Univerzitet Sinergija BijeljinaFakultet za bezbjednost i zaštitu

B A NJ A L U K A

Seminarski rad iz predmeta

PRIVATNA BEZBJEDNOST

TEMA: ZLOUPOTREBA SLUŽBENOG POLOŽAJA I NESAVJESNO POSLOVANJE

Mentor: Student:Doc. dr Milan Daničić Dean Đekić

br. indeksa: 866 / 09

Banja Luka, Novembar 2011. godine

S A D R Ž A J:

1. Uvod……………………..………………………………………………………..…….2

2. Osnovni pojmovi………………………………………………………………………..4

3. Ko može izvršiti zloupotrebu službenog položaja……………………………………...9

3.1. Primjeri zloupotrebe službenog položaja……………………..………………….….10

4. Korupcija………………………………………………………………………………13

4.1. Uzroci korupcije……………………………………………………………………..16

5. Metode i načini dokazivanja…………………………………………………….…….20

6. Krivična djela koja su u KZ RS određena kao krivična djela protiv službene

dužnosti…………………………………………………………………………………..21

7. Zaključak……………………………………………………………...………………34

8. Literatura………………………………………………………………………………35

2

1. U V O D

Krivična djela protiv službene dužnosti jasno i precizno su definisana u

Krivičnom zakonu Republike Srpske broj 49/03, a koji je stupio na snagu 25-og Juna

2003 godine.

Donošenjem navedenog Krivičnog zakona koji je donijela Narodna skupština Republike

Srpske, postavljena su pravila ponašanja svih građana Repunlike Srpske, a ova krivična

djela propisuju pravila ponašanja za posebnu grupu građana, tj. lica koja su zaposlena u

organima državne uprave kao ostalim područjima javnog sketora.

Prilikom pisanja ovog seminarskog rada bit će pojašnjeni osnovni pojmovi o ovoj

grupi krivičnih djela kao i iznesene druge relavntne činjenice, te navedeni neki od

primijera iz Sudske prakse.

Navedena krivična djela karakterišu njihova složenost, a prilikom njihovih

izvršenja u najčešćim slučajevima vrši ga jedno ili vrlo mali broj lica -službeno ili

odgovorno, a koja za obavljenu radnju od drugog lica uzimaju novac ili druge vrijedne

predmete, te na taj način stiče protv-pravnu imovinsku korist.

Da bi dokazali ova krivična djela, ovlaštena službena lica i nadležno tužilaštvo

moraju preduzeti niz operativno-taktičkih i tehničkih mjera i radnji .

Literatura koja bude korištena u pisanju ovog seminarskog rada prikupljena je i

upotrijebljena za obrazlaganje osnovnih pojmova koji su vezani za zadanu temu,tom

prilikom bit će korišteni Zakoni BiH, KZ. RS., KZ. FBiH, kao i literatura od naših

poznatih teoretičara iz oblasti prava i pravnih nauka.

3

2. OSNOVNI POJMOVI

Svako krivično djelo je protiv-pravno djelo kojim se povređuju zaštićene

vrijednosti (povređuju prava drugog) te je kao takvo prpisano u Zakonu i za koje je

predviđena kazna i sankcija.

Tako i grupa Krivičnih djela koja je definisana kao “Krivična djela protiv

službenog položaja” ugrađena je u krivični Zakon Repubilke Srpske i definisana je 27-

om poglavlju.

Kao i za svako krivično djelo tako i za ovu grupu, moraju se ispuniti odrđeni

uslovi a to je:

Vinost (krivica) obično se podrazumijeva psihički odnos učinioca prema izvršenom

krivičnom djelu na osnovu koga mu se ovo djelo može pripisati u krivicu, odnosno na

osnovu koga mu se može uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret.

Bez obzira kako vinost shvatali, da li kao elemenat neprava odnosno krivičnog

djela ili kao uslov krivične odgovornosti, odnosno koju teorijsku koncepciju zastupali pri

njenom definisanju (psihološku,psihološko-normativnu ili normativnu), bez ovog

subjektivnog uslova nema krivične odgovornosti i kažnjavanja.

Vinost je najautentičniji izraz legitimiteta krivičnog prava i državnog prava na

kažnjavanje. Kategorija čovjekove vinovnosti je kriterijum na osnovu kojeg krivično

pravo odvaja krivična djela od njegovih štetnih ponašanja učinjenih bez krivice.

Stoga se ona ponekad označava kao most između djela i učinioca ili kao vrata na

koja učinilac ulazi u krivično pravo. Jer, za primjenu krivičnog prava odnosno

kažnjavanje učinioca u pravilu nije dovoljno samo ostvarenje protivpravnog djela; pored

toga zahtijeva se i krivica učinioca za to djelo.

4

Savremeno krivično pravo odbacuje presumpciju vinosti (koja zapravo predstavlja

prihvatanje objektivne odgovornosti) i polazi od stava da se ona mora u svakom

konkretnom slučaju utvrditi.

Vinost je veoma kompleksna subjektivna kategorija kod čije se ocjene mora imati

u viduličnost učinioca, način na koji se odlučio za izvršenje krivičnog djela, njegova

motivacija i unutrašnji razlozi koji stoje iza izvršenja djela, itd.

Kao takva ona uvijek pretpostavlja postojanje djela, jer ona leži u suštini samog

krivičnog djela, ona je osnovni razlog zašto se jedno ljudsko ponašanje može smatrati

krivičnim djelom.

To znači da vinost ne može da postoji bez ostvarenja određenog protivpravnog

djela, tek kada je ne dvosmisleno utvrđeno postojanje krivičnog djela, može se pristupiti

utvrđivanju i njegove krivice.

Psihički odnosi učinioca prema krivičnom djelu po svojoj sadržini i intenzitetu

mogu biti različiti, ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu uglavnom svode na svoja dva

osnovna oblika: umišljaj i nehat. Takvo rješenje prihvata i KZ. BiH koji u svojim

odredbama čl. 35. i 36. definiše ova dva oblika vinosti.1

Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara s obzirom da se on

zahtijeva kod svih krivičnih djela, dok se za nehatno izvršenje djela odgovara samo

izuzetno, onda kada je to u zakonu izričito određeno. Dakle, umišljaj kao oblik vinosti je

pravilo propisano u odredbama opšteg dijela, pa se stoga on ne unosi u bića krivičnih

djela, a nehat je izuzetak koji se unosi u biće krivičnog djela, čime on postaje pored

oblika vinosti i subjektivni elemenat bića krivičnog djela.

Umišljaj je istovremeno i teži oblik i stepen vinosti radi čega je kod umišljajnih

krivičnih djela propisana teža kazna. KZ BiH se nije pridružio brojnijoj grupi

1 M.Babić, I.Marković i dr.,Komentari krivičnih zakona BiH,Sarajevo 2005,knjiga I.

5

tranzicijskih zakonodavstava koja su napustila psihološku koncepciju vinosti i krivičnu

odgovornost uredila na bazi normativno-psiholoških ili normativnih teorija. Na

pozicijama ove koncepcije vinosti ostala su i krivična zakonodavstva nekih drugih

tranzicijskih zemalja, kao što su npr. Rusija, Poljska, Ukrajina, Bugarska, Češka, i dr.

Suština psihološke teorije vinosti sastoji se u tome što se vinost ili krivica sastoje

u psihičkom odnosu koji obuhvata umišljaj i nehat, dok se prema normativnim teorijama

u svim varijantama pored toga zahtijeva i svijest o protivpravnosti odnosno zabranjenosti

djela.

Psihološke teorije vinosti baziraju se na staroj maksimi error iuris nocet odnosno

ignorantia iuris non exusat, prema kojima se nepoznavanje zakona ne uvažava, negira se

značaj pravne zablude i bez obzira na stepen opravdanosti razloga, ona ne isključuje

krivičnu odgovornost.

Strah da će pravni poredak izgubiti na uspješnosti ako se napusti to stanovište,

strah da će se učiniocu osigurati dobar izgovor da nije znao za zabranjenost djela i tako

stvoriti mogućnost za neosnovano oslobođenje od odgovornosti,razlog je da su se

psihološke teorije održale do danas, ali te klasične postavke, malo po malo, ruši bujica

novih zakonskih propisa (Bačić, str. 212).2

Većina drugih tranzicijskih krivičnih zakonodavstava, među kojima se nalaze

izakonodavstva sa prostora bivše Jugoslavije, prihvatila su normativne koncepcije, prema

kojima je sastavni dio vinosti, kako je naglašeno, pored umišljaja i nehata i svijest o

protivpravnosti, pri čemu se uglavnom polazi ne samo od aktuelne, već i od dužne i

moguće svijesti u odnosu na zabranjenost krivičnog djela.

Tako je npr. prema čl. 15. KZ Slovenije, kao i čl. 39. KZ RH krivično odgovoran

izvršilac koji je uračunljiv i kriv, a kriv je učinilac koji je djelo izvršio umišljajno ili

nehatno, a pri tome je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo

zabranjeno. Konsekventno takvom rješenju ovi zakoni sadrže i odredbe o izvinjavajućem

2 F. Bačić, Krivično pravo, Zagreb 1998,

6

dejstvu pravne zablude. Prema tim odredbama nije odgovoran učinilac koji iz opravdanih

razloga nije bio svjestan zabranjenosti djela, a ako je mogao biti svjestan zabranjenosti

djela može se blaže kazniti.

Slično rješenje sadrži i KZ Makedonije. Jedino novi KZ Crne Gore odredbom o

pravnoj zabludi ne obuhvata drugi slučaj pravne zablude, odnosno slučajeve kada je

učinilac mogao biti svjestan zabranjenosti djela. Slična rješenja već duže vrijeme prihvata

i većina zapadnoevropskih krivičnih zakonodavstava.

(1) Prema odredbi čl. 35. umišljaj (dolus) postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela i

htio njegovo izvršenje ili kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja

može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje.3

Pri tome treba imati u vidu da se radi o uopštenoj formulaciji koja postavlja samo

opšte okvire za različite sadržaje u kojima se umišljaj može da manifestuje u konkretnim

slučajevima.

To može da bude momentalna i iznenadna odluka nastala u afektu, posve svjesno i

hladno izvršenje djela, izvršenje djela iz milosrđa, dugo razmišljanje u formiranju odluke,

itd.

Dakle, konkretna svijest i volja učinioca u izvršenju djela mogu da se razlikuje po

načinu i vremenu formiranja, zatim stepenu određenosti, kao što mogu naravno i da se

javljaju u različitim stepenima težine i intenziteta.

Takvi različiti sadržaji umišljaja relevantni su kod ocjene učiniočeve krivice a

time i kod izbora i odmjeravanja kazne.Za razliku od ranijeg rješenja, sadašnji zakon

izričito naglašava da krivično djelo može biti učinjeno direktnim i/ili eventualnim

umišljajem, koje reguliše odvojeno, u posebnim stavovima.

3 M.Babić, I.Marković i dr.,Komentari krivičnih zakona BiH,Sarajevo 2005,knjiga I.

7

Prema odredbi iz st. 2. direktni umišljaj (dolus directus) se sastoji se u svijesti i

htijenju ostvarenja određenog krivičnog djela, ili prema zakonskoj terminologiji “učinilac

postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje”.

U st. 3. određen je tzv., eventualni umišljaj (dolus eventualis) koji se sastoji u svijesti o

mogućnosti nastupanja posljedice i pristajanju na njeno nastupanje, ili prema zakonskom

tekstu “izvršilac postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog

činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno

nastupanje”.

Sadržaj i jednog i drugog umišljaja čine dvije komponente: intelektualna

ivoluntaristička, tako da se umišljaj određuje prema učiniočevoj svijesti o djelu i njegovoj

volji da to djelo učini.

Međutim, ovi elementi su različito postavljeni kod jednog i drugog umišljaja.

Daljnja izlaganja će ukazati na specifičnosti intelektualne i voluntarističke komponente

kod direktnog i eventualnog umišljaja,

što predstavlja osnovu za njihovo razlikovanje.

Direktni umišljaj predstavlja svjesno i hotimično izvršenje određenog krivičnog

djela, svijest i htijenje zabranjenog krivičnog djela. Prema zakonskoj formulaciji, sadržaj

direktnog umišljaja čine dva elementa: svijest i volja.

Svijest o djelu, kako se izražava zakon, podrazumijeva da učinilac u momentu

izvršenja krivičnog djela ima ispravnu predstavu o djelu koje čini, što znači da je svjestan

svih obilježja koja čine zakonsko bića konkretnog krivičnog djela.

Kako su zakonska bića krivičnih djela veoma različita po svojoj strukturi, to će i

sadržaj svijesti biti različit; kod jednog djela će se za umišljaj zahtijevati da svijest

obuhvati jedan broj okolnosti a kod drugog sasvim drugi. Svijest o djelu prvenstveno

podrazumijeva svijest o radnji, jer je radnja izvršenja osnovni i neizostavni elemenat

svakog krivičnog djela.

8

To znači i postojanje svijesti o eventualnim modalitetima radnje izvršenja i svim

drugim okolnostima koje se odnose na radnju ako su istaknute kao elementi zakonskog

opisa djela, kao što su npr., način i sredstva izvršenja, mjesto i vrijeme izvršenja i sl.

Ako zakonsko biće krivičnog djela obuhvata i posljedicu, učinilac treba biti svjestan

kako posljedice tako i uzročne veze između radnje i posljedice.

3. KO MOŽE IZVRŠITI ZLOUPOTREBU SLUŽBENOG POLOŽAJA

Već smo prethodno naveli da je ovo specifična vrsta krivičnih djela.Ovu vrstu

krivičnih djelo ne može izvršiti-učiniti svaki građanin.

Ovu vrstu krivičnih djela može izvršiti “Odgovorno lice ili ovlašteno lice u

pravnom licu”.

To znači da krivično djelo može izvršiti neko lice koje je u okviru svojih poslova

odgovorno za izvršenje istih. Kao i sva druga krivična djela može se izvršiti činjenjem I

nečinjenjem.

U ovu grupu krivičnih djela, Krivični zakon je svrstao više pojedinačnih krivičnih

djela koje može svojim postupkom izvršiti odgovorno ili ovlašteno lice, a o svakom od

njih bit će pojašnjeno po nekoliko rečenica u daljnjem tekstu.

Učinioci ili izvršioci ove grupe krivičnih djela mogu biti: pripadnici Mup-a,

zdravstveni radnici, nastavnici na obrazovnim ustanovama svih nivoa, rukovodioci na

određenim nivoima radnih organizacija, funkcioneri i druga lica kojima je dato neko

ovlašćenje ili povjerena sredstva i ljudski resursi na upravljanje i donošenje odluka,

državni službenici, bankarski službenici i dr.

Najčešći oblici ovih krivičnih djela na našem području su djela koruptivnog

karaktera kao što su: “Zloupotreba službenog položaja”,“Primanje i davanje mita”,

“Pronevjera”, Nesavjestan rad u službi” i dr.

4. PRIMJERI ZLOUPOTREBE SLUŽBENOG POLOŽAJA

9

U ovom izlaganju navest ćemo samo neke primijere gdje se sve može i na koji

način izvršiti “Zloupotreba službenog položaja i ovlašćenja. Mnogi su primijeri, a neke

ćemo samo skrenuti pažnju.

Primjer:1.

Dva fizička lica sklapaju, tj. potpisuju kupo-prodajni ugovor za kupovinu kuće u

užem dijelu grada Banja Luke. Cijena kupljene kuće je 100.000 hiljada konvertibilnih

maraka. Nakon dogovorene cijene i izvršene isplate kupca se ugovorom obavezao da će

platiti porez na promet. Prilikom vršenja prepisa u nadležnoj područnoj poreskoj upravi,

službenik koji preuzima rešavanje predmeta, tj. prepisa saopštava stranci da je prema

katalogu porez na promet mnogo veći, tj. da je stvarna cijena kuće mnogo veća, te da je

obavezan da plati mnogo veći porez od stvarne cijene za koju je kuća kupljena.

U razgovoru sa strankom, službenik stranku dovodi u zabludu govoreći istoj da će

joj izaći u susret i izvršiti umanjenje poreza a zauzvrat stranka je obavezna da službeniku

izdvoji određenu sumu novca, a što ista i čini. Vršenjem ove radnje službenik je počinio

krivično djelo “Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja” iz člana 347. Krivičnog

zakona Republike Srpske.

Primjer:2.

Opština Gradiška na jednoj od svojih sjednica donijela je odluku o asfaltiranju

makadamskog lokalnog puta u dužini od 10 KM.koji povezuje Derventu sa okolnim

selima.

Za pripremne radove i polaganje asfalta predviđeno je 1.000.000 Konveribilnih

maraka. Načelnik opštine formira komisiju koja će pratiti izvođenje predviđenih

građevinskih radova.

10

Predsjednik formirane komisije tajno stupa u kontakt sa izvođaćem radova i

dogovara da se predviđani radovi izvode sa mnogo manjom količinom ugrađenog

materijala a da se stanje prikazuje prema već prethodno urađenom projektu.

Izvođač radova prilikom ugradnje asfalta slabi presvučenu površinu tako što

debljinu sloja koja je projektom predviđena od 5 cm., spušta na 4,5 cm, ten a putu od 10

KM isti je ugradio znatno manju količinu materijala od predviđene, a samim tim isti je za

sebe uštedio veću količinu novca.

Nakon završenih radova i primljenog posla od strane komisije, izvođač radova

predsjednika komisije časti sa većom sumom novca. I u ovom kao i prethodnom slučaju,

predsjednik komisije je počinio krivično djelo “Zloupotreba službenog položaja ili

ovlašćenja”.

11

Slika 1.Zloupotreba prilikom asfaltiranja lokalnog puta4

Primjer:3.

Prilikom kontrole učesnika u saobraćaju, saobraćajni policajac zaustavio je

motorno vozilo u kome se prevozila krijumčarena roba. Vozač motornog vozila ponudio

je policajcu novac da pusti vozilo sa natovarenom robpm te da niko neće saznati, a da u

tom slučaju dobijaju i jedan i drugi.Nakon ubjeđivanja, policajac uzima novac i pušta

vozilo sa krijumčarenom robom.

U ovom slučaju u grupi krivičnih djela protiv “Službene dužnosti” izvršena su

dva krivična djela i to: “Davanje i primanje mita” iz člana 351. Krivičnog zakona

Republike Srpske. Vozač je dao novac, a policajac primio novac – te su oba lica izvršila

krivična djela s tim što je policajac zloupotrijebio svoj službeni položaj i propuštanjem

određenih radnji za sebe pribavio ptotiv-pravnu imovinsku korist.

4 Googlee

12

Slika 2. Kontrola vozila od strane saobraćajne policije

4. KORUPCIJA

Prilikom određivanja sadržaja pojma korupcije treba poći od činjenice da još

uvijek ne postoji jedinstvena definicija korupcije koja bi bila prihvaćena u nacionalnim i

međunarodnim razmjerama. Ne postoji homogenost u određivanju sadržaja pojma

korupcije, a razlike u definisanju imaju veze sa činjenicom da korupcija poprima različite

oblike u raznim evropskim zemljama, u zavisnosti od kulturnih i socijalnih uslova u

svakoj od njih. Važno je proučiti kulturni milje različitih zemalja, kako bi se otkrili stalni

elementi korupcije i tako usvojeni najefikasnije preventivne mjere, pri čemu je značajno

istaći različito definisanje aktivne i pasivne korupcije u raznim zemljama Evropske Unije.

13

Međutim, kada je u pitanju aktivna korupcija, tu ne postoji izraziti problem, pošto nije

riječ o krivičnom djelu čiji učinilac pripada određenoj društvenoj kategoriji, jer to djelo

može izvršiti bilo koje lice, dok u slučaju pasivne korupcije učinilac može biti samo

veoma kvalifikovana osoba.5

Sa sociloškog i kriminalnog stanovišta, prema mišljenju M. Milutinovića,6

korupcija je društveni, ali i lično problem i zbog toga predstavlja skup svih kažnjivih

radnji kojima nosilac određene državne ili druge javne funkcije, zlupotrebljava svoj

položaj i instituciju u kojoj radi, škodi javnom interesu (kojem bi mogao služiti) u tolikoj

mjeri da potkopava povjerenje građana i javnosti u društvu i državu. Kako se iz ove

definicije može zaključiti, korupcija u svakom slučaju predstavlja kažnjivu radnju kojom

se šteti javnom interesu i koji vrši lice koje zloupotrebljava svoj položaj, ali i koristi

instituciju u kojoj obavlja djelatnost, bez čega ne bi ni bilo u situaciji da vrši takvu

kriminalnu djelatnost.

Korupcija postoji ukoliko dođe do namjernog narušavanja principa nepristrasnosti

pri donošenju odluka u cilju prisvajanja neke pogodnosti.Iz njenog sadržaja se može

zaključiti da postoji dva potrebna uslova da narušavanje nepristranosti bude

okarekterisano kao korupcija. Prvo, potrebno je da postoji namjera, jer ukoliko nema

namjere, onda slučajno narušavanje nepristrasnosti ne može da predstavlja korupciju.

Drugo, potrebno je da se kao posljedica navedene nepristrasnosti javlja prisvajanje neke

pogodnosti, odnosno sticanje lične koristi. 7

Ukažemo na jednu definiciju koja potiče iz zemlje koju karekteriše tranzicija,

odnosno iz Republike Srpske. Prema njoj, korupcija se definiše kao činjenje ili nečinjenje

ovlašćene osobe koja djeluje u službenom svojstvu i koja na nezakonit i nemoralan način

koristi svoj položaj da obezbjedi određene koristi za sebe i (ili) drugu osobu, što je

suprotno obavezama i pravima drugih, odnosno ukratko i jednostavno rečeno, radi se o

ostvarivanju nelegalne prednosti preko službenih lica nezakonitim i nemoralnim

5 E. Savane.: Učenje od korumpiranih, kako bismo ih suzbili (pobjedili) : međuzavinost prevare, pranja novca i korupcije u Evropi, Osma Konferencija o antikorupciji, Lima, 1997. godina, str. 86 M. Milutinović.: Kriminologija sa osnovama kriminalne politike i penologije, Savremena administracija, Beograd, 1976. godina, str. 34.7 M. Boković.: Organizovani kriminalitet i korupcija, Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Luka, 2004. godina, str. 277.

14

sredstvima. Bez obzira na to što se ova definicija zasniva na definiciji H. C. Blacka,

prema kome korupcija predstavlja namjeru da se nekome pruži prednost koja je suprotna

sa službenom dužnošću i pravima drugih, i jednoj i drugoj se može prigovoriti da se

odnosi na službena lica, čime se isključuje mogućnost da se druga lica iz ostalih oblasti

djelatnosti pojave kao učinioci korupcijskih krivičnih djela. Ovaj autor osnovano

nijansira razliku između korupcije, kao šireg pojma, od primanja mita, kao korupcije

između krivičnog djela, polazeći od svrhe i cilja podmićivanja, ukazujući na to da se

koruptivnim ponašanjem može smatrati i ostvarivati prednost preko službenog lica

zahvaljujući rođačkim vezama (nepotizam).

Naime, korumpirati potiče od latinske riječi corrumpere, što znači kvariti,

izopačenost, pokvariti, podmititi, potkupiti, dok riječ korumpiran, na latinskom

corruptus, znači pokvaren, potplačen, podmićen.8

8 M. Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Beograd, 1980. godina, str. 472.

15

Slika 3. Korupcija u zdravstvu9

4.1. Karekteristikei uzroci korupcije4.1. Karekteristikei uzroci korupcije

Korupcija nije pojava novijeg vremena. Ona ima svoju prošlost, budući da su

pojedini oblici korupcije naručito podmićivanje, postojali još u staroj Grčkoj i Rimu, pa

se može reći da je korupcija stara koliko i država i da se uporedno sa njom i razvijala i

odbijala nove pojavne oblike. To ukazuje na stalan razvoj korupcije, ali i na djelanost

nadležnih organa i njenom suprostavljanju, koja je započela još s njenim nastojanjem.

Razvojem države i ekonomskim i političkim promjenama, posebno mješanjem države u

privatni razvoj i jačanje birokratije, stvarali su se povoljniji uslovi za razvoj i ekspanziju

raznih oblika korupcije. Sve je to omogućavalo korištenje društvenog položaja i moći

radi sopstvenog bogaćenja, s jedne strane, i razvoja korupcije do te mjere da je postala

jedan od ozbiljnih problema današnjeg svijeta, utičući negativno na razvoj demokratskih

odnosa, s druge strane. Još je Mohteskje svojevremeno smatrao da je svaka vlast sklona

zloupotrebi, te se zbog toga mora ograničiti drugom vlašću. Ono što je danas

9 Guglee

16

karekteristično za korupiju, jeste njena aktuelnost, visok stepen društvene opasnosti, novi

oblici njenog ispoljavanju u javnom i privatnom sektoru u sklopu privredne i

vanprivredne djelatnosti, povezivanje sa organizovanim kriminalitetom, sa kojim zajedno

djeluju kao ugrožavajući faktor bezbjednosti.

Kada je bilo riječi o oblastima u kojima je korupcija zastupljena, rečeno je da je

prisutna u privrednim i vanprivrednim djelatnostima u vršenju javnih ovlašćenja i u

drugim segmentima djelatnosti, odnosno u javnom i privatnom sektoru. Međutim, kada je

riječ o tipologiji korupcije po osnovu načina i cilja izvršenja, neki autori izdvajaju tri

osnovna tipa korupcije karekteristična za savremeno društvo, a to su: dodatno plaćanje

javnom službeniku za ostarivanje prava koja po zakonu sleduju pojedincu ili

privremenom subjektu; podmičivanje radi sticanja prava koja po zakonu ili

podzakonskom aktu koruptoru ne sleduju i podmićivanje radi prilagođavanja zakonske ili

pak podzakonske regulative (raznih uredbi i propisa) interesima koruptora.

Ako se sagledavaju etiološka obilježja korupcije u zemljama koje su prošle

tranziciju ili se još nalaze u fazi tranzicije, može se konstatovati da ima mnogo sličnih ali

i različitih uzroka korupcije, koje u sebi nose specifičnosti društveno-političkog sistema i

aktuelnih pratećih promjena u sistemu u kojem su snašli i u kojem nastoje da opstanu.

Zbog toga, kada se upoređuju kriminalni faktori korupcije u raznim zemljama koje

karekterišu tranzicija, bez obzira na identičnost ili sličnost termina kojim se označava

određeni uzrok, svaki od njih se mora posmatrati i analizirati u sklopu svih objektivnih

pojava i činjenica koje karekterišu određenu državu.

Zemlje u tranziciji nemaju razvijene administrativne i političke strukture i nemaju

adekvatnu zakonsku regulative, a ni institucije sistema nisu dvoljno ojačale, što je veoma

neodređen ambijent u kome se korupcija koristi za sopstveno inflitriranje. To potvrđuje

da se korupcija ispoljava u raznim oblicima u raznim državama širom svijeta, u zavisnosti

od etioloških obilježja koja je kerekterišu. Istorijski posmatrano, društvo i država su se

mjenjali, odnosno mijenjali su se društveno-ekonosmki i politički odnosi na unutrašnjem

i međunarodnom planu, a shodno nastalim promjenama nastajala su i određeni povoljni

uslovi i uzroci koji su pogodovali i omogućavali vršenje korupcijskih krivičnih djela.

Različiti kriminogeni faktori su zastupljeni u pojedinim zemljama u tranziciji. Među

17

njima su značajniji: nepostojanje valjanog sistema državne kontrole, nedostatci i propusti

u ekonomskoj politici u prelaznom periodu, neadekvatna zakonska regilativa i

nedorečeno zakododastvo, slaba organizacija poslova, slabosti socijalne politike, propusti

u izvoru i obrazovanju osoba, nedozvoljavajući materijalni položaj javnih službenika,

odnosno male plate i nepostojanje socijalne sigurnosti. Takođe, značajniji su i sledeći

faktori koji pospješuju korupciju n ovim zemljama: radikalne promjene u ekonomskim,

političkim i društvenim odnosima koje su nastupile nakon smjene starog totalitarnog i

ventralnog sistema, tržišna ekonomija, jaz u zakonodavstvu i nedonošenje novih

zakonskih propisa, krize vlasti koje su nastale nakon izbora novih tijela, promjena u

mentalitetu i ponašanju velikog broja građana koji su shvatali da demokratizacija i

liberalizacija odnosa znači i mogućnost za brzo bogaćenje.

Dok što se tiče oblasti oblika korupcije fenomenološka obilježja korupcije u

zemljama tranzicije karekteriše stalna dinamika, prisustvo u svim oblastima privrede i

vanprivredne djelanosti i različitost formi ispoljavanja.10

U krivičnopravnom smislu korupcija se ispoljava kroz razna krivična djela, u

zavinosti od regulative svake države. Najčešće su to krivična djela: primanja i davanaj

mita, zlupotreba službenog položaja, zloupotreba ovlašćenja, nezakonito posredovanje

povreda ravnopravnosti u privrednom poslovanju, pronevjera, odavanje raznih vrsta tajni,

poreska utaja, zaključenje štetnog ugovora, primanje nezasluženih vrijednosti, nezakonito

davanje poklona, primanje mita za vrijeme izbora, pranje novca i razni oblici

falcifikovanja i drugi oblici.

10 M.Bošković:Organizovani kriminalitet i korupcija-Banja Luka 2004.

18

Ipak, najkarekterističnija korupcijska krivična djela su primanje i davanje mita,

koje se ispoljavaju kroz pasivno, aktivno i naknadno podmićivanje. U tom kontekstu

interesantna je krivičnopravna regulativa korupcije u Poljskoj i to kroz podmićivanje.

Naime, sadržana su četiri osnovna oblika podmićivanje: pasivno podmićivanje,

uslovljeno podmićivanje, aktivno podmićivanje i plaćena zaštita, (kao oblik

podmićivanja, podrazumjeva određen uticaj u nekoj dužnosti da bi se za uzvrat dobila

naknada).

Pojavni oblici korupcije karekterišu sve oblasti društvenog života i manifestuju se

u raznim vidovima i u različitom obimu, u zavisnosti od objektivnih uslova i preduzetih

preventivnih i represivnih mjera od strane nadležnih organa. Tako je u korupcijama u

zemljama koje su prošle ili se još uvijek nalaze u tranziciji posebno izražena u oblasti

privrednih djelatnosti, naručito prilikom sklapanja raznih ugovora i u javnim službama,

prilikom vršena službene dužnosti i javnih ovlaštenja, a posebno u oblastima izbjegavanja

poreza (Rusija), dok je u Rumuniji došlo do izražavanja pojava ekonomsko-finansijskog

kriminaliteta i korupcije, posebno u proizvodnji, trgovini, finansijama, bankarskom

sistemu, privatizaciji i državnoj upravi, s tim što su u procesu transformacije zapažene,

svojevremeno, novi oblici korupcije, kao što su: izbjegavanje poreza, lažno

bankrotovanje, pranje novca, nepoštovanje rukovođenja državnim dobrima, nezakonit rad

sa javnim fondovima i drugo.

19

Slika 4. Promocija zdravstvnih radnika u borbi protiv korupcije

5. METODE I NAČINI DOKAZIVANJA

Ovu vrstu krivičnih djela vrlo je teško dokazati, te u istrazi Tužilaštva i policija

nailaze na niz prepreka. Samim tim što je opisana grupa krivičnih djela vrlo specifična,

vrše ih lica koja na neki način uživaju ugled u sredini, većinom su fakultetski obrazovana,

oprezna u svojim djelovanjima i zauzimaju određene funkcije.

U njihovom izvršenju učestvuje jedno ili vrlo mali broj ljudi, a njihovim

činjenjem nanosi se ogromna šteta zajednici u kojoj živimo. Sagledavajući stanje u BiH a

I u samoj Republici Srpskoj, po krivičnim djelima kako ih Evrposki istraživači zovu

“Koruptivnog karaktera, BiH se nalazi na samom kraju ljestvice.

Kako dokazati ova krivična djela? Tačne i pravovremene informacije dobijene sa

terena neophodno je detaljno obraditi, te brzim i efikasnim djelovanjem Tužilaštva I

policije utvrditi načine dokazivanja.

20

Od najbitinijih činjenica, neophodno je dati što više odgovra na 9 zlatnih pitanja

Kriminalistike, a pored Kriminalistike kao nauke neophodno je koristiti i ostale naučne

discipline. Takođe je potrebno što više prikupljenih operativnih obavještenja na terenu od

strane policije ( saradnici i informanti na terenu i dr.). Nakon prikupljenih svih potrebnih

podataka koji određeno lice povezuju sa krivičnim djelom, obrađen slučaj od strane

policije dostavlja se nadležnom Tužilaštvu na daljnju odluku.

6. KRIVIČNA DJELA KOJA SU U KRIVIČNOM ZAKONU REPUBLIKE

SRPSKE ODREĐENA KAO KRIVIČNA DJELA „PROTIV SLUŽBENE

DUŽNOSTI“

Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja

Član 347. KZ.RS.

(1) Službeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu

neimovinsku korist ili da drugom nanese kakvu štetu, iskoristi svoj položaj ili ovlašćenje,

prekorači granice svog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom od

tri mjeseca do tri godine.

(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana nanesena znatna šteta ili je došlo do teže povrede

prava drugog, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(3) Službeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu

imovinsku korist, iskoristi svoj položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog ovlašćenja

ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(4) Ako je djelom iz stava 3. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji

prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj

iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od dvije do deset godina.

21

(1 – 4) U odnosu na isto krivično djelo iz KZ BiH (čl.220.), krivično djelo iz ove odredbe

razlikuje se u tom smislu što je razdvojena tzv. nekoristoljubiva i koristoljubiva

zloupotreba služenog položaja ili ovlašćenja. U prva dva stava regulisana je

nekoristoljubiva zloupotreba, sa blažim kaznama nego kod koristoljubive. U st. 2.

predviđen je teži oblik djela, sa kaznom od šest mjeseci do pet godina.

Koristoljubiva zloupotreba je svakako teži vid povrede službene dužnosti, pa je stoga

kazna kod osnovnog oblika ovog djela jednaka kazni težem obliku nekoristoljubive

povrede, dok je za teži oblik (st.4.) predviđena kazna zatvora od dvije do deset godina. Za

pojam službenog ili odgovornog lica v. čl. 147. st. 3.i 4.U odnosu na sva druga obilježja

v. komentar člana 220. KZ BiH.

Pronevjera

Član 348.

(1) Ko protivpravno prisvoji novac, vrijednosne papire ili druge pokretne stvari koje su

mu povjerene u službi ili uopšte na radu u državnom organu ili pravnom licu, kazniće se

zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

1761

(2) Ako vrijednost pronevjerenih stvari iz stava 1., ovog člana ne prelazi iznos od 200

KM, a učinilac je išao za tim da pribavi malu vrijednost, kazniće se novčanom kaznom ili

zatvorom do jedne godine.

(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji

prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj

iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od dvije do deset godina.

(1 – 3) Razlika u odnosu na djelo iz čl. 221. KZ BiH sastoji se prije svega u tome što je

ovdje predviđen lakši oblik pronevjere koji postoji pod istim uslovima kao i lakši oblik

utaje ili krađe. Pored toga, u KZ BiH je za teže oblike predviđena stroža kazna, od jedne

22

do deset godina ako pribavljena imovinska korist prelazi iznos od 10.000 KM, a najmanje

tri godine ako taj iznos prelazi 50.000 KM.

Najzad, razlika se sastoji i legislativnoj tehnici statuiranja težih oblika, jer je to u KZ BiH

učinjeno u dva stava (2. i 3.), dok su iz razloga legislativne ekonomije ova dva oblika

ovdje postavljena u jednoj odredbi. U svemu drugom v. komentar člana 221. KZ BiH.

Prevara u službi

Član 349.

(1) Službeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu

imovinsku korist podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način dovede u zabludu

ovlašćeno lice da izvrši nezakonitu isplatu, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet

godina.

(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji

prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj

iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od dvije do deset godina.

I kod ove inkriminacije razlike su slične kao i kod prethodne. Zakonska bića

krivičnih djela su gotovo identična, ali je KZ BiH za teže oblike predvidio na isti način

strože kazne, kao i drugačiju legislativnu tehniku jer je teže oblike postavio u odvojene

stavove (v. komentar člana 348.). Za pojam službenog ili odgovornog lica v. čl. 147. st. 3.

i 4.

Posluga

Član 350.

Ko se novlašćeno posluži novcem, vrijednosnim hartijama ili drugim pokretnim stvarima

koje su mu povjerene u službi ili uopšte na radu u državnom organu ili pravnom licu, ili

ove stvari drugom neovlašćeno da na poslugu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom

do tri godine.

23

Kod ovog djela razlika je, u odnosu na inkriminaciju iz čl. 223. KZ BiH, u

propisanoj kazni, jer je ovdje predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a

u KZ BiH kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, što je upitno jer je u tom pogledu

ovo djelo izjednačeno sa pronevjerom.

Primanje mita

Član 351.

(1) Službeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist, ili

koje primi obećanje poklona ili kakve koristi, da u okviru svog ovlašćenja izvrši radnju

koju ne bi smjelo izvršiti, ili da ne izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti, kazniće

se zatvorom od jedne do osam godina.

(2) Službeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu korist, ili koje

primi obećanje poklona ili kakve koristi, da u okviru svog ovlašćenja izvrši radnju koju bi

moralo ili moglo izvršiti, ili da ne izvrši radnju koju ne bi smjelo izvršiti, kazniće se

zatvorom od jedne do pet godina.

(3) Službeno ili odgovorno lice koje posle izvršenja, odnosno ne izvršenja radnje

navedene u stava 1. do 3. ovog člana, a u vezi s njom, zahtijeva ili primi poklon ili kakvu

drugu korist,kazniće se zatvorom do tri godine.

(4) Primljeni poklon ili imovinska korist oduzeće se.

(1 – 4) Za razliku od krivičnog djela iz čl. 217. KZ BiH, ovim djelom nije izričito

navedeno i strano službeno lice kao njegov izvršilac, ali se to podrazumijeva, jer je u čl.

147. (značenje zakonskih izraza) i strano službeno lice definisano i ima dakle status

službenog lica, pa to nije potrebno posebno u samom opisu djela ni navoditi. Pored toga,

između ova dva djela razlika je i u propisanim kaznama, jer su za tzv. pravo

podmićivanje iz st. 1. i naknadno podmićivanja iz st.3. KZ BiH predviđene strože kazne,

dok je za tzv. nepravo podmićivanje iz st. 2.predviđena blaža kazna nego za djelo iz ove

odredbe.

Razlika je i u sistematici ovog djela, s obzirom da je u KZ BiH ono postavljeno na

prvo mjesto te grupe djela, dok je to u ovom zakonu zloupotreba službenog položaja koja

24

ima karakter opšteg krivičnog djela protiv službene dužnosti, s obzirom da većina drugih

djela predstavljaju posebne oblike ovog krivičnog djela, pa je ono u odnosu na njih

supsidijarnog karaktera, tj. primjenjuje

se samo ako se djelatnost službenog ili odgovornog lica ne može kvalifikovati kao neko

od tih djela.

Najzad, razlika je i u samom nazivu djela, što je posve nebitno jer se radi o sinonimnim

nazivima. Međutim, naziv “primanje mita” u našem jeziku je odomaćen i prihvaćeniji, jer

bolje izražava sadržaj ovog vida kriminalnog ponašanja.

Davanje mita

Član 352.

(1) Ko službenom ili odgovornom licu da, pokuša dati ili obeća poklon ili kakvu drugu

korist da u okviru svog ovlašćenja izvrši radnju koju ne bi smelo izvršiti ili da ne izvrši

radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti, ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju

službenog lica, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ko službenom ili odgovornom licu učini ili obeća poklon ili kakvu drugu korist da u

okviru svog ovlašćenja izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti, ili da ne izvrši

radnju koju ne bi smelo izvršiti, ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog

lica, kazniće se zatvorom do tri godine.

(3) Učinilac djela iz stava 1. i 2. ovog člana koji je dao mito na zahtjev službenog ili

odgovornog lica i koji je delo prijavio prije nego što je otkriveno ili prije nego što je

saznao da je otkriveno, može se osloboditi od kazne.

(4) Dati poklon ili imovinska korist oduzeće se, a u slučaju iz stava 3. ovog člana može se

vratiti licu koje je dalo mito.

Kao ni kod primanja mita, ni kod ovog krivičnog djela nije eksplicitno uključeno strano

službeno lice kao subjekt kome se mito nudi i u tom pogledu vrijedi objašnjenje uz

prethodno krivično djelo. Razlika između ovog i krivičnog djela iz čl. 218. KZ BiH

25

sastoji se i u propisanoj kazni za nepravo davanje mita iz st. 2., jer je u KZ BiH

alternativno predviđena novčana kazna ili zatvor, a ovdje samo zatvor.

Protivzakonito posredovanje

Član 353.

(1) Ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korišćenjem svog službenog ili društvenog

položaja ili uticaja posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja, kazniće se

zatvorom do tri godine.

(2) Ko koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili uticaj posreduje da se izvrši

službena radnja koja se ne bi smela izvršiti, ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se

morala izvršiti, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je delo iz stava 2. izvršeno u vezi sa pokretanjem ili vođenjem krivičnog

postupka protiv određenog lica, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do pet godina.

(4) Ako je za posredovanje iz stava 2. i 3. ovog člana primljena nagrada ili kakva druga

korist, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina.

(5) Nagrada i imovinska korist oduzeće se.

(1 - 2) Osnovni oblik djela iz st. 1. i teži iz st. 2. određeni su na isti način kao i u čl. 219.

KZ BiH, tako da objašnjenja iznijeta u komentaru uz tu odredu važe i za ovo djelo.

(3 – 5) U st. 3. sadržan je poseban teži oblik djela koji postoji ukoliko je djelo iz st. 2.

učinjeno u vezi sa pokretanjem ili vođenjem krivičnog postupka, a što ne sadrži čl. 219.

KZ BiH. Pored toga, u st. 5. ove odredbe predviđeno je da će se primljena nagrada i

imovinska korist oduzeti, dok to u KZ BiH nije predviđeno.

26

Nesavjestan rad u službi

Član 354.

(1) Službeno lice koje svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa, propuštanjem

dužnosti nadzora ili na drugi način očigledno nesavjesno postupa u vršenju službe, iako je

bilo svjesno ili je bilo dužno i moglo biti svjesno da usljed toga može nastupiti teža

povreda prava drugog ili veća imovinska šteta, pa takva povreda ili šteta i nastupi,kazniće

se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.11

(2) Ako je usljed djela iz stava 1. ovog člana došlo do teške povrede prava drugog ili

nastupila imovinska šteta u iznosu koji prelazi 50.000 KM, učinilac će se kazniti

zatvorom od jedne do osam godina. U odnosu na djelo iz čl. 224. KZ BiH razlika je u

opisu djela u tom smislu što je ovdje objektivni uslov inkriminacije ili kažnjivosti dat

opisno, dok je u KZ

BiH kada je u pitanju imovinska šteta dat fiksno u iznosu od 1.000 KM. Pored toga,

maksimum propisane kazne za djelo iz st. 1. u KZ BiH je tri, a ovdje je dvije godine.

Međutim, različito je postavljen teži oblik djela iz st. 2. jer u KZ BiH on postoji kada je,

pored teške povrede prava drugog, nastupila imovinska šteta preko 10.000 KM, sa

kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je ovdje taj iznos preko 50.000 KM,

sa zaprijećenom kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Odavanje službene tajne

Član 355.

(1) Službeno lice koje neovlašćeno drugom saopšti, preda ili na drugi način učini

dostupnim podatke koji predstavljaju službenu tajnu, ili koje pribavlja takve podatke u

namjeri da ih preda nepozvanom licu, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

11 Krivični Zakon Republike Srpske broj: 49/03, od 25.06.2003 godin.

27

(2) Kaznom iz stava 1. kazniće se i ko, u namjeri da ih neovlašćeno upotrijebi, na

protivpravan način dođe do podataka koji se čuvaju kao službena tajna ili ko takve

podatke bez odobrenja objavi.

(3) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz koristoljublja ili u pogledu naročito

povjerljivih podataka ili radi objavljivanja ili korišćenja podataka u inostranstvu, učinilac

će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

(4) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno nehatno, učinilac će se kazniti novčanom

kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(5) Nema krivičnog djela iz stava 2., ako ko službenu tajnu, čija je sadržina suprotna

ustavnom poretku Republike Srpske, objavi ili posreduje u objavljivanju u namjeri da

javnosti otkrije nepravilnosti u organizovanju, djelovanju i vođenju službe, ako objava

nema štetne posljedice za Republiku Srpsku.

(6) Kao službena tajna smatraju se podaci ili dokumenti koji su zakonom, drugim

propisom ili odlukom nadležnog organa donesenim na osnovu zakona proglašeni

službenom tajnom i čije bi odavanje imalo ili moglo da ima štetne posljedice za službu.

(1 – 6) Koncepcija djela je u osnovi ista kao i u KZ BiH (čl. 225.), s tom razlikom što u

ovoj odredbi nije predviđeno da ovo djelo može učiniti i lice kome je prestalo svojstvo

službenog ili odgovornog lica. Permisivna norma iz st. 5. prvi put je uvedena u Krivični

zakonik RS iz 2000. godine, s obzirom da je njena kriminalnopolitička opravdanost

nesumnjiva. Kao i kod većine drugih djela razlika je u propisanim kaznama: u KZ BiH za

djelo iz st. 1. i 2. propisana kazna je zatvor od šest mjeseci do pet godina, za djelo iz st. 3.

od jedne do deset godina, za nehatni oblik djela iz st. 4. novčana kazna ili zatvor do tri

godine (mnogo teža nego u ovoj odredbi). U odnosu na sve ostalo vrijede objašnjenja

data uz čl. 225. KZ BiH. Odredba iz st. 6. je suvišna jer je pojam službene tajne određen

u čl. 147. st. 17. ovog zakona.

28

Protivzakonita naplata i isplata

Član 356.

Službeno ili odgovorno lice koje od nekog naplati nešto što ovaj nije dužan da plati ili

naplati više nego što je dužan da plati, ili koje pri isplati ili predaji stvari manje isplati,

odnosno preda, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

Za ovo djelo u potpunosti važe objašnjenja iznijeta u komentaru uz čl. 227.

KZ BiH. U odnosu na to djelo razlika je samo u propisanoj kazni s obzirom da je kod

djela iz tog člana predviđen zatvor do tri godine. Za pojam službenog ili odgovornog lica

v. čl. 147. st. 3 i 4. KZ RS.

Protivzakonito oslobođenje lica lišenog slobode

Član 357.

Službeno lice koje protivzakonito oslobodi lice lišeno slobode koje mu je povjereno na

čuvanje, ili mu pomogne da pobjegne, ili mu omogućava nedozvoljenu vezu ili prepisku

radi pripremanja bjekstva, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

Po svojim zakonskim obilježjima ovo djelo u potpunosti odgovara krivičnom djelu iz čl.

228. KZ BiH, s tim da pojam službenog lica treba tumačiti u smislu čl. 147. st. 3. KZ RS.

Iznuđivanje iskaza

Član 358.

(1) Službeno lice koje u vršenju službe upotrebi silu, prijetnju ili drugo nedopušteno

sredstvo ili nedopušten način u namjeri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od

okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet

godina.

29

(2) Ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teškim nasiljem ili ako su usljed

iznuđenog iskaza nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog u krivičnom

postupku, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

U ovoj grupi krivičnih djela KZ BiH ne predviđa ovo krivično djelo (v. komentar uz

krivično djelo sprječavanja dokazivanja iz čl. 236. KZ BiH, kao i krivično djelo mučenje

ili drugi oblici surovog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja iz čl. 190 KZ BiH). i

ako ovo djelo istovremeno predstavlja povredu lične slobode čovjeka, ono ima karakter

krivičnog djela protiv službene dužnosti s obzirom da se njime na grub način vrši

zloupotreba službenog položaja i ovlašćenja, čime se povređuje zakonito vršenje

službene dužnosti. Njime se dakle sankcioniše ponašanje koje predstavlja nasilje prema

čovjeku koje se sastoji u iznuđivanju njegovih izjava od strane službenih lica u vršenju

službe.

(1) Prema st. 1. djelo čini službeno lice koje u vršenju službe upotrijebi silu ili prijetnju ili

drugo nedopušteno sredstvo ili nedopušten način u namjeri iznuđivanja iskaza ili neke

druge izjave od okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica. Pojam sile ili prijetnje kod

ovog djela treba razumjeti kao kod krivičnog djela prinude ili drugih krivičnih djela kod

kojih se ovi pojmovi javljaju kao njihova obilježja (npr. djelo iz čl. 146., 151., 153. st. 2.

ovog zakona). Kada su u pitanju druga nedopuštena sredstva ili načini uzimanja iskaza ili

nekih drugih izjava, u Zakonu o krivičnom postupku BiH postoje i izričita zabrana (čl.

77. st. 2.) da se prilikom ispitivanja osumnjičenog upotrebi sila, prijetnja, prevara,

narkotička ili druga sredstva koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje

prilikom davanja izjave ili priznanja pri ispitivanju osumnjičenog.

Ovo krivično djelo će postojati u svakom slučaju ako su navedena sredstva ili postupci

preduzeti ili upotrijebljeni u cilju iznuđivanja iskaza ili drugih izjava. Međutim, ako je

prilikom ispitivanja korišten takav način ispitivanja kojim se na izvjestan način utiče na

volju učinioca a koji nije dozvoljen, ne može se uzeti da postoji ovo krivično djelo. Ako

su npr. prilikom ispitivanja osumnjičenog korištena tzv. sugestivna ili kapciozna pitanja,

30

odnosno ako je osumnjičenom sugerisano da je za njega bolje da nešto prihvati ili da

određenu izjavu, pod uslovom da ne postoje elementi prijetnje, onda se to ne može

smatrati iznuđivanjem iskaza ili izjava u smislu ovog krivičnog djela.

Ovakav način ispitivanja pri uzimanju iskaza ili drugih izjava može da proizvodi

krivičnoprocesne posljedice u odnosu na valjanost i punovažnost iskaza ili izjava,

odnosno u odnosu na zakonitost sudske odluke koja bi se zasnivala na ovakvim iskazima.

Iz opisa djela proizilazi da se za postojanje krivičnog djela ne zahtijeva da su

iskaz ili druga izjava iznuđeni. Dovoljno je dakle za postojanje djela u dovršenom obliku

da je upotrijebljena sila ili prijetnja ili neko drugo nedopušteno sredstvo ili način u

navedenoj namjeri. Pri tome je irelevantno da li su iskaz ili izjava koji su eventualno dati

istiniti ili lažni. Takođe je irelevantno u kom postupku je to učinjeno: krivičnom,

parničnom, upravnom ili nekom drugom. Krivično djelo može izvršiti samo službeno lice

(pravo službeno krivično djelo) i to samo u vršenju službe. Kada je djelo izvršeno u

vršenju službe v. uvodna izlaganja za krivična djela korupcije i krivična djela protiv

službene dužnosti iz Gl. XIX KZ BiH. Za pojam službenog lica za ovo krivično djelo v.

čl. 147. st. 3. KZ RS.

Subjektivnu stranu čini direktni umišljaj, jer namjera koja se zahtijeva za postojanje djela

umišljaj ograničava samo na ovaj oblik vinosti.

(2) Teži oblik djela (st.2.) postoji ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teških

nasiljem ili ako su usljed iznuđenog iskaza nastupile naročito teške posljedice za

okrivljenog u krivičnom postupku. Teško nasilje može postojati ako su radi iznuđivanja

iskaza ili izjava licu nanošene velike psihičke ili fizičke patnje ili bolovi (npr. mučenje ili

premlaćivanje pritvorenika, uskraćivanje vode ili hrane, različiti oblici prijetnje i sl.).

Naročito teške posljedice u krivičnom postupku mogu se sastojati npr. u donošenju

osuđujuće ili neopravdane presude, nastupanju velike materijalne štete itd.

Propisana kazna za djelo iz st. 1. je zatvor od šest mjeseci do pet godina, a za djelo iz st.

2. od jedne do osam godina.

31

Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili

Ovlašćenja. Član 359.

Službeno lice koje u vršenju službe, zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja

drugog grubo zlostavlja, zastrašuje, tjelesno povrijedi ili uopšte prema njemu postupa na

način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kazniće se zatvorom do tri godine. Smisao

ovog krivičnog djela sastoji se u zaštiti prava gađana na nepovredivost integriteta njihove

ličnosti i njihovog dostojanstva u postupanju državnih ili drugih organa sa građanima.

Radnja djela se sastoji u grubom zlostavljanju, zastrašivanju ili tjelesnom povređivanju

ili nekom drugom ponašanju kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo.

Za postojanje djela je neophodno da se navedene radnje preduzimaju u vršenju

službe. To bi moglo biti ako bi službeno lice npr. pri pretresanju nekog lica ili njegovih

prostorija preduzimalo radnje kojima se vrijeđa njegovo ljudsko dostojanstvo, ili bi ga pri

tome tjelesno povrijedilo, zlostavljalo itd.

Ukoliko bi se to činilo izvan vršenja službe ovo krivično djelo ne bi postojalo, ali

bi se moglo raditi o nekom drugom krivičnom djelu, kao što je tjelesna povreda ili

prinuda.

Djelo je dovršeno preduzimanjem neke od navedenih radnji kojom se ono

ostvaruje. Posljedica djela je povređivanje ljudskog dostojanstva čovjeka, što se ocjenjuje

na osnovu objektivnih mjerila, a ne prema subjektivnom osjećanju pasivnog subjekta.

Međutim, ako je ovim djelom prouzrokovana teška tjelesna povreda licu, onda će

postojati sticaj između ovog i krivičnog djela teške tjelesne povrede.

Pasivni subjekt djela može biti svako lice, kako građanin BiH tako i strain državljanin.

Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji uključuje i svijest da se to čini u vršenju

službe. Izvršilac djela može biti samo službeno lice (za pojam službenog lica v. čl.147. st.

3. KZ RS).

Propisana kazna je zatvor do tri godine.

32

Protivzakonito prisvajanje stvari prilikom vršenja pretresanja

ili sprovođenja izvršenja Član 360.

(1) Službeno lice koje prilikom pretresanja stana, prostorija ili lica ili prilikom

sprovođenja izvršenja u sudskom ili upravnom postupku oduzme pokretnu stvar u

namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist,

kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je djelom iz stava 1. oduzeta stvar velike vrednosti, učinilac će se kazniti

zatvorom od jedne do osam godina.

Osim neznatne razlike u samom opisu krivičnog djela, razlika između ovog i djela iz čl.

229. KZ BiH sastoji se u tome što je kod ovog krivičnog djela predviđen i teži oblik

(st.2.) koji postoji ukoliko je pri izvršenju djela iz st. 1. oduzeta stvar velike vrijednosti.

Pored toga, razlika je i u propisanoj kazni jer je u KZ BiH za ovo djelo propisana kazna

zatvora od jedne do deset godina, što je dvostruka mjera kazne propisane u ovoj odredbi.

I kazna predviđena za teži oblik ovog djela je manja od kazne u navedenoj odredbi KZ

BiH, jer je njena maksimalna granica osam godina (v. komentar člana 229. KZ BiH).12

12 Krivični zakon Bosne i Hercegovine-Knjiga 1.-2005.

33

6. ZAKLJUČAK

U naprijed navedenom izlaganju, a u okviru svojih mogućnosti, pojašnjeni su

osnovni pojmovi kao i poznavanje činjenica vezanih za krivična djela “Zloupotrebe

službene dužnosti”.

Pisanjem ovog seminarskog rada pokušao sam se dotaći pojedinih bitnih pojmova

u kojima se mogu prepoznati ova vrsta krivičnih djela.

Sama tema je dosta komplikovana i traži dosta znanja i spoznaja kako bi se mogle

dočarati osnovne činjenice.

Iz obrazloženja ove teme vidljivo je da ova grupa krivičnih djela pripada jednoj

posebnoj vrsti složenih djela, teških za dokazivanje, a sami istražioci koji vode istrage u

saradnji sa Tužilaštvom po ovim predmetima, moraju imati visok stepen znanja i

stručnosti.

Na kraju neophodno je napomenuti da su po mome mišljenju kazne koje su za

učinjena ova krivična djela kako u Krivičnom zakonu Republike Srpske tako i u

Krivičnom zakonu BiH, dosta blage te bi u narednom periodu a kroz izmjene i dopune

istih zakona, trebalo iste pooštriti.

34

7. LITERATURA

1.Krivični Zakon Republike Srpske - Sl. Glasnik RS. Broj:49/03, od 25.06.2003 godine,

2.Komentari Krivičnih Zakona BiH- knjiga, M.Babić, I. Marković - projekat Vijeća

Evrope-Sarajevo 2005,

3. F. Bačić, Krivično pravo - Zagreb 1998,

4. Internet - Googlee

35