseći im pisma njihove rodbine i slično, a u gradu u kojem su bili, ona je pomagala u svakoj kući pa su zbog nje stražari štedjeli Raskoljnikova

- tako je jednog jutra Raskoljnikov sjeo uz rijeku i slušao u daljini neku pjesmu, a zatim je pokraj njega sjela Sonja, on je počeo plakati, bacio se pod njene noge, ona se isprva zabrine, no onda shvati kako on nju voli i da je napokon došao čas u kojem je ljubav oživjela njegovo srce

- usto, Raskoljnikov je otvorio i počeo čitati Bibliju što mu je Sonja donijela

- ispred njih je ostalo još samo 7 godina života u Sibiru, a onda će za njih doći bolja budućnost

- "Raskoljnikov nije znao da nije dobio život na dar, nego da će ga još i te kako skupo stajati, da će platiti za nj velikim pothvatom u budućnosti... - ali to je već nova pripovijest."