2 UVOD Pisanje biografije nije jednostavan posao i zato sam u januaru 2010.godine posle dvanaestogodišnjeg penzionerskog staža i pri kraju aktivnog rada u trenažnom odbojkaškom procesu počeo da je pišem.
Pišem je kao izraz i potrebu da obeležim životni i radni put moje porodice od vremena predratne Jugoslavije do današnje Srbije. U vidu ove biografije želim da ostavim trag mojih roditelja, moj trag,trag moje supruge i trag moje dece, kako se naši životni tokovi nebi izgubili u vremenu koje neumitno dolazi .Vreme će kao sudija ovoj biografiji odrediti i pravo mesto i pravu vrednost. Generacija mojih roditelja imala je normalan i spokojan život do 1941.godine .Od 1941.godine do 1944.godine bilo je vreme okupacije .Mnoge porodice su stradale od okupatora.One koje nisu stradale teško su živele i bile su razdvojene sve do završetka rata. Moja generacija u zajedici sa nešto starijom poratnom generacijom period obnove naše zemlje iznela je na svojim ledjima i zato ovom biografijom želim da oživim istine o mojim roditeljima ,o meni i supruzi iz tog vremena. Pored osnovnih podataka o proteklom životu i radu ,biografija će biti ispunjena fotografijama i naslovima iz štampe iz naše prošlosti i sadašnjosti. Posebno ću se osvrnuti na moj život i rad ,život i rad moje supruge u odnosu na naše školovanje nastavno-‐pedagoški i nastavno-‐trenerski rad.
SREMSKI KARLOVCI
3 Kada uz 76.rodjendan,uz četrdesetogodišnjicu od osvajanja vicešampionske titule u Prvoj saveznoj odbojkaškoj ligi za seniorke,12 osvojenih prvih mesta na juniorskom prvenstvu Srbije,11 prvih mesta na juniorskim prvenstvima Jugoslavije,drugo mesto na prvenstvu Evrope u Sedećoj odbojci,treće mesto na prvenstvu Sveta u Sedećoj odbojci i napisanih: 1 naučni rad,2 monografije,18 priručnika za odbojku i 74 stručnih članaka i priloga podvučem liniju moje stvaralačke biografije,sasvim mi je bilo jasno da je vredelo živeti, pisati i napisano sprovesti u praktični rad . Biografija je zapravo život i rad,a sve što je napisano spada u bibliografiju. Moja biografija sabira dane i praktične poslove,a bibliografija sve ono što sam napisao u struci.Na najbolji način ostvario sam nastavno-‐pedagoški,nastavno-‐trenerski i teorijski rad: u srednjoj školi,u Zavodu za fizičku kulturu Vojvodine,na fakultetu za Sport i fizičko vaspitanje,u klubu,u reprezentaciji Vojvodine,Srbije i Jugoslavije. Meni se posrećilo da živim i stvaram upravo po toj formuli.Uz sve teškoće kada jednim pogledom obuhvatim moj 55-‐to godišnji praktični i teorijski rad ,usredsredjen na mojih 76 godina života koji su ostali iza mene,ispunjava me srećom i zadovoljstvom. Dinamična i promenjiva forma mog života i rada je prizmatična slika mog života.Došao sam do brda i nemam kud .Morao sam stati ili se popeti.Da mogu da se popnem sigurno bi video više nego da sam ostao ispred brda.
Mr Srdjan Ilić
4 DEDA SAVA Deda Sava je otac mog oca Jovana. Podaci o njemu napisani su u monografijama: „Genocid nad gradjanima Sremskih Karlovaca 1941 – l945“. Autor Stevan Borčanski i Spomenica – gradjanima Sremskih Karlovaca žrtvama nemačke agresije i ustaškog terora i genocida l941 – l944 godine.“ „Prilog: Sremski Karlovci – vreme,ljudi dogadjaji“.Urednik Dr Kosta –Popović. U prvoj mografiji piše: „Ilić – Kondžulić – Sava – Mrgud -‐ rodjen je u Sremskim Karlovcima, 1878. godine od majke Milice i oca Vase, po nacionalnosti Srbin, po veroispovesti pravoslavan, po zanimanju šumar, pre i za vreme rata živeo u Sremskim Karlovcima, obešen 21.juna1943. Godine u Grku kod Morovića od ustaša.“ „ILIĆ – KONDŽULIĆ (VASE) SAVA , rodjen 1878. u Sremskim Karlovcima, šumar Srbin, pravoslavne vere. Uhapšen u Karlovcima od ustaša februara 1943, kao pripadnik pokreta otpora NOP. Odveden u logor Ruma. Ubijen(obešen) jula 1943. kod sela Grk“. Kada je deda Sava uhapšen od karlovačkih ustaša imao sam 9. godina. Moja sećanja i saznanja o njemu su vrlo štura.Pored šumarske profesije bio je i dobar lovac.Tako je za vreme Kraljevine Jugoslavije u potezu Crveni breg, odstrelio jelena.
Baba je poginula na seljačkim kolima kada su kola prelazila preko pruge.
U MOROVIĆU DEDA SAVA
5 DEDA JAŠA Deda Jaša Pavišić otac moje mame Mire, bio je ugledni i bogati zemljoradnik. U svom okruženju i u samom gradu bio je veliki autoritet za većinu gradjana Sremskih Karlovaca. Na potezu „Raše“ imao je: vinograd,voćnjak, njivu i šumu.Umro je 1941.godine prirodnom smrću.
Baba Marija,dedina supruga, ostala je sama 1o godina.U tom periodu uz moju pomoć održavala je kapital i sagradila novu kuću.Stara kuća se srušila posle poplave 1941.godine.
Umrla je 1951. godine.Nisam bio na sahrani.Bio sam na izgradnji pruge Banja Luka – Doboj. DEDA JAŠA
BABA MARIJA
6 OTAC JOVAN I MAMA MIRA
O mom ocu mogao bih mnogo da pišem u ovoj našoj biografiji. Napomenuću samo toliko da je bio poštovan gradjanin Sremskih Karlovaca.Doživeo je 92.godine. Sve što ću ovde napisati o njemu je njegov intervju „Karlovačkim novinama“ pod naslovom „JEDAN ŽIVOT JOVAN ILIĆ – KONDŽULIĆ“: „Rodjen sam u Sremskim Karlovcima 7.10.1907.godine.Osnovnu školu završio sam u rodnom mestu. izučio sam mesarski zanat u Rumi.Moj deda je želeo da budem mesar, i da mi otvori mesarsku radnju .No moja želja je bila da budem vozač.Posle sticanja kvalifikacije, odlazim za Zemun gde stupan na izučavanje zanata, postajem vozać i 62.godine ostajem vozać.Vozio sam autobus, kamion a bio sam i taksista. Naglašavam da nisam imao saobraćajnih nezgoda. „Vi ste Jovanu Iliću bili i ostali hrabar ,pošten i ugledan naš gradjanin. Vi ste svojom tačnošću ulivali poverenje spoznaju da ima ljudi koji poštuju sebe a samim tim i druge. „Čika Jovane zašto nadimak Kondžulić.Kao taksista vozio sam ugledne karlovčane u obilazak manastira na Kosovu i Sandžaku.Prilikom predaha od vožnje naišao je jedan seljak i rekao mi da je iz sela Kondžulić.Setio sam se da mi je otac pričao da smo došli iz okoline Raške. „Čika Jovane, dajte mi malo podataka o svojima. U braku sa Mirom imali smo dvoje dece. Naša Verica napustila nas je i otišla na drugi Svet, nanela nam je bol, iako to nije htela. Njen suprug se takodjer preselio na drugi Svet. Ostala su dva sina odnosno dva unuka. Oženjeni, tako da imam dva praunuka. Sin Srdjan je profesor fizičkog vaspitanja, oženjen,žena mu je u penziji, takodjer profesor fizičkog vaspitanja. Imam unuka Jovicu, profesora istorije, oženjen je i ima dvoje dece,tako da imam i praunučad.Srdjan je istaknuti sportski radnik – odbojkaški trener koji je naš klub proslavio i doveo ga na sam vrh jugoslovenske odbojke.Radio je i sa invalidima – Sedeću odbojku i učestvovao sa njima na Paralimpijadi u Seulu. Jednom rečju Srdjan Ilić je zasluženi gradjanin našeg mesta. „Čika Jovane šta mislite o zbivanjima na ovim našim prostorima.U bivšoj Jugoslaviji imao sam mnogo prijatelja i žao mi je što je došlo do ovih nesreća.Jedan mudar čovek je rekao „Vreme je kao drljača, sve poravna“. Intervju sa mojim pokojnim ocem vodio je Knežević Petar – „Peša“. Ovom intervju koji je moj pokojni otac dao za „Karlovačke novine“ dodao bih još nekoliko podataka koji su uticali na njegov život. Da bih mogao da se profesionalno bavi taksiranjem morao je da ima svoj auto.Kupio ga je tako što je prodao vinograde koje je nasledio od svog strica.Nasledio je i kuću u kojoj smo živeli.Danas u kući živi moj sin Jovica sa porodicom.Aprila 1941.godine na katolički uskrs tata je morao da pobegne iz S.Karlovaca od ustaša koji su pohapsili sve Srbe u gradu.
7 Posle rata radio je u Auto Vojvodini kao vozač autobusa, u Komunalnom preduzeću u Karlovcima i u „Navipu“.Penzionisao se kao vozač „Navipa“. Umro je na Bogojavljenje 18 januara l999.godine.Sahranjen je sutradan na Krstov dan. Mama Mira je rodjena 1918. godine.Poreklom je iz bogate Karlovačke seljačke kuće.Udala se l933.godine.Ceo život je provela kao domaćica.Umrla je 2000.godine. ILIĆ SEDER ROZINA,MOJA SUPRUGA Rozina je rodjena 22.1o. 1939. godine u Sremskim Karlovcima u zemljoradničkoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sremskim Karlovcima 1958. godine. Višu pedagošku školu završila je u Novom Sadu 1960. godine na grupi TELESNO VASPITANJE – BIOLOGIJA.Visoku školu za FIZIČKU KULTURU završila je uz rad u Sarajevu 1970. godine, uz prosečnu ocenu 7,30 i odbranom Diplomskog rada sa ocenom deset (10). Kao učenica Karlovačke gimnazije, kao student i kao profesor neprekidno se bavila sportom od 1951.do 1971.godine. Bila je aktivna takmičarka : u gimnastici, košarci i odbojci. Najduže se zadržala u odbojci. Za pionirsku, juniorsku i seniorsku ekipu karlovačkog „Partizana“ odigrala je 550 utakimica. Po broju utakmica i po kvalitetnim igrama u dresu karlovačkog „Partizana“ postala je LEGENDA karlovačke ženske odbojke. Bila je član juniorske i seniorske reprezentacije Vojvodine. Takmičarsku karijeru završila je kao kapiten seniorske ekipe „Partizana“ sa osvojenim drugim mestom u I Saveznoj ligi takmičarske l970/71. godine. „Da mi zdravlje dozvoljava nikad ne bih predstala da igram. Naravno, od kluba nisam u stanju potpuno da se odvojim. Radiću sa početnicama,mada je sigurno da moja pomoć ne bi bila izlišna ni kod seniorske ekipe. Bila sam dugo na terenu, znači u samoj bitci. Karijere ću se uvek rado sećati,mada je bilo i teških trenutaka. Počinjali smo nekoliko puta, a to je trebalo izdržati.“ Rozina je dočekala,vaspitavala i ispraćala čak četiri generacije odbojkašica,drugarica i učenica.Zato je rastanak na oproštajnom turniru u Karlovcima bio vrlo dirljiv. 1960.godine Rozina se zaposlila u osnovnoj školi u Srem.Karlovcima.l961.godine se udala i rodila sina Jovana.l964.godine zaposlila se u karlovačoj gimnaziji „Branko Radičević“ kao profesor fizičkog vaspitanja.Od 1974. do l977. godine radila je u Pokrajinskom sekretatijatu Vojvodine za obrazovanje i kulturu na mestu Savetnika za poslove fizičke kulture. Od 1974.godine do penzionisanja bila je zaposlena na fakultetu za Fizičku kulturu – Centar za fizičko vaspitanje studenata u zvanju predavača Više škole. U svom dugogodišnjem nastavno-‐pedagoškom i trenerskom radu Rozina je imala mnogo zapaženih rezultata . Za vreme rada u gimnaziji vodila je: odbojkašku,atletsku i gimnastičku sekciju i postigla sledeće značajne rezultate: u odbojci njene učenice bile su: deset puta prvakinje opštine Novi Sad, dva puta prvakinje školske Olimpijade Vojvodine, a 1973. godine u Holandiji osvojile su šampionat EVROPE ZA SREDNJE ŠKOLE. Atletičarke i gimnastičarke više puta su bile prvakinje na opštinskom i vojvodjanskom prvenstvu. Niz godina Rozina je bila selektor i trener ženske odbojkaške ekipe novosadskog Univerziteta. Za vreme njenog mandata odbojkašice su bile prvakinje: Jugoslavije, Srbije i Vojvodine.
8 U odbojkaškom klubu „Partizan“ Rozina je uspešno radila u pionirskoj odbojkaškoj školi našeg kluba. Za vreme mog boravka u Libiji bila je trener i ženske seniorske ekipe „Partizana“. Pored uspešnog praktičnog rada bavila se i teorijskim radom .Napisala je stručni rad ISTORIJAT KARLOVAČKOG SOKOLA. Napisala je nekoliko članaka vezanih za praktičan rad : „Nastavni Plan i program za fizičko vaspitanje u pozitivno usmerenom obrazovanju i vaspitanju višeg i visokog stupnja u SAP Vojvodini“ Novi Sad 1988. g; „Lična higijena“ ( članak). Učestvovala je u sprovodjenju istraživanja u okviru projekta „Uticaj sistematskog telesnog vežbanja na neke konativne dimenzije i stavove studenata novosadskog Univerziteta“. Za postignute rezultate sa školskom omladinom nagradjivana je od Nastavničog veća osnovne škole i gimnazije, a više puta nagradjivana je za izvanredne rezultate postignute sa studenskom omladinom. Za postignute rezultate kao aktivna sportiskinja nagradjivana je više puta diplomama,medaljama i plaketama od: „Partizana“-‐S.Karlovci, SOFK-‐e S.Karlovci, SOFK-‐e Nov i Sad, SOFK-‐e Vojvodine,odbojkaškog saveza Vojvodine, Srbije i Jugoslavije.(Medalje,plakete i diplome nalaze se u karlovačkom Muzeju). U privatnom životu je ostala vrlo verna, požrtvovana i brižna supruga, mama i baba. U braku smo 49.godina i uvek je za mene imala razumevanja u svakoj situaciji. Sin Jovan je profesor istorije, njen i moj ponos. Snaja je takodje profesor istorije i redak je primer da se svekrva i snaja slažu. Za njihovo slaganje zaslužne su obe. Sada je zaokupirana unucima Anom i Srdjanom, a posebno je vezana za Anu koja je kao mala bila kod nas u Novom Sadu. Posebno je vole mala deca u zgradi gde živi. Aleksa i David su na prvom mestu. Rozina je i danas kakva je uvek bila iako je tri puta operisana, staložena, iskrena, poštena, društvena, obožavana od njenih drugarica, učenica, odbojkašica,studenkinja i komšinica.
PRVACI EVROPE
9
PENZIONER
ZASLUŽENO
NOVI SAD,NAŠ STAN
10 NAŠA BAŠTA SIN JOVAN I SNAJA JASNA
Jovan – „Jovica“ rodjen je na Božić 7.januara 1962. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sremskim Karlovcima. Na novosadskom fakultetu studirao je istoriju i postao profesor. Po završetku studi-‐ ja otišao je na odsluženje vojnog roka u Tuzlu. Posle odslužeja vojnog roka počela je „borba“ za zaposljenje. Predavao je istoriju po nekoliko časova u hemijskoj školi i u gimnaziji „j.j.Zmaj“ u Novom Sadu.Posle par godina bez posla dobio je stalno zaposlenje 40% u osnovnoj školi u S.Karlovcima.Po odlasku starije koleginice u penziju posle par godina dobija punu normu časova.Posle više godina rada u S.Karlovcima zapošljava se kao vaspitač u Novom Sadu u srednjošolskom internatu „Brankovo kolo“ gde i danas radi. Oženio se u oktobru 1988.godine.Posle ženidbe ostaje da živi u našoj porodičnoj kući sa dedom i babom. Pošto sam ja bio naslednik kuće za života dede i mog pristanka kuću smo prepisali „Jovici“.Rozina i ja smo se se preselili u Novi Sad na Novo Naselje,gde i danas živimo. Snaja Jasna je rodjena u Bjeljini 19.07.l965.godini.Osnovnu i srednju školu završila je u Bjeljini a studije u Novom Sadu.Jasna je takodje profesor istorije.Prvo radno mesto bilo je u osnovnoj školi u Srem. Kamenici. Odlaskom „Jovice“ u Novi Sad Jasna se zaposlila u osnovnoj školi u Srem.Kalovcima,gde i danas radi. Naša snaja je dobra majka dvoje dece,Ane i Srdjana, izuzetna domaćica i dobar profesor. Zajedno sa „Jovicom“ vredna u odnosu na održavanje domaćinstva, kao i na svom radnom mestu. Zahvaljujući njihovoj vrednoći kuća je izvanredno sredjena, što potvrdjuje i dobijanje nagrade od Skupštne opštine“ZA NAJBOLJE UREDJENU STARINSKU KUĆU. Rozina i ja smo srećni što imamo dobru decu i unuke.
11 JOVAN I JASNA
UNUKA I UNUK Unuka Ana je rodjena 17. O6. 1992. godine. Osnovnu školu završila je sa odličnim uspehom od prvog do osmog razreda. Bila je djak generacije. Upisala je gimnaziju „Svetozar Marković u Novom Sadu.Završila je dva razreda sa odličnim uspehom. Sada pohadja treći razred. Ana je sposobna devojka, kako za umetnost tako i za sport.Posebno je bila nadarena za crtanje. Sedam godina je privatno išla na crtanje u Novi Sad. U tom periodu imala je nekoliko izvanrednih crteža koji su bili nagradjivani. Sada crta za svoju „dušu“. Trenirala je odbojku i karate i to je napustila.Posvetila se samo školi.S vremena na vreme vežba u fitnes klubu. U svojoj sobi ima dosta sprava za vežbanje, tako da ima mgućnost da posle učenja vežba u svojoj sobi. O Ani zasad toliko.Nadam se da ću imati još prilike da pišem o njenim uspesima u životu?
Unuk Srdjan je rodjen 1.07.1996.godine.Sada pohadja sedmi razred osnovne škole.On je takodje odličan učenik .Škola ga baš mnogo neiteresuje.Više ga interesuju praktične stvari.Uglavnom radi ono
što voli. Posebno ga interesuje kompjuter. Vrlo je komunikativan i društven.Kao i svaki dečak oprobao se u više oblas-‐ ti.Pohadjao je časove glume i imao uspeha. Ima snimljen jedan kratak film. Zadržao se na košarci i redovno po-‐ hadja treninge.Srdjan ima nameru da posle osnovne škole upiše gimnaziju u Sr. Karlovcima.
12 ANA I SRDJAN SRDJAN-‐JUNIOR ANA
SRDJAN Rodjen sam 12.08.1934godine u Sremskim Karlovcima. Osnovnu školu i pet razreda gimnazije završio sam u rodnom mestu. Srednju fiskulturnu školu, Fakultet fizičke kulture i magisterijum – odsek za sport završio sam u Novom Sadu.
Srednju fiskulturnu školu završio sam u junu 1956.godine. U septembru sam otišao na odsluženje vojne obaveze u Osijek.Vojni rok sam završio u martu 1958.godine.Po dolasku kući zaposlio sam se kao nastavnik fi – zičkog vaspitanja u osnovnoj školi u Staroj Pazovi.U ovoj školi sam ostao do avgusta meseca. Septebra 1958.godine zaposlio sam se u školi učenika u privredi Metalne struke u Novom Sadu.Sledeće 1959.godine zaposlio sam se u karlovačkoj gimnaziji „Branko Radičević gde sam radio sve do 1969.godine.Uz redovan posao nastavnika fizičkog vaspitanja u karlovačkoj gimnaziji, 1955.godina postao sam trener ženske odbojkaške ekipe,odbojkaške sekcije DTV PARTIZANA.
13 Od 1969. godine do 1979.godine radio sam kao profesionalni trener karlovačkih odbojkašica i kao Uprav – nik otvorenog sportskog centra „DVORSKA BAŠTA“. 1979.godine oprostio sam se od karlovačkih odbojkašica i zaposlio se u Zavodu za fizičku kulturu Vojvo-‐ dine u Novom Sadu kao Stručni saradnik.Došao sam na izuzetno raznovrstan posao koji sam savesno i uspešno obavljao. U radnoj obavezi bili su sledeći radni zadaci: obilaženje odbojkaških klubova na teritoriji Vojvodine i sprovodjenje Stručnog nadzora,pisanje odbojkaških priručnika,pisanje scenarija za filmove iz tehničke ,taktič-‐ ke i fizičke pripreme,organizovanje i sprovodjenje Škole treninga perspektivnih juniora i juniorki SAP Vovodine, predavanje na tečajevima i seminarima za odbojkaške trenere,mentorstvo diplomskih radova za trenera prvog razreda i drugo. Odlazeći iz Sremkih Karlovaca želeo sam da napustim trenerski poziv. Na insistiranje gospodina Rajka Kijca koji je iz Kleka došao u Novi Sad i postao direktor „Tehnometala“ , nastavio sam sa trenerskim radom u odbojkaškom klubu „Vojvodina.“Gospodin Rajko je poznati odbojkaški radnik iz Kleka koji je sa ekipama iz tog malog mesta postigao izvanredne rezultate.Sa muškom ekipom „GIK Banata“bio je prvak Jugoslavije. .Dolaskom u Novi Sad uključio se u rad OK“Vojvodine“ i postigao izvanredne rezultate. Pod njegovim ruko-‐ vodstvom novosadski odbojkaški klub je postao VELIKI klub. Takmičarske 1979/80.godine „Vojvodina je u prvenstvu Jugoslavije bila drugoligaš.Postao sam prvi trener seniorske ekipe,pomoćnik mi je bio Duško Višekruna.Jesenji deo takmičenja završili smo na prvom mes-‐ tu bez uzgubljene utakmice. U Zavodu sam imao velikih problema na radnom mestu što sam pored redovnog posla trener odbojka-‐ ša „Vojvodine“. Bila je to ljubomora nekih mojih kolega iz drugih sportova i direktora Zavoda, koji su bili miš – ljenja da mi kao Stručni saradnici – Savetnici u Zavodu ne treba da radimo u klubovima. Nisam želeo da se komfrotiram sa direktorom i pojedinim kolegama te sam odustao da budem prvi trener novosadskih odbojkaša. Dobio sam i prihvatio novu dužnost u klubu – predsednik Stručne komisije,or-‐ ganizator celokupnog stručnog rada u klubu.
Zavod za fiziču kulturu Vojvodine napustio sam 1991. godine i zaposlio se na fakultetu za fizičku kultu-‐
14 ru – Centar za fizičko vaspitanje studenata.U Centru sam radio sa kolegama koje sam poznavao niz godina.Me-‐ dju njima je bio i moj školski drug iz fiskulturne škole Dragan Djurdjevac. Nastavnički kolektiv je bio vrlo dobar. Kao i u svakom kolektivu bilo je nekliko kolega koje su bili posebni. Posle sedam godina rada u Centru,1998.godine otišao sam u penziju sa punih 40.godina radnog staža. O penzionerskim danima pisaću kasnije. DETINJSTVO Pre nego što opišem moje detinjstvo moram čitaoce biografije da upoznam sa mojim pokojnim sestra-‐ ma.Pokojna Ljubica je umrla vrlo rano još kao beba.Pokojna Verica je umrla 12.maja 1979.godine od raka doj-‐ ke.Ostavila je iza sebe muža Nikicu,sinove Duška i Draška i ožalošćene dve porodice,kao i mnoge njene druga-‐ rice i gradjane Sremskih Karlovaca.Verica je bila dobra supruga,vredna i brižna majka. Po struci je bila šnajder-‐ ka. Do moje šeste godine života živeli smo u predratnoj Jugoslaviji. Od šeste godine do desete godine živeli smo u okupiranoj Jugoslaviji od strane Nemačke vojske.Sremski Karovci za vreme okupacije bili su u Nezavisnoj državi Hrvatske kojom su vladale USTAŠE. 1941.godine na katolički Uskrs moj otac je morao da pobegne iz Ka – lovaca da nebi bio ubijen od karlovačkih ustaša.Pobegao je u Zemun kod pobratima Steve.Posle izvesnog vre – mena otišao je u Slavonski Brod. Iz Broda je otišao u Partizane.Vratio se kući po oslobodjenju Karlovaca. Život za vreme okupacije bio je težak. Deda Jaša je umro 1941.godine a deda Sava je ubijen l943.g. Zahvaljujući babi Hrvatici moje i sestrino detinjstvo nije bilo tako teško kao ostaloj deci čije porodice su bile bez jednog ili dva člana porodice.Mama i baba su ostale same samnom i pokojnon sestrom Vericom.Pošto je Baba Marija ostala sama, morala je da vodi brigu o održavanju kuće, o obradjivanju vinograda i voćnljaka. Vrlo često sam je pomagao radeći lakše poslove koji su meni bili pristupačni.VERICA I SRDJAN
PORODICA ILIĆ VERICA I SRDJAN
15 SREDNJOŠKOLSKO DOBA Po završetku četvrtog razreda osnovne škole upisao sam se u prvi razred gimazije „B.Radičević“ u Srem. Karlovcima. U tom periodu gimnazija je imala osam razreda. U trećem razredu polagao sam malu maturu i upisao se u četvrti razred. U karlovačkoj gimnaziji ostao sam do 1952.godine završivši pet razreda. U oktobru 1952. godine polagao sam ispit za upis u SREDNJU FISKULTURNU ŠKOLU. Položio sam ispit i upisao se u prvi razred. 1956.godine završio sam četiri razreda i položio Diplomski ispit od osam predmeta. stekao sam zvanje STRUČNI UČITELJ. Kao gimnazijalac i učenik fiskulturne škole bio sam aktivan sportista u: gimnastici, boksu, rukometu, fudbalu i odbojci. Gimnastiku i boks sam vrlo brzo napustio. Veliki rukomet sam igrao za karlovačku „Slobodu“ koja se takmičila u Republičkoj ligi Srbije. Fudbal sam počeo da treniram 1949. godine. Prvu utakmicu sam odigrao za podmladak „Stražilova“ u martru 1950. godine. Uporedu sa fudbalom trenirao sam i odbojku za sekciju Gimnastičkog društva. U odbojci sam bio aktivan igrač 15.godina. Prvu utakmicu sam odigrao 22.o1.195o. za podmladak protiv „Ećega“. Već u junu iste godine bio sam član seniorske ekipe na kvalifikaci-‐ jama za ulazak u Vojvodjansku ligu. Posle izvesnog vremena plasirali smo se u Republičku ligu. U odbojci kao aktivan sportista sam najviše postigao. Bio sam član juniorske i seniorske reprezentacije Vojvodine. Toliko o sportskim aktivnostima. Bio sam aktivan i kao omladinac u karlovačkoj gimnaziji. Učestvovao sam u dve rad-‐ ne akcije Saveznog značaja, 195o.godine na izgradnji Beograda i 1951. godine na izgradnji pruge Banja-‐Luka-‐ Doboj.
GIMNAZIJALCI FK“STRAŽILOVO“
FISKULTURNA ŠKOLA OK“STRAŽILOVO“ – OK“PARTIZAN“
16 RADNE AKCIJE SAVEZNOG ZNAČAJA Na izgradnji Beograda 1951.godine učestvovao sam kao brigadir Sreske novosadske brigade koju su sa-‐ činjavali učenici gimnazije „Branko Radičević“ – Sremski Karlovci i učenici gimnazije iz Bačkog Petrovca. Bili smo smešteni u logoru koji je nosio naziv „Budo Tomović. Gradili smo ginekološku bolnicu Narodni front. Na izgradnji pruge Banja Luka – Doboj 1951. godine bio sam učesnik Karlovačke brigade koja je bila sas-‐ tavljena od omladinaca iz Sremskih Karlovaca. Na ovoj akciji bio sam član štaba zadužen za Fizičku kulturu. Bili smo smešteni dvadeset kilometara od Banja Luke, to jest, u regionu prve deonice.Logor je bio smešten na oba-‐ li rečice Jošavka. Na obe akcije bio sam pohvaljen.
BEOGRAD 1950. BANJA LUKA – DOBOJ 1951. BANJA LUKA DOBOJ 1951. SLUŽENJE VOJNOG ROKA
17 Napomenuo sam na dvanaestoj stranici ove biografije da sam po završetku Srednje fiskulturne škole otišao na otsluženje vojnog roka, septembra 1956. godine. Vojni rok sam služio u pešadiji, u Osijeku 18 meseci u Beloj kasarni. Bio sam rasporedjen u Prateću četu kao nišandjija Beztrzajnog topa. Vreme obuke je bilo teško.Posebno je bio težak rad sa konjima, koji su pripadali Pratečoj četi.Komandir „beztrzajaca“ bio je mladji vodnik,vrlo nezgodan starešina.Komandir čete je bio poručnik Palada,izuzetno dobar čovek i starešina. Pored svih zgoda i nezgoda kad sam završio obuku bio sam odredjen da pohadjam kurs za Desetare. Nisam voleo da budem Desetar,jer da sam želeo neko vojno zvanje mogao sam da idem u školu rezervnh oficira.Bilo kako bilo kao Desetar dobio sam izuzetno mesto u kancelariji, postao sam poštar za celu kasarnu. Starešina mi je bio divan čovek i još bolji rukvodioc,Mraković Dragan,Stariji vodnik.Posao sam obavljao bes-‐prekorno i Vodnik me je zavoleo tako da sam svake nedelje morao da mu donesem novine i ostanem na ručku sa njegovom familijom.Kao poštar imao sam neograničeno kretanje u gradu. Odbojkaški radnici Osijeka primili su me vrlo korektno i kao igrača i kao trenera. Aktivno sam igrao za „Elektru“koja se takmičila u Slavonskoj ligi.Jedno vreme sam bio trener ženske ekipe ali sam ubrzo odustao od ove funkcije. Shvatanja osiječkih devojaka i moja shvatanja treniranja nisu se podudarala. Imao bih mnogo da pišem o vojničkim zgodama i nezgodama,posebno o mojim drugovima Zlatku i Savi, Kanasiju i Rizi i drugima.Dugačka priča bi bila o mom pomoćniku – poštaru, Apiću koji se vratio iz Australije. O čoveku,bivšem reprezentativnom stonotenisaru koji se plašio i svoje senke,što je bio uticaj življenja u Australiji. Osmog marta 1958.godine vratio sam se kući sa činom Sariji vodnik.
ODBOJKA U VOJSCI
SRDJAN I SAVA SA MRAKOVIĆEM PRVO ZAPOSLJENJE
18 Osmog marta 1958. godine završio sam služenje vojnog roka. Po dolasku kući posle nekoliko dana osnovna škola „Janko Čmelik“ iz Stare Pazove raspisala je konkurs za nastavnika fizičkog vaspitanja. Konku-‐ risao sam i bio primljen. Posle upoznavanja sa kolektivom dobio sam raspored moje nastave koji je bio izvan redovnog rasporeda. Nastavu sam izvodio u domu DTV“Partizana“(današnjem Sokolskom domu) koji se na-‐ lazi u centru S. Pazove. Predavao sam svim razredima, dečacima i devojčicama.Posebno sam bio oduševljen sa dečacima petog razreda. Vrlo sposobna generacija.Mnogi od njih postali su vrsni fudbaleri,odbojkaši,košarkaši.Od svih dečaka petog razreda najveći utisak na mene ostavio je Kolarević Djordje – „Djoka“, koji je bio jedan od naj-‐ boljih odbojkaša „Jedinstva“, člana Prve Savezne lige. „Djoka“ je bio dobar trener ženske odbojkaške ekipe „Jedinstva“. Bio je Savezni fudbalski sudija. Jednom rečju bio je svestrani sportista i sportski radnik. Osim rada u školi trenirao sam odbojkaše „Jedinstva“, člana Prve Savezne lige. U Staroj Pazovi radio sam do završetka školske godine, to jest, do juna 1958. godine.Stanovao sam u centru mesta, ali sam imao i mesečnu voznu kartu S.Karlovci – S. Pazova. Kartu mi je plaćao karlovački „Parti-‐ zan“ da bi trenirao i karlovačke odbojkašice. Radio sam u školi,trenirao Pazovčane i Karlovčanke. Letnju pauzu sam iskoristio da radim honorarno. U Rumi sam vodio fizičku pripremu polaznika Pred-‐ vojničke obuke Srema. DRUGO ZAPOSLENJE Da bi se pored redovnog posla posvetio treniranju karlovačkih odbojkašica čelnici OK“Partizana“ zapo-‐slili su me u Novom Sadu u školi učenika u privredi „Metalne“ struke. Škola je bila smeštena u Nikolajevskoj porti. Nastavnički kolektiv je bi vrlo dobar. Nastavu sam izvodio u fiskulturnoj sali koja se nalazila na prvom spratu škole. Nastavu na otvorenom izvodio sam na fudbalskom igralištu koje je bilo dosta udaljeno od škole. Čas je bio dvočas, to jest, dva časa spojeno. Nastavu su pohadjali učenici više struka: automehaničari,strugari, glodači i dr. Ja sam bio razredni sta-‐ rešina strugarima. U ovoj školi sam ostao jednu školsku godinu, 1958/59. PREDVOJNIČKA OB UKA
OŠ“ J. ČMELIK“ – S.PAZOVA
19 TREĆE ZAPOSLENJE Školske 1959/60 zaposlio sam se u karlovačkoj gimnaziji „Branko“Radičevičević“. Uticajni članovi Uprave „Partizana“ zaposlili su me u Karovcima kako bi nastavio da radim u „Partizanu“. Karlovci su tada bi-‐ li Opština, a gimnazija je pripadala Opštini ,tako da nije bilo nikakvih problema da se kao mlad nastavnik-‐ početnik zaposlim. Direktor škole je bio Arsenić Milan,strog i pravičan čovek. Dao mi je prave savete za rad i ponašanje u školi i van škole. Nastavnički kolektiv je bio sastavljen od starijih i mladjih profesora.Stariji profesori su mi bili nastavnici kad sam bio učenik gimnazije, a mladji profesori su bili moja generacija i nešto satariji od mene. Dobro sam se snašao u ovakvom kolektivu. Svojim radom sam stekao odredjeni autoritet. Poštovao sam sve kolege,kao i oni mene. Posao sam radio savesno u sali i na terenima „Partizana“. Bio sam jedini nastavnik fizičkog vaspi-‐ tanja u školi,predavao sam učenicima i učenicama. 1964.godine moja supruga se zaposlila u gimnaziji tako da sam ja predavao učenicima a ona učenicama. Oboje smo bili strogi nastavnici i pravični, a učenici su nas ipak poštovali. To smo saznali na mno-‐ gim maturskim sastancima kada su bivši učenici iznosili svoje utiske o nama. U školi sam radio deset godina, to jest do 1969.godine. U tom periodu imao sam tri direktora: Arsenić Milana,Radošeić Branka i Dobronjovski Nevenu. U toku rada u gimnaziji uz rad supruga je završila fakultet a ja Višu pedagošku školu i upisao fakultet. Prilikom mog rada u gimnaziji izašao je Zakon da nastavnici u gimnaziji mogu biti samo profesori. Pošto ja nisam imao visoku spremu, napustio sam gimnaziju. Zaposlio sam se u SOFK-‐i Novog Sada kao profesionalni trener karlovačkih odbojkašica i kao Upravnik sportskog centra „Dvorska bašta“(1969-‐19 ODLAZAK IZ GIMNAZIJE
SA NJIMA SAM POČEO RADU KARLOVAČKOJ GIMNAZIJI
ČETVRTO ZAPOSLENJE
20 Posle dvadeset godina rada u Karlovcima,deset godina u gimnaziji „Branko Radičević i deset godina kao profesionalni odbojkaški trener „Partizana“, zaposlio sam se u ZAVODU ZA FIZIČKU KULTURU VOJVODINE. Direktor Zavoda bio je dr Milan Košničar koji me je vrlo korektno primio i saopštio mi radne zadatke. U Zavodu su radili iskusni profesori-‐treneri,specijalisti za košarku-‐mr Luta Pavlović, za rukomet dr Dušan Pop-‐ Mihajlo, za gimnastiku mr Ema Karvak, za džudo i karate dr Branko Dragić za fudbal dr Stevan Sekereš za atle-‐ tiku Bela Keler, lekar Nikola Spasojević,medicinska sestra Vera Vlajankov i pomoćno osoblje sa kojima sam imao vrlo korektne odnose. Posebno moram istaći Ranku Stojaković i njenu izuzetnu porodicu sa kojom sam i danas u dobrim odnosima.Rankinu ćerku Maju sam trenirao,bila je kvalitetan tehničar koja je završila karije-‐ ru u novosadskoj „Vojvodini“, članu Savezne lige. Prema stručnoj spremi svi profesori-‐treneri imali su zvanja Stručni saradnik i Savetnik. Ja sam po dolas-‐ ku u Zavod dobio zvanje Stručni saradnik a kada sam magistrirao dobio sam zvanje Savetnika.Radni zadaci koje sam spomenuo ranije bili su heterogeni. -‐STRUČNI NADZOR u vojvodjanskim odbojkaškim klubovima bio je jedan od glavnih radnih zadataka. Ovaj radni zadatak sam obavljao vrlo uspešno jer sam po dolasku u Zavod imao 24. godine trenerskog staža sa zvanjem Profesor – diplomirani trener odbojke.Posle obilaska terena pisali smo izveštraje i slali ih u klubove. U obilasku odbojkaškog kluba „Mladost“ iz Omoljice naišao sam na izvanrednog trenera Zorana Gajića koga sam ubrzo doveo u novosadsku „Vojvodinu“ za profesionalnog trenera juniora, koji vrlo brzo postaje trener seniorske ekipe. Zoran je napredavao i dalje, postao je najtrofejniji trener seniorske državne reprezentacije. Pored Evropskih i Svetskih medanja osvojio je i zlatnu medalju na Olimpijadi u Sidneju. -‐PISANJE PRIRUČNIKA ZA ODBOJKU I SRUČNIH ČLANAKA je bio sledeći radni zadatak. Napisao sam: 2 monogra-‐ fije – 30 GODINA ODBOJKAŠKOG KLUBA „PARTIZAN“ Sremski Karlovci(1949/1979), 55 GODINA TAKMIČARSKE AKTIVNOSTI ODBOJKAŠOG KLUBA „PARTIZAN“SREMSKI KARLOVCI(1950/1955),19 priručnika za odbojku u izda-‐ nju Zavoda i u samostalnom izdanju, 74 stručnih članaka objavljenih u časopisu „Aktuelno u praksi“ u izdanju –Zavoda. Napisao sam scenario za film fizička i tehnička priprema odbojkaša koji je realizovan na DVD-‐u. ŠKOLA TRENINGA PERSPEKTIVNIH JUNIORA I JUNIORKI SAP VOJVODINE.Organizaciju sprovodjenje škole je vršio Zavod. U ovim školama stvarana je juniorska reprezentacija SAP Vojvodine za učestvovanje na raznim turnirima. Pored organizacije škole bio sam i predavač tehničke pripreme. -‐TEČAJEVI I SEMINARI. U opštem delu nastave predavao sam TEORIJU METODIKE TRENINGA, a u specijalnom delu nastave predavao sam: Teoriju odbojke,Fizičku,Tehničku,Taktičku pripremu odbojkaša i Pedagošku praksu na tečajevim za zvanje trenera. Bio sam mentor za zvanje trenera prvog razreda. Organizovao sam seminare na kojima su bili najkvaliteniji predavači, treneri iz naše zemlje i iz inostranstva. U nedostatku predavača bio sam i sam predavač. U Zavodu sam radio dvanaest godina. 1991. godine zaposlio sam se na Fakultetu za fizičko vasitanje – Centar za fizičko vaspitanje studenata, u zvanju VIŠEG PREDAVAČA.
RADNICI ZAVODA
Zaposlio sam se u Centru za fizičko vasitanje studenata. Pre mog
21 dolaska u Centar moja supruga je radila u Centru četiri godine. Pred moj dolazak u Centar supruga se razbolela i posle operacije penzionisala se. Bio sam prezadovoljan što sasm na konkursu bio primljen za radnika Centra, to jest,što sam se vratio u direktnu nastavu. U Centru su radili profesori praktičari, moje kolege sa kojima sam se znao niz godina. Tu su bili: Djur-‐ djevac Dragan, moj školski drug iz Srednje fiskulturne škole. Dragan je je jedan od retkih profesora koji je bio svestran i mogao da predaje više oblasti iz nastavnog programa; Ljubiša Cvejanović – gimnastičar; Ferenc Gal-‐ košarkaš; specijalista za atletiku i borilačke sportove mr Milan Šašić; veslač i smučar Atanasije Ruškuc; supruž-‐ nici Todorovski Miro i Hilda specijalisti za OFO, plivanje, ritmiku i aerobik; gimnastičarka i ritmičarka Arsenije – vić Nada i dr. U Centru sam radio u zvanju Višeg predavača. Predavao sam odbojku na Filozofskom i Poljoprivrednom Fakultetu. Radio sam u složnom kolektivu sa sa vrlo korektnim koleginicama i kolegama. Takav odnos održava-‐ mo i danas kao penzioneri. Svakog meseca se sastajemo u nastavničkoj zbornici da bi uz čašicu čuli novosti o zdravlju i porodičnom životu. Po završetku nastavne 1997/98. godine postao sam PENZIONER.
STUDENKINJE FILOZOFSKOG FAKULTETA STUDENTI POLJOPRIVREDNOG FAKULTETA
22 PERIOD TRENERSKOG RADA Kako sam postao trener? U maju 1955.godine ženska omladinska ekipa „Partizana“ je trebalo da učest-‐ vuje na prvenstvu „Partizana“ Vojvodine. Trener ekipe, gospodja Vojislava Milisavljević nije mogla da putuje u Zrenjanin na ovo takmičenje. Zamolila me je da vodim utakmicu u Zrenjaninu pošto sam ja putovao u Zrenja – nin kao član muške odbojkaške ekipe „Partizana“. Vodio sam ekipu na svim utakmicama. Osvojili smo prvo mesto. Po povratku u Karlovce odbojkašice su zahtevale od Uprave „Partizana“ da ih ja dalje treniram. Uprava je usvojila njihov zahtev i tako sam postao trener kao učenik III razreda Srednje fiskulturne škole, maja 1955. godine. Po završetku školovanja nastavio sam da radim u klubu pored svoje profesionalne obaveze nastavnika fizičkog vaspitanja u karlovačkoj gimnaziji. Trenirao sam pionirke, juniorke i seniorke sve do maja 1979.godine, kontinuirano punih 24. godine. OK „PARTIZAN“ -‐ SREMSKI KARLOVCI Moje postavljenje za odbojkaškog trenera ženske kategorije u društvu neke igračice nisu prihvatile kao I bivši trener gospodja Milosavljević,koja je osnovala odbojkašku sekciju pri planinarskom društvu „Stražilovo“. Prihvatio sam ovu situaciju normalnom iako je medju „odbeglim“ igračicama bilo nekoliko kvalitetnih igračica. Počeo sam da radim sa ostatkom igračica koje su ostale verne DTV“Partizanu“. U društvu su ostale igračice rodjene 1935/1942.godine, to jest, druga generacija karlovačkih odbojkaši-‐ ca.Pored ove takmičaske grupe osnovao sam početničku grupu odbojkašica od učenica osnovne škole i počeo da radim sa dve grupe. Pored nastavničkih obaveza u gimnaziji bio sam još aktivan član seniorske odbojkaške ekipe „Partiza-‐ na“, tako da mi je početak trenerske karijere bio jako težak.Radio sam vrlo marljivo i stručno te su se rezultati takvog rada vrlo brzo pokazali. U ovom početnom periodu akcenat rada je bio u radu sa omladinkama i pionirkama. Već 1956.godine učestvovali samo na prvenstvu Vojvodine, Srbije i Jugoslavije sa dobrim rezultatima. 1957.godine bili smo još bolji,prvi u Srbiji, drugi u Jugoslaviji, da bi 1959.godine bili drugi put prvaci Vojvodine i Srbije i prvi put prvaci Jugoslavije.U ovoj godini učestvovali smo na seniorskom prvenstvu Srbije i zauzeli drugo mesto. Nešto pre i posle ovih rezultata u društvo su se vratile „odbegle“ odbojkašice, a odbojkaška sekcija planinarskog društva „Stražilovo“ se ugasila.
JUNIORSKE PRVAKINJE JUGOSLAVIJE 1959. JUNIORSKE PRVAKINJE SRBIJE 1957.
23 U 1960-‐toj godini moj rad i rad odbojkašica bio je još kvalitetniji a ostvareni reultati su za mnoge poklonike odbojke bili veliko iznenadjenje. Seniorke su osvojile prvenstvo Srbije i zajedno sa beogradskim „Sindjelićem“ stekli pravo da učestvuju na kvalifikacijama za I Saveznu ligu. Kvalifikacje su održane u Slavonskom Brodu od 4. do 6. 11.1960. godine. Na kvalifikacijama pored nas učestvovale su sledeće ekipe: „Ljubljana“, „Sindjelić“, sarajevska „Bosna“ „Kamnik iz Slovenije i „Borovo“. Osvojili smo prvo mesto bez izgubljene utakmice i plasirali se u I Saveznu ligu. ODIGRALI 5. UTAKMICA, DOBILI 5. IZGUBILI 0, SET RAZLIKA 15:3. Ovo je najveći uspeh karlovačkog ekipnog sporta do danas, a postigle su ga: Ilić-‐Seder Rozina, Bojanac Milanka, Trbojević Albertina, Popović Vjera, Djordjević Vera, Arsenijević Branislava,Stojšić Vera i Somborac Vasiljka. 1961. godina počela je prvom prijateljskom medjunarodnom utakmicom odigranom u Sremskim Kar – lovcima sa marokanskom ekipom „Klub-‐„Klubova“ iz Kazablanke. Pobedili smo sa 3:2. Prvo učešće u I Saveznoj ligi nije bilo uspešno. Liga je brojala osam članica iz: Beograda(3.ekipe),Zagre – ba(2.ekipe),Ljubljane Maribora i Sremskih Karlovaca. Zauzeli smo poslednje,osmo mesto. Iste godine osvojili smo smo IV mesto u Kupu SFRJ uz učešće ekipa iz: Beograda, Zagreba, Maribora i Sarajeva. Juniorke su treći put bile prvakinje Vojvodine i treće u Srbiji. Početkom 1962. godine doneta je odluka da se liga proširi i da broji 10.članica. U popuni lige pored na-‐ še ekipe učestvovale su još novosadski „Željezničar“ i „Ljubljana“.Svaka ekipa je imala po jednu pobedu a plas-‐ man je odlučila set razlika. Imali smo najslabiju set razliku i nismo se plasirali u ligu. U ovoj godini seniorke su se takmičile u Republičkoj ligi a juniorke na prvenstvuVojvodine i Srbije. U 1963-‐ćoj godini došlo je do promene u Saveznom rangu takmičenja kod ženske odbojke.Takmi-‐ čenje je održano u Republičkim ligama a zatim turnirskim sistemom na Saveznom rangu. Prvenstvo Jugoslavije održano je u Ljubljani od 4. do 6. 11. 1963.godine. Iz Srbije je učestvovalo pet ekipa, dve iz Hrvatske, tri iz Slo-‐ venije i jedna iz Bosne i Hercegovine. Osvojili smo VI mesto u Jugoslaviji. Juniorke su bile prvakinje Vojvodine, Srbije i Jugoslavije. 1964. godina je bila istovetna kao i 1963. godina. Republičko prvenstvo,bili smo treći u Srbiji,iza beog-‐ radskih klubova „Crvene Zvezde“ i „Partiana“. Pvenstvo Jugoslavije u Beogradu turnirskim sistemom, ponovo VI mesto u Jugoslaviji. Juniorke po starom,prvakinje Vojvodine,Srbije i Jugoslavije.. 1965. godine ponovo formiranje I Savezne lige od osam članica. Zauzel
EKIPA IZ 1966.
EKIPA SA KVALIFIKACIJA 1960. MAROKANKE I NAŠE 1966.godina u odnosu na prethodnu godinu što se tiče plasmana seniorska i juniorska ekipa bile su slabije. Seniorske su bile pete u ligi a juniorke druge u Vojvodine, treće u Srbiji.
24 1967. godine seniorke su ponovile uspeh iz 1965.godine, plasirale su se na IV mesto u Jugoslaviji. Juniorke su bile prve u Vojvodini (šesti put), prve u Srbiji (šesti put) i prve u Jugoslaviji (peti put). 1967/68. takmičarska godina donela je opet nešto novo? Takmičenje se odvijalo i dalje u dva ciklusa, ali sa-‐ da su periodi bili jesen/proleće.Seniorke su bile pete u Jugoslaviji a juniorke sedmi put prvaci Srbije i šesti put prvaci Jugoslavije. 1968/69.godina je bila godina najvećeg uspeha do sada seniorske ekipe, prvi put smo bili treći u Jugos-‐ laviji. Juniorke su bile prve u Vojvodini(sedmi put), prve u Srbiji (osmi puta) i prve u Jugoslaviji (sedmi put). 1969/70. godine seniorke su zauzele IV mesto. Kao što se vidi iz prethodih godina seniorke korak nap-‐ red, korak nazad,ali ne niže od petog mesta.Juniorke su deveti put prvakinje Srbije a osmi put prvakinje Jugos-‐lavije. Pionirke su bile prvakinje Vojvodine bez izgubljene utakmice. 1970/71. godina je godina najvećeg uspeha ženske karlovačke od bojke. SENIORKE SU OSVOJIVŠI II MESTO U LIGI POSTALE VICE-‐ŠAMPIONKE JUGOSLAVIJE: 1. „Crvena Zvezda“ (Beograd ) 18 17 1 53:10 34 2. „PARTIZAN“(Srem.Karlov ci) 18 14 4 42:21 28 3. „Partizan“(Rijeka) 18 13 5 44:22 26 4. „Sindjelić“(Beograd) 18 11 7 41: 27 22 5. „Radnički“(Beograd“ 18 9 9 38:31 18 6. „Partizan“(Beograd) 18 9 9 31:37 18 7. „Mladost“(Zagreb) 18 8 10 34:40 16 8. „Gik-‐Banat(Zrenjanin) 18 6 12 27:38 12 9. „Poštar“(Beograd) 18 2 6 11: 52 4 1o. „Maribor“(Maribor) 18 1 7 8:51 2 Ovaj uspeh seniorki potvrdile su juniorke koje su nastavile sa osvajanjem prvog mesta. Deveti put su bi-‐ le prvakinje Vojvodine, deseti put prvakinje Srbije i deveti put prvakinje Jugoslavije. Seniorke koje su postigle ovaj uspeh su: Seder-‐Ilić Rozina, Jurman-‐Drljan Snežana, Puača-‐Stanić Jelena, Perković Ružica, Pavić-‐Divić Vida, Perković-‐Miljević Danica,Somborac Vasiljka, Stojšić Vera,Vukov ić-‐Kalinić – DragJovanović Nevena, Carić-‐Čića Dušanka,Gašević Nada i Dronjak-‐Derušek Mira. VICE-‐ŠAMPIONKE JUGOSLAVIJE 1970/71. GODINE
25
VICE-‐ŠAMPIONKE JUGOSLAVIJE 1970/71.
PRVA POSTAVA: ILIĆ R, DRLJAN S, STANIĆ J, PERKOVIĆ R, PERKOVIĆ D, JOVANOVIĆ N. ROZINA I SNEŽANA ZAJEDNO SU ODIGRALE 850. UTAKMICA ZA „PARTIZAN“ >
26 1971/72. takmičarske godine seniorske su osvojile III mesto u I Saveznoj ligi. Juniorke su bile prvakinje Srbije – jedanaesti put. Prvenstvo je održano u Srem. Karlovcima, iako smo bili prvi u Srbiji, nismo učestvovali na prvenstvu Jugoslavije zbog nedostataka finansijskih sredstava. Pionirke su bile II u Srbiji. 1972/73. takmičarska godina.Seniorke su ponovo bile III u Jugoslaviji. Juniorke su bile prve u Vojvodini, deveti put. Pionirke su bile II u Vojvodini i Srbiji. 1973/74.takmičarske godine seniorke su bile četvrte. Juniorke su ponovo zablistale.Bile su prve u Voj – vodini ( deseti put), prve u Srbiji(dvanaesti put), prve mesto u Jugoslaviji(deseti put).Na Republičkom nivou nismo više osvajali prvo mesto. 1974/75.godine seniorke od 1960.godine nisu imale slabiji plasman.Osvojili su VII mesto. Juniorke su bile prvakinje Vojvodine jedanaesti put, prvakinje Jugoslavije jedanaesti put. Više nisu do danas osvajale prvo mesto. Pionirke su bile prvakinje Vojvodine,prvi i zadnji put prvakinje Jugoslavije. 1975/76.godine seniorke su osvojile VI mesto. Juniorke su bile prvakinje Vojvodine dvanaesti puta, u Jugoslaviji su bile druge. Pionirke su bile prve u Vojvodini. 1976/1977. Seniorke su ponovo bile šeste u Jugoslaviji. Juniorke su bile prvakinje Vojvodine trinaesti put a druge u Jugoslaviji. Pionirke su bile prve u Vojvodini. 1977/78.seniorke su osvojile VII mesto u Jugoslaviji. Juniorke su bile prvakinje Vojvoine četrnaesti put. Pioinirke su bile prve u Vojvodini.1978/79. Seniorke su sedme. Juniorke prve u Vojodini petnaesti put. Sa takmičarskom 1978/79. godinom okončao sam jedan dugi neprekidni period nastavno-‐trenažnog ra-‐ da od 23. godine u odbojkaškom klubu „Partizan“-‐ Sremski Karlovci. U tom vremenskom razdoblju bilo je us – peha i neuspeha. Moj najveći neuspeh bio je ispadanje iz I Savezne lige 1961. godine. Uspeha je bilo mnogo više. U Republičoj ligi učestvovali smo pet puta a u I Saveznoj ligi osamnaest puta kontinuirano.
SENIORKE 1969. JUNIORKE 1960. SENIORKE 1965.
27 Pored ligaškog takmičenja seniorke su učesvovale na MAJSKIM turnirima četiri puta. Plasman je bio svake godine različit. 1960. godine osvojile su I mesto, 1976. godine II mesto, 1977. godine III mesto i 1979.godine V mesto. Seniorke su odigrale 61. Medjunarodnu utakmicu, dobile su 28. a izgubile 33. utakmice. Sirajući rezultate koje sam postigao za 23. godine rada sa pionirskom, juniorskom i seniorskom ekipom „Parizana“ su sledeći: PIONIRKE -‐ Prvakinje Vojvodine 7 puta, -‐ Druge u Vojvodini 2 puta, -‐ Prvakine Srbije 2 puta, -‐ Druge u Srbiji 2 puta, -‐ Prvakinje Jugoslavije 1put PIONIRSI PRVACI JUGOSLAIJE 1975. JUNIORKE Prvakinje Vojvodine 15 puta Druge u Vojvodini 2 puta, -‐ Prvakinje Srbije 12 puta, -‐ Druge u Srbiji 2 puta -‐ Prvakinje Jugoslavije 11 puta, -‐ Druge u Jugoslaviji 2 puta. SENIORKE -‐ REPUBLIČKA LIGA -‐ Prvakinje Srbije 2 puta, PRVAKI NJE JUGOSLAVIJE 1971. -‐ Druge u Srb iji 2 puta, -‐ Treće u Srbiji 1 put. SENIORKE I SAVEZNA LIGA -‐ II mesto 1971. godine, -‐ III mesto 1969,1972,i 1973 godine, -‐ IV mesto 1965, 1967, 1970 i 1974 god godne, -‐ V mesto 1966. I 1968-‐ -‐ VI mesto 1963, 1964, 197i 1977. godine, -‐ VII mesto 1975, 1978 i 1979. godine -‐ VIII mesto 1961 SENIORKE 1970. Sve rezultate koje sam postigao u proteklom periodu ostvarile su odbojkašice koje su ponikle u PIO -‐NIRSKOJ ODBOJKAŠKOJ ŠKOLI „PARTIZANA“ koju sam oformio zajedno sa suprugom 1955. godine i vodio sve
28 do 1979. godine. Iz ove škole ponikle su reprezentativke koje su igrale :
-‐ za juniorsku reprezentaciju Vojvodine, 32. odbojkašice; -‐ za seniorsku reprezentaciju Vojvodine 22. „ ; -‐ za juniorsku reprezentaciju Srbije 18. „ ; -‐ za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije 22. „ ; -‐ za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije 13. odbojkašica.
ALEKSANDRA PETROVIĆ je ponikla u mojoj privatnoj školi „SRDJAN ILIĆ“. Igrala je za kadetsku, juniorsku i seniorsku reprezentaciju Jugoslavije i Crne Gore U svim ovim reprezentacijama ALEKSADRA je osvajala zlatne i srebrne medalje na Balkanskim, Evropskim i Svetskim šampionatima. 2009. godine bila je kapiten reprezenta – cije Srbije koja je osvojila II Evropsku ligu. ALEKSANDRA je jedina moja odbojkašica koja se opredelila da joj odbojka bude profesionalno zanimanje. U Srbiji je igrala profesinalno u Užicu i beogradskom „Poštaru“. Sada je član „Volera“-‐ Cirih(Švajcarska“). Od bojkaški klub „Partizan“ napustio sam 1979. godine posle nekoliko hiljada održanih trennga i „vo – djenja“ 1.134. utakmice. Pionirke sam „vodio“ 65. puta, juniorke 189. puta, seniorke 819. puta a medjunarod-‐ ne utakmice 61. put. -‐ REPREZENTATIVKE JUGOSLAVIJE PETROVIĆ ALEKSANDRA JELENA STANIĆ JOVANOVIĆ NEVENA
ILIĆ, TRENER REPREZENTACIJE JUGOSLAVIJE
29 0PR0ŠTAJ OD„PARTIZANA“POSLE 24. GODINE RADA
OPRIŠTAJ SA IGRAČICAMA EKIPA 1979. OPROŠTAJ SLEKARIMA
OPROŠTAJ SA ČLANOVIMA UPRAVE
OPROŠTAJ SA SUDIJOM RACIĆEM OPROŠTAJ SA PREDSEDNIKOM
30 ODBOJKAŠKI KLUB „VOJVODINA“-‐ N OVI SAD Zaposlivši se u Zavodu 1979. godine na insistiranje gospodina Rajka Kijca postao sam trener muške seniorske ekipe novosaidske „Vojvodine“. Ekipa je bila član II Savezne lige. Bio sam prvi trener u jesenjem delu prvenstva. Ovaj takmičarski period završili smo na prvom mestu bez izgubljene utakmice. Kao što sam ranije napomenuo da se ne bi konfontirao u Zavodu napustio sam funkciju pvog trenera seniorske ekipe. Prihvatio sam dužnost koja nije direktno bila vezana za ekipu, bio sam koordinator Stručnog rada svih kategorija. U monografiji odbojkaškog kluba „Vojvodina“ piše: „Pod rukovodstvom Srdjana Ilića, dugogodišnjeg trenera „Partizana“ iz Srem.Karlovaca,formiran je stručni štab koji su sačinjavali: Višekruna Dušan, trener seniora, Korać Ostojić Nemanja i Sekulić Mira treneri pionirs-‐ kih ekipa pri osnovnim školama „Kosta Trifković“,“Dositej Obradović i „Iva Lola Ribar“ u Futogu. U stručn i štab su kooptirani i Vuković Dr Boriša kao lekar ekipe, inače cenjeni odbojkaški radnik i fizioterapeut Djurdjev Obrad. U izveštaju na kraju takmičarske 1978/79.godine stoji da je organizacija Stručnog rada bila dobra. Pos – tignuti su sledeći rezultati: -‐PION IRI, I mesto u Vojvodini, III mesto u SFRJ. -‐JUNIORI I mesto u Vojvodini, III mesto u SFRJ, III mesto na Majskom turniru. -‐SENIORI I mesto u II Saveznoj ligi, I mesto na turniru gradova Vojvodine, V mesto na turniru u Holandiji. U mom drugom mandatu Predsednika Stručne komisije članovi su bili: Doroš Lešek, Zoran Gajić, trene-‐ ri seniora,Višekruna Dušan,trener juniora,Sekulić Mira i Mocko Stevan,treneri pionira, dr Boriša Vuković,lekar ekipe i Petrović Dušan, fizioterapeut. Ovaj takmičarski period je bio početak vrhunskih rezultata svih ekipa a posebno seniorske ekipe. „Vojvovdina“ postaje više puta prvak JUGOSLAVIJE i nosioc KUPA S
SENIORSKA EKIPA „VOJV0DINE 1979. TRENER ILIĆ ZA VREME TAJM-‐AUTA Kao Predsednik Stručnekomisije u klub sam iz Omoljice doveo mladog perspektivnog trenera Zorana
31 Gajića.Pri dolasku u klub Zoran je postao drugi trener seniorske ekipe, pomoćnik Poljaku Lešeku. Po odlasku Lešeka iz kluba Zoran je postao prvi trener seniora.Bio je i trener juniorske reprezentacije Vojvodine. Vrlo brzo njegov stručan rad je doneo „Vojvodini“ titule prvaka Jugoslavije i osvajača Kupa SFRJ. Njegovi izuzetni rezul-‐ tati u klubu doveli su ga do prvog trenera seniorske reprezentacije Jugoslavije. Pored osvajanja zlatnih,srebrnih i bronzanih medalja na Evropskim i Svetskim šampionatima, njegov vrh je bio osvajanje zlatne medalje na Olimpijadi u Sidneju, čime je postao najuspešniji trener muške seniorske reprezetacije Jugoslavije. Posle isteka mog drugog mandata Predsednika Stručne komisije vratio sam se u salu da bi bio trener pionira i kadeta.
VETERANI „VOJVODINE“
SRDJAN I ZORAN ZORAN I MIRA SA MAMOM I KUMOVIMA-‐ROZINOM I SDJANOM KRATKI PRIVREMENI POVRATAK U KARLOVCE
32 Takmičarske 1993/94. godine izvesni karlovčani na Opštinskim funkcijama zamolili su me da prihvatim treniranje seniorske ekipe „Partizana“. Ekipa je bila član II Savezne lige. Cilj je bio povratak u I/A Saveznu ligu. Osvojeno je II mesto i u baražu protiv beogradskog „Obilića“ nismo uspeli. Ponovo sam napustio „Partizan“. Poznavajući kadrovsku – igračku situaciju u klubu osnovao sam u Karlovcima ŠKOLU ODBOJKE koja se zvala „SRDJAN ILIĆ“. 2.000. godine seniorke su ispale iz I/B lige i većina igračica koja je bila sa strane napustila je klub. Situa-‐ cija u klubu je bila vrlo kritična. Članovi Uprave „zaljubljenici“ u odbojku takodje su napustili klub,osim Devića i Petrovića. Klub je ostao bez igračica i bez trenera. Pošto sam radio u ŠKOLI ODBOJKE ponovo sam zamoljen od čel-‐ nika Opštine da privremeno prihvatim rad sa seniorkama. Odbijao sam tu dužnost ali sam zbog velikog pritiska mojih prijatelja privremeno prihvatio tu dužnost. Od tog momenta sam tražio trenera. Niko nije hteo da priprihvati ovu nezahvalnu ulogu, da bude trener u klubu bez Uprave i bez igračica. Selektirao sam ekipu uglavnom od igračica iz moje ŠKOLE ODBOJKE. Od starijih igračica u ekipi je ostala samo Marija Pižurica. Cilj rada je bio opstanak u II Saveznoj ligi, što sam i ostvario.Mladost i neiskustvo igračica nadoknadio sam velikim i stručnim radom. Mnogi veliki „znalci“ karlovačke odbojke nisu verovali u naš opsta-‐ nak tako da se u štampi pojavio članak: „Magistar nije čarobnjak“. Obzirom na novu situaciju došla je i nova Uprava: Jovanović Ružica-‐predsedica kluba, Miljević Danica-‐ sekretarica kluba i Jovanović Nevena – finansijski stručnjak. Krenulo je iuzetno dobro. Uslovi za rad bili su od-‐ lični. Problem je bio mlad i nesusan igrački kadar. Ostvaren je opstanak u ligi. U drugoj godini rada ponovo je ostvaren opstanak u ligi. Novi članovi Uprave nisu bili zadovoljni postignutim, jer nisu realno procenili moguć-‐ nosti mlade i neiskusne ekipe, ali vrlo perspektivne. Iako sam smatrao da sam dobro radio, što su potvrdile i igračice u svom intervju: „Takodje moramo napomenuti da smo većinu bodova sakupile u poslednjim kolima, što govori o usponu forme i kvaliteta, koji izlaze na videlo sa uigravanjem ekipe pod budnim okom stratega SRDJANA ILIĆA. On je uspeo da naparavi fantastičnu atmosferu i sa njim je cela ekipa zadovoljna. Pravu afirma-‐ ciju doživele smo kod sadašnjeg trenera Srdjana Ilća, koji nosi veliki deo zasluga za naš trenutni status. I u takvoj situaciji trener je kriv? Pošto su počele razno razne priče o mojoj stručnosti od pojedinih članova Uprave, od mojih bivših igračica i drugih „stručnjaka. Ništa mi nije preostalo nego da PODNESEM OSTAVKU što sam i učinio 20.04.2003. godine. 3o. 05.2003. godine Uprava kluba mi je priredila drugi i zadnji put oproštaj od „Partizana“. Od tog vremena za mene seniorska ekipa „Partizana“ nikad više nije postojala.Sedam godina nisam video ni jedan njihov trening, niti sam gledao ni jednu utakmicu.Bio sam povredjen ali sam sve nepravde prema meni dosto-‐janstven podneo. Na rastanku sam im rekao: „VI ĆETE DOLE A JA ĆU GORE“. Tako se i desilo, „Partizan“ je da-‐ nas u I Vojvodjanskoj ligi, zajedno sa mojim novosadskim klubom „NS VOLLEY TEAM“. Što znači da je posle mog odlaska seniorska ekipa „Partizana“ ispala iz II Savezne i Republičke lige. Upravni odbor je radio sve gore i gore i doveo klub do gašenja 2009.godine. Zahvaljujući novom Predsedniku kluba godpodinu DUŠA-‐ NU TEOFILOVIĆU, novom Predseniku kluba, „Patizan“ je opstao i 2010. godine proslavio svoj ŠEDESDESETI RO-‐ DJENDAN. Na kraju želim da spomenen igračice koje sam ostavio mojim naslednicima, a koje su ponikle u mojoj ŠKOLI ODBOJKE: Bogunović Tamara,Stojaković Marijana, Petrović Sanja, Milić Bojana, Šarac Milana, Tošić Jele-‐na, Bojanić Biljana, Marić Brankica(kapiten), Novković Sanja i PETROVIĆ ALEKSANDRA, kadetska,juniorska i seniorska reprezentativka Jugoslavije i Srbije. Većina njih je igrala u Saveznoj ligi a Petrovićeva je igrala u super ligi.Sada je član „Volera“(Cirih-‐Švajcarska). Tošićeva je takodje jedno vreme igrala u inostranstvu, u Belgiji, u Dubajiju i u Sloveniji. DEFINITIVAN OPROŠTAJ OD „PARTIZANA“ 2003.
33 PREDAJA POKLONA
EKIPA 2003 ČLAN II SAVEZNE LIGE
OPROŠTAJ SA DANICOM
34 „AGROSPECIJAL -‐ AS“ – „STRAŽILOVO-‐AS“ Posle razilaska sa „Partizanom“ nastavio sam da radim u ŠKOLI ODBOJKE koja se zvala „Dušan Tojagić“. ŠKOLU ODBOKE su pohadjale učenice osnovne škole „23 Oktobar“. Po završetku redovnog školovanja, to jest, po završetku VIII razreda osnovne škole odbojkašice su napuštale ŠKOLU ODBOJKE i odlazile u klubove po sopstvenoj želji. „Partizan“ nije bio u mogućnosti da primi sve one odbojkašice koje su želele da nastave sa aktivnim treniranjem. U „Partizanu“ je bilo dosta odojkašica iz Novog Sada slabijeg znanja od karlovačkih odojkašica koje su završile ŠKOLU ODBOJKE u Srem. Karlovcima. Na insistiranje roditelja 2004.godine osnovan je klub „Agrospecijal-‐AS“. Predsednik kluba bio je osnivač kluba Nikola Vasiljević, Predsednik Upravnog odbora bio je Ostojić Pavle a članovi Upravnog odbora bili su: Milišić O, Raković LJ, mr Srdjan Ilić – prvi trener i Marinković Jasminka – drugi trener. Ovo je drugi put da u istoriji ženske karlovačke odbojke Karlovci imaju dva ženska odbojkaška kluba. Takmičarske 2005/2006. godine seniorke su se takmičile u II Vojvodjankoj ligi i bez izgubljene utakmice osvojile prvo mesto i plasirale se u I Vojvodjansku ligu. Početkom takmičarske 2006/2007.godine Uprava kluba je donela dve odluke. Prva odluka je da klub promeni naziv i da se zove OK“Stražilovo – AS“, druga odluka je da se klub u nastupajućoj tak-‐ mičarskoj sezoni takmiči sa dve ekipe, to jest, u I i II Vojv odjanskoj ligi. Takmičarke u I Vojvodjanskoj ligi bile su: Marić B.(Kapiten),Bojanić B, Mijatović D, Despotović M, Nov-‐ Ković S, Omčikus J, Ždero J, Randjelović J, Šapić D, Šarac M, Kovljenić M, Kljajić O,i Žunić V. Za II Vojvodjansku ligu igrale su: Vasiljević T(Kapiten), Ždero Jelena, Simović B, Sančanin A, Bašić A, Mijanović M, Borkov A, Lugonja B, Kalanjoš T, Maravić M, Vrhovac D, Petrišin J, Sladaković T, Ostojić J, Stanković K. I Filipin A. I prva i druga ekipa izborile su opstanak u ligama. Pionirke su bile medju najboljima u regionu. Cilj postojanja odbojkaškog kluba „Stražilovo-‐AS“ bio je da odbojku u Karlovcima igraju Karlov-‐čanke. Ubrzo je taj cilj postignut i „Stražilovo-‐AS“ se fuzionisao sa OK“Partizanom“. Karlovačku odboj-‐ ku predstavljale su karlovačke odbojkašice. Nije sve teklo kako sam ja zamislio, ali nisam želeo da bilo kakve veze imam sa „Partizanom“. Nastavio sam da radim samo u ŠKOLI ODBOJKE.
35 OK“NS VOLLEY TEAM“(NOVI SAD) Pored ŠKOLE ODBOJKE u Srem.Karlovcima imao sam ŠKOLU ODBOJKE i u Novom Sadu u osnovnoj školi „J.Popović“. Ovu školu sam osnovao i vodio zahvaljujući direktorki škole „J.Popović“ mr Ani Šobot. Na kraju direktorskog mandata Ana se vratila u nastavu kao profesor fizičkog vaspitanja i uključila se vrlo uspešno u rad ŠKOLE ODBOJKE. 2006. godine od polaznica ŠKOLE ODBOJKE osnovali smo klub sa nazivom OK“NS VOLLEY TEAM“. Sa klubskim takmičenjem počeli smo 2007/2008. takmičarske godine. Seniorke su se takmičile u II Vojvodjansoj ligi i zauzele V mesto. Mladja pionirska ekipa u gradskoj ligi dobila je l4. a izgubila samo 1 utakmicu. Uspešno su učestvovale na turniru u Budimpešti. Starije pionirke su bile prvakinje grada a na turniru u Budimpešti zauzele su II mesto. Naše igračice Mira Maravić proglašena je za najbo-‐ lju igračicu novosadskog turnira a Držaić Nevena za najbolju igračicu turnira u Budimpešti. Takmičarske 2008/2009. godine seniorke su bile druge u II Vojvodjanskoj ligi i stekle pravo da putem kvalifikacija postanu članice I Vojvodjanske lige. Bile su pobednice turnira i postale članice I Voj-‐ vodjanske lige. Starije pionirke su bile četvrte u gradskoj ligi. Mladje pionirke pored uspeha u gradskoj ligi na turniru u Budimpešti bile su prve. Najveći uspeh seniorke su postigle 2009/2010. takmičarske godine kada su zauzele II mesto u li-‐ gi. Ponovo je baraž odlučivao o ulasku u veći rang takmičanja. Nismo uspeli tako da će se seniorke i u sledećoj takmičarskoj sezoni takmičiti u I Vojvodjanskoj ligi. Starije pionirke ponovo su bile četvrte u „TROFEJ“ ligi(prvoj gradskoj ligi). Mladje pionirke su bile finaliskinje grada. Uspeh u seniorskoj kategoriji postigle su: Dobrnjac I, Iković M, Mijanović M, Narančić T, Savović M, To-‐ mašević N, Držaić N, Nedeljković K, Zdravković T, Milić T, Stupar M, Stepančev I, Vidačić I,Vrhovac D, Milić Ivana,Mačvan J.i Margit S. 29.05.2010. zadnji put sam „vodio“ utakmicu u Zrenjaninu protiv Kikinde, a poslednji trening održao sam 4.06.2010. godine. 8.06.2010. godine Uprava OK“NS VOLLEY TEAM“ zajedno sa igračicama priredila mi oproštajno veče moje odbojkaške karijere, uz prikladan poklon. Srećan sam što sam posle 55. godina trenerskog staža i 76. godina života u ovom klubu okončao svoj sportski vek.
TRENERI <STRUČNI ŠTAB SA PREDSEDNIKOM
36 OK“ NS VOLLEY TEAM“
PIONIRKE PRVAKNJE GRADA 2008.
SENIORKE I VOJVODJANSKA LIGA SENIORKE II VOJVODJANSKA LIGA MLADJE PIONIRKE
37 TRENERI SENIORKI PIONIRSKE ODBOJKAŠKE ŠKOLE-‐ŠKOLE ODBOJKE Utoku svog 55-‐to godišnjeg nastavno-‐trenažnog rada organizovao sam i učestvovao u nastavno-‐trenaž-‐ nom procesu kao trener u sledećim školama: -‐PIONIRSKA ODBOJKAŠKA ŠKOLA „PARTIZAN“-‐ S.Karlovci; -‐PIONIRSKA ODBOJKAŠKA ŠKOLA „VOJVODINA“-‐Novi Sad; -‐ŠKOLA ODBOJKE „SRDJAN ILIĆ“-‐ ŠKOLA ODBOJKE „DUŠAN TOJAGIĆ“-‐ S.Karlovci; -‐ŠKOLA ODBOJKE „STRAŽILOVO-‐AS“ – S. Karlovci; -‐ŠKOLA ODBOJKE „PARTIZAN“-‐ S. Karlovci i -‐ŠKOLA ODBOJKE „NS VOLLEY TEAM“-‐ Novi Sad. PIONIRSKA ODBOJKAŠKA ŠKOLA „PARTIZAN“-‐ S.KARLOVCI Prvu PI0NIRSKU ODBOJKAŠKU ŠKOLU osnovao sam pri karlovačkom „Partizanu“ 1955. godine po uzoru na dečije sportske škole u SSSRU, prilagodjenu karlovačkim uslovima. ŠKOLA je imala svoju Upravu sastavljenu od roditelja, lekara i trenera. Predsednik ŠKOLE bio je Popović Branko, ugledni sportski radnik Sremskih Karlovaca. ŠKOLA je radila od 1955. Do 1979. godine. O uspešnosti rada ŠKOLE govore rezultati pionirske,juniorske i senioske ekipe. Sve takmičarske ekipe bile su sastavljene od odbojkašica koje su završile PIONIRSKU ODBOJKAŠKU ŠKOLU i sve su bile učenice osnov-‐ ne škole „23 Oktobar“-‐ Sremski Karlovci. Prva geneacija polaznica ŠKOLE počela je sa nastavno-‐trenažnim procesom u VI razredu osnovne škole, sledeća od V razreda i na kraju od IV razreda. U ŠKOLI su radile uvek dve generacije tako da nikad nije bilo rezultatske krize. Veliki broj Pokrajinskih i Državnih reprezentativki su finalni učinak rada u ŠKOLI. Većina polaznica ŠKOLE bile su odlične učenice koje su danas: profesori na fakultetu,lekari,pravnici, profesori u osnovnim i srednjim školama, inžinjeri,medicinski tehničari i dr. Dosta ih je u penziji. Izuzetno sam
38 srećan kao trener – pedagog što su u životu postigle ono što su danas. PIONIRSKA ODBOJKAŠKA ŠKOLA „VOJVODINA“ – NOVI SAD Od 1990. do 1998.godine radio sam na Novom Naselju u Pionirskoj odbojkaškoj školi „Vojvodina“ -‐ Novi Sad, zajedno sa kolegom Mocko Stevanom. Počeo sam sa dečacima od 1o. godina – 1980-‐to godište. Na osnovu Plana i programa ŠKOLA je trajala 4+1 godinu. Četiri godine obuke i jedna takmičarska go-‐ dina, to jest, od IV do VIII razreda osnovne škole „I Vojvodjanska brigada“. 30 polaznika je počela sa radom u prvoj godini. Putem selekcije a na osnovu postavljenog Plana i programa za četiri godine rada oformljena je takmičarska ekipa koja je bila prvak Vojvodine i druga u Srbiji. Ista ekipa u nastavku rada osvojila je kadetsko prvenstvo Srbije. Na kraju takmičarske godine na svečanoj sednici 6. najperspektivniji dečaka potpisali su prvi ugovor sa klubom. Nažalost ni jedan odbojkaš iz ove generacije nije zaigrao za seniorsku ekipu zbog sujete direktora kluba. Ugovor su potpisali: Kamasi G, Višekruna M, Popov V, Baltović D,Kondić M. I Protić N. Radić i Galešev su se ukjlučili u trećoj godini rada i uspeli su da zaigraju u seniorskoj ekipi i da Izvesno vreme igraju u inostranst -‐ stvu. Kratko vreme uz ovu generaciju trenirao sam Andriju Gerića i Igora Mladenovića. Za ovu generaciju vezuju me nezaboravne uspomene. Posebno za Kolesar Željka i njegove roditelje. Željko je bio najperspektivniji igrač ove generacije, najbolji učenik i najbolji dečko. Posle završetka VIII razreda osnovne škole Željko je sa roditeljima nastavio da živi u Kanadi. Kao srednjoškolac Željko je u Kanadi nastavio da se bavi odbojkom i bio najbolji junior u Kanadi. Po završetku srednje škole upisao se na PEN fakultet u Americi(Pelsivanija). Tokom studija igrao je za svoj fakultet koji je bio jedan od najboljih timova u Americi. Po završetku fakulteta sa visokom ocenom Željko je jednu takmičarsku godinu bio odbojkaški profesionalac u Portugaliji. Sa Željkom i njegovim roditeljima održavam komtakt i dan danas. Uspomene me vezuju i za Gorana Kamasija koji je završio Fakultet za fizičko vaspitanje i danas je izvrs-‐ tan trener. Vlada Popov je takodje odbojkaški trener ženske ekipe „Vojvodine“. Postao je pomoćni trener žens-‐ ke juniorske reprezentacije Srbije. Pored punkta na Novom Naselju OK“Vojvodina je imala punkt u Sr.Karlovcima i u osnovnoj školi „Jovan Popović u Novom Sadu. Iz ova dva punkta su još aktivni Tošić N. I Medurić G. u klubovima super i savezne lige. Pet-‐šest igrača je aktivno u OK „Stražilovu“-‐ Sr.Karlovci. ŠKOLA ODBOJKE „SRDJAN ILIĆ“ – „DUŠAN TOJAGIĆ“-‐ SR.KARLOVCI Odbojkaški radnici Sremskih Karlovaca u potpunosti su zanemarili rad sa mladima. Za žensku seniorsku ekipu „Partizana“ igrale su igračice dovedene sa strane. Ista je bila situacija i sa muškim odbojkaškim klubom „Stražilovo“. „Minja“ Horvat je izveo generaciju svojih sinova i stao? Sagledavši situaciju igračkog kadra u karlovačkoj odbojci osnovao sam 1996. godine ODBOJKAŠKU ŠKOLU „SRDJAN ILIĆ“. ŠKOLA je bila mešovitog sastava, to jest, polaznici ŠKOLE bili su dečaci i devojčice,rodje-‐ ni 1983. godine.Budući odbojkaši su vrlo brzo postali punkt OK „Vojvdina“-‐ Novi Sad a odbojkašice su trebale da popunjavaju seniorski tim „Partizana“. U ŠKOLI samnom je radila Obradović-‐Popović Jasmina. 1999. godine ŠKOLA menja naziv a glavni sponzor i direktor ŠKOLE postaje gospodin Drljan Stanislav – „Cane“. Novi naziv ŠKOLE je „Dušan Tojagić“, ime nastradalog igrača OK“Stražilovo“ i novosadske „Vojvodine“. Uslovi za rad u ŠKOLI bili su odlični jer je gospodin „Cane“ obezbedio sve što je bilo potrebno, kako za rad, tako i za takmičenje. ŠKOLA je iznedrila nekoliko vrhunskih igračica koje su igrale u Super i Saveznoj ligi, a dbojkaši za OK“Stražilovo“. Na svim takmičenjima polaznici i polaznice škole osvajali su prva i druga mesta.
39 PIONIRI „VOJVODINE“1992.> PIONIRI „VOJVODINE“ 1990. PION IRKE „PARTIZANA“1965. ŠKOLA ODBOJKE „STRAŽILOVO-‐AS“-‐ SR.KARLOVCI Takmičarske 2003/2004. godine ŠKOLA ODOJKE u Sr. Karlovcima ponovo menja ime i naziva se „Straži-‐ Lovo – AS“ a sponzor ŠKOLE bio je Nikola Vasiljević ispred privatne firme „Agrospecijal“. Nikola je iz Čortano – vaca. Bio je moj učenik u karlovačkoj gimnaziji. ŠKOLA je imala punkt u osnovnoj školi „J.Popović“ u Novom Sadu. Igračice ŠKOLE su se tamičile u Prvoj gradskoj ligi i svake godine zauzimale II-‐III mesto. Pod ovim imenom ŠKOLA je radila do 2007. godine. Od polaznica ove ŠKOLE formiran je klub „Stražilovo-‐AS“. Seniorke ovog kluba takmičile su se u drugoj i prvoj Vojvodjanskoj ligi. 2007. godine odboJkaški klub „Stražilovo-‐AS“ se fuzionisao sa „Partizanom“ a škola je nastavila da radi pod imenomI„Partizan“ ŠKOLA ODBOJKE„PARTIZAN“-‐ SR.KARLOVCI Polaznice ŠKOLE nastavile su rad pod istim uslovima ali pod imenom
„Partizan“.ŠKOLU sam vodio sa Marin-‐ ković Jasminkom „Jacom“, diplomiranim trenerom odbojke. Polaznice ŠKOLE bile su 1990/1994.
godište. Punkt u Novom Sadu se odvojio od karlovačke ŠKOLE i postao samostalan. Pionirke „Partizana“nastavile su da se takmiče u Prvoj gradskoj ligi i više puta osvajala se drugo i treće mesto. Mladje pionirke bile su prvakinje novosadskog regiona. I u ovoj generaciji bilo je nekoliko kvalitetnih odbojkašica: Ždero J, Vrhovac D, Ma-‐ ravić M,Pribić G. i Mihalić T Pošto sam radio u ŠKOLI ODBOJKE u Novom Sadu u karlovačkoj ŠKOLI nastavno-‐trenažni proces nastavili su da sprovode moji pomoćnici Jasminka i Saša Marinković. Starije pionirke su bile prvakinje druge gradske lige i pla-‐
40 sirale su se u prvu gradsku ligu. <“ŠKOLA „DUŠAN TOJAGIĆ“> -‐ ŠKOLA „PARTIZANA“-‐ ŠKOLA „STRAŽILOVO-‐AS ŠKOLA „PARTIZANA“-‐ MLADJE P0NIRKE ŠKOLA ODBOJKE „NS VOLLEY TEAM“-‐ N OVI SAD
ŠKOLA ODBOJKE pri osnovnoj školi „J.Ppović“ u Novom Sadu formiranjem kluba postaje ŠKOLA ODBOJ-‐ KE „NS VOLLEY TEAM“.
U ovoj ŠKOLI sam radio do 2009. godine kada sam definitivno napustio rad sa mladjim kategorijama. Radio sam samo sa seniorkama. Rad u klubu sa mladima nastavili su vrlo uspešno da rade mr Ana Šobot,pro-‐fesor-‐
diplomirani trener odbojke i Ivona Šobot student Fakulteta za fizičko vaspitaje – diplomirani trener odbojke. Polaznice ŠKOLE bile su vrlo uspešne u takmičarskom delu programa. Generacia 1993/94.godište 2008.godina bila je prvak grada. U seniorskoj konkurenciji izborile su mesto u II
Vojvodjanskoj ligi 2008.go-‐ dine a 2009.godine plasirale su se u I Vojvodjansku ligu. Ovaj uspeh ostvarile su: Tomašević N, Narančić T, Savović M, Nedeljković K, Držaić N, Zdravković N, Zdravković T, Vrhovac D,Maravić M, Vidačić I. I Masnikosa S. Mladje pionirke su takodje imale uspeha u novosadskom regionu. Starije i mladje polaznice ŠKOLE imale su zapaženog uspeha na turnirima u Budimpešti.
41 <MLADJE PIONIRKE>
PIONIRKE -‐ TAKMIČARKE
42 .SEDEĆA ODBOJKA Kako sam se upoznao sa odbojkom koju upražnjavaju invalidi? U Novom Sadu je bio seminar – prikaz Invalidske odbojke koja se zove SEDEĆA ODBOJKA. Igraju je invalidi sa oštećenjem donjih ekstremiteta. Svi elementi odbojke: servis,odbijanje-‐prijem lopte, dizanje, smečiranje i blokiranje lopte izvode se u sedećem položaju. Kada su igrači u terenu proteze su na klupi,što je na mene ostavilo vrlo neprijatan utisak. U tadašnjoj Jugoslaviji 1980 – tih godina SEDEĆA ODBOJKA je bila vrlo popularna u Sloveniji koji su imali svoju Republičku ligu. U SAP Vojvodini se igrala u Subotici,Kikindi i u Novom Sadu. Prvenstva Pokrajine i Jugoslavije održavala su se putem turnira na kojima su učestvovale reprezentacije Republika i Pokrajina. Od 1982. Do 1990. godine bio sam amaterski uključen u rad sa SEDEĆOM ODBOJKOM. Bio sam izbran za selektora – trenera Pokrajinske reprezentacije. 1987. godine izabran sam za selektora – trenera reprezen-‐ tacije Jugoslavije.Sa reprezentacijom SAP Vojvodine učestvovao sam na prvenstvima Jugoslavije i na Medjuna-‐ rodnim turnirima a sa reprezentacijom Jugoslavije na prvenstvu Evrope 1987. godine u Sarajevu, na Paraolim-‐ pijskim igrama u Seulu l988, godine i 1990. godine na prvenstvu Sveta u Holandiji. Zbog poznate situacije u našem regionu i Jugoslaviji SEDEĆA ODBOJKA se nije igrala od 1990.do 2008. godine kada sam održao seminar sa igračima reprezentacije u Kanjiži. U okviru seminara posle 18. godina pa-‐ uze odigrana je Medjunarodna utakmica sa Madjarima. Ova utakmica za mene je značila i oproštaj od vodje-‐ nja reprezentacije. 2oo9. godine održao sam pripreme u Golubcu sa reprezentacijom Srbije i ovom akcijom defitivno sam napustio rad sa SEDEĆOM ODBOJKOM. Selektor-‐trener je postao Branko Dragin, mlad,stručan i vredan trener. Naslednik u reprezentaciji je trener po mojoj volji. Sa reprezentacijom SAP Vojvodine postigao sam sledeće rezultate: -‐tri puta prvak Jugoslavije; -‐dva puta drugi u Jugoslaviji i -‐dva puta treći u Jugoslaviji. Sa reprezentacijom Jugoslavije postigao sam sledeće rezultate: -‐II mesto na prvenstvu Evrope 1987. godine u Sarajevu; -‐IV mesto na Paraolimpijskim igrama u Seulu l988.godine i -‐III mesto na prvenstvu Sveta u Holandiji 1990. godine. Za osvojenu bronzanu medalju na prvenstvu Sveta od ministarstva za Sport dobio sam NACIONALNO PRIZNANJE u vidu DIPLOME i mesečna novčana primanja. Ova nagrada je priznanje Države za moj dugogo – dišnji najveći uspeh u radu sa invalidima, sa divnim ljudima.Što sam stekao veliki broj prijatelja u: SAP Voj-‐vodini,Srbiji,Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Nezaboravni provedeni dani sa : Milanom,Stipanom, Draganom, Miloradom, Ilijom, Jovicom, Goranom, Vasom, Jovom, Šefkom, Mirzom, Nenadom,Obrenom,Zoranom,Jovom, Ivanom,Mehom i .......... su moje veliko bogatstvo. Zahvaljujem se članovima Saveza: Veri,Dragi i Radi koji su obezbedjivali uslove za rad i u mnogome doprineli svim uspesima SEDEĆE ODBOJKE. Poebno su mi nezaboravni provedeni dani sa Predsednikom Saveza
generalom Žeželjom, narodnim HEROJEM, dugogodišnjim adjutantom druga JOSIPA BROZA – TITA. < REPREZENTACIJA JUGOSLAVIJE 1990. TREĆE MESTO U SVETU REPREZENTACIJA VOJVODINE >
1987. PRVO MESTO U JUGOSLAVIJI
43 FOTOGRAFIJE SA TAKMIČENJA -‐ SEDEĆE ODBOJKE, EVROPSKO PRVENSTVO SARAJEVO 1987, PARAOLIMPIJSKE
IGRE, SEUL 1988. I SVETSKO PRVENSTVO ASEN(HOLANDIJA) 1990. GODINE. < SARAJEVO >
< SEUL >
< A S E N >
44 ČESTITKA OD GENERALA ŽEŽELJA
O N I S U O S V O J I L I B R O N Z U
45 UČEŠĆE U REPREZENTACIJAMA U toku mog dugogodišnjeg nastavno-‐trenažnog rada bio sam trener: -‐Juniorske reprezentacije SAP Vojvodine; -‐Juniorske reprezentacije Srbije; -‐Juniorske reprezentacije Jugoslavije; -‐muške seniorske reprezentacije Libije; -‐muške reprezentacije SAP Vojvodine Sedeće odbojke; -‐muške reprezentacije Jugoslavije Sedeće odojke. Više godina bio sam trener reprezentacije SAP Vojodine i reprezentacije Srbije. Ove reprezentacije učestvoale su na turnirima „Bratstvo-‐Jedinstvo“ koji su se održavali svakog 29. novemra u drugoj Republici. Trener Juniorske reprezentacije Jugoslavije bio sam četiri godine. U tom periodu učestvovao sam: -‐na Balkanskim šampionatima u Rumuniji,Grčkoj,Bugarskoj i Turskoj; -‐na evropskim šampionatima u Holadiji i Zapadnoj Nemačkoj; -‐na Svetskom omladinskom festivalu u Istočnoj Nemačkoj; -‐na „Lehel“ kupu u Jazberenjiju(Madjarskoj). Mušku repezentaciju Libije trenirao sam tri meseca(1976.) pripremajućih ih za Azijske igre. U toku priprema odigrane su dve utakmice sa Irakom u Tripoliju i Bengaziju. Jednu utakmicu smo dobili a drugu iz-‐gubili. Azijske igre su se održavale u Iraku. Na dan polaska za Irak Gadafi je svim Libijskim reprzentacijama iz političkih razloga zabranio odlazak na Azijske igre. Posle tri meseca priprema neodlazak na igre bilo je ve-‐ liko razočarenje,kako za igrače, tako i za mene. U Libiju smo poslati od strane SOFK-‐e Srbije da njihove reprezentacije pripremamo za Azijske igre:
rukometni trener Čičanović,košarkaški trener Ivković-‐„Piva“,atletski treneri Janković i Štritof i JA odbojkaški trener.
< JUNIORKE U ISTOČNOJ NEMAČKOJ
JUNIORKE U HOLANDIJI > JUNIORKE U ZAPADNOJ
NEMAČKOJ
46 STRUČNI ŠTAB REPREZENTACIJ PREZENTACIJA LIBIJE NAUČNA I STRUČNA DELATNOST Napisao sam sam: -‐1 naučni rad(Posle diplomski rad) -‐1 stručni rad(Diplomski rad); -‐2 monografije; -‐18 odbojkaških priručnika; -‐74 stručnih časopisa i priloga. 1. Sruktura morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti polaznika pionirskih odbojkaših škola u SAP Vojvodini. Fakultet fizičke kulture NU, Novi Sad, 1986. 2. Metode obuke tehničkih elemenata u ženskoj pionirskoj odbojkaškoj školi u Srem.Karlovci-‐ ma Novi Sad,1978. 3. Priručnik za rad u školskim društvima za fizič-‐ ku kulturu, plan i program piuonirske odbojš-‐ ke škole u osnovnim školama na teritoriji opš-‐ tine, SOFK-‐a Novi Sad,Novi Sad,decemba 1970. 4. Teorija odbojke, Zavod za fizičku kulturu Vojvo-‐ dine, Novi Sad, 1979. 5. 30. Godina odbojkaškog kluba „Partizan“-‐ Srem. Karlovci,1979. 6. Modeli planiraja,programiranja i evidencije u Odojci, Zavod za fizičku kulturu Vojvodine, Novi Sad, 1978. 7. Tehnika odbojke, Zavod za fizičku kulturu Vojvodi-‐ ne Novi Sad,1979. 8. Fizička priprema odbojkaša, Zavod za fizičku kulturu Vojvodine, Novi Sad 1980. 9. Odbojka, Metodika rada sa pionirima, Zavod za fi-‐ zičku kulturu Vojvodine, Novi Sad,1982. 10. Metodika odbojke, Zavod za fizičku kulturu Voj-‐ dine, Novi Sad, 1983. 11. Taktička priprema odbojkaša, Zavod za fizičku kul-‐ turu Vojvodine, Novi Sad. 12. Sto treninga obuke tehničko-‐tatičkih elemenata odbojkaške igre, Samostalno izdanje, Novi Sad,1987. 13. Mini odbojka – Mini volley. 14. Odbojka,teorija,tehnika i taktika,Samostalno izdanje.
47 15. Odbojkaški bukvar, Samostalno izdanje. 16. Tehnika odbojke – Kinogrami, Samostalno izdanje. 17. 55. Godina takmičarske aktivnosti odbojkaškog kluba „Partizan“ Sremski Karlovci(1950-‐2005). 18. Odbojka za mladje kategorije,izdavač Srdjan Ilić I Futura d.o.o. Novi Sad,2008. 19. Odbojka – upravljanje procesom sportskog treninga,sredstva OFS,SFS i TEHNIKE POHVALE I NAGRADE Za svoj dugogodišnji nastavno-‐pedagoški i trenerski rad pohvaljivan sam i nagradjivan mnogo puta. Izdvojiću samo neke pohvale i nagrade: -‐Plaketa,SOFK-‐ e Novog Sada,1965; -‐Medalja zaslužnog pedagoga Vojvodine,SOFK-‐a Vojvodine,1965; -‐Nagrada „J.Mikić Spartak“ 1969; -‐Bronzane medalje Balkanskih šampionata 1972,1973 i 1974; -‐Diploma, juniorski Evropski šampionat 1973; -‐Plaketa „Lehel“ kup 1974; -‐Povelja grada Novog Sada, 1979; -‐Povelja i diploma odbojkaškog saveza Libije,1976.; -‐Zlatne medalje, prvenstvo Jugoslavije 1985,1986 i 1987-‐Sedeća odbojka; -‐Srebrna medalja, Evropski šampionat, 1987-‐ Sedeća odbojka; -‐Povelja odbojkaškog kluba „Vojvodina“-‐Novi sad,1986; -‐Medalje OSV,OSS i OSJ,Novi Sad/Beograd; -‐Diploma-‐IV mesto,Paraolimpijada1988.-‐ Sedeća odbojka; -‐Bronzana medalja,Svetsko prvenstvo 1990.-‐ Sedeća odbojka; -‐Povelja 45-‐to godišnjca Karlovačke odbojke, 1994.; -‐Plaketa 50-‐to godišnjica od bojkaškog kluba „Vojvodina“,1996.; -‐Nagrada Sremskih Karlovaca; -‐Plaketa OSV; -‐Zlatna plaketa OSS; -‐Spomen diploma radničke Olimpijade; -‐Spomen povelja 210. godina Karlovačke gimnazije, 2001; -‐Priznanje 60. godina Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine 2003.; -‐Nagrada „J.Mikić Spartak“ za životno delo,2004.: -‐Zahvalnica OSS, 2006. -‐Nacionalno sportsko priznanje, 2009.; -‐Pehar i Plaketa za životno delo-‐Karlovački list,2009. Orden, medalje, plakete, povelje i originali diploma
48 nalaze se u karlovačkom muzeju.
POHVALE I NAGRADE
< NAGRADA „JMIKIĆ SPARTAK
POVELJA SREMSKIH KARLOVACA >
PREDSENIK IZVRŠNOG VEĆA AP VOJVODINE,GOSP. PAJTIĆ PREDAO MI JE NAGRADU „J. MIKIĆ SPARTAK“ ZA ŽIVOTNO DELO 2004
NAGRADA „KARLOVAČKOG LISTA“ZA ŽIVOTNO DELO 2009.
49 POHVALE I NAGRADE
50
NAGRADA „JOVAN MIKIĆ SPARTAK“ 1969.
51 BROJ UTAKMICA NA KOJIMA SAM BIO TRENER U TOKU 55-‐to GODIŠNJEG TRENERSKOG STAŽA: Pion irke-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 430 utakmica; Ju niorke-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐194 + 1 Medjunarodna utakmica-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 195 utakmica; Seniorke-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 788 + 61 Medjunarodna utakmica -‐-‐-‐-‐-‐-‐ 848 utakmica; Ukupno odbojkašice-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 1.473 utakmice; Ženska juniorska reprezentacije Vojvodine-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 18 utakmica; Ženska juniorska repezentacija Jugoslavije-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 31 utakmica; Ukupno odbojkašice-‐-‐-‐-‐-‐ 1.522 utakmice; Pioniri -‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐56 utakmice; Seniori -‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐52 utakmice; Sedeća odbojka,reprezentacija Vojvodine-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 38 utakmica; Sedeća odbojka,reprezentacija Jugoslavije-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 17 utakmica; UKUPAN BROJ UTAKMICA-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐-‐ 1.685. Biografiju sam počeo da pišem januara 2010. godine, u godini kada sam navršio 55. godina trenerskog staža i započeo 76. godišnjicu života. Pisanje prvog dela biografije o roditeljima,supruzi,sinu i snaji,unucima, o mom životnom putu od de – tinjstva do završetka profesorskog i trenerskog rada, završio sam u julu 2010. godine. Profesorski staž završio sam 1998. godine a trenerski staž početkom juna 2010. godine. Nastavak pisa-‐ nja biografije odnosiće se o dogadjajima posle mog penzionisanja, o sadašnjosti i o budućnosti. Od septembra 1998. godine do 24 marta 1999. godine kao mlad penzioner dane sam provodio uglav-‐ nom kao trener moje privatne odbojaške škole „Srdjan Ilić“ u Sremskim Karlovcima i pionirske odojkaške škole odbojkaškog kluba „Vojvodina“ u Novom Sadu. Slobodno vreme sam provodio u Srem. Karlovcima kod rodite – lja i dece. Unuka Ana je imala 7. godina a unuk Srdjan 3. godine. 24. marta 1999. godine oko 20 časova počela ja NATO agresija na našu zemlju. Prve bombe pale su u Novom Sadu na dve kasarne u naselju Detelinara,nedaleko od Novog Naselja,to jest, od našeg stana. Od tog dana sirene su oglašavale uzbunu, to jest početak bombardovanja.Na zahtev supruge preko Žeželjevog mosta otpratio sam je na sremsku stranu da bi otišla u Karlovce kod dece. Izvesno vreme sam bio sam u Novom Sadu. Bombe NATO agresora u Novom Sadu srušile su 3 mosta a bombardovane su još: vojne kasarne, rafinerija,Izvršno veće Vojvodine, Fruška Gora i druge objekti. Život je postao težak. Da bi došli do Karovaca Dunav smo prelazili vojnom skelom i dalje autobusom, ako ih je bilo? Dane u Novom Sadu provodio sam bez treninga. Svaki dan pre podne pešaćio sam do Futoške, i Limanske pijace i do moje bivše ustanove, Centra za fizičku kuilturu studenata. Uz čašicu rakije kod Goje sa mojim koleagama provodio sam izvesno vreme.
52 S vremena na vreme odlazio sam u odbojkaški savez Vojvodine i u Zavod za fizčku kulturu Vojvodine i na SPENS da posmatram odbojkaške treninge. Vreme u stanu provodio sam čitajući novine,gledajući televiziju, u pisanju odbojkaškog priručnika i zani-‐ majući se u našoj maloj bašti. 9. juna 1999. godine u 22 i 30 časova radio televizija Srbije objavila je da je agresija prestala. Počeo je normalan život. Nastavio sam rad u pionirskim odbojkaškim školama. Posle višegodišnje vladavine Slobodana Miloševića i Socijalističke partije na vlast je došla demokratska opozicija DOS, na čelu sa Koštunicom.Toliko o politici koja me nikad nije zanimala i koja me neće ni dalje zani – mati. U proteklom periodu od 9. Juna 1999. godine do danas, to jest, do 8. Juna 2010. godine moj život je tekao po odredjenoj šemi. Treninzi, utamice, odlazak u Karlovce kod roditelja i dece. Što se tiče odbojke dve takmičarske sezone trenirao sam seniorke „Partizana“. Sa podizanjem odboj -‐ kaškog podmlatka putem ŠKOLA ODBOJKE radio sam ceo protekli period do 2009. godine u Srem. Karlovcima i u Novom Sadu. Trenerski rad sam završio 2010. godine radeći sa seniorkama „NS Volley Team“-‐a 2008. i 2009. godine bio sam angažovan u ponovnom stvaranju reprezentacije Srbije Sedeće odbojke. U Kanjiži sam održao seminar a u Golubcu pripreme reprezentacije a dalji rad sa reprezentacijom prepustio sam treneru Kikinde, Dragin Branku. Napisao sam monografiju o 55.godina postojanja „Partizana“ i odbojkaški priručnik za mladje kategori-‐ je. Jedini priručnik koji sam prodao i zaradio ne veliki prihod. U ovom periodu dobio sam NACIONALNO SPORTSKO PRIZNANJE uz mesečna primanja od 55.000,00 di-‐ nara,što je mojoj porodici dosta uticalo na povišenje standarda. Porodica je ostala manja za dva člana. Umro mi je otac i mama. Posle izvesnog vremena naš život je po-‐ čeo da teče uobičajenim tokom. Sin i snaja pored redovnih obaveza na poslu mnogo su privrženi svojoj deci i svom domaćinstvu. Kuću i dvorište su vrlo lepo sredili i sada uživaju. Unučad su starija za protekli period. Ana je ove godine završila sa odličnim uspehom III razred gimnazje „Svetozar Marković“ u Novom Sadu. 17. Juna 2010.godine napunila je 18. godina i proslavila punoletstvo. Srdjan-‐junior završio je VII razred osnovne škole takodjer sa odličnm uspehom. U martu 2010.godine umro je moj dugogodišnji Predsednik“Partizan“-‐a Jovanović Stevan. Bio je Pred-‐ sednik „Partizana“ 17. godina i za vreme njegovog mandata „Patizan“ je postigao svoje najveće uspehe.
53 KUĆA I DVORIŠTE U SREM.KARLOVCIMA 0d 9. juna kao pravi penzioner većinu vremena provodim u stanu sa suprugom. Dok ona obavlja doma-‐ ćinske poslove ja često idem u kupovinu po hleb,jogurt, mleko i dr. Ostalo vreme provodim u pisanju novog priručnika i biografije. I dalje posećujem Zavod i odbojkaški savez Vojvodine. Svremena na vreme odem i do Šobotovih da čujem novosti u vezi sledeće takmičarske godine. Neizbežan je i penzionerski sastanak svakog zadnjeg utorka u mesecu. Uz piće i meze provedem sa ko-‐ legama pre podnevno vreme.Svake zadnje srede u mesecu kod Džoa je skup veterana odbojkaškog kluba „Voj-‐ vodina“, takodjer na ćaskanju i piću. Prijatno je biti sa: Otićem,Marinkovićem, Kravićem,bivšim Predesdnikom Fratrićem i dr. U junu mesecu 2010. godine moja generacija iz fiskulturne škole organizovala je izlet u Titel. Domaćin nam je bio Dragan Djurdjevac koji živi u Titelu. Bilo je nas trinaest. Izletničko vreme proveli smo na brodiću,plo-‐ veći Tisom. Oko 16 časova izletnički dan se završio i iznajmljenim kombijem krenuli smo za Novi Sad. Subotom obavezno idemo u Karlovce kod dece. Kad popijem rakiju i kafu odlazim u grad da kupim rakije,da posetim kafanu, da obidjem „Jacu“ i gde još stignem? Rozina ostaje kod dece a poneki put obidje Dubravku,njenu sestričinu i Branu Arsenijević, bivšu odbojkašicu. Iz Karlovaca se vraćamo u Novi Sad oko 12 sati sa kupljenim voćem i povrćem koje nam Jovica i Jasna kupe na karlovačkoj pijaci. Nedeljom idem sam u Karlovce u kafić „Ilion“ da bi sa dr Borišom Vukovićem, Banetom, Vladom, Lako-‐ vićem, dr Kupresom proveo prepodnevno vreme uz kafu i čašicu. Od njih čujem karlovačke novosti koje su se dogodile u toku prošle nedelje. Danas je ponedeljak 2. avgust 2010. godine, svetac Sveti Ilija. Vikend je prošao uobičajeno. U subotu smo bili u Karlovcima kod dece. Cela familija je bila na okupu i glavna tema razgovora bila je buduće Anine studije i Srdjanova srednja škola. U nedelju sam bio u
„Ilionu“. Skup je bio
standardan sem dr Vukovića koji je imao obaveze. Slikali smo se za moju biografiju.
54
SA IZLETA U TITEL, KOD DRAGANA U DVORIŠTU U BAŠTI „ILIONA“
PISANJE BIOGRAFIJE
Ponedeljak 9.08. 2010. godine. U prošloj nedelji ništa se posebno nije desilo. Pokosio sam travu u bašti i skresao ligustrum. U subotu smo Rozina i ja bili u Karlovcima kod dece. U nedelju sam bio u „Ilionu“. Druženju je prisustvovao i dr Boiša Vuković ali je Vlada Marić bio odsutan zbog porodičnih razloga. Četvrtak 12. avgust 2010. godine moj sedamdesešesti rodjendan proslavljamo u Srem. Karlovcima uz rodjendanski ručak. Snaja je pripremila izvanredan roštilj. Posle roštilja zasladili smo se sa krempitom, mojim, omiljenim kolačem. Na ručku je bila okupljena cela porodica. Ručak se završio porodičnim razgovorom sa unu-‐ cima. Oko 15. Časova krenuli smo za Novi Sad.
55 MOJ 76-‐ ti RODJENDAN Utorak 16. avgust 2010 godine. Moj klub „NS Volley Team“ počeo je bazične pripreme za takmičarsku 2010/2011. godinu. Pripreme će se održati na otvorenim terenima i u sali osnovne škole „Jovan Popović“. Prisustvovao sam na početku prvog treninga. Uobičajeno kao i svake prethodne godine treningu nisu prisust-‐
vovale sve igračice prvog tima. Klubu je pristupilo nekoliko igračica iz „VST“-‐a,“NS Tima“ i iz Bačke Palanke. Posle 55. godina trenerskog rada ovo su prve bazične pripreme neke od ekipa koje sam trenirao da ni –
sam bio aktivan. Subota 21. avgust 2010.godine. Bio sam u Karlovcima i od „Jace“ doznao izvesne odluke Upravnog odbo-‐ ra „Partizana“ o budućem radu pionirske odbojkaške škole. Pošto se ne slažem sa donetom odlukom pokupio
56 sam sve rekvizite i lopte koje su moje vlasništvo. To sam uradio zbog dosta nekorektnih odluka prema meni. Jedino što mi nemogu da ospore rezultate koje sam postigao sa ženskom Karlovačkom odbojkom. Rekvizite, opremu i lopte pokloniću odbojkaškom klubu „NS Volley Team. U četvrtak sam bio po drugi put na treningu. Devojke vrlo savesno rade,ali se još nisu sve okupile. Razgovarao sam sa Ivonom novim trenerom koja će imati „slatke teškoće“ pri sastavljanju tima.Na svakoj poziciji ima po dve igračice približno istih kvaliteta. Ove nedelje unuk je povredio nogu, a na Štrandu su mu ukrali novac i mobilni telefon. U subotu smo bili u Karlovcima kod dece. U nedelju sam bio u „Ilionu“. Ponedeljak 30. avgust. Odneo sam lopte u klub koje sam im poklonio.Ove delje počinje nova školska godina. Unuka polazi u završnu godinu srednje škole a unuk u VIII. razred osnovne škole. U osnovnoj školi opet se po-‐ činje po novom programu.Završni razred osnovne škole ove školske godine prvi put imaće maturu. Prošla nedelja je prošla bez posebnih dogadjaja. Jovica i Jasna počeli su da rade a djaci su krenuli u školu. Septembar je bio pun loših i dobrih dogadjaja: -‐Sokolski dom je karlovačka opština dodelila kulturnom društvu „B.Radičević“ na upravljanje i korišćenje. -‐Umro je dr Pera Velimirović moj bivši učenik karlovačke gimnazije. Bio je dobar atletičar i rukometaš. Sahra-‐ njen je u Ledincima. -‐Obili su mi auto i oko volana pokidali svu plastiku i komande za svetlo i žmigavce. Iz gepeka su mi odneli ne-‐ raspakovane nove presvlake i prvu pomoć. -‐U petak sedamnaestog išli smo u Karlovce u posetu kod Rozininog sestrića da odnesemo poklone za tek rodje-‐ nog sina. -‐Unuka Ana je položila kompletan vozački ispit. -‐Rozina i kolege-‐penzioneri iz Centra išli su na izlet ponovo u Titel da bi plovili Tisom,29. septembra. -‐Rozina je dobila deo nasledstva od njene pokojne tetke iz Zagreba. ROZINA I IGOR MLADENOVIĆ PRED POLAZAK U RUMU NA UTAKMICU
57 U odnosu na septembar, oktobar je počeo u boljem izdanju. Prvog,drugog i trećeg održan je karlovač-‐ ki Groždjenbal. Ovogodišnja priredba bila je vrlo uspešna, kako u odnosu na program, tako i u odnosu na po-‐ sećenost. U programu su učestovali eminentni pevači i pevačke grupe. Najpoznatiji bili su: VladaGeorgijev, Haris Džinović, Bora Čorba,Bjelo dugme, Galija. Od karlovčana učestvovali su OKUD“Brankovo kolo“ i hor epar-‐ hije sremske „Sveti Nikolaj“. Poseta je je bila izuzetno velika. Najposećeniji Goždjenbal do sada. Groždja, vina, rakije, bermeta i drugih djakonija bilo je u izobilju. Večernji izlazak za vreme priredbe bio je za mlade. Mi smo bili u Karlovcima u subotu. Rozina je po običaju bila kod dece a ja sam prošetao centrom grada da bi pogledao izložena pića. Dvadeset drugog bio je Rozinin sedamdeset prvi rodjendan. Proslavljen je skromno u okviru porodice i komšilluka u Novom Sadu i u Karlovcima. Slavljenica je dobila poklon od unuke i unuka. Komšinica Rada je pok-‐ lonila Rozini buket cveća. Završio sam pisanje novog odbojkaškog priručnika: ODBOJKA – UPRAVLJALJE PROCESOM SPORTSKOG TRENINGA,SREDSTVA FIZIČKE I TEHNIČKE PRIPREME. Dali će biti štampan, neznam? Počelo je odbojkaško prvenstvo za takmičarsku 2010/2O11.godinu. Obe ekipe koje sam trenirao takmi-‐ če se u Prvoj Vojvodjanskoj ligi. Dogodilo se ono što sam predvidio – „Partizan“ se spustio dva ranga niže a „NS Vollej Team“ dva ranga više. Obe ekipe su dobro startovale u prva dva kola, osvojile su maksimalan broj bodo-‐ va i nalaze se na prvom i drugom mestu. 29. u Japanu je počelo seniorsko prvenstvo Sveta za odbojkašice. U ponedeljak prvog novembra su SVISVETI(dan mrtvih) te smo u subotu bili na groblju pre nego što smo otišli kod dece. Poslednji dan u oktobru bio sam u „Ilionu“. Bilo nas je četvoro: dr Boriša Vuković, Bane,
dr Kupres i ja.
ROZINA I SESTRIČINA DUBRAVKA KOMŠINICA RADA,ROZINA I DUBRAVKA BERMET NA GROŽDJENBALU
58 Novembar je bio mesec odbojke, tuge i slavlja. Ženska odbojkaška repezentacija Srbije učestvovala je na prvenstvu Sveta u Japanu. Osvojeno je VIII mesto što predstavlja izuzetno slab pasman. Želje su bile mnogo veće od mogućnosti. Stručne analize će pokazati razloge slabog plasmana. Što se tiče klubske odbojke „NS Volley Team“ se posle osmog kolo nalazi na prvom mestu bez izgubljene utak-‐ mice. Karlovački „Partizan“ se nalazi u sredini tabele. Našu Krsnu slavu Svetog Arhangela proslavili smo u nedelju u Karlovcima. Na ručku za starije osobe pored domaćina, Rozine i mene bili su Jasnini roditelji,Jasnina sestra Zorica, njen suprug Eda i njiova deca. Na večeru su došli“pravi gosti“. U utorak dvadestdrugog bio sam na treningu senioske ekipe „NS Volley Teama“. Na utak-‐ mici sa ekipom„VST“-‐a ukazale su se neke slabosti u igri na koje sam želeo da im skrenem pažnju. Početak decembra nam je doneo veliku iznenadnu i ne zamisljivu tugu. 3 decebra umro nam je sin jedinac u 48-‐osmoj godini života. Ovu nezamislivu, tragičnu i tužnu vest saznali smo oko 23 časa. Tog dana Jovica je otišao na posao u popodnevnu smenu bez ikakvih znakova o nekim zdravstvenim poteškoćama. Pozlilo mu je u toku posla i kolima Hitne pomoći poneli su ga u Sr. Kamenicu. Nije stigao do bol-‐ nice umro je u kolima. Jovica je sahranjen 6. decembra na gornjem Pravoslavnom groblju. Počiva u porodičnoj kosturnici sa nje-‐ govim dedom, kojeg je neizmerno voleo. Sahrani su prisustvovali mnogobrojni naši i njegovi prijatelji, drugovi, bivši i sadašnji njegovi učenici, ceo kolektiv i učenici doma „Brankovo kolo“, mnogobrojni odbojkaški treneri i odbojkašice.
59
60
61
62
63
64 ZAHVALNICA Zahvaljujemo se bivšim i sadašnjim domcima "Brankovo kolo" koji su došli da da isprate svog profesora - vaspitača, prijatelja i druga. Zahvaljujemo se kolek- tivu osnovne škole "23 Oktobar" Sremski Karlovci. Zahvaljujemo našoj rodbini, svim karlovčanima, kolegama i prijateljima, svim odbojkaškim radnicima i od - bojkašicama Sremskih karlovaca i Novog Sada. Na očinskom i toplom opelu zahvaljujemo se ocu Jovanu, svešteniku naše parohije. Danas, na našu žalost, svodimo Jovicin put života tužna srca ali ponosni što je bio naš sin, suprug i otac. Oproštajući se od njega znamo da ćemo mu pogoditi želju da po njegovom uzoru izrastaju njegova ćerka Ana i cin Srdjan. Kad je Jovica umro sa njim je otišao i deo od nas i zato ću ovu porodičnu BIOGRA- FIJU završti tihovima Ljubomira Ppovića: "svaki Jovicin greh je i nnaš greh svaka Jovicina radost je i naša radost o kako je ta njegova i naša radost bila kratka". Porodica Ilić