Zrinka Nikolić, Obitelj Dalmatinskog Plemstva 12-14. Stoljeće

7/25/2019 Zrinka Nikoli, Obitelj Dalmatinskog Plemstva 12-14. Stoljee

1/30

ACTA HISTRIAE 16 2008 1-2

prejeto: 2008-03-07 UDK 929.737.031(497.5Dalmacija)"11/13"izvirni znanstveni lanek

59

OBITELJ DALMATINSKOG PLEMSTVA OD 12. DO 14. STOLJEA

ZrinkaNIKOLIJAKUSSveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest, HR-10000 Zagreb, Ivana Luia 3

e-mail: [email protected]

IZVLEEK

Delo obravnava lastnosti druin dalmatinske mestne elite, ki se je v obdobju od

12. do 14. stoletja postopno preoblikovala v zaprto drubeno skupino mestno plem-

stvo. Sredie prispevka predstavljajo vodilne druine treh najvejih mest severne in

srednje Dalmacije Zadra, Trogirja in Splita. Predvsem na podlagi notarskega

gradiva so posebej podrobno obravnavane spremembe v terminologiji, dedno pravo,

razvoj priimkov, druinske skupnosti, odnosi med agnati in kognati, zakonska poli-

tika in krvno maevanje. V tem obdobju se poasi vzpostavlja agnatska patrili-

nearna druina. Posebno vlogo ima pri tem postopna izguba enakovrednosti hera v

primerjavi z brati pri dedovanju nepreminin. To se najprej opazi v Zadru, ki je imel

od vseh treh mest najbolj razvito denarno ekonomijo. Kljub vsemu pa imajo krvne in

nekrvne sorodstvene zveze e vedno zelo pomembno vlogo v zasebnem in javnem

ivljenju.

Kljune besede: mestno plemstvo, Dalmacija, Zadar, Trogir, Split, druina, razviti

srednji vek

LA FAMIGLIA NOBILE IN DALMAZIA TRA IL DODICESIMOE IL QUATTORDICESIMO SECOLO

SINTESI

Il contributo esamina le caratteristiche della famiglia nell'lite urbana della

Dalmazia, che tra dodicesimo e quattordicesimo secolo gradualmente assunse la

forma di un gruppo sociale chiuso la nobilt cittadina. Al centro della ricerca sono

le famiglie principali delle tre citt maggiori della Dalmazia settentrionale e centra-

le, ossia Zara, Tra e Spalato. In base soprattutto al materiale notarile, vengono

esaminati in particolare i cambiamenti nell'ambito della terminologia, del diritto

ereditario, dello sviluppo del cognome, dei nuclei famigliari, delle relazioni tra

agnati e cognati, della politica matrimoniale e della vendetta di sangue. In questo


2/30


Zrinka NIKOLIJAKUS: OBITELJ DALMATINSKOG PLEMSTVA OD 12. DO 14. STOLJEA, 5988

60

periodo si andava gradualmente instaurando la famiglia agnatica patrilineare. In

questo gioc un ruolo speciale la progressiva disuguaglianza tra discendenti

maschili e femminili, a svantaggio delle ultime, nell'ereditare beni immobili. Ci si

pu notare innanzitutto a Zara, che delle tre citt menzionate vantava l'economia

monetaria pi sviluppata. Tuttavia, le relazioni cognate e affini mantennero ancora

un ruolo importante sia nella vita privata che in quella pubblica.

Parole chiave: nobilt cittadina, Dalmazia, Zara, Tra, Spalato, famiglia, pieno

medioevo

UVOD

Obitelj je kroz povijest uvijek bila osnovna drutvena jedinica koja je bitnoutjecala i na oblikovanje drugih drutvenih struktura i zajednica. Tako je bitnodoprinijela i oblikovanju gradskog plemstva kao zatvorene drutvene grupe, a u tomesu upravo znaajne promjene u razdoblju od 12. do 14. stoljea kada se oblikujeagnatska patrilinearna obitelj koja u zapadnom svijetu prevladava do dananjih dana.U ovom radu zbog ogranienog prostora neemo moi razmotriti sve karakteristikeobitelji dalmatinskog gradskog plemstva u ovom razdoblju, ali emo se zadrati naspomenutoj promjeni obiteljske strukture koja se oituje u promjenama termino-logije, prava nasljeivanja, uvoenju prezimena, odnosima meu agnatima i kogna-tima, obiteljskoj branoj politici te krvnoj osveti. Ova pitanja pomau shvaanjuuloge koju je obitelj imala u ivotu dalmatinskog gradskog plemstva. Koncentriratemo se na elitu tri najznaajnija grada sjeverne i srednje Dalmacije Zadra, Trogira

i Splita. Drutvo tih gradova moe se kontinuirano pratiti od 10. i 11. stoljea, akoliina podataka znaajno raste od druge polovine 13. stoljea od kada potjee dje-lomino sauvana notarska graa.

TERMINI

Termin familia rijetko se nalazi u dalmatinskim srednjovjekovnim izvorima, a ionda vie u znaenju naslijeenom iz antike nego u dananjem. Prije nego u znaenjudananje prosjene obitelji obino shvaene kao roditelja i njihove uglavnom malo-ljetne djece, trebalo bi ga shvatiti kao kuanstvo osobe koje ive zajedno bez obzirana svoju rodbinsku povezanost ili drutveni status (Herlihy, 1985, 3).1 Familia se

1 "[...] si quis filius familias morabitur in una domo et familia cum parentibus" (Trogirski statut, 1988,3/18, 110).


3/30



61

takoer koristi i kao oznaka za sluge ili openito za osobe koje su ovisne o glavi ku-anstva, tako npr. za pratnju biskupa ili knezova (Janekovi-Rmer, 1994, 20).2

Parentela (obino u izvorima pisana parentella) koristi se u znaenju kognatskeobitelji rodbine, budui da ukljuuje potomke i sinova i keri. Tako je u Trogiru

Amblasius Kazarica bio ukljuen u parentelu kneza Marina Andreisaija je sestrabila Amblazijeva majka. Kaolanparentele, Amblasius se zakleo zajedno s ujakom injegovom obitelji u mirovnom ugovorukoji je zakljuio krvavi sukob sa splitskimrodom "Vitalis" (KAS, 1, 217' / AHAZU, 12, 29;3Andreis, 2002, 33, 81).4Parenteladruge trogirske obitelji Machinaturi, ije se ime ne javlja niti u jednom sauvanomizvoru kao posebna obitelj, ukljuivala je plemenite obitelji Andreis, Cega, Lucio i"Pecci" (CD, 1907, 451452, doc. 916). Drugi slian primjer je trogirska parentelapotomaka izvjesnog Pavla Odoljenovog/Adalenovog koja je dijelila nasljednapatronska prava nad crkvomSv. Lava sagraenoj u jedanaestom stoljeu. Ukljuivalaje obitelji de Chiudis, "Guco" i Andreis (KAS, 2, 343 / AHAZU, 4, 45). Parentelaobitelji Bogobojekoja je bila jedna od vodeih u Trogiru u jedanaestom stoljeu, aliije se obiteljsko ime kasnije ne spominje ukljuivala je obitelji Lucio, Kazarica i"Pecci" i dijelila prava na imanje u Resniku (1249; Supplementa, 1998, 139140,doc. 102; CD, 1967, 99, 138, doc. 70, 108).

Posebni termini koji bi oznaavali rod agnatski strukturiranu obitelj u koju seubrajaju samo muki potomci rijetko se susreu. U tom znaenju u izvorima seponekad javlja termin styrps. Prvi ga je koristio (barem prema sauvanim izvorima)doljak u Zadar Koa ili Koa de Saladinis. U svojoj oporuci 1296. godine koristiizraz de styrpe Saladina, posebno ga povezujui samo sa svojim mukim nasljed-nicima heredes masculi, potomstvom svojeg neaka Bartolomeja (Spisi, 1959, 87,doc. 48).5 Kako je bio doljak u Zadar, mogue iz Italije, vjerojatno je imao jaiosjeaj roda i rodovskog nasljeivanja nepokretne imovine nego njegovi zadarskisugraani.

PROMJENE U PRAVIMA NASLJEIVANJA

Proces postupnog iskljuivanja ena iz jednakog nasljeivanja s mukimsrodnicima u srednjem vijeku opa je pojava na europskom Mediteranu. Umjesto

jednakog dijela oinske imovine poput svoje brae ukljuujui i udio u nekretninama kuama i posjedima, keri svoj dio dobivaju u sklopu miraza koji se isplauje2 "[...]quod comes cum sua familia" (Trogirski statut, 1988, 1/12, 11).3 Ostavtina Ivana Luia nalazi se u Kaptolskom arhivu u Splitu, a kopija u Arhivu Hrvatske akade-

mije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U biljekama navodim broj izvornog sveska i folije u splitskomkaptolskom arhivu / broj sveska kopije u Arhivu HAZU i broj stranice.

4 Prezimena u navodnicima ne nalaze se u izvorima vesu ih za laku identifikaciju obitelji koje nisu

imale prezime uveli genealozi Mladen Andreis i Mario-Nepo Kuzmani.5 Slina upotreba je kasnije u oporuci Filipa de Rose 1335. godine (CD, 1912, 227, doc. 163).


4/30



62

ponajvie u novcu. Smatra se da su enski potomci na taj nain isplaeni prilikomudaje kada naputaju oinski rod i prelaze u muev te gube pravo na nasljedstvonakon oeve smrti osim ako im roditelji neto izriito naknadno ne ostave u oporuci.Ravnopravno nasljeivanje nekretnina bez obzira na spol povezano je sa starijim

kognatskim nainom shvaanja obitelji u kojem su jednako znaenje imale rodbinskeveze oba roditelja za razliku od kasnijeg prevladavanja agnatskog patrilinearnog rodakada se obitelj raunala samo po ocu (Nikoli, 2003, 2088).

Rimsko, a na osnovu njega i bizantsko pravo, nije pravilo razlike meu enskim imukim nasljednicima u nasljeivanju kako pokretne imovine tako i nekretnina. Uskladu s time bilo je i nasljeivanje ena u Dalmaciji u ranijem srednjovjekovnomrazdoblju, slino kao i u onim krajevima june Italije (Kalabriji, Lukaniji) gdje je bilo

prisutnije bizantsko pravo. Postupno iskljuivanje ena iz nasljeivanja moemopratiti od trinaestog stoljea. Prvi primjer razliitog tretiranja nasljednika razliitogspola zabiljeen je u Trogiru. Godine 1234. Desa de Lucio (Lui), najistaknutijiTrogiranin svoga vremena, u svojoj oporuci ostavlja svoju kuu na glavnom grad-skom trgu svojim neacima Grguru i Luki, sinovima Desinog brata Mateja, pod uvje-tom da je smiju ostaviti samo svojim prvoroenim sinovima. Ako jedan ima samokeri, kuu nasljeuju samo dvojica sinova drugog brata. Ako bi pak obojica imalisamo keri, kuu moraju naslijediti njihovi bratii, dva prvoroena sina Desinog iMatejevog brata Petra (KAS, 1, 5764'/ AHAZU, 11, 4256).6Zanimljivo je ipak daDesa odreuje da patronatska prava nad franjevakim samostanom kojeg je osnovaoima uz ostale neake i prvoroeni sin Desine jedine sestre Stoje. To ravnopravnonasljeivanje patronatskih prava nad crkvama i samostanima od strane enskihpotomaka odnosno rodbine prisutno je kod jo nekih trogirskih i splitskih obitelji.Tako je na primjer, obitelj de Cega imala patronatsko pravo na crkvu Sv. Petra kodSplita. Meu patronima su navedeni potomci Dese de Cege: Dujam de Cega sa svojatri sina, njegova braa Petro i Juraj sa svojim nasljednicima, ali i sestre Stana i Kaa

sa svojim nasljednicima te zetovi Sebastijan iz roda 'Pecci' i Jakov Vitturi u imesvojih supruga, drugih keri Dese de Cege (MT, 1948, 1/4, 202, doc. 136; Andreis,2002, 12, 4851).7Podjela patronata nad trogirskim crkvama meu vie trogirskihplemenitih obitelji navedena ranije takoer se moe objasniti nasljeivanjem poenskoj liniji. U poznatim splitskim falsifikatima Pina i Plesa koji se pripisujudesetom iako su vjerojatno iz trinaestog ili etrnaestog stoljea spominje se meuosnivaima crkve Sv. Mihovila u Solinu i sestra Murka (CD, 1967, 4648, doc. 32).Pravo patronatskog nasljeivanja po enskoj liniji ostat e prisutno u Dalmaciji inakon to ene izgube pravo nasljedstva ostalih nekretnina. Zato imamo primjere da

6 Matejevim sinovima dao je prvenstvo pred ostalim neacima, jer je Matej rtvovao svoj ivot

zamijenivi ga u zatvoru kneza Domalda kao talac.

7 Mogue je da su ostala dvojica Zane i Franjo Mence koji su spomenuti meu patronima sinovijedne od preostalih sestara Dese de Cege.


5/30



63

prava potvrivanja sveenika nad nekim crkvama u Dalmaciji, zadubinama pojedi-nih plemenitih obitelji iz srednjeg vijeka, u esnaestom i sedamnaestom stoljeu imapo nekoliko stotina ljudi iz vie desetaka obitelji rasutih po cijeloj Dalmaciji koji su

potomci osnivaa po enskoj liniji.8 Zanimljivo je da povjesniari koji se bave

Italijom smatraju da su tamo patronatska prava bila prva koja su ograniavana samona muke potomke (Cammarosano, 1974, 8492; Cammarosano, 1977, 181194;Cammarosano, 1979, 15, 20, app., 39; Violante, 1977, 9394; Lansing, 1991, 3233,6483) iako neki podaci upuuju da i tamo nije ba uvijek tako.9

Glede nasljeivanja nekretnina, sauvani izvori iz Zadra, Trogira i Splita poka-zuju da su bez obzira na primjer oporuke Dese de Lucio, sredinom trinaestog stoljea

jo uvijek vrijedila jednaka prava nasljeivanja brae i sestara bile one udane ili ne.Lujo Margeti dodue smatra da odredba po kojima se pravo nasljedstva oinskihkua ograniava samo na sinove, prisutna u statutima ibenika, Paga, Braa i Hvara

potjee iz danas izgubljenog starog zadarskog statuta iz sredine trinaestog stoljea(Margeti, 1996, 226229) i da se dakle radi o jo starijoj odredbi. Ipak, izvori prve

polovice i sredine trinaestog stoljea pokazuju u ovom periodu pravo i udanih enana jednako pravo nad nekretninama s braom. U Splitu 1209. godine, izvjesna Dobra,supruga Karaeva, optuuje brata i ogoricu da su joj uskratili nasljedstvo na komadzemlje. Dokazala je da ima pravo na zemlju po nasljedstvu kao i da je otkupila dionasljedstva od sestre koja se udala u Zadar (1208; CD, 1905, 8081, doc. 7). 10Sre-dinom stoljea (1256), sin i udana ki pokojnog Dese Cuule dijele jednako oinskaimanja (Supplementa, 1998, 225226, doc. 177). U Zadru 1231. godine, Andrija, sinpokojnog Mihovila Justa, sa svojim dvjema sestrama poklanja zemlju u Kopranjusamostanu Sv. Krevana. Sestre su udane, jer se spominje pristanak njihovih muevana donaciju, ali po svemu sudei i dalje imaju pravo na obiteljsku zemlju (CD, 1905,344345, doc. 302).11U Trogiru u ranim ezdesetima trinaestog stoljea, Roman iRua, djeca Nikole Stoke, dijele jednako "bona mobilia et immobilia".12Ipak nago-

vjetaj promjena se osjea. etiri godine nakon oporuke Dese de Lucio kojim jeograniio vlasnitvo nad kuom na muke potomke obitelji, 1238. u Trogiru udovicaStrija iz obitelji 'Pecci' obeaje buduem zetu ako uzme njezinu ker Petronilu da eova dobiti izvjesnu zemlju u Ostrogu. Naglaava se da e bez obzira na to, nakonmajine smrti, Petronila imati pravo nasljedstva nad majinom i oevom imovinom

8 Naravno svi oni nisu to pravo i aktivno koristili.9 Tako izvori iz Pise pokazuju da su patronatska prava nadupnim crkvama nasljeivale iene i njihovi

potomciak ako su i kao patroni crkava navedeni rodovi (domus). Vidi: Ronzani, 1986, 155, n. 16,156158, n. 48, 159, 164, 167, 178.

10 Sam proces se dogodio jo u vrijeme kneza Grubee (1187.1198.). Krbavski biskup i splitski gra-anin Miha de Mauruta (1185.1224.) dijelio je imanje sa sestrom (CD, 1905, 367, doc. 321).

11 Jo 1209. Drako de Balbo dijeli zemlju na Pamanu sa svoje dvije sestre i roakinjom (1209; CD,

1905, 8182, doc. 71).12 Rua se 1282. parnii s bratom zbog davnog duga njihova oca (1282; MT, 1951, 3/4, 178, doc. 41).


6/30



64

kao i ostali nasljednici (CD, 1906, 58, doc. 50). S obzirom da su i punica i zetsmatrali to potrebnim posebno zabiljeiti, ovaj primjer moda pokazuje da se sistemvepoeo mijenjati, pa su se stara prava morala pismeno zajamiti.

U prvoj polovici trinaestog stoljea nalazimo i dokaze o isplaivanju miraza od

strane nevjestine obitelji. U Dubrovniku je vlast donijela 1235. zakon o mirazima isvadbama (Ordo de dotibus et nuptiis) koji se odnosi iskljuivo na enski miraz(Dubrovaki statut, 1904, LXIVLXVI).13 U drugoj polovici trinaestog stoljea,mladenke se po primitku miraza vepoinju pismeno odricati oinskih dobara. Me-utim, to su prije iznimne situacije u posebnim okolnostima. Prvi sauvani zadarski

primjer je iz 1289. godine (prije toga nema sauvanih notarskih dokumenata togkaraktera). Femija, ki zlatara Dragote i Stane, udaje se u plemiku obitelj deMicusso i nakon primitka miraza odrie svih drugih prava na roditeljsko nasljedstvo.Ipak, Femija dobiva za ondanje prilike ogromni miraz od 2.000 mletakih libara unovcu, zlatu, srebru, odjei i nakitu, a i u nekretninama jednom vinogradu, kui iprihodu od koritenja jednog vinograda (Spisi, 1959, 173174, doc. 152154). Iznosmiraza se moe objasniti time to se Femijina imuna, ali puanska obitelj eli po-kazati dostojna udaje za plemia. Takav je iznimni miraz uistinu mogao biti vjero-dostojna zamjena za dio nasljedstva koji bi Femija inae dobila tek nakon smrtiroditelja.

Iznos miraza je mogao bitno utjecati na pravo daljnjeg potraivanja nasljedstva.Zadranka Prija, ki plemia Artikucija iz Pule uvjerava 1290. ispravom svoga brata isestru da ne potrauje nita nakon smrti roditelja nakon to je primila miraz u iznosuod 1.000 libara (Spisi, 1959, 230231, doc. 283).14S druge strane, izvjesni Damjan uoporuci napominje da e njegova ki Dobraa udana za plemia Marka de Milano uzmiraz od 300 libara, bez obzira na miraz dobiti dio nasljedstva kao i njegovi sinovi.Dokument je oteen pa nije poznato ime Damjanova roda. Ovaj miraz je biorelativno malen za plemike obitelji, ali velik za prosjeni puanski miraz koji je

iznosio oko 150 libara (1289; Spisi, 1959, 5859, doc. 23). Moda se radilo o ple-mikoj obitelji pa je Damjan smatrao potrebnim napomenuti da 300 libara nije bilakonana isplata njegove keri. Marin de Calcina u svojoj oporuci odreuje danjegova ki Ivana, udovica Henrika iz Pule koja je vedobila miraz od 500 libara,treba pro complemento ipsius dotis suedobiti jo 300 libara. Dobila je jo dodatnusvotu novaca (iznos nepoznat zbog oteenja dokumenta). Marin je ujedno odredioda ona mora biti sada zadovoljna s isplaenim novcem i ne uznemiravati njegovesinove i nasljednike (Spisi, 1959, 6162, doc. 27).

13 Vete prve odredbe o mirazu na naim prostorima postavljaju ogranienja njegova iznosa na najvie

200 perpera i 10 uni zlata za nakit to pokazuje poetak inflacije miraza koja je kulminirala u prvojpolovici petnaestog stoljea. Vidi detaljnije: Nikoli, 1996.

14 Od 1.000 libara 500 je bilo u vrijednosti jednog duana na glavnom trgu, 300 u vrijednosti etiridrugih nekretnina te samo 200 u novcu.


7/30



65

Sl. 1: Srednjovjekovni Zadar (drvorez M. Pagana, izmeu 1522. i 1527.).

Fig. 1: Mediaeval Zadar (woodcut by M. Pagano, between 1522 and 1527).

Kao i u Zadru, trogirski notarski materijal druge polovice trinaestog stoljeapokazuje da su specifine okolnosti utjecale na tretman keri u pojedinim sluaje-vima. Izvori pokazuju da jo uvijek prevladava pravo udanih keri na jednako na-sljedstvo s braom i neudanim sestrama kao i njihovo pravo da oporuuju svojenasljedstvo svojim potomcima (1250; Supplementa, 1998, 143, doc. 106; 1264; MT,1948, 1/1, 5455, doc. 113; 1264; MT, 1948, 1/1, 5556, doc. 114; 1264; MT, 1948,1/1, 58, doc. 119, 59, doc. 123; 1266; MT, 1951, 3/1, 14, doc. 12; 1271; MT, 1948,1/4, 160161, doc. 59; 1271; MT, 1948, 1/4, 194195, doc. 123; 1272; MT, 1951,3/1, 6163, doc. 22; 1272; MT, 1948, 1/5, 308309, doc. 71; 1272; MT, 1948, 1/5,325326, doc. 100; 1272; MT, 1948, 1/5, 335, doc. 117; 1275; MT, 1950, 2/1, 99,

doc. 214, 105, doc. 226, 117118, doc. 254; 1279; MT, 1950, 2/4, 186187, doc. 18;1282; MT, 1951, 3/4, 189, doc. 50; 1286 (za prolost); MT, 1950, 2/7, 251253, doc.4; 1290; MT, 1950, 2/8, 264265, doc. 2). Slina situacija je vjerojatno bila i uoblinjem Splitu iako splitski notarski izvori za ovo razdoblje nisu sauvani. Tako jeSplianka Prvoslava, ki Stana Elije koja je bila redovnica u Sv. Petru u Trogiru,donijela samostanu svoju kuu koju je dobila "ex suo patrimonio ex diuisione cumfratribus et sororibus suis" (1264; MT, 1948, 1/1, 50, 6566, doc. 106, 137).

Postojala su ipak razliita shvaanja izdvaja li se miraz iz dijela koji je ki trebalanaslijediti nakon smrti roditelja. Na primjer, u sluaju Marije, keri splitskog knezaNikole i kneginje Jelene, koja se udala za Trogiranina imuna Andreisa miraz seraunao kao nasljedstvo, ali je isplaivan u vie rata tijekom godina (1292; MT,1950, 2/9, 299300, doc. 79). Neki oevi nisu smatrali da je miraz nuno dionasljedstva. Sinovi Petra "Gracije" protestirali su da je njihov otac ostavio sestrama


8/30



66

vie od dijela koji im je pripadao budui da im je takoer dao novac i imovinu kadasu se udavale. Meutim, izgubili su na sudu, jer je otac odredio da sva djeca imaju

pravo na jednak dio nasljedstva, ak i ki koja je bila opatica.15Dio miraza koji jeisplaen u nekretninama mogao se takoer ubrajati u dio nasljedstva, a dio koji je

isplaen u novcu ne. Jancije Strijin dao je svojoj keri 200 libara super partem, ali jeodredio da se kua i vinograd koje je primila kad se udala, moraju ubrajati u diooinskih dobara koje e primiti u podjeli nasljedstva nakon smrti roditelja (1264;MT, 1948, 1/1, 5152, doc. 107, 108).

Meutim, kao i u Zadru, odreene okolnosti donose i nova rjeenja. Tako se1279. godine Dobra, ki Valentina de Lucio, koja se udala za sina splitskog kneza

Nikole, s pristankom svojeg mua odrekla prava na dio obiteljske kue i kule u koristsvoje trojice brae. Ipak, obeana joj je isplata njezinog dijela u iznosu od 1.000libara od kojih je istog dana Dobrinom muu isplaeno 300 libara (MT, 1950, 2/4,207, doc. 76, 78). Osim toga, izgleda da je Dobra dobila i nadoknadu u zemljitu uSplitu gdje jeivjela s muem i da joj je obeano dae dobiti jednak dio s ostalimnasljednicima nakon majine smrti (1279; MT, 1950, 2/4, 240241, doc. 177). Ne-koliko godina ranije, Dobrina sestrina Franica, ki Cebre de Lucio, odrekla se uz

pristanak mua svih prava na roditeljsko nasljedstvo kad je dobila miraz. Isplaen jojje prilino velik miraz 700 libara, 15 vreica zlata, ropkinja uz odjeu i opremu. Unjezinom sluaju, ini se da joj je bilo u interesu da dobije gotovinu, a manje su jojznaile nekretnine budui da se udavala u udaljeni Dubrovnik (1274; MT, 1950, 2/1,2829, doc. 60). S druge strane Dobra i njezina nova splitska obitelj mogli su bitizainteresiraniji za nekretnine u Splitu nego u Trogiru, ali Dobra je ivjela dovoljno

blizu Trogira da nije bila spremna odrei se svakog interesa u nasljedstvu.Moe se zakljuiti da u drugoj polovici trinaestog stoljea u dalmatinskim

gradovima raste broj sluajeva u kojem miraz poinje zamjenjivati dio nasljedstvakoje bi keri dobile u trenutku smrti svojih roditelja. To jo ne znai iskljuivanje

keri iz nasljedstva, jer se redovito nastoji, barem prema trogirskim izvorima, dakeri dobiju pravo na jednak udio kako u pokretninama tako i u nekretninamaroditeljskih dobara. Okolnosti u kojima se miraz ili dio miraza spominje kao isplatadijela nasljedstva redovito su iznimne i primjenjuju se u sluaju osobito visokihmiraza koji po svojem iznosu stvarno mogu predstavljati dio nasljedstva koje bidobile tek po smrti roditelja. Djevojkama koje su se udavale izvan grada vjerojatno jeodgovaralo da mogu dobiti svoj dio u novcu ili nekretninama u sredini u koju odlazeivjeti dok je u interesu njihove roditeljske obitelji i komune bilo da nekretnine nedospiju u ruke stranih graana.

15 "[...] uoluit quod quicquid dicte sue filie habuerint, eis nec alicui ipsarum non conputetur in partem"

(1272; MT, 1948, 1/5, 286, doc. 34; 1275; MT, 1950, 2/1, 102103, doc. 220; 1292; MT, 1950, 2/9,279280, doc. 31).


9/30



67

Iznimne okolnosti u drugoj polovici trinaestog stoljea u kojima keri pri udajidobivaju u mirazu svoj dio nasljedstva postaju redovita praksa u etrnaestom sto-ljeu. Miraz poinje redovito zamjenjivati pravo na dio roditeljskog nasljedstva i ne-vjeste, osobito iz viih slojeva, odriu se prilikom primanja miraza prava na daljnja

potraivanja. Tako zadarski plemii ve na prijelazu stoljea redovito s vrlo maloiznimaka isplauju svoje keri mirazom i to uglavnom u bona moneta, a nekretnineostavljaju u jednakim dijelovima sinovima. Na primjer, Bogde de Lovrehna u svojojoporuci odreuje da sve njegove neudate keri moraju dobiti 1.000 libara u miraz ibiti s tim zadovoljne (1302; Spisi, 1969, 4346, doc. 100).16Mirazi plemikih keri u

prvoj polovici etrnaestog stoljea uglavnom ne padaju ispod 1.000 libara (rekord jemiraz Pelegrine de Saladinis 1341. godine od 1.600 libara),17a nekretnine se uglav-nom ne spominju osim u rijetkim iznimkama (CD, 1911, 483484, doc. 393). Postoje

jo i rijetki sluajevi u kojima su ene ukljuene u podjelu s braom kao kod neudanemaloljetne sestre u sluaju plemike obitelji de Calcina 1301. godine (Supplementa,2002, 301303, doc. 211) ili kod nekih obitelji koje se ne ubrajaju u plemiki stale(1301; CD, 1910, 58, doc. 6; 1301; CD, 1910, 911, doc. 8; 1323; CD, 1911, 150152, doc. 128). Ovi sluajevi kao da jo vie naglaavaju da zadarske plemkinje priudaji redovito dobivaju miraz u novcu koji zamjenjuje njihov udio u roditeljskomnasljedstvu.

Za razliku od zadarskih, mirazi splitskih plemia sredinom etrnaestoga stoljea,jo uvijek uz novac ukljuuju vie nekretnina i kua ili pravo na uivanje nekogposjeda odreeni broj godina. Nekretnine su prisutne u pet od sedam zabiljeenihsluajeva u prvim sauvanim splitskim notarskim spisima od 1341. do 1344. (MS,1999, 6061, doc. 104105, 111112, doc. 196, 124, doc. 217, 142143, doc. 247,216, doc. 359, 244245, doc. 408, 246, doc. 409, 246, doc. 410, 253254, doc.423).18Nekretnine se esto prodaju, ponekad i drugim lanovima obitelji, kako bi senamaknuo novac za miraz (MS, 1999, 111112, doc. 196, 122125, doc. 215219,

127128, doc. 222223). Splitski brani ugovori esto sadre odredbu o arraesponsalitie koje su se obino sastojale od kue ili imanja koje je morala dati drugojstrani strana koja nije ispunila ugovor (Splitski statut, 1987, 3/124, 582; MS, 1999,111112, doc. 196, 244245, doc. 408, 253254, doc. 423). Imovina koja se davala umiraz procjenjivana je u novanoj vrijednosti. U sluaju prodaje, ako je cijena biladrukija od procjene, ostatak novca se davao oteenoj strani.19 Ovo se moe

16 Vidi takoer primjere (1298; Spisi, 1969, 13, doc. 25; 1302; Spisi, 1969, 4346, doc. 100; 1302; Spisi,

1969, 4950, doc. 107; 1302; Spisi, 1969, 5051, doc. 108; 1304; Spisi, 1969, 6465, doc. 127).17 Pelegrina de Saladinis (1341; CD, 1912, 625, doc. 442); Nicolotta de Fanfogna, 1.000 libara (1334;

CD, 1912, 193194, 362, doc. 137, 271); keri Filipa de Rose, 1.200 libara (1335; CD, 1912, 227,doc. 163).

18 ak i u preostalim sluajevima, prodaja imanja ima veliku ulogu u skupljanju novca za miraz (MS,

1999, 111112, doc. 196, 122125, doc. 215219, 127128, doc. 222223).19 Na primjer, braa Marije, keri Stanike Silvestra, obeala su 800 libara za miraz svoje sestre. Uz


10/30



68

smatrati pokuajem da se vrijedne nekretnine zadre u vlasnitvu obitelji, ali takoeri lakim nainom isplate nego to je bio novac. Tekoe u isplati miraza pokazuje iinjenica da se on obino isplaivao u nekoliko rata tijekom vie godina. Vjerojatnirazlog je slabija ekonomska razvijenost Splita u odnosu na Zadar gdje je bila raz-

vijenija trgovina pa time i laki pritok gotovog novca. Jedan primjer tekog pri-kupljanja miraza u Splitu: Andrija de Lucaris i njegova supruga Jakobina obeali su800 libara za miraz keri Mire: 300 libara se trebalo dati u zlatu, nakitu, odjei i

jednoj kui, 200 se trebalo isplatiti tijekom pet godina nakon vjenanja. Nakon vjen-anja, iduih deset godina mladoenja je trebao dobivati prihode jednog imanjavrijedne 100 libara, 50 libara je trebao dobiti nakon smrti Mirina strica, 50 nakon

bakine smrti. Konano 100 je libara trebao osigurati nadbiskup koji je bio nevjestinstric i dozvolio u tu svrhu svom neaku kleriku, nevjestinom bratu, da prenesemladoenji prihod nekih crkvenih imanja! (MS, 1999, 244245, doc. 408). Splitskimirazi su i manji od zadarskih, osim ako se plemenite Splianke udaju za Zadranekad dobivaju jednaki iznos gotovine kao Zadranke. Kako bi sprijeili otuivanjenekretnina preko ena izvan grada Splita, splitska komuna odluujui o podjelizemlje meu plemiima nakon irenja distrikta 1364., odreuje da nitko ne smije

prodati ili oporuiti svoj dio osim mukom nasljedniku. U sluaju da ima samo keri,otac im je mogao oporuiti nekretnine samo ako su se udale za graane Splita (Split-ski statut, 1987, 906907,Reformationes/81). Zakon se pobrinuo za interese komune,ali u ovom periodu oito su ene jo mogle naslijediti imanja u gradu.

Slino izgleda da je bilo i u Trogiru iako je za ovo razdoblje manje sa uvanihprimjera u izvorima. ini se da je miraz bio smatran zamjenom udjela u oinskomnasljedstvu (DAZ, 1), ali to se moralo dokazati ispravom o odreknuu prava nanasljedstvo. Franica iz obitelji "Gracia" je 1341. uspjela pobiti zahtjeve oinske obi-telji dokazujui da se nije mogla zakonito odrei prava na nasljedstvo nakon to jedobila miraz budui da je bila maloljetna u trenutku sklapanja braka (Ljubi, 1870,

122, doc. 206). Miraz se mogao barem djelomino isplatiti i u nekretninama, kao i uSplitu. Tako je Jakobina de Andreis donijela u brak s Tomom Kaotiem nekolikokomada zemlje uz 700 libara u zlatu, srebru, tkaninama i drugim ukrasima (1338;CD, 1912, 387388, doc. 286).20

novac, miraz je ukljuivao tri imanja procijenjena na vrijednost od 400 libara. Oekivalo se da e seimanja prodati, jer je Marijin budui mu bio iz Zadra. Ako bi ih prodali za veu cijenu od 400 libara,ostatak bi pripao brai, ako bi ih prodali za manju cijenu, ostatak od procijenjene vrijednosti bi semorao platiti zetu (MS, 1999, 6061, doc. 104). Miraz Darije, keri Mihe Madija bio je 1.000 libara 200 u novcu, 200 u zlatu, nakitu i odjei, a ostatak je inila kua na glavnom trgu procijenjena premajavnom miljenju na 600 libara (MS, 1999, 216, doc. 359).

20 Kako je Jakobina bila ve udovica, nije poznato je li se ona odrekla svojeg prava na obiteljskonasljedstvo prilikom sklapanja prvog braka pa su nekretnine u miraz ukljuene kao dio nasljedstva.


11/30



69

Dakle, trinaesto stoljee je stoljee promjene u kojima je ensko jednako pravonasljedstva poelo biti zamjenjivano mirazom. To je poelo i najprije bilo usvojeno uZadru koji je bio ekonomski najrazvijeniji i iji su graani mogli isplaivati lakesvoje keri u gotovini za razliku od Trogirana i Spliana. Gubitak prava ena na

obiteljske nekretnine bio je kljuan za oblikovanje agnatsko-patrilinearnog tipa obi-telji koja se iskljuivo rauna po mukoj liniji. Jo jedna indikacija da se to breodvijalo u ekonomski razvijenijem Zadru je vidljivo i iz injenice da su zadarski ple-miki rodovi paralelno s iskljuivanjem ena iz nasljeivanja nekretnina bre usvojili

prezimena od splitskih i trogirskih plemikih rodova.

PREZIMENA

Prva prezimena javaljaju se u jedanaestom stoljeu, ali niti jedno od njih nije seodralo doetrnaestog. Ova prva prezimena obino nastaju od nadimka, kao trogirskiBogoboje ili splitski Mesagalina ("pola kokoi") ili pak od neobinog oblika osob-nog imena kao npr. splitski Gumayi koji su potjecali od izvjesnog Geminijana/Gumaya (Nikoli, 2003, 7881). Neke zadarske obitelji poinju koristiti prezimena udvanaestom stoljeu, takoer uglavnom na osnovi uglavnom pejorativnih nadimaka kao to su de Slorado ("zluradi"), Maldenarius ("lo novac"), de Soppe, deCucilla i de Cotopagna.21 Najstarija trogirska prezimena koja su se odrala su deCega ("slijep") i Vitturi koji se povezuju s mletakim Vitturijima. Ova se prezimenakoriste od prve polovine trinaestog stoljea (Andreis, 2002, 6). Odmah su zaivjela,vjerojatno zato to su bila neobina u svojoj okolini.

Postojanje ili nepostojanje prezimena nije nuno upuivalo na starost obitelji.Zadarske obitelji de Petrio i de Paulo (vjerojatno takoer i de Vitchor) bile suizravni potomci zadarskih priora s kraja jedanaestog stoljea, ali prezimena nisuuope koristila do kasnog trinaestog stoljea. De Petriosu poeli tada koristiti kao

prezime ime jednog zadarskog suca s kraja dvanaestog stoljea. Veza sa zadarskimpriorima se vidi po nasljeivanju njihovih imena Vitaa/Vitalis i Lampridije, aliova imena nisu postala prezimena (1240; Supplementa, 1998, 111112, doc. 71;Jaki-Cestari, 1972, 157).22

21 Filius Sluradi(1146; CD, 1904, 4647, doc. 60); Maldenario (1171; CD, 1904, 136137, doc. 133);

Scioppe filius Georgii, sin muGeorgius Soppe (11831194; CD, 1904, 184186, doc. 181; CD, 1904,268270, doc. 253); sinovi Cucille (1183; CD, 1904, 184186, doc. 181; 1222; CD, 1905, 218219,doc. 192); Andreas Catapanie (1188; CD, 1904, 223224, doc. 209). Prema Jaki-Cestari, Coto-pagna dolazi od catapanus, podrijetlom od stare titule bizantskog upravitelja pokrajine (Jaki-Cesta-ri, 1972, 146147), dok Soppe dolazi od hrvatskog naziva sopac za ovjeka koji teko die (Jaki-Cestari, 1977, 164, n. 22).

22 Obitelj de Galellis tvrdila je da potjee od obitelji prvog zadarskog nadbiskupa Lampridija, takoer

potomka priora (Bianchi, 1877, 107). Meutim, to se ne moe dokazati. Prezime de Galellis javlja setek 1283 (Jeli, 1901, 197).


12/30



70

Sl. 2: Grb grada Splita na komunalnoj palai.

Fig. 2: Split coat of arms on the City Hall.


13/30



71

Kasna pojava prezimena prisutna je u veini trogirskih i splitskih obitelji. DeLucio potjeu od izvjesnog Luke s poetka dvanaestog stoljea (Raki, 1881, 212),ali prezime zapravo potjee od njegovog istoimenog unuka koji se povremenonazivao i Lucius (Andreis, 2002, 8491). Prezime de Andreis poinju koristiti tek

poetkom petnaestog stoljea potomci Andrije Marinovog iako se ta obitelj moekontinuirano pratiti od poetka trinaestog stoljea. Slino se moe rei i za obiteljiBuffalis, de Casottis(Kaoti), de Chiudis, Cippico/de Cipchis(ipiko), de Micha-elis/Mazzarello, Miri, Quarco i Sobota (Andreis, 2002, 3147, 6270, 9399, 104109; Nikoli, 2004, 195, n. 821). Neke obitelji imale su prezime, ali nisu ga punokoristile. Tako je rod Kazarica poticao od nekog Kazarice koji se spominje u iz-vorima izmeu 1194. i 1239. Ime se poelo koristiti kao prezime u vrijeme njegovihunuka, ali do izumra obitelji u drugoj polovici etrnaestog stoljea jo uvijek seee koristila samo identifikacija po ocu (Andreis, 2002, 8083).23

Kasna pojava prezimena karakteristina je i za Split. Mnoga se nisu pojavila dokasnog etrnaestog ili ak petnaestog ili esnaestog stoljea iako su te obitelji bilegradska elita venekoliko generacija, veina jo od trinaestog stoljea, a neke i ra-nije. Neke obitelji su i mijenjale prezime. Na primjer, vjerojatni osniva roda deChuchiulis bio je tribun Vuina Pilosus (1145.1153.). Izvjesni Caetta nepos Pilosibio je vicarius 1203., ali Pilosus ("Dlakavi") nije postalo prezime. Prezime deChuchiulis (de Chuchuilich, de Chiuchiulis) poelo se koristiti tek od 1384., a nekilanovi obitelji javljaju se bez njega i poetkom petnaestog stoljea. Meutim, ukasnom petnaestom stoljeu javlja se i dodatno prezime Hieremia: koristilo se isto-vremeno s prvim prezimenom oko trideset godina i onda je potpuno prevladalo (CD,1904, 60, doc. 59; CD, 1905, 34, doc. 30; Alaevi, 1888, 142).24Slini primjeti zakasnu upotrebu prezimena su i obitelji Jakovli/Tartaglia, de Lucaris, de Cindris/Maricich, de Madiis, de Cipcis, de Comis/de Camurtii, de Albertis, de Petracha, deGrisogonis, de Marulis(Marulii), de Ciprianis/Bila i de Cutheis(Kuzmani, 1998,

2243, 5367, 7893, 109110; Nikoli, 2004, 197, n. 824).25

Zadarske obitelji koje su imale korijene u dvanaestom stoljeu ili jo ranije,usvojile su prezimena uglavnom u trinaestom stoljeu. Neka su poela koristiti nad-imak osnivaa roda kao na primjer de Zigalis po Cigalu, ali tek nekoliko generacija

23 Slian su primjer Domii/Domicha i Mikovi (Andreis, 2002, 7375, 100102). Kasna pojava

prezimena u Trogiru prisilila je istraivaa trogirskih genealogija Mladena Andreisa da izmisli gotovoetrdeset provizornih prezimena za laku identifikaciju trogirskih obitelji koje su izumrle prije negoto su usvojile prezime.

24 Grb obitelji Hieremia (kasnije Geremia)imao je vuka pa je Kuzmanito povezao s talijanskm cuciolo(psi) (Kuzmani, 1998, 1220). Privlano rjeenje, ali ne ba uvjerljivo.

25 Kao Mladen Andreis za Trogir, Mario-Nepo Kuzmanimorao je izmisliti neka prezimena za splitske

obitelji koje su izumrle prije nego to su usvojile prezime: "de Grecini," "Bulpicella," "Vitalis,""Crneka" i "Gaudii" (Kuzmani, 1998, 4445, 7577, 9899, 105106).


14/30



72

nakon njega.26 U petnaestom stoljeu sve su zadarske plemike obitelji imaleprezime. Istovremeno, vei broj splitskih i trogirskih plemikih obitelji nije ih imao.Poneke su poele koristiti prezimena tek u petnaestom ili esnaestom stoljeu. Ovokasno usvajanje prezimena moe se povezati i s drugim obiljejima obiteljske struk-

ture kao to je uskraivanje enama jednakog udjela u nasljeivanju cjelokupneobiteljske imovine koja se pojavila ranije u Zadru nego u Trogiru i Splitu. Takoer jeznakovito da su se starija prezimena uglavnom zasnivala na nadimcima dok su se

prezimena koja se zasnivaju na imenu pretka u pluralu pojavila uglavnom u etr-naestom stoljeu ili jo kasnije. Uspostava plemikih obitelji kao ekskluzivno pa-trilinearnih rodova bio je polagan proces i Split i Trogir su u tome zaostajali zaZadrom.

OBITELJSKE ZAJEDNICE

Naalost, nema mnogo izravnih podataka o tipu obitelji dalmatinskog gradskogplemstva, bilo da se radi o jednostavnim obiteljima koje su se sastojale samo od bra-nog para s djecom ili sloenima odnosno viestrukima koje suinili roditelji s oe-njenim sinovima ili nekoliko oenjene brae koji suivjeliu zajednikom kuanstvu(Owen Hughes, 1975, 20; Herlihy, 1985, 8892; Janekovi-Rmer, 1994, 1940;Herlihy, Klapisch-Zuber, 1983, 291298, 321324; Kertzer, Brettel, 1987, 9295).Teko je procijeniti koliko su brojnije bile viestruke obitelji i mogu li se ti podaciusporediti s onima iz Dubrovnika koji su bolje dokumentirani i istraeni. Ako se i nespominju, to ne znai da ih uope nije bilo. U svakom sluaju bile su mogue. TakoMagdalena, udovica Marina de Paulo iz Zadra, spominje mogunost da jedan odnjezinih sinova Pavao (budui slavni kroniar) kad odraste, moda nee eljetiivjeti sa svojim bratom Stjepanom "ad unum panem et unum vinum [...] in unadomo" (1354; Spisi, 2001, 286288, doc. 172).27Moe se pretpostaviti da su braa

koja su podijelila oinsko nasljedstvo ivjela zajedno prije podjele,28

ali nepodije-ljena imovina nije nuno podrazumijevala zajedniko kuanstvo. Zadarska braaAndrija i Kreste de Georgiis koji su oenili dvije sestre Pribu i Mariju de Labe,oito su ivjeli zajedno budui da je Andrija sugerirao u svojoj oporuci da bi Pribatrebala nastaviti ivjeti zajedno s njima. Trei brat, Juraj de Georgiis, oito pak nije

26 Damania filius Zigali (1174; CD, 1904, 136137, doc. 133);Micha Cigali(1188; CD, 1904, 232233,

doc. 215); zapis iz kasnog trinaestog stoljea u Nekrologu Sv. Marije: OB. MICHA CIGALI(Nekrolog Sv. Marije, fol. 24).

27 S druge strane, Kristofor de Grubogna u svojoj oporuci nije odredio nita u tom pogledu za svoja dvamaloljetna sina (Spisi, 2001, 259262, doc. 157).

28 Vidi tako sluajeve brae de Cotopagna (1265; CD, 1907, 339341, doc. 830); de Mauro (1280;Supplementa, 2002, 98100, doc. 36); de Zadulini Domald, Jakov i Franjo (1283; Supplementa,

2002, 120122, doc. 55); de Qualis Ivan i Marin (1310; CD, 1910, 268271, doc. 225); de Petracha(MS, 1999, 145, doc. 251).


15/30



73

ivio s njima. Opet, ak i braa koja su stanovala skupa nisu nuno drala svu imo-vinu u zajednikom vlasnitvu. Andrijina oporuka pokazuje da je neka imanja draou zajednici s Krestom s kojim je ivio u zajednikom kuanstvu, a druga s Jurjem, skojim nije (1295; Spisi, 1959, 8081, doc. 44). Ivan de Stumulo objanjava u svojoj

oporuci da je poloio 230 libara u "fraterna societate in utilitate domus patris mei etfratrum meorum". Kako ne spominje da je ivio s njima, vjerojatno i nije. Takoer jeposjedovao i samostalno neku imovinu (Spisi, 1969, 47, doc. 102). U Splitu su Josipi Dujam, sinovi Marina de Petracha, ivjeli zajedno u oinskom domu, ali kada su

podijelili oevinu, Dujam je dopustio Josipu da zadri kuu u svojem vlasnitvu. Nijejasno je li Dujam nastavio ivjeti u toj istoj kui (1342; MS, 1999, 144, doc. 249). Udrugoj polovici trinaestog stoljea, etiri sina Petra de Lucio su posjedovala svakisvoju vlastitu kuu (Benyovsky, Andreis, Plosni, 2003, 2021).

ini se da je pojedinac iz plemenite dalmatinske obitelji mogao iskusiti nekolikotipova obiteljskih jedinica tijekom svojeg ivota: ivot u jednostavnoj obitelji ili usloenoj obitelji koja je mogla biti zajednica oca i sinova ili zajednica brae. Neki putsu odluku o tome donosili sami lanovi obitelji na temelju osobnih sklonosti, a neki

put su bili na to natjerani okolnostima smrtnou pojedinih lanova, ekonomskimuzrocima i slino.

BRAKOVI

Suprotno praksi u obiteljima dijela elite tadanje zapadne Europe (Duby, 1987), udalmatinskim gradovima nije bilo ogranienja brakova mlae brae iako podaci

pokazuju da su mnogi plemii umrli bez djece. Idealno je bilo da se svi potomcivjenaju i imaju djecu osim ako nemaju poziv za duhovno zvanje. Ipak, u realnomivotu esto nije bilo tako. Prorauni zasnovani na dokumentima zadarske kurije(Ravani, 2001) koji u nekim graanskim parnicama nabrajaju sve lanove obitelji

(iako koji put izostaju klerici kako pokazuju usporedbe s drugim izvorima), pokazujeda je dalmatinska obitelj koja je imala potomstvo prosjeno imala troje djece.29

Muki potomci su zasigurno bili osobito eljeni u interesu produenja roda.Vie duhovnih zvanja meu mukim lanovima pojedinih obitelji moglo je ozbilj-

no ugroziti anse obitelji za opstanak. Tako su dva od etiri sina Guida de Matafarispostali biskupi Nikola zadarski nadbiskup, a Demetrije ninski biskup. Jedan odetiri Guidova unuka takoer je bio zadarski nadbiskup, a od preostala tri samo je

jedan imao potomstvo ensko (Nikoli, 2004, 123124). Tako je ova grana velikogroda Matafara izumrla. Teko je rei bi li Matafari izumrli i bez duhovnih zvanja u

29 Gotovo je sigurno da je broj mogao biti i vei budui da izvor potjee iz razdoblja kuge kada je dio

stanovnitva pomro u najboljim prokreativnim godinama. Svjedoci na sudu koji su svjedoili opojedinim obiteljima vjerojatno se nisu sjeali sve djece koja su umrla u ranim godinama djetinjstva.


16/30



74

obitelji, ali su duhovna zvanja svakako smanjila anse za produetak ovog roda iakosu doprinijela njegovoj slavi.

Zapravo je svaka srednjovjekovna obitelj, pa tako i one dalmatinske elite, bilauvijek u opasnosti da izumre. ak i ako je u jednoj generaciji bilo mnogo mukaraca,

moglo se dogoditi da samo jedan od njih kasnije ima muke potomke, a ponekad nitijedan. Tako je Koa de Saladinis imao etiri sina koji su doivjeli zrelost preivjevii kugu i rat s Venecijom, ali niti jedan od njih nije imao sinove te je obitelj izumrla(Nikoli, 2004, 204).

U Dubrovniku je zabiljeeno mnogo sluajeva brakova meu ljudima u takvombliskom stupnju srodstva za koje je bila potrebna papinska dispensa (Mosher Stuard,1992, 9091; Janekovi-Rmer, 1994, 59; Marinkovi, 2007). U razdoblju kojim se

bavi ovaj rad, takve dispense su prilino rijetke za Zadar, Trogir i Split.30Budui daje dubrovako plemstvo prakticiralo strogu endogamiju koja je iskljuivala puane,brakovi meu srodnicima su bili nunost za ovu malu i zatvorenu plemiku zajednicuak i pod cijenu traenja dispense. Brakovi meu srodnicima su se sklapali i kako bise imovina sauvala u istom rodu. Kako ostali dalmatinski gradovi nisu imali takvastroga ogranienja u izboru branih partnera, plemstvo je imalo veu slobodu i veemogunosti izbora branih partnera. I u ovim su gradovima zabiljeeni brakovi (ne

ba regularni po kanonskom pravu) koji se mogu smatrati pokuajem da se sauvaimovina unutar obitelji. Tako su se vjenali Marchesina i Kreo, djeca iz prvih bra-kova Marina de Carnaruto i njegove supruge Gape de Drechia kako bi njihova djecanasljedila ujedinjenu imovinu dviju obitelji. Na taj nain je Marchesinin miraz, obi-no financiran iz majina miraza ostao u kui.31Dogaalo se da se dva para brae isestara meusobno vjenalo kako je vebio spomenuti sluaj de Georgiis i de Labe.Tako su se sestre Radica i Franica de Detrico udale za brau Andriju i Tomu deSloradis, a sestre Stana i Priba de Saladinis za Lampredija i Ivana de Civalellis (Ra-vani, 2001, 98, doc. 7).32

30 Zadranka Prodana, ki Stjepanova, udala se po obiteljskoj odluci za nekog Prodana s kojim nije uspje-

la konzumirati brak. Kasnije se udala za Prestancija i taj novi brak konzumirala. Nakon Prodanovesmrti, zbog afinalnog srodstva s Prestancijem koji je bio u etvrtom stupnju srodstva s njezinim prvimmuem, zamolila je dispensu kako bi mogla zakonito ivjeti s Prestancijem (1253; CD, 1906, 533,doc. 463; CD, 1906, 539, doc. 468). Ostale zabiljeene dispense za sline sluajeve srodstva u raz-doblju do etrnaestog stoljea ukljuuju graane Kvarnera Krka, Raba i Osora (1291; CD, 1909, 2425, doc. 20; CD, 1909, 2526, doc. 21).

31 Prema Gapinoj oporuci (1356; Spisi, 2003, 244246, doc. 162); slini primjeri u Dubrovniku: Nikoli,19992000, 88.

32 Parovi Labe-Sloradi ini se da su bili bliski sudei prema Andrijinoj oporuci kojom je imenovao

Franicu za izvriteljicu svoje oporuke. Moda su iivjeli u istom kuanstvu (CD, 1913, 336341, doc.258; 1333; CD, 1912, 9293, doc. 54).


17/30



75

Iako nije bilo zakonitih ogranienja to se tie drutvenog statusa kao to jepostojalo u Dubrovniku, dalmatinska elita se obiavala eniti unutar svoje plemikezajednice. Najvie brakova se sklapalo s obiteljima iz istog grada. Na drugom mjestupo brojnosti bili su brakovi s plemstvom drugih dalmatinskih gradova. Brakovi s

plemstvom Italije bili su relativno rijetki, oni s hrvatskim plemstvom neto ei, aliipak neusporedivo manje nego s dalmatinskim plemstvom.33

ini se da su postojale pojedine "brane skupine" nekoliko obitelji iji lanoviredovito sklapaju brakove meusobno. Takvu jednu grupu inile su obitelji de Rosa,de Grisogonis, de Lovrehna, de Varicassis, de Matafaris i de Saladinis. Uloga ena uugovaranju takvih brakova bila je velika budui da se u nekim sluajevima ini da suone povezale svoju rodbinu s oeve i majine strane s rodom u koji su se udale. enesu tako vrile vanu ulogu u povezivanju obitelji u zajednici (Nikoli, 2004, app. 3 i6).

ODNOSI KOGNATA I AGNATE U JAVNOM IVOTU

Dalmatinski gradovi pazili su da se roaci ne nau zajedno u izvjesnim uprav-ljakim tijelima, osobito u vijeima i slubama koje zahtijevaju mali broj lanova.Iako zabranjen stupanj srodstva meu vriteljima javnih slubi nije uvijek definiran,ini se da se nije odnosio samo na lanove istog roda vei na kognate, a ponekad i nasvojtu ili pastorke. Splitski statut je odreivao da u Tajnom Vijeu od dvadeset i petlanova ne smiju biti izabrani zajedno otac i sin, dvojica brae ili dvojica ili vie njih"koji ive u istom domu et in una familia". Kasnije 1336. dodano je da niti kognati stric ili ujak s neacima, niti svojta urjaci ili tast i zet ne smiju biti meuizbornicima kurije. Izbornici kurije nisu smjeli predloiti kao kandidate svojeg oca,sina, brata (frater carnalis), roaka (frater consobrinus), strica (patruus) ili neaka(nepos carnalis).Na sudu (kojeg su inili suci, advokati i est savjetnika) nisu smjeli

zajedno sudjelovati otac i sin, dvojica brae ili roaka ili stric i neak, a takoer niouh i pastorak ili drugi lanovi kuanstva (Splitski statut, 1987, 2/30, 400402;2/37, 408; 2/38, 412; Statuta Noua,5/20, 802, 828). Zadarski statut se pobrinuo daizbornici slubi ne smiju birati u slube svoje sinove i obrnuto, niti brau ili polu-

brau bez obzira s koje strane. Prilikom glasovanja, kandidat i njegov otac ili bratmorali su napustiti izbornu odaju (Zadarski statut, 1997, 1/2, 4, 102; 1/2, 5, 102).Ova odredba se vjerojatno protezala na roake budui da se u jednoj zadarskoj par-

33 Prema sauvanim izvorima u 13. i 14. stoljeu moe se ustanoviti pet brakova dalmatinskih plemia

(iz Zadra, Trogira i Splita) s Mleankama te dva braka dalmatinskih plemkinja iz istih gradova sMleanima. Takoer se moe ustanoviti osamnaest brakova dalmatinskih plemkinja s plemiima izhrvatskog zalea te dvanaest brakova dalmatinskih plemia s hrvatskim plemkinjama. Naravno, sklop-

ljenih brakova je bilo vie nego se moe ustanoviti prema sauvanim izvorima, ali su i ovi podaciindikativni (Nikoli, 2004, 4647, 71).


18/30



76

nici oko ostavtine lana obitelji de Soppe kao dokaz da su pokojni Lompre(Lampredius) i Bla de Soppe bili prvi bratii navodi da "exibant unus pro altero deconsilio Iadre tamquam germani consobrini".34to se tie samih sudova, otac nijesmio suditi sinovima, niti brat bratu ili sestri, niti neak ujaku ili stricu, niti unuk bilo

od sina ili keri djedu ili baki, a ni roaci (consanguinei)ili roaci po svojti (cognati)nisu smjeli suditi jedan drugome (Zadarski statut, 1997, 2/1, 1, 126). Takve odredbesu se drale u petnaestom stoljeu (Zadarski statut, 1997, 532, Reformationes/19).Trogirski statut iskljuivao je oeve i sinove, djedove i unuke, brau, roake(germani consanguinei) iz petnaest izbornika trogirskog suda. Izbornici su morali

paziti da ne izaberu svoje neake, strieve, ujake, tastove ili zetove. Kao i u Zadru,suci su bili izuzeti od suenja svojim oevima, sinovima, djedovima, neacima, braii roacima ili urjacima ak i ako bi dvojica oenili dvije sestre. Roaci su openito(propinqui)bili iskljueni iz rasprava u vijeu o svojim srodnicima (Trogirski statut,1988, 1/23, 1/25, 1/56, 14, 16, 28).35 Sline odredbe nalazimo i u drugim dalma-tinskim gradovima, tako u Dubrovniku i ibeniku (Janekovi-Rmer, 1999, 176179; ibenski statut, 1983, 1/3, 11'). Prisutnost vie lanova obitelji u tijelima vlastishvaala se kao mogunost da se promoviraju osobni interesi i monopolizira komu-nalnapolitika.Iakobibilopogrenosmatratiobitelj politikom jedinicom (Janekovi-Rmer, 1999, 178; Rheubottom, 2000, 7677), lanovi roda i njihovi kognati i svojtasumnjiili su se da dijele ista politika stajalita i drali su se odgovornima zamogue posljedice djela svojih roaka. U tom duhu, mletaka vlast je prihvatila da sezadarski taoci mogu zamijeniti njihovim roacima. Na primjer, jedan sin Mihe dePecenego prihvaen je kao zamjena za svojeg bratia Marina koji je bio sin Mihinogbrata Bertalda (Ljubi, 1867, 35, doc. 48). Ipak, nije se uvijek nuno moralo raditi olanovima istog roda kao moguim zamjenicima u zatoenitvu, barem ne ovo vrije-me (rano trinaesto stoljee), budui da je u nekim sluajevima teko utvrditigenealoke veze. Tako je Stjepana de Picegu trebao zamijeniti Preste Mihin potonji

vjerojatno iz obitelji de Matafaris ili Panza pa je sa Stjepanom mogao biti povezansrodstvom po enskoj liniji (Ljubi, 1867, 34, doc. 47).Da su kognati i svojta mogli pomoi u karijeri ili ak uzdignuu u redove plem-

stva pokazuju primjeri trogirskih obitelji iji su lanovi prihvaeni u Veliko vijeezahvaljujui enidbi u vedrutveno prihvaene obitelji. Takvi su primjeri obitelji uhistoriografiji prozvanima "Domaa" i "Stoka II." Zet suca Romana "Stoke", Rade(1274.1290.),sinPetraDomae,izabran je u Veliko vijee kao prvi lan ove obitelji.Romanov urjak koji je oenio njegovu sestru Ruu nije bio lan Velikog vijea, ali

34 Tako: "erant consobrini germani nati scilicet ex duobus fratribus et alter pro altero exibat de consilio

Iadre in electionibus"(Ravani, 2001, 106, doc. 15).

35 Rodbina s obje strane do treeg stupnja srodstva bila je iskljuena od mogueg svjedoenja na sudu(Trogirski statut, 1988, 1/44, 2324).


19/30



77

njihov sin, Romanov neak, uao je u Vijee. U dokumentima je prihvatio nadimakmajine obitelji, nazivajui se "Stoka" (Andreis, 2002, 135, 171). Popisi trogirskogVelikog vijea iz 1284. i 1322. pokazuju da je izmeu ovih godina dosta graana

prihvaeno u vijee iji preci nisu bili lanovi upravljake elite. Barem dio njih je

ulazak u plemstvo zahvaljivao porijeklu svojih majki ili supruga. Takvi su bili Zancij"Azzelini" koji je oenio djevojku iz obitelji Kaoti, Gavinja "Castrafocus," ija jemajka bila od Chiudijevih, te Vincent Ampleusiusov koji je oenio Bitkulu Kaoti(Andreis, 2002, 17, 123124, 131, 188). Mogue je da je takvih sluajeva bilo i vie.Na primjer, ne zna se obitelj majke Petra Suse, ali je se u dokumentima navodi kaodominu (Andreis, 2002, 110).36

Na taj nain, kognatska obitelj kao i svojta dalmatinskih plemia smatrala se i bilaje uticajna u javnom ivotu ak i kad je javni identitet obitelji bio potpuno agnatsko-patrilinearni. Uloga kognatske obitelji nije bila ograniena na privatni ivot. Ne samoda su se mogli udruiti u javnom politikom ivotu preko tijela vlasti vesu moglisudjelovati i u fenomenu koji je vlast nastojala suzbiti krvnoj osveti.

KRVNA OSVETA

Nema puno sauvanih podataka o krvnoj osveti, ali prema onima dostupnima,moe se zakljuiti da je ona bila jednako nasilna i razarajua za zajednicu kao imnogo poznatije zavade talijanskog gradskog plemstva (Heers, 1977, 107111; Lan-sing, 1991, 164191). Obiteljski sukobi i pratea krvna osveta mogla je biti povezanas politikim suparnitvom, ali takoer je ukljuivala i jak osjeaj obiteljske asti.Postoje indicije o sukobima meu dalmatinskim obiteljima i prije 1100. godine, alinema sauvanih izravnih opisa. Madijevci, vodea zadarska obitelj, izgubili su vo-dei poloaj sredinom jedanaestog stoljea u Zadru nakon to je njihov pokuaj dazadobiju dominaciju nad Dalmacijom sprijeila bizantska intervencija. Oporavili su

se, ali su morali privatiti podjelu vodeih mjesta u gradu s nekoliko drugih obitelji.Postoje nagovjetaji da do toga nije dolo samo mirnim putem. Madijevka Cikaprilikom osnivanja samostana Sv. Marije 1066. godine spominje da je njezin muAndrija ubijen. Krajem stoljea, njezin roak Drago, u jednoj ispravi ponosno nagla-ava da je on, iako star, ve u petoj godini svojeg treeg priorata, ali tek "nakonmnogih opasnosti i agonija, koje je pretrpio od naih stanovnika i raznog svijeta"(CD, 1967, 101, doc. 73; CD, 1967, 205, doc. 165).

36 Novilanovi vijea koji su se uzdigli pomouenskih veza bili su i Bivce, Lompre Cortesia, braa

Vital i France iz obitelji "Guco," braa Maroj i Gaudije od "Guo," Damjan "Juko," Mira Miri,Desa "Palmota" i Dujam "Paka" (Andreis, 2002, 1617, 97, 125, 134, 140142, 146, 156157).


20/30



78

Prvu dalmatinsku krvnu osvetu o kojoj imamo potpunije podatke opisao je TomaArhiakon (Toma, 2003, 184188, 194). Dogodila se u Splitu 1230-ih.37Ukljuivala

je dvije obitelji, koje Toma navodi kao sinove Dujma Drae (Duimus Drasce) usukobu sa Vitalovim i Galoninim sinovima. Ove obitelji je teko identificirati budui

da nisu jo usvojile prezimena, ali ono to se moe o njima i njihovim srodnicimaotkriti u izvorima pokazuje da se radi o vanim ljudima koji su drali politike slubei sudjelovali u gradskim poslovima. Vitalis bi mogao biti ista osoba kao Vito, sinMre, a iako njegov odnos s Galonom nije najjasniji, vjerojatno se radi o roacima.38

Dujmova obitelj mogla bi se povezati s rodom "Bulpicella", jer su s njim Vitalovipotomci kasnije takoer bili u krvnom sukobu.39Njihov roak i pristaa bio je iz-vjesni Ivan Cigaida koji se kasnije javlja kao istaknuti splitski graanin i politiar.40

Prikazatu detaljnije tijek ove krvne osvete kako bi se lake shvatila percepcijaobiteljskeasti i od koga se oekivalo da je brani. Prema Tomi, oevicu koji se trudiozadrati nepristrani pogled na dogaaje, sukob je poeo kad seestoki starac Dujamuvrijedio, jer su Vitalovi sinovi napastvovali jednu njegovu sluavku. Umjesto dacijelu stvar d na sud, kako je Toma oekivao, Dujam je sa svoja dva sina napaokrivce na gradskom trgu. Za uvredama su uslijedili udarci te se konano prelo naubode bodeima. Cijeli se grad podijelio te se sukob nastavio kamenjem i maevima.Dujam i njegov stariji sin su ubijeni, "izbodeni poput prasaca" i mnogi su ranjeni"kamenjem i eljezom", ukljuujui i jednog od Vitalovih sinova, Domicija. Nakonmnogo dana, kad je postalo jasno da e on i preostali Dujmov sin preivjeti, komuna

37 Budui da je sukob konano rijeen intervencijom potestata Garganade Arscindis koji je doao u Split

1239. (Toma, 194), opisani sukobi su se morali dogoditi nekoliko godina prije.38 To je takoer miljenje Kuzmania koji ovoj obitelji daje ime "Vitalis" (Kuzmani, 1998, 98) i

pripisuje im toponim Vitaljina u solinskom polju. Vita figliolo di Murga(1193; CD, 1904, 263264,doc. 248, 249).Vitalov sin Ivan koji je preivio sukobe kasnije je nekoliko puta biran za suca: 1245,1248, 1254, 1255, 1266 (CD, 1906, 271, doc. 236; CD, 1906, 373374, doc. 331; CD, 1906, 394395,

doc. 348; CD, 1906, 571, doc. 498; CD, 1906, 587588, doc. 506; CD, 1906, 588, doc. 507; 1265,1266; CD, 1907, 343, doc. 833; CD, 1907, 399, doc. 875). Vito je imao brata Magera koji se javlja uizvorima od 1187. (CD, 1904, 216217, doc. 204) do 1207. (CD, 1905, 6768, doc. 60). Njegov sinStojo se spominje 1245. kao vemrtav i oito bez djece (Supplementa, 1998, 126127, doc. 88) toobjanjava zato se ni on niti njegovi potomci ne spominju kao sudionici krvne osvete. Galonu jeSantius Gumay izabrao za suca uz Ivana Markovog i Dragu Pinsinog u svojem sukobu s nadbis-kupima oko solinskih solana 1203 (CD, 1905, 34, doc. 30; transkript u ispravi iz 1247). Njegovpredak je vjerojatno Dessa Gallone (11451153; CD, 1904, 60, doc. 59). Cijeli rod je izgleda povezans Gumayima, jedanaestoljetnom obitelji budui da se spominju nekoliko puta u vezi s njima i nji-hovom zakladom Sv. Petra Gumayskog.

39 Ipak, ovo je samo pretpostavka budui da su Bulpicella (vulpecula = lat. lisiica) izgleda imali veze saZadrom gdje je postojao rod Lisica, a "Vitalis" su takoer otili u progonstvo u Zadar dok su njihoviprotivnici stranka "Dujmovih sinova" otili u Trogir.

40 Njegov nadimak se javlja u raznim oblicima: Johannes Cegaida, Johannes igaida, JohannesCichaide, Johannis Cicheyde, Johannes Cicayda. Bio je sudac 1250., 1252. i 1255. (CD, 1906, 428

429, doc. 372; CD, 1906, 510, doc. 444; Supplementa, 1998, 199200, doc. 155; 1257; CD, 1907, 5657, doc. 579).


21/30



79

je odluila prognati Vitalove i Galonine sinove (potonji ovom prilikom prvi put spo -menuti) i unititi njihove domove. Izbjegli su sa svojim sljedbenicima u Zadar. Na-kon nekog vremena unajmili su grupu Pizanaca, "dobre borce, ali hitre na zlo" kako

bi silom ishodili svoj povratak u Split. Dopolovili su dvjema brodicama usred noi i

posluavi savjet roaka i prijatelja, sklonili se u kuli iznad sjevernih vrata grada.Prema Tomi, plan im je bio napasti kue nekih bogataa i opljakati ih. Meutim,njihovi protivnici su uzbunili grad koji je nakon skuptine poslao poslanike sazahtjevom da napuste grad. Stranka "Vitalovih" je zatraila primirje na dva dana ipovukla se na obalu pored samostana Sv. Stjepana izvan gradskih zidina (Toma,2003, 184186). Ipak, kako bi uzrujali protivnike koji su se takoer zatvorili u jednojkuli (Kalenda),41svakog su dana prireivali gozbe sa svojim prijateljima i roacimau gradskim vrtovima. To su njihovi protivnici zatvoreni u kuli pa su predvoeniIvanom Cigaidom i Lampridijem, Dujmovim sinom, izali jednu veer iz grada i

pretvarajui se da su u etnji, krenuli prema crkvi Svetog Feliksa na obali (dananjifranjevaki samostan Sv. Frane u Splitu) gdje je stranka "Vitalovih" imala jednu odsvojih izazivakih zabava. Borba je poela ponovno kamenjem izdaleka. Stranka"Dujmovih" se prvo morala povui, ali uz pomoostatka grada, prikupila je snagu inapala ponovno, ovaj put kopljima i maevima. Kako stranka "Vitalovih" nije bilanaoruana, odluili su se povui, ali polako kako ne bi izgledalo kao sramotni bijeg.Meutim, u brzom napadu ubijeni su Galonin sin Grgur i Domicije Vitalov. Stranka"Dujmovih" se smatrala osveenom i trijumfalno se vratila u svoju kulu. Komuna seovaj put saalila na poraene i stala uz Ivana, najstarijeg od Vitalovih sinova, injegovu stranku te protjerala "Dujmove" u Trogir, ovaj put ruei njihove kue i

predajui njihovu imovinu Ivanu Vitalovom. Nakon toga je prema Tomi cijeli gradzapao u najgore stanje, jer su se, zbog blizine Trogira, i dalje nastavili napadi izmeudvije sukobljene strane koji su ugroavali i neutralne graane. Kako je grad biogotovo u stanju graanskog rata, franjevci i sam Toma Arhiakon predloili su da se

uvede "latinska" uprava, tj. pozove kao neutralnog poglavara grada potestat, jedanplemiiz nekog talijanskog grada. To je prihvaeno i konano je potestat Gargan deArscindis iz Ankone uspio smiriti sukob. Vitalovi sinovi i Dujmova parentelaugovorili su brakove koji su trebali osigurati trajan mir izmeu dvije sukobljene obi-teljske stranke (Toma, 2003, 188190, 194).

Ipak, godine 1267., gotovo trideset godina nakon ovih dogaaja, izbila je novakrvna zavada koja je ukljuivala neke od potomaka sudionika prole. Grgur, sinIvana Vitalovog, jednog od preivjelih sudionika prole krvne osvete, ubio je Dobru

41 "[...]in turri Calende"(Toma, 2003, 186). Ova kula je vjerojatno pripadala Gaudiju Kalendi koji se

spominje kao vemrtav 1224 (CD, 1905, 234235, doc. 209). Oporuio je imanja Crkvi. Nije stogasasvim jasno je li bio u rodu sa strankom "Dujmovih" ili su oni samo preuzeli kulu. Izvjesni Gaudije

Kalende spominje se 1282 (CD, 1908, 411, doc. 349). Matheus Kalende i njegovi potomci ive uSplitu u etrnaestom stoljeu (1342; MS, 1999, 103104, doc. 182, 164, doc. 284).


22/30



80

Bulpicellu.42 To je izazvalo trogirske graane, kneza Marina Andreisa i njegovubrau da osvete smrt svojeg consobrinusa, te su ubili kanonika Desu, Grgurova brata.Prijetio je jo gori sukob budui da je sada krvna zavada ukljuivala graane dvajugradova te se cijela situacija mogla izroditi u rat izmeu dva grada koji su inae bili

esto u neprijateljstvima oko granica. Ipak, to se nije dogodilo zahvaljujui interven-ciji krkog kneza Vida iji je sin Ivan tada bio trogirski potestat (KAS, 1, 21718' /AHAZU, 12, 2832). Knez Marin Andreis, zajedno s braom Desom irnotom te si-novima Andrijom, imunom i Gavinjom te Amblazijem, sinom Marina Kazarice iBertanom, sinom Dobre Bulpicelle, obeao je u svoje ime i ime svojeparentele da eobdrati mir zaklevi se na Sveto Pismo. Pored toga, knez Marin se zajedno s

plemiima Ivanom Kaotiem (de Casotti), Valentinom Kazaricom, Dujmom Cega,Valentinom Luiem (de Lucio), Nikolom Jakovljevim (rod "Vodovar") i Bertanom,sinom Marina Rugie (rod Cippico ipiko), obavezao da e platiti ogromnu svotuod 4.000 mletakih libri u sluaju prekraja mira.

Nakon toga su u splitskoj loi, Ivan Vitalov, u svoje ime i ime svoje parentele,obeali knezu Marinu i njegovim roacima i prijateljima da nee osveivati smrtIvanovog sina Dese. Meu prisutnim plemiima, kao prvi je spomenut stari protivnikIvan Cegaida. Kao i njihovi trogirski kolege, splitski plemi Miha Madijev (deMadiis), Dobro Duice (rod "Duica"), Nikola Dujmov (de Cindris), sudac Dobro,sin Madijev ("Grecini"), Kamurcije Petrov (de Comis), Luka Ivanov, Josip Petrov iJakov Surichobavezali su se s 4.000 libara da e se obdravati sklopljeni mir. Objeobradovane komune obeale su da e njihovi graani obdravati mir. Uslijedile suzakletve ispred gradskih vrata. Pet dana nakon toga, u crkvi Sv. Petra od Klobucablizu granice distrikta dvaju komuna, u prisutnosti glavnog pregovaraa kneza Vida,obje suprotstavljene strane potvrdile su mir, izmijenile poljubac mira i ugovorilebrakove (contrahunt affinitatem).Mir je trebao vrijediti petnaest godina. To je izgle-da bio kraj ove krvne zavade.

42 Bulpicella povezuju se s obitelji Lisica koja se spominje u Splitu od 1201:Dobre Lisizze(CD, 1905,

5, doc. 6); "in Balicha iuxta terram Andree de Lesca" (1209; CD, 1905, 96, doc. 78). Istoimena obiteljspominje se u Zadru od kasnog dvanaestog stoljea: Andrea Lisce(1167; CD, 1904, 114115, doc.107);Grube de Lisia,vijenik u zadarskoj izbjeglikoj vladi u Ninu 1247. (Ljubi, 1867, 73, doc. 96,etc.). Dabro Bulpicellejavlja se kao egzaminator u Splitu in 1258. i 1259: Dobre Bidricicle (!) (CD,

1907, 104, 121, doc. 619, 629). Kasniji potomci Dobra Bulpicelle ne koriste kasnije Bulpicella kaoprezime. Vidi takoer Kuzmani, 1998, 7577.


23/30



81

Sl. 3: Peat trogirske komune iz XIII. stoljea.

Fig. 3: Seal of the Trogir commune dating from the 13thcentury.

Teko je procijeniti koliko su politike razlike doprinijele ovim unutarnjim bor-bama. Je li mogue da je sve poelo napadom na sluavku? Toma Arhiakon ne spo-minje nikakve politike razlike izmeu dvije suprotstavljene strane iako prije opisaove krvne zavade, spominje da su neki graani, mrzei pristae kneza Grgura ubia,

potakli Toljena, neaka Andrije, kneza Huma da oplja

kaju Spli

anima 80.000 ovaca(Toma, 2003, 184).43Kao to se moe primijetiti, sudionici su dosta panje posvetili

uvanju obiteljske asti koja je odreivala osvetu nanesene uvrede te nije doputalaotvoreni bijeg pred neprijateljem ak i ako su napadai bili brojniji i naoruani, anapadnuti nenaoruani. U prvoj krvnoj zavadi oito je da su u njoj uglavnom sudje-lovali mlae osobe budui da su glavni preivjeli sudionici tek kasnije stekli politikeslube. Meutim ukljuivale su i neke starije kao to pokazuje Dujmova smrt u

prvom sluaju te sudjelovanje kneza Marina Andreisa u drugom sluaju. Ugovaranjebrakova meu sukobljenim rodovima bio je prepoznat nain sklapanja mira u obasplitska sluaja krvne osvete.

43 Broj ovaca je vjerojatno precijenjen.


24/30



82

Znaajno je da je krvna osveta ukljuivala kognatsku obitelj rodbinu, a ne samoagnatski organizirane rodove. U prvom promatranom sluaju to pokazuje ukljuenostljudi razliitih obitelji i prezimena u krvnu osvetu, npr. Ivana Cigaide. U drugomsluaju je jo oitije, jer su trogirski Andreisi osjeali obavezu da osvete smrt svojeg

splitskog sestria (consobrinus),vjerojatno sina tete kneza Marina. Kasnije, Ambla-sius Martina Kazarice zakleo se zajedno s rodom de Andreis da e obdravati mir.Njegova je majka bila sestra kneza Marina (KAS, 1, 217' / AHAZU, 12, 29; Andreis,2002, 33, 81), te je kao takav Amblasius ukljuen u njegovuparentelu. U mirovnom

je ugovoru osobito naglaeno da mir ukljuuje i sinove brae i sestara (KAS, 1, 218 /AHAZU, 12, 31). U splitskom statutu su kao mogui osvetnici navedeni ne samokognati s obje roditeljske strane vei svojta sve do treeg stupnja srodstva (Splitskistatut, 1987, 4/15, 616). Oekivalo se da e platiti deset libara za svaki zloin. Ovo je

bila dodatna kazna uz uobiajene kazne za zloine koje je propisivao Statut. Oito seradi o pokuaju komune da prekine obiaj krvne osvete. S druge strane, zanimljivo jeda isti statut odreuje da se oni koji su unajmili ubojice kako bi osvetili smrtroditelja, djece, brae, neaka, strieva ili ujaka, roaka i kognata ne smiju tretirati

jednako kao drugi koji unajmljuju plaene ubojice (Splitski statut, 1987, 4/48, 646648). To pokazuje dvojne osjeaje prisutne u srednjovjekovnoj dalmatinskoj komuni.S jedne strane razumijevanje za one koji ele osvetiti smrt rodbine shvaanje koje

je bilo dio starog obiteljskog kodeksa asti, a s druge strane svijest da je u interesuivota u zajednici nuno da se krvna osveta ukine.

U drugoj krvnoj zavadi spominje se i grupa ljudi koja nije poloila zakletvu, ali seobavezala platiti veliku svotu novaca u sluaju njezinog krenja. Ove osobe se moeidentificirati kao predstavnike najvanijih obitelji u oba grada. Moda su to "prija-telji" koje spominje Toma Arhiakon ili se radi o inu brige za mir u gradu. Moda

bi injenicu da lanovi najvanijih rodova jame mir trebalo tumaiti kao preutnoprihvaanje injenice da je krvna zavada bila obiteljska stvar i uinkovito su je pod

kontrolom mogli drati samo jaki obiteljski rodovi. ini se da je to rjeenje bilouinkovitije nego protjerivanje krivaca iz grada i zapljena njihove imovine.

ZAKLJUAK

U razdoblju od dvanaestog do etrnaestog stoljea dalmatinska plemika obiteljpostupno se oblikovala kao patrilinearni rod. U ovom procesu Zadar je prednjaiopred Splitom i Trogirom. U zadarskim izvorima prvo su se pojavile promjene u ter-minologiji vezane uz obitelj iako relativno kasno krajem trinaestog stoljea. Pro-mjene se najbolje vide u promjeni statusa keri u odnosu na obiteljsko nasljedstvo.Iako su po rimskom pravu imale pravo na jednak udio u cjelokupnom nasljedstvu ukljuujui i imanja i kue kao i njihova braa, tijekom trinaestog stoljea pravo na

nasljedstvo nakon smrti roditelja postupno mijenja isplata dijela nasljedstva u mirazu


25/30



83

prilikom udaje. Prvotno se isplata nasljedstva u novcu unutar miraza preferirala pri-likom udaja djevojaka za strance iz udaljenijih gradova. Ovaj novi obiaj se pojavio

prvo u Zadru zbog razvijenije ekonomije koja je omoguavala laku isplatu u novcu.U Trogiru i Splitu se due zadrala praksa dodjele nekretnina u mirazu. Patronatska

prava nisu pak nikad uskraena enskim potomcima. Konano je u Zadru u etr-naestom stoljeu isplata miraza u gotovom novcu postala zapravo nain na koji susestre uskraivane za jednak udio u nasljedstvu s braom budui da miraz nijedosizao vrijednost jednakog udjela u cjelokupnom nasljedstvu. Jaanje patrilinearnoodreenog roda pokazuje se i usvajanjem prezimena. Znaajno je da se prezimenakoja se izvode od imena pretka javljaju kasnije dok prva prezimena nastaju odnadimaka. I ovdje Zadar prednjai prema ostalim gradovima. Usprkos polakom uspo-stavljanju patrilinearne obitelji, znaenje kognatskih i afinalnih veza se kontinuirano

prepoznaje u privatnom i javnom ivotu bilo preko zakonodavnih pokuaja da seogranii udruivanja roaka u upravljakim tijelima bilo preko obaveze kognata dasudjeluju u obrani obiteljske asti i krvnoj osveti. Na taj nain, oba tipa obitelji kognatski i agnatski imaju vanu ulogu u dalmatinskom plemikom krugu.

NOBLE FAMILIES IN DALMATIA FROM THE TWELFTH THROUGHTHE FOURTEENTH CENTURIES

ZrinkaNIKOLIJAKUSUniversity of Zagreb, Faculty of Philosophy, Department of History, HR-10000 Zagreb, Ivana Luia 3

e-mail: [email protected]

SUMMARY

In the period from the twelfth until the fourteenth century the Dalmatian noble

family gradually was established as a patrilineal lineage. In the article this processis studied especially on the example of the three biggest Dalmatian cities Zadar,

Trogir, and Split. The changes first appeared in Zadar. They appeared relatively late

in the terminology connected with family at the end of the thirteenth century and

they are best seen in the change of status of daughters in relations to family

inheritance. Although by Roman law they had rights to equal shares in the whole

property including estates and houses just the same as their brothers, during the

thirteenth century the right of inheritance after the death of the parents was

gradually replaced by a pay-off of shares of inheritance in the dowry at the time of

marriage. First, the payment of inheritance in money in the dowry was preferred

when girls married foreigners from distant cities. This new custom appeared first in

Zadar because it had a more developed economy, making monetary payments easier.

The practice of giving estates in dowries was retained longer in Trogir and Split.


26/30



84

Patronage rights were never denied to female descendants. Finally, in fourteenth-

century Zadar, payment of dowries in cash became a way to deny sisters an equal

share in inheritance with brothers, because dowries fell short of equal shares of the

inheritance. That patrilineal lineage was getting stronger is also illustrated by the

adoption of family names. It is significant that family names that derived from the

name of ancestors appeared later, while the first family names derived from

nicknames. In this process Zadar was also ahead of other cities. In spite of the

attenuated process of the establishment of the patrilineal family, the importance of

cognatic and affinial ties were continuously recognised in private and public life

whether in legal attempts to prevent the uniting of cousins in governmental bodies or

in the obligation of cognates to take part in the defense of family honor and feuds. In

this way, both types of family cognatic and agnatic had an important role in the

circles of Dalmatian nobility.

Key words: urban nobility, Dalmatia, Zadar, Trogir, Split, family, Central Middle

Ages

IZVORI I LITERATURA

Alaevi, J. (1888):Serie dei Reggitori di Spalato. Bullettino di archeologia e storiadalmata, 11. Split.

CD (1904):Smiiklas, T. (ur.): Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacijei Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 2. Za-greb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU).

CD (1905):Smiiklas, T. (ur.): Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacijei Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 3. Za-

greb, JAZU.CD (1906):Smiiklas, T. (ur.): Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacijei Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 4. Za-greb, JAZU.

CD (1907):Smiiklas, T. (ur.): Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacijei Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 5. Za-greb, JAZU.


CD (1909):Smiiklas, T. (ur.): Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacijei Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 7. Za-

greb, JAZU.


27/30



85


CD (1911):Smiiklas, T. (ur.): Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije

i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 9. Za-greb, JAZU.



CD (1967): Stipii, J., amalovi, M. (ur.): Codex diplomaticus regni Croatiae,Dalmatiae et Sclavoniae, 1. Zagreb, JAZU.

DAZ,1DravniarhivuZadru(DAZ),Spisitrogirskekancelarije,b.66,vol.2,fol.1.Dubrovaki statut (1904):Bogii, V., Jireek, K. (ur.):Liber statutorum civitatis

Ragusii compositus anno 1272. Monumenta historico-juridica Slavorum meridio-nalium, 9. Zagreb, JAZU.

KAS,1KaptolskiarhivuSplitu(KAS),OstavtinaIvanaLuia(Lucius),vol.539.KAS, 2 KAS, Lucius, vol. 542.Ljubi, . (1867): Listine o odnoajih izmeu Junog Slavenstva i mletake re-

publike. Sv. 1. Zagreb, JAZU.Ljubi, . (1870): Listine o odnoajih izmeu Junog Slavenstva i mletake re-

publike. Sv. 2. Zagreb, JAZU.MS (1999): Stipii, J., Nazor, A. (ur.):Monumenta spalatensia. Sv. 1. Acta notarii

spalatensis Iohannis q. ove de Ancona ab anno 1341 usque ad annum 1344.Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, 53. Zagreb, JAZU.

MT (1948):Barada, M. (ur.): Trogirski spomenici. Monumenta Traguriensia. Monu-menta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium. Vol. 44. Zagreb, JAZU.MT (1950):Barada, M. (ur.): Trogirski spomenici. Monumenta Traguriensia. Mo-

numenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium. Vol. 45. Zagreb, JAZU.MT (1951): Barada, M. (ur.): Trogirski spomenici. Monumenta Traguriensia. Monu-

menta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium. Vol. 46. Zagreb, JAZU.Nekrolog Sv. Marije. Calendarium et necrologium Jadrense. Kzepkori kdexek,

10. Orszgos Szchnyi Knyvtr. Budimpeta.Raki, F. (1881):Notae Joannis Lucii. Starine Jugoslavenske akademije znanosti i

umjetnosti 13. Zagreb, 211268.Ravani, G. (2001): Curia maior ciuilium najstariji sauvani registar graanskih

parnica srednjovjekovnog Zadra (13511353). Radovi Zavoda za povijesne zna-

nosti HAZU u Zadru, 43. Zadar, 85160.


28/30



86

Spisi (1959): Zjai, M. (ur.): Spisi zadarskih biljenika Henrika i Cresta Tarallo12791308. Sv. 1. Zadar, Dravni arhiv u Zadru.

Spisi (1969):Stipii, J., Zjai, M. (ur.):Spisi zadarskih biljenika Ivana de Qualis,Nikole pok. Ivana, Gerarda iz Padove (12961337). Sv. 2. Zadar, Historijski ar-

hiv Zadar.Spisi (2001):Leljak, R., Kolanovi, J. (ur.):Andrija pok. Petra iz Canta. Biljeniki

zapisi 13531355. Sv. 4. Zadar, Dravni arhiv u Zadru.Spisi(2003):Leljak, R., Kolanovi, J. (ur.):Andrija pok. Petra iz Canta. Biljeniki

zapisi 13551356. Sv. 5. Zadar, Dravni arhiv u Zadru.Splitski statut (1987): Cvitani, A. (ur.): Statut grada Splita. Split, Knjievni krug.Supplementa (1998): Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae.

Supplementa. Sv. 1. Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Hrvatskidravni arhiv.

Supplementa (2002): Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae.Supplementa. Sv. 2. Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Hrvatskidravni arhiv.

ibenski statut (1983): Herkov, Z. (ur.): Statut grada ibenika. Split, Knjievnikrug.

Toma, A. (2003): Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika. Historia Salonita-noru atque Spalatinorum pontificum. Split, Knjievni krug.

Trogirski statut (1988): Berket, M., Cvitani, A., Gligo, V. (ur.): Statut gradaTrogira. Split, Knjievni krug.

Zadarski statut (1997): Kolanovi, J., Kriman, M. (ur.):Statuta iadertina. Zadarskistatut. Zadar, Ogranak Matice hrvatske Hrvatski dravni arhiv.

Andreis, M. (2002): Trogirski patricijat u srednjem vijeku. Rasprave iz hrvatske kul-turne prolosti, 2. Zagreb, 5210.

Andreis, M., Benyovsky, I., Plosni, A. (2003): Socijalna topografija Trogira u 13.stoljeu. Povijesni prilozi, 25. Zagreb, 3792.Bianchi, C. F. (1877): Zara cristiana, 1. Zadar, Tipografia di G. Wochitzka.Cammarosano, P. (1974):La famiglia dei Berardenghi: Contributo alla storia della

societ senese nei secoli XIXIII. Spoleto, Centro italiano di studi sull'altomedioevo.

Cammarosano, P. (1977):Les structures familiales dans les villes de l'Italie com-munale (XIIeXIVe) sicles. U: Duby, G., Le Goff, J. (ur.): Famille et parentdans l'Occident mdival. Actes du colloque de Paris 68 juin 1974. Rim, coleFranaise de Rome, 181194.

Cammarosano, P. (1979):La nobilt del Senese dal secolo VIII agli inizi del secoloXIII. Bulletino senese di storia patria, 86. Siena, 748.


29/30



87

Duby, G. (1987):Vitez, ena i sveenik: enidba u feudalnoj Francuskoj. Split, Lo-gos.

Heers, J. (1977):Family Clans in the Middle Ages: A Study of Political and SocialStructures in Urban Areas. Amsterdam Oxford, North-Holland Publishing Co.

Herlihy, D. (1985): Medieval Households. Cambridge MA, Harvard UniversityPress.

Herlihy, D., Klapisch-Zuber, C. (1983):Tuscans and Their Families: A Study ofthe Florentine Catasto of 1427. New Haven London, Yale University Press.

Jaki-Cestari, V. (1972): Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analiziosobnih imena. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19. Zadar, 99170.

Jaki-Cestari, V. (1977): Zadarska osobnaenska imena u XIII stoljeu odraz irezultati prethodnih simbiotskih procesa u gradu i porijekla novijih doseljenika.Radovi Historijskog Institua JAZU u Zadru, 24. Zadar, 143225.

Janekovi-Rmer, Z. (1994):Rod i grad. Dubrovaka obitelj od XIII do XV sto-ljea. Dubrovnik, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

Janekovi-Rmer, Z. (1999):Okvir slobode: dubrovaka vlastela izmeu srednjo-vjekovlja i humanizma. Zagreb Dubrovnik, Zavod za povijesne znanosti HAZUu Dubrovniku.

Jeli, L. (1901): Moi Sv. imuna Bogoprimaoca u Zadru. Hagiografijsko-povjestnastudija. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 145. Zagreb, 158225.

Kertzer, D. I., Brettel, C. (1987):Advances in Italian and Iberian Family History.Journal of Family History, 12, 13. Greenwich, Conn., 87120.

Kuzmani, M.-N. (1998):Splitski plemii, prezime i etnos. Split, Knjievni krug.Lansing, C. (1991): The Florentine Magnates: Lineage and Faction in a Medieval

Commune. Princeton, Princeton University Press.Margeti, L. (1996):Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo. Zagreb,

Narodne novine.Marinkovi, A. (2007): Si et in quantum: The Role of Papal Dispense in Matri-monial Contracts in 15th-Century Ragusa. U: Jaritz, G., Jrgensen, T., Salonen,K. (ur.): Et usque ad ultimam terrae: The Penitentiary in Local Contexts. Bergen Budapest Krems, Centre for Medieval Studies Medium Aevum Quoti-dianum, 6169.

Mosher Stuard, S. (1992):A State of Deference: Ragusa Dubrovnik in the Me-dieval Centuries.Philadelphia, University of Pennsylvania Press.

Nikoli, Z. (1996):Zaruke i brak u srednjovjekovnom Dubrovniku. Otium, 4/12.Zagreb, 7784.

Nikoli, Z. (19992000):Rejection of Marriage in Medieval Dubrovnik. Otium, 78.Zagreb, 8794.

Nikoli, Z. (2003): Rod i grad. Zagreb, Matica hrvatska.


30/30



88

Nikoli, Z. (2004):The Formation of Dalmatian Urban Nobility: Examples of Split,Trogir and Zadar. Ph.D. Dissertation in Medieval Studies. Budimpeta, CentralEuropean University.

Owen Hughes, D. (1975):Urban Growth and Family Structure in Medieval Genoa.

Past and Present, 66. Newark Oxford, 328.Rheubottom, D. (2000):Age, Marriage, and Politics in Fifteenth-Century Ragusa.

Oxford, Oxford University Press.Ronzani, M. (1986):Un aspetto della 'Chiesa di Citt' a Pisa. U: Rossetti, G. (ur.):

Spazio, societ, potere nell' Italia dei Comuni. Napulj, Liguori Editore.Violante, C. (1974):Quelques caractristiques des structures familiales en Lombar-

die, milie et Toscane aux XIe and XIIe sicles. U: Duby, G., Le Goff, J. (ur.):Famille et parent dans l'Occident mdival. Actes du colloque de Paris 68 juin1974. Rim, cole Franaise de Rome, 87147.

Documents

Zrinka Nikolić, Obitelj Dalmatinskog Plemstva 12-14. Stoljeće