Upload
aleksandra-masha-stankovic
View
100
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
sazetak iz knjige
Citation preview
ZVUČNI EFEKTI Postoje tri osnovna tipa zvučnih efekata: živi (spot) efekti; snimljeni efekti i arhivski efekti. Živi spot efekti
To su efekti koje uživo stavramo u studiju, istovremeno dok izvođači čitaju svoj tekst; u televizijskom stufiju stvaranje tih efekata se obavlja izvan vidnog polja kamere dok se na filmu oni stvaraju u filmskim studijima za obradu tona. Među ove efekte spadaju šumovi kao što su: otvaranje i zatvaranje vrata, telefonsko zvono, ulazno zvono isl.
Snimljeni efektiTo su efekti koje ne možemo ostvariti na odgovarajući način u samom studiju kao što su: automobili, avioni, glasovi, cvrkut ptica... Svrha ovih efekata nije da stvore stvarni svet već da ga naznače. Realizam nije uvek neophodan, a ponekat može predstavljati i smetnju time što će slušaocu odvući pažnju.
Arhivski efektiTo su efekti koje imamo snimljene na pločanam ili trakama.
U slučaju radijske produkcije najverovatnije će se koristiti ili živi efekti ili arhivski efekti. Pažljivo čitanje scenarija ukazaće na to koji efekti dominiraju. U više slučajeva konačna odluka zavisiće od toga da li je studio opremljen odgovarajućom opremom za stvaranje živih efekata, odnosno da li na raspolaganju ima odgovarajuće snimke.
POLUREALISTIČNO KORIŠĆENJE EFEKATA
Efekti se veoma retko koriste u čisto realističnom smislu. Neo-realistična tehnika je veoma pogodna za slučaj programa koji se u najvećoj meri sastoji
od montaže već postojećih snimaka. Međutim, kada je snimak u celosti načinjen u studiju moramo sve izvesti pomoću niza potpuno veštačkih konvencija. Naime u tom slučaju veoma retko težimo ka postizanju zvučne slike na koju bismo naišli u slučaju da je događaj koji stvaramo bio snimljen u stvarnosti kao što je to slučaj sa neo realističnom tehnikom.
KONVENCIONALNO KORIŠĆENJE ZVUČNIH EFEKATA
Zvučne efekte obično održavamo na jednom niskom nivou u odnosu na govor. Postoje brojni razlozi za ovakvu praksu. Jedan od njih je i činjenica da prglasni zvučni efekti deluju na mnoge slušaoce ne samo dramatično nego i iritirajuće. Drugi tazlog za odražavanje efekata na takvom nivou leži u maskirajućem dejstvu koje proizvodi čak i relativno slab šum ambijenta.
Efekat koktela- primer binauralne percepcije-sposobnost uha i mozga da se koncentrišu na jedan jedini zvuk u bučnoj prostoriji, potiskujući pa čak i gubeći svest o postojanju previsokog nivoa ambijentalne buke.
Glasnost- je samo jedan element u podešavanju zvuka, i to elemnt koji ima manje značenja od karaktera, koji obezbeđuje pravo značenje tog efekta. Ovakav efekat najbolje možemo analizirati kroz zvuk sudara automobila koji se deli na četiri dela: klizanje, udarac, gužvanje metala i razbijanje stakla. Ovaj zvuk pruža dobar primer za razumevanje opštih principa na kojima počiva stvaranje zvučnih efekata.
NEREALNI I NADREALNI ZVUČNI EFEKTI
Efekti čija je namna da budu zabavni imaju sasvim druge osobine od normalnih dramskih efekata. Dramski efekti mogu biti naglašeni, ali se to čini na jedan veoma delikatan i suptilan način.
Kao i kod dijaloga, može se koristiti vremensko usaglašavanje radi postizanja komičnih efekata. Tipičan primer je način na koji se završavaju lomovi (nekih stvari)
SPOT EFEKTI
Svakom radijskom studiju potreban je izvesan broj zvukova koji se mogu stvoriti na licu mesta. Među stalnom opremom mogu se naći vrata, različite podne obloge, stepenice, veliki sud sa vodom...
SNIMLJENA ZVUČNA SLIKA-AMBIJENT EFEKTI
Postoje dve vrste snimaka iz prirode: oni koji sami stvaraju kompletnu zvučnu sliku i oni koji predstavljaju samo jedan zvučni element-efekat.
Zvučna slika je kompletna slika, programski insert sam po sebi. Pravi zvučni efekat snimljen u prirodi predstavlja realnost podignutu na viši stepen.
U nekom drugom dramskom komadu ili u nekom drugom programu gde je potrebno da se govor i zvučni efekti uklope u jednu celinu, konačan izgled te mešavine na mnogim mestima će se bitno razlikovati od zvučne slike iz koje je isključen dijalog.
KORIŠĆENJE SNIMLJENIH EFEKATA
Budući da je kod snimanja zvučne slike i kod snimanja zvučnih efekata cilj različit i korišćenje metode moraju biti različite. U slučaju efekata, pozadinski zvukovi smeju biti upadljivi, a akustika ne sme previše da ističe sam efekat. Nivoi bi trebalo da budu ujednačeni bez naglih promena inteziteta, kao i bez neočekivanih promena karaktera zvuka.
Najpogodniji položaj mikrofona za snimanje nekog efekta ne mora uvek biti onaj koji nam se čini najočigledniji. (npr ako treba da se snimi zvuk motora u automobilu, stavićeš mikrofon ispod haube )
SNIMLJENI EFEKTI U STEREO TEHNICI
U idealnom slučaju za potrebe stereo drame najbolje je koristiti efekte snimljenje u stereo tehnici, kojima onda možemo podešavati širinu i položaj.
Za potreba stvaranja kontinualnih zvučnih efekata, kao što su buka grupe ili šum kiše, stereo efekat se može dobiti reprodukovanjem nekoliko snimaka koji su asinhroni. Zvuk kiše može biti propušten kroz elektronski uređaj koji se zove raspršivač a rasprostire monofonski ton po celoj širini stereo zvučne slike.
Za postizanje udaljenog zvuka koji se brzo kreće preko zvučne scene sasvim je pogodno koristiti pan-pot. Objekat većih dimenzija, zahteva švenkovanje preko zvučnog polja (šta god to značilo!)
PROMENA BRZINE REPRODUKCIJE SNIMLJENOG EFEKTA
Broj zvučnih kompozicija koje se mogu dobiti sa jednim kompetom snimaka može se znatno proširiti ukoliko reproduktori imaju više od jedne standardne brzine reprodukcije. Najpogodniji gramofon za reprodukovanje ploča sa efektima je svakako onaj koji ima mogućnost kontinualne promene brzine.
Kada se brzina kretanja snimka sa nekim efektom promeni, prvi utisak kojeg smo svesni jeste promena njegove veličine.
Promena brzine menja i prividne dimenzije prostorije u kojoj je efekat bio snimljen: karakteristično bojenje se menja istovremeno sa visinom tona odnosno brzinom. Prema tome, efekti snimljeni u eksterijerima su daleko pogodniji za promene brzine od efekata snimljenih u prostorima sa određenom akustikom.
DOKUMENTACIJA EFEKATA: SADRŽAJ
Sadržaj jedne dokumentacije efekata može biti klasifikovan na razne načine. Na prvom i najvažnijem mestu nalaze se efekti gomile-pri čemu pod gomilom
podrazumevamo sve grupe veće od šest osoba. Zatim su tu efekti prevoza. Posle toga, važni su snimci atmosfere nekog mesta. Zatim slede efekti: efekti ljudskih delatnosti, efekti životinja, beba...
DOKUMENTACIJA EFEKATA: TRAKE ILI PLOČE
Dokumentacija efekata može biti sastavljena od traka ili od ploča, ili pak i od jednih i drugih. Efektoteka na pločama- čuvaju se po jedna ili više kopija najraznovrsnijih efekata. Ploče iz
ovakve kolekcije se veoma mnogo koriste u procesu proba i snimanja, tako da ih treba često zamenjivati.
Efektoteka na trakama- u slučaju da koristimo trake susrećemo se sa dva protivurečna zahteva. Jedan se odnosi na smeštaj velike količine efekata, a drugi na brzinu pristupa svakom efektu bilo da se radi o izboru ili o njegovom korišćenju u studiju.