Pompea

-1-

Jo Nesbo

ohari Naslov izvornika: Kakerlakkene

Pompea

-2-

Meu Norveanima koji ive na Tajlandu kolaju glasine da je norveki veleposlanik koji je poetkom ezdesetih godina poginuo u automobilskoj nesrei, zapravo ubijen pod vrlo zagonetnim okolnostima. Ministarstvo vanjskih poslova nije se oitovalo o tome. Tijelo je, bez slubene obdukcije, kremirano ve nakon nekoliko dana. Nijedna osoba ili dogaaj u ovoj knjizi ne smiju se poistovjetiti sa stvarnim osobama ili dogaajima. Za takvo to stvarnost je suvie nevjerodostojna.

Bangkok, 23. veljae 1998.

Pompea

-3-

Glava 1.

Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo, a tutnjava automobila, motocikala i tuk-tuka* postajala je sve bunija. Dim je primijetila kako vibriraju stakla Robertson Department Storea. Zatim je i u njihovu traku promet ponovo krenuo, a izlog s dugakom crvenom svilenom haljinom ostao je iza njih u veernjem mraku. Pola je taksijem, ne nekim od pretrpanih autobusa ili zahralim tuk-tukom nego vozilom s klima-ureajem i vozaem koji je utio. Naslonila je glavu na naslon i pokuala uivati u vonji. Bez problema. Pored njih se tiskao motocikl, a djevojka, koja je sjedila na stranjem sjedalu i vrsto se drala za crvenu majicu s kacigom, dobacila im je prazan pogled. Samo se dobro dri, pomislila je Dim. Na Rama IV. Roadu voza se ubacio iza kamiona koji je ispuhivao tako guste plinove da Dim nije mogla proitati ak ni registarsku oznaku. Nakon to su plinovi proli kroz klima-ureaj, bili su hladni i skoro bez mirisa. Ali samo skoro. Diskretno je zamahnula rukom da pokae to misli o tome, a voza je pogledao u retrovizor i ponovo preao na pretjecajni trak. Bez problema. No nije uvijek bilo tako. Na siromanu imanju na kojem je odrasla, bilo ih je est djevojaka. est previe da se pitalo njezina oca. Bilo joj je sedam godina kada je, kaljui i maui, stajala u utom pijesku, dok su se kola s najstarijom sestrom udaljavala, kotrljajui se seoskom cestom pored smeega kanala. Sestra je dobila istu odjeu, eljezniku kartu za Bangkok i adresu u Patpongu ispisanu na poleini posjetnice. Plakala je kao kina godina, premda je Dim tako ustro mahala da joj je zamalo otpala ruka. Majka je pogladila Dim po glavi govorei da to nije lako, ali ni tako strano i da e njezina sestra barem biti poteena kao kwai seliti se od imanja do imanja, kao to je to inila ona prije vjenanja. Osim toga, miss Wong je obeala da e dobro paziti na nju. Otac je kimnuo glavom,

* Vrsta motorizirane trokolice, tipino prijevozno sredstvo u Bangkoku. (Nap. prev.)

Pompea

-4-

ispljunuo betel kroz crne zube i dodao kako farangi* u barovima dobro plaaju za mlade djevojke. Dim nije razumjela to je majka htjela rei s kwai, ali nije pitala. Dakako, znala je da kwai znai vol. Kao i veina ovdanjih ljudi nisu imali novca za vlastita vola pa su ga u vrijeme oranja riinih polja morali unajmiti. Tek poslije saznala je da se djevojke koje prate putujue gonie volova takoer nazivaju kwai, jer su njihove usluge ukljuene u cijenu najma vola. Tako je zahtijevala tradicija. Valjda e i sama nai seljaka koji e je htjeti prije negoli bude prestara. Kad je navrila petnaest godina, jednoga dana zazvao ju je otac dok je kroz riino polje ljapkao prema njoj sa suncem u leima i eirom u ruci. Nije odmah odgovorila, nego se uspravila i pogledom zaokruila zelene breuljke oko skromnog imanja. Zamirila je, sluajui cvrkut neke ptice i udisala miris eukaliptusa i gumijevca. Znala je da je sada ona na redu. Prve godine stanovala je u sobi zajedno s trima djevojkama. Dijelile su sve; postelju, hranu, odjeu. Osobito je bilo vano ovo posljednje, jer bez lijepe odjee nisi dobivao najbolje muterije. Nauila je plesati, osmjehivati se i raspoznavati tko samo eli neto popiti, a tko je doao radi seksa. Otac je dogovorio s miss Wong da se novac alje kui, tako da prvih godina nije mnogo vidjela od toga, no miss Wong je njome bila zadovoljna, pa je malo-pomalo ostavljala vie za Dim. Miss Wong imala je dobre razloge za zadovoljstvo. Dim je naporno radila i muterije su je esto astile piem. Sve u svemu, mogla je biti sretna to je Dim jo uvijek tu, jer je ve nekoliko puta zamalo otila. Neki Japanac htio se oeniti Dim, ali se uplaio kada je od njega zatraila novac za avionsku kartu. Drugom zgodom neki je Amerikanac otputovao s njom u Phuket, odgodio svoj povratak i kupio joj dijamantni prsten koji je ona prodala dan poslije njegova odlaska. Mnogi su odbijali platiti joj te bi je potjerali kada bi prosvjedovala, drugi bi obavijestili miss Wong kada ne bi uinila sve to su od nje zahtijevali. Nitko od njih nije razumio da je Dim bila svoj gospodar tek nakon to bi je otkupili iz bara, jer je tako bio zajamen udio miss Wong. Svoj gospodar.

* Stranac, tuinac (Nap.Prev.)

Pompea

-5-

Mislila je na crvenu haljinu u izlogu. Majka je imala pravo - nije bilo lako, ali nije bilo ni osobito teko. Uspjela je sauvati i svoj neduni osmijeh i veseli smijeh. Mukarci su to voljeli. Moda je zbog toga dobila posao koji je Wang Lee oglasio u novinama Thai Rath, s naslovom G.R.O. ili "Guest Relation Officer". Wang Lee bio je nizak, gotovo tamnoput Kinez, koji je vodio motel na Sukhumvit Roadu. Muterije su mu gotovo bez iznimke bili stranci s posebnim eljama - ali ne tako posebnim da ih ona ne bi mogla ispuniti. Sto se toga tie, bio joj je drai posao ondje nego viesatno plesanje u baru. Osim toga, Wang Lee je dobro plaao. Jedini nedostatak bila je poprilina udaljenost motela od njezina stana u Banglaphuu. Taj prokleti promet! Ponovo se stvorio ep, pa je rekla vozau da eli izai, iako je pritom morala prijei preko est prometnih traka, da bi stigla do motela s druge strane ceste. Kada je izala iz taksija, zrak ju je obavio kao topao, vlaan runik. Traila je rupu u koloni vozila i drala ruku ispred nosa znajui, dakako, da od toga nema nikakve koristi, jer je u Bangkoku postojao samo takav zrak. Tako je mogla samo izbjei smrad. Provlaila se izmeu automobila, morala je skoiti u stranu ispred kamioneta u ijem je teretnom prostoru sjedila i zvidala skupina mladih, a toyota koja se prestrojavala iz jednoga traka u drugi samo to joj nije obrijala listove nogu, no tada je ve ipak prela cestu. Wang Lee kratko je podignuo pogled kada je stigla do prazne recepcije. "Mirna veer?" upitala je. Mrzovoljno je kimnuo. U posljednjih godinu dana to se ee dogaalo. "Jesi li jela?" "Da", slagala je. Imao je dobre namjere, no nisu joj se jeli gnjecavi rezanci koje je kuhao u pomonoj prostoriji. "Danas treba priekati", rekao je. "Farang e prvo odspavati, a onda e nazvati kada bude vrijeme." Zastenjala je. "Dobro zna da se do ponoi moram vratiti u bar, Lee." Pogledao je na sat. "Daj mu sat vremena." Slegnula je ramenima i sjela. Da se ovo dogodilo prije godinu dana,

Pompea

-6-

vjerojatno bi je zbog takve izjave izbacio na ulicu, no sada mu je to prije trebao bilo kakav posao. Naravno da je mogla otii, no tada bi cijeli ovaj dugi put bio uzaludan. Osim toga, dugovala je Leeju pokoju uslugu; on doista nije bio najloiji od dosadanjih svodnika. Nakon to je ugasila treu cigaretu, isprala je usta Leejevim gorkim kineskim ajem i ustala da bi posljednji put provjerila minku u zrcalu iznad recepcije. "Idem ga probuditi", rekla je. "Hm, ima li klizaljke?" Podignula je torbicu u zrak. Potpetice su kripale na ljunku otvorenog prostora izmeu niskih motelskih prostorija. Soba 120 nalazila se sasvim odostrag; ispred sobe nije vidjela auto, ali gorjelo je svjetlo. Dakle, vjerojatno se probudio. Lagani povjetarac zavukao joj se pod kratku haljinicu, ali ju nije nimalo rashladio. eznula je za monsunom, za kiom. Kao to je nakon nekoliko tjedana poplava, razmoenih ulica i pljesnive odjee, eznula za suhim mjesecima bez vjetra. Kucnula je na vrata, namjestila zavodljiv osmijeh, a pitanje "What's your name?" ve joj je titralo na usnama. Nije bilo reakcije. Pokucala je jo jednom i pogledala na sat. Da se cjenkala, mogla je ovoj haljini spustiti cijenu za nekoliko stotina bahta, iako ju je kupila kod Robertsona. Kada je pritisnula kvaku, iznenadila se primijetivi da vrata nisu zakljuana. Leao je potrbuke na krevetu pa je najprije pomislila da spava. Zatim je ugledala odbljesak svjetlosti u plavkastim stakalcima drka noa koji je strio iz jarkoutoga prsluka. Teko je rei koja joj je misao prva prostrujala glavom, no jedna od njih bila je da je duga vonja od Banglaphua ipak bila uzaludna. Napokon je uspjela ovladati svojim glasnicama, no njezin vrisak nadjaalo je zagluno trubljenje kamiona koji je na Sukhumvit Roadu izbjegavao neopreznog vozaa tuk-tuka.

Pompea

-7-

Glava 2.

"Narodno kazalite", najavio je preko zvunika unjkav, pospan glas prije negoli su se vrata tramvaja kloparajui otvorila i Dagfinn Torhus je izaao u hladno, oporo i tek svanulo zimsko jutro. Svjee izbrijani obrazi bridjeli su mu od hladnoga zraka, a u svjetlosti osloanske tedljive neonske rasvjete vidio je vlastiti dah. Bio je prvi tjedan sijenja i znao je da se vrijeme tijekom zime stalno poboljava, jer se Qord zaleuje i zrak je sui. Hodao je preko Drammensveija prema Ministarstvu vanjskih poslova. Pored njega je prolo nekoliko usamljenih taksija, no osim toga ulice su bile puste. Golemi reklamni sat, ije se crvenilo isticalo na crnoj podlozi zimskoga neba, pokazivao je tek est sati. Ispred vrata je izvadio propusnicu. "Poloaj: naelnik uprave", stajalo je iznad slike deset godina mlaega Dagfinna Torhusa koji je, isturene brade i odluna pogleda, kroz metalne naoale zurio u fotoaparat. Provukao je propusnicu kroz ita, utipkao ifru i pritisnuo teka staklena vrata terase Victoria. Nisu se sva vrata otvarala tako lako otkako je kao dvadesetpetogodinjak stigao ovamo, prije gotovo trideset godina. U Diplomatskoj koli, teaju za kandidate Ministarstva vanjskih poslova, svojim naglaenim osterdalskim dijalektom i seoskim manirama esto je neugodno upadao u oi velegradskim yuppiejima. Ostali kandidati bili su politolozi, ekonomisti i pravnici, iji su roditelji bili fakultetski obrazovani ljudi ili politiari, ako i sami nisu pripadali plemstvu Ministarstva vanjskih poslova, do ije su se asti njihovi potomci sada htjeli uzdii. Bio je seoski sin s diplomom Agronomskoga fakulteta u Asu. Njemu samome to nije mnogo znailo, no znao je da su za daljnju karijeru izuzetno vani pravi prijatelji. Dok si je Dagfinn Torhus pokuavao utuviti u glavu drutvene obiaje, svoje nedostatke nastojao je nadoknaditi utoliko napornijim radom. Osim nejednake polazine pozicije, svima im je bilo zajedniko to to su imali tek nejasnu predodbu o tome to ele od ivota. Jedino to su znali je to da bi ivot trebao ii uzlaznim smjerom.

Pompea

-8-

Torhus je uzdahnuo i kimnuo prema straaru slube osiguranja, koji mu je kroz prozori staklene kabine pruio novine i omotnicu. "Inae, je li ve netko...?" Straar je odmahnuo glavom. "Kao i uvijek prvi, Torhus. Omotnica je iz obavjetajne slube, sino je isporuena." Torhus je gledao kako se pale i gase brojevi, dok se dizalom vozio na vie katove. inilo mu se kao da svaki kat predstavlja po jedno razdoblje njegove karijere, koja se svakoga jutra iznova prikazivala. Prvi kat simbolizirao je njegove dvije prve godine u svojstvu kandidata; duge, neobvezne rasprave o politici i povijesti i satove francuskoga s kojim se namuio. Na drugom katu bio je ured za planiranje i delegiranje. Poslali su ga na dvije godine u Canberru, a poslije na tri godine u Mexico City. Vrlo pristojni gradovi, nije se mogao poaliti. Premda je London i New York naveo kao svoj prvi izbor, to su ipak bili prestini centri kamo su svi htjeli otii, pa je odluio odbijenicu ne smatrati porazom. Na treem katu bio je ponovo u Norvekoj, bez izdanih dodataka za stanarinu i boravak u inozemstvu, koji su mu omoguivali ivot u trezvenoj raskoi. Bio je upoznao Berit, zatrudnjela je, a kada je ponovo dolo vrijeme za boravak u inozemstvu, na putu je ve bilo drugo dijete. Berit je potjecala iz istoga kraja kao i on i svakoga je dana telefonirala majci. Odluio je malo priekati pa je radio kao lud, piui kilometarski duge rasprave o bilateralnoj trgovini sa zemljama u razvoju; za ministra vanjskih poslova sastavljao je govore i dobivao priznanja s viih katova. Nigdje u dravnom aparatu nije tako jaka konkurencija kao u Ministarstvu vanjskih poslova, s njegovom vrlo izraenom hijerarhijom. Dagfinn Torhus je svakoga dana dolazio u slubu kao vojnik na bojinicu - uvukao bi glavu, uvao leda i zapucao tek kada bi mu se netko naao ispred cijevi. To mu je znalo priskrbiti pokoje tapanje po ramenu, znao je da je "primijeen" i pokuavao je objasniti Berit da sada vjerojatno moe dobiti Pariz ili London, no u njihovu dotad vrlo staloenu braku ona se prvi put usprotivila. Popustio je. Tako je napredovao do etvrtoga kata, a to znai i do analitikih izvjea,

Pompea

-9-

tajnice i neto vee plae, sve dok ga nedavno nisu premjestili u kadrovsku slubu na drugom katu. Dobiti posao u kadrovskoj slubi u Ministarstvu vanjskih poslova znailo je neto posebno; u pravilu to je bio znak da je ovjeku otvoren put prema vrhu. No, neto se dogodilo. Zajedno s uredom za planiranje i delegiranje birali su kandidate za inozemne misije, a to je posao koji izravno utjee na karijere drugih ljudi. Moda je svoje ime stavio ispod pogrenoga imenovanja ili je odbio osobu koja je usprkos tome uspjela i sada je na neki nain iznad njega i vue nevidljive konce koji upravljaju ivotom Dagfinna Torhusa i svih drugih u Ministarstvu vanjskih poslova. Naime, njegov je uspon gotovo neprimjetno izostao i iznenada, jednoga dana, promatrajui se u kupaonikom zrcalu prepoznao je naelnika uprave na slijepom kolosijeku, samo uvjetno utjecajnoga inovnika, koji se u posljednjih deset godina prije mirovine vie nee uzdii do petoga kata. Osim ako mu se ne posrei neko neoekivano junako djelo. No, mana te vrste junakih djela jest to za posljedicu imaju ili promaknua ili otkaze. Usprkos tomu, pokuavao je kao i dosad biti uvijek ispred drugih za duinu nosa. Svakoga jutra bio je prvi u uredu, pa je mogao na miru proitati novine i telefakse i ve bi donio neke zakljuke, dok su ostali u jutarnjim razgovorima jo tjerali san s oiju. inilo se da mu se revnost uvukla pod kou. Otkljuao je vrata ureda i na trenutak zastao prije negoli je upalio svjetlo. I to je imalo svoju pretpovijest epizodu o naglavnoj svjetiljci. Pria je naalost izala u javnost i - koliko je znao - postala omiljenom anegdotom u Ministarstvu vanjskih poslova. Prije mnogo godina, tadanji prvi ovjek norvekoga veleposlanstva u SAD-u nekoliko je tjedana boravio u Oslu. Jednoga jutra, ranom zorom, nazvao je Torhusa i upitao to misli o sinonjim izjavama predsjednika Cartera. Kako je tek doao u ured i nije proitao novine ni telefakse, Torhus je ostao duan odgovor. To mu je, naravno, pokvarilo dan. Ali, dogodit e se i gore. Iduega jutra veleposlanik je ponovo nazvao kada je Torhus upravo otvorio novine i upitao ga kako e se sinonji dogaaji odraziti na stanje na Bliskom istoku. A sljedeega jutra opet ga je zatekao novim pitanjem. Torhus je mucao isprazne odgovore, neprestano se ogra-

Pompea

-10-

ujui zbog nedovoljne obavijetenosti. Poeo je jo ranije dolaziti na posao, no inilo se da veleposlanik ima sedmo ulo, jer bi telefon svakoga jutra zazvonio upravo kada bi sjeo za pisai stol. U kakvoj je vezi jedno s drugim, shvatio je tek kada je sluajno doznao da veleposlanik, inae okorjeli ranoranilac, boravi u hotelu Lille Aker preko puta, tono nasuprot Ministarstvu vanjskih poslova. Dakako da je morao primijetiti da se svjetlo u Torhusovu uredu pali prije nego u ostalim uredima i vjerojatno se htio malo poigrati s tim, odve revnim dravnim slubenikom. Torhus je otiao u trgovinu i kupio naglavnu svjetiljku, pa je sljedeega jutra proitao sve novine i telefakse prije negoli je upalio svjetlo. To je inio tri tjedna, sve dok veleposlanik napokon nije odustao. No, u ovom trenutku Torhus je bio vie nego ravnoduan prema aljivome veleposlaniku. Otvorio je omotnicu obavjetajne slube, a na deifriranoj papirnatoj kopiji tajnog faksa ispod peata "strogo povjerljivo" stajala je vijest zbog koje je prolio kavu na stolu po biljekama o raznim zemljama. Kratki tekst davao je mnogo prostora mati, no u bitnome pisalo je otprilike to da je norveki veleposlanik na Tajlandu, Atle Molnes, pronaen u nekom bordelu u Bangkoku s noem u leima. Torhus je jo jednom proitao vijest prije no to je odloio omotnicu. Atle Molnes, bivi politiar Kranske narodne stranke i bivi predsjednik odbora za financije sada je bio potpuno bivi. To je bilo toliko nevjerojatno da je morao pogledati prema hotelu Aker, kako bi se uvjerio da se ondje iza zavjese nita ne mie. No, poiljatelj je nesumnjivo bilo norveko veleposlanstvu u Bangkoku. Torhus je opsovao. Zato se to moralo dogoditi upravo sada, a jo k tomu i u Bangkoku? Bi li prvo trebao obavijestiti Askildsena? Ne, za to i poslije ima vremena. Torhus je pogledao na sat i uzeo slualicu da bi nazvao ministra vanjskih poslova. Bjarne Moller oprezno je pokucao i otvorio vrata. Glasovi u sobi za sastanak utihnuli su i sva su se lica okrenula prema njemu. "Dopustite da vam predstavim Bjarnea Mollera, naelnika Odjela za nasilne zloine", rekla je naelnica policije i pokretom ruke pozvala ga da sjedne. "Moller, ovo je dravni tajnik Bjorn Askildsen iz ureda predsjednika vlade i

Pompea

-11-

naelnik uprave Dagfinn Torhus iz Ministarstva vanjskih poslova." Moller je kimnuo, privukao stolicu i pokuao ugurati nevjerojatno duge noge ispod velikoga, ovalnog hrastovog stola. inilo mu se da je na televiziji ve negdje vidio Askildsenovo mlado glatko lice. Vlada? To je moralo znaiti probleme najgore vrste. "Dobro je to ste uspjeli ovako brzo doi", krkljao je dravni tajnik, dok je prstima nestrpljivo bubnjao po stolu. "Hanne, hoe li ukratko ispriati to smo do sada dogovorili?" M0ller je prije dvadeset minuta primio poziv naelnice policije koja mu je, bez dodatnih objanjenja, naloila da se u roku od petnaest minuta stvori u Ministarstvu vanjskih poslova. "Atle Molnes naen je u Bangkoku mrtav, vjerojatno ubijen", zapoela je naelnica policije. Moller je vidio kako je naelnik uprave s metalnim naoalama zakolutao oima, a njegovu je reakciju shvatio nakon to je uo ostatak prie. Oito mora biti policajac da bi tvrdio kako je "vjerojatno ubijen" ovjek kojemu je, uza samu kraljenicu, zaboden no u lea koji mu je probio plua i srce.

"U hotelskoj sobi pronala ga je neka... ena..." "U bordelu", prekinuo ju je mukarac s metalnim naoalama. "Neka kurva." "Ve sam razgovarala s kolegom u Bangkoku", rekla je naelnica policije. "Ugodan ovjek. Obeao mi je da e taj podatak neko vrijeme drati u tajnosti." Moller je u prvom trenutku htio upitati zato bi ekali s objavom ubojstva; napokon, brz odjek u novinama katkada pomogne u dobivanju konkretnih smjernica, jer se ljudi tada jo sjeaju i tragovi su svjei. Ali, neto mu je govorilo da bi se takvo pitanje protumailo kao vrlo naivno. Umjesto toga, zanimalo ga je koliko se taj podatak moe drati u tajnosti. "Nadajmo se toliko dugo dok ne budemo imali malo podnoljiviju verziju", rekao je Askildsen. "Sadanja je neprihvatljiva." Sadanja? Moller se morao osmjehnuti. Dakle, procijenili su istinitu verziju i odbacili je kao neupotrebljivu. Kao jo relativno neiskusan naelnik odjela, Moller je do sada bio poteen natezanja s politiarima, ali je znao da, to se vie uspinje, tee ih je skinuti s vrata.

Pompea

-12-

Naelnica policije uputila je Molleru pogled upozorenja. Dravni tajnik mlitavo se smjekao. "Imamo malo vremena, Moller, no dopustite mi da vam ipak odrim brzi teaj praktine politike. Ovo to u vam rei, naravno, strogo je povjerljivo." Instinktivno je popravljao kravatu, a Molleru se uinilo da prepoznaje taj pokret iz televizijskih intervjua. "Dakle, prvi put u poslijeratnoj povijesti imamo vladu centra, s izvjesnim izgledima za opstanak. I ne samo zato to bi za nju postojala parlamentarna veina, nego zato to se predsjednik vlade, iznenaujue, prometnuo u jednoga od najmanje nepopularnih politiara." Naelnici policije i naelniku odjela oteo se osmijeh. "Ta se popularnost, dodue, zasniva na istim klimavim temeljima koji ine kapital svakog politiara: na povjerenju. Pritom nije doista bitno je li netko simpatian ili karizmatian, najvanije je povjerenje. Znate li, Moller, zato je Gro Harlem Brundtland postala tako popularna?" Moller nije imao pojma. "Ne zato to je tako armantna, nego zato to su ljudi vjerovali da je onakva kakvom se prikazuje. Povjerenje, to je kljuna rije." Kimanje glavama oko stola. Dakle, to treba nauiti. "Atle Molnes i predsjednik vlade tijesno su povezani, s jedne strane svojim prijateljstvom, s druge strane svojim politikim usponom. Zajedno su studirali, ruku pod ruku uspinjali su se na stranakoj ljestvici, probijali se modernizirajui organizaciju stranake mladei, ak su dijelili stan kada su obojica jo u mladosti izabrani u parlament. Molnes je bio taj koji je dobrovoljno odstupio jedan korak, kada su obojica bili ravnopravni kandidati stranke. Umjesto toga, svom snagom podrao je predsjednika vlade, pa se mogla izbjei unutarstranaka borba za vlast. To naravno znai da je predsjednik vlade Molnesov dunik." Askildsen je ovlaio usne i pogledao kroz prozor. "Bit u jasan; Molnes nije pohaao teaj za kandidate Ministarstva vanjskih poslova i sigurno ne bi dospio do Bangkoka da u tome nije imao prste predsjednik vlade. To moda zvui sumnjivo, no vjerojatno je rije o nekom obliku tolerirane zakulisne igre, koju je svojedobno uvela Radnika

Pompea

-13-

stranka i obilato je prakticirala. Ni Reiulf Steen nije bio iskusan u vanjskim poslovima kada je imenovan veleposlanikom u ileu." Pogled je odlutao natrag do Mollera, a u oima se naziralo zadovoljno iskrenje. "Mislim da ne moram spominjati kako bi natetilo povjerenju u predsjednika vlade kada bi se saznalo da je pouzdanik i stranaki prijatelj, kojega je on sam postavio na poloaj u inozemstvu, zateen u bordelu, k tomu jo ubijen!" Pokretom ruke dravni tajnik ponovo je prepustio rije naelnici policije, no Moller se nije mogao svladati; "to je toliko neobino u tome da netko ima prijatelja koji povremeno svrati u bordel?" Askildsenu se smijeak ukoio u kutu usana, a naelnik uprave s metalnim naoalama nakaljao se: "Saznali ste to morate znati, Moller. Molim vas, prepustite nama ispravne procjene. Potreban nam je netko tko e se pobrinuti da istraga u ovom sluaju... ne krene neoekivanim tijekom. Naravno da svi elimo da ubojica ili ubojice budu uhvaeni, no okolnosti ubojstva do daljnjega trebaju ostati tajna. Radi nae zemlje. Shvaate li?" Moller je pogledao u ruke. Radi zemlje. Dri jezik za zubima. U njegovoj obitelji nikada se zapravo nisu znali nositi s prijekorima. Otac nikada nije napredovao dalje od policijskoga pozornika."Potovani gospodine naelnice uprave, iskustvo govori da je istinu poesto teko prikriti." "To je vjerojatno tono. U ime Ministarstva vanjskih poslova preuzet u odgovornost za operaciju. Kao to shvaate, rije je o krajnje osjetljivom sluaju, u kojem je vano da tajlandske vlasti surauju s nama. Budui da je u to umijeano veleposlanstvo, imamo izvjesnu slobodu, diplomatski imunitet i sve s tim u vezi, ali dakako da nemamo previe manevarskoga prostora. Zato bismo voljeli poslati onamo nekoga s dosta iskustva u meunarodnoj policijskoj suradnji, nekoga tko iza sebe ima odreeni uspjeh." Zastao je i pogledao Mollera koji se pitao zato osjea tako spontanu odbojnost prema tom birokratu agresivne eljusti. "Moemo ekipu s..

Pompea

-14-

"Nikakvu ekipu, Moller. to manje buke, to bolje. Osim toga, naelnica policije upozorila nas je da suradnji s lokalnim policijskim vlastima zasigurno nee koristiti ako doemo s cijelom postrojbom. Jedan ovjek." "Jedan ovjek?" "Naelnica policije ve nam je dala jedno ime i to smatramo dobrim prijedlogom. Rije je o jednom od vaih podreenih, stoga smo vas zamolili da doete ovamo kako bismo uli vau procjenu. Sudei po razgovorima koje je naelnica policije vodila s kolegom u Sydneyju, navodno se tamo prole godine znatno angairao u sluaju Inger Holter." "Prole zime o tome sam itao u novinama", rekao je Askildsen. "Doista impresivno, on bi mogao biti prava osoba za to." Bjarne Moller progutao je knedlu. Dakle, naelnica policije predloila je da poalju u Bangkok Harryja Holea, a on bi valjda trebao potvrditi da je Harry Hole najbolje to njegov odjel moe dati - savren ovjek za taj posao. Pogledao je nazone. Politika, utjecaj, mo. To je bila igra u koju se nije razumio, ali je shvatio da se na odreeni nain radi i o njegovu vlastitom probitku. Upravo je osvijestio injenicu da ono to sada kae i uini moe imati posljedice za njegovu daljnju karijeru. Naelnica policije otila je tako daleko da je dala ime. Vjerojatno je netko od nazonih zamolio da osoba izravno nadreena Holeu potvrdi njegove kvalifikacije. Pogledao je naelnicu, pokuavajui protumaiti njezin pogled. Naravno, mogue je da s Holeom sve glatko proe. No, to ako im savjetuje da ne poalju Holea, zar to ne bi bacilo vrlo neobino svjetlo na naelnicu policije? Kada bi ga zamolili da predloi koga drugoga, ne bi li tada jedino i iskljuivo njegova glava bila na panju, ako bi ta osoba zabrljala? Moller je podignuo pogled i promatrao portret iznad naelnice. Trygve Lie, glavni tajnik UN-a, moleivo ga je gledao. Jo jedan politiar. Kroz prozor je gledao krovove najamnih stambenih zgrada obasjanih zimskom svjetlou. Tvrava Akershus i vjetrenica na krovu hotela Continental koja je podrhtavala na ledenom vjetru. Bjarne Moller znao je da je dobar policajac, ali ovo ovdje bilo je neto drugo; pravila ove igre nije znao. to bi mu savjetovao otac? Hm, samo to se pozornik Moller nikada nije

Pompea

-15-

morao ravnati prema politikim smjernicama. Dodue, shvatio je to je vano ako eli napredovati, pa je zabranio sinu pohaanje policijske kole prije nego to zavri osnovni studij prava. A poslije i ostatak. Bjarne je uinio ono to je otac od njega zahtijevao, a nakon proslave diplome otac se stalno nakaljavao i neprestano ga tapao po ramenu, dok ga Bjarne nije zamolio da prestane. "Dobar prijedlog", uo je Bjarne Moller sebe kako izgovara glasno i jasno. "Dobro", rekao je Torhus. "Razlog ovim brzim konzultacijama je taj to je ova stvar, dakako, urna. Neka prekine sve druge aktivnosti i ve sutra otputuje." No dobro, moda je Holeu sada potreban upravo takav zadatak, tjeio se Moller. "ao mi je to iz vae jedinice moramo povui tako vanog ovjeka", rekao je Askildsen. Naelnik odjela morao se svladati da ne prasne u smijeh.

Pompea

-16-

Glava 3.

Nali su ga u restoranu Schreder u ulici Waldemar Thranes, uglednoj staroj gostionici izmeu zapadnoga i istonog dijela grada. Vie staroj nego uglednoj, budimo iskreni. Ugled starine temeljio se prije svega na tome da je nekome u gradskom uredu za zatitu spomenika palo na pamet da smei, zadimljeni lokal proglasi kulturnom vrednotom. Meutim, zatita spomenika nije se odnosila i na muterije, progonjene i gotovo izumrle predstavnike svoje vrste: stari pijanac, vjeni student i umorni armer, kojima je odavno istekao rok uporabe. Kada su dva policajca ula u gostionicu, propuh koji je izvana grunuo kroz vrata na trenutak je rasparao gustu dimnu zavjesu i ugledali su stasiti lik kako sjedi ispod slike crkve u Akeru. Plava, kratko oiana kosa strila je poput bodlja, trodnevna brada na mravom, markantnom licu posijedjela je, premda mu je bilo tek tridesetak godina. Sjedio je sam, uspravan, ogrnut jaknom kao da e svakoga asa poi. inilo se da velika pivska aa koja je stajala pred njim na stolu, nije uitak nego posao koji mora obaviti. "Rekli su nam da emo vas ovdje nai", kazao je stariji policajac i sjeo ispred njega na stolicu. "Moje je ime Waaler." "Vidite li onoga tamo za stolom u kutu?" upitao je Hole, ne podignuvi pogled. Waaler se osvrnuo i vidio starog, ispijenog mukarca koji se neprestano klatio naprijed-natrag, zurei u au vina. Izgledao je kao da se smrzava."Zovu ga posljednji Mohikanac." Hole je podignuo glavu i nacerio im se. U spletu crvenih ilica stajale su oi, poput plavo-bijelih staklenih kugli. Pogled mu je zastao na prsima Waalerove koulje. "Stari marinac", rekao je, trudei se razgovijetno izgovoriti. "Prije nekoliko godina sigurno ih je ovdje bilo jo nekoliko, ali sada ih nije ostalo mnogo. U ratuje dvaput torpediran. Misli da je besmrtan. Prologa tjedna, nakon zatvaranja lokala, naao sam ga kako spava na hrpi snijega u Glckstadgateu. Nigdje ni ive due, mrano kao u rogu i minus

Pompea

-17-

osamnaest. Kada sam ga napokon uspio protresti i probuditi, samo me pogledao i poslao kvragu." Glasno se nasmijao. "Sluajte, Hole..." "Sino sam priao njegovu stolu i upitao ga sjea li se to se dogodilo one noi. Mislio sam, pa ipak sam ga spasio od smrzavanja. Znate li to mi je odgovorio?" "Meller eli s vama razgovarati, Hole." "Rekao je da je besmrtan. I da se pomirio s time da je u ovoj usranoj zemlji nepoeljan ratni veteran. Ali, nepodnoljivo je da ak ni sveti Petar ne eli imati posla s tim ovjekom. Jeste li uli? ak ni sveti Petar..." "Imamo nalog da vas dopratimo u policijsku upravu." Jo jedno pivo bubnulo je na stol ispred Holea. "Bit e dovoljno, Vera", rekao je. "280", odgovorila je, ne pogledavi u blok. "Isuse", promrmljao je mlai slubenik. "U redu je, Vera". "Oho, hvala." Nestala je. "Najbolja usluga u gradu", objasnio je Harry. "Katkada te primijeti iako nisi mahao objema rukama." Waaler je zategnuo ui prema natrag, pa mu se koa na elu napela, a ila iskoila kao plavi zmijoliki crv. "Nemamo vremena sluati vae cugerske prie, Hole. Predlaem da zadnje pivo ostavite..." Hole je oprezno prinio au ustima i poeo piti. Waaler se nagnuo preko stola pokuavajui obuzdati glas: "Znam sve o vama. Hole. I ne sviate mi se. Mislim da ste ve odavno trebali izletjeti iz slube. Zbog ljudi poput vas narod gubi potovanje prema policiji. Ali, nismo ovdje zbog toga. Ovdje smo da bismo vas dopratili. Naelnik odjela dobar je ovjek, moda vam eli dati jo jednu priliku." Hole je podrignuo, a Waaler se trgnuo. "Priliku, za to?" "Da biste pokazali koliko vrijedite", rekao je mlai slubenik, pokuavajui se djeaki osmjehnuti.

Pompea

-18-

"To vam mogu ovdje pokazati", dodao je Hole smjekajui se, prislonio au na usta i zabacio glavu. "Kvragu, Hole!" Waaler se zacrvenio oko nosa dok su gledali kako na Holeovu neobrijanu vratu poskakuje Adamova jabuica. "Zadovoljni?" upitao je Hole i spustio praznu au ispred sebe. "Na posao..." "... boli me dupe za va posao." Zakopao je jaknu. "Ako Moller hoe neto od mene, neka me nazove ili prieka da sutra doem na posao. Sada idem kui i iduih dvanaest sati ne elim vie vidjeti vae face. Gospodo..." Harry je uspravio svojih 190 centimetara i neprimjetno zakoraknuo u stranu, kako bi sauvao ravnoteu. "Seronjo bahati", rekao je Waaler njiui se na stolici. "Vi ste jadni gubitnik. Kada bi novinari, koji su nakon onoga u Australiji pisali o vama, znali kakav ste bijedni mekuac..." "to su to mekuci, Waaler?" Hole se jo uvijek smjekao. "Predmeti kojima se mlati pijane esnaestogodinjake zato to nose irokezice?"' Mlai policijski slubenik brzo je pogledao Waalera. Prole godine policijskom kolom kruile su glasine o nekoliko mladih koji su se bespravno uselili u naputene stanove. Budui da su pili pivo na javnome mjestu, uhieni su i poslije u elijama premlaeni naranama, zamotanima u mokre runike. "Nikada niste shvatili to je momadski duh. Hole. Mislite samo na sebe. Svi znaju tko je vozio auto u Blindernu i zato je dobrom policajcu na onome znaku napuknula lubanja. Zato to ste pijanac i vozili ste pijani. Moete biti sretni to je, iz obzira prema njegovoj obitelji i ugledu policije, ta stvar pometena pod tepih..." Mlai policajac bio je jo neiskusan i svakoga dana nauio bi neto novo. Toga je poslijepodneva, na primjer, nauio da je vrlo glupo njihati se na stolici dok nekoga vrijea, jer si posve bespomoan ako uvrijeeni napravi korak naprijed, pa te desnim direktom pogodi ravno meu oi. Budui da se kod Schrodera esto dogaa da se ljudi sami od sebe prevrnu, samo nekoliko sekundi vladala je tiina prije nego to su se nastavili buni razgovori.

Pompea

-19-

Mladi policajac pomagao je Waaleru da ustane, gledajui kako Hole urna koraka nestaje kroz vrata. "ovjee, nije loe nakon osam piva, ha?" rekao je, ali se ugrizao za jezik im je ulovio Waalerov pogled. Harryjeve noge nehajno su koraale poledicom na Dovregatu. Zglobovi ga nisu boljeli jer bolove i kajanje prima u posjet tek sutra ujutro. Nije pio za radnoga vremena. Jo ne. Iako je to ve jednom uinio, a doktor Aune je tvrdio da je poetak svake nove pukotine ondje gdje prestaje stara. Sijedom i uasno debelom klonu Petera Ustinova zatresla se od smijeha donja eljust kad je Harry izjavio da izbjegava svoga starog neprijatelja Jima Beama te da pije samo pivo. Znao je da mu pivo ba ne prija. "Ve si bio na dnu, a u trenutku kada otvori bocu, opet si tamo. Nema meufaze, Harry." Kako se uzme. U pravilu je uspijevao doi kui na dvije noge, svui se i idueg dana otii na posao. Ovo nipoto nije uvijek bilo tako. Harry je govorio o meufazi. Trebao je samo malo nekakvoga omamljujueg sredstva da bi mogao zaspati, to je bilo sve. Djevojka u crnoj ubari pozdravila ga je kada su se mimoili. Poznaje li je? Prologa proljea neki su ga pozdravljali, osobito nakon intervjua za Redakciju 21, u kojem ga je Anne Grosvold upitala kakav je osjeaj ubiti serijskog ubojicu. "Pa, bolji nego sjediti ovdje i odgovarati na ovakva pitanja", odgovorio je nacerivi se. To je tada postao proljetni hit, najcitiranija izjava unazad mnogo vremena. Harry je gurnuo klju u bravu. Ulica Sofies. Nije mu bilo sasvim jasno zato je ujesen preselio ovamo u Bislett. Moda zato to su ga susjedi u T0yenu poeli poprijeko gledati i drati se pomalo na distanci, koju je ispoetka pogreno shvaao kao potovanje. Okej, ovdje su ga susjedi putali na miru, premda su i oni znali izai iz stana da bi vidjeli je li sve u redu, kada bi on, vrlo rijetko, promaio stepenicu pa se unatrake otkotrljao do iduega odmorita. Takva tjelovjeba poela je tek u listopadu, kada je nakon sluaja sa Sos naiao na posvemanju utnju. Tada je na izvjestan nain klonuo, a snovi su se vratili. A znao je samo jedan nain kako se otarasiti tih snova.

Pompea

-20-

Pokuao se sabrati pa je otputovao sa Sos u Rauland, u njihovu planinsku kolibu, no ona se nakon uasnoga silovanja potpuno zatvorila u sebe i nije se mogla ni nasmijati. Zatim je nekoliko puta nazvao oca, a da zapravo nisu razgovarali, no poziv je trajao dovoljno dugo da bi shvatio kako otac eli da ga ostavi na miru. Harry je zatvorio za sobom vrata stana, viknuo da je stigao kui te ne dobivi odgovor -zadovoljno kimnuo. udovita nadiru u kojekakvim oblicima, no dokle god ga, kada se vrati, ne saekaju ve u kuhinji, postoje izvjesni izgledi za mirnu no.

Pompea

-21-

Glava 4.

Kada je izaao na ulicu, hladnoa se sruila na njega tako naglo da je nehotice stao hvatati zrak. Vidio je crvenkasto nebo iznad najamnih stambenih zgrada i otvorio usta da bi izbacio okus ui i Colgatea. Na Holberg Plassu u zadnji as je ulovio tramvaj koji se dokotrljao kloparajui niz Welhavensgate. Naao je slobodno mjesto i otvorio novine Aftenposten. Ponovni sluaj pedofilije. Ve trei takav sluaj posljednjih mjeseci sve Norveani koji su na Tajlandu uhvaeni na djelu. Novinski komentator podsjeao je na predizborno obeanje predsjednika vlade da e intenzivirati istrage seksualnih zloina, takoer u inozemstvu, te pitao kada emo vidjeti prve rezultate. Dravni tajnik Bjorn Askildsen iz ureda predsjednika vlade izjavio je da se jo uvijek radi na sporazumu s tajlandskim vlastima, kako bi se na licu mjesta moglo istraivati norveke pedofile te da raunaju s brzim rezultatima im sporazum bude potpisan. "Krajnje je vrijeme!" zakljuio je urednik Aftenpostena. "Ljudi oekuju da se napokon neto dogodi. Kranski predsjednik vlade ne smije biti na glasu kao netko tko ne moe stati nakraj tim svinjarijama." "Naprijed!" Harry je otvorio vrata i ugledao razjapljena usta Bjarnea Mollera zavaljenoga u stolici, dugih nogu ispruenih ispod pisaega stola. "Gle' ti to! Juer sam te oekivao, Harry." "Dobio sam poruku." Harry je sjeo. "Ako sam pio, ne idem na posao. I obratno. Svojevrstan princip koji sam usvojio." Trebalo je zvuati ironino. "Policajac je dvadeset i etiri sata dnevno u slubi, Harry, trijezan ili pijan. Morao sam nagovoriti Waalera da ne podnese izvjee, shvaa li?" Harry je slegnuo ramenima da bi pokazao kako je o toj temi rekao sve to je htio. "Dobro, Harry, pustimo to. Imam za tebe posao. Posao za koji mislim da ga ne zasluuje, ali koji bih ti svejedno volio dati." "Bi li te obradovalo ako odbijem?" upitao je Harry. "Nemoj glumiti Marlowa, Harry. Ne pristaje ti", rekao je Moller osorno.

Pompea

-22-

Harry se nacerio. Znao je da ga naelnik odjela voli. "Jo nisam ni rekao o emu se radi." "Ako u moje slobodno vrijeme poalje po mene auto, vjerojatno se ne radi o regulaciji prometa." "Tono. Zato mi onda ne dopusti da zavrim?" Harry se resko nasmijao i nagnuo se naprijed u stolici. "Hoemo li otvoreno, efe? Ova mi zagonetnost ide na jetra." Na koja jetra, bilo je Molleru navrh jezika, ali je samo kimnuo glavom. "Trenutano nisam prava osoba za velike zadatke. Mislim da si i sam primijetio kako stvari funkcioniraju. Ne funkcioniraju. Barem ne glatko. Odradujem posao, rutinske zadatke, pokuavam nikomu ne biti na putu te dolazim i odlazim trijezan. Da sam na tvome mjestu, posao bih povjerio nekom drugom." Moller je uzdahnuo, s naporom savio koljeno i ustao. "Ide ti to na jetra, Harry? Kada bi bilo po mome, posao bi dobio netko drugi. Ali, oni su bezuvjetno htjeli tebe. Zato bi mi bilo od velike pomoi, Harry..." Harry je pozorno podignuo pogled. Lani ga je Bjarne Moller toliko puta vadio iz gabule, da je ve pomalo dolo vrijeme da pone otplaivati dug. "ekaj! Tko su to oni?" "Ljudi na visokim poloajima. Ljudi koji mi mogu pretvoriti ivot u pakao ako ne dobiju to ele.""A to ja dobivam da bih suraivao?" Moller se namrtio to je jae mogao, no oduvijek mu je bio problem svome vedrom djeakom licu dati osobito ljutit izgled. "to ti dobiva? Dobiva svoju plau. Dokle god to traje, kvragu!" "Mislim da pomalo poinjem shvaati, efe. Ljudi o kojima govori vjerojatno misle da taj Hole, koji je u Sydneyju napravio reda, mora biti vrlo vrst momak, a tvoja je zadaa samo da ga pridobije za zadatak, je li tako?" "Harry, molim te, ne tjeraj mak na konac." "Dakle, tako je. Znai da juer nisam pogrijeio s Waalerovom njukom. Zato sam ve prespavao no i evo moga prijedloga: ja sam milo dijete i stat u na startnu crtu, a kada budem gotov, dat e mi na dva mjeseca dva slubenika u punom radnom vremenu i slobodan pristup svim bazama

Pompea

-23-

podataka." "O emu govori?" "Zna o emu govorim." "Ako je jo uvijek rije o silovanju tvoje sestre, tada to samo mogu odbiti, Harry. Pretpostavljam da se sjea kako je taj sluaj izriito stavljen ad acta." "Sjeam se, efe. A sjeam se i izvjea u kojem je pisalo da boluje od Downova sindroma i da je stoga sasvim zamislivo da je izmislila silovanje kako bi prikrila da je zatrudnjela sa sluajnim poznanikom. Toga, toga se sjeam." "Nije bilo tragova..." "Htjela je to drati u tajnosti. Pobogu, efe, bio sam u njezinu stanu u Sognu i u koari za rublje u kupaonici sluajno primijetio potpuno krvav grudnjak. Morao sam je prisiliti da mi pokae grudi. Odrezao joj je bradavicu na dojci i krvarila je due od tjedan dana. Ona misli da su svi ljudi poput nje, a kada ju je taj fifiri poastio jelom i zatim upitao eli li u njegovoj hotelskoj sobi gledati film, mislila je samo da je vrlo ljubazan. ak da se i sjeti broja sobe, ona je sigurno ve odavno usisana i obrisana. A posteljina je otada promijenjena ve najmanje dvadeset puta. to se tragova tie, stvari ne stoje dobro." "Ali nitko se nije sjeao krvavih plahti..." "Jednom prilikom radio sam u hotelu, Moller. Zaudio bi se koliko se krvavih plahti promijeni za samo nekoliko tjedana. ini se da ljudi nita drugo ne rade nego krvare." Moller je energino odmahnuo glavom. "Oprosti, ali imao si priliku sve dokazati." "Ne dovoljno dugo, efe. Nisam imao dovoljno vremena." "Nikada nemamo dovoljno vremena. No, u nekom trenutku moramo podvui crtu. S obzirom na nae mogunosti..." "Barem mi daj odrijeene ruke. Mjesec dana." Moller je iznenada podignuo pogled i zamirio na jedno oko. Harry je znao da ga je Moller proitao. "Seronjo glupi, otpoetka si elio taj posao i samo si htio vidjeti koliko moe iskamiti, zar ne?"

Pompea

-24-

Harry je izbacio donju usnu i klatio glavom. Moller je pogledao kroz prozor i uzdahnuo. "U redu, Harry. Vidjet u to mogu uiniti. Ali ako uprska stvar, morat u donijeti neke odluke koje sam, po miljenju izvjesnih ljudi u ovoj upravi, ve odavno trebao donijeti. Zna o emu govorim?" "Da me se naglavake izbaci odavde, efe", rekao je Harry cerei se. "O kakvom je poslu rije?" "Nadam se da ti je ljetno odijelo isto i da zna gdje ti je putovnica. Zrakoplov ti polijee za dvanaest sati i pred tobom je dug put." "Sto dalje, to bolje, efe." Harry je sjedio na stolici pored vrata tijesnoga socijalnog stana u Sognu. Sestra je sjedila uz prozor i na svjetlosti uline svjetiljke promatrala pahuljice. Nekoliko je puta mrcnula. Budui da mu je bila okrenuta leima, Harry nije mogao razabrati je li to zbog rastanka ili zbog prehlade. Ve dvije godine ivjela je ondje i s obzirom na svoje stanje dobro se snala. Neposredno nakon njezina silovanja i pobaaja, Harry je spakirao neto odjee i higijenski pribor i doselio se k njoj, ali je ona nakon samo nekoliko dana rekla da je dosta i da je ve odrasla djevojka. "Doi u uskoro opet. Sos." "A kada?" Sjedila je toliko blizu prozoru da se svaki put kada bi progovorila, na prozorskome staklu rascvjetala rua vodene pare. Harry je unuo iza nje i dotaknuo joj leda. Po njezinu slabanu drhtanju shvatio je da e se ubrzo rasplakati. "im uhvatim zloeste deke. Odmah u se vratiti kui." "Je li to..." "Ne, nije taj. Taj e me posije uti. Jesi li danas razgovarala s tatom?" Odmahnula je glavom. Harry je uzdahnuo. "Volio bih da ga nazove ako on tebe ne nazove. Moe li to za mene uiniti, Sos?" "Tata nikada ne govori", proaptala je. "Tata je tuan jer je mama umrla, Sos." "Ali, to je bilo davno." "Zato je sada vrijeme da ga potaknemo da ponovo govori, Sos, a u tome

Pompea

-25-

mi ti mora pomoi. Hoe li? Hoe li to uiniti, Sos?" Okrenula se bez rijei, zagrlila ga i zavukla glavu ispod njegova vrata. Milovao joj je kosu osjeajui kako mu je ovratnik koulje vlaan. Koveg je bio spakiran. Harry je nazvao Aunea i rekao mu da mora na poslovni put u Bangkok. Aune nije o tome imao bogzna to rei, a Harry nije znao zato ga je uope nazvao. Moda zato to mu je godilo nazvati nekoga tko bi se nakon izvjesna vremena mogao zapitati gdje li se samo toliko zadrao. Poslugu kod Schrodera, dakako, nije mogao nazvati. "Uzimaj injekcije vitamina B koje sam ti dao", rekao je Aune. "Zbog ega?" "Donekle ti olakaju ivot ako poeli biti trijezan. Nova okolina, Harry, mogla bi biti dobra prigoda." "Razmislit u." "Nije dovoljno samo misliti, Harry." "Znam. Zbog toga ne moram ponijeti injekcije." Aune je zabrundao. To je bio njegov smijeh. "Trebao bi biti komiar, Harry." "Na najboljem sam putu." Mladi iz hospicija smjetenoga malo nie na ulici, stajao je drhturei u tankoj traper jakni naslonjen na zid kue i puio, kada je Harry stavio koveg u prtljanik taksija. "Na dalek put?" upitao je. "Moglo bi se rei." "Na jug?" "U Bangkok." "Sam?" "Da." "Say no more..." Podignuo je palac i namignuo Harryju. Harry je preuzeo zrakoplovnu kartu od alterske slubenice i okrenuo se. "Harry Hole?" Mukarac je nosio metalne naoale i gledao ga s tugaljivim osmijehom. "A tko ste vi?" "Dagfinn Torhus iz Ministarstva vanjskih poslova. Samo smo vam htjeli zaeljeti sretan put. 1 uvjeriti se da ste... svjesni delikatnosti zadatka.

Pompea

-26-

Napokon, sve se ovo zbilo vrlo, vrlo brzo." "Hvala na suosjeanju. Da, razumio sam da mi je posao nai ubojicu i ne dizati previe praine. Moller me poduio." "Dobro. Najvanija je diskrecija. Ne vjerujte nikomu. ak ni onima koji tvrde da su iz Ministarstva vanjskih poslova. Moe se dogoditi da su, primjerice, iz Dagbladeta." Torhus je otvorio usta kao da e se nasmijati, no Harry je shvatio da misli ozbiljno. "Novinari iz Dagbladeta ne nose znake Ministarstva vanjskih poslova, gospodine Torhus. Ili baloner usred zime. Osim toga, iz spisa sam saznao da ste mi vi osoba za kontakt s vladom." Torhus je kimnuo kao samom sebi. Zatim je izbacio eljust i malo spustio glas. "Avion vam uskoro polijee, ne bih vas vie zadravao. Ali, posluajte barem to vam elim rei." Izvadio je ruke iz depova balonera i sklopio ih pred sobom. "Koliko vam je godina, Hole? Trideset i tri? Trideset etiri? Moda je pred vama jo uvijek karijera. Naime, raspitao sam se o vama. Talentirani ste i oigledno na viim instancama postoje ljudi koji vas vole. I koji vas tite. Tako moe biti i ubudue, ako sve dobro proe. No, nisu potrebne velike pogreke da krenete prema dnu, a u takvom padu moete brzo povui za sobom i svoga zatitnika. Tada ete shvatiti da su svi vai takozvani prijatelji netragom nestali. Dakle, pokuajte ostati na nogama, ak i ako budete sporo napredovali. To je za sve sudionike najbolje rjeenje. Ovo je dobronamjeran savjet staroga brzoklizaa." Smjekao se dok su mu oi hladno odmjeravale Harryja. "Znate to, Hole, ovdje u Fornebuu* uvijek me obuzme deprimirajui osjeaj zaustavljanja. Zaustavljanja i ponovnoga polaska." "Ma nemojte rei", odgovorio je Harry, pitajui se ima li vremena za jedno pivo prije nego to zatvore izlaz. "Pa, to katkada moe biti i dobro. Mislim, to obnavljanje." "Nadajmo se", rekao je Torhus. "Nadajmo se."

* etvrt u Oslu u kojoj je smjetena zrana luka. (Nap. prev.)

Pompea

-27-

Glava 5.

Harry Hole namjestio je sunane naoale na nosu i pogledom kruio po taksijima ispred meunarodne zrane luke Don Muang. Imao je osjeaj da je uao u kupaonicu u kojoj je netko maloprije zatvorio vru tu. Znao je tajnu kako se postupa u sluaju tolike vlage u zraku. Jednostavno, fuka ti se za nju. Pusti neka se znoj cijedi i misli na druge stvari. Vei je problem bila svjetlost. Zarila je kroz jeftinu zatamnjenu plastiku sunanih naoala, pekla ga u oima oteenima od alkohola, izazivajui glavobolju koja ga je dotada samo vrebala iza sljepoonica. " 250 baht or metel taxi, Sil?" Harry se pokuao usredotoiti na taksista ispred sebe. Let je bio pravi pakao. Knjiara u zranoj luci u Zrichu prodavala je samo knjige na njemakom, a u zrakoplovu su prikazivali Free Willy 2. "Moe s taksimetrom", rekao je Harry. Neki brbljavi Danac na mjestu pored njega pristojno je previdio da je Harry pijan, pa ga je obasipao korisnim savjetima kako izbjei prijevaru na Tajlandu to je, izgleda, neiscrpna tema. Valjda je smatrao da su Norveani fascinantno naivna stvorenja i da je prirodna dunost svakoga Danca zatititi ih od lopovluka. "Uvijek se morate cjenkati", rekao je. "To je princip, razumijete?" "A to ako to ne inim?" "Tada nama ostalima pretvarate ivot u pakao." "Kako, molim?" "Doprinosite tomu da cijene rastu, inei Tajland skupljim za sve one koji e doi poslije vas." Harry paljivije pogleda ovjeka. Nosio je be koulju od sintetike i nove kone sandale. Postojao je samo jedan izlaz: jo vie popiti. "Surasak Road 111", rekao je Harry. Voza se nasmijeio, ubacio putne torbe u prtljanik i pridrao Harryju vrata. Harry se nekako uvukao u auto te ustanovio da je upravlja na desnoj strani. "U Norvekoj se alimo da Englezi ustraju na vonji lijevom stranom", rekao je dok su se vozili prema autocesti. "Ali tek nedavno sam uo da se na svijetu vie vozi lijevom nego desnom

Pompea

-28-

stranom, znate li zato?" Voza je pogledao u retrovizor i nasmijeio se jo irim osmijehom. "Surasak Road, yes?" "Zato to u Kini voze lijevom stranom", promrmljao je Harry, zadovoljan to se autocesta poput ravne, sive strijele probijala kroz tmurni krajobraz nebodera. Osjetio je da e nekoliko otrih krivina biti dovoljno da Swissairov omlet izbace na stranje sjedalo. "Zato nije ukljuen taksimetar?" " Surasak Road, 500 baht, yes?" Harry se naslonio i gledao u nebo. To jest, gledao je uvis jer se zapravo nije vidjelo nebo, samo zavjesa smoga osvijetljena suncem koje takoer nije mogao vidjeti. Bangkok, "Grad anela". Aneli su koristili maske za disanje, noem rezali zrak i pokuavali sauvati sjeanje na nekadanju boju neba. Vjerojatno je bio zadrijemao jer, kada je otvorio oi, stajali su. Uspravivi se na sjedalu vidio je da su okrueni automobilima. Malene otvorene trgovine i radionice tiskale su se jedna do druge na plonicima koji su vrvjeli ivotom. Izgledalo je da svi znaju kamo ele ii i da je krajnje vrijeme da onamo stignu. Voza je otvorio prozor i kakofonija gradske buke pomijeala se s brundanjem radija. U uarenom sportskom kupeu vonjalo je na ispune plinove i znoj. "Prometni ep?" Voza odmahne glavom osmjehnuvi se. Harryju je krkalo meu zubima. to je ono proitao? Da sve olovo koje ovjek udahne prije ili poslije dospije u mozak? I da od toga najvjerojatnije postane zaboravan? Ili psihotian? Kao nekim udom promet se odjednom ponovo pokrenuo. Motocikli i mopedi rojili su se oko njih kao divlje muice te prezirui smrt ulijetali u svako novo krianje. Harry je nabrojio etiri visoko kvalificirane "zamalo-nesree".

"Nevjerojatno je da se ovdje nita ne dogodi", rekao je da bi neto rekao. Voza je pogledao u retrovizor i iroko se osmjehnuo. "Dogodi se. esto. Vrlo esto." Kada su se napokon zaustavili ispred policijske postaje u Surasak Roadu,

Pompea

-29-

Harry je ve donio odluku: ovaj mu se grad ne svia. Htio je zadrati dah, obaviti posao te se prvim, ne nuno i najboljim avio-prijevoznikom, vratiti u Oslo. "Dobro doli u Bangkok, Hally." ef policije bio je nizak i tamnoput i imao je oiglednu namjeru pokazati da i na Tajlandu znaju pozdraviti na zapadnjaki nain. Stisnuo je Harryju ruku i oduevljeno je tresao, iroko se osmjehujui. "Oprostite to nismo mogli doi po vas na aerodrom, ali promet u Bangkoku..." Rairio je ruke i pokazao na prozor iza sebe. "Na planu grada nije daleko, ali..." "Znam to mislite, Sir", rekao je Harry. "U veleposlanstvu su mi to isto rekli." Stajali su jedan ispred drugoga ne govorei vie nita. ef policije smjekao se. Zatim je netko pokucao na vrata. "Naprijed!" Izbrijana glava provirila je kroz odkrinuta vrata. "Uite, Crumley. Norveki detektiv je ovdje." "Aha, onaj detektiv." Glava je dobila tijelo i Harry je morao dvaput pogledati kako bi se uvjerio da dobro vidi: iroka ramena, visina gotovo njegova, elava glava s jakim miiima eljusti i dva intenzivno plava oka iznad ravnih tankih usana. Odjea se sastojala od svijetloplave koulje koja je pripadala uniformi, para velikih Nike tenisica i suknje. "Liz Crumley, glavna komesarica u Odjelu za ubojstva", rekao je ef policije. "Pria se da ste ubojito dobar istraitelj, Harry", rekla je s jakim amerikim naglaskom i ustoboila se ispred njega s rukama na bokovima. "Pa sad, ne znam moe li se to tako.. "Ne? Pa ne moe biti ni sasvim netono, ako vas alju preko pola zemaljske kugle, zar ne?" "Mogue je." Harry je napola zamirio. Sada mu je najmanje trebala pretjerano revna ena. "Ovdje sam da bih pomogao. Ako mogu pomoi." Silom se pokuavao

Pompea

-30-

osmjehnuti. "Onda je moda pravo vrijeme za otrenjenje, Harry?" Iza njegovih lea ef policije ciktao je od smijeha. "Takvi su oni", rekla je glasno i razgovijetno kao da ga nema. "Cine sve to mogu kako nitko ne bi izgubio ponos. Upravo vam pokuava spasiti ponos, Harry. A to ini pravei se da priam viceve. Ali, ja ne priam viceve. Odgovorna sam za Odjel za ubojstva i ako ima neto to mi ne odgovara, ja kaem. Ovdje se to smatra loom osobinom, no tako radim ve deset godina." Harry je sasvim zamirio. "Po rumenilu vaeg lica zakljuujem da vam je ovo neugodno, Harry, ali nisu mi potrebni pijani istraitelji, to sigurno razumijete. Doite sutra. Pobrinut u se da vas netko odveze do apartmana u kojem moete stanovati." Harry je odmahnuo glavom i nakaljao se: "Strah od letenja." "Molim?" "Imam strah od letenja. Gin tonic pomae mi suzbiti ga. A lice mi je crveno jer mi ta stvar poinje isparavati kroz pore na koi." Liz Crumley dugo ga je gledala. Zatim se poeala po eli. "Kako vam je to glupo, detektive. A to je s jet lagom?" "Savreno budan." "Dobro. Na putu prema mjestu zloina moemo proi pored vaeg stana." Stan koji mu je osiguralo veleposlanstvo nalazio se u modernome kompleksu apartmana, preko puta hotela Shangri-La. Stan je bio minijaturan i spartanski namjeten, ali je imao kupaonicu. ventilator iznad kreveta i pogled na rijeku Chao Praya, koja je protjecala lijena i smea. Harry je stao uz prozor. Dugi, uski drveni amci krstarili su rijekom i motorima postavljenima na duge motke pjenili prljavu rijenu vodu. S druge strane rijeke novoizgraeni hoteli i poslovne zgrade strili su uvis iznad nepreglednog mnotva bijelih kua. Bilo je teko stei dojam o veliini grada jer se sve to je bilo samo nekoliko ulica dalje utapalo u utosmeoj izmaglici, no Harry je pretpostavio da je grad velik. Vrlo velik. Kada je otvorio prozor, zapljusnula ga je zagluna buka. Nakon duga leta ui su mu se otepile tek u dizalu i sada je primjeivao koliko je u ovome gradu doista buno. Crumleyina cestovna krstarica stajala je daleko dolje

Pompea

-31-

uz rub ceste kao kakav djeji auti. Otvorio je limenku toplog piva koju je ponio iz zrakoplova i zadovoljno konstatirao da je "Singha" jednako loega okusa kao i norveko pivo. Ostatak dana sada mu se inio mnogo podnoljivijim.

Pompea

-32-

Glava 6.

Glavna komesarica legla je na trubu. Doslovno. Grudima je pritisnula upravlja velikoga toyotinog terenca i truba je zatulila. "Nije ba tajlandski", rekla je smijui se. "Osim toga, ne pomae. Ako trubi, sigurno te nee propustiti. To ima nekakve veze s budizmom. No, ja se toga jednostavno ne mogu osloboditi. Kvragu, ja sam iz Teksasa, kratko i jasno; drugoga sam soja nego ovi ovdje." Ponovo je legla na upravlja dok su vozai desno i lijevo od nje demonstrativno gledali u suprotnom smjeru. "On, dakle, jo uvijek lei u hotelskoj sobi?" upitao je Harry i potisnuo zijevanje. "Naredba sa samog vrha. U pravilu, odmah zaponemo s obdukcijom i iduega ih dana kremiramo. Ali zahtijevali su da vi bacite pogled na njega. Ne pitajte me zato." "Pa, ipak sam ja ubojito dobar istraitelj, zar ste ve zaboravili?" Pogledala ga je krajikom oka prije nego se ubacila u desnu kolonu i dala gas. "Ne budite previe drski, srce. Nije onako kako moda mislite. Tajlanani vas ne smatraju junakom samo zato to ste farang, upravo suprotno." ''Farang?" " Bijelac, gringo. Dijelom prezirno, dijelom neutralno, zavisi kako gledate na to. Imajte uvijek na umu da je s osjeajem samopotovanja kod Tajlanana sve u redu i onda kada ste prema njima ljubazni. Na vau sreu danas imam na terenu dva mlada policajca koje moete impresionirati. Barem se tomu nadam u vae ime. Ako uprskate stvar, to vam moe stvoriti velike probleme u daljnjoj suradnji s odjelom." "Oh, zapravo sam ve stekao dojam da vi drite sve konce u rukama." "To sam i ja mislila." Izali su na autocestu i Crumley je odluno pritisnula papuicu gasa, ne obazirui se na motor koji je protestirao. Polako se sputala veer i na zapadu je jarkocrveno sunce nestajalo u izmaglici izmeu nebodera. "Oneienost zraka barem nam prua lijepe zalaske sunca", rekla je Crumley, kao odgovor na njegove misli.

Pompea

-33-

"Priajte mi o ovdanjoj prostituciji", rekao je Harry. "Rasprostranjena je koliko i moped." "To sam shvatio. Ali, kakva su pravila, kako funkcionira? Postoji li tradicionalna ulina prostitucija sa svodnicima, stalni bordeli s madame ili nezavisne prostitutke? Odlaze li u striptiz barove, oglaavaju li se u novinama ili upoznaju muterije u trgovakim centrima?" "Vie-manje ima svega. Ne postoji nita to u Bangkoku jo nije iskuano. No, veinom rade u go-go barovima u kojima pleu i potiu goste na konzumaciju pia, za to dobivaju postotak. Vlasnik bara nije odgovoran za djevojke, osim to im da je pozornicu na kojoj se mogu nuditi, dok se djevojke obvezuju da e tamo ostati do kraja. Kada muterija hoe povesti djevojku, mora je otkupiti za ostatak veeri. Novac ide vlasniku bara, no djevojke su u pravilu zadovoljne to se ne moraju previjati na pozornici do kraja veeri." "Zvui kao dobar deal za vlasnika bara." "Ono to djevojka dobije nakon to je otkupljena, ide njoj u dep." "to je bilo s onom koja je nala nau osobu? Je li bila iz takvoga bara?" "Tono. Radi u jednom od King-Crown barova u Patpongu. Takoer znamo da vlasnik motela vodi neku vrstu bordela za strance s posebnim eljama. Ali, nije ih tako lako natjerati da progovore, jer je na Tajlandu jednako kanjivo biti kurva kao i svodnik... Do sada je samo rekla da je stanovala u motelu i da je pogrijeila vrata." Objasnila je da je Atle Molnes vjerojatno naruio enu pri dolasku u motel, ali da mukarac na recepciji, u ovom sluajuvlasnik, opovrgava da osim iznajmljivanja soba ima bilo kakve veze s ovim sluajem. "Stigli smo." Terenac se zaustavio ispred niske, bijele kamene kue. "ini se da najbolji bordeli u Bangkoku naginju grkom stilu", rekla je mrzovoljno i izala iz auta. Harry je pogledao veliku neonsku reklamu koja je isticala ime motela: Olympussy. "M" je nemirno mirkalo dok je arulja u "L" ve ispustila duu, dajui ovome mjestu otuan izgled, koji je Harryja neodoljivo podsjeao na zalogajnice norveke provincije. Motel je trebao oponaati amerike uzore, s unutranjim dvoritem, kruno

Pompea

-34-

smjetenim dvokrevetnim sobama i parkirnim mjestom ispred svakih vrata. Uz proelje se protezala veranda na kojoj su gosti mogli sjediti u sivim pletenim naslonjaima, umrljanima kapljama vode. "Otuno mjesto." "Ne biste vjerovali, ali kada je ovo otvoreno, u vrijeme Vijetnamskoga rata, bio je to jedan od posjeenijih bordela. Sagraen je za pohotne amerike R & R vojnike." "R & R?" " Rest and Rehabilitation. Od milja takoer zvani I & I: Intercourse and Intoxication. Prevozili su ih ovamo avionima iz Saigona na dvodnevni odmor. Bez amerike vojske, industrija seksa danas ne bi bila ovo to jest. Jedna je ulica ak posve slubeno dobila naziv Soi Cowboy." "Zato onda nisu ostali ovdje? To zvui gotovo kao da su kod kue." "Vojnici koji su najvie eznuli za domovinom, najradije su to htjeli obavljati na pravi ameriki nain. To jest, ili u autu ili u motelskoj sobi. Zato je sagraena ova zgrada. U sreditu grada mogli su unajmiti amerike automobile. U sobama su u to vrijeme imali iskljuivo ameriko pivo." "O, Boe, otkuda sve to znate?" "Majka mi je priala." Harry se okrenuo prema njoj, no iako su joj preostala svijetlea slova "Olympussyja" obasjavala glavu plaviastom svjetlou, bilo je premrano da bi joj vidio izraz lica. Nataknula je iltericu prije nego je krenula na recepciju. Motelska soba bila je skromno namjetena, ali je prljava siva svilena tapeta jo uvijek otkrivala tragove nekih boljih vremena. Harry se najeio po leima. Ne zbog utoga odijela koje je inilo suvinom toniju identifikaciju pokojnika, jer su samo kransko konzervativni politiari dobrovoljno nosili takva odijela. Nije ni zbog noa s orijentalnim ukrasima koji je tako vrsto pritisnuo sako uz lea da se iznad ramena stvorila runa izboina. Razlog je bio vrlo jednostavan; bilo je ledeno hladno. Crumley je objasnila da je rok trajanja leeva u ovoj klimi izuzetno kratak. Kada su saznali da e norvekoga detektiva trebati ekati gotovo dva dana, zapovjedili su da se klima-ureaj stavi na najjae, to znai na deset stupnjeva uz maksimalnu ventilaciju.

Pompea

-35-

No, to nije moglo odvratiti muhe. Zazujale su i poletjele kada je dvoje policajaca oprezno okrenulo le na bok. Ugasli pogled Atlea Molnesa zurio je preko hrpta nosa, kao da pokuava vidjeti vrhove svojih cipela Ecco. Zbog mladenake pony frizure veleposlanik je izgledao mlae od svoje 52 godine. Kosa izblijedjela od sunca padala mu je preko ela kao da u njemu jo ima ivota. "Oenjen je i ima ker tinejderske dobi", rekao je Harry. "Nitko od njih nije bio ovdje vidjeti ga?" "Ne. Obavijestili smo norveko veleposlanstvo koje je informaciju proslijedilo obitelji. Do sada smo samo dobili zapovijed da nitko ne smije ui ovamo." "Netko iz veleposlanstva?" "Savjetnica u veleposlanstvu, ali se vie ne sjeam imena..." "Tonje Wiig?" "Da, tako je. Nije ni trepnula okom dok smo ga okretali kako bi ga mogla identificirati." Harry je promatrao veleposlanika. Je li bio zgodan mukarac, mukarac od kojega bi, zanemarimo li grozno odijelo i salaste pojasove na trbuhu, srce mlade savjetnice moglo bre zakucati? Njegova preplanula koa imala je ukast odsjaj, a poplavjeli jezik kao da se htio progurati kroz usne. Harry je sjeo na stolicu i osvrnuo se. Kada ovjek umre, izgled mu se brzo mijenja, a on se nagledao dosta mrtvaca da bi znao kako nema koristi od dugoga zurenja u njih. Tajne koje su mogle razotkriti osobnost ovjeka, Atle Molnes odavno je ponio sa sobom; ostala je samo prazna, naputena ljuska. Harry je privukao stolicu krevetu. Dva mlada policajca nagnula su se iznad njega. "to gledate?" upitala je Crumley. "Gledam norvekoga kurvara koji je sluajno veleposlanik i iji se ugled iz obzira prema kralju i domovini mora tititi." Iznenaeno je podignula pogled i fiksirala ga. "Zadah se ne moe ukloniti, ma koliko klima dobro radila", rekao je. "Ali, to je moj problem. Sto se tie ovog tipa..." Harry je mrtvoga veleposlanika povukao za eljust. " Rigor mortis. Ukoen je, no mrtvaka ukoenost polako poputa, to je

Pompea

-36-

sasvim normalno nakon dva dana. Jezik mu je poplavio, ali no ne upuuje na smrt guenjem. To moramo provjeriti." "Provjereno je", rekla je Crumley. "Veleposlanik je pio crno vino." Harry je neto promrmljao. "Na lijenik kae da je smrt nastupila negdje izmeu 16 i 22 sata", nastavila je. "Veleposlanik je izaao iz svoga ureda u pola devet ujutro, a kada ga je ona ena nala, bila su skoro 23 sata, to donekle suava vremenski razmak." "Izmeu 16 i 22 sata? Ali to je est sati." "Dobro ste izraunali, detektive." Crumley je prekriila ruke. "Dakle", Harry je podignuo pogled prema njoj, "za rtve koje su mrtve tek nekoliko sati, u Oslu moemo utvrditi vrijeme smrti s tonou od dvadesetak minuta." "Jer tamo ivite na sjevernom polu. Na trideset i pet stupnjeva tjelesna se temperatura bitno ne snizi. Vrijeme smrti izraunava se na temelju rigor mortisa, a to da je tek priblian vremenski razmak." "Sto je s mrtvakim pjegama? Trebale bi se pojaviti otprilike nakon tri sata." "Sorry. Ali kao to vidite, veleposlanik je oboavao sunce, pa ih ovdje ne nalazimo." Harry je preao prstom preko odijela na mjestu uboda. Na noktu mu se nakupila nekakva siva tvar, poput vazelina. "to je ovo?" "ini se da je no bio podmazan. Uzeli smo uzorke i poslali ih na analizu." Harry je na brzinu pretraio depove pokojnika i izvukao stari smei novanik. Unutra je bila novanica od 500 bahta, iskaznica Ministarstva vanjskih poslova i slika nasmijeenog mladia u bolnikom krevetu. "Jeste li jo to nali?" "Nita." Crumley je skinula kapu i rastjerivala muhe. "Provjerili smo njegove stvari, ali smo ih sve ovdje ostavili." Otkopao mu je remen i spustio hlae te ga ponovo okrenuo na trbuh. Zatim mu je podignuo sako i koulju. "Pogledajte ovdje, tu je krv malo curila niz lea." Spustio je i gae. "Pa se slila meu guzove. Dakle, najvjerojatnije nije uboden dok je leao u

Pompea

-37-

krevetu nego dok je stajao. Izmjerimo li visinu mjesta uboda i kut ubodnog kanala, moi emo neto rei o ubojiinoj visini." "Pretpostavljamo da su poinitelj ili poiniteljica stajali na istoj visini kao i rtva", dodala je Crumley. "Ubijeni je mogao biti uboden i na podu. Krv se moda slila dok je stavljan u krevet." "Tada bi moralo biti krvi na tepihu", rekao je Harry, ponovo navukao hlae na truplo, zategnuo remen, okrenuo se i pogledao je u oi. "Osim toga, tada ne biste morali nagaati nego biste bili sigurni jer bi, na kraju krajeva, va Odjel za izuzimanje tragova na njegovu odijelu sigurno naao vlakna tepiha, zar ne?" Izbjegla je njegov pogled, no Harry je shvatio da je poloio njezin brzopotezni test. Lagano je kimnula glavom, a on se ponovo okrenuo prema truplu: "Plus jo jedan viktimoloki detalj, koji moda potvruje da je oekivao enski posjet." "Je li?" "Vidite ovaj remen? Prije negoli sam ga otkopao, bio je za dvije rupice jae stegnut nego inae, to se prepoznaje po ovoj razlokanoj rupi. Stariji mukarci koji su sve iri u struku vole se malo utegnuti prije nego se nadu s mlaim enama." Bilo je teko rei jesu li bili impresionirani. Tajlandski policajci klatili su se s noge na nogu, a njihova mlada, skamenjena lica nisu nita odavala. Crumley si je odgrizla dio nokta i pljunula ga kroz stisnute usnice. "A ovdje imamo minibar." Harry je otvorio vrata maloga hladnjaka. Singha, Johnnie Walker i Canadian Club u minijaturnim boicama i boca bijelog vina. ini se da nita nije taknuto. "to jo imamo?" Harry se obratio dvojici policajaca. Pogledali su se prije no to je jedan od njih pokazao prema dvoritu. "Auto." Izali su na otvoreno, gdje je stajao noviji model tamnoplavog mercedesa s diplomatskom registracijom. Jedan od policajaca otvorio je vozaeva vrata. "Kljuevi?" upitao je Harry. "Bili su u depu sakoa..." Policajac je kimnuo glavom u smjeru motelske

Pompea

-38-

sobe. "Otisci prstiju?" Tajlandanin je pomalo rezignirano pogledao eficu. Nakaljala se: "Naravno da smo uzeli otiske prstiju s kljueva, Hole." "Nisam pitao jeste li ih uzeli, nego to ste nali." "Njegove vlastite. Da nije tako, to bismo odmah rekli." Harry se suzdrao od zajedljiva komentara. Sjedala i pod u mercedesu bili su puni smea. Harryju je zapelo za oko nekoliko asopisa, kazeta, prazne kutije cigareta, limenka kole i par sandala. "to ste jo nali?" Jedan od policajaca izvadio je popis i itao. Kako se ono zove? Nho? Strana imena tako se teko pamte. Moda je i njima bilo tako s njegovim imenom. Nho je imao vitko, gotovo djevojako tijelo, kratku kosu i simpatino, vedro lice. Harry je znao da e se taj izraz lica za samo nekoliko godina sasvim promijeniti. "Stop", rekao je Harry. "Moete li ovo posljednje ponoviti?" "Listii za konjske utrke, Sir." "Veleposlanik je oigledno odlazio na konjske utrke", rekla je Crumley. "Omiljen sport na Tajlandu." "A to je ovo?" Harry se nagnuo preko vozaeva sjedala i podignuo prozirnu plastinu ampulu koja se zaglavila izmeu podnoja sjedala i otiraa. Policajac je pogledom preletio popis, ali je morao odustati. "U takvim se ampulama prodaje tekui ecstasy", rekla je Crumley, pribliivi se da bi bolje pogledala. "Ecstasy?" Harry je odmahnuo glavom. "Kranski demokrati u poodmaklim godinama moda se okolo eve, ali nisu na ecstasyju." "To emo ponijeti i analizirati", rekla je Crumley. Harry je vidio koliko joj je neugodno to je previdjela ampulu. "Zavirimo malo odostraga", rekao je. Za razliku od prednjega dijela, prtljanik je bio u savrenom redu. "Uredan ovjek", rekao je Harry. "Naprijed su vjerojatno efovale ene iz kue, ali im nije dao da taknu prtljanik."

Pompea

-39-

Bogato opremljen koveg s alatom bljesnuo je pod svjetlom Crumleyne depne svjetiljke. Alat se sjajio, a tek malo vapnene praine na odvijau odavalo je da je koriten. "Jo malo viktimologije. Kladim se da Molnes nije imao dara za praktine stvari. Ovaj alat nikada nije doao u dodir s automobilskim motorom. Odvija je u najboljem sluaju upotrijebljen jednom, kod kue, za vjeanje obiteljske slike na zid." Muica mu je zazujala tik do uha. Harry ju je pljesnuo i osjetio pod rukom svjeinu vlane koe. Vruina nije poputala iako je sunce ve zalo. Osim toga, sada nije bilo ni daka vjetra, pa se inilo kao da vlaga ispod njegovih nogu isparava iz tla i zgunjava zrak, da ga se gotovo moe piti. Pored rezervnoga kotaa stajala je dizalica, po svemu sudei takoer nekoritena, te smei, uski koni koveg kakav je za oekivati u autu diplomata. "to je u kovegu?" upitao je Harry. "Zakljuan je", rekla je Crumley. "Kako auto u strogom smislu pripada veleposlanstvu te tako ne podlijee naem pravnom poretku, nismo ga pokuali otvoriti. No, budui da Norveka sada ima predstavnika, moda bismo mogli..." "ao mi je, ali nemam diplomatski status", rekao je Harry, izvadio koveg iz prtljanika i spustio ga na tlo. "No, mogu konstatirati da se ovaj koveg vie ne nalazi na norvekom teritoriju, pa predlaem da ga otvorite dok odem na recepciju i popriam s vlasnikom motela." Harry je polako hodao unutranjim dvoritem. Noge su mu bile nateene od leta, a ispod koulje kotrljala se kaplja znoja, kakljajui ga. Trebalo mu je pie. Inae, uope nije bio tako lo osjeaj napokon opet poteno raditi. Posljednji put to je bilo prije mnogo vremena. Ustanovio je da se "M" sada ugasilo.

Pompea

-40-

Glava 7.

Wang Lee, menader, stajalo je na posjetnici koju je Harry dobio od ovjeka za pultom, vjerojatno kao svojevrstan naputak da radije svrati neki drugi dan. Koati mukarac s cvjetnom kouljom imao je plivau koicu u kutovima oiju i doimao se kao da sada uistinu ne eli imati posla s Harryjem. Upravo je ponovo poeo prelistavati hrpu papira i stao gunati podignuvi pogled i vidjevi da Harry jo uvijek stoji ondje. "Vidim da ste zaposlen ovjek", rekao je Harry. "Zato predlaem da ovo to bre obavimo. Najvanije je da razumijemo jedan drugoga. Ja sam, kao to vidite, stranac, a vi ste Tajlananin..." "Nisam Tajlananin nego Kinez", izgovorio je ponovo gunajui. "Hm, onda ste i vi stranac. Poanta je..." ulo se kratko dahtanje, to je moda trebalo znaiti podrugljiv smijeh. Vlasnik motela barem je zinuo i pokazao niz nasumce rasporeenih smekastih zuba. "Nisam stranac, Kinez sam. Mi smo ti koji dre Tajland u pogonu. Nema Kineza, nema biznisa." "OK, poslovan ste ovjek, Wang. Predloit u vam posao. Vi ovdje vodite bordel i moete listati po svojim papirima koliko elite, ali tu injenicu ne moete promijeniti." Kinez je odluno odmahnuo glavom. "Nema kurvi. Motel. Iznajmljivanje soba." "Smirite se, mene zanima samo ubojstvo, nije moje da privodim svodnike. Osim ako se iznenada ne zainteresiram za takvo to. Zato bih vam predloio posao. Ovdje na Tajlandu prilino su popustljivi prema ljudima poput vas, zato vas i ima toliko. Ni obina prijava nije dovoljna jer moda plaate pokoji baht u plavoj kuverti, da biste bili poteeni neugodnosti. Zato nas se i ne bojite." Vlasnik motela ponovo je odmahnuo glavom. "Nikakav novac. Zabranjeno." Harry se smjekao. "Kada sam posljednji put provjeravao, Tajland je bio na treem mjestu statistike o korupciji u svijetu; ne ponaajte se prema meni kao prema

Pompea

-41-

idiotu." Harry je pazio da ne digne glas. Prijetnje najbolje djeluju kada su izreene sasvim neutralnim tonom. "Va problem i moj je to to je tip koji je pronaen u sobi vaega motela diplomat iz moje domovine. Budem li izvijestio kako pretpostavljamo da je naen u bordelu, to brzo moe prerasti u politiko pitanje. U tom sluaju nee vam vie pomoi ni vai prijatelji u policiji. Vlasti e biti prisiljene zatvoriti ovo mjesto, a Wanga Leeja strpati u zatvor. Da bi pokazale svoju dobru volju i posvjedoile da se zakoni provode, zar ne?" Na bezizraajnom azijatskom licu nipoto se nije moglo proitati je li Harry pogodio u sr. "S druge pak strane, mogao bih napisati da je ena dogovorila susret s mukarcem u sasvim sluajno odabranom motelu." Kinez je gledao Harryja i mirkao, stiui oba oka kao da mu je ula praina. Zatim se okrenuo, razmaknuo deku iza koje su bila vrata i mahnuo Harryju da ga slijedi. Iza deke se nalazila omanja prostorija sa stolom i dvije stolice, pa je Kinez pokazao Harryju da sjedne. Stavio je ispred Harryja alicu i natoio aj. Jak miris mente peckao je u oima. "Nijedna djevojka ne eli raditi dok je le tamo", rekao je Wang. "Koliko ga brzo moete ukloniti?" Poslovni ljudi svagdje na svijetu su isti, pomislio je Harry i zapalio cigaretu. "Zavisi od toga koliko emo brzo rasvijetliti dogaaje." "Taj je ovjek doao ovamo naveer oko devet sati i rekao da treba sobu. Zatim je prelistao jelovnik i rekao da hoe Dim, ali da bi prvo malo odspavao. Htio je precizirati kada da doe. Rekao sam mu da sobu u svakom sluaju mora platiti po satu. Pristao je. Tada je dobio klju." "A jelovnik?" Kinez mu je pruio neto to je doista sliilo na jelovnik. Harry je prelistao. Unutra su bile slike mladih Tajlananki u odorama medicinskih sestara, mreastim arapama, tijesnim sjajnim korzetima, s biem, kolskim kutama i s pletenicama, pa ak i u policijskoj odori. Ispod slika je pod naslovom "Vital Information" stajala cijena i njihovo podrijetlo. Harry je primijetio da je kod svih navedena dob izmeu 18 i 22 godine. Cijene su

Pompea

-42-

se kretale od 1000 do 3000 bahta i gotovo sve djevojke su studirale jezike na sveuilitu ili su bile medicinske sestre. "Je li bio sam?" upitao je Harry. "Da." "Nikoga drugoga u autu?" Wang je odmahnuo glavom. "Kako moete biti tako sigurni? Mercedes ima zatamnjena stakla, a vi ste bili ovdje u kui." "U pravilu izaem da bih sve provjerio. Dogaa se da neki pokuaju provercati prijatelja. A ako su dvojica, moraju platiti dvokrevetnu sobu." "Shvaam. Dvokrevetna soba, dvostruka cijena?" "Nije dvostruka." Wang je pokazao rijetke zubie. "Jeftinije je dijeliti." "Kada se to dogodilo?" "Ne znam. ovjek se odvezao autom do broja 120, gdje i sada lei. To je sasvim otraga, a kada je mrano, ne mogu vidjeti do tamo. Nazvao sam Dim, dola je ovdje i ekala. Nakon izvjesnog vremena poslao sam je k njemu." "A Dim? Kako je bila odjevena? Kao kondukterka u tramvaju?" "Ne, ne." Wang je prelistao do posljednje stranice u jelovniku i ponosno pokazao sliku mlade Tajlananke u kratkoj suknjici sa ljokicama, bijelim klizaljkama i irokim osmijehom. Jedan gleanj savila je iza drugoga, koljenom lagano klecnula i pruila ruke niz bokove, kao da je upravo izvela uspjenu klizaku toku. Na njezinu tamnoputu licu bile su nacrtane velike rumene pjege. "A ovo bi trebala...", rekao je Harry u nevjerici i proitao ime ispod slike. "Tono, da, da. Tonya Harding. Klizaica koja je pobijedila onu Amerikanku, onu zgodnu. Dim i nju moe glumiti, ako elite..." "Ne, hvala", rekao je Harry. "To puno trae. Osobito Amerikanci. I plae ako elite." Wang je kaiprstom preao po obrazima. "Nala ga je u sobi, s noem u leima. to se zatim dogaalo?" "Dim je dotrala ovamo i vikala kao mahnita." "S klizaljkama na nogama?" Wang saalno pogleda Harryja.

Pompea

-43-

"Klizaljke dolaze u igru tek nakon to odlete gaice." Harry je shvatio praktinost postupka i rukom mu pokazao da nastavi. "Nema vie nita, gospodine policaje. Jo jednom smo otili u sobu da bismo sve provjerili, zatim sam zakljuao i nazvao policiju." "Dim tvrdi da su vrata bila otkljuana kada je dola. Je li rekla da su vrata bila pritvorena ili samo nisu bila zakljuana?" Wang je slegnuo ramenima. "Vrata su bila zatvorena, ali ne i zakljuana. Je li to vano?" "Nikad se ne zna. Jeste li te veeri vidjeli jo koga u blizini sobe?" Wang je odmahnuo glavom. "Gdje vam je knjiga gostiju?" upitao je Harry. Sada ga je polako svladavao umor.

Kinez je odjednom podignuo pogled. "Nema knjige gostiju." Harry ga je nijemo gledao. "Nema knjige gostiju", ponovio je Wang. "Zato bismo je imali? Pa nitko ne bi doao kada bi ovdje morao upisati puno ime i adresu." "Nisam glup, Wang. Nitko ne misli da e ga netko upisati, ali vi vodite evidenciju radi vlastita uvida. Za svaki sluaj. Ovamo sigurno dolaze i neki vani ljudi i knjiga gostiju moe biti vrlo korisna ako bude kakvih potekoa i ako se mora udariti akom o stol." Vlasnik motela mirkao je kao aba. "Nemojte sada komplicirati, Wang. Tko nema nikakve veze s ubojstvom, nema se ega bojati. Pogotovo ne ljudi iz javnoga ivota. asna rije. Hajde, knjigu na stol." Knjiga je bila omanja biljenica i Harry je preletio pogledom preko redaka, gusto ispisanih nerazumljivim tajlandskim znakovima.

"Jedan od policajaca nainit e kopiju", rekao je. Troje policajaca stajalo je uz mercedes i ekalo. Farovi su bili upaljeni, a u snopu svjetla ispred automobila leao je otvoreni koveg. "Jeste li to nali?" "Izgleda da je veleposlanik imao pomalo nastrane seksualne sklonosti." "Znam. Tonya Harding, to ja zovem iaenim." Harry je stao ispred kovega kao prikovan. Pod utim svjetlom

Pompea

-44-

automobilskoga fara izranjali su detalji crno-bijelih fotografija. Najednom ga obuzme jeza. Dakako da je uo za to, ak je o tome proitao izvjee i razgovarao s kolegama iz Odjela za seksualne delikte, ali Harryju je ovo bilo prvi put da vidi kako odrasla osoba evi dijete.

Pompea

-45-

Glava 8.

Vozili su se Sukhumvit Roadom uzdu kojega su se s obiju strana nizali hoteli s tri zvjezdice, luksuzne vile i kolibe od valovita lima. Harry nije vidio nita od toga. Pogled mu je oito bio usmjeren u neku toku ispred njih. "Promet sada bolje tee", rekla je Crumley. "O, da." Nasmijeila se ne pokazujui zube. "Sorry, u Bangkoku razgovaramo o prometu kao to drugdje razgovaraju o vremenu. Ne morate ovdje dugo ivjeti da biste shvatili zato. Vrijeme se do svibnja vie nee mijenjati. Ovisno o stanju monsuna, ljeti e u nekom trenutku poeti kiiti. A onda lije tri mjeseca. Vie se nema to rei o vremenu. Osim da je toplo. Jedni druge upozoravamo na to tijekom cijele godine, ali se rijetko o tome povede pravi razgovor. Sluate li?" "Hm." "Ali zato promet ima vei utjecaj na stanovnike Bangkoka nego nekoliko snanih tajfuna. Nikada ne znam koliko e mi vremena trebati do posla. Kada ujutro sjednem u auto, sve je mogue, od 40 minuta do etiri sata. Prije deset godina jednom mi je trebalo 25 minuta." "to se u meuvremenu dogodilo?" "Rast. Neprestani rast. Posljednjih 25 godina bio je neprekidni gospodarski rast i Bangkok je postao tajlandsko kukavije jaje. Ovdje ima posla i ovamo dolaze ljudi sa sela. Svakoga jutra sve je vie onih koji ele posao, sve je vie usta koja valja nahraniti, sve je vie dobara koja se moraju prevesti. Broj automobila eksplodirao je, no politiari nam samo obeavaju nove ceste i trljaju ruke zbog dobrih vremena." "Ali, u dobrim vremenima nema niega loega?" "Nije da ne bih ljudima u njihovim bambusovim kolibama priutila televizore u boji, ali sve se odigralo tako luaki brzo. Ako mene pitate, gospodarski rast koji je sam sebi svrha, ima istu logiku kao i stanica raka. Ponekad sam vrlo zadovoljna to smo prole godine dosegnuli granicu. Nakon devalvacije kao da je netko zamrznuo gospodarstvo i to se ve

Pompea

-46-

primjeuje na prometu." "Hoete rei da je prije bilo jo loije." "Naravno. Gledajte tamo.. Crumley je pokazala prema golemom parkiralitu na kojem su stajale stotine kamiona i betonskih mijealica. "Prije godinu dana to je parkiralite bilo gotovo prazno, ali sada vie nitko ne gradi pa je flota usidrena, kao to vidite. U oping centre ljudi jo odlaze samo zato to je ondje klimatizirano. Prestali su kupovati." Neko vrijeme vozili su se u tiini. "Sto mislite tko stoji iza tog cijelog sranja?" upitao je Harry. "Valutni pekulanti." Pogledao ju je ne shvaajui. "Govorim o fotografijama." "Oh." Kimnula je. "Nisu vam se svidjele, zar ne?" Slegnuo je ramenima. "Ja sam netolerantan ovjek. Ponekad mi se ini da bi imalo smisla ponovo razmotriti uvoenje smrtne kazne." Komesarica je pogledala na sat. "Na putu prema vaem stanu prolazimo pored dobrog restorana. Sto mislite o kratkom teaju tradicionalne tajlandske kuhinje?" "Rado. Ah, niste mi odgovorili na pitanje." "Tko stoji iza onih slika? Harry, Tajland vjerojatno ima najvei postotak perverznjaka na svijetu, ljudi koji su ovamo doli samo zbog toga to imamo seksualnu industriju koja zadovoljava sve potrebe. Pod tim doista mislim sve elje. Kako bih, pobogu, znala tko stoji iza nekoliko fotografija djeje pornografije?" Harry je napravio grimasu i okrenuo glavu da bi opustio vratne miie. "Samo pitam. Nije li se ovdje prije nekoliko godina dignula poprilina praina zbog nekog pedofilskog zaposlenika u veleposlanstvu?" "To je tono. Razotkrili smo skupinu koja se bavila djejom pornografijom i u koju su bili umijeani neki diplomati, meu njima i australski veleposlanik. Vrlo neugodna stvar." "Ali ne i za policiju?" "to vam je? Za nas je to bilo kao svjetsko nogometno prvenstvo i dodjela Oscara u jednom. Predsjednik vlade uputio nam je telegram s estitkama, ministar turizma bio je gotovo ekstatian, a mi smo bili skoro zatrpani odlijima. Znate, takvo to strahovito koristi vjerodostojnosti policije."

Pompea

-47-

"to mislite da krenemo odatle?" "Ne znam. S jedne strane, svi koji su bili u vezi s tom skupinom ili su iza reetaka ili su ponovo u inozemstvu. S druge pak strane, doista nisam sigurna imaju li slike ikakve veze s ubojstvom." Crumley je skrenula na parkiralite na kojem je uvar pokazao na minijaturne parkirno mjesto izmeu dva automobila. Pritisnula je tipku i elektronika je zujala dok su se sputala oba velika bona prozora terenca. Zatim je ubacila u rikverc i stisnula gas. "Ne vjerujem da...", poeo je Harry, no komesarica se ve uparkirala. Boni retrovizori dvaju susjednih automobila jo su se tresli. "Kako emo van?" upitao je. "Nije dobro toliko se zabrinjavati, detektive." Primivi se objema rukama za krovni nosa jednim se pokretom izvukla kroz boni prozor, stala nogom na poklopac motora i skoila s terenca na cestu. Uz neto napora i Harry je uspio izai. "S vremenom ete nauiti", rekla je i krenula. "Bangkok je tijesan grad." "A to je s radiom?" Harry je pogledao unatrag prema privlano otvorenim prozorima. "Zar doista mislite da e jo biti tamo kada se vratimo." Policijsku znaku gurnula je pod nos uvaru, a on se stresao. "Da." "Nema otisaka prstiju na nou", rekla je Crumley zadovoljno mljackajui. Som-tam, vrsta zelene salate od papaje, nije imala tako neobian okus kako se Harry bojao. Ne, zapravo je bila vrlo ukusna. I ljuta. S ae je glasno posrkala pivsku pjenu. Pogledao je prema ostalim gostima, ali se inilo da to nitko ne primjeuje, vjerojatno zato to ju je nadglasavao gudaki orkestar koji je na podiju svirao polku i koji se i sam morao boriti s prometnom bukom. Harry je namjeravao popiti dva piva. Ne vie. Mogao je na putu do stana kupiti jo jedan sixpack... "Ukrasi na drku noa, upuuju li oni na neto?" "Nho misli da bi mogli potjecati sa sjevera, od gortaka iz provincije Chiang-Rai ili u njenoj blizini. Zbog arenih stakalaca u drku. Meutim, nije siguran, no to uistinu nije obian no koji se moe kupiti u bilo kojoj trgovini. Zato emo ga sutra poslati profesoru povijesti umjetnosti u muzeju Benchambophit. On zna sve to se moe znati o starim

Pompea

-48-

noevima." Liz je mahnula i konobar im je posluio iz zdjele vruu juhu od kokosova mlijeka. "Pazite na male bijele. I na male crvene, inae e vas iznutra spaliti", rekla je i pokazala licom njegov tanjur. "Da, i na zelene." Harry je skeptino gledao razliite sastojke koji su plivali u zdjelici. "Ima li neto to mogu pojesti?" "Galanga korijenje je OK." "Imate li ikakvu teoriju?" upitao je Harry glasno, da bi nadjaao njezino srkanje. "Tko bi mogao biti ubojica? Naravno. Mnogi. Prvo bi, dakako, mogla biti prostitutka. Ili vlasnik motela. Ili oboje, zasada sumnjam na njih." "Koji bi im bio motiv?" "Novac." "U Molnesovu novaniku bilo je 500 bahta." "Ako je na recepciji izvadio novanik, a na prijatelj Wang primijetio da ima previe novca, to nije nevjerojatno, iskuenje je moglo biti preveliko. Wang nije mogao znati da je ovjek diplomat i da e nastati ovolika strka." "Kako se sve to odigralo?" Crumley je podignula vilicu i ivahno se nagnula naprijed. "Saekaju da veleposlanik ue u sobu, pokucaju na vrata, a kada se okrene, zariju mu no u lea. On padne naprijed na krevet, oni mu isprazne novanik, ali ostave 500 bahta da ne izgleda kao kraa. Zatim tri sata ekaju, a onda nazovu policiju. Wang sigurno ima pokojeg prijatelja u vlasti, koji e se pobrinuti da sve proe glatko. Nema motiva, nema osumnjienih, svima odgovara da stvar koja ima veze s prostitucijom pometu pod tepih. Dakle, makni to od mene i sljedei, molim." Najednom je Harry razrogaio oi. Bre-bolje uzeo je au i prinio je ustima. Crumley se smjekala: "Jedna od onih crvenih?" Doao je do zraka. "Nije vam loa teorija, gospoo komesarice, ali mislim da je pogrena", rekao je hrapavim glasom. Namrtila se.

Pompea

-49-

"Zato?" "Kao prvo, slaemo li se da ena nije mogla poiniti ubojstvo bez Wangove pomoi?" Crumley je razmiljala. "Da vidimo. Ako Wang nije sudjelovao, moramo pretpostaviti da govori istinu. Dakle, nije mogla ubiti Molnesa prije nego to je sama, oko pola dvanaest, otila u njegovu sobu. A lijenik je rekao da se to dogodilo najkasnije oko deset. Slaem se, Hole, nije to mogla sama uiniti." Ljubavni par za susjednim stolom poeo je piljiti u Crumley. "Dobro. Kao drugo, pretpostavimo da u vrijeme ubojstva Wang nije znao da je Molnes diplomat i da inae ne bi poinio ubojstvo bojei se strke, zar ne?" "Da..." "Stvar ovako stoji: taj tip vodi privatnu knjigu gostiju, bez sumnje krcatu imenima najrazliitijih politiara i gradskih slubenika. U njoj biljei datum i vrijeme svakog posjeta, da bi imao sredstvo pritiska ako bi mu itko ikada stvarao probleme. Doe li netko koga ne pozna, teko da od njega moe zatraiti osobnu iskaznicu. Zbog toga, toboe provjeravajui da nitko drugi ne sjedi u autu, izlazi van zajedno s gostom, jasno? Da bi saznao tko mu je gost." "Sada vie ne shvaam sasvim." "Zapie im registraciju, zar ne? Zatim provjeri u evidenciji motornih vozila. Kada je vidio plave registarske oznake na mercedesu, odmah je znao da Molnes pripada diplomatskom zboru." Crumley ga je zamiljeno pogledala. Zatim se izbuljenih oiju iznenada okrenula prema susjednom stolu. Ljubavni par trgnuo se u stolici i odjednom napadno nastojao usredotoiti se na jelo. Vilicom se poeala po nozi. "Ve tri mjeseca nije pala kia", rekla je. "Molim?" Zatraila je raun. "Kakve to ima veze s ovim sluajem?" upitao je Harry. "Ne ba neke", odgovorila je. Bila su gotovo tri sata u noi. Gradska buka prigueno je prodirala kroz ravnomjerno zujanje ventilatora na nonom ormariu. Usprkos tome, Harry

Pompea

-50-

bi s vremena na vrijeme uo teke kamione kao prelaze preko Taskin Bridgea i tutnjavu brodova koji su isplovIjavali s nekog od lukobrana Chao Phraye. Kada je stigao u stan, primijetio je da na telefonu treperi crvena lampica pa je, pritiui nekoliko tipki, uspio presluati obje poruke. Prva je bila od norvekoga veleposlanstva. Savjetnica u veleposlanstvu Tonje Wiig govorila je pretjerano unjkavo. Zvuala je kao da potjee s imunoga zapadnog dijela Osla ili barem kao da silno eli potjecati odande. Nazalnim glasom zamolila je Harryja da iduega dana u deset doe u veleposlanstvo, ali je za vrijeme poruke jo jednom promijenila vrijeme, primijetivi da u deset i petnaest ima drugi sastanak. Druga poruka bila je od Bjarnea M0llera. Zaelio je Harryju sreu, to je bilo sve. Nije zvuao kao da voli ostavljati poruke na sekretarici. Harry je ostao leati u krevetu, mirkajui u mraku. Sixpack na kraju ipak nije kupio. Ispostavilo se da su injekcije s B12 ipak bile u koferu. Nakon to se u Sydneyju onako ubio u alkoholu, potpuno je izgubio osjet u nogama, ali je jedna jedina takva injekcija uinila da uskrsne kao Lazar. Uzdahnuo je. Kada je zapravo donio odluku? Onda kada je dobio obavijest o zadatku u Bangkoku? Ne, to je moralo biti ranije; ve prije nekoliko tjedana na izvjestan je nain podvukao crtu: na Sosin roendan. Tko e ga znati zato je tako odluio. Moda mu je dozlogrdilo to doista nije prisutan i to dani prolaze, a da mu ne zaele ni dobar dan. Tako nekako. Nije podnosio vjeno pitanje zato Jeppe* vie ne pije. Svejedno, bilo je kao i uvijek; kada bi Harry donio neku odluku, ona je tada bila vrsta i neumoljivo konana. Bez kompromisa, bez iznimki. "Mogu preko noi prestati." Poesto je sluao kako njegova mokra braa kod Schrodera sami sebe uvjeravaju kako ve odavno nisu istokrvni alkoholiari. On je to bez sumnje bio, ali je usprkos tomu bio jedini koji je doista mogao prestati kada je htio. Roendan e biti tek za devet dana, ali kako je Aune imao pravo tvrdei da je ovo slubeno putovanje dobar trenutak, pomaknuo ga je malo unaprijed. Harry je zastenjao i okrenuo se na bok.

* Jeppe, glavni lik komedije "Jeppe pa bjerget" (Jeppe u planini) dansko-norvekoga pisca Ludviga Holberga (1684. - 1754.), arhetip je seoskoga pijanca. Harry aludira na poznati Jeppeov monolog "Svi govore da Jeppe pije, ali nitko ne pita zato Jeppe pije" , u kojem glavni lik svoju sklonost alkoholu tumai kao emotivnu reakciju na bijedu ivota. (Nap. prev.)

Pompea

-51-

Pitao se to Sos sada radi i je li se veeras odvaila izai. Je li, kao to je obeala, nazvala oca. A ako jest, je li on uspio s njom progovoriti ita drugo osim da i ne. Ve su prola tri sata, iako je u Norvekoj bilo tek devet sati, a on ve gotovo dan i pol nije estito spavao i zapravo bi trebao bez problema moi zaspati. No, svaki put kada bi sklopio oi, iskrsnula bi slika gologa tajlandskog djeaka u svjetlu automobilskih farova, pa je radije jo neko vrijeme drao otvorene oi. Moda je ipak trebao kupiti taj sixpack. Kada je napokon zaspao, jutarnja vreva na Taskin Bridgeu ve je poela.

Pompea

-52-

Glava 9.

Nho je uao na glavni ulaz policijske postaje, ali je zastao ugledavi visokoga plavokosog policajca koji se iz petnih ila trudio sporazumjeti s nasmijeenim uvarom. "Dobro jutro, mister Hole, mogu li vam pomoi?" Harry se osvrnuo. Oi su mu bile sitne i krvave. Nho je kimnuo