Značaj materijalne kulturne baštine Hrvatske pod zaštitom

Značaj materijalne kulturne baštine Hrvatske podzaštitom UNESCO-a za turizam Hrvatske

Palaić, Maja

Undergraduate thesis / Završni rad

2020

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Polytechnic of Međimurje in Čakovec / Međimursko veleučilište u Čakovcu

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:660230

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-11

Repository / Repozitorij:

Polytechnic of Međimurje in Čakovec Repository - Polytechnic of Međimurje Undergraduate and Graduate Theses Repository

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:660230

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.mev.hr



https://zir.nsk.hr/islandora/object/mev:1298

https://dabar.srce.hr/islandora/object/mev:1298

MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT TURIZMA I

SPORTA

MAJA PALAIĆ

ZNAČAJ MATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE HRVATSKE POD

ZAŠTITOM UNESCO-A ZA TURIZAM HRVATSKE

ZAVRŠNI RAD

ČAKOVEC, 2020.

MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU

PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT TURIZMA I

SPORTA

MAJA PALAIĆ

ZNAČAJ MATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE HRVATSKE POD

ZAŠTITOM UNESCO-A ZA TURIZAM HRVATSKE

IMPORTANCE OF CROATIA'S UNESCO TANGIBLE CULTURAL

HERITAGE FOR CROATIAN TOURISM

ZAVRŠNI RAD

Mentorica: dr. sc. Mihaela Mesarić, pred.

ČAKOVEC, 2020.

SAŽETAK

U ovom radu ponajprije je objašnjena organizacija UNESCO te kriteriji po kojima se lokaliteti

uvrštavaju na Popis svjetske baštine. Nadalje, prikazuju se hrvatski lokaliteti koji su zbog svoje

jedinstvenosti uvršteni na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. U posljednjem poglavlju rada

prikazuje se valorizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj. Svjedoci smo sve većeg

razvoja turizma u većini europskih i svjetskih zemalja. Također je općepoznato da turisti

današnjice traže sve sadržajniji odmor. Iako mala zemlja, Republika Hrvatska obiluje

materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom te turističkom ponudom koja može

upotpuniti i zadovoljiti raznolike turističke potrebe. Zahvaljujući bogatoj povijesti, na teritoriju

Republike Hrvatske postoje brojni kulturno-povijesni ostaci koji su zaštićeni zakonom. Budući

da kulturna baština predstavlja identitet nekog naroda, pokrenuti su određeni programi za

zaštitu kulturne baštine. Svjetska baština pod UNESCO-ovom zaštitom predstavlja lokalitete

jedinstvene ljepote i vrijednosti. Kako bi određeni lokalitet bio uvršten na Popis, mora proći

strogi proces odabira na temelju kriterija. Od 1972. godine otkad je potpisana Konvencija za

zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, na UNESCO-ov Popis dodan je 1121 lokalitet od

kulturnog i prirodnog značaja. Od 1121 svjetskog lokaliteta, na Popisu se nalazi osam

hrvatskih lokaliteta, a to su: Stari grad Dubrovnik, Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova

palača, ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, povijesna jezgra Trogira,

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, Starogradsko polje, Stećci – srednjovjekovni nadgrobni

spomenici, Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku. Bez obzira

na to s kojeg se gledišta promatra turizam, kulturna baština oduvijek je uključena u temeljnu

turističku ponudu kao glavni element turističkog proizvoda nekog područja, stoga kulturni

turizam postaje sve važniji kriterij za vrednovanje turističke ponude određenog područja. Za

kvalitetniju zaštitu i promociju kulturne baštine potrebno je u što većem obujmu obrazovati i

motivirati stanovništvo o važnosti očuvanja i vrednovanja kulturne baštine kako na nacionalnoj

tako i na globalnoj razini.

Ključne riječi: UNESCO, UNESCO-ov Popis svjetske baštine, zaštićena materijalna kulturna

baština, prepoznatljivost, valorizacija kulturne baštine

Sadržaj

SAŽETAK .................................................................................................................................. 3

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

2. CILJ RADA, MATERIJALI I METODE RADA .............................................................. 2

3. OKVIR MATERIJALNE BAŠTINE POD ZAŠTITOM UNESCO-A .............................. 3

3.1. DEFINICIJA KULTURNOG TURIZMA I KULTURNE BAŠTINE ........................... 3

3.2. DEFINICIJA UNESCO-A I KONVENCIJA O ZAŠTITI SVJETSKE KULTURNE I

PRIRODNE BAŠTINE .......................................................................................................... 3

3.3. KRITERIJI ZA UVRŠTAVANJE LOKALITETA NA UNESCO-OV POPIS

SVJETSKE BAŠTINE ........................................................................................................... 4

4. PRIKAZ MATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE HRVATSKE NA POPISU

SVJETSKE BAŠTINE ............................................................................................................... 6

4.1. STARI GRAD DUBROVNIK ...................................................................................... 12

4.2. POVIJESNI KOMPLEKS SPLITA I DIOKLECIJANOVA PALAČA ....................... 15

4.3. RANOKRŠĆANSKI KOMPLEKS EUFRAZIJEVE BAZILIKE U POREČU ........... 17

4.4. POVIJESNA JEZGRA TROGIRA ............................................................................... 18

4.5. KATEDRALA SV. JAKOVA U ŠIBENIKU ............................................................... 21

4.6. STAROGRADSKO POLJE .......................................................................................... 22

4.7. STEĆCI – SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI ................................ 23

4.8. OBRAMBENI SUSTAVI REPUBLIKE VENECIJE 16. I 17. ST. U ZADRU I

ŠIBENIKU ........................................................................................................................... 24

5. TURISTIČKA VALORIZACIJA KULTURNE BAŠTINE ............................................ 27

5.1. ANALIZA TURISTIČKE VALORIZACIJE KULTURNE BAŠTINE U

HRVATSKOJ ....................................................................................................................... 27

5.1.1. Stari grad Dubrovnik .................................................................................................. 27

5.1.2. Povijesni kompleks grada Splita i Dioklecijanova palača.......................................... 28

5.1.3. Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike Poreču ............................................... 29

5.1.4. Povijesna jezgra Trogira ............................................................................................. 29

5.1.5. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku ................................................................................ 29

5.1.6. Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku ................... 30

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 31

7. LITERATURA I IZVORI ................................................................................................. 32

PRILOZI ................................................................................................................................... 35

Maja Palaić Značaj materijalne kulturne baštine Hrvatske

pod zaštitom UNESCO-a za turizam Hrvatske

1

Međimursko veleučilište u Čakovcu

1. UVOD

Kulturna baština predstavlja neprocjenjivu vrijednost za čovječanstvo. Ona je dokaz postojanja

pojedinih naroda na određenim prostorima, a čovječanstvo ju nastoji što bolje zaštiti, sačuvati

te promicati njezinu vrijednost. „Od najranijih vremena do danas velike je povijesne trenutke,

koji su se odvijali na tlu Hrvatske, pratila i živa kulturna djelatnost. Urodila je ona jedinstvenim

spomeničkim cjelinama i umjetničkim djelima od kojih su mnoga po svojim osobitostima

jedinstvena u svijetu.“ (Vilogorac-Brčić, 2010). Nažalost, takva su mjesta oduvijek bila

izložena prirodnom i ljudskom utjecaju u kojem su brojna bila ozbiljno ugrožena ili su čak i

nestala. Svjetska baština pripada cjelokupnom čovječanstvu bez obzira na zemljopisne granice

te prepoznavanje jedinstvene vrijednosti tih lokaliteta mora biti njihova obveza (Cattaneo i

Trifoni, 2006).

Kako bi se spriječilo uništavanje i oštećivanje takvih jedinstvenih mjesta, 1972. godine

međunarodna organizacija UNESCO donijela je Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i

prirodne baštine. Konvencija se odnosi na zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine te

potvrđuje neraskidivu vezu s prošlošću, ali i sve ono što svakodnevno doživljavamo i što će

ostati budućim naraštajima (Cattaneo i Trifoni, 2006).

UNESCO je i u Republici Hrvatskoj prepoznao povijesnu ostavštinu koja se treba zaštiti te se

tako na Popisu svjetske baštine nalaze sljedeći hrvatski lokaliteti: Stari grad Dubrovnik,

povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palačom, ranokršćanski kompleks Eufrazijeve

bazilike u Poreču, povijesna jezgra grada Trogira, katedrala sv. Jakova u Šibeniku,

Starogradsko polje, stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici te Obrambeni sustavi

Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku (URL 1).

Maja Palaić Značaj materijalne kulturne baštine Hrvatske pod

zaštitom UNESCO-a za turizam Hrvatske

2


2. CILJ RADA, MATERIJALI I METODE RADA

Cilj rada je utvrditi značaj i ulogu hrvatske materijalne kulturne baštine upisane na UNESCO-

ovu Popisu materijalne baštine u turizmu Hrvatske. Ovim se radom daje pregled upisane

materijalne baštine s područja Hrvatske te istražuje njezina turistička valorizacija.

Kod pisanja ovog rada korištene su dvije metode rada:

1. prikupljanje i analiziranje relevantne literature

2. analiziranje dostupnih statističkih podataka za potrebe utvrđivanja stupnja turističke

valorizacije.

Za izradu rada korištena je literatura relevantna za temu ovog rada te internetski izvori.



3


3. OKVIR MATERIJALNE BAŠTINE POD ZAŠTITOM UNESCO-A

3.1. DEFINICIJA KULTURNOG TURIZMA I KULTURNE BAŠTINE

Ne postoji jedinstvena definicija kulturnog turizma jer stručnjaci uzimaju u obzir ono što se

zasniva na njihovu vlastitom proizvodu i resursima s kojima rade. Postoje i brojni nazivi kao

što su turizam baštine, turizam kulturne baštine i kulturni turizam, no svi nazivi preuzimaju istu

odgovornost upoznavanja turista s onim što određeni grad, regiju ili državu čini različitima od

ostalih. „Pojam kulturnog turizma općenito se primjenjuje na putovanja koja uključuju posjet

kulturnim resursima bez obzira na inicijalnu motivaciju.“ (Jelinčić, 2008).

„Kulturna baština pridonosi atraktivnosti određene turističke destinacije zbog čega je često i

preduvjet izbora destinacije od strane turista“ (Slunjski, 2017). Kulturna baština, materijalna i

nematerijalna, čini zajedničko bogatstvo čovječanstva koje kroz svoje postojanje prikazuje, s

povijesnog aspekta, prisutnost čovjeka u prostoru te njegovo duhovno stvaralaštvo kroz vrijeme

(URL 1).

Prema Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine navodi se da se

pod kulturnom baštinom podrazumijevaju: (URL 2)

1. spomenici: arhitektonska djela, djela monumentalne skulpture i slike, elementi ili građevine

arheološke prirode, natpisi, pećinske nastambe i kombinacija obilježja, koji imaju izvanrednu

univerzalnu vrijednost s gledišta povijesti, umjetnosti ili znanosti

2. skupine zgrada: grupe zasebnih ili povezanih zgrada koje su zbog svoje arhitekture,

homogenosti ili mjesta u pejzažu od izvanredne univerzalne vrijednosti s gledišta povijesti,

umjetnosti ili znanosti

3. nalazišta: djela čovjeka ili kombinirana djela prirode i čovjeka i područja, uključujući i

arheološka nalazišta, od izuzetne univerzalne vrijednosti s povijesnog, estetskog, etnološkog ili

antropološkog stajališta.

3.2. DEFINICIJA UNESCO-A I KONVENCIJA O ZAŠTITI SVJETSKE KULTURNE I

PRIRODNE BAŠTINE

UNESCO ili United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization je

specijalizirana obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda koja teži ka

ostvarenju mira kroz međunarodnu suradnju u polju obrazovanja, znanosti i kulture. Sjedište



4


organizacije nalazi se u Parizu te se sastoji od ukupno četiri zgrade. Njihova osnivačka misija

stvorena je kao odgovor na Drugi svjetski rat koji je obilježen rasističkim i antisemitskim

nasiljem. Misija im je održati mir i zaštititi kulturno bogatstvo svijeta te u tom duhu UNESCO

razvija obrazovne alate koji pomažu ljudima da žive kao globalni građani u svijetu bez

netolerancije i mržnje (URL 3).

Odbor za svjetsku baštinu je 1994. godine pokrenuo Globalnu strategiju za reprezentativni,

uravnoteženi i vjerodostojni Popis svjetske baštine s ciljem da Popis odražava svjetsku kulturnu

i prirodnu raznolikost s izuzetnom univerzalnom vrijednošću. Organizacija danas štiti 1121

lokalitet svjetske baštine u 167 država svijeta te broji 193 države članice organizacije (URL 4).

Ideja o stvaranju međunarodnog pokreta za zaštitu nasljeđa čovječanstva začeta je već u doba

Prvog svjetskog rata, no potreba da se od propadanja zaštite svjetska djela nije došla do izražaja

do 1959. godine. U to su vrijeme vode rijeke Nil počele puniti akumulacijsko jezero Asuanske

brane te je postojala mogućnost da će, ne poduzme li se nešto, voda potopiti hramove Ramzesa

II. u Abu Simbelu. UNESCO je pokrenuo zaštitnu kampanju kojom je prikupljeno 80 milijuna

dolara što je bilo dovoljno novca da se hramovi rastave i premjeste na sigurnije mjesto (Cattano

i Trifoni, 2006).

3.3. KRITERIJI ZA UVRŠTAVANJE LOKALITETA NA UNESCO-OV POPIS SVJETSKE

BAŠTINE

Kako bi određeni lokalitet bio uvršten na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, mora biti od

izvanredne univerzalne vrijednosti i ispunjavati najmanje jedan od deset kriterija odabira koji

su obrazloženi u Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini.

Gore spomenuti kriteriji za odabir lokaliteta su (URL 5):

1. lokalitet mora predstavljati remek-djelo ljudskog kreativnog genija

2. lokalitet mora pokazivati važnu razmjenu ljudskih vrijednosti tijekom vremena ili unutar

kulturnog područja svijeta, na razvoju arhitekture ili tehnologije, monumentalne umjetnosti,

urbanizma ili krajobraznog dizajna

3. lokalitet mora dati jedinstveno ili barem iznimno svjedočanstvo o kulturnoj tradiciji ili o

civilizaciji koja živi ili je nestala



5


4. lokalitet mora biti izvanredan primjer vrste građevine, arhitektonskog ili tehnološkog ansambla

ili krajolika koji ilustrira značajne faze u ljudskoj povijesti

5. lokalitet mora biti izvanredan primjer tradicionalnog ljudskog naseljavanja, korištenja kopna ili

korištenja mora koji je reprezentativan za neku kulturu ili ljudsku interakciju s okolinom,

posebno kada je postao ranjiv pod utjecajem nepovratnih promjena

6. lokalitet mora biti izravno ili opipljivo povezan s događajima ili živom tradicijom, idejama ili

vjerovanjima, s umjetničkim i književnim djelima od izuzetnog univerzalnog značenja

7. lokalitet mora sadržavati vrhunske prirodne pojave ili područja iznimne prirodne ljepote i

estetskog značaja

8. lokalitet mora biti izvanredan primjer koji predstavlja glavne faze zemaljske povijesti,

uključujući zapise o životu, značajne tekuće geološke procese u razvoju kopnenih oblika ili

značajna geomorfološka ili fiziografska obilježja

9. lokalitet mora biti izvanredan primjer koji predstavlja značajne ekološke i biološke procese u

razvoju kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih ekosustava i zajednica biljaka i životinja

10. lokalitet mora sadržavati najvažnija i najznačajnija prirodna staništa za in situ očuvanje

biološke raznolikosti, uključujući ona koja sadrže ugrožene vrste od izuzetne univerzalne

vrijednosti sa stajališta znanosti ili očuvanja.

Do kraja 2014. godine lokaliteti svjetske baštine odabrani su na temelju šest kulturnih kriterija

i četiri prirodna kriterija, no usvajanjem revidiranih smjernica za provedbu Konvencije o

svjetskoj baštini postoji samo jedan niz od deset kriterija.



6


4. PRIKAZ MATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE HRVATSKE NA POPISU

SVJETSKE BAŠTINE

Od 1972. godine, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine,

do danas na Popis svjetske baštine upisan je 1121 lokalitet od prirodnog ili kulturnog značaja,

odnosno 869 kulturnih, 213 prirodnih i 39 mješovitih dobara (URL 6).

Spomenici su se na Popis svjetske baštine počeli upisivati tek 1978. godine, a godinu dana

kasnije upisana su dva hrvatska lokaliteta, Stari grad Dubrovnik i Dioklecijanova palača u

Splitu. Sljedeći lokaliteti upisuju se 1997. godine, a to su Eufrazijeva bazilika u Poreču i

povijesna jezgra grada Trogira. Šibenska katedrala na listu je dospjela 1998. godine, a

Starigradsko polje 2008. godine (Vilogorac-Brčić, 2010).

Proteklo je gotovo dvadeset godina otkako su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine dodani

prvi hrvatski lokaliteti, izuzev Starog grada u Dubrovniku i Dioklecijanove palače koji su

Popisu pristupili 1978. godine. Tome postoje dva razloga. Prvi je to što se za vrijeme bivše

države spomenici nisu nominirali svaki put kad se biralo lokalitete koji će pristupiti Popisu

svjetske baštine jer se moralo čekati odabir lokaliteta iz drugih jugoslavenskih država. Drugi je

razlog Domovinski rat u kojem su stradale hrvatske spomeničke i prirodne cjeline (Vilogorac-

Brčić, 2010).



7


Hrvatski lokaliteti materijalne kulturne baštine upisani na listu svjetske baštine su (URL 7):

• Stari grad Dubrovnik

Slika 1. Karta zaštićenog područja, Stari grad Dubrovnik

Izvor: https://whc.unesco.org/en/list/95/multiple=1&unique_number=2315

• Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača

Slika 2. Karta zaštićenog područja, povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palačom




8


• Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču

Slika 3. Karta zaštićenog područja, ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču


• Povijesna jezgra Trogira

Slika 4. Karta zaštićenog područja, povijesna jezgra Trogira




9


• Katedrala sv. Jakova u Šibeniku

Slika 5. Karta zaštićenog područja, katedrala sv. Jakova u Šibeniku


• Starogradsko polje

Slika 6. Karta zaštićenog područja, Starogradsko polje, mjerilo 1 : 25 000




10


• Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici

Slika 7. Karta zaštićenog područja, Velika i Mala Crljivica, Cista Velika


Slika 8. Karta zaštićenog područja, Sv. Barbara, Dubravka




11


• Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku

Slika 9. Karta zaštićenog područja, obrambeni sustav Zadra


Slika 10. Karta zaštićenog područja, Tvrđava sv. Nikole, Šibenik




12


Na listi čekanja nalaze se (URL 35):

• dvorac Veliki Tabor

• grad Motovun

• povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palačom (produžetak)

• Dunavski limes – granice Rimskog Carstva

• Pustinja Blaca

• povijesno-urbanistička cjelina Stona s Malim Stonom, povezujući zidovi, Rezervat

prirode Malostonski zaljev, Stonsko polje i solane

• povijesno-urbanistički ansambl Tvrđa u Osijeku

• Nacionalni park Kornati i Park prirode Telašćica

• Park prirode Lonjsko polje

• Lubenice

• primoštenski vinogradi

• povijesni grad Korčula

• Varaždin – povijesna jezgra i Stari grad (dvorac)

• planina Velebit

• Zadar – episkopski kompleks

Kako bi se utvrdila jedinstvena vrijednost hrvatskih lokaliteta na Popisu svjetske baštine, slijedi

opis svakog lokaliteta prema redu njihova upisa na Popis.

4.1. STARI GRAD DUBROVNIK

Grad Dubrovnik čini središte Dubrovačko-neretvanske županije te je njegova povijesna jezgra

uvrštena na UNESCO-ov Popis 1979. godine prema I., III. i IV. kriteriju odabira. Grad

Dubrovnik nastaje u 7. stoljeću kada su se Latini iz grada Epidauruma (Cavtat) pred navalom

Avara i Slavena sklonili na hrid Laus te radi zaštite naselje ogadili obrambenim zidovima.

Kasnije su te zidove dogradili i proširili pa su postale dio zidina kakve poznajemo danas. Na

južnim su padinama brda Srđa, na kopnu preko puta hridi, Slaveni podignuli svoje naselje te ga

nazvali Dubrava. Tijekom vremena ova su se dva naselja sve više povezivala te su se potpuno

povezala u 12. stoljeću nasipanjem kanala koji ih je dijelio (Čaplar, 2013).



13


Zidine koje obuhvaćaju i omeđuju gradsku jezgru danas su najprepoznatljivije obilježje

Dubrovnika. Današnji opseg zidina potječe iz 14. stoljeća. Zidine su duge 1940 m, a krase ih

jake kule. Na sjeveru se nalazi okrugla kula Minčeta, na istoku tvrđava Revelin, na jugoistočnoj

strani nalazi se veliki kompleks tvrđave sv. Ivana. Na zapadu ulaz u grad brani utvrda Bokar, a

od opasnosti s mora štiti tvrđava Lovrijenac iz 12. stoljeća. Gradski zid štite još dvije okrugle

kule, 12 četverokutnih kula, pet bastiona i dvije ugaone utvrde. U vrijeme pune pripravnosti

Dubrovnik je sa zidina branilo više od 120 topova (Čaplar, 2013).

Slika 11. Dubrovačke zidine

Izvor: https://www.dubrovniksungardens.com/hr/destinacija/ziva-povijest/dubrovacke-

gradske-zidine-dragulj-unesco-a

Najznamenitije dubrovačke palače su Sponza i Knežev dvor. Palača Sponza građena je u

gotičko-renesansnom stilu od 1516. do 1521. godine, a bila je sjedište dubrovačke carine i

kovnice novca. (Vilogorac-Brčić, 2010). Knežev dvor nastao je iz utvrde, a za vrijeme mandata

kneza bio je javno sjedište i privatna rezidencija. Poznate su i palače Skočibuha, Ranjina i

Sorkočević (Čaplar, 2013).



14


Slika 12. Palača Sponza, Dubrovnik

Izvor: http://www.izaberi.hr/znamenitosti/palaca-sponza

Glavna dubrovačka ulica Stradun proteže se u smjeru istok – zapad i povezuje dvoja gradska

vrata: Vrata od Pila na zapadu i Vrata od Ploča na istoku. Vrata od Pila krasi monumentalna

Onofrijeva česma (Vilogorac-Brčić, 2010).

Slika 13. Stradun, Dubrovnik

Izvor: https://happytovisit.com/Dubrovnik/Highlights-of-Dubrovnik/tour-t4849-c41

https://happytovisit.com/Dubrovnik/Highlights-of-Dubrovnik/tour-t4849-c41



15


4.2. POVIJESNI KOMPLEKS SPLITA I DIOKLECIJANOVA PALAČA

Ruševine Dioklecijanove palače sagrađene između kraja 3. i početka 4. stoljeća nove ere mogu

se naći po cijelom gradu. Katedrala je sagrađena u srednjem vijeku, a za gradnju katedrale

upotrebljavani su materijali iz drevnog mauzoleja. Ostatak zaštićenog područja čine dvanaest

romaničkih crkava iz 12. i 13. stoljeća, srednjovjekovne utvrde, gotičke palače iz 15. stoljeća i

druge palače u renesansnom i baroknom stilu (URL 8).

Povijesna jezgra grada Splita u kojoj se nalazi Dioklecijanova palača nalazi se u Splitsko-

dalmatinskoj županiji, a na UNESCO-ov Popis svjetske baštine uvršteni su 1979. godine prema

II., III. i IV. kriteriju odabira. Prema raznim arheološkim nalazištima, raspodjeli splitskih ulica

i rimskoj zemljišnoj podjeli koja se na tom području nalazi može se zaključiti da je grad Split

bio mjesto marljivog rada i stanovanja predaka. Dioklecijan je bio običan vojnik iz Salone koji

je 284. godine proglašen carem. Za vrijeme vladavine osigurao je državne granice, preuredio

unutarnju upravnu organizaciju vojne i državne strukture i proveo teritorijalnu podjelu Carstva.

Abdicirao je 305. godine, a pretpostavlja se da je umro 312. ili 316. godine u svojoj palači

(Marasović, 2001).

Slika 14. 3D animacija Dioklecijanove Palače

Izvor: https://www.mozaweb.com/hr/Extra-3D_animacije-

Dioklecijanova_palaca_Split_Hrvatska-278569

Dioklecijanova palača jedna je od najimpresivnijih vladarskih rezidencija antičkog razdoblja, a

poticatelj izgradnje bio je Dioklecijan. Izgradnja palače počela je 295. godine, a završena je



16


305. godine kako bi Dioklecijan nakon abdikacije ostatak života proveo u svojoj raskošnoj

palači u rodnom mjestu. Ova je palača spoj vladarske rezidencije i utvrde sa segmentima

helenističkog grada, ali i istaknutih djela arhitektonske gradnje kao što su hramovi i carev stan.

Jedinstvenost ovog kompleksa također se može primijetiti u činjenici da je on najbolje sačuvana

građevina svoje vrste na svijetu. Pronađeni su uklesani potpisi velikog broja ljudi za koje se

smatra da su sudjelovali u izgradnji, međutim graditelji su ostali nepoznati. Tlocrt palače je u

obliku pravokutnika, a na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani nalaze se kule. Zidovi na

kopnenim stranama i 16 kula, od kojih su dvije kule imale zadatak braniti ulaz, davali su palači

karakteristiku dvorca (Marasović, 2001).

Slika 15. Dioklecijanova palača

Izvor: https://sites.google.com/site/splitgradpodmarjanom/home/dioklecijanova-palaca



17


4.3. RANOKRŠĆANSKI KOMPLEKS EUFRAZIJEVE BAZILIKE U POREČU

Eufrazijeva bazilika u Poreču uvrštena je na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine 1997.

godine prema II., III. i IV. kriteriju odabira te je jedna od najvažnijih povijesnih građevina i

kulturnih spomenika u Istri. Eufrazijeva bazilika spada u najranije primjere bazilike s tri apside

u crkvenoj arhitekturi. Prvi sakralni objekt na mjestu Eufrazijeve bazilike bio je Maurov oratorij

izgrađen u 4. stoljeću. U 5. stoljeću izgrađena je velika trobrodna građevina, odnosno kompleks

predeufrazijeve bazilike koja se sastojala od korne klupe, prostora gdje se okuplja pjevački

zbor, i krstionice (Čaplar, 2013).

Slika 16. Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=uxoSALp2KkQ/

Eufrazijeva bazilika sagrađena je u drugoj polovici 6. stoljeća, u vrijeme vladavine cara

Justinijana. Gradnja bazilike započela je 553. godine. Kompleks su činile tri četverokutne

prostorije razdvojene zidovima i svaka je imala neku namjenu. U sjevernoj prostoriji nalazila

se krstionica, srednja se koristila za euharistijske obrede, a u južnoj prostoriji čuvale su se

relikvije sveca-mučenika Maura. U bazilici su sačuvani i štukaturni ukrasi koji prikazuju

različite vegetabilne i animalne motive, a u unutrašnjosti bazilike jedinstvenu vrijednost imaju

i mozaici i skulpture koje prikazuju stvaralaštvo čovjeka onoga vremena. Spomenuti mozaici

predstavljaju bizantski stil iz 6. stoljeća. Tijekom povijesti ovaj se vrijedni spomenik

dograđivao pa je tako tijekom 13. stoljeća započela izgradnja sakristije, a u 16. stoljeću

podignut je i zvonik. Kompleks bazilike teško je stradao u 18. stoljeću te su mnogi dijelovi



18


bazilike srušeni, a restauracija se provodi i danas. Eufrazijeva bazilika danas reprezentativan je

spomenik kasnoantičke i ranobizantske arhitekture na području Hrvatske (Čaplar, 2013).

Slika 17. Mozaik u bazilici

Izvor: https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/tragom-proslosti/tajna-eufrazijeve-

bazilike/

4.4. POVIJESNA JEZGRA TROGIRA

Grad Trogir utemeljili su Grci u 3. stoljeću prije Krista. Trogir predstavlja izuzetan primjer

urbanog kontinuiteta. Ortogonalni plan ulica ovog otočkog naselja potječe iz helenističkog

razdoblja, a njegove romaničke crkve nadopunjuju renesansne i barokne građevine iz

venecijanskog razdoblja (URL 9).



19


Slika 18. Povijesna jezgra grada Trogira

Izvor: https://www.santo-bol-croatia.com/cro/O-Hrvatskoj/Povijesna-jezgra-Trogira-dobro-s-

popisa-Svjetke-bastine-UNESCO-a

Stari grad Trogir nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Na UNESCO-ov Popis uvršten je

1977. godine prema II. i IV. kriteriju odabira. Smatra se da se nalazi na prapovijesnom naselju

Tragurionu čiji nalazi o postojanju sežu i do 2000 godina prije Krista, što ga čini jednim od

najstarijih gradova Sredozemlja. Ulice i stambeni blokovi grada upućuju na grčki stil

urbanističkog planiranja, a pronađena je i helenistička kula građena megalitskim blokovima

koja se nalazi u temeljima romaničke kuće u sjevernom dijelu grada (Belamarić, 2013).

Tijekom 13. i 14. stoljeća grad je dobio gradske zidine. Danas su sačuvane dvije gradske kule,

Kamelengo i kula Sv. Marko, obje iz 15. stoljeća. U grad se ulazi kroz Morska vrata – velika

renesansna vrata iz 1593. godine. Trogirski srednjovjekovni gradski trg okružen je vrijednim

povijesnim građevinama, no dominira katedrala Sv. Lovrijenca iz 13. stoljeća na čijem je mjestu

nekoć bila ranokršćanska bazilika, a prije bazilike grčki hram. Katedrala je trobrodna bazilika

s tri polukružne apside, a središnji brod krasi gotički križni svod. Skulpturalni ukras portala

Katedrale izgradio je slavni majstor Radovan 1240. godine u romaničkom stilu s detaljima

gotike (Vilogorac-Brčić, 2010).



20


Slika 19. Katedrala sv. Lovrijenca

Izvor: https://crovista.com/%C5%A1to-raditi/20-trogirska-katedrala,-trogir

Najvrjedniji dio unutrašnjosti katedrale je kapela Sv. Ivana s jedinstvenom renesansnom

montažnom tehnikom slaganja kamenih ploča. Kapela je djelo majstora Nikole Firentinca,

Andrije Alešija i Ivana Duknovića. U kapeli je prikazano ukupno 160 glava, što svjedoči o

humanističkim tendencijama njezinih majstora (Vilogorac-Brčić, 2010).

Zvonik Katedrale uzdiže se nad njezinim predvorjem i predstavlja jedini zvonik na svijetu na

kojem svaki kat prikazuje drugi umjetnički stil (jer je građen u razdoblju od oko 400 godina).

Prvi kat je u stilu rane gotike, drugi u stilu cvjetne gotike, a zvonik je završen 1605. godine u

renesansnom stilu. Vrh zvonika je maniristički s kipovima evanđelista. Od ostalih sakralnih

građevina valja spomenuti crkvu sv. Sebastijana iz 1477. godine i najstariju trogirsku crkvu

sačuvanu u izvornom obliku, crkvu sv. Martina iz 9. stoljeća (Vilogorac-Brčić, 2010).



21


Slika 20. Zvonik katedrale sv. Lovrijenca

Izvor: https://www.wikiwand.com/hr/Bifora

4.5. KATEDRALA SV. JAKOVA U ŠIBENIKU

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji te je na UNESCO-ov

Popis svjetske baštine uvrštena 2000. godine prema I., II. i IV. kriteriju odabira. Ova renesansna

građevina smatra se jednih od najvrjednijih objekata zbog jedinstvenih arhitektonskih rješenja

u izgradnji i najzahtjevnijim sakralnim objektom 15. stoljeća (Čaplar, 2013).

Odluka o izgradnji katedrale na mjestu stare crkve Sv. Jakova donesena je 1402. godine, iako

se o njezinoj gradnji razmišljalo još 1298. godine kada je Šibenik dobio biskupiju i naslov

grada. Međutim, zbog rata s Venecijom gradnja je započela tek 1431. godine. Kamen potreban

za izgradnju katedrale dopremljen je s Korčule, Raba, Brača i Krka, a tehnika izgradnje

obuhvaćala je kamene ploče isklesane po mjeri i slagane bez ikakvog zidarskog veziva (Čaplar,

2013).

Kada se 1444. godine u radove uključio Juraj Dalmatinac, započela je druga faza izgradnje. U

njegovo vrijeme katedrali se dodala krstionica, sakristija, svetište i isklesan niz od 71 ljudske i

tri lavlje glave te je u dizajn katedrale uključio tlocrtni oblik križa. Nakon njegove smrti,



22


gradnju je preuzeo Nikola Firentinac 1477. godine te je time počela i posljednja faza izgradnje.

On je nastavio izgradnju bočnih zidova, kupole i svoda. Gradnja katedrale završena je 1536.

godine (Čaplar, 2013).

Slika 21. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku

Izvor: https://smart-travel.hr/katedrala-svetog-jakova-sibenik/

4.6. STAROGRADSKO POLJE

Starogradsko polje nalazi se na otoku Hvaru u Splitsko-dalmatinskoj županiji i na UNESCO-

ov Popis uvršteno je 2008. godine prema II., III., i V. kriteriju odabira. Otok Hvar jedan je od

poviješću najbogatijih otoka na Jadranu. Starogradsko polje jedan je od najstarijih primjera

obrađivanja zemlje. U vrijeme naseljavanja starogrčke kolonizacije, u 4. stoljeću prije Krista

tadašnje stanovništvo počinje obrađivati zemlju kako bi dobivalo namirnice za prehranu i ostalu

uporabu. Na mjestu današnjeg Staroga Grada osnovano je naselje Pharos 385. godine prije

Krista, a na tim je poljima i danas vidljiva podjela polja s kamenim nasipima (Čaplar, 2013).

Parcelacija svjedoči o širenju grčkog geometrijskog modela podjele poljoprivrednog zemljišta

u sredozemnom krugu, a 2400 godina kasnije grčka organizacija zemljišta i dalje je ostala

netaknuta. Sve su se podjele provodile na isti način, podizanjem kamenih zidova za označavanje

granica zemljišta. Na Starogradskom polju nalaze se i poljske kućice građene od kamena, a

služile su za čuvanje poljskih alata. Od najranijeg vremena naseljavanja tog područja

stanovništvo je vjerovalo u božanstva plodnosti, što dokazuju brojni antički natpisi i arheološki

nalazi (Čaplar, 2013).



23


Na području Starogradskog polja zabilježeno je više od stotinu arheoloških lokaliteta, a

najpoznatiji su villa rustica Kupinovik, Stari Grad te grčka kula Maslinovik (Vilogorac-Brčić,

2010). Spomenička važnost Starogradskog polja ne nalazi se u pukom zbroju grčke parcelacije,

već u činjenici da se ono već 2400 godina koristi kao poljoprivredno područje i da je zasađeno

na istim kulturama već dugi niz godina. Glavni je motiv upravo taj kontinuitet i trajnost funkcije

agrarnog područja koji se rijetko gdje može pronaći (Čaplar, 2013).

Slika 22 Prikaz parcelacije

Izvor: http://www.starogradsko-polje.com/prirodoslovne-karakteristike-otoka-hvara/

4.7. STEĆCI – SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, odnosno stećci uvršteni su na UNESCO-ov Popis 2016.

godine prema III. i VI. kriteriju odabira. Pojavljuju se od druge polovice 12. stoljeća, a njihova

uporaba prestaje u 16. stoljeću prodorom Osmanlija. Većinom se nalaze na prostorima današnje

Bosne i Hercegovine, ali i na području Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Ukupno je oko 70 000

evidentiranih stećaka na otprilike 3300 lokaliteta, dok je u Hrvatskoj evidentirano oko 4400

stećaka. Oni se ponajviše nalaze u zaleđu dalmatinske obale od Konavala do sjeverne Dalmacije

te u južnom i središnjem dijelu Like, a posebno su česti u okolici Dubrovnika, oko ušća Neretve,

u Makarskom primorju te u Vrgoračkoj, Imotskoj i Sinjskoj krajini. Na UNESCO-ovu listu

upisana su dva lokaliteta sa stećcima na području Republike Hrvatske, a to su lokalitet

Dubravka u Konavlima, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i lokalitet Cista Provo u Splitsko-

dalmatinskoj županiji (URL 10). Prema današnjoj tipologiji stećci se dijele na položene (ploče,

sanduci i sljemenjaci) i uspravne (četvrtasti stupovi, uspravne ploče i križevi). U 13. stoljeću

stećci su bili samo grubo oblikovane ploče, a od sredine 14. stoljeća često su ukrašeni



24


figuralnim prizorima, likovima ljudi, životinja, fantastičnim bićima i različitim simboličnim

(krug, rozeta, polumjesec) i ornamentalnim motivima, izrađeni najčešće u plitkom reljefu ili

rjeđe urezivanjem. Manji broj stećaka sadrži i natpise s podacima pokojnika, s podacima o

majstoru koji je izradio stećak, a neki i s podacima o društvenim slojevima. Steći prikazuju

spajanje religija, viteštva i narodnih običaja srednjovjekovnog razdoblja (URL 11).

Slika 23. Stećci – nadgrobni spomenici

Izvor: https://www.vecernji.hr/vijesti/stecci-iz-imotske-krajine-uvrsteni-na-unesco-ov-popis-

svjetske-bastine-1100658

4.8. OBRAMBENI SUSTAVI REPUBLIKE VENECIJE 16. I 17. ST. U ZADRU I ŠIBENIKU

Obrambeni sustavi Republike Venecije nalaze se u Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji, a

na UNESCO-ov Popis svjetske baštine uvršteni su 2017. godine prema III. i IV. kriteriju

odabira. U upisano dobro ulaze šibenska Tvrđava sv. Nikole i obrambeni sustav Zadra. Oni

sadrže atribute izvanredne univerzalne vrijednosti, uključujući njihovu tipološku raznolikost,

vizualni integritet i stanje očuvanosti (URL 12).

Stotinama godina nakon prestanka opasnosti od pomorskih napada Obrambeni sustavi

Republike Venecije ujedinjeni su u UNESCO-ovoj kategoriji transnacionalnog obrambenog

sustava zidina kao dijela kulturne baštine zajedno s Peschierom del Gadra, Bergamom,

Palmanovom i Kotorom, gradovima koji čine jednu cjelinu venecijskih obrambenih sustava.

Spomenuti gradovi su utvrđeni gradovi na moru koji su dijelili isti ili sličan način obrane od

napadača. Takav sustav obrane razvila je Mletačka Republika u svrhu prevladavanja novih

opasnosti nakon izuma vatrenog oružja (URL 12). Naime, uvođenje baruta dovelo je do

značajnih promjena u vojnoj tehnici i arhitekturi koje su vidljive u oblikovanju utvrda – tzv.



25


alla moderna. Statto de Terra – zaštita Republike od europskih sila na sjeverozapadu i Statto

de Mar – zaštita morskih puteva i luka u Jadranskom moru bili su izuzetno važan način

održavanja snage i širenja Mletačke Republike (URL 10).

Grad Zadar, kao tadašnje vojno-administrativno središte Dalmacije, imao je najimpozantniju i

najgrandiozniju utvrdu na Jadranu. S kopna mu je prijetilo Osmansko Carstvo, a s mora

kojekakvi odmetnici, ali zadarske gradske zidine bile su spremne za obranu od svakog napada

(URL 13). Tijekom prošlosti kroz zadarske zidine probijena su brojna vrata, a povjesničari tvrde

da ih je bilo tridesetak. Neka od njih zazidana su u razdobljima ratova, a neka srušena ili trajno

uklonjena za vrijeme rušenja dijela zidina 1874. godine. Sačuvana su ukupno osmera vrata, a

najpoznatija su Kopnena vrata. Kopnena vrata bila su glavni ulaz u grad. Danas se smatraju

remek-djelom mletačke arhitekture u Dalmaciji (URL 14).

Slika 24. Kopnena vrata u Zadru

Izvor: https://sites.google.com/site/zadarturizam15/kulturne-

znamenitosti/gradskezidineutvrdeivrata

Tvrđava sv. Nikole jedinstvena je renesansna građevina venecijanskog fortifikacijskog

graditeljstva. Izgrađena je na otoku Ljuljevcu na mjestu nekadašnjeg benediktinskog samostana

sv. Nikole, a gradnja je započela 1540. godine nakon pada grada Skradina pod osmanlijsku

vlast, zbog čega su Mlečani morali ojačati obranu Šibenika. Činjenica da je Tvrđava sv. Nikole

zadržala izvoznu formu daje joj posebnu vrijednost (URL 15). Ipak, Tvrđava nikad nije ispunila

svoju funkciju jer nikad nije bila borbeno ili obrambeno aktivna. Utješna činjenica je to da se

utvrda s mora činila toliko moćnom da joj se nitko nije usudio približiti, što je uglavnom i



26


glavna zadaća fortifikacijskih objekata – preplašiti i otjerati sve potencijalne napadače (URL

16).

Slika 25. Tvrđava sv. Nikole

Izvor: https://croatia.hr/hr-HR/dozivljaji/kultura-i-bastina/unesco-venecijanski-obrambeni-

sustav-16-i-17-stoljeca



27


5. TURISTIČKA VALORIZACIJA KULTURNE BAŠTINE

Kulturna baština predstavlja turistički atraktivan i gospodarski upotrebljiv oblik kulture nekog

društva ili područja. Zbog vrlo visokih troškova očuvanja baštine, kulturnu baštinu potrebno je

uključiti u turističke tokove te učinkovitim upravljanjem osigurati njezinu održivost i

revitalizaciju. Dugo vremena glavni prihod većine kulturnih dobara bila su javna sredstva te je

rasla potreba za drugim vrstama prihoda. Upravo zbog toga ona se okreću turizmu kao glavnom

izvoru prihoda. Valorizacija kulturne baštine kroz turizam može uzrokovati pozitivne učinke

na lokalne i nacionalne ekonomije jer se povećava broj zaposlenih, gospodarska aktivnost i

prihodi (Slunjski, 2017).

Prema TOMAS-ovu istraživanju „Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj“ postotak turista čiji

je dolazak motiviran kulturnim znamenitostima i događanjima iznosi tek 12 %, dok je već dugo

dominantan motiv odmor na moru. Česti prigovori turista odnose se na nedostatak ponude

dodatnih sadržaja u destinaciji, što implicira i kulturnu ponudu (URL 32). Budući da

istraživanja pokazuju da su kulturni turisti ujedno i potrošači s velikom kupovnom moći, takvim

se posjetiteljima trebaju ponuditi i kvalitetni sadržaji i programi (Jelinčić, 2008).

Opasnost valorizacije kulturne baštine je upravo komercijalizacija, odnosno pretjerana upotreba

u turističke svrhe. Iako turisti traže autentičnost mjesta i iskustava, baština se često „dekorira“

kako bi se svidjela turistima, čime se gubi upravo autentičnost i vrijednost kako za posjetitelje

tako i za lokalnu zajednicu (Slunjski, 2017).

5.1. ANALIZA TURISTIČKE VALORIZACIJE KULTURNE BAŠTINE U HRVATSKOJ

5.1.1. Stari grad Dubrovnik

Grad Dubrovnik ima rastući broj posjetitelja svake godine. Iz godine u godinu raste broj stranih,

ali i domaćih turista. Dubrovnik ima brojne kulturno-povijesne atrakcije, a najpoznatije su

srednjovjekovne gradske zidine koje već godinama posjećuje tisuće posjetitelja. Naime, po

naputcima UNESCO-a, nosivi kapacitet gradske jezgre je maksimalno 8000 turista, no u gradu

se tijekom sezone nalazi oko 9000 turista (URL 17). U 2018. godini bilo je ukupno 1 273 777

dolazaka, odnosno 56 175 domaćih turista i 1 217 602 stranih turista. Kao što je već navedeno,

broj posjetitelja se iz godine u godinu povećava. Tako je u 2019. godini ostvareno 1 443 971



28


dolazaka, što je porast dolazaka za 13 % (URL 18). Prema TOMAS-ovu istraživanju „Stavovi

i potrošnja turista i jednodnevnih posjetitelja u Dubrovniku u 2018. godini“ primarni je motiv

dolaska gostiju odmor i opuštanje za 72 % gostiju, dok su kulturne znamenitosti i događanja

primaran motiv za tek 44 % gostiju. U istraživanju se također navodi da 97 % posjetitelja

razgledava znamenitosti te da je 83 % gostiju izrazito zadovoljno ukupnim boravkom u

Dubrovniku. Naime, turisti najlošije ocjenjuju sadržaje za zabavu, mogućnosti za kupnju,

organizaciju prometa u mjestu te prilagođenost Grada osobama s posebnim potrebama, a

najbolje ljepotu prirode i krajolika, osobnu sigurnost, slikovitost i uređenost mjesta, ljubaznost

osoblja u smještajnom objektu te ekološku očuvanost (URL 33). Nezaobilazna su atrakcija za

turiste grada Dubrovnika gradske zidine za koje ulaznica iznosi 200,00 kn. Ulaz u Dubrovačku

katedralu je besplatan, ali se ulaz za riznicu katedrale naplaćuje 15,00 kn po osobi. Turisti

također mogu posjetiti crkvu sv. Vlaha, popularnu palaču Sponzu te Knežev dvor u Starom

gradu (URL 19). U gradu se također održavaju i svjetski poznate kulturne manifestacije poput

Dubrovačkih ljetnih igara, Fešte sv. Vlaha te Linđo – folklornog ansambla (URL 20).

5.1.2. Povijesni kompleks grada Splita i Dioklecijanova palača

Grad Split mnogo je više od arhitektonskog veličanstva. Posljednjih godina grad Split postao

je jedno od nezaobilaznih turističkih odredišta. U 2018. godini grad je posjetilo oko 941 100

turista, dok je u 2019. godini grad posjetilo oko 859 200 turista (URL 21).

Obilježje splitskog turizma jest sezonalnost koja se razvojem kulturnog turizma, koji privlači

turiste neovisno o godišnjem dobu, može značajno ublažiti. Glavni turistički resurs Splita jest

gradska jezgra s Dioklecijanovom palačom. Naime, ulaganja u obnovu i prezentaciju stare

jezgre s Dioklecijanovom palačom te dodatne sadržaje za posjetitelje ne prate rast turizma i ne

zadovoljavaju potrebe posjetitelja, pa samim time potencijal baštine ostaje nedovoljno razvijen

i prepoznat. Također, pritisak na jezgru i palaču s rastom broja turista na rubu je održivosti

(URL 22). Prema TOMAS-ovu istraživanju iz 2017. godine za 62 % gostiju glavni je motiv

dolaska u Splitsko-dalmatinsku županiju pasivan odmor i opuštanje, dok upoznavanje kulturnih

znamenitosti i događanja motivira tek 12,9 % gostiju (URL 32).



29


5.1.3. Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike Poreču

Grad Poreč je grad zabave, kulture, mora i sunca. Od 70-ih godina Grad Poreč je među

predvodnicima hrvatskog turizma. Zbog raznolike ugostiteljsko-turističke ponude, vrijednih

kulturno-povijesnih spomenika, raznolike mogućnosti smještaja te primjerene hortikulturne

uređenosti često privlači europske turiste (URL 23). Poreč je 2019. godine posjetilo oko 345

000 turista, a 2018. godine oko 569 000. Eufrazijevu baziliku moguće je posjetiti svakim danom

osim nedjelje i crkvenih blagdana po cijeni od 40,00 kuna za pojedince te 20,00 kn za studente

(URL 24). U bazilici se svake godine od srpnja do rujna odvija manifestacija „Koncerti u

Eufrazijani“ na kojoj klasična glazba stranih i domaćih umjetnika oživljava ambijent jednog od

najljepših spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju (URL 25). Glavni motiv

dolaska turista u Poreč su plaže. Od ostalih atrakcija turisti mogu posjetiti i Stari grad Poreč –

centar grada koji obiluje povijesnim građevinama te Hram Neptuna – najveći hram u Istri (URL

26).

5.1.4. Povijesna jezgra Trogira

Grad Trogir svake je sezone pravi hit među turistima. Glavni su razlog tome, osim plaža, i

mnogobrojne znamenitosti koje se nalaze u gradu. Trogir je u 2018. godini posjetilo oko 148

200 turista, a u 2019. godini oko 148 300 turista. U povijesnoj jezgri turisti mogu posjetiti

tvrđavu Kamelengo, Katedralu sv. Lovre te Knežev dvor. U tvrđavi Kamelengo odvijaju se

brojni koncerti sa svrhom povećanja broja turista (URL 27). Od sakralnih objekata turisti mogu

posjetiti poznatu Katedralu sv. Lovre, crkvu sv. Barbare te crkvu sv. Petra (URL 28).

5.1.5. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku

Grad Šibenik prepoznatljiv je po svojoj kulturno-povijesnoj baštini. Prema statističkim

podacima turističke zajednice Šibensko-kninske županije Šibenik je u 2018. godini posjetilo

oko 297 100 turista, dok je u 2019. godini grad posjetilo 268 100 turista što je smanjenje za oko

29 000 turista. Šibenik za sada ne ostvaruje značajne prihode na turističkoj valorizaciji kulturne

baštine. Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku najprivlačniji je šibenski spomenik kulture. Prema

dostupnim podacima katedralu je u 2016. godini posjetilo oko 100 000 turista (URL 29). Osim

katedrale, turisti mogu posjetiti i tvrđavu sv. Nikole koja se također nalazi na UNESCO-ovom

Popisu svjetske baštine.



30


5.1.6. Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku

Obrambeni sustavi Republike Venecije odnose se na gradske zidine u Zadru i tvrđavu sv.

Nikole u Šibeniku. Od rujna 2019. godine na Bedemima zadarskih pobuna u Zadru odvijaju se

radovi u sklopu projekta „Zadar Baštini“ s ciljem revitalizacije, integracije i očuvanja kulturne

baštine. Naime, radovi se odvijaju zbog ugroženosti dijela Bedema koji se koristi kao

prometnica. Bedemi će postati tematsko-povijesna šetnica u duljini od 750 metara s kulturnim

i društvenim sadržajima te prepoznatljiva atrakcija Zadra namijenjena posjetiteljima. Kako bi

se u potpunosti iskoristio potencijal Bedema nabavit će se deset posebno dizajniranih drvenih

kućica za prodaju autohtonih proizvoda. Obnovljeni Bedemi omogućuju gradu potpuno novi

koncept prezentacije grada i kulture (URL 30).

Tvrđava sv. Nikole nalazi se na otočiću Ljuljevcu, na ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika.

Tvrđava je također u procesu obnove. Projektom „Turistička valorizacija Tvrđave sv. Nikole u

kanalu sv. Ante“, uz restauratorske i sanacijske radove, uzela se u obzir i sadržajna definicija,

infrastruktura te turistički potencijali, čime će se stvoriti turističko-posjetiteljska atrakcija na

području Šibenika koja će povećati turističku atraktivnost i doprinijeti održivom društveno-

gospodarskom razvoju. Od lipnja 2019. godine Tvrđava sv. Nikole otvorena je za posjetitelje.

U svibnju 2018. godine ugovorena je druga faza projekta kojim će se izgraditi posjetiteljski

centar i prateća infrastruktura (URL 31). Zbog restauratorsko-konzervatorskih radova posjet

tvrđavi sv. Nikole moguć je isključivo morskim putem. Javna ustanova Priroda Šibensko-

kninske županije, koja ujedno i upravlja ovim lokalitetom, organizira vožnju brodom koja

započinje na šibenskoj rivi prema unaprijed utvrđenom voznom redu te traje oko pola sata.

Razgledavanje tvrđave traje oko 50 minuta, a turisti imaju na raspolaganju pratitelje te

višejezične audiovizualne vodiče. Cijena ovog iskustva iznosi 130,00 kn za odraslu osobu, a

nešto manje iznosi za djecu. U cijenu je uključen prijevoz brodom, ulaznica za Tvrđavu,

pratitelj te razgledavanje Tvrđave sv. Nikole (URL 34).



31


6. ZAKLJUČAK

Turizam je gospodarska grana za koju se kaže je na „staklenim nogama“ te upravo iz tog razloga

turistička odredišta moraju nuditi jedinstvenu i inovativnu turističku ponudu. Također, izuzetno

je važno pratiti turističke potrebe jer se one neprestano mijenjaju. Današnji turisti očekuju što

raznolikiju i širu ponudu sadržaja koji će zadovoljiti njihove potrebe. Koncept kulturnog

turizma turistu pruža mogućnost obrazovanja te promicanje svijesti o važnosti zaštite povijesne

i kulturne ostavštine.

Kulturna baština zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj posebnosti i raznolikosti.

Njezina zaštita jedan je od važnih čimbenika za prepoznavanje i afirmaciju kulturnog identiteta

svake države. Čine ju pokretna i nepokretna dobra od umjetničkog, povijesnog, paleontološkog

i znanstvenog značenja. Ona je nasljeđe iz naše prošlosti, ono s čime danas živimo i ono što se

treba prenositi i na buduće generacije.

Prikazom najvrednije kulturne baštine u Hrvatskoj može se zaključiti da Hrvatska nedovoljno

iskorištava taj resurs, no s druge strane pretjerana komercijalizacija lokaliteta donosi negativne

utjecaje turizma poput saturacije prostora, iseljavanja lokalnog stanovništva te brojnih drugih

negativnih posljedica. Upravo zato je potrebno pronaći balans između korištenja i zaštite

kulturnih znamenitosti.

UNESCO svojim programima nastoji zaštiti baštinu svijeta upravo kako bi se ona prenosila na

buduće naraštaje. Navedena organizacija danas štiti 1121 lokalitet svjetske baštine od prirodnog

i kulturnog značaja u 167 država svijeta. Lokalitet koji se uvrsti na UNESCO-ov Popis svjetskih

kulturnih i prirodnih dobara dobiva globalno priznanje jedinstvenosti te ga se treba zaštititi. Na

UNESCO-ovoj listi čekanja nalazi se 15 hrvatskih lokaliteta nominiranih za pristup Popisu

svjetske baštine, što potvrđuje jedinstvenost te kulturno i prirodno bogatstvo Republike

Hrvatske.



32


7. LITERATURA I IZVORI

1. Belamarić, J. (2013). Blaga Hrvatske, Gradska jezgra Trogira, Zagreb, Mozaik knjiga

2. Cattaneo, M., Trifoni, J. (2006). Velika knjiga UNESCO-ove svjetske baštine. Varaždin,

Stanek.

3. Čaplar, A. (2013). Blaga Hrvatske, Eufrazijeva bazilika, Zagreb, Mozaik knjiga.

4. Čaplar, A. (2013). Blaga Hrvatske, Gradska jezgra Dubrovnika, Zagreb, Mozaik knjiga.

5. Čaplar, A. (2013). Blaga Hrvatske, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, Zagreb, Mozaik knjiga.

6. Čaplar, A. (2013). Blaga Hrvatske, Starogradsko polje, Zagreb, Mozaik knjiga.

7. Jelinčić, D. A. (2008). Abeceda kulturnog turizma. Zagreb, Meandar Media.

8. Marasović, T. (2001). Kulturna baština. vol. 1. Split, Veleučilište u Splitu.

9. Vilogorac-Brčić I. (2010). Hrvatska i UNESCO. Zagreb, Ex libris.

10. Slunjski, R. (2017). „Turističkogeografski pristup u valorizaciji kulturne baštine“. U:

Podravina 16 (31) (ur. Hrvoje Petrić). Čakovec, Gimnazija Josipa Slavenskog, str. 163–172.

IZVORI

[URL1] Ministarstvo kulture, https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6, pristup: 19. 6.

2020.

[URL 2] Službena stranica UNESCO-a,

http://whc.unesco.org/uploads/activities/documents/activity-562-4.pdf, pristup: 19. 6. 2020.

[URL 3] Službena stranica UNESCO-a, https://en.unesco.org/about-us/introducing-unesco,

pristup: 19. 6. 2020.

[URL 4] Službena stranica UNESCO-a, https://whc.unesco.org/en/globalstrategy/, pristup: 19.

6. 2020.

[URL 5] Službena stranica UNESCO-a, https://whc.unesco.org/en/criteria/, pristup: 19. 6.

2020.

[URL 6] Ministarstvo kulture, https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4642, pristup: 19.

6. 2020.

[URL 7] Službena stranica UNESCO-a, https://whc.unesco.org/en/statesparties/hr, pristup: 21.

6. 2020.

https://whc.unesco.org/en/statesparties/hr



33


[URL 8] Službena stranica UNESCO-a, https://whc.unesco.org/en/list/97, pristup: 21. 6. 2020.

[URL 9] Službena stranica UNESCO-a, https://whc.unesco.org/en/list/810, pristup: 21. 6.

2020.

[URL 10] Ministarstvo kulture, https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=18306, pristup:

21. 6. 2020.

[URL 11] Enciklopedija.hr, https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57932, pristup:

21. 6. 2020.

[URL 12] Službena stranica UNESCO-a, http://whc.unesco.org/en/list/1533/, pristup: 29. 6.

2020.

[URL 13] Direktno.hr, https://direktno.hr/zivot/kultura/venecijanski-sustav-obrambenih-

utvrda-zadru-i-sibeniku-142565/, pristup: 14. 8. 2020.

[URL 14] ArcGIS StoryMaps,

https://storymaps.arcgis.com/stories/0235983abacb4b13adedfa9fdcac1d6f, pristup: 14. 8.

2020.

[URL 15] Turistička zajednica grada Šibenika, https://www.sibenik-

tourism.hr/lokacije/tvrdava-sv-nikole/2.html, pristup: 14. 8. 2020.

[URL 16] Morski.hr, https://morski.hr/2019/12/06/sveti-nikola-spektakularna-otok-tvrdava-

kod-sibenika/, pristup: 14. 8. 2020.

[URL 17] Dnevnik.hr, https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/grad-dubrovnik-znatno-smanjuje-

posjete-turista-za-vise-od-50-posto---487078.html, pristup: 16. 8. 2020.

[URL 18] Turistička zajednica grada Dubrovnika,

http://www.tzdubrovnik.hr/get/vijesti/76048/dubrovnik_u_2019_godini_ostvario_izvrsne_turi

sticke_rezultate.html, pristup: 16. 8. 2020.

[URL 19] Online Croatia, http://www.online-croatia.hr/hrvatska-dubrovnik-cultural-

attractions.htm, pristup: 16. 8. 2020.

[URL 20] Meet Dubrovnik, http://www.meetdubrovnik.com/hr/dubrovnik-festivali-

manifestacije/, pristup: 16. 8. 2020.

https://whc.unesco.org/en/list/97

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57932

http://whc.unesco.org/en/list/1533/



34


[URL 21] Hrvatska turistička zajednica, https://www.htz.hr/hr-HR/informacije-o-

trzistima/turizam-u-brojkama, pristup: 19. 8. 2020.

[URL 22] Razvojna agencija RAST, https://razvojna-agencija-split-rast.hr/, pristup: 19. 8.

2020.

[URL 23] Logično.com, https://www.logicno.com/zivotni-stil/kultura/kompleks-eufrazijeve-

bazilike-u-porecu.html, pristup: 19. 8. 2020.

[URL 24] Grad Poreč http://www.porec.hr/prva.aspx?stranica=3042&pid=14, pristup: 19. 8.

2020.

[URL 25] Valamar experience,

https://www.valamar-experience.com/hr/dozivljaj/dogadaji/koncerti-u-eufrazijani, pristup: 19.

8. 2020.

[URL 26] GetByBus, https://getbybus.com/hr/blog/porec/, pristup: 19. 8. 2020.

[URL 27] Top destinacije, https://topdestinacije.hr/trogir-znamenitosti-dalmatinskog-grada-

kamena/, pristup: 21. 8. 2020.

[URL 28] Kulturni turizam, http://www.kulturni-turizam.com/hrv/sadrzaj/trogir/, pristup: 21.

8. 2020.

[URL 29] Šibenski, https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/bastina/sibenik-

malo-zaraduje-na-bogatoj-kulturnoj-bastini-iskoristeni-su-samo-katedrala-i-dvije-tvrdave-

muzej-grada-proda-tek-tisucu-ulaznica-godisnje-foto-495768, pristup: 21. 8. 2020.

[URL 30] Zadarski list, https://www.zadarskilist.hr/clanci/16092019/zadar-bastini-danas-

pocinju-radovi-zbogom-prometu-preko-

muraja?fbclid=IwAR3PPkzwCHuOU4ywxDzAFgOrppUDXEuJ8mQ7F1kt7UOUVzjA9U-

ybAfMZ34, pristup: 21. 8. 2020.

[URL 31] Morski.hr, https://morski.hr/2019/12/06/sveti-nikola-spektakularna-otok-tvrdava-

kod-sibenika/, pristup: 21. 8. 2020.

[URL 32] TOMAS Ljeto 2017., „Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj u 2017. godini“,

https://www.htz.hr/hr-HR/informacije-o-trzistima/programi-trzisnih-istrazivanja/tomas-

istrazivanja, pristup: 22.08.2020.



35


[URL 33] TOMAS Dubrovnik 2018., „Stavovi i potrošnja turista i jednodnevnih posjetitelja u

Dubrovniku u 2018. godini“,

http://www.tzdubrovnik.hr/lang/13/user_files/made/Tomas%20Dubrovnik%202018.pdf,

pristup: 22. 8. 2020.

[URL 34] Javna ustanova PRIRODA Šibensko-kninske županije, https://www.kanal-svetog-

ante.com/hr/posjet-tvrdavi-sv-nikole/informacije-o-tvrdavi, pristup: 30. 8. 2020.

[URL 35] Službena stranica UNESCO-a, https://whc.unesco.org/en/tentativelists/state=hr,

pristup: 30. 8. 2020.

PRILOZI

Slika 1. Karta zaštićenog područja, Stari grad Dubrovnik ......................................................... 7

Slika 2. Karta zaštićenog područja, Povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palačom ... 7

Slika 3. Karta zaštićenog područja, ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču .... 8

Slika 4. Karta zaštićenog područja, povijesna jezgra Trogira .................................................... 8

Slika 5. Karta zaštićenog područja, katedrala sv. Jakova u Šibeniku ........................................ 9

Slika 6. Karta zaštićenog područja, Starogradsko polje, mjerilo 1 : 25 000 .............................. 9

Slika 7. Karta zaštićenog područja, Velika i Mala Crljivica, Cista Velika .............................. 10

Slika 8. Karta zaštićenog područja, Sv.Barbara, Dubravka ..................................................... 10

Slika 9. Karta zaštićenog područja, obrambeni sustav Zadra................................................... 11

Slika 10. Karta zaštićenog područja, tvrđava sv. Nikole, Šibenik ........................................... 11

Slika 11. Dubrovačke zidine .................................................................................................... 13

Slika 12. Palača Sponza, Dubrovnik ........................................................................................ 14

Slika 13. Stradun, Dubrovnik ................................................................................................... 14

Slika 14. 3D animacija Dioklecijanove Palače ........................................................................ 15

Slika 15. Dioklecijanova palača ............................................................................................... 16

Slika 16. ranokršćanski kompleks Eufrazijeve Bazilike .......................................................... 17

Slika 17. Mozaik u bazilici ....................................................................................................... 18

Slika 18. Povijesna jezgra Trogira ........................................................................................... 19

Slika 19. Katedrala sv. Lovrijenca ........................................................................................... 20

Slika 20. Zvonik katedrale sv. Lovrijenca ................................................................................ 21

Slika 21. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku ............................................................................... 22



36


Slika 22. Prikaz parcelacije ...................................................................................................... 23

Slika 23. Stećci – nadgrobni spomenici ................................................................................... 24

Slika 24. Kopnena vrata u Zadru .............................................................................................. 25

Slika 25. Tvrđava sv. Nikole .................................................................................................... 26

Documents

Značaj materijalne kulturne baštine Hrvatske pod zaštitom