PREDGOVOR
GETEOVO KNJIŽEVNO DELO
Presudan događaj u stvaralaštvu Johana Volfganga
Getea (1749-1832) bio je njegov susret sa Herderom, duho-
vnim inspiratorom mlade generacije nemačkih pesnika
i intelektualaca, koji mu je otvorio oči za veličinu
Šekspira i Homera, gotsku arhitekturu i lepotu narod-
ne poezije. Novi pogledi na umetnost i ljubav prema
Frideriki Brion probudili su u Geteu pesnika, i za sa-
svim kratko vreme, na početku sedamdesetih godina, na-
staju lirski, dramski i prozni tekstovi koji će biti
preloman događaj ne samo u nemačkoj nego i u evropskoj
istoriji književnosti. Osnovni postulati mlade gene-
racije - oslobođenje ličnosti od društvenih, moralnih
i estetskih stega - kristalisali su se najpre u lirici.
Za razliku od artizma rokokoa, koji je vladao literarnom
scenom i koji je operisao ustaljenim slikama i motivi-
ma, Geteovi stihovi konkretizuju neposredan doživljaj
individualnim izrazom. Njegova lirika prestaje da bude
neobavezna igra i zasniva se tradicija poezije koju će
prekinuti tek početak moderne književnosti. Subjekti-
van doživljaj u ovom tipu lirike nije više podsticaj,
nego čini, i to je ono što je radikalno novo, njenu
sadržinu. Uz liriku subjektivnosti nastaju i velike
himne u kojima se oseća uticaj Pindara. Ne vodeći mnogo
računa o pravilima tradicionalne poetike i koncen-
trišući se na tačan izraz i unutrašnju formu, Gete
piše stihove koji će otvoriti put Novalisovim himna-
ma, Helderlinovoj poznoj lirici i Rilkeovim elegija-
ma. Život u celini, priroda, ljubav, genijalnost, vreme
i smrt - teme su ovih mladalačkih himni koje rezimira-
ju pesnikov pogled na svet. Već prva među njima, Putni-
kova pesmauoluji (1772), donela je karakteristične kom-ponente novog stila. Dosledno poštovanje
metričkih
stopa stavljeno je van snage i uvedene su neravnomerne
strofe ČIJU formu, kako u pogledu dužine stiha tako i u
pogledu broja stihova, pesnik prilagođava sadržini.
Estetski doživljaj temelji se na realizaciji pesnikovih
asocijacija, ostvarenih ne kao dotad racionalno-grama-
tičkom strukturom rečenice već sugestivnim slikama,
simbolima, smelim složenicama i inverzijama. U ne-
kim slučajevima i razumevanje je otežano. Posebno mesto
među himnama zauzimaju Pesma o Muhamedu (1772/73),
Prometej (1774) i Ganimed (1774). Figuri Prometeja,
poznatoj iz grčke mitologije, Gete je poverio novu ulogu:
nije on više titan koji je bogovima ukrao oganj i poda-
rio ga ljudima da bi zbog toga bio surovo kažnjen, već
stvaralac i buntovnik, sin Zevsov, koji je samosvesno i
prkosno ustao protiv svemoćnog oca. Između njega i car-
stva bogova, između Prometejeve zemlje i Zevsovog neba
mir je nemoguć:
Evo me gde sedim, stvaram ljude
po svojoj slici,
rod meni ravan,
da trpi, da plače,
da uživa i da se raduje,
i da se ne osvrće na tebe
kao ni ja!
Iako je Geteova himna nesumnjiv vrhunac u tumačenju
Prometeja kao simbola autonomnog stvaraoca u XVIII ve-
ku, ona se bez teškoća može čitati i kao protest protiv
samovolje jednog boga, kao izazov svakom teizmu, uključu-
jući i hrišćanstvo. Prometejevo „do svetosti zažareno
srce" priznaje samo „vreme i sudbinu", drugim rečima -
objektivne zakonitosti života, od kojih nije izuzeto ni
najviše božanstvo. Konfrontirajući Zevsa i Prometeja,
Geteova pesma se predstavila kao svojevrstan i neuvijen
odgovor svakom ovozemaljskom despotizmu. Još u dubokoj
starosti zazirao je pesnik od političkog aspekta svojih
mladalačkih stihova: „Ne dozvolite", pisao je 1820, „da
se manuskript suviše razglasi, kako se ne bi pojavio u
( V
štampi. On bi našoj revolucionarnoj omladini došao
kao poručen i visoke komisije u Berlinu i Majncu mogle
bi ozbiljno da se namršte na moje mladalačke bube". U
eksplozivnim stihovima, objavljenim tek 1785, i to bez
pesnikovog znanja, ne treba gledati pesnikov kredo iz
mladosti. Gete, koji je život shvatao kao neprekidno
pulsiranje, kao proces stalne kontrakcije i ekspanzije,
obeležio je Prometejem jednu od dve osnovne komponen-
te života koji se kao celina nagoveštava uključivanjem
himne o Ganimedu, a nju je Gete, sigurno ne slučajno, sta-
vio 1789. u svojim delima neposredno iza Prometeja.
Prkosno samopouzdanje otpadnika Prometeja i čežnja Ga-
nimeda za stapanjem sa svemirom lirski su izraz pome-
nutih pojmovnih parova koji određuju Geteovo mišljenje
isto toliko koliko i njegovu poeziju. „Celo stvaranje",
pisao je Gete na kraju osme knjige svoje autobiografije,
„ništa nije i ništa nije bilo do otpadanje i vraćanje
iskonskom". Čežnja za spajanjem sa iskonskim izvo-
rištem, pregnantno formulisana u Ganimedovom „grleći
grljen", okvir je i za Pesmu o Muhamedu, gde se slikom
moćne reke koja nezadrživo ide cilju, stvarajući kultu-
ru i menjajući svet, predočava životni put genija.
Geteovo životno iskustvo odrazilo se i u drami. U
poznatom govoru Povodom Šekspirovog dana (1771), ko-
jim mladi autor slavi Šekspirovu veličinu, nalazi se
i rečenica koja malo kaže o Šekspirovim komadima, a
znatno više o Geteovim dramskim fragmentima i plano-
vima tog vremena> Svi Šekspirovi komadi, centralna je
Geteova misao, okreću se „oko skrivene tačke (...) u kojoj
se ono što je svojstveno našem ja% sloboda na koju pre-
tenduje naša volja, sudara sa neminovnim tokom celine".
Za razliku od drame prosvetiteljstva, u kojoj se pojavljuje
tragičan pojedinac kao predstavnik netragičnog sveta,
dramu generacije na čijem čelu stoji Gete, karakterišu
nove tendencije. Kolizija pojedinca, koji insistira na
neograničenoj slobodi svoje volje, neminovna je sa isto-
rijskim procesom, zbirom takvih volja, i vodi u katastro-
fu. Geteovi dramski planovi tog perioda potvrđuju da mu
je upravo ta osnovna konstelacija lebdela pred očima.
Glavni likovi planiranih drama - titan Prometej,
9 moćni Cezar, umni Sokrat, osnivač islama Muhamed -
bili su predviđeni da demonstriraju tezu o ustrojeno-
sti jednog sveta u kome je veliki čovek morao da strada
ili da žrtvuje svoje ideale. Prvi celovit prikaz trage-
dije jedne značajne ličnosti sreće se u drami Gec od
Berlihingena, objavljenoj anonimno 1773. godine, kojom
Gete postiže prvi značajan uspeh. Snažan Šekspirov
uticaj više je nego očigledan. Šekspirov pogled na
život, njegovo shvatanje veličine i strasti odredili su
dramaturgiju i nov jezik. Gete Gecom utemeljuje istorij-
sku dramu u Nemačkoj, a postiže odmah još jedan važan
cilj ovog žanra: pesnik tematizujući prošlost, govori
o svome vremenu. Nedvosmisleno, iako indirektno, dra-
ma predočava shvatanje života, državnog sistema, reli-
gije, morala i prava Geteovih savremenika. Hrabro istu-
panje glavnoga junaka u korist cara upereno je istovre-
meno protiv apsolutizma nemačkih kneževa i njihovih
minijaturnih teritorija, njegova iskrena i duboka reli-
gioznost razotkriva dogmatski klerikalizam XVIII veka,
njegova prirodnost i vitalnost prekor su uglađenom i
anemičnom prosvetiteljstvu. Posebna snaga drame leži
u dijalozima Isključ^vo jezikom, ponekad sa samo neko-
liko rečenica ili reči, karakteriše mladi autor indi-
vidualnost svojih likova. Plastična slika XVI veka,
kakva se dotle nije videla na nemačkim pozornicama, re-
zultat je jezičkog majstorstva.
Veliki uspeh Geca od Berlihingena bacio je u senku
još veći: objavljivanje romana Patnje mladoga Vertera
(1774). Tim delom, pisao je Đerđ Lukač, započela je „krat-
ka, ali vanredno značajna filozofska i literarna hege-
monija Nemačke". Gete, dotle poznat u Nemačkoj kao autor
drame o Gecu, nakon svog prvog romana, postao je pisac
evropskog ranga. Nijedno njegovo delo objavljeno za živo-
ta nije naišlo u Evropi na takav odjek kao Verter.
Osvrćući se u zrelom dobu na društvenu i duhovnu kli-
mu u vreme nastanka romana, Gete je pokušao da objasni
razloge uspeha: „Mučeni nezadovoljenim strastima, bez
ikakvih spoljnih podsticaja na značajne radove, sa jedi-
nom namerom da se čovek drži granica sporog, praznog
građanskog života ~ ljudi su se, u svojoj zlovoljnoj obe-
10
sti, mirili s mišlju da napuste život po SVOJOJ volji
ako im on više ne odgovara, i da se tako na dosta bedan
način oslobode svakodnevnih nezgoda i tegoba. Ovo uve-
renje bilo je tako rašireno da je baš Verter zbog toga
izazvao veliki utisak, jer je svuda naišao na odziv i ja-
vno i razumljivo prikazao suštinu mladalačkog uobra-
ženja".
Patnje mladoga Vertera bile su izazov za publiku svo-
ga vremena. Iako je racionalizam bio potkopan, a krute
crkvene dogme izgubile od svoje svemoći, literarni ton
tom razdoblju davala su dela čije intencije nisu osta-
vljale čitaoca u nedoumici. Još uvek je na snazi bila
šema prema kojoj su negativno koncipirani literarni
likovi služili kao opomena, dok su pozitivni, po pra-
vilu sa uspešnim životnim putem, bili zamišljeni
kao uzor. U prosvetiteljstvu je moral trijumfovao nad
porokom, i tu neminovnost potvrđivalo je čitaocu svako
novo delo. Protagonisti radnje u delima građanskih
prosvetitelja bili su predstavnici sveta koji je na mo-
mente mogao biti tragično ugrožen, ali koji nije mogao
biti ozbiljno doveden u pitanje. Verter se, međutim, ni-
je uklapao u tradicionalne okvire. Učvršćeno mišlje-
nje da emocije i moralne norme, originalnost i konven-
cija, individualnost i društvena hijerarhija ne moraju
se sukobljavati, Geteov roman energično je uzdrmao. Ver-
ter, emancipovani građanski intelektualac, nespreman
na kompromise, završava tragično.
Uspeh romana bio je senzacionalan. Iako je reč o
ličnim iskustvima kao bitnom podsticaju, ona su se, su-
blimisana u delu, pokazala reprezentativnim za jednu
generaciju koja je u liku Vertera prepoznala svoja raspo-
loženja i svoje težnje. Ne znači to da je kritika odmah
shvatila svu umetničku vrednost ovog dela. Verter, koji
je u osnovnim komponentama označio preokret u istori-
ji evropskog romana, prihvaćen je prevashodno kao lju-
bavna priča. Njegova socijalna dimenzija ostala je ne-
uočena, a najveći broj čitalaca reagovao je emocionalno.
Naviknuta na literaturu koja okrepljuje i koja sadrži
jasne putokaze za praktičan život, čitalačka publika se
1 sentimentalno identifikovala sa likovima romana.
Struktura romana pogodovala je ovom vidu recepcije.
Odlumivši se za epistolarni roman po ugledu na Ričard-
sona i Rusoa, istina bitno izmenjen jer donosi isključivo
pisma glavnog protagoniste, Gete je čitaocu uskratio obje-
ktivnu sliku događaja i Verterovog karaktera, ali je njegov
unutrašnji život prikazan posebno intenzivno. Čita-
lac je na taj način, u izvesnom smislu, prinuđen da
prihvati Verterovu perspektivu i njegovo tumačenje sve-
ta i da se sa njima poistoveti. Ne iznenađuje što je ro-
man u redovima građanskih prosvetitelja naišao na ne-
razumevanje. Za njihov didaktički koncept, prema kome je
roman imao da bude svojevrstan priručnik moralnih
načela i građanskih vrlina, Verterov neizbežno tra-
gičan kraj bio je neprihvatljiv. Najžešće kritike su
stizale iz klerikalnih krugova, za koje je kamen spoti-
canja predstavljalo samoubistvo. Na popularnost romana
te kritike nisu uticale. U toku 1775. objavljeno je osam
novih izdanja, a iste godine objavljen je i francuski pre-
vod.
Uprkos velikim književnim uspesima, mladog pesni-
ka zahvatila je egzistencijalna kriza. Životne oko-
lnosti i lični razlozi, ponoviće se to i deset godina
kasnije, učinili su da je Gete na svaki način tražio
priliku za odlazak iz svoje sredine. Ona mu se ukazala u
jesen 1775: na poziv vajmarskog vojvode Karla Augusta
prešao je Gete iz rodnog Frankfurta na Majni u Vajmar,
gde je, uz kraća odsustvovanja, ostao do kraja života. U ko-
joj je meri ova sudbonosna odluka bila i neminovna pi-
sao je sam pesnik: „Sa širinom i živahnošću svoga duha
ja bih pomahnitao u teskobi i tromosti građanske sredi-
ne". U Vajmaru, koji je brojao 6 000 stanovnika, cela
država je imala 100 000, posvetio se Gete, kao blizak sa-
radnik i prijatelj Karla Augusta, različitim admini-
strativnim poslovima. U skladu sa svojim prosvetitelj-
skim uverenjem da se preko apsolutističkog vladara
može pozitivno usmeravati razvoj društva, pesnik je ak-
tivno učestvovao u poslovima pozorišta i finansija,
starao se o putevima, vojsci, pravosuđu, šumarstvu i ru-
darstvu. Njegova očekivanja se nisu ispunila, reforma je
12
izostala i Gete je rezignirano zabeležio da ne shvata
kako je njega, rođenog „za neko privatno zanimanje sudbi-
na upetljala u državnu upravu i kneževsku porodicu".
Bavljenje prirodnim naukama počinje, takođe, u prvoj
vajmarskoj deceniji. Geologija i mineralogija zaokuplja-
ju njegovu pažnju, a nešto kasnije paleontologija i ana-
tomija. Godine 1784. pošlo mu je za rukom da otkrije i
međuviličnu kost (081p1egšahŠage) i time potkrepi svo-
ju viziju o organskom jedinstvu žive prirode. „Sada mi
je najveći izvor zadovoljstva botanika", piše 1786, „sve
mi se nameće, ne razmišljam više o tome, sve mi dolazi
i ogromno carstvo mi se u duši uprošćava, tako da i
najteži problem mogu odmah prosto očitati. Samo kad
bih mogao nekome da saopštim ono što vidim i osećam,
ali to je nemoguće. A nije to neki san, neko maštanje; to
je sagledanje suštinske forme, kojom se priroda tako
reći stalno igra i igrajući se stvara raznovrsni
život".
Iako u prvoj deceniji življenja u Vajmaru nije obja-
vio nijedno obimnije delo, taj period je na Geteovoj
ličnosti ostavio nesumnjivo pozitivne tragove. Drža-
vnički poslovi uslovili su nov, trezveniji prilaz
životu, a intenzivno bavljenje različitim granama nau-
ke razvilo je posmatrački dar i donelo dotle nepoznatu
preciznost izraza. Nov stil se radikalno razlikuje od
onoga u tekstovima do dolaska u Vajmar. U pismima ili
dnevničkim zapisima sa prvog putovanja po Švajcarskoj
1775. zapažanja i iskustva su fiksirana lirskim tonom
ili ekspresionističkim rečenicama u kojima su zvuk,
ritam i slika od iste važnosti kao gramatika i logika.
On je veran odraz izmenjenih pogleda na život. Švajcar-
ska priroda, koju je na svom prvom putovanju opisivao kao
„svemoćno strašnu", pojavljuje se četiri godine kasnije
u novoj svetlosti. Ona je i sada moćna i uzvišena, ali
Gete ne stoji pred njom samo zadivljen. U svim njenim
manifestacijama, samo naizgled samovoljnim i slučaj-
nim, pesnik otkriva zakonitost i trajnost; „Makakve ih
revolucije kasnije pokretale, odvajale, cepale, i one su
bile pojedinačni potresi i sama pomisao na tako ogrom-
1 no kretanje izaziva uzvišeno osećanje večite postojano-
sti. I samo vezano za velike zakone, vreme je nekad više
nekad manje delovalo na njih (...) Duboko se oseća da ovde
ništa nije proizvoljno, da u svemu vlada večiti zakon
koji sporo dejstvuje".
Zaokret u životu kristalisao se prevashodno u lir-
skim pesmama, jedinim uspelim umetničkim ostvarenji-
ma tog razdoblja. One su i svedočanstvo o putu koji je pe-
snik postepeno prošao od furioznih početaka do klasi-
ke. Eksplozivnost i mladalački prkos oličeni u Prome-
teju ne sreću se više u poeziji koju karakterišu pri-
gušeni tonovi, mera i umerenost. Vinkelmanova raspra-
va Misli o podražavanju grčkih dela u slikarstvu i va-
jarstvu (1755), kojom se kanonizuju estetske i etičke kom-
ponente umetničkog dela kao i njena središnja doista
čuvena formulacija o idealu savršenog čoveka koga ka-
rakteriše „plemenita jednostavnost i mirna veličina",
pozadina su sada Geteove lirike. Pesma, istina, polazi
od ličnog iskustva, ali je u njoj eliminisano subjektivno,
pojedinačno i izuzetno i insistira se na objektivnom,
opštem i zakonitom: „Po večnim, gvozdenim / velikim
zakonima / moramo krug svog / bitisanja svi / da opišemo".
Velike himne kao Granice čovečanstva, Božansko, Pesma
duhova nad vodama, kao i lirska ostvarenja Obujmio pla-
ninu, Mesecu Putnikova pesma pred noć, Minjon, pri-
meri su lirike u kojoj se smisao, slika, ritam i zvuk sta-
paju u celinu neponovljive lepote.
Septembra 1786. Gete je otišao u Italiju. Duboko ne-
zadovoljstvo položajem između pesnika i državnog
službenika nije se drugačije moglo razrešiti. „Po-
slednjih godina sam", pisao je iz Rima, „više priže-
ljkivao smrt nego život". Nepune dve godine boravka na
klasičnom tlu označile su novu cezuru u životu i done-
le preporod. „Da, mogu reći", rekao je u starosti, „da sam
jedino u Rimu osetio šta je čovek zaista. Taj vrhunac, to
blaženstvo osećanja docnije nikad više nisam dostigao;
u poređenju sa mojim raspoloženjem u Rimu, u stvari po-
tom nikad više nisam bio radostan." Susret sa an-
tičkim obrascima i idealima vratili su Geteu stvara-
lačku produktivnost. Na delima Mikelanđela, Rafaela,
14
Paladija, kao i grčkih vajara, otkrivao je suštinu umet-
nosti kojoj je priroda bila uzor i koja je ostvarila meru
u pogledu sadržine i forme, harmoničan odnos između
pojedinačnog i celine. Stvarati, značilo je pesniku
orijentisati se prema unutarnjoj harmoniji prirode ko-
ja se zasniva na organskim zakonitostima. Pojmovi „za-
kon", „forma", „oblik", „tip", usvojeni u tom periodu,
ušli su u temelje Geteove estetike.
Boravak na italijanskom tlu bio je podsticaj da se
dovrše drame Egmont, Ifigenija na Tavridi, i Torkva-
to Taso. Dok je drama u prozi Egmont (1788), koja obrađuje
ustanak Holanđana protiv španskih osvajača u XVI veku,
bliža mladalačkom stilu, druge dve drame vrhunska su
dela klasične epohe. Gete je u Ifigeniji (1786) pošao
od Evripida i građe koja je, počev od XVI veka, češće
obrađivana (Rasin 1674, Gluk 1779), ali je, dajući tradi-
cionalnom zapletu nov smisao, od mitske drame stvorio
psihološku i stavio akcenat na jednu od osnovnih ten-
dencija XVIII veka: na težnju čoveka za autonomijom. Za
razliku od Evripida kod koga dramski rasplet obezbeđuje
boginja Atina, Geteova Ifigenija odustaje od lukavih
rešenja koja joj se nude i opredeljuje se za „delo nečuve-
no": istinu. Ifigenijina autonomna odluka, koja obe-
zbeđuje pomirljiv kraj, počiva na novom, prosvetiteljski
shvaćenom odnosu između čoveka i bogova: etika čistog
čoveka XVIII veka korespondira sa voljom bogova. Ifige-
nija insistira na harmoničnom odnosu između humanog
čina, dakle nečeg što se nalazi u sferi mogućeg, i mi-
losti bogova. Svet Geteove Ifigenije nije, kao što se
dugo tvrdilo, tako jasan i proziran, a poruke humanosti
nisu tako razgovetne i jednoznačne. Ako je samovolja bo-
gova, na koju podseća Pesma parka na kraju četvrtog čina,
i stavljena van snage, ostaju tamna mesta na Orestovom
putu isceljenja, trenuci Ifigenijinog dubokog očajanja,
ostaje i, Toantovom etosu prepušten, delikatan ishod
drame.
Gete svojim delom nije ponudio sliku društvene
stvarnosti. Ifigenija je model koji, stilski i drama-
turški strogo stilizovan, postavljen izvan istorijskog
konteksta, demonstrira nov stadijum u razvoju savreme-
1 nog čoveka, u kome, nakon ukidanja diktature bogova, auto-
nomna ličnost preuzima odgovornost za svoju sudbinu i
humanije međuljudske odnose.
Preglednu dramsku strukturu Ifigenije Gete je za-
držao i u Torkvatu Tasu, započetom 1780, a objavljenom
1790. godine. Broj likova bio je opet sveden na pet, jedin-
stvo radnje, vremena i mesta uzorno očuvano. Za Ifigeni-
ju karakterističan stilizovan jezički izraz, koji
isključuje govorni jezik i njegovu ležernost, sreće se u
Tarkvatu Tasu kao i usko omeđen prostor zbivanja: u obe
drame stilizovana priroda kao zahtev čoveku za sa-
vlađivanjem individualnosti i spontanosti. Spo-
ljašnji svet izgubio je svoju važnost - od istorijskog
Tasa ostalo je samo ime - problematika intelektualizo-
vana, radnja reducirana na minimum, a psiha protagoni-
sta postala je gotovo isključivo mesto dramskih sukoba.
Zbivanje smešteno u središte drame, sukob pesnika
na dvoru sa svojom sredinom, i pored paralela koje na-
meće sličnost između Geteove i Tasove egzistencije, ne
razrešavaju biografski podaci. Torkvato Taso nije dra-
ma o Geteovom životu; u obliku apstraktnog modela Gete
je predočio problematiku modernog pesnika. Ta ap-
straktnost povezuje Ifigeniju i Torkvata Tasa i signa-
lizira nov tip Geteove drame, bitno različit od Geca i
Egmonta. Razlikom u shvatanju umetnosti Gete karakte-
riše svoje likove. Za princezu Leonoru poezija je refu-
gijum za njena osećanja, za Alfonsa, vladara i mecenu, mo-
gućnost da mu ime ne potone u zaborav. Utilitaristički
sudi o umetnosti Antonio, političar i državnik. Na-
suprot njemu Gete je postavio Tasa, senzibilnog pesnika
koji život radikalno vezuje za svoju umetnost: „Kad
smišljati il' pisati ne mogu, / za mene život nije život
više". Ali Geteov Taso, izdiferenciran i nervozan ka-
rakter, sklon ekstremnim raspoloženjima, nesiguran je
u proceni okoline u kojoj živi. Njegov genijalni su-
bjektivizam izvor je njegove sreće i nesreće: on kome je
dato da kaže kako pati, kad običan čovek „zanemi" u „svo-
me bolu", neminovno dolazi u tragičnu koliziju sa
etičkim i estetskim normama svoje sredine. Kraj drame
izaziva nedoumice. Da li je reč o tragediji ili se tra-
16
gične disonance ipak razrešavaju - ne može se sa sigu-
rnošću tvrditi. Ipak, većina književnih kritičara
smatra da je Tasov slom neizbežan. U tom smislu pisao
je već i Šiler. U poznatom spisu O naivnoj i sentimen-
talnoj poeziji on je ukazivao na sličnost konstelacija
između Tasa i Vertera i time sugerisao tragično shvata-
nje ishoda. Paralela sa Verterom, koja se može i u detalje
pratiti, gotovo se nameće, a i sam Gete prihvatio je Tasa
kao „potenciranog Vertera". Iako je teško verovati da
se u Tasovom tragično organizovanom karakteru nešto
bitno može izmeniti, problematičan je svaki jednoznačan
odgovor. Poučna je opreznost kojom je Rihard Vagner rea-
govao na dramu: „Ko ovde ima pravo? Ko nema? Svako vidi
kako vidi i ne može drugačije". Izbalansiranost argu-
menata i protivargumenata, uvek ubedljivo za i protiv,
ostaje kao jedno od bitnih obeležja drame. „Pravi smi-
sao" Torkvata Tasa, objasnio je Gete, jeste „nesrazmera
talenta i života". To znači: zahtevi života ipak se ne
mogu ignorisati. Važnost Geteove drame jeste i u tome
što je ona prva osvetlila problem odnosa književnika
i društva. U celoj svetskoj književnosti, pisao je švaj-
carski germanista Emil Štajger, pojavljuje se sa Torkva-
tom Tasom po prvi put pesnik kao protagonista ozbiljne
drame. Nekoliko decenija ranije to ne bi bilo moguće.
Problematika drame u ovom obliku nije bila poznata, i
tek pojavom pesnika, kao što su bili Klopštok ili Ge-
te, ona se nametnula. Taj istorijski trenutak, koji daje
pečat i savremenom shvatanju umetnika i njegovog po-
ložaja u društvu, Gete je ubedljivo fiksirao.
U Italiji pesnik nije otkrio samo svet umetnosti. U
ophođenju sa prirodom južnog podneblja sticao je nova
saznanja i u prirodnim naukama. O njima je reč u važnim
stihovima Metamorfoza biljaka (1790) i Metamorfoza
životinja (1806), koji sublimišu nastojanja da se u pri-
rodi otkriju suština i zakonitost razvitka. Iza broj-
nih pojava u kojima se manifestuje život Gete vidi pra-
fenomene sveg bitisanja. Ovo saznanje u osnovi je njego-
vog bavljenja prirodnim naukama, kojima posvećuje sve
više pažnje i vremena. Mora se znati da je Gete Učenje o
bojama (1810), obimno delo neophodno za razumevanje pe-
1 snikovog sveta, smatrao jednim od svojih najznačajnijih
dela.
Pogledi na umetnost i život sa kojima se Gete vratio
iz Italije nisu naišli na razumevanje u Vajmaru. U sta-
roj okolini pesnik je živeo usamljeno. Stagnirala je i
pesnička produktivnost. Izuzetak čine Rimske elegije,
napisane pod naslovom Egopsa Kotapa i objavljene 1795. go-
dine. Osnovni motiv stihova, nesputana čulna ljubav, ko-
ji je puritanska publika doživela kao skandal bez pre-
sedana, nije bio jedina novost. Koristeći lirski ci-
klus, u kome se teme i motivi uzajamno dopunjavaju i
osvetljavaju, Gete je u svoju poeziju uveo formu izražava-
nja kojom će se kasnije rado služiti. Stihom elegije da-
ti su u vedrom, strastvenom ili ironičnom tonu kroz
dijalog, šalu, igru reči i refleksiju, duh antike i mo-
dernog sveta, erotsko iskustvo i klasično obrazovanje,
ljubav i poezija. Na pitanje odnosa nasleđene klasične
forme i modernog sadržaja, Gete je suvereno odgovorio
Rimskim elegijama. O drugom, manje značajnom boravku u
Italiji govore Veiecijanski epigrami (1790), prožeti
razočaranjem i gorčinom. Svakodnevica Italije nudila
je dovoljno povoda i za takvu perspektivu.
Getea koji je u osnovi života video evoluciju, duboko
je potresla Francuska revolucija, koju je, za razliku od
drugih nemačkih pesnika od samog početka, i to katego-
rički, odbijao. „Istina je", govorio je pesnik u staro-
sti, „prijatelj Francuske revolucije nisam mogao da bu-
dem, jer njene su mi grozote bile odveć blizu pred očima
i bunile me svakog dana i časa, dok se njene blagotvorne
posledice tada još nisu mogle uočiti. A nisam mogao
ravnodušno gledati kako u Nemačkoj nastoje da veštački
prouzrokuju prizore slične onima koji su u Francuskoj
bili posledica velike nužnosti." Događaj u kome je pe-
snik video opasnost za vrednosti na kojima je počivao
njegov svet zaokupljao mu je pažnju niz godina. Pesnička
nastojanja da se sa njima ponese, drame Veliki Kopt
(1791), Građanin-general (1793) i Uzbuđeni (1794), nisu
donela rezultate. Sa istom namerom napisao je i ep Li-
sacRajneke (1793), u kome trijumfuju lukavost i niskost.
Najznačajnija drama sa ovom tematikom je Vanbračna kći
18
(1803), delo značajnog jezičkog i misaonog dometa, ali
kao pozorišni komad iskonstruisano i neubedljivo.
Francuska revolucija je i u pozadini epa Herman i Do-
roteja (1796). Kao protivteža događaju koji ugrožava mi-
ran i kontinuiran razvoj, dat je ovde uzak krug porodice.
Problematičnost epa leži u tome što mir i statičnost
poetske slike izgledaju neobično u okviru u koji je ona
smeštena. Kao osetan kontrast nameću se čitaocu do-
gađaji iz Francuske revolucije i sigurne, čvrste, u sebe
zatvorene zajednice, na čijoj su strani sve pesnikove
simpatije. Geteova idealizovana građanska klasa, prezen-
tirana kao idealno društvo, ostala je neobuhvaćena ten-
dencijama razvoja svetske istorije. Idiličan ep koji je
čitalačka publika oduševljeno prihvatila, a Šiler
smatrao vrhuncem novije nemačke književnosti, posled-
njih godina je predmet žestokih napada
Godine 1794. počela je Geteova i Šilerova saradnja,
koja će trajati do Šilerove smrti. Živa veza među pri-
jateljima ogleda se najpre u intenzivnoj prepisci o
suštinskim pitanjima estetike i poetike i predstavlja
nezaobilazan dokument za razumevanje epohe nemačke kla-
sike. Rezimirajući prve godine prijateljstva sa Šile-
rom, Gete je početkom 1798. pisao: „Probudili ste u meni
drugu mladost i ponovo me učinili pesnikom, što skoro
više i nisam bio". Prisan kontakt sa Šilerom značio
je za pesnika izlazak iz višegodišnje izolacije i upoz-
navanje sa idejama nove epohe, kojoj je ton davala Kantova
kritička filozofija. Šilerovo nastojanje da ubedi Ge-
tea, „naivnog" pesnika, u neophodnost teorijskih re-
fleksija kao nezaobilazne komponente stvaralačkog pro-
cesa, osnovna je nit prepiske. Taj oblik saradnje Gete ni-
je odbacivao: „Ja Vas molim da se ne ustručavate da me,
rekao bih, isterate iz mojih granica". Podstaknut
Šilerom, Gete je nastavio rad na romanu o Vilhelmu
Majsteru, započetom 1777, pod naslovom Pozorišno po-
slanje Vilhelma Majstera. Boravak u Italiji i Francu-
ska revolucija potisnuli su bili roman u drugi plan.
Izmena u odnosu na Pozorišno poslanje ogledala se u
funkciji pozorišta u životu glavnog junaka, koji, u
prvoj verziji, kao mlad i obdaren pisac, vidi u pozo-
10 rištu životni cilj i postaje režiser. Ne samo Geteovo
lično iskustvo već, pre svega, društvenoistorijski ra-
zvoj uslovio je da su te prvobitne intencije morale iz-
gledati prevaziđene. Pozorište, koje je za mladog pesni-
ka stajalo u središtu duhovnog interesovanja, izgubilo
je pri kraju stoleća reprezentativni karakter. Umetno-
sti se, doduše, nije mogla poreći posebna uloga u živo-
tu, o čemu je svedočio i Geteov Verter, ali se za građanske
intelektualce objektivna stvarnost nije mogla identi-
fikovati sa pozorištem, a Geteu je to izgledalo moguće
u vreme početka rada na romanu.
Vilhelm Majster reprezentuje jednu generaciju koja,
pod uticajem Lajbnica, Šaftsberija i Rusoa, nije više
spremna da se povinuje zatečenim nadindividualnim
normama i koja, stavljajući akcenat na individualnost,
traži svoje mesto u društvu. Vilhelmove reči, „da sebe
lično, takvog kakav sam, sam obrazujem, to mi je bila mut-
na želja još od rane mladosti" karakteristične su za
takvo shvatanje i čine srž romana. Na putu ka proklamo-
vanom cilju, Gete svog junaka konfrontira na ra-
zličitim stupnjevima njegovog, razvoja sa reprezentati-
vnim oblicima društvene stvarnosti. Sasvim je u skla-
du sa duhovnim tendencijama poslednjih decenija XVIII
veka to što Vilhelm, kome pred očima kao ideal lebdi
humanistički univerzalno obrazovan čovek, ne polazi
od nauke nego od pozorišne umetnosti. Važnost koja se
pridaje pozorištu kao instituciji od prvorazrednog
značaja za estetsko vaspitanje Gete podvlači detaljnim
prikazivanjem različitih oblika pozorišnog života.
Vilhelm se upoznaje sa lutkarskim i amaterskim pozo-
rištem, sa družinom igrača na žici, improvizovanim,
putujućim i dvorskim pozorištem; on je upućen i u pro-
bleme režije, probe, muzike, recitacije i sufliranja.
Vrhunac bavljenja pozorištem je Vilhelmov doživljaj
Šekspira. Aktuelnost romana je time posebno nagla-
šena: upravo na komponentama koje su učinile da Šek-
spirovo delo postane jedan od duhovnih uzora Geteove ge-
neracije temelji se i Vilhelmov doživljaj. Pozorište
za Vilhelma ima još jedan - vrlo važan značaj. Ono je,
naime, mesto gde se nivelišu klasne razlike. Vilhelm,
koji ima „sklonost upravo ka onom harmoničnom razvoju
prirode" koje mu „rođenjem nije dato", zna da je „u Ne~
mačkoj" „samo plemiću omogućeno izvesno opšte",
„lično obrazovanje". Prava koja je jednom širem sloju
građanstva u Francuskoj bila obezbedila Revolucija, u
Nemačkoj su postojala samo kao iluzija. „Na daskama se",
Vilhelmov je zaključak, „obrazovan čovek pojavljuje u
ličnom sjaju kao i u višim klasama."
Iako je u XVIII veku umetnost, a ne crkva, ta koja je u
stanju da razreši egzistencijalna pitanja čoveka, reli-
giozni aspekti sastavni su deo duhovnog horizonta
građanske inteligencije. Uticaj pijetizma je od pose-
bnog značaja. Kroz njegovu školu prošao je i Gete. U
traktatu Ispovesti lepeduše i Vilhelm upoznaje pije-
tizam, usvaja njegovu strogost i metodičnost u vođenju
života, ali ne i njegovu asketičnost; susret sa pijeti-
zmom neophodna je, mada i prolazna etapa Vilhelmovog
puta. Pod okriljem društva, koje bdi nad njegovom sudbi-
nom i koje objedinjuje estetske i etičke norme, kao i
praktičnu delatnost, Vilhelmov ideal univerzalnog
obrazovanja pretrpeće izvesne korekcije. U jednom tre-
nutku njemu će biti kazano jedno od opštih saznanja ljud-
skog života - da „čovek nije srećan pre nego što njegove
bezuslovne težnje same sebi ne odrede granicu". Vil-
helm, čije obrazovanje objedinjuje bitna stremljenja vre-
mena i koji uviđa neophodnost usmerenosti prema nekom
pozivu, postaje ravnopravan član socijalne zajednice.
Roman je objavljen 1795/ 96, a dočekali su ga najpohval-
niji sudovi. „Svako će u Majsteru naći svoje godine
učenja", smatrao je Vilhelm fon Humbolt. Šiler, čiji je
udeo u koncepciji romana bio od posebnog značaja, pisao
je oduševljeno: „Mirno i duboko, jasno, pa ipak neshvat-
ljivo kao priroda, tako deluje i tako stoji tu; sve, čak i
najsitnija uzgredna crta, pokazuju lepu ujednačenost
duše, iz koje je sve poteklo". Teoretičar romantizma
Fridrih Šlegel nazvao je Francusku revoluciju, Fih-
teovu filozofiju i Vilhelma Majstera „najvećim ten-
dencijama razdoblja". Godine učenja Vilhelma Majstera
trajno su uticale na razvoj nemačkog vaspitno-obrazo-
vnog romana. Veliki pripovedači XIX i XX veka - Lud-
1 vig Tik, Žan Paul, Adalbert Štifter, Gotfrid Keler,
Tomas Man, Herman Hese - nalazili su u njemu uzor i
inspiraciju. Svojevrstan kontakt sa Geteovim delom
uspostavio je i Ginter Gras romanom Limeni bubanj.
Kao rezultat intenzivne saradnje sa Šilerom nasta-
le su i Ksenije (1797), zajednički epigrami u kojima se
oštrim i satiričnim tonom pretresa stanje u ondašnjoj
nemačkoj književnosti, a nešto kasnije Šilerov Alma-
nah muza doneo je veći broj Geteovih i Šilerovih bala-
da, tako da je 1797. ušla u istoriju nemačke književnosti
kao „godina balada": Razlikama u shvatanju ovoga žanra
ostala su dva pesnika i ovom prilikom verna. Dok drama-
tičar Šiler insistira na dramskoj situaciji, na gru-
pama glumaca i gledalaca, na opisima kulisa ispred ko-
jih smešta radnju, Geteovu baladu karakterišu lirski
elementi. Iako se pojedine Geteove balade približavaju
Šilerovim (Čarobnjakov učenik), reprezentativne za
njegovo stvaralaštvo ostaju Bog i bajadera i Korintska
nevesta - obe sa svojim velikim temama o životu, ljubavi
i smrti, poetski tekstovi na čijim se porukama humano-
sti i tolerantnosti zasniva vajmarska klasika.
Početak novog stoleća doneo je pesniku teške potre-
se. Ubrzo posle Herdera (1803) umro je i Šiler (1805).
Stigla ga je i teška bolest, a zatim su i ratni događaji
zahvatili Geteovu neposrednu blizinu. Prijatelju Cel-
teru pesnik je pisao posle Šilerove smrti: „Mislio
sam da sam izgubljen, a sad gubim jednog prijatelja i sa
njim polovinu svoga bića. U stvari, trebalo bi da
počnem život na neki nov način, ali za to u mojim go-
dinama nema više puta". Opet je nastala pauza u pe-
sničkoj produktivnosti. Tek postepeno vraća se Gete uz
velike napore životu i stvaralaštvu. Nastavlja rad na
Vilhelmu Majsteru, a 1807. objavljuje zbirku Soneta, u ko-
joj ni veliko majstorstvo ne uspeva da prikrije nedosta-
tak supstance. Počinje poezija koja nosi atribute staro-
sti. Iz tog razdoblja je i Pandora (1808). Opet se govori
o Prometeju, ali ovoga puta na sasvim drugi način. Sada
je njemu, čoveku realnosti i napretka, suprotstavljen nje-
gov brat Epimetej, sav predan nerealnosti, prošlosti i
lepoti. Pandori nema mesta uz njih: Prometej je odbacu-
je, Epimetej ne uspeva da je zadrži. Njen povratak biće
moguć tek u svetu koji bude u stanju da izmiri disonance
između delatnosti i lepote. Tema koja u Tasu ima tra-
gičan završetak, ovde nije dovedena do kraja. Drama o
Pandori ostala je fragment veličanstven u svojoj misao-
nosti.
Značajno delo ovog razdoblja je roman Izbor po srod-
nosti (1809), planiran kao novela koju je trebalo uk-
ljučiti u Godine lutanja Vilhelma Majstera. U toku rada
pesnik je odustao od prvobitne namere i delo je objavio
kao samostalan roman. Neobičan naslov potiče iz pri-
rodnih nauka. Švedski hemičar Torbern Bergman obja-
vio je 1775. studiju Ce atas1gop\>š e1es1tzu koja je 1782.
prevedena na nemački. Gete je taj prevod poznavao. Pod
pojmom izbor po srodnosti podrazumevao se hemijski
proces u kome se izvesni elementi u kontaktu sa drugim
jedinjenjima iznenada izdvajaju iz svoje zajednice i stva-
raju nova jedinjenja. Presudna za roman bila je piščeva
ideja da jedan egzaktan hemijski proces prenese u oblast
međuljudskih odnosa Geteov pomoćnik Rimer zabeležio
je u svome dnevniku Geteovu nameru da novim romanom
simbolički prikaže „društvene prilike i njihove kon-
flikte". U razgovoru sa svojim sekretarom Ekermanom
pesnik je to i potvrdio: „Jedini proizvod većeg obima",
gde je bio svestan da radi prema „jednoj osnovnoj ideji",
bio je roman Izbor po srodnosti.
Na uočenoj zakonitosti među elementima trebalo je
demonstrirati problem nužnosti i slobode. Jer: dok
elementi anorganskog sveta samo prividno „biraju" pre-
ma afinitetu, a zapravo moraju to da rade, čovek, slobo-
dno i razumno biće, doveden u analognu situaciju ne sto-
ji pod istom neminovnošću. Ipak, tako jasni i nepro-
blematični nisu odnosi među ljudima. U Izboru po
srodnosti sukob između nagona i razuma završava se tra-
gično. Događaji izmiču kontroli čoveka i elementar-
nom snagom razaraju odnose. Shodno strogoj koncepciji
romana, koja se zasniva na hemijskom fenomenu, Gete se
opredelio za simboličko prikazivanje zbivanja. Pojedi-
načni motivi i postupci, pojedinačne slike i situaci-
je daju se, istina, plastično i ubedljivo, ali njihovu funkciju i smisao čitalac shvata tek iz celine. Izbor
po srodnosti nije oduševio publiku kao Verter, niti
je bio roman, kao Vilhelm Majster, koji će postati para-
digma vaspitno-obrazovnog romana u Nemačkoj. Tek po-
stepeno, posle Geteove smrti, počeo je roman da zaokuplja
pažnju kao delo u kome se na problemu braka kao insti-
tucije razmatraju odnosi u savremenom društvu; počeli
su ga shvatati kao preteču Gospođe Bovari, Ane Karenji-
ne i Efi Brist.
Počev od 1809. pa, sa dugim prekidima, gotovo do kraja
života, pesnik je radio na autobiografiji kojoj će dati
naslov Iz mog života, Poezija i stvarnost. Sa težištem
na istini o stvarnosti a manje na detalju, ovde je, iz per-
spektive ostarelog pesnika, osvetljen njegov životni
put od rođenja do prelaska u Vajmar. Gete je, međutim, au-
tobiografiju shvatio i znatno šire: on govori o poli-
tičkim i društvenim događajima, o zbivanjima u umet-
nosti i nauci, raspravlja o književnosti i daje izvan-
redne portrete njenih nosilaca. „Sve su to plodovi mog
života i ispričane pojedine činjenice služe samo za
potvrdu nekog opšteg zapažanja, neke više istine (...)
Mislim da se u njima kriju neki simboli ljudskog živo-
ta. Nazvao sam knjigu Poezija i stvarnost, jer se višim
težnjama izdiže iz predela niske stvarnosti (...) Neka
činjenica našeg života ne stiče važnost po tome što
je i ukoliko je istinita, nego samo ukoliko je nešto
značila" - objasnio je pesnik Ekermanu. Pišući o sebi
i svom delu, Gete je ispisao jedan deo kulturne istorije
Nemaca. Izvesnu dopunu autobiografiji predstavljaju
dela Putovanje po Italiji (1816) i Rat u Francuskoj
(1822). Posebno mesto među knjigama koje osvetljavaju pe-
snikovu ličnost i njegovo delo pripada Razgovorima sa
Geteom, koje je objavio Geteov višegodišnji sekretar
Ekerman.
Posle Šilerove smrti Geteovi klasinni nazori o
umetnosti postali su manje strogi, a uticaj romantičar-
ske poezije bio je sve uočljiviji. Gete ne prati samo sa-
vremenu literaturu Nemaca, Francuza i Engleza nego
proširuje svoje interesovanje prema persijskoj i indijskoj
književnosti, prema nemačkoj srednjovekovnoj književno-
sti i srpskim narodnim pesmama. Iz tog razdoblja je i
njegov pojam „svetske književnosti": Najplodniji je bio
susret sa lirikom Persijanca Hafisa (1300-1389), u kojoj
Je našao iskazana sopstvena iskustva. Širina i lakoća
Hafisove poezije prožete duhom odgovarale su Geteu, za
kojim je bilo ostalo vreme prijateljstva sa ratobornim
Šilerom, vreme Ksenija, napadanja plitkog i trivijal-
nog i odbrane sagledanih ideala i utvrđenih normi. U
periodu od 1814. do 1819. nastaje Zapadno-istočni divan.
Orijentalna, a posebno Hafisova poezija, kao i naklo-
nost prema Marijani fon Vilemer, daju osnovni ton
ovom ciklusu pesama. Rekvizitima Orijenta zaodenut je
aktuelan sadržaj ali i najdublja egzistencijalna pita-
nja. U dvanaest knjiga, koliko ihDivan ima, smeštena je
duboka mudrost starog pesnika, kome nisu nepoznate ni
širine sveta ni najintimnija osećanja ljudske duše.
Celina Divana počiva na zajedničkim temama, motivima
i slikama koje povezuju pesme i knjige. O toj karakteri-
stici govorio je još Gete. Odbijajući da izdvoji „jednu
pesmu koja bi služila na čast celoj, zbirci", pesnik je
objasnio da je svaki član zbirke tako prožet duhom ce-
line, „tako je u suštini istočnjački, tako je povezan s
naravima, običajima, religijom, da bi uvek jednom pre-
thodnom pesmom morao da bude uveden ako treba da utiče
na maštu i osećanja". Tako se uvodna Knjiga pevača, sa
temom o poeziji, završava pesmom Blažena čežnja, kojom
su obuhvaćene bitne teme Divana. U slici leptira koji
traži smrt u plamenu sveće sadržani su ljubav i smrt,
život shvaćen kao dijalektičko jedinstvo beskrajnog na-
stajanja i nestajanja. U Knjizi posmatrača, Knjizi izre-
ka, Knjizi parabola i Knjizi zlovolje nataložilo se
ogromno, ne retko, i gorko ljudsko iskustvo. Ono što Di-
van čini poezijom najvišeg ranga jesu teme o kojima je
Gete progovorio samo na nekoliko mesta u svom celokup-
nom delu date sa lakoćom koju poznaje samo najzrelija
umetnost. Ne sreću se ovde samo dve kulture, Orijent i
Okcident, istorija i sadašnjost, večnost i trenutak, ne-
go i duboka religioznost i mistika, duh i strast, patos
i kolokvijalizmi, ozbiljnost i ironija. Prostor i vre-
me nisu prepreka Geteovom univerzalnom duhu. Po širi-ni i značenju pitanja, kao i po virtuoznosti
umetničkog
zahvata, Divan među Geteovim delima zaostaje jedino za
Faustom.
Ono što je karakterisalo poeziju Divana može se
pratiti i dalje kroz pesnikovu poznu liriku. Tada nasta-
ju pesme velike snage i sveobuhvatne simbolike sa opštim
istinama o čoveku i prirodi: Orfičke iskonske reči
(1817), Jedno i sve (1821), Parabaza (1827), Zaveštanje (1829).
U stihovima neiscrpne sadržine i izvanredne muzi-
kalnosti svodi pesnik bilans života. Karakteristike
poz1To g stila stekle su se u pesmi Zorom, kada magle veo
(1828), jednoj od najpoznatijih tog perioda. Poremećeno
logičko izlaganje nadoknađeno je smelim povezivanjem
duha i prirode.- U tri jednostavne strofe pesnik pre-
dočava doba dana, transparentne slike stadijuma života.
Sinteza duha i prirode potpuna je: duh koji tumači pri-
rodu sigurno je uklopljen u njene tokove. Izvestan izuze-
tak predstavlja Marijenbadska elegija (1823) sa potre-
snom ispovešću o, poslednjoj velikoj ljubavi, u kojoj je
strast potisnula volju, obrazovanje i konvenciju.
Naporedo sa ovom poezijom nastajao je i drugi deo ro-
mana o Vilhelmu Majsteru - Godine lutanja Vilhelma
Majstera (1829). Termin roman može se ovde, samo uslo-
vno prihvatiti, jer labavu kompoziciju prekidaju ume-
tnute novele i eseji, brojni aforizmi i stihovi, što
otežava praćenje osnovne niti izlaganja. I glavna
ličnost se često gubi u pozadini događaja. U centru
pažnje nije više pojedinac koji od života i okoline
očekuje i zahteva već čovek spreman na odricanje. Opšti
problemi društva dobili su prioritet u odnosu na
ličnost. Na toj osnovi roman je značajnim delom vizija
modernog društva i njegovih komplikovanih odnosa.
Traženje smisla života pojedinca i života uopšte
tema je Fausta (Faust 1, 1808, Faust II, 1832) - Geteovog
najznačajnijeg dela, na kome je, sa prekidima, radio pu-
nih šest decenija. Polazeći od legende o čoveku koji je
prodao dušu đavolu, Gete je stvorio dramu čovečanstva.
Relevantna pitanja filozofije i religije, politike,
nauke i etike pokrenuta su u ovom najznačajnijem
književnom delu na nemačkom jeziku. Šta je Faust
značio pesniku, rekao je on sam neposredno po njegovom
završetku: „Na svoj dalji život mogu odsada da gledam kao
na čist dar, i sada je u stvari sasvim svejedno hoću li
uopšte i šta ću možda još stvoriti",
Posle uvodnih stihova Posvete i Predigre u pozo-
rištu, drama započinje Prologom na nebu. U dijalogu
između Gospoda i Mefista o vrednosti čoveka stvoren je
transcendentalan okvir u koji je smeštena celokupna
radnja. Mefistovoj podsmešljivoj slici čoveka Gospod
suprotstavlja Fausta, čoveka velike aktivnosti, i dozvo-
ljava Mefistu da pokuša da ga skrene s pravog puta. Si-
guran u uspeh, Mefisto nudi i opkladu, zaboravljajući da
je i on sam, kao negacija svega postojećeg, samo neizosta-
van deo u procesu razvoja čoveka i sveta. Legenda o savezu
čoveka sa đavolom dobila je u novom kontekstu potpuno
nov smisao: nije više reč o pojedincu, Faust je pred-
stavnik čovečanstva. Na načelno pitanje, da li je „dobar
čovek" uvek svestan svog puta, moraće da odgovori Faust,
koji nijednog trenutka svog dugog života ne zna kakva mu
je uloga dodeljena na nebu.
U velikom uvodnom monologu Faust, naučnik i mi-
slilac sa početka XVI veka, koji raspolaže celokupnim
znanjem svoga vremena, stoji bespomoćan i rezigniran
pred tajnama prirode. Njegova čežnja da upozna snage od
kojih je sazdan svet, da prekorači granice kojima je
omeđen čovek teraju ga da pomoć potraži u mađiji. Iako
nije ubeđen u svemoć Mefista, koji mu svoje usluge
stavlja na raspolaganje, Faust pristaje da mu prepusti
dušu, pod uslovom da mu ovaj obezbedi da jednom trenutku
poželi trajnost: „Ako trenutku kažem kada: / Tako si di-
van! Stani! Traj! - / ti me u lance okuj tada, / tad ne ma-
rim da dođe kraj! / Tad smrtna zvona nek zazvone, / tad
službe budi rešen ti, / nek stane sat, kazaljka klone, /
nek prođe rok što dat mi bi!"
Sa oštroumnim i ciničnim pomoćnikom Faust
kreće kroz svet. Njegova stremljenja nisu obična. Faust
graži da u svojim grudima oseti sreću i bol čovečanstva
i nije spreman da se zadovolji plitkim uživanjima. Ne-
mo i sa gađenjem posmatra Mefistove neukusne šale ko-jima ovaj želi da ga pridobije. Suština
Faustovog
stremljenja ostaje Mefistu do kraja nedokučiva. Mefi-
stove granice vide se i u susretu sa čistom ljubavi - dok
bespomoćno posmatra kako ljubav sa Gretom budi u Faustu
čovečnost, upravo ono što on želi po svaku cenu da eli-
miniše. U susretu Fausta i Grete delo dostiže vrhu-
nac. Kratkotrajna sreća učinila je Gretu u njenoj malo-
građanskoj sredini teškom prestupnicom. Napuštena
od Fausta skrhanog teškom krivicom, etički čista Gre-
ta završava na gubilištu. Verovatno najlepšim stiho-
vima na nemačkom jeziku ispričana je tragična povest o
ovoj velikoj ljubavi.
U drugom delu tragedije Faust napušta uski građan-
ski svet da bi ga put odveo u najviše društvene krugove.
On se pojavljuje na carskom dvoru, gde uz pomoć Mefista
priziva idealan ljudski par, Parisa i Helenu, posle
čega su njegove misli obuzete najlepšom ženom svih vre-
mena. Ceo drugi čin, klasična Valpurgina noć, sa sme-
lom temom stvaranja veštačkog bića Homunkula, čiste
entelehije, kao i Faustovi susreti sa bogovima i mito-
loškim bićima na klasičnom tlu, predstavljaju uvod za
pojavu lepe Helene. Treći čin donosi susret Fausta i
Helene, spoj germanskog severa sa helenskim jugom. Nji-
hov sin, Euforion, simbol poezije, rano nalazi smrt, a
odmah za njim gubi Faust i Helenu. To je i kraj njegovog
boravka u legendarnom svetu; Faust se vraća na Sever, u
carski dvorac, gde kao nagradu za usluge caru u ratu do-
bija deo morske obale, koju počinje da pretvara u plodnu
zemlju. Svoga Fausta koji je težio apsolutnom znanju, ko-
ji je doživeo bezgraničnu ljubav i koji je u Heleni su-
sreo apsolutnu lepotu, Gete uvodi u svet delatnosti. U
poslednjem činu Faust, moćni gospodar i kolonizator,
sprovodi svoju zamisao. Ne obazirući se na žrtve,
grešeći i dalje, on narodu obezbeđuje život na tlu koje
je snagom svoga duha i svoje volje otrgnuo od mora. Tek u
tom trenutku oslepeli stogodišnjak se oseća srećnim.
Mefisto gubi opkladu: opredeljenje za neumornu delat-
nost i božanska milost, doneli su Faustu izbavljenje.
Geteovo monumentalno delo ubraja se u najveća ostva-
renja svetske književnosti, mada je put do takvog prizna-
nja bio neuobičajeno dug. Kritika je bila glasna, pogo-
Iovu posle objavljivanja drugog dela. Ni najveći savreme-
nici nisu pokazivali razumevanje za delo, a Faustov ka-
rakter bio je žestoko napadan. Poeziji se sudilo etičkim,
religioznim ili nekim drugim vanestetskim kriteri-
jumima, te je sud, po pravilu, bio nepovoljan. Posle ovih
zabluda usledile su nove: Geteovo delo počelo se glori-
fikovati. Probuđena nacionalna osećanja Nemaca po-
slednjih decenija prošlog veka odigrala su u tome pre-
sudnu ulogu. Faust je postao simbol nemačkog duha, a ka-
snije i celokupne zapadnoevropske kulture. Naporedo sa
ovim zabludama sazrevalo je saznanje o veličini drame.
Značajan korak u razumevanju Fausta kao umetničkog dela
neumornih htenja i tragičnih iluzija, dela neizmerne
lepote i misaonosti, učinjen je posle Drugog svetskog
rata.
Slično stoji sa ocenom celokupnog Geteovog dela, te-
sno povezanog sa njegovim životom. Od samog početka pa
do u najnovije vreme ni ostala dela nisu bila pošteđena
ne retko besmislenih napada, nerazumevanja i nesporazu-
ma. Nezainteresovanost za akutna pitanja nacije donela
mu je ne malo uvreda i nikad mu nije bila zaboravljena.
Na drugoj strani, stvarao se tokom decenija kult pesni-
kove ličnosti, gajena predstava o Geteu kao uzvišenom
predstavniku Olimpa Deo zabluda i predrasuda uklonio
je roman Tomasa Mana Lota u Vajmaru (1939). Na Geteovu
istinsku veličinu počelo se trezveno ukazivati tek u XX
veku. Za dela kao Izbor po srodnosti, Zapadno-istočni di-
van i drugi deo Fausta prethodni vek nije imao izoštren
sluh. Vremenska distanca je omogućila da se sagleda u
kojoj su meri bile istinite reči Hermana Grima pozna-
tog istoričara umetnosti i jednog od prvih Geteovih
biografa, koji je pisao da je Gete svojim delom izmenio
duhovnu klimu Nemačke i učinio je nekoliko stepeni
toplijom.
20 FAUST
CRVI dg o POSVETA
Priđoste opet, lelujna stvorenja,
kao pred davni mutni pogled moj.
Da vam sad čvrsta dam uobličenja?
Zar još sam srcem sklon zabludi toj?
Vi navirete svud iz isparenja
i magle - lepo! vaš nek vlada roj!
Kako mi dušu mladićki potresa
čarobni dašak oko vaših lesa!
Vi donosite slike vedrih dana
mnoge su drage seni usred vas;
javlja se, kb iz zamrlih predanja,
ljubavi i drugarstva prvi čas;
pominje zbrku životnih putanja
obnovljenoga bola žalan glas
i dobre duše koje, prevarene
od kobi zle, uminuše pre mene.
Buduće pesme oni čuti neće
kojima nekad svoje prve slah;
rasu se krug što ljubazno saleće,
utihnu onaj prvi odjek, ah!
Moj bol sad mnoštvo neznano presreće
od koga me je i kad pljeska strah,
a što sam negda pesmom razgaljivb
ko zna kud luta, ako je još živo.
33 Čežn>a me, već zaboravljena, goni
tim duhovima, u mir, ozbiljnost, sklad,
kao da s harfe Eolove zvoni
pesma i šapće polujasan jad,
ježim se, suza za suzom se roni,
strogo se srce sve razneži sad;
što imam, to se u daljini skriva;
što nestade, za mene stvarnost biva.
PREDIGRA U POZORIŠTU
Upravnik. Pozorišii pesnik. Komičar.
UPRAVNIK:
Vi što mi pomoć dajete u svemu,
drugovi moji u dobru i u zlu:
da l' čovek može nadati se čemu
od našeg posla na nemačkom tlu?
Hteo bih da se svidim puku tom,
jer daje on i drugom da zaradi.
Sklepasmo pozornicu, a pred njom
svako se sprema sad da oči sladi. 40
Već rahat eno sede, šije krive,
uzdigli veđe spremni da se dive.
Narodnoj umem da podiđem volji,
al' nikad ne beh zbunjen ovoliko;
doduše, oni ukus nemaju ponajbolji,
ali su načitani kao niko.
Kako da damo nešto što čar novine ima,
i da značajno bude, i da se svidi svima?
Jer volim ja kad gomila se tiska 50
i navire u našu šatru,
i počne jauk, počne vriska
dok se kroz vrata guraju da se satru,
kad se u rane popodnevne čase
već laktaju i krče put do kase,
i, samo jedne ulaznice radi,
ne zaziru ni vrat da slome,
kao pred pekarama za hleb u doba gladi.
Samo je pesnik vičan čudu tome:
.?5 da sav raznolik svet očara. - O,
moj prijatelju, učini danas to!
PESNIK;
Ne pominji šarenu masu meni:
duh beži od nas, vidimo li nju!
Zastri mom oku metež zapenjeni,
čiji nas vrtlog vuče prema dnu.
Ne, vodi me u neba kut skriveni:
pesniku radost cveta samo tu,
božanska ruka tu nas blagosilja
sred prijateljstva, ljubavi i milja.
Ah, što u duši nikne, pa se njija,
što plašna usna jedva reći sme,
čas loše a čas dobro - sve upija
divljačni tren i silom svojom tre.
Često kroz mnoga leta se probija
dok divno se ne uobliči sve.
Što sja, za tren se rodilo; što vredi,
ni pred dalekim potomstvom ne bledi.
KOMIČAR:
Potomstvo! Što ću njim da glavu morim!
Ko će da ljude današnje veseli,
da ja sad počem o potomstvu zborim?
Zabavu dajte svetu, kad je želi.
Pa kad je tu zabavljač valjan koji,
to se, ja mislim, u dobit uvek broji.
Ko rado i od srca zna što reći,
gomile ćud ga ne može omesti;
što slušalaca krug je veći,
to će ga bolje on potresti.
Kuražno zato! Sve uzorno dajte,
pa maštu s njenim horovima svima,
strast, razum, osećanja razigrajte,
al' svuda neka i ludosti ima!
3
UPRAVNIK:
Pre svega, nek što više radnje bude!
Oni bi da što vide, da se čude.
Najšire dejstvo postiže se tako
što im se hrpa događaja da,
te svak se divi, svako zja,
i miljenikom naziva vas svako.
Mnoštvo se samo mnoštvom pridobija,
svak će tu naći što mu srce ište.
Gde mnogo ima, svak nešto dobija,
pa veseo napušta pozorište.
Daješ li komad, na komadiće ga daj!
Uvek će ti od ruke poći paprikaš taj;
lako ga smisliš, lako spravljaš.
Što da celinu pred publiku stavljaš?
Ona to raskomada ionako.
PESNIK:
Ne osećate vi kolika
krparija je bedna to, i kako
ne priliči za pravog umetnika!
Kad vas se, vidim, ponajviše mari
kad neko nadripisački ošljari.
UPRAVNIK:
Takav me prekor ne vređa nimalo:
ko želi pravo dejstvo neko,
do najboljeg alata mu je stalo.
To drvo što ga cepate je meko.
Za koga pišete? Ta ko su oni?
Dosada jednog amo goni,
drugi se s masnog ručka k nama gega
pogleda tupa i stomaka sita,
a neko stiže - najgore od svega! -
tek pošto novine iščita.
Svet rasejano k nama hita
baš kb da će na maškarate; svi samo iz radoznalosti žure.
Gospe se toaletama šepure
i sudeluju u glumi bez plate.
Šta snivate sa pesničke visine?
Što vam dvorana puna srce gali?
De, gledajte mecene iz blizine!
Jedni su hladni, drugi zadivljali.
Jedan na karte misli, drugi na to
kako će s droljom da provede noć.
Pa zar da, jadne lude, zato
mučite muze i svog duha moć?
Velim vam, dajte stalno, dajte mnogo,
pa ne možete promašiti metu.
Nastojte da se ljudi zabune i pometu,
a zadovoljiti ih - ta ko je još to mogb? -
Al' šta vas to najednom skoli?
Da l' ushićenje? Il' vas nešto boli?
PESNIK:
Idi i traži drugog slugu kog!
Zar pesnik ljudsko pravo odabrano,
najviše pravo od prirode dano,
da grešno raspe radi dobra tvog?
Čime on gane srca sviju ljudi?
Čime on svaki element svladava?
Nije l' to sklad što navre mu iz grud i
pa, vrativ se, u srcu sav svet zaobručava?
Dok priroda ravnodušna beskrajno
na vretenu nit večnu suče,
dok bića sva, neskladno i očajno,
u opštoj vrevi jauču i buče,
ko niz jednolik da razdeli zna,
te ritmom i životnoj struji?
Ko svaki deo u sveopštost tka,
gde divnim sazvučjima bruji?
Ko divlju buru pretvara u strast?
Večernju rumen ko u dušu toči?
38
Ko stere lepu premalećnu cvast
putanjom gde će voljena da kroči?
Ko plete lovor-vence pune sjaja
za sve što zaslužno i dobro biva?
Ko tvori Olimp? Ko bogove spaja?
Ko drugi do li ljudska sila živa
što se kroz pesnika otkriva.
KOMIČAR:
Pa služite se ovom silom slavnom!
Pesnički posb obavljajte vešto
kao u kakvom zapletu ljubavnom!
Slučajno priđeš, obuzme te nešto,
ostaneš, već do guše si se spleo,
al' sreću neko ugrozi ti tad,
za ushićenjem dođu bol i jad -
dok dlanom o dlan, tu je roman ceo.
Pa, hajd, i nama takav komad dajte!
U bogat ljudski život zahvatajte!
Svak živi njim, neznan je skoro svima,
a gde god darneš, zanimljivog ima.
Ne naročito jasne slike sjajne,
istine iskra-dve sred zablude beskrajne
tako napitak najbolje se vari
što pruža svetu okrepe i čari.
Tad cvet i dika mladog pokolenja
sluša iz vaše glume otkrivenja,
i svaki duh se utančani
iz vašeg dela setnom hranom hrani,
tad se čas ovo a čas ono prene,
i svak u grudi proniče sopstvene.
Još su svi oni spremni podjednako
i da se smeju i da im suze teku,
još zanos štuju, još ih privid gali.
Ugoditi se ne može nikako
već uobličenom čoveku,
a ko nastaje, taj će za sve da vam zahvali.
3 PESNIK:
Tad vrati meni one dane
kad nastajah, kad bejah mlad,
i kad su pesme neprestane
u divni navirale sklad,
kad magla skrivaše mi svet,
pupoljke samo gledah svuda,
i još je nebrojena čuda
u sebi krio svaki cvet.
Bez ičeg, imah dosta: strast
za istinom, u lepoj varci slast.
Daj bolnu sreću izobilnu,
daj onaj nagon, onaj žar,
daj mržnju, daj mi ljubav silnu,
o, mladosti mi vrati čar!
KOMIČAR:
Mladost ti još i treba, dragi druže,
kada u bici dušmani te stisnu,
kad devojke te prelepe okruže
navaliv da se o vrat tvoj obisnu,
kad valja dobro potprašiti pete
k vencu što blista kraj daleke mete,
ili kad, posle žestoke igranke,
kreneš na gozbe i pijanke.
Ali da hrabro, ljupko zasvirate
na instrumentu što ga dobro znate,
ka cilju što ga sami izbirate
da milo bludite i tumarate -
to od vas, stara gospodo, svi traže,
a od tog ništa vaš ne trpi glas.
Ne podetinji ljude starost, kb što se kaže,
no samo još kb pravu decu zatiče nas.
UPRAVNIK:
E, dovoljno je bilo reči,
da vidim najzad dela prava!
0
Dok tu sve šupljom frazom zveči
ništa se vredno ne dešava.
Šta tol'ko o raspoloženju?
Ne oklevajte, ne mudrujte!
Jeste l' poete po rođenju?
Tad poezijom komandujte! 230
Sok žestok nam što pre u čaše
nalijte - ove želje naše
nek neodlučnost ne obmane.
Što propusti se danas, to sutradan već nesta,
pa zato ne harčite dane;
i odluka nek hrabro smesta
za kike uhvati mogućnost:
iz ruku tad je neće dati,
no mora dalje delovati
iz sadašnjice u budućnost. 240
Oni što vode naše bine
probaju čega god se sete;
zato nek danas samo lete
kulise, svetla i mašine!
Nek sunce sja i mesec nek treperi,
zvezde po volji rasipajte;
vode i vatre amo dajte,
stenja i šuma, ptica, zveri!
Po tesnoj daščari vi tako
prođite svaki vaseljenski kut, 250
nek odmereno brz vas vodi put
sa neba, preko zemlje, do u pakb! PROLOG NA NEBU
Gospod. Nebeske vojske. Potom Mefistofeles
Tri arhaiđela izlaze napred.
RAFAIL:
U kolu bratskih sfera bruji
Sunce i peva drevni poj,
putanjom propisanom huji
i gromori niz prostor svoj.
Anđele ovaj prizor snaži,
mada im smislom nije znan;
neshvatljiv ali prepun draži
velikih dela traje dan.
GAVRILO:
Vrti se zemlja s nepojamnom
brzinom, raskošna kb raj;
s duboko stravnom noći tamnom
nebeski smenjuje se sjaj;
i ključa val i svom silinom
o hridi lomi svoju moć,
i sve to s večitom brzinom
kroz vasionsku leti noć.
MIHAILO:
I hučne se oluje bore
nad kopnom, morem, svud u krug,
i divljim svojim besom tvore
najdubljeg dejstva lanac dug.
Munje palacaju i pale,
i pustoš prati groma trag;
42
al' anđeli svim srcem hvale,
Bože, tvog dana korak blag.
SVA TROJICA:
Taj prizor tvoje sluge snaži,
jer smislom nisi nikom znan,
sva dela su ti puna draži
i divna kb u prvi dan.
MEFISTOFELES (sam):
Kad si već, Bože, opet amo svratio
da pitaš kako smo i šta sve novo ima,
a naklonost mi dosad obično nisi kratio,
evo i mene zajedno sa svima.
Oprosti, krupne reči zboriti ne bih znao,
pa makar mi se tu rugali svi;
jer, da se nisi smeha odvikao,
mom patosu bi smejao se ti.
Ja ništa ne znam reći o Suncu i vasioni;
vidim jedino ljude i kako se pate oni.
Istoga kova vazda zemljin je mali bog
i nastran, kb i prvog dana svog.
Malo bi bolje živovao
da mu nebeskog sjaja odblesak nisi dao;
on zove umom to, a uma sav mu smer
da bude zverskiji no svaka zver.
On mi se čini, uz vaše dopuštenje,
kb skakavac, dugonogo stvorenje
što samo leti, skače, pa u travi
smesta se opet starom pesmom javi;
pa bar da iz te trave ponovo ne uzleće!
Ne, on ti gura nos u svako smeće.
GOSPOD:
Zar nemaš ništa drugo da mi kažeš?
Optužbe samo, kb i pre, izlažeš?
Zar ti na zemlji ništa potaman ne izgleda
3 MNFISTOFKLNS:
Ne, Bože! Smatram da je onde jad i beda
kb što oduvek beše - da sakloni vas Bog.
Ljudi se muče kb kukavci sinji,
pa čak ni đavo više ne mari da ih kin>i.
GOSPOD:
Znaš li Fausta?
MEFISTOFELES:
Doktora?
GOSPOD:
Slugu mog! 310
MEFISTOFELES:
Zbilja, na čudan način on vas sluša!
Ta luda hranu nezemaljsku kuša.
Sav vri i ključa, u daljinu žudi,
upola svestan onog od čeg ludi;
od neba zvezde ponajlepše traži,
od zemlje ponajvišu slast,
a nit' blizina nit' daljina blaži
čežnju tih uzburkanih grudi
i njihovu ne toli strast.
GOSPOD:
Mutno i zbrkano on sada služi meni, 320
al' put jasnoće vodim njegov hod.
Baštovan zna, kad drvce zazeleni,
da će buduća leta doneti cvet i plod.
MEFI STOFEL ES:
A da l' biste se kladili u što?
Izgubićete njega vi, da znate,
ako mi samo dopuštenje date
da svojom stazom vodim ga u zlo.
GOSPOD:
Dok je na zemlji i hodi izmeđ ljudi,
neka ti nije zabranjeno to.
Dogod za nečim teži, čovek bludi. 330
MEFISTOFELES:
E, hvala vam; jer kada umre ko,
za njega ja ne marim ionako.
Najviše volim obraščiće rumene.
Na leševe ne pozivajte mene;
ko mačka s mišem, i ja tako.
GOSPOD:
Lepo, po svome postupaj! Odvodi
taj duh od praiskonskog vrela,
možeš li da ga pojmiš, u ponor sa njim hodi;
al' zastaćeš i postiđena čela
moraćeš najzad priznati i sam: 340
nagonom mutnim vučen, dobar čovek
pravoga puta svog je svestan dovek.
MEFISTOFELES:
U redu, de! Te priče dobro znam!
Al' ovo „dovek" proći će u mah.
Za opkladu me svoju nije strah.
Kad dospem konačno do cilja
dozvolite da zaklikćem od milja.
Puziće meni on i ješće prah,
kao rođaka moja, čuvena ona zmija,
i još će sve to da mu prija. 350
GOSPOD:
I tad se samo slobodno pojavi;
nikad ne radih takvima o glavi.
Od svih duhova - poricača
najviše trpim zlobnog zadevača.
Čovekova delatnost i odveć lako klone,
on začas u mir bezuslovan tone; stog rado na put dajem mu drugara
što podstiče, te tako, iako đavo, stvara.
Al* pravu decu božju neka krepi
obilja živog ovaj prizor lepi!
Što nastaje, što večno tka i buja,
nek obujmi vas ljubavlju beskrajnom,
pojavi koja nestalno leluja
čvrst oblik dajte svojom mišlju trajnom.
(Nebo se zatvara, arhanđeli se razilaze.)
MEFISTOFELES:
Volim da katkad vidim se sa Starim
i čuvam se da sa njim odnose ne pokvarim.
Baš je videti lepo takvoga gospodara
da i s đavolom samim čovečno razgovara.
46
PRVI DEO TRAGEDIJE
NOĆ
U visoko zasvođenoj, tesnoj gotskoj sobi Faust sedi nemirno na
stolici za pultom.
FAUST:
Avaj, koliko leta minu
otkako filozofiju, prava, 370
a sa njima i medicinu
revno i trudno izučavah!
Čak sam, na svoju žalost pravu,
i bogoslovljem punio glavu.
Šta stekoh, luda, od nauke te?
Znam samo ono što znao sam i pre.
Magistar, čak doktor zovem se ja,
a da li iko vidi i zna
da deset već leta ovako hodam
i učenike za nos vodam? - 380
A vidim da ništa ne možemo znati!
To će mi srce skoro razderati!
Pametniji sam, doduše, od njih,
od svekolikih doktora tih,
od magistara, popova, ćata,
od svih tih zvrndova i zamlata;
sumnja il' skrupula nije me takla,
ne bojim se đavola niti pakla -
al' me i radost napusti sva;
ne uobrazih da saznadoh šta, 390
da mogu nekoga poučavati
i ljude nabolje preobražavati.
A nemam ni para ni imanja, nit' svetskih počasti i priznanja;
ni pas to ne bi izdržao!
Stog sam se, evo, na magiju dao,
da bi moj žudni upio sluh
tajnu što snažni je zbori duh,
da ne moram više, uz gorak trud,
ono što ne znam da pričam svud; 400
da spoznam šta je to što u srži
na okupu vasionu drži,
da delatnu silu i klice sagledam,
pa da po rečima više ne raspredam.
O, kad bi gledao, meseče žut,
na moju muku poslednji put,
ti, kog sam mnoge noći, pun briga,
za ovim pultom dočekivao:
ti si se iznad hartija i knjiga,
sumorni druže, pojavljivao! 410
Ah, da me navrh gorskoga bila
obliva tvoja svetlost mila,
da s duhovima lebdim kraj špilja
i gazim posred planinskog bilja,
pa, zadimljenog znanja lišen,
sred rose tvoje da isceljen dišem!
Zar još me ova tamnica krije?
Proklet zagušljiv ćumez taj,
gde čak se i ljupki nebeski sjaj
tmurno kroz okna šarena lije! 420
Gomile knjiga oko mene,
crvotočne, prašine pune,
do vrha sobe zasvedene
hartija žuta koja trune;
predački nameštaj sputava
moj korak, svuda boce ove,
kutije, bezbroj raznih sprava -
to je tvoj svet! I to se svetom zove!
48
Zar pitaš još zbog čeg se plaši
srce, i zašto grudi peče? 430
Što bol ti ne da neobjašnjiv
da nagon životni poteče?
Mesto prirode žive, kamo
postavio je ljude Bog,
kosturi, dim i memla samo
svuda su ispred oka tvog.
Ustaj! U širok beži svet!
Neka te Nostradamusova
prezagonetna knjiga ova
povede na tajanstven let! 440
Priroda tebi pouk daće,
videćeš svake zvezde cilj,
buknuće duša silom, znaće
šta zbore dusi sveudilj.
Mozganjem suvim steći nećeš
znakova svetih smislen sklad:
duše što pokraj mene lećeš,
čuješ li, odgovori sad!
(Otvara knjigu i ugleda znak Makrokozma.)
Ah, kako li mi od prizora tog
milina nagla svako čulo opi! 450
Životna sreća, mlada, sveta, škropi
i žari svaki damar tela mog.
Da li to ruka nekoga božanstva
zapisa ove znake, što u meni
stišaše ljuti vrtlog zapenjeni,
što radost mi u jadno srce slivaju
i, snagom prepunom tajanstva,
prirodne sile ukrug razotkrivaju?
Jesam li Bog? Pred okom sve se zori!
U ovoj čisto iscrtanoj mreži 460
delatna priroda pred dušom mojom leži.
Shvatam tek sad šta mudrac zbori: „Svet duhova od tebe nije skriven;
no srce ti je mrtvo, duh zaptiven!
O, učeniče, vredno stupaj,
zemaljske grudi u rujnoj zori kupaj!"
(Razgleda znak.)
Svaka se crta u celinu splela,
svaka u svakoj tu živi i dela!
Nebeske sile penju se i slaze,
dodaju zlatna vedra jedna drugoj! 470
Niz mirisne blagoslovene staze
s neba na zemlju, u povorci dugoj,
naviru, skladne, i sklad kojim zvone
prožima beskraj cele vasione!
O, kakav prizor! Kakva slika sjajna!
Al* avaj, samo slika! O, prirodo beskrajna,
gde da ti priđem na prsa živodajna?
Izvori svega življenja, od vas
nebesa se i zemlja snaže,
vas moje svele grudi traže 480
da navrlim se vašim sokom blaže -
pa zar da skapam ne dočekavši spas?
(Ljutito prevrće staiice i ugleda znak Zemaljskog duhaj
Koliko mi je bliži ovaj znak!
Za tebe, Duše zemlje, više marim;
osećam već: sve više bivam jak,
i već se kb od mladog vina žarim;
osećam hrabrost u svet da krenem sad,
da snosim sreću zemljinu i jad,
da s burama se nosim, da ne klonem
čak ni kad s brodom pokrhanim tonem. 490
Nada mnome se zaoblačuje -
prikri se mesečev sjaj -
tuli se svetiljka!
Dimi se! - Crveni zraci
palacaju mi oko glave -
50
Sa svoda k meni
jezivo nešto struji
i grabi me!
Osećam, ti to lebdiš oko mene,
o, duše kog toliko zvah. 500
Otkrij se!
Sve mi se srce trese, ah!
Od novih osećanja
svako mi čulo, propeto, odzvanja!
Srce mi celo preda te je palo!
Moraš! pa makar života to me stalo!
(Uzima knjigu i tajanstveno izgovara znak Duha.
Zapalaca crven plamen, usred kojeg se pojavi Duh.)
DUH:
Ko zove?
FAUST (okrenuta lica):
Kakvom grozom taj lik preti!
DUH:
Dugo si moju sferu udahnjivao,
privlačio me i prizivao,
a sada -
FAUST:
Vaj! Ne mogu te podneti! 510
DUH:
Ti iz dna duše vapio si, hteo
glas moj da čuješ, moj da vidiš lik;
prigoh se na taj snažan dušin krik,
i evo me! - Pa što te užas spleo,
o, natčoveče? Gde je dušin zov?
Gde grudi koje svet stvaraju nov
i bujan, koje u radosti plinu
želeći da se k našoj sferi vinu?
Fauste, gde si, ti čiji silni glas
hrleći k meni tražio je spas? 520 Jesi li ti to, što taknut mojim dahom
do korena svog bića ceptiš strahom,
ti što se grčiš kao crv?
FAUST:
Zar pred tobom, plameni stvore,
da ustuknem? Ti da mi lediš krv?
Ja sam to, Faust, i jednak sam sa tobom!
DUH:
Sred plime života, po delatnoj oluji
ja lebdim gore i dole,
tamo i amo strujim!
Među rođenjem i grobom, 530
večito more,
večno krstarenje
kroz životno žarenje -
za hučnim razbojem vremena i prostranstva
tkam živu odoru božanstva.
FAUST:
O, bodri duše, koji sav svet prože,
koliko duh blizak meni ti si!
DUH:
Ravan si duhu koga tvoj duh shvatiti može,
al' meni sličan nisi! (.Iščezne.)
FAUST (sruši se kao zgromljen):
Na tebi? 540
Pa kome sam onda?
Ja, slika i prilika božanstva!
Pa čak ni tebi!
(Ieko kuca.)
O, smrti! - Ovo famulus je moj:
Cela se moja sreća raskomada!
Taj suvoparni puzavap da sada
uništi bujnih priviđenja roj!
(Vagnsr u kućnoj haljini i sa noćnom kapicom, lržeći svetiljku u
ruci Faust se ljutito okreće.)
52
NAGNKR:
Izvin'te, čuh da čitate; al' šta?
Zacelo grčku tragediju neku?
Rado bih da se vajdim tu i ja: 550
to danas vrlo koristi čoveku.
Kažu, kad hvale govorenje vešto,
da od komedijaša i pop nauči nešto.
FAUST:
Zacelo, kad i pop je komedijaš;
kb što i jeste poneki mantijaš.
VAGNER:
Ah, ko u sobi sav se knjizi preda,
ko u svet jedva i na praznik hodi,
no izdaleka, durbinom ljude gleda -
kako će da ih ubedi i vodi?
FAUST:
Ko ne oseća, taj to zalud kuša. 570
Iz duše valja da vam šiknu reči,
da s praiskonskom snagom koja leči
pokore srce svakog što vas sluša.
Sedite! Lepite i krparite,
varite što se s tuđeg pira baca,
duvanjem pepeo svoj ražarite
sve dok plamičak hud ne zapalaca!
Dete il' majmun nek tim oči poji,
marite li za tako što, 570
al' niko srca ne može da spoji
kome iz srca ne poteče to.
VAGNER:
Dikcija sve je govorniku, znam,
mada sam od tog još daleko sam.
FAUST:
Oko dobitka čestitog se trudi!
Ne budi luda što praporcima zveči!
Valjana pamet iz valjanih grudi s malo veštine doći će do reči;
i kad se zbilja ima šta da kaže,
čemu da reči krupne tu se traže?
A govora je vaših svetlucanje, 580
prepuno šljoka i cveća od papira,
nemilo kao kad kroz suvo granje
i maglu vetar započne da svira!
VAGNER:
Ah, Bože! Umetnost večno traje,
a život naš je kratak kao dah.
Kritički trud mi radost sva je,
al' opet često obuzme me strah.
Kako je teško sredstva steći
pomoću kojih izvoru se slazi!
I tek što malo krene po toj stazi, 590
već ubog đavo mora u grob leći.
FAUST:
Zar je pergament onaj izvor sveti
koji zanavek gasi žeđ što peče?
Okrepa nikad neće te prožeti
ako iz tvoje duše ne poteče.
VAGNER:
Izvin'te ali veseli duboko
u duh se doba preneti dalekih,
gledati kako pre nas mišljaše mudrac neki
i kako mi se potom uzvinusmo visoko.
FAUST:
O, jest, do zvezda samih! 600
Dragi moj, prošla doba su u tami,
zapečaćena knjiga prava;
što vama duh se doba čini
ono je sopstven duh vaš u suštini,
u kom se doba odražava
I tu sad često vidiš bedu puku,
54
da ti se zbilja utroba okreće:
trice, starudije i smeće,
i, u najbolju ruku,
povesni neki prizor trogatelni, 610
pun izreka poučitelnih
kb stvorenih da lutka ih blebeće!
VAGNER:
A svet? A ljudsko biće? Svako
želi da spozna njih.
FAUST:
Da, da, onako
kako je kadar da spoznaje.
Ko sme da tome pravo ime daje?
A one malobrojne, što su nešto
i saznali, al' nisu znali vešto
da skrivaju saznanja ta,
no su ih, srca nabujala sva, 620
prostome puku obznanjivali -
njih su, otkad za svet se zna,
razapinjali i spaljivali.
Al\ prijatelju, noć je već duboka,
valja se danas i odmoriti.
VAGNER:
Celu bih noć ne sklapajući oka
učeno s vama hteo zboriti.
Al' sutra, na dan Vaskrsenja,
moliću za još neka objašnjenja.
Nauci strasno predadoh se ceo; 630
doduše, mnogo znam, al' sve bih znati hteo. (Ode:)
FAUST (samu.
Kako li takav stvor ne očajava,
kad stalno hranom bljutavom se tovi,
skriveno blago žudno iskopava,
a nađe l' gliste, u radosti plovi! Zar se ovakav ljudski glas
tu, gde se dusi roje, čuti sme?
Al' ovog puta hvala ti za spas,
najbedniji od ljudske dece sve!
Iz očajanja otrže me ti
što poče već da krha me i davi.
Ah, onaj lik toliko golem bi
da kb patuljak osećah se pravi!
Ja, slika božja, ja što već uzvišen
istine večne prizor očekivah,
ja što u sebi već uživah
na sjajnom nebu, zemnog bića lišen;
ja, veći od heruvima, ja, čija
snaga se drznu u premiloj slutnji
da tvorački poteče i zatutnji
kroz svaku žilu prirode, te i ja
da živim poput nekog boga -
koliko moram ispaštati zbog toga!
Tek jedna reč me poput groma sprži.
Ne smem da drsko s tobom se jednačim.
Ako i mogu da tvoj lik privlačim,
u meni nema snage da te drži.
U onaj blaženi sam mah
bio i pregolem i mali;
ti svirepo me natrag svali
u ljudske kobi noć i prah.
Ko će mi reći šta da kušam?
I čega treba da se klonim?
Da li da onaj nagon slušam
i težnjama se predam onim?
Ne samo patnje - čak i dela mute
naš život i zamršuju mu pute.
K najvišem što nam duh ikada grli
večito strana materija hrli;
kad dospemo do dobr a zemlje ove, 670
sve št o j e bolje obmanom s e zove.
Sva osećanja, koja neumrli
život u naše ulila su duše,
sred vihora zemaljskoga se suše.
Do beskonačnog kruga vasione
mašta je smelo krug širila svoj,
a sad, kad sreća u vir doba tone,
i mali prostor dovoljan je njoj.
Sred srca briga odmah nađe stan,
bolove tajne tvori svaki dan, 680
remeti radost, mir, i rije, rije;
večito novim maskama se krije,
uzme lik žene, dece, doma,
otrova, kame, vode, vatre, groma;
strepiš pred svačim što te je kadro ubiti
i vazda plačeš za svim što možeš izgubiti.
Bogolik nisam! U srca dubini
znam: kao crv sam koji po tlu plazi
i koga, dok se hrani u prašini, 690
prolaznikova noga zgazi.
Zar nije prah sve što me duž polica
na visokome zidu okružava;
ta starež, puna kučina i trica,
što me u svetu moljaca stešnjava?
Zar tu da nađem što mi ištu grudi?
Da opet čitam u hiljadu knjiga
da svuda behu mučenici ljudi,
i gde-gde, možda, neko lišen briga? -
Šta kažeš, šuplja lobanjo, tim smeškom?
Da mozak tvoj, kb i moj, zbunjen davno, 700
tražeći čisti dan, po mraku teškom, istinu žudeć zalutao je stravno!
S pravom se meni rugate, o sprave,
grebeni, valjci i tonkići svi.
Pred kapijama stajah, čije brave
valjalo je da otključate vi;
zubaca puni bili su, doduše,
ključevi, ali reze ne dignuše.
Tajanstvena i usred dana bela,
priroda ne da da je lišiš vela; 710
kad nešto sama neće da ti kaže,
ni poluga ni vijak ne pomaže.
Taj pribor stari ne upotrebljavah;
tu je; jer otac služio se njim.
Pergament onaj i ne pročitavah,
a svetiljke pocrnio ga dim.
Bolje da ovaj krš sav porazdavah
no da se znojim sad pod jadom tim!
Da zbilja imaš što dadoše ti preci
u nasleđe, ti najpre to i steci. 720
Sve čim se ne koristiš, teško mori;
a korist daje samo trenutak koji tvori.
Al' što za ono mesto pogled se moj prikiva?
Zar je za moje oči magnet bočica ta?
Najednom milo sve i svetlo biva,
kao kad mesečina kroz šumu noću sja!
Evo te s poštom iz skrovišta tavna
skidam, bočice kojoj nema ravna!
Sokova smeso što nas toliš snom,
vrhunče ljudskog duha i veštine, 730
smrtonosni putovođo u tmine,
ukaži milost gospodaru svom!
Gledam te, i sav bol se ublažava,
hvatam te, i sva težnja sad jenjava,
u duhu sekne onaj burni val.
Isplivavam na pučinu široku,
58
talasi glatki blistaju mom oku
i novi dan na novi mami žal.
Ognjena kola lakokrila plove
put mene! Spremnost osećam za let 740
kroz dubok eter, niz putanje nove,
u delatnosti čiste novi svet.
Kakav božanski život u milini!
Crve, zar ti da stekneš sreću tu?
Da, samo leđa okreni sudbini
zemaljskoj, ovom suncu, ovom tlu!
Drzni se, ulaz otvori tajanstven
u koji niko ne voli da kreće!
Čas je, dokaži delom da čovek dostojanstven
ustuknuti pred bogovima neće 750
ni sklanjati od mračne špilje čelo
gde mašta sebe proklinje i mori;
prolazu tesnom hrli smelo
u čijem ždrelu sav takav gori,
odluči se da vedro tamo kročiš,
makar u ništa morao da se točiš.
Biljurna kupo, prozirna i sveta,
na koju ne pomišljah toli'ko leta,
iz kutije izići! Od davnina
na predačkim si pirovima sjala, 760
ozbiljne goste radovala
dok su iz tebe redom pili vina.
Likova niz na tebi, u raskošnoj punoći,
dužnost da stihom kažeš im suštinu
pre nego što iskapiš sadržinu -
sve to na mlade podseća me noći.
Drugom te neću dati, nit' ću sada
slaviti umno lepotu tvog sklada;
opije brzo ovog soka slast.
Pripremljen davno, više se ne skriva, 770
smeđim se mlazom u grotlo tvoje sliva: poslednji moj napitak me poziva
da blaženoga duha živa
svečano jutru pijem ga u čast!
(Priiosi kupu usnama.)
(Začuju se zvona i pevanje hora)
HOR ANĐELA:
Hristos u nebo se vinuo!
Slavlje odjekuje:
Smrtnom čoveku je
greh kojim vekuje
sada uminuo.
FAUST:
0, kakav dubok bruj i zvonak glas 780
kupu sa usta presilno mi skloni?
Da to na Uskrs već muklo ne zvoni,
na prazničkoga jutra prvi čas?
Da l' horovi već onaj utešni poju poj
što ga nad grobom nekad klicaše anđela roj,
znači li ova pesma što se roni
izvesnost, novi savez, spas?
HOR ŽENA:
Mi smirnom smo i alojem
njegovo telo umile,
mi ga, njegove vernice, 790
u čisto platno uvile;
u grob smo ga položile
da večan sanak sni -
vaj! Hrista sad u grobnici
ne zatičemo mi.
HOR ANĐELA:
Hristos u nebo se vinuo!
Ljubavlju blažen,
mučen, prokažen,
kušanjem snažen,
večno je sinuo. 800
0
FAUST:
Nebesni zvuci, šta će vaša jeka
meni što puzim preko prašnog tla?
Zvučite onde gde su srca meka.
Poruku čujem, al' vere nemam ja;
a čuda behu u vremena sva
najdraža srcu vernoga čoveka.
Ne smem put sfera odakle se sliva
premile vesti napev blag,
pa ipak, ovaj zvuk, od mladih dana drag,
i sad u život natrag me poziva. 810
Pre se na mene kroz praznički mir
poljupcem lila s neba ljubav silna;
zvučahu slutnjom zvona preobilna,
pa strasno tonuh u molitve vir;
nepojmljiva je čežnja mila
gonila mene u livadu i lug,
dok se za suzom suza lila
nicao mi je nov svet uokrug.
Vesele igre, mlade dane,
prolećno slavlje sred sreće nesputane 820
ta pesma mi, kb pre, nagoveštava.
Detinjstvom puneći mi grudi,
sećanje sada volju zadržava
da se na krajnji korak ne usudi.
O, nek se samo ori slatki nebeski poj!
Navire suza: Zemljo, opet sam tvoj!
HOR APOSTOLA:
Hristos iz groba,
uzvišen, premio,
na nebesima
let je ustremio;
srećnom svestvaranju
on se pripremio;
ah! nas na zemlji
jad je onemio.
830
61 Žudimo zemljine
uze da kidamo;
Hriste, zbog tvoje
sreće mi ridamo.
HOR ANĐELA:
Hristos u nebo se vinuo
iz truljenja, iz groba, 840
gde kratko je počinuo!
Budite srećno spremni,
zbacite lanac zemnih
nevolja i teskoba!
Vi što u srce ga staviste
i njegov steg razaviste,
njega jedino slaviste,
ljubavlju svet raskraviste
kada mu reč objaviste -
učitelj nosi vam spas, 850
čujte mu glas!
PRED GRADSKOM KAPIJOM
Građani raziih zaiimanja izlaze u šetnju.
NEKOLIKO KALFI:
A kuda ćete stazom tom?
DRUGE KALFE:
U lovački smo pošli dom.
PRVI:
Do vodenice hteli bismo mi.
JVDAN KALFA:
A Vaserhof? Da krenemo onamo?
DRUGI KALFA:
Kad bi put donde bio lepši samo!
62
DRUGN KALFE:
A šta ćeš ti?
TREĆI KALFA:
Ja idem kud i svi.
ČETVRTI KALFA:
Hajte u Burgdorf! Samo živo!
Najlepše cure i najbolje pivo
tu ćete naći, i tučnjavu kb bog! 860
PETI KALFA:
De, de, šta mi se tu junačiš?
Zar treći put da deblji kraj izvlačiš?
Ja neću tamo, strah me mesta tog.
SLUŽAVKA:
Ne! Vraćam se u grad, da znaš!
DRUGA SLUŽAVKA:
Pa on nas čeka tamo pored gaja.
PRVA SLUŽAVKA:
Tu ću se usrećiti baš;
on se od tebe ne odvaja,
sa tobom igra povazdan; nimalo
do provoda mi tvoga nije stalo!
DRUGA SLUŽAVKA;
Al' neće biti sam; do luga 870
povešće i svog tršavoga druga.
STUDENT:
Um, ala gaze cure one, a?
Kolega, brzo! Da krenemo za njima!
To ti je sve što volim ja:
kad ljutoga duvana ima
i krčag jakog piva da se gutne,
i kada jedra ženskadija ta
u praznično se ruho utne.
03 GRLĐANSKL DG.NOJKA:
Gle samo krasne te momčetine!
E, to je zbilja žalost i sramota! 880
Mogu u fino društvo, a vuče ih prostota,
pa jure one služavčetine!
DRUGI STUDENT (prvome):
JTakše! Vidiš li one dve?
Ta one dve nakinđurene cice!
Jedna od njih je iz moje uličice:
baš bih da nešto postignem kod nje.
Stupaju smerno kroz svu ovu graju,
al' povešće nas sa sobom na kraju.
PRVI STUDENT:
Ma šta, kolega! Ne libim se ja.
Brzo, da zverčice ne otperjaše! 890
Ruka što metlom u subotu maše
nedeljom najbolje milovati zna.
GRAĐANIN:
Ne, vala, novog kmeta mi je dosta!
Sve drskiji je otkada to posta.
Da li za varoš čini što?
Svakoga dana sve je gore!
Te moraš ono, ne smeš to,
a porezi kb nikad mbre.
PROSJAK Speva):
Vi dobri ljudi, lepe žene,
rumene, krasno odevene, 900
svrnite pogled i na mene,
ublažite moj usud klet!
Udel'te, pružite mi nade!
Samo ko daje, sreću znade.
Berićet neka meni dade
dan koji slavi ceo svet.
64
DRUGI GRAĐANIN:
Praznikom za čoveka ništa bolje
nego da priča, dok ovako šeta,
o ratu, negde u Turskoj, preko sveta,
gde narod s narodom se kolje. 910
Gledaš na reku, čašicu pijuckaš,
posmatraš kako prevozi se roba,
uveče domu krećeš i pevuckaš
i blagosiljaš mir i mirno doba.
TREĆI GRAĐAIIN:
Jest, komšija! I ja sam toga mnjenja:
neka se seku, pale, plene,
nek tumbe sve se preokrene,
samo na domu nek ništa se ne menja.
STARICA (građanskim devojkama):
Lepojke! Što se udesile, gle!
Ta ko se u vas zaćorio ne bi? 920
Samo ne tako gordo! Hajde-de!
A ja znam da dočaram sve što želite sebi.
GRAĐANSKA DEVOJKA:
Hajdmo, Agato! Neka ne da Bog
da s vešticom nas takvom vide javno;
istina, ona po noći, tu nedavno,
budućeg mi je pokazala mog.
DRUGA GRAĐANSKA DEVOJKA:
Ja ga u kugli ugledah kristalnoj:
vojnik, kraj njega same đide stoje;
svuda ga tražim, osvrćem se stalno,
al' nigde da ga spaze oči moje. 930
VOJNICI:
Zamkovi i kule
silna utvrđenja,
i ohole devojke,
podrugljiva stvorenja. volim opsađivati
i pobeđivati!
Ko zna navaljivati
i nagrađen je taj!
Truba nas zove -
hej-hoj, hej-hoj, hej-hoj! -
i na veselje
i u smrtni boj.
Kakvi su to juriši -
strašno je i gledati!
Devojke i tvrđave
moraju se predati!
S glavama u torbi
osvajamo raj,
pa tad brzo krećemo
u nov okršaj.
Faust i Vagner.
940
950
FAUST:
Proleća pogled, pun topline,
led sa reka i potoka diže;
zapupele nadom sve doline:
zimu starost i bolest stiže
pa beži u surove planine.
Otuda samo nemoćno šalje
na polja pljusak zrnasta leda;
ali sunce nikako ne da
da se što belo viđa i dalje;
svuda se život i oblik javlja, 960
sve ono bojama oživljava;
al' nigde još cveća da se prene;
umesto njega se ljudi šarene.
Okreni se da za časak samo
na grad sa visa pogledamo.
Iz grotla mračne kapije van
kuljaju ljudi na beli dan,
na sunce hitaju s nestrpljenjem.
66
Slave Gospodnje vaskrsenje:
jer ovo je vaskrs i za njih same; 970
iz memljivih soba, niskih domova,
iz radionica punih tame,
iz šume zabata i krovova,
iz tesnih sokaka u kojim čame,
iz crkava mračnih i ledenih
svi su na svetlost izvedeni.
Gle samo kako se svet razliva
preko bašta i preko njiva,
kako, dokle god dopire oko,
plove čunovi rekom širokom; 980
jedva se, prepuni, drže u vodi,
al' svaki veselo dalje brodi.
Čak se i brdske daleke staze
šarene od ljudi što njima gaze.
Već se iz sela čuje vreva;
tu narod najzad za raj zna,
staro i mlado srećno peva:
tu smem da budem čovek ja.
VAGNER:
Doktore, s vama šetati ma kamo
uvek je korisno i časno; 990
al' sam ja ne bih zalutb ovamo,
jer sirovost i grubost mrzim strasno.
Užasno meni para sluh
to kuglanje, taj urlik, svirka, zveka;
besne kb da ih vija zao duh,
i to im je veselje, i ta dreka
za njih je vajna pesma neka.
Seljaii pod lipom.
Igra i pssma.
Na igru pastir žurio;
a što se nakinđurio -
baš kicoški bez mane!
Kraj lipe sve se tiskalo
i već ko ludo điskalo.
1000
67 Ihaj! Ihaj!
Ihahaj! Haha! Haj! -
Cijukalo ćemane.
On brzo tu se gurnuo,
pa jednu curu munuo,
u rebra je spotakb.
A ljuta drusla diže nos
i reče: „Nemoj da si prosT' 1010
- Ihaj! Ihaj!
Ihahaj! Haha! Haj! -
„I ne rivaj se tako!"
Al' s kolom se pomešaše,
suknje se uskomešaše,
đip' levo, đipa desno!
Obli ih rumen, jara, znoj,
zastaše dah da vrate svoj -
Ihaj! Ihaj!
Ihahaj! Haha! Haj! - 1020
sve pripijeni tesno.
„Okani se pipačine!
Ja dobro znam muškarčine!"
Al* hoćeš! - Natenane
u skrovit kut on smami nju,
i sad još jedva čuju tu -
Ihaj! Ihaj!
Ihahaj! Haha! Haj! -
galamu i ćemane.
STARI SEJBAK:
Od vas je, gispo'n doktore, lepo 1030
što ne gledate s visoka na nas,
nego ste, takav učevnjak, došli
tu gde se narod tiska danas.
Natočili smo svežeg pića
za vas u ponajlepšu čašu;
evo, i želim vam da ono
68
ne samo žeđ ugasi vašu:
nek vaših dana umnoži broj
broj kapljica u čaši toj.
FAUST:
Hvala za ovo okrepljenje! 1040
Nek vam je na zdravlje i na spasenje!
(Narod se okulja u krug.)
STARI SELJAK:
Doista, to vam lepo liči
što ste u dan veselja došli:
jer u pomoć ste priticali
pre, kad su bili dani loši!
Ovde još živ je i sad mnogi
kojega otac vaš izleči,
od groznica ga besnih spase
i kugu najzad sasvim spreči.
Kao mlad čovek, i vi tada 1050
sve bolesnike negovaste;
leševi ležahu svud redom,
kroz teške kušnje prolažaste,
kroz napore i kroz užase,
al' nebo vaše zdravlje spase;
onom ko nama pomoć je dao
pomagač višnji je pomogao.
SVI:
Da nam pomagati on može
još dugo, zdravlja daj mu, Bože!
FAUSG:
Nek svako od vas pognut stoji 1060
samo pred onim gore, koji
i pomaganju uči vas,
i sam šalje pomoć i spas.
(Odlazi sa Iagnerom.) VAGNKR:
Veliki mužu, kakva osećanja
moraju da ti dušu plave
kada te ljudi ovoliko slave!
Srećan kom takvu žetvu i priznanja
donese njegov dar kad leta minu!
Pokazuje te otac sinu,
raspituje se svako, svak se tiska, 1070
prestaje svirka, igra, vriska.
Ideš kroz njine vrste dve,
kape im u visinu lete,
još malo pa bi kleknuli na tle
kb ispred kakve slike svete.
FAUST;
Hajdmo još korak-dva, pa onaj kam
nek odmorište bude nama.
Tu često sećah zamišljen i sam,
izmučen postom i dugim molitvama.
Pun nade, čvrst u veri, tu sam plakb, 1080
kršio ruke, uzdisao tu,
želeći Boga prinuditi tako
da zarazu okonča zlu.
A sad mi kao podsmeh hvalospev zvuči njin.
O, da znaš kako dušu svu mi peče
stid što moj otac, i s njim njegov sin,
nezasluženu slavu steče!
Moj otac beše biće časno,
al' mračna duha; o prirodi je strasno
i čestito, iako svojećudno, 1090
mozgao zametno i trudno;
s posvećenima u nauke tajne
u crnu bi se kuhinju zatvarao
pa bi, proučiv recepte beskrajne,
od oprečnosti nov spoj stvarao.
Crvenog lava, prosca duše smele,
u mlakoj kupki s JTilijom bi sparivali,
0
i tad kroz mnoge ložnice ih vrele
plamenom jarkim naterivali.
Najzad i krajnji cilj postigli behu:
sva raznobojna, tu se kraljica javi mlada.
To beše lek, i bolesnici mrehu,
i niko ne upita ko sve strada.
Tako, uz pomoć paklenih sokova,
kroz doline i brda ova
divljasmo gore i od kuge mrske.
Ja sam sam otrov hiljadama dao;
sve snađe smrt, a sad sam dočekao
da hvale ubojice drske.
VAGNER:
Zašto vas ovo žalosti i jedi?
Zar valjan čovek već ne čini mnogo
kad znanje koje od starih nasledi
primeni tačno, savesno i strogo?
Ako li, mlad još, oca uvažavaš,
rado od njega sve ćeš preuzeti;
ako, u zrelo doba, nauku umnožavaš,
može ti sin i dalje još dospeti.
FAUST:
Srećan ko može nadati se da će
iz mora zabluda ikada isplivati!
Treba nam ono baš što ne možemo znati
a s onim što zna, čovek ne zna šta će.
Al' nek ovakav sumor nam ne kvari
ovoga časa lepo preobilje!
Gle kako Sunce predvečernje žari
kolibe, drveće i bilje.
Dan je pri kraju; ono, sve dalje, sja,
hita da drugi oživljava svet.
O, što me krila ne dignu sa tla,
pa za njim, večno, da upravljam svoj let!
Da vazda gledam: ljubi pozni zrak tih svet poda mnom, vrhunce pali veče,
doline hvata mir i polumrak,
srebrni potok u zlatne reke teče.
Divljačni breg i gudura duboka
prečili ne bi hod bogolik moj;
i već se ispred zadivljenog oka
pomalja more i toplih draga roj.
Božanstvo najzad kb da klonu;
al' novi nagon stiče moć:
hitam da pijem večnu svetlost onu - 1140
preda mnom dan, a iza mene noć,
talasi dole, gore šir nebesna.
Divnog li sna, dok ono dalje kreće!
Ah, kuda lete krila bestelesna
telesna krila vinuti se neće!
Al' svakom nagon urođen se javi,
dušu mu uvis i napred nešto goni
kada se iznad nas, kroz beskraj plavi,
ševina zvonka pesma roni,
kad kruži orao vrh gora 1150
obraslih smrčama, kad ždral
preko ravnica, preko mora,
na zavičajni leti žal.
VAGNNR:
Mušičav i ja ponekad sam bio,
al' takav nagon nisam osetio.
Začas se šuma nagledaš i njiva,
pa što da čovek ptičja krila prosi?
Kol'ko se lepše u duhu uživa
što nas od knjige knjizi, od lista listu nosi?
Zimske su noći prepune tad čari, 1160
blaženstvo zagreva sve telo,
pa još pergament kad razviješ stari,
ah! tad se k tebi spušta nebo celo.
72
FAUST:
Ti samo jedan nagon znaš, i Bogu
moli se da ti drugi ne probudi!
Dve duše meni, ah, raspinju grudi
i smesta bi se rastale da mogu;
jedna, sa strašću grubom i prostankom,
za svet se svakim čulom hvata;
druga se silom uzdiže iz blata 1170
ka uzvišenom carstvu praotačkom.
Ako vas ima, dusi, vaše čete
što izmeđ' zemlje i nebesa brode
neka iz zlatne izmaglice slete,
nek me u nov, šarolik život vode!
Da mi bar kogod plašt čarobni da,
pa da me nosi preko sveta cela -
ne bih ga ni za najskuplja odela,
za carski plašt ga ne bih dao ja.
VAGNER:
Ne prizivaj tu dobro znanu četu 1180
što se komeša, ključa i klobuča,
pa ljude sa svih strana zaobruča
noseći beskonačna zla i štetu.
Njin oštar zub i jezik se roguši
da te ubode sa severnih strana;
s istoka vrvi njihov roj i suši,
a tvoja pluća su im hrana;
iz pustinje ih šalje jug
i jarom tvoje teme pali,
dok zapad šalje roj što isprva razgali, 1190
pa onda plavi tebe i livadu i lug.
Snujući štetu, sve nam oči mažu,
slušaju, jer obmanjuju nas rado,
prave se da je nebo poslalo njino stado
i anđeoski šapuću dok lažu.
Al' pođimo! Oko nas već se mrači,
zastudilo je, magla se navlači!
3 S večeri znamo tek šta kuća znači. -
Al' šta to, sav u čudu, sada spazi?
Šta te u suton tako prenerazi?
1200
FAUST:
Vidiš li tamo pored onog žbunja
crnoga psa što strnjištem se šunja?
VAGNER:
Odavno sam ga ugledao ja,
al' ničim moju pažnju ne privuče.
FAUST:
Gledaj ga dobro! Šta misliš, šta je ta
životinja?
VAGNER;
Pa, kuče kao kuče,
valjda za tragom gospodara žuri.
FAUST:
Primećuješ li kako juri 1210
uokrug, i sve bliže, oko nas?
Ne varam li se, kud god kroči
za njim se pruga od plamena toči.
VAGNER:
Što vidim, to je samo crni pas;
obmanjuju vas, nema sumnje, oči.
FAUST:
Privezuje nas za se uz pomoć tankog lanca
što ga magijski plete oko stopala naših.
VAGNER.
Ja vidim: skače, koleba se, plaši,
jer mesto gazde vidi dva neznanca.
FAUST:
Sužava krug, već tu je eto!
74
VAGNER:
Vidiš li, nije avet nego pseto.
Reži, okleva, leže po prašini,
pa vrti repom - svaki pas to čini.
FAUST.
Pridruži nam se! Priđi bliže!
VAGNER:
Pudlica to je budalasta neka.
Zastaneš, ona nepomično čeka,
kažeš joj štogod, upropanj se diže;
izgubi nešto, ona će da vrati,
za štapom će kroz vodu zaplivati.
FAUST:
Bićeš u pravu; dresura je posredi,
od kakvog duha ne vidim ni trag.
VAGNER:
Kad vaspitan je i kad zbilja vredi,
čak i mudracu pas postane drag.
Izvrstan đak studentski, on po svemu
zaslužuje da naklon budeš njemu.
(Ulaze u gradsku kapiju.)
RADNA SOBA
FAUST (ulazi sa pudlicom)-.
Na lug i njive mrak se sveo,
sav svet duboka noć sad krije,
što budi duše bolji deo,
slutnju i jezu u nju lije.
Postupak divlji sada sniva,
spi nagon obesni i ludi;
sveljudska ljubav n&s obliva,
ljubav se k Bogu sada budi.
75 Pudlice, mir! Ne juri tamo-amo!
Što njuškaš oko praga? Hoćeš stati!
Hajd iza peći, prilezi onamo,
a najbolji ću svoj ti jastuk dati.
Po brdskoj skakućući stazi
ti si nas zbilja zabavljala dosta;
daj da te ja sad negujem i pazim
kb dobrodošlog tihog gosta.
Ah, kada u sobičku tesnom
svetiljka milo opet sja,
svetlinom puni se nebesnom
i srce, koje sebe zna.
Um opet zbori, usred grudi
ponovo cveta nade cvet;
životnu reku čovek žudi,
ah! izvor koji poji svet.
Ne reži, psu! Svu dušu mi zagrevaju
zvukovi sveti, krepe je i snaže:
s njima se glas životinjski ne slaže.
Svikli smo mi da ljudi se podsmevaju
svem onom što ne razumevaju,
da gunđaju na sve što dobro je i lepo,
a što im često teško pada;
pa zar i pas, kb oni, na to da reži sada?
Al' avaj! ni uz najveće htenje
ne osećam više zadovoljenje.
Što začas mora prestati da teče
reka, te opet žeđ nas peče?
Koliko puta iskusih ovo!
Al' žeđ se i drugim toliti može;
za nadzemaljskim čežnja nas prože,
žudimo otkrivenje novo,
reč što beskrajno lepa i čista
samo u Novome zavetu blista.
76
Toj svetoj knjizi sad nešto me privlači
želim iskrenim čuvstvom skoljen
da izvornik, koji svetošću zrači,
prenesem na svoj jezik voljen.
(Otvara jednu knjigu i sprema se za rad.)
Pisano stoji: „Reč beše u početku!"
Evo, već zapeh tu, na prvom retku!
Ja reč toliko ne mogu da cenim,
moram to drugim da zamenim,
ako se zbilja duh u mene slio.
Nek piše: „U početku um je bio".
O prvoj vrsti porazmisli lepo,
ne daj da pero hita slepo!
Da l* zbilja um sve stvaraše i tkaše?
„Snaga u samom početku bejaše!"
Al* već dok ovo pišem, svest me prati
da ne smem ni na tom rešenju stati.
Duh pomaže mi! Vidim! Pišem smelo
i mirno: „U početku beše delo!"
Ako se želiš kod mene nastaniti,
pudlice, za red moraš hajati:
zavijanja se moraš okaniti,
ne smeš lajati!
Trpeti pored sebe nisam svikb
drugara koji smeta ovoliko.
Ćelija tesna posta;
moram terati gosta,
makar i preko volje:
otvorena su vrata, pa široko ti polje!
Ali šta vidim sada?
Zar to na prirodan način biva?
Da li mi oko gleda il' sniva?
Moj pas se duži i širi iznenada!
Silovito se diže sa tla,
to nije više obličje psa!
7 Kakvu to avet dovedoh u dom! 131 0
Već na nilskoga konja liči
s plamenim očima, sa groznom čeljusti tom.
O, s tobom na kraj ja ću izići!
Ključ Solomonov uvek pomaže
kad polupaklen se izrod pokaže.
DUHOVI (š hodiika):
Jednog od naših tu su zatočili!
Da nipošto niste unutra kročili!
Kao u kljusi lis
vrti se matori pakleni ris.
Ali pazite, 1320
sad morate kolo voditi!
Uzlećite, slazite,
pa će se on osloboditi.
Hajte, pomažite,
za njega izlaza tražite!
A on je to zaslužio,
jer sve je nas zadužio.
FAUST:
Da se s tom zveri smem suočiti,
basmu o četvoro valja mi sročiti:
Salamander neka se žari, 1330
nek se Undina grči i vije,
Silfa u tamu nek se skrije,
Kobold od truda nek se žmari.
Ko elemente ne zna
do u tančine,
ko im ne poznaje snagu
ni osobine,
taj se ne može nadati
da će duhove svladati.
U plamenu se skrij, 134 0
Salamandre!
U vir se žuboran slij,
78
Undino!
Meteorski divno sjaj,
Silfo!
Domu blagodet daj,
Inkubuse! Iskrsavaj
i ovu vracbinu okončavaj!
Nijedan od četiri stvora ta
ne nalazi se u zveri.
Spokojno leži i na me se ceri;
još joj nisam naneo zla.
Snažnijim čaranjem moram te lomiti
da bih te mogao pripitomiti.
Da l' te sam pakleni mrak,
prijane, uobličavao?
Tad gledaj ovaj znak
što vazda je pokoravao
crne nečastive lese!
Gle, kostreši se, buja, sav se trese!
Zar možeš, kleto stvorenje,
da čitaš objavljenje
nikada proistekloga,
večno neizrečenoga,
kroz svemir sav potekloga,
zločino probodenoga?
Buja, sateran iza peći,
kb slon je, i sve veći i veći,
odaju celu želi zapremiti,
rasuti se u maglu i paru.
Ka tavanici ne smeš stremiti!
Lezi pred noge gospodaru!
Vidiš da prazne pretnje ne zborim.
Svetim ću ognjem da te sagorim!
Čuvaj se da ti ne pokažem
najjače čime raspolažem!
Čuvaj se da ti ne pokažem
trojednu svetlost, sjaj trostruko vreli MG.FISTOFGLKS {dok se magla rastura, izlazi
iza ieći odeven kao putujući đak):
Čemu ta buka? Šta gospodin želi?
FAUST:
To, dakle, beše jezgra onog psa! 1380
Đak lutalica! Zasmevaš me time.
MEFISTOFELES:
Učenom gospodaru odajem poštu ja!
Oznojiste me dobro.
FAUST:
A kako ti je ime?
MEFISTOFELES:
To pitanje se meni čini sitno
za nekog što reč omalovažava,
sav privid puki izbegava
i traga tek za onim što je bitno.
FAUST:
Pa kod vas veĆ nazvanja mnoga,
gospodo, srž i biće vam odaju;
jasno je to kad vam imena daju 1390
lažova, zavodnika, muvljeg boga.
Pa lepo, ko si?
MEFISTOFELES:
Deo snage sam koja vazda
želi da tvori zlo, a uvek dobro sazda.
FAUST:
Šta znači zagonetka koju čuh?
MEFISTOFELES:
Ja večitog poricanja sam duh!
I to sa pravom; pošto sve
što nastaje zaslužuje da mre;
stog bolje još da ništa i ne biva.
80
Te sve što kod vas grehom se naziva,
razaranjem, ukratko zlom,
element moj je, stanište i dom.
1400
FAUST:
Delom se zoveš, a tu stojiš ceo?
MEFISTOFELES:
Istinu skromnu reći sam ti hteo.
Čovek, taj ludi svet, ta jadna mrva,
obično sebe drži za celinu;
a ja sam deo dela što beše sve isprva,
čestica mraka što iznedri svetlinu,
ponosnu svetlost što sad prvenstvo spori
materi noći, o prostor s njom se bori;
uspeti ipak neće, pa ma koliko htela, 1410
jer nerazlučno s telima se splela.
Iz tela struji, tela ozarava,
telo u njenom toku je sprečava -
pa, nadam se, još neće dugo proći
i s telima će i u propast poći.
FAUST:
Sad znam o čemu dostojno se staraš!
Ne možeš ništa srušiti golemo,
pa oko maloga buškaraš.
MEFISTOFELES:
Doista, mršav uspeh postižemo.
Poplave, bure, zemljotrese, vatre - 1420
šta li sve ne pokretah da se satre
to Nešto, ovaj svet žilavo-živi,
ali ne mogu da mu dohakaju:
ništavilu on grubo se protivi,
more i kopno smire se na kraju!
Odoleva baš svemu ova
životinjska i ljudska sorta kleta.
Koliko već ih otpravih sa sveta,
81 a stalno kbla krv sveža i nova!
Večito tako, baš da se poludi! 143 0
Iz vazduha, iz vode i iz zemaljskih grudi
proniče tisuć klica, u toploti,
u hladnome, u vlažnom, u suvoti!
Da nisam za se plamen zadržao,
posebnim svojim ne bih ništa zvao.
FAUST:
Znači, na silu večno budnu,
životodavno - ustalačku,
dižeš, u jenu uzaludnu,
pesnicu podlu paklenjačku!
Bolje se nečeg drugog lati, 1440
haosa sine čudnovati!
MEFISTOFELES:
Imaću to na pameti, dabome;
drugi put više i o tome!
A da l* bih sada ići smeo?
FAUST:
Pitanje ne razumem tvoje.
Sada te znam; kad budeš hteo,
dođi u vreme bilo koje.
Eno ti prozor, vrata eno,
a i kroz dimnjak ti je dopušteno.
MEFISTOFELES:
Da priznam! Nešto malčice tu smeta 1450
da đavo slobodno išeta:
veštičja stopa tu na pragu.
FAUST:
Zar pentagram tvoj korak sputa?
Ako on ulaz preči vragu,
kako li onda amo nađe puta?
Zar takav duh, pa sad u klopku pao?
82
MEFISTOFKŽS:
Nisi ga dobro iscrtao;
pogledaj: ovaj spoljni kut
ostavio si nepotpuno spojen.
FAUST:
Na sreću u tom uspeh ovaj put! 1460
Tako si, dakle, sad u ropstvu mojem?
Slučajno to se udesilo s&mo!
MEFISTOFELES.
Ne spazi pas to kad uskoči amo,
al* to je sad drugačije veoma;
kb đavo sad ne mogu iz tvog doma.
FAUST:
Zar ne možeš kroz prozor puta naći?
MEFI STOFELES".
Za đavole i aveti postoji
zakon: kud uđeš, moraš i izaći.
Prvo na volju nama stoji,
a drugom svak se od nas pokorava. 1470
FAUST:
I pakao čak ima svoja prava?
Odlično! S vama moguće je tada,
gospodo, pošten pakt ostvariti?
MEFI STOFELES:
Dobićeš sve za šta ti reč se zada,
nećemo ništa ukaišariti.
Al' ne može o tom u dve-tri reči,
kasnije mora da se više zbori;
a sad te preklinjem: otvori,
izlazak više mi ne preči!
FAUST:
Ta ostani još časak-dva
da pričanjem me razveseliš!
1 0 MEFIST0FEL1-S:
Pusti me! Brzo vratiću se ja,
a onda pitaj što god želiš.
FAUST:
Nisam te jurio niti vrebao,
sam mi u mrežu natrča. Nek svako
đavola drži kad ga je ukebao!
Neće ga opet uloviti lako.
MEFISTOFELES:
Kad želiš, nek ti bude: ja sam rad
da ostanem i društvo tebi pravim;
ali uz uslov da te sad 1490
veštinom svojom malo pozabavim.
FAUST:
Biće mi drago to da gledam;
samo nek ljupka bude tvoja šala,
veština tvoja nek je dolična!
MEFISTOFEJ1ES:
Čulima tvojim ovaj časak jedan
pružiće više no što bi ti dala
sva godina jednolična.
Niti duhova nežnih poj,
niti prelepih njinih slika roj
magijsko neće biti priviđenje. 1500
Mirisom mednim ti ćeš da se kadiš,
pa nepca predivno da sladiš,
dok svega te ne prožme ushićenje.
Priprema nije potrebna, jer svi
na okupu smo. De, zapojte vi!
DUHOVI:
Više se, nebesni
svode, ne mrači!
Ljupko se javi,
eteru plavi,
84
sve nas ozrači!
O, da se tamni
oblak raspline!
Venac zamamnih
zvezda da sine,
sjaj nepojamnih
sunaca line!
Roj nebesnika
prelepa lika
tu da se jati
i proleluja,
dokle ih prati
čežnja što buja
da se za njinim
putem uputi.
Odore njine
lepršni skuti
krile daljine,
zemlje prekrivaju,
zastiru senice
gde se voljeni,
mislima skoljeni,
motre u zenice,
pa se celivaju,
jedno se s drugim
zauvek slivaju.
Vinove senice,
čokoti stari!
Sve se l&stari!
Slašću se grozdovi
zaobljavaju
pa se u muljače
stropoštavaju,
uspenušali
otud pokuljaće
mlazevi vina koje se blista.
Zaplaminjaće,
zarominjaće
preko visina,
svuda sred mista
alem-kamenja,
pašće sa stenja
u mir dolina,
da se u jezera
tiha razlivaju,
te da zeleni
breg i ravnice
miljem umivaju.
Bezbrojne ptice
srču tu sreću,
k suncu uzleću,
lete ka žalima
ostrva blaženih
što se belasaju
i talasaju
miveni valima;
tu se pevači
klikom natklikuju,
poljem igrači
srećno pocikuju,
pa sva ta lesa
veselo hodi
ispod nebesa
prema slobodi,
jedne uz gorje
putevi vode,
drugi niz morje
plavetno brode,
treći pak jezde;
svi ka životu,
svi u daljine,
tamo gde zvezde
liju lepotu,
liju miline
neizrečene.
MEFISTOFELES:
Zaspao! Deco vazdušno-lelujna,
uljuljkala ga vaša pesma bujna!
Tim koncertom zadužili ste mene.
Još si ti preslab da zadržiš vraga!
Neka u snoviđenja, deco draga, 1590
tone, u more zabluda nek pada!
Al' da na pragu rasturim bez traga
čaroliju, oštrozub pacov sada
treba mi. - Jedan već u onom kutku
šuška, i čuće mene u sledećem trenutku.
Gospodar pacova, miševa, zunzara,
vašiju, buva, žaba i bumbara,
tebi naređuje smesta da dođeš,
na prag da prioneš i da ga glođeš
čim ga on bude uljem namočio! - 1600
Gle, gle, evo si već priskočio!
Navali! Šiljak što me zatočio
tu je na rubu, napred; još malo!
Gotovo! Volšebno dejstvo je spalo!
Fauste, nastavi snom se krepiti,
uskoro ću te opet posetiti!
FAUST (probudiviš se)\
Zar opet obmanut sam ja?
Duhova nema, nema one plime?
Zar u snu videh đavola? A s njime
zar nestade i onog psa? 1610
sČ 7 RADNA SOBA
Faust. Mefistofeles.
FLUST:
To neko kuca? Napred, molim!
Ko li to opet želi da me mori?
MEFISTOFRLES:
Ja sam to.
FAUST:
Napred!
MEFIS TOFEL ES:
Triput izgovori!
FAUST:
Pa napred!
MEFISTOFELES:
Takvoga te volim.
Složićemo se, prilika je sva!
Jer bubice zbog kojih si utučen
da rasteram, ovamo dođoh ja
kb otmen gospodičić preobučen,
u crvenom odelu sa pervazom od zlata,
u kratkom plaštu od brokata, 1620
s petlovim perom za šeširom
i dugim šiljatim rapirom.
Moj ti je savet: ne oklevaj,
no takve iste haljine odevaj,
slobodno kreći svuda kud bi hteo,
da tako saznaš život ceo.
FAUST:
Nema odela tog u kojem ne bih zla
zemaljskog skučenog života osećao.
Odveć sam star da samo glumim ja,
a odveć mlad da više za želje ne bih znao. 1630
88
Šta meni može svet da da?
Lišavaj se! Odriči se, odriči! -
Eto, večita pesma ta
na uho svakom od nas kriči,
dogod smo živi, svakog trena
promuklo ječi kletva njena.
S užasom ujutru se budim,
gorko bih hteo zaplakati,
jer novi dan od onog za čim žudim
ništa, baš ništa neće meni dati; 1640
on čak i slućenje o sreći
svojeglavim zameranjem sputava,
i sve što želi iz grudi poteći
beskrajnim radnim keženjem sprečava.
Pa i u gluvi noćni sat
u strahu moram na odar svoj da klonem,
ni tu mi pokoj nije dat,
u divljih snova užas tonem.
Bog što se st§ni sred mog srca živa
kadar je da mi celu dušu prene; 1650
Bog koji iznad mojih sila svih prebiva
ne može ništa pokrenuti van mene.
I postojanje mi je zbog toga teret ljut,
smrt želim, život mi je omrznut.
MEFISTOFELES:
Pa ipak, niko ne bi baš rado na taj put
kojim bi smrt ga zauvek odvela.
FAUST:
Blažen kom ona u pobednom sjaju
krvavi venac splete oko čela,
kog bude, posle lude igre, srela
u devojačkom zagrljaju! 1660
O, kamo da sam, ushićen od moći
silnoga duha, oči sklopio! MNFISTOFGJŠS:
Pa ipak neko one noći
napitak smeđi nije popio.
FAUST:
Bez uhođenja, kanda, ne bi motb.
MEFI STOFELES:
Sveznajuć nisam; al' znano mi je mnogo.
FAUST:
Ako iz strašnog komešanja
izvuče glas me znan i drag,
svarav prizvukom radovanja
detinjskog osećanja trag; 1670
tad kunem sve što sputa dušu
opsenjujuć i mameć nju,
u ove tužne špilje tmušu
goni je, laskajuć joj tu!
Prokleto uzvišeno mnjenje
kojim sam sebe spliće duh!
Prokleto pojavno zaslepl>enje
što pometa nam vid i sluh!
Prokleto što nam snove vodi,
nada u slavu, spomen dug! 1680
Prokleto što kb posed godi -
žena i dete, sluga, plug!
Proklet nek Mamon je, kad zlatom
na podvige nam budi strast,
kad posteljom nas prebogatom
mami u dokolice slast!
Proklinjem grožđa melem rumen!
Ljubavne sreće kunem vir!
Proklinjem nadu! Veru kunem!
A ponajviše: strpljiv mir! 1690
HOR DUHONA (nevidljiv):
Vaj! vaj!
Pesnicom snažnom
0
ti razori sada
lepi svet;
ruši se, pada!
Polubog smrska ga jak!
Mi krhotine krijemo
u ništavila mrak
i suze lijemo
nad nestalom onom lepotom. 1700
Ti što si tako silan
među ljudima,
stvori ga ponovo,
još većma umilan,
sa većom divotom
u svojim izgradi ga grudima!
Neka ti vedro misli plove,
započni s novim životom,
i pesme će nove
zazvučati potom! 1710
MEFISTOFELES:
Hor mojih malih prijatelja
podiže ovu graju.
Čuj ih, za dela i veselja
starmalo savet daju!
Iz tvoje ledene samoće,
gde krv i duh ti čame,
u svet beskrajan oni hoće
pevanjem da te smame.
Prestani da se igraš tim jadom što te prože
i što ti kb lešinar kljuje grudi! 1720
Svak i u najgorem društvu još osetiti može
i da je čovek sam, i da su pred njim ljudi.
Al' time nikako ne velim
da te međ ološ odgurnuti želim.
Moj čin je mali; ali pazi:
ako li želiš da se s tobom združim pa da po životnoj krenemo stazi,
pristajem odmah da ti služim
i da se tebi predam ceo.
Kb drug na putu ja ću te voditi, 1730
i, budem li ti znao ugoditi,
biću ti sluga, rob, što budeš hteo!
FAUST:
A šta ja treba za uzvrat da radim?
MEFISTOFRJTES:
Dotle još mnogo vode će proteći.
FAUST:
Ne! đavo je sebičnjak ponajveći
i neće tek badava, šale radi,
da koristi i usrećava.
Svoj uslov jasno moraš mi izreći!
Ovakav sluga kuću ugrožava.
MEFISTOFELES:
Ja ću na ovom, svetu tebi služiti,
bez počinka i stanka što god ti srce želi 1740
nabavljaću ti, i nećeš se potužiti.
A kad na onom opet budemo se sreli,
ti ćeš se meni istim tim odužiti.
FAUST:
Zaista, onaj svet me malo brine;
ako li ovaj smrskaš u ruševine,
nek drugi nikne kakav zna.
Iz ove Zemlje moja radost izvire sva
i ovo Sunce na moju patnju sja;
budem li mogao da se od njih rastanem ja, 1750
nek se tad zbude bilo šta.
Ne želim čuti šta dolazi zatim,
ni da l' će ljudi i tad da mrze i da vole,
ni da li u tim sferama nepoznatim
postoji neko gore ili dole.
92
MEFISTOFELES:
U tom se smislu i usudi.
Pristani! Srećan, već za koji dan
videćeš kakve sve veštine znam;
daću ti slasti skrivene oku ljudi.
FAUST:
Đavole jadni, šta ti možeš dati? 1760
Zar takav kao što si ti da shvati
kud stremi ljudski um i šta ga uzvišava?
No možda imaš jela koje ne zasićava,
žežena zlata što se rasplinjava
u šaci, poput žive, istog trena;
imaš li igru gde dobitka nema,
devojku koja u mom zagrljaju
već gleda kom će drugom da se d2,
božansku sreću počasti što traju
koliko i meteor nebom sja? 1770
Plod mi pokaži što pre branja strune,
grane što svakog dana iznova prozelene!
MEFISTOFELES:
Ne straši takav zahtev mene,
takvoga blaga torbe su mi pune.
Al', prijatelju, doći će i taj
dan da na miru proslavljamo pir.
FAUST:
Ako me ikad skoli lenji mir,
neka mi smesta dođe kraj!
Ako me laskom kad zaseniš
da dopadnem se sebi sam, 1780
ako uživanjem me spleniš,
to poslednji nek moj je dan!
Opkladu nudim!
MEFISTOFELES:
Ruku!
3 FAUST:
Dlan na dlan!
Ako trenutku kažem kada:
Tako si divan! Stani! Traj! -
ti me u lance okuj tada,
tad ne marim da dođe kraj!
Tad smrtna zvona nek zazvone,
tad službe budi rešen ti,
nek stane sat, kazaljka klone, 1790
nek prođe rok što dat mi bi!
MEFISTOFELES:
Promisli - ovo pamtićemo mi.
FAUST:
Na to si svako pravo stekb.
Ja se ne drznuh grešno u obećanju svom;
čim se gde skrasim, služiću, kb što rekoh,
svejedno kome - tebi il* drugom kom.
MEFISTOFELES:
Evo već danas, na doktorskom banketu,
počeću da ti služim ja.
Još jedno samo! - Tako ti sveg na svetu,
da napišeš mi redak-dva. 1800
FAUST:
Pedante, još i napismeno bi hteo?
Zar još čoveka od reči nisi sreo?
Zar nije dosta što reč izrečena
obveza život moj na sva vremena?
Sav svet nezaustavno bujica nosi živa,
a mene obećanje na mestu da prikiva?
Ipak, zabluda ova u srcu nam se stani,
zar bi se kogod nje rado odrekao?
Srećan ko čistu vernost u srcu svome hrani,
nijedne žrtve njemu nikada nije žao! 1810
Ali pergament pisani, žigosani,
94
uliva svima strah kb demon zao.
Reči nam već u peru mru,
vosak i koža gospodare tu.
Zli duše, šta od mene očekuješ? Zatraži!
Tuč, mermer, pergament il' hartiju? De, kaži!
Treba li perom, dletom, rezaljkom potpisivati
Možeš da biraš kako ti je volja.
MEFIS GOFELES:
Ih, ih, pa što toliko preterivati?
Zar moraš da se zlobiš kao zolja?
Ta svako parče hartije je zgodno.
Kapljicom krvi potpisaćeš se meni.
FAUST:
Ako baš misliš da je neophodno,
pristajem na taj zahtev besmisleni.
MEFISTOFELES:
Krv je sok sasvim poseban.
FAUST:
Ne boj se
da ću poreći savez i potpis što sam dao!
Težnja sve moje snage i ceo život moj se
sastoji uprav u tom što sam ti obećao.
Kol'ko se napeh od uobraženja;
a nisam ništa više nego ti.
Veliki duh me odbi, pun prezrenja,
priroda ispred oka mog se skri.
Mišljenja nit je prsla, i već davno
sve mi je znanje mučno i ogavno.
Hajd da u moru čulnosti dubokom
tolimo ražarene strasti!
Čarobne opne, dosad neproniknute okom,
nek pružaju nam čudesa i slasti!
Zaronimo u vremena huktanje,
u događaja kotrljanje! Pa nek se bol i ushićenje,
uspeh i neraspoloženje
smenjuju kako hoće; samo kroz nespokoj
delatan čovek tvori život svoj.
MEFISTOFNLES:
Ograničenja za vas ne postoje.
Bude l' vam drago, štrpkajte svud po svetu,
grabite što god hoćete u letu
i svim po volji sladite srce svoje.
Ne cifrajte se baš nimalo!
FAUST:
Pa čuješ: nije do radosti mi stalo. 1850
Bevutu ću se dati, uživanju prebolnom,
mrženju zaljubljenom, jeđenju sveutolnom.
Srce pak moje, od težnje za znanjem isceljeno,
više nijednom bolu ulaz prečiti neće,
i što je celom rodu ljudskome dodeljeno
želim da i mog bića najdublju srž pokreće,
želim da duhom prodrem u ljudska sva prostranstva,
da osećam svu sreću i sav jad čovečanstva,
da tol'ko svoje Ja do njegovoga nadmem
da, kb i ono, konačno i sam padnem. 1860
MEFISTOFELES:
Veruj mi - ja već godina toliko
moram da kusam taj bućkuriš stari:
od kolevke do groba niko
uspeo nije da to svari!
Veruj, ja znam: za ovu je celinu
jedino Bog da njome gospoduje;
on prohodi kroz večitu svetlinu,
nas je odbacio u tminu,
a vama dan i noć tek, na smenu, pogoduje.
FAUST:
Ali ja želim!
96
MNFISTOFE.TES:
Lepo je čuti to! 1870
Samo se jednog plašim: vremena biće malo
da postignete sve do čega vam je stalo.
Zašto ne date da pouči vas ko?
Nađite društvo nekoga poete:
neka se on u smišljanju pokaže
i plemenite sve nek kvalitete
na vaše časno teme ponaslaže -
lavlju hrabrost i dostojanstvenost,
jelenovu hitroću,
italijansku strastvenost, 1880
severnjačku vrednoću.
Nek vam prokljuvi tajnu: kako da čovek može
sa iskrenošću lukavost da spoji,
kako da ljubav, što ga mladićkim žarom prože,
vodi po čvrstom planu što prethodno ga skroji.
Rado bih i sam takvog prijaška upoznao,
gospodin-Mikrokozmom bih ga zvao.
FAUST:
Pa šta sam ja, kad moram i nade se odreći
da krunu čovečanstva ikada mogu steći,
za kojom žudnja sve mi telo plavi? 1890
MEFISTOFELES:
Ti si, konačno - to što jesi.
Vlasulje s tisuć kovrča ponesi,
noge na štule od sto aršina stavi -
ipak ćeš uvek biti to što jesi.
FAUST:
Osećam: zalud ljudskog duha sve
riznice na se nagomilah:
kada, na kraju, prisednem na tle,
u biću mome ne vri nova sila;
niti me i za trunku sve to diže,
niti sam Beskonačnom išta bliže. 1900 M1FISGOFJL1S:
Gospodine moj dragi, vi gledate na stvari
kb što ih posmatra većina;
nama tu treba umnija veština
dok ne minu života čari.
Šta, vraga! Jeste, ruke, glava,
zadnjica, noge, to je tvoje;
al' što mi služi, što se potčinjava,
zar je to stoga manje moje?
Ako za konja šest da platim mogu,
zar njinom snagom tad ne raspolažem? 1910
Jurim kb strela, gospar sam uvažen
kao da imam dva tuceta nogu.
Stoga se mani umovanja kleta,
pa čilo sa mnom kroz sred sveta!
Ko stalno mozga, znaš, taj liči meni
na bravče što se, gonjeno zlim duhom,
vrti u krug po pustopolju suhom,
a okolo se sočna ispaša svud zeleni.
FAUST:
Šta ćemo za početak?
MEFISTOFELES:
Pa, otići.
Kakvo je ovo samo mučilište! 1920
Zar takav život tvoje srce ište:
dosađuješ se i ti i mladići!
Neka se gos'in Trbić, tvoj sused, toga lati!
Što da se kinjiš, što da tu slamu mlatiš, reci?
Ponajbolje što možeš znati
ti ipak ne smeš reći onoj deci.
Evo, za vratima je baš sada od njih neko.
FAUST:
Ne mogu sa njim sad da razgovaram.
9n
MEFISTOFEJŠS
Taj jadni dečko odavno te je čekb;
ne sme da ode razočaran. 1930
De, daj mi plašt i kapu, a ti se nekud skloni,
ta maska će mi divno stajati. (Preodeva se.)
Na visprenost se moju sad osloni!
Ni četvrt sata neće sve to trajati;
a ti se dotle spremi za putovanje lepo!
(Faust ode.)
MEFISTOFELES (u Faustovom dugom ogrtanu):
Nauku i um preziri samo slepo,
najvišu snagu za koju čovek zna,
dopusti samo neka te Duh laži
kroz opsene i čarobnjaštvo snaži,
pa te već bezuslovno držim ja. - 1940
Njemu sudbina duh je dala
što neobuzdan hrli u daljine
i čija težnja zahuktala
ovozemaljske previđa miline.
Sad ću kroz divlji život ga provesti,
kroz nesuštastvo plitko-beznačajno,
nek se praćaka, koči, lepi, žesti,
u svom nezajažju beskrajnom
jelo i piće neka pred žudnom usnom gleda
i večno zalud traži okrepljenja; 1950
čak i da nije đavolu već predan,
nema za njega nade ni spasenja!
(Ulazi jedai student.)
STUDENT:
Ovde pre nekol'ko stigoh dana,
i, prepun strahopoštovanja,
dolazim da upoznam vas
o kom svud bruji slavan glas.
MEFISTOFELES.
Učtivost vaša mi je mila!
Ovakvih ko ja ima tu sva sila.
Da l' se i drugde osvrnuste već malo?
99 STUDKNT:
Do vašeg saveta mi je stalo! 1960
Dolazim ovde pun mladog žara,
oran, i s nešto malo para;
jedva me htede pustiti mati;
a želim što valjano znati.
MEFISTOFELKS:
Niste na bolje mesto mogli doći.
STUDENT:
Pravo da kažem, već želeo bih poći:
s tim zidinama, zdanjima sivim,
baš ne mogu da se saživim.
Sav je tu prostor tesan meni,
nigde drvceta da se zeleni, 1970
i u klupama, sred dvorane,
ogluvim, oslepim, mozak stane.
MEFISTOFELES:
Sve je to navika, ništa drugo.
I dete isprva se mršti
na dojku, al' ne prođe dugo
a ono vuče da sve pršti.
Kad mudrost uzme vas na grudi,
i u vama će svakog dana
sve veća želja da se budi,
sve će vam slađa biti hrana. 1980
STUDENT:
O n>en bih vrat se veselo obisnuo;
al' kako do n> e stići - i to bih rado čuo.
MEFISTOFELES:
Pre svega, recite mi da li
fakultet već ste izabrali?
STUDENT:
Želim da budem učen silno,
da znam o svemu izobilno
upoznam zemlju i nebo, sve što
postoji - nauku, prirodu svu.
100 MEFIST0F1 L1'S:
E, na putu ste pravom tu;
samo da pažn>u ne skrene vam nešto. 1990
SGUDENT:
Dušom i telom sam uz knjige,
ali ne velim da mi ne godi
malo provoda i razbibrige
u letnjoj prazničkoj slobodi.
MEFI STOFEL ES:
Vreme valjano upotrebite!
Dok dlanom o dlan, već ga nema.
Al' pomoću reda i sistema
znaćete da ga i uštedite.
Moj prijatelju dragi, stoga moj savet čujte:
pre svega So11e$it 1o§gsit posećujte. 2000
Duh će vam divno tu dresirati,
u španske čizme ga ušnirati,
te da klaj-klaj se vući sme
putanjom misli, a ne, kb pre,
da stalno đa tamo đa ovamo
kb smušen svitac vitla samo.
Zatim će dugo da vas uče
da je za ono što ste do juče
u jednom mahu činili vi
- kao, na primer, pili il' jeli - 2010
potrebno: jedan! dva! i tri!
da biste pravilno to izveli.
Znate, misli je kovačnica
baš kao vrsnog majstora tkačnica:
tu jedan udar tisuć niti kreće,
čunkovi šišaju i lete,
reka končića svud proleće
i tisuć čvorova se plete.
E, a onda filozofa eto
da objasni kako i zašto je sve to: 2020
101 Prvo je tako, i drugo tako,
pa stog i treće i četvrto tako;
da prvo i drugo ne postoje,
ne bi ni ovo drugo dvoje.
Dive se đaci tom što sad znaju,
al' ne naučiše da tkaju.
Ko želi nešto živo da spozna i pokaže,
taj najpre duh odatle goni;
sad delovima svima na dlanu raspolaže,
al', na žalost, ni traga nema duhovnoj sponi. 2030
Epsće1ge518 paŠgae hemija daje joj ime,
a ne zna kol'ko se sama sebi podsmeva time.
STUDENT:
Ne shvatam baš, ni kraj najbolje volje.
MEFISTOFELES:
Biće to kasnije mnogo bolje,
kad naučite da sve reducirate
i kako val>a klasificirate.
STUDENT:
Od svega toga mi glava buči
kao da žrvanj po njoj huči.
MEFISTOFELES:
A tad, kb najpreče ovo utuvite:
u metafiziku sav se udubite! 2040
U iskaz uman treba vam tu obući
sve što u ljudsku glavu ne pristaje nijednu;
za sve što u nju može ili ne može ući
naći ćete pri ruci reč neku izvanrednu.
Al' ovo prvo pola godine
reda se držite, moj gospodine!
Pet časova imate svakodnevno;
čim jekne zvono, a vi u klupu revno!
Valja vam se dobro pripremiti
i nabubati poglavlje svako, 2050
pa ćete mnogo bolje tako
102
na prvi pogled već primetiti
da on ne kaže ništa više
no što već i u knjizi piše.
Al' opet zapisujte sve od reda
kb da vam Sveti duh pripoveda!
STUDENT:
Ne recite to dvaput! Zacelo,
ja vidim vrednost svemu tom;
jer ono što imaš crno na belo,
spokojno nosi domu svom. 2060
MEFISTOFELES.
Al* izaberite fakultet koji!
STUDENT:
Na prava baš me ne vuče mnogo.
MEFISTOFELES:
Tu vam, zbil>a, ne zameram strogo,
znam ja kako s tom naukom stoji.
Zakoni i prava nasleđuju se dugo
kb boljka kojoj nema kraja,
sa jednog mesta vuku se na drugo,
od jednoga do drugog naraštaja.
Um bezumstvuje, dobrota pokor tvori;
a ti si, teško tebi, unuk samo! 2070
O pravu što ga rođenjem dobijamo,
na žalost, nikad se ne zbori.
STUDENT:
Odvratnost moju reči vaše množe.
Srećan ko od vas učiti se može!
Sad bih da bogoslovlje izučavam.
MEFISTOFELES:
E, tu ne želim da vas zavaravam.
U toj nauci, moram reći,
odveć je teško krivi put izbeći;
103 tol'ko je u njoj onoga što truje,
a jedva se od leka razlikuje. 2080
Slušajte samo jednog - i ovde to pomaže;
kunite se u ono što učitelj vam kaže.
Ukratko - reči držite se! Tako
kroz pouzdane dveri ćete lako
i brzo u hram izvesnosti stići.
STUDENT:
Al* neki pojam mora uz reč ići.
MEFISTOFELES:
U redu, de! Al' nije čovek pravi
ko se tu samo skanjera i sprema
i večno se od silnog straha davi;
jer onde baš gde pojma nikakvoga i nema, 2090
uvek se neka reč u zgodan časak javi.
Rečima možeš divno da se sporiš,
rečima sistem celovit da stvoriš,
u reči divno verujem doslovce,
ne možeš od njih otkrnjiti ni slovce.
STUDENT:
Izvin'te što vas moram zadržati,
al' još ponešto pitati sam rad:
da l' biste i o medicini sad
jezgrovit savet mogli meni dati?
Tri godine - to promine odjednom, 2100
a, Bože! reč je o polju nepreglednom!
Ako i mali mig ti neko da,
napipaš lakše put i krećeš pravo.
MEFISTOFELES (za sebe)\
Suvoparnoga tona sit sam ja;
sad opet moram biti pravi đavo. (Glasno.)
Duh medicine shvatiti je lako;
proučiš ceo svet, iznutra, spolja,
da najzad pustiš nek teče sve onako
kako je božja volja.
Zalud s naučnom težnjom svak od vas ukrug bludi, 2110
104
svako nauči samo što može mu u glavu;
ali ko ščepa priliku pravu,
e, takav mi je đida po ćudi.
Prilično krepak vaš je stas,
a i smelosti valjda imate,
pa ako li se u sebe uzdate
pouzdaće se i drugi u vas.
Pre svega, znajte žene voditi;
od njihovog kuku i lele, njihove stalne muke,
boljke hiljadostruke, 2120
u jednoj tački ćete ih osloboditi;
i postupate l' bar upola časno,
pod svojom kapom imaćete ih lasno.
Najpre im titula mora uliti poverenje
kako veština vaša sve druge nadvišava;
čim uđete, vi svako pipnite ispupčenje,
okolo kojih drugi odavno obigrava;
pulsić im lepo pritiskati znajte,
smešite im se lukavo-obesno
i poglede im vatrene bacajte, 2130
pa tada nek vam pođe ruka
slobodno oko njinog vitkog struka
da vidi nije li im ispod steznika tesno.
STUDENT.
To je već mnogo bolje! Bar vidiš šta i kako.
MEFISTOFELES:
Sivo je, brajko, teorisanje svako,
a vazda zlatno drvo života se zeleni.
STUDENT:
Kunem se, kb u snu je meni.
A da l' bih vas još kadgod uznemiriti smeo
te da, slušajuć, vašu iskapim mudrost do dna?
MEFISTOFELES:
Što god sam kadar, učinići ja. 2140
105 STUDKNT:
Nikako sad otići ne bih hteo
a da vam svoj spomenar ne pokažem
i zamolim vas za potpis uvažen
i makar samo jednu-dve
naklone reči.
MEFISTOFELES:
Rado, što da ne?
(Piše i vraća mu spomenar.)
STUDENT (čitau.
EpIb 51si1 Vei5, $aeme$ ćopiš e1 ša1ipg
(S poštovanjem zatvara spomenar, pozdravlja i odlazi.)
MEFISTOFELES
Ti samo slušaj drevnu izreku tu,
slušaj šta zmija, rođaka moja, zbori,
pa ćeš zacelo jednom, uz bogolikost svu,
iskusiti u srcu i kako strava mori! 2150
(Pojavljuje se Faust.)
FAUST:
Kud ćemo sad?
MEFISTOFELES:
Kud god ti duša je rada.
Najpre kroz mali svet, pa kroz veliki tada.
Biće to vajda za te, a i milina prava
dok prohodiš kroz ovaj tečaj za bambadava!
FAUST:
Ali, kraj moje duge brade
za lak i otmen život sve mi smeta.
Ne, nema od tog pokušaja nade;
da se snalazim usred sveta,
to nikad nisam znao: mali sam i pometen
pred drugima, i vazda biću spleten. 2160
106 M1-FISG0F1J1KS:
Moj prijatelju, sve će to biti kako treba;
čim se pouzda u se i čim se ne koleba,
čovek se ume i u životu snaći.
FAUST:
A kako ćemo odavde izaći?
Imaš li konje, slugu, kola neka?
MEFISTOFELES:
Sve što nam treba jeste da plašt taj
razavijemo, i već put daleka
vinućemo se neba. Samo, znaj,
prilikom ovog pokušaja smela
ti ne smeš prtljag pretežak uzeti. 2170
Spraviću nešto malo gasa vrela,
pa ćemo začas sa zemlje se uzneti.
Što god smo lakši, bolje će da se plovi;
a sad, sa srećom u svoj život novi!
AUERBAHOV PODRUM U LAJPCIGU
Pijanka vesele družiie.
FROŠ:
Šta ste se smrzli? Šta tu čekate?
Niti ločete, nit' se cerekate.
Daću vam što ste se tako ucmoljili,
noseve odreda otomboljili!
Inače gorite kao slama,
a sad ste pokisli! Šta je s vama? 2180
BRANDER:
Sam si kriv; baš nijednu blezgariju
da nam izvedeš, niti svinjariju.
FROŠ (izliva mu čašu viia ia glavu) .
Evo ti oboje!
107 BRLNDKR:
Prokleta svinjo!
FROŠ:
Pa sam si to hteo, molim fino!
ZIBEL:
Napolje ko se ovde spori!
hajd, zaurlajte iz sveg glasa!
Po jednu sručite, pa nek se ori!
Haj-hoj!
ALTMAJER:
Jao, nema mi spasa!
Pamuka! Ovaj mi probi uši*
ZIBEL:
Kada o svod se pesma ruši, 2190
najbolje osetiš snagu basa.
FROŠ:
Tako je! Nek se tornja ko zamera ma šta!
Tra-lala-lala-la!
ALTMAJER:
Tra-lala-lala-la!
FROŠ:
Podešena su grla, nek počne pesma skladna.
(Peva.)
Presveto Rimsko carstvo, o,
zar još se nisi raspalo?
BRANDER:
Bedne li pesme! Fuj! Politička pesma je gadna!
Svakog vam dana valja Bogu u čast napijati
što ne morate glavu Rimskim carstvom razbijati!
Bar ja to držim za pregolem ćar 2200
što nisam ni car niti kancelar.
108
Al' glava ne sme ni nama da fali;
pa što ne bismo papu izabrali?
Vi znate koje svojstvo tu rešava
i na to mesto čoveka uzvišava.
FROŠ (peva):
Leti, slavuj-ptico, u daleki kraj,
sto pozdrava mojoj dragoj otpevaj!
ZIBEL:
Nikakav pozdrav dragoj! To čuti ja ne želim!
FROŠ:
Ti li ćeš da mi braniš? Pozdrav i poljubac,
velim!
(Peva.)
U gluvu noć mi otvori ti! 2210
Rezu izvuci, dragi tvoj bdi!
Vrata zatvori tek kad se zazori!
ZIBEL:
De, pevaj samo, slavi je ne znam kako!
Kad dođe vreme, smejaću se tom.
Mene je nasankala, pa će i tebe tako.
Dabogda zloduh spanđao se s njom,
šašoljio je na raskršću kom!
A neki mator jarac, što sa Brokena kreće,
neka joj u galopu laku noć odmekeće!
Ko god je dasa, a ne neka žgeba, 2220
odveć je dobar za tu šmizlu zlu.
Kamenjem okna razbiti joj treba,
jedino takav pozdrav je za nju.
BRANDER (lupajući po stolu):
Tišina! Čujte! Gospodo, svak zna
da se razumem u manire ja:
tu zaljubljeni ljudi sede,
pa da im, prema običaju starom,
10 još nešto lepo za laku noć izvedem,
po najnovijem kroju. Dede,
nek svako pripev prihvati svim žarom! 223 0
(Peva.)
Podrumski pacov sladio
sve samu mast i puter,
trbuščić je zaradio
kaono doktor Luter.
Al' sluškinja otrovan mamac mu dade
i on se sav stešnjen kovitlati stade,
baš kao da ljubav ga čupa.
HOR (kličući):
Baš kao da ljubav ga čupa.
BRANDER:
Šta nije, grešnik, probao!
Iz svih je bara pio, 2240
sve razgrebb, razglodao,
al' zalud bes mu bio.
Od straha je skakao, vio se, trzb,
al' se, jadniče, zamori brzo,
baš kao da ljubav ga čupa.
HOR:
Baš kao da ljubav ga čupa.
BRANDER:
Užas ga ošamutio,
već ništa nije znao:
u kujnu se uputio,
kraj ognjišta je pao. 2250
A sluškinja videv ga pršte u smeh:
Gle, šišti, vuća se, splasnu kb meh,
baš kao da ljubav ga čupa.
HOR:
Baš kao da ljubav ga čupa.
110
ZIBEL:
Kako se ove tikve vesele što to čuju!
Baš je veština, nema šta,
da pacovi se jadni truju!
BRANDER:
Ti ih veoma ceniš, a?
ALTMAJER:
Gle kako posta blag i mekan
pupavko ovaj, ćelav zvekan!
Na prizor takav nečuveni
suzicu nežnu pušta,
jer vidi: pacov naduveni
slika je njegova sušta.
(Ulaze Faust i Mefistofeles)
2260
MEFISTOFELES:
Najpre te moram, kao dobrog đaka,
uvesti u društvo veseljaka,
da vidiš kako se živeti može lako.
Praznuje svakog dana ta bratija ovako.
Sa malo duha, a uz provod lep,
u skučenome kolu oni kruže 2270
kb mlade mačke što svoj jure rep.
Kada se na glavobolju ne tuže,
i dokle samo krčmar poslužuje na kredu,
sve je za njih potaman i u redu.
BRANDER:
Ovi su upravo stigli s puta,
neobično se drže, i odmah se poznadu;
nema ni sat otkako su u gradu.
FROŠ:
Tu si u pravu po sto puta!
Eh, pa ko sad da Lajpcig moj ne hvali!
On obrazuje svet, on ti je Pariz mali. 2280
1 Šta misliš, ko bi ti stranci mogli biti?
FROŠ:
Pusti ti samo mene! Kad pomnu sa mnom da piju,
lako ću njima, kb mlemnjak, izvaditi
sve što bi, možda, želeli da skriju.
Kanda iz nekog otmenog su doma,
čine se nezadovoljni i oholi veoma.
BRANDER:
Kladim se, to su vašarski opsenari!
AJGGMAJER:
Moguće.
FROŠ:
Pazi, kad ih pritegnem, biće tropa!
MEFISTOFEPES (Faustu)\
Đavola ne nanjuše nikada ti drugari,
pa čak ni kad ih već za šiju skopa 2290
FAUST:
Gospodo, pozdrav naš!
ZIBEL:
Hvala, i otpozdravljanje!
(Tiho, gledajući Mefistofelesa ispod oka.)
Što li taj bratac na jednu nogu hramlje?
MEFISTOFELES:
Da l' bismo i mi za sto s vama smeli?
Kad se već dobrog pića ne može ovde naći,
da nas bar društvo prijatno veseli.
ALTMAJER:
O, vi ste, kanda, silni probirači.
112
FROŠ:
Iz Ripaha ste danas, bez sumnje, pošli kasno?
Da niste večerali sa gospodinom Hansom?
MEFISTOFE1ES:
Danas mu samo minusmo kraj doma;
prošli put govorili smo s njim. 2300
O svojim rođacima pričao nam je svim
i svakog pozdravlja veoma.
(Klanja se Frošu.)
ALTMAJER (tiho):
Eto ti, zna taj znanje!
ZIBEL:
Prefrigan, nema šta!
FROŠ:
No, čekaj samo, nasadiću ga ja!
MEFI STOFELES:
Ako nas nisu prevarile uši,
glasove skladne čusmo baš pre no što smo ušli.
Doista, divno biti mora
pod svodovima ovim kad jekne pesma hora.
FROŠ:
Da niste, možda, neki od veštaka?
MEFISTOFELES:
O, ne! Snaga je slaba, al' žeđa nam je jaka. 2310
ALTMAJER:
Dajte nam neku pesmu!
MEFISTOFELES:
Treba li, sto i tri.
ZIBEJG.
Al' nipošto da nije neka stara!
13 MEFISTOFGLJŠS:
Iz Španije baš dolazimo mi,
iz lepe zemlje vina i gitara.
(Psva.)
U davno doba jedan kralj
imao buvca golemog -
FROŠ:
Čujte ga! Buvac! E, tako mi neba,
buvac je krasan gost, baš kakav nama treba.
MEFISTOFELES (,peva):
U davno doba jedan kral>
imao buvlja golemog, 2320
i voleo ga silno on
baš kao sina rođenog.
Krojača svog je pozvao
da odeću mu sašije:
„Da skrojiš ovom plemiću
dolamicu i čakšire!"
BRANDER:
Kaž'te krojaču da će morati
da sve to triput premerava!
I da se nipošto ne smeju borati 2330
čakšire, inače ode glava!
MEFISTOFELES:
U svili i u somotu
on sad se rašepurio,
po odeći mu tračice,
na grudi krst je turio,
i odmah postb ministar,
kb tanjir zvezdu dobio,
pa braću svu i sestrice
na dvor je nadovodio.
A oni odmah dvorane
ujedati navališe, 2340
i kraljici i sluškinji
1
svu kožu razranjaviše.
Na dvoru niko ne smede
da pobije to zlo.
Mi, bogme, noktom zgnječimo
kad ujede nas ko.
HOR (kličući):
Mi, bogme, noktom zgnječimo
kad ujede nas ko.
FROŠ:
Bravo, bravo! Nema šta, baš fino!
ZIBEL:
Nek tako prođe buva svaka! 2350
BRANDER:
Šiljite prste, pa samo: caka-caka!
ALTMAJER:
Živela sloboda! Živelo vino!
MEFISTOFELES.
E, zbilja mi je došla volja
da i ja koju čašu gucnem u čast slobode,
kad bi vam samo vina bila bolja.
ZIBEL:
Slušajte, takve reči nam ne gode!
MEFISTOFELES:
Bojim se samo da će se krčmar žaliti;
a baš bih hteo gospodi vrloj naliti
vino iz našeg podruma.
ZIBEL:
Ja ću to srediti!
Samo vi dajte; neće se on uvrediti. 2360 FROŠ:
Nalijte dobru mašu, pa svaka čast i hvala.
Jedino, proba ne sme biti mala.
Jer, ako moram sud izreći,
treba mi gutljaj malo veći.
ALTMAJER (tiho):
Oni su s Rajne došli, mnim.
MEFISTOFEL ES:
Dajte mi svrdlo!
BRANDER:
A šta ćete s njim?
Nemate, valjda, burad iza vrata?
ALTMAJER:
Tu straga ima nekakvog alata.
MEFISTOFELES (uzima svrdlo. Frošu):
E, koje biste sada? Odgovor'te!
FROŠ:
Kako to? Zar imate razne sorte? 2370
MEFISTOFELES:
Po svojoj želji možete naručivati.
ALTMAJER (Frošu):
Aha, već poče usne oblizivati!
FROŠ:
Pa, kad je da se bira, onda rajnskoga, molim.
Što domovina pruža, to ponajviše volim.
MEFISTOFELES (bušeći rupu u stolu na mestu gde sedi Froš) :
Za čepove sad malo voska dajte!
ALTMAJER:
Ujdurma čista! Ti su iz opsenarske fajte.
116
MEFISTOFEJ1ES (krand eru);
A vi?
BRANDER:
Šampanjca meni!
Al' nek se samo kako reba peni!
MEFISTOFELES (buši; jedan od njih je u međuvremenu
načinio voštane čeiove i njima zatisnuo rupe ).
BRANDER:
Ne može čovek stalno tuđega da se kloni,
jer što je dobro, često blizu nije. 2380
Ne mari Nemac Francuze, čak mrski su mu oni,
al' njina vina uživa da pije.
ZIBEL (dok se Mefistofeles približava njegovom mestu):
Ne hajem za kiseliš, moram reći;
nek pravo slatko u čašu mi se toči!
MEFISTOFELES (buši):
Vama će odmah tokajac poteći.
AJGGMAJER:
Ne, pogledajte nas pravo u oči!
Zavitlavate, vidim lepo ja.
MEFISTOFELES:
Ih, ih! Pa ko bi smeo da na to se usudi
kad su pred njime tako fini ljudi?
A sad recite brzo! Jedan-dva! 2390
Kojim bih vinom poslužiti vas mogb.
AJPMAJER:
Ma kojim! Samo ne pitajte mnogo!
(Pošto su sve rupe izbušene i začepljene.)
MEFISTOFELES (izvodeći neobične pokrete) :
Čokot nosi plodove,
jarac nosi rogove!
1 Sočno je vino, loza je drvena,
sto čamov daje vina crvena.
Okom u prirodu duboko ronite,
Ovome čudu veru poklonite!
Napolje čepove! Nek svako sada pije!
SVI (dok izvdače čepove i dok se svakome lije
u čašu traženo viio) :
Kakav se divan sok u čaše lije! 2400
MEFISTOFELES:
Samo ni kap da prosula se nije!
(Piju po nekoliko puta.)
SVI (pevaju)-.
Što ljudožderski uživamo
kb celo krdo svinja!
MEFISTOFELES:
Narod se oslobodi, gledaj ih što uživaju!
FAUST:
Ja bih da krenem.
MEFISTOFELES:
Čekni da istinsku
vidiš im narav životinjsku
što će je sad da pootkrivaju.
ZIBEL (Pije neoprezno, vino se proliva na pod i prstvara se u
plamen.)
U pomoć! Vatra! U pomoć! Paklen plam!
MEFISTOFNLES (bajući plamsnu):
Nakloni elemente, sad se stišaj!
(Zibelu)
Zasad je ovo bila tek kaplja čistilišta. 2420
ZIBEL:
Ama zar tako? Ček! E, vala ću da vam dam!
1
O nama, kanda, vi ne znate još ništa.
FRON1.
Da tako nešto ponovili niste!
ALTMAJER:
Na stranu da ga odzovemo, je li?
ZIBEL:
Kako ste samo bili tako smeli
da terate pred nama besne gliste!
MEFISTOFELES:
Matora bačvo, ni jedne reči više!
ZIBEL:
Oklagijo! Da počem još i nećeš
pred nama drsko da blebećeš?
BRANDER:
Ček samo! Biće batina kb kiše! 2420
AJTGMAJER (izvlači jedan čep iz stola, ia njega sukne plamei):
O, gorim sav!
ZIBEL:
Čarolije to su razne!
Naval'te! Sad ga svako sme ubiti bez kazne!
(Izvlače noževe i kreću prema Mefistofelesu.)
MEFISTOFELES (sa ozbiljnim izrazom):
JTažna slika i reč zasenjuju,
smisao i mesto zamenjuju!
Nek vas vracbine ove zaplenjuju!
(Oni začuđeno zastanu i gledaju jedan drugoga.)
ALTMAJER:
Gde sam to? Kakav divan kraj!
FROŠ:
Vinograd! Vidim li dobro? Pravi raj! ZI1LI:
Pa grožđe svud pod rukom!
KRANDER:
Blago meni,
gle kakav čokot! Kakav grozd rumeni!
(Hvata Zibela za nos. I druga dvojica se hvataju i svi dižu
noževe.)
MEFISTOFNLES (kao gore).
Zabludo, prevez s očiju im svuci! 2430
I zapamtite kako se đavo šali!
(Nestaje zajedno sa Faustom, drugari uzmiču jedan od drugoga)
ZIBEP:
Šta je to?
ALTMAJER:
A?
FROŠ.
Ma zbilja, da li
tvoj nos to beše?
BRANDER (Zibelu):
Tvoj držim još u ruci!
ALTMAJER:
Ovo mi kosti rasturilo sve;
stolicu! il' ću da skljokam se na tle.
FROŠ:
Ne, recite mi, šta ovo bejaše?
ZIBEL:
Gde je taj čova? Nađem li ga gde,
iz mojih ruku živ izaći neće!
ALTMAJER:
Videh ga kako na buretu jaše
i pravce tamo kroz vrata izleće - - 2440
120
Olovne su mi noge. E, baš me dokusuri!
(Okrsćući se prema stolu.)
Bože! da vino još ne curi?
ZIBEL:
Obmana, laž! Tek privid to je bio.
FROŠ:
Pa ipak, kao da sam vina pio.
BRANDER:
A šta je s onim grožđem? Beše svuda.
ALTMAJER:
Nek mi sad kaže neko da ne postoje čuda!
VEŠTIČINA KUHINJA
Na niskom ognjištu, iznad vatre, visi veliki bakrač. U pari što
se iz njega diže pokazuju se razne prilike. Jedna majmunica sedi
kraj bakrača, skida penu i vodi računa o tome da ne prekipi. Maj-
mun sa mladima sedi u blizini i greje se. Zidovi i tavanaca su
okićeni najneobičnijim veštičjim pokućstvom.
Faust. Mefistofeles.
FAUST:
Gadim se na to čarobnjaštvo ludo!
Zar tu da nađem neko zdravlje hudo,
sred ovog krša mahnita i gadna?
Zar da od bapskih saveta mi lakne? 2450
I zar da ova brljarija smradna
trideset leta s grbače mi smakne?
Ne znaš li ništa bolje, onda zlo!
I već sam svake nade lišen.
Zar priroda i neki duh uzvišen
još melem nisu smislili za to?
1 MNFISTOFJ-JJES:
Sad opet pričaš mudro i kako se pristoji!
I na prirodan način možeš vratiti zdravlje;
al' to u drugoj knjizi stoji
i čudnovato je poglavlje. 2460
FAUST:
Da čujem!
MEFISTOFELES:
JTepo! Zaista postoji
nešto što možeš dobiti bez para,
bez ikakvih vradžbina i lekara:
na njivu emesta kreni, kopaj, ori,
sebe i duh svoj u uzan krug zatvori,
hrani se prostom hranom: hlebom, smokom,
kb stoka živi zajedno sa stokom
i nemoj da se libiš
da njivu koju žanješ đubriš sam;
najbolje to je sredstvo, kol'ko znam, 2470
da mlad do osamdesete poživiš!
FAUST:
To nisam navikao, nikako neću moći
da ašov prihvatim il' plug.
Nije za mene takav skučen životni krug.
MEFISTOFELES:
E, onda mora veštica pomoći!
FDUST:
A što to ne bi sam uradio
i svario napitak? Šta će mi ova baba?
MEFISTOFELES:
Taman! Da tol'ko vreme spljiskam caba!
Dotle bih sto mostova posagradio,
Ne samo znanje i umenje, 2480
na tom se poslu traži i strpljenje.
Godinama se time duh u samoći bavi;
tek vreme od tog vrenja sok delotvoran pravi.
122
Da znaš tek šta je potrebno tu!
Sve same neobične stvari!
Doduše, đavo naučio je nju,
al' ćavo sam ne ume da to svari.
(Ugledavši životinje.)
Pogledaj samo kakav ljubak soj!
Ovo je sluškinja, a ovo sluga njoj!
(Životinjama.)
Gospa se, kanda, ne nalazi u kući? 2490
ŽIVOTINJE:
Pocikujući
kroz dimnjak je otpr'nula,
na neku gozbu svrnula!
MEFISTOFELES:
Kol'ko van kuće luduje inače?
ŽIVOTINJE:
Dokle se naše šapice ne smlače.
MEFISTOFELES (Faustu)\
Šta misliš o tim zverkama tananima?
FAUST:
Odurnije još nisam vidb žgadije!
MEFISTOFELES:
Ne reci tako! Ja najradije
razgovaram ko ovo sad sa njima! (Životinjama.)
No recite mi, njuške svinjske, 2500
šta mešate po ovoj kaši?
ŽIVOGINJE.
Kuvamo čorbuljake sirotinjske.
MEFIS I OFELES:
E, biće dosta mušterija vaših. MLJMUI (približava se i umiljava se oko Mefistofelesa):
O, baci odmah kockicu
i daj mi koju svoticu,
dobitka meni daj!
Jedva vezujem s krajem kraj,
a kad bi mi parica dao,
svak bi me pametnim zvao.
MEFISTOFEPES:
Od sreće bi se majmun zavrteo kb čigra 2510
kad bi mogao samo na lutriji da igra!
(Za to vreme se mlada majmunčad igrala s velikom loptom, koju sad
dokotrljavaju.)
MAJMUN:
Gle sveta sada
gde se kotrlja;
penje se, pada,
večito srlja!
Kb staklo zvoni;
to začas se lomi!
Iznutra je šupalj.
Ovde se sja,
ovde još više. 2520
A živ sam ja!
Dragi moj sine,
podalje stani
da te ne rani,
da te ne smrska
svet taj od gline
kad se rasprska.
MEFISTOFELES:
A sito, čemu sito?
MDJMUN (skida ga):
O,
da si ti lopov, ja bih to
odmah video jasno.
2530
1
(Trči do majmunice i tera je da gleda kroz sito.)
Virni kroz sito! Gle,
lopova vidiš, zar ne,
al' ne smeš to reći glasno.
MEFISTOFELES (približavajući se vatri);
A ovaj ćup?
MAJMUN I MAJMUNICA:
E, baš je glup!
ne poznaje ćup,
ne poznaje kotao naš!
MEFISTOFELES:
Nevaspitan si baš!
MAJMUN:
Uzmi perušku ovu, ne žesti se
i na stolicu smesti se! 2540
(Primorava Mefistofelesa da sedne.)
FAUST (koji je za to vreme stajao pred jednim ogledalom, čas mu
se približavajući, čas se odmičući) :
Šta vidim? kakva nebesnica vila
u volšebnom ogledalu to hodi!
Ljubavi, daj mi ponajbrža krila,
u predele me njene vodi!
Ah, čim se krenem sa ovoga mesta,
čim usudim se da joj priđem bliže,
odmah se neka magla diže
u kojoj lik joj skoro nesta! -
Najlepši lik od ženskih svih lepota!
Zar Bog toliko lepom stvori ženu? 2550
Zar zbilja u tom telu opruženu
vidim suštinu nebeskih svih divota?
Zar se ovako nešto na zemlji može naći?
MEFISTOFEG1ES:
Dabome, kad šest dana Bog muči se kb đavo,
pa sebi sam na kraju kaže: bravo! -tad mora nešto pristojno izaći.
Za sada oči napasaj; a ja
umem da nađem curićak sličan tom;
i blažen onaj kome sreća da
da je kb mladu povede domu svom! 2560
(Faust ieprestano gleda u ogledalo. Mefistofeles, protežući se
na stolaci i igrajući se peruškom, nastavlja da govori)
Sedim ko kralj na tronu ispod neba,
žezlo već držim, još mi kruna treba.
ŽIVOTINJE (koje su dosad zavodile različite zbrkane i čudne
pokrete, donose Mefistofelesu krunu, uz silnu dreku.)
O, da li bi nam malo ti
znoja i krvi odvojio
i ovu krunu spojio?
(Nespretno rukuju krunom i razbijaju je na dva dela, pa ih nose
skačući uokrug.)
Sad bi što bi!
Mi gledamo, pocikujemo.
slušamo i slikujemo!
FAUST (okrenut ogledalu):
Gotovo da izludim, vaj!
MEFISOFELES (pokazujući na životinje):
Sada se čak i meni bezmalo vrti u glavi. 2570
ŽIVOTINJE:
I uspe li nam posb taj,
i sastavi l' se s krajem kraj,
misao tad se javi.
FAUST (kao gore):
Srce mi gori, sve me peče!
Udaljimo se odavde što brže!
MEFISTOFELES (u gornjem položaju):
No, što jest jest, al' mora da reče
da istine se barem pesnici ovi drže.
126
(Nakrač, na koji majmunaca za to vreme NIJS pazila, počinje da kipi:
diže ss veliki plamsn, koji sukns u dimn>ak. Kroz plamen se
spušta veštica, uz užasnu dreku.)
VEŠTIND:
Ajoj! Ajoj! Ajoj!
Prokleti krmeći soj!
Prokleta beštija! Svoj
ne gleda posao,
ne pazi kotao,
gospodaricu prlji i smudi!
Bes te spopao!
2580
(Ugledavši Fausta i Mefistofelesa.)
Al' šta je ovo tu?
Ko su ti ljudi?
Šta tražite tu?
Ko se to uvuče? Hu,
evo vam malo vatre
da srž i kosti vam satre! 2590
(Zahvati pegvačom po bakraču i prska plamen prema Faustu, Mefi-
stofelesu i životinjša. Životinje cvile.)
MEFISTOFELES (koji obrće perušku što je drži u ruci i lupa
po čašama i loncima):
Slomi se! Smrska!
Eto ti kaša!
Eto ti čaša!
To je tek šala naša
i takt, strvino mrska,
uz tvoja zapevanja drska.
(Veštica ustukne gnevna i užasnuta.)
Poznaješ li me? Kosture! Čudovište!
Prepoznaješ li gospodara svog?
Šta li mi drži ruke te da te ne unište,
i tebe i majmunski avetinjski taj log! 2600
Zar ne poštuješ više ni grudnjak moj crveni?
Pa ni petlovo pero ne vidiš čak na meni?
Da lice maskom počem ne oblažem?
Treba li, možda, sam da svoje ime kažem?
1 VEŠTICA:
Izvin*te, gospodaru, za pozdrav grub! Šta mogu!
Pa ne vidim vam konjsku nogu!
Gde su vam ona dva gavrana vrana?
MEFISTOFELES:
Nek ti se zasad prođe tako;
jer, zbilja, minu mnogo dana
otkad se nismo videli nikako. 2610
Kultura, koja svet poliza ceo,
i đavola je najzad spopala;
gde li se fantom severnjački deo?
gde vidiš rep i rogove i kance?
A što se tiče moga stopala,
bez kojeg zbilja ne mogu da se snađem,
taj ukras bi mi međ ljud'ma samo štetio;
stog sam se, kb mladići tol'ki, setio
da listove na sebe stavim tuđe.
VEŠTICA (igrajući):
I um i svest me skoro ostaviše 2620
otkako mi u kuću gos'in Satana uđe.
MEFISTOFELES:
To ime, ženo, ne pominji više!
VEŠTICA:
A zašto? Što vam nije to po volji?
MEFISTOFELES:
U basnoslovnu knjigu davno ga pišu svi;
al' ljudi zato nisu ništa bolji:
lišili su se Zlog, no ostali su zli.
Baronom zovi mene, no, i gotova stvar;
kavalir ja sam, kao i drugi kavaliri.
U otmenu mi krv ne sumnjaš zar?
Evo, na grb moj malčice nagviri! 2630
(Pravi nepristojan gest.)
VEŠTICA (smeje se neobuzdano):
Ha-ha! e, baš na vas to liči, gazda!
128
Obešenjak ste ko što beste vazda.
MEFISTOFELES (Faustu):
Moj prijatelju, dobro utuvi nauk taj!
S vešticom samo tako izaći ćeš na kraj.
VEŠTICA:
Recite šta vam treba, gospodo moja draga!
MEFI STOFELES.
Dobrana čaša s onim znanim sokom!
Al' sasvim starog molim, pošto tokom
godina njemu udvoji se snaga.
VEŠTICA:
Veoma rado! Evo jedne boce -
iz nje i sama volim da pokvasim gr'oce, 2640
jer smrdljiva nimalo više nije;
eto, možete od nje čašicu da imate.
(Tiho.)
Al' ako ovaj čovek bez pripreme to pije,
neće ni pola sata živeti, dobro znate.
MEFISTOFELES:
To je prijatelj dobar, nek bude mu od vajde;
daj mu što ponajviše u tvojoj kujni vredi.
Opiši krug, odverglaj basme, hajde,
i punu šolju soka mu nacedi!
VEŠTICA (uz čudne pokrete, opisuje krug i stavlja u njega neo-
bične predmete; za to vreme čaše počinju da zveckaju, kotlovi da
bruje, i sve to stvara muziku. Ona najzad donosi i jednu veliku
knjigu i u krug uvodi majmune, koji joj služe kao pult i drže bak-
lju. Daje znak Faustu da joj priđe.)
FAUST (Mefistofelssu):
Ne, reci, čemu ovo sve?
Taj ludi pribor, mahnite kretnje te, 2650
podvala plitka, bljutav šljam,
sve mi je mrsko, sve to dobro znam.
129 MEFISTOFGLG.S
Ma, lakrdija puka i smejurija prava!
Ne budi samo tako strog!
Taj hokus-pokus ona kb lekar upražnjava
da bi imao stvarnu korist od soka tog.
(Nrimorava Fausta da uđe u krug.)
VNŠTŠ1A (snažno naglašavajući reči počinje da deklamuje š
knjige.)
Uči se sad veštini!
Od jednog deset načini,
pa dva otuda skini;
tri možeš zanemariti, 2660
i tako ćeš ućariti.
Čet'ri nek nose vetri!
Od petice i šestice,
to ti je nauk veštice,
sedam i osam stvori,
pa se odmori;
devetka za jedinicu stoji,
a desetka i ne postoji.
Eto ti kako veštica broji!
FAUST:
Rekb bih, stara bunca i mahnita. 2670
MEFISTOFELES:
Poprilično još tako će da čita,
znam je ja dobro, sve je tako u knjizi toj;
baktao sam se n>ome onoliko,
jer savršenog protivrečja spoj
ne shvata niti mudrac, nit* glupak, niti iko.
Moj prijatelju, veština je ova
koliko drevna, toliko i nova.
Vazda je čovek služio se time:
trime i jednim, i jednim i trime
zabludu mesto istine da slavi. 2680
I tako brblja, druge uči tako
130
neometano, po volji i vešto.
Ko bi još da budalama se bavi?
Samo li čuje reči, obično smatra svako
da se pri tom, bez sumnje, mora i misliti nešto.
VEŠTICA (nastavlja) .
Nauke snaga nečuvena,
od svega sveta prikrivena!
Nauka mimo knjiga!
I ko ne misli ni po sata,
njemu će na dar biti data, 2690
imaće je bez briga.
FAUST:
Koliko besmislenih reči!
Prsnuće mi od toga glava.
Kao da slušam kako dreči
hor od sto hiljada budala
MEFISTOFELES:
Dosta, o, dosta, cenjena Sibilo!
Ovamo s tim napitkom svojim hodi
pa ga do samog ruba sipaj čilo;
neće to piće drugu mom da škodi:
on je na sebe mnoge stepene natukao 2700
i već je puno čašica povukao.
VEŠTICA (uz SIJŠS ceremonije; sipa napitak u kulu kako je Faust
prinese ustima, pojavi se lak plamen.)
MEFISTOFELES.
A sad izruči! Šta je? Brzo samo!
To će ti smesta srce da razgali.
Sa đavolom si na ti, a ovamo
uplašio te ovaj plamen mali!
(Veštica rastura krug. Faust izlazi.)
MEFISTOFELES:
Napolje, brzo! Ne smeš sada stati.
131 VEŠTICA:
Nek vam gutljajče ovo ulije svaku moć!
MEFISTOFELES (vešticiu.
Ako ti bilo štogod mogu dati,
ti samo reci na Valpurginu noć.
VEŠTICA:
Evo vam jedna pesma! Pojte je na sav glas, 2710
i posebno će dejstvo smesta da prožme vas.
MEFISTOFELES (Faustu):
Hajd samo brzo, ruku meni daj
da te povedem, i nemoj da se bojiš!
Neophodno je da se sada znojiš
kako bi snažni odvar taj
i srž i svaku žilu mogao da prožmari.
Naučiću te tad šta znače
otmene dokolice čari,
i osetićeš brzo kako se duša žari
kad Kupidon se prene i započne da skače. 2720
FAUST:
Daj mi još samo dva-tri trena
da mi se oko onim prelepim likom poji!
MEFISTOFELES:
Ne! Ne! Jer brzo uzor sviju žena
ovaploćen će pred tobom da stoji. (Tiho.)
Kad se napiju ovog soka damari tvoji,
svaka će ti se žena činiti kb Helena.
ULICA
Faust. Prolazi Margareta.
FAUST:
O, gospođice lepa, izvin'te što sam smeo:
ruku i pratnju ja bih ponuditi vam hteo.
132
MARGARETA:
Nisam ja gospođica, ni lepa isto tako;
i nepraćena put ću do kuće naći lako. 2730
(Otrže se i odlazi.)
FAUST:
Nebesa, kakva lepota izvanredna!
Ovako nešto još ne videh ja.
Tako je smerna ta mala, tako čedna,
a opet i da odbrusi zna.
Rumene usne te, tu put što se belasa
pamtiću do svog sudnjeg časa!
U srce mi se useklo duboko
kako zna k zemlji da obori oko;
a koga ne bi sveg očarala
kad je onako preko odgovarala! 2740
(Pojavljuje se Mefistofeles.)
FAUST:
Čuj, onu curu moraš mi privesti!
MEFISTOFELES:
Koju to?
FAUST:
Sad baš prođe tu.
MEFISTOFELES:
Onu? Pa taman ide s ispovesti,
pop grehova razrešio je nju;
uz ispovedaonicu se beh
prikrao. - Nema ta nijedan greh,
na ispovest je išla zabadava;
nad njom ja nemam sile niti prava!
FAUST:
Pa više joj je od četrnaest leta.
1 MEFISTOFM! 1ES:
Govoriš sad kb neki bludnik stari 2750
što laska sebi kako nema cveta,
ni časti te, niti ijedne čari
koju on ne bi mogb uzabrati;
pa ipak to ne biva uvek, shvati!
FAUST:
Moj gos'in učo, te pridike mani
i zakona se dosadnih okani!
Slušaj me što ću reći sada, kratko
i jasno: ako to devojče slatko
još noćas u mom naručju ne spava,
naše se društvo u ponoć okončava. 2760
MEFISTOFELES:
Ta pomislite šta je moguće, a šta ne!
Da priliku prokljuvim, treba dve
nedelje bar u njuškanju provesti.
FAUST:
Da imam mira samo časa dva,
bez đavolove pomoći bih ja
stvorenjce takvo mogao zavesti.
MEFISTOFELES:
E, sad već govorite kb Francuština neka;
al' molim, nemojte se tmuriti.
Šta vredi tako sa uživanjem žuriti?
Nema nam slasti tu ni izdaleka 2770
no kada najpre, s ove, s one strane
navaljujući, ćaskanjem natenane
odmekšate i pripravite luče,
kb što nas priče talijanske uče.
FAUST:
Imam ja apetita i bez te udvarancije.
134
MEFISTOFELES:
A sad bez šale i bez zavitlancije:
shvatite, jednom zauvek, kod te male
nikakvi brzi postupci ne pale.
Na juriš ništa nećete tu steći;
lukavštinama valja nam pribeći. 2780
FAUST:
Nabavi nešto od tog anđelskog blaga!
Ka postelji me vodi na kojoj spava draga!
Sa njenih grudi maramu mi stvori,
il' podvezicu za strast što mnome gori!
MEFISTOFELES:
Pa evo, da vam baš dokažem
želju da služim i pomažem
u vašoj muci, ne gubimo ni tren:
vodim vas danas u sobičak njen.
FAUST:
Hoću l' je videti? i hoće l' moja biti?
MEFISTOFELES:
Ma ne! Kod svoje će se susetke nalaziti. 2790
A za to vreme ćete slatko moći
da upijate miris i dah njen, u samoći,
zamišljajući slasti skorih noći.
FAUST:
Krenimo!
MEFI STOFELES:
Još je rano.
FAUST:
Zar?
Tad mućni glavom i nađi za nju dar! (Ode:)
MEFISTOFELES:
Dar za početak? Bravo! Uspeće on tu smesta!
1 Poznajem mnoga zgodna mesta
sa blagom zakopanim u davnini;
moram da malo šnjurnem po okolini. (Ode.)
VEČE
Mala čista soba.
Margareta plete kike i obmotava ih oko glave.
MARGARETA:
Da mogu znati ko li je onaj bio 2800
gospodin što me danas pozdravio!
Izgledao je naočit veoma
i mora da je iz otmena doma;
to mu se moglo čitati sa čela -
inače ne bi bio držanja tako smela. (Ode.)
Mefistofeles Faust.
MEFISTOFEJ1ES:
Uđi, de uđi, samo tiše!
FAUST (proćutavši malo):
Molim te, sada ne prati me više!
MEFISTOFELES (njuškajući):
Nisu sve tako čiste. Što miriše! (Ode.)
FAUST (obazirući se):
Dobgo mi došlo, sutonjenje zlatno
što oblivaš mi ovo svetilište! 2810
Porosi nadom, o> predivna patnjo,
žeđ srca moga koje ljubav ište!
Kako sve ovde odiše spokojstvom,
urednošću i zadovoljstvom!
U ovoj bedi koliko obilja!
U ovaj tamnici koliko milja!
(Baca se u kožnu fotelju kraj postelje.)
Primi me, ti u kojoj za zlih i srećnih dana
pokolenja su već počivala!
13
Kol'ko je puta dece gomila razdragana
predački ovaj presto okruživala! 2820
O Božiću je, možda, moja mila
pred dedu svog tu smerno dolazila,
rumenih obraščića jedrih,
i smežuranu ruku mu celivala.
Devojko, kako svuda treperi duh tvoj vedri,
duh reda, sreće, blagodati,
duh što te svakog dana poučava ko mati
i veli kako stolnjak lepo zastrti treba,
kako na podu šarati pesak taj.
O, mila ruko! ruko s neba! 2830
Kućerak ovaj pretvaraš u raj.
A ovde! (.Zadiže zavesu na postelji.)
Kakvom jezom milina sveg me prože!
Ovde bih sate proveo i dane.
Prirodo, ovde kroz snove lagane
oblikovala si sušto čedo božje;
detinjske grudi ovde je toplotom
život joj nežno proplitao,
ovde svetošću i čistotom
božanski njezin lik se tkao!
A ti? Šta tebe amo je dovelo? 2840
Kako me osećanja preplaviše!
Šta hoćeš ovde? Što se srce splelo?
Fauste bedni! ne poznajem te više.
Da l' čarolija neka ovde me okružava?
Dođoh da hitro nauživam se tu,
a evo gde sav plinem u ljubavnome snu!
Zar i najmanji dašak nama se poigrava?
A kad bi ona ušla ovog trena,
kako bi samo platio za svoj greh!
Veliki razmetljivko kao izduvan meh 2850
skljokao bi se pred stopala njena!
137 MEFISTOFELES (dolazi):
Sad brzo! Eno dole nje.
FAUST:
Neću ponovo doći! Odlazi, dušmanine!
MEFISTOF1-LES.
Evo vam jedne skrinje, poprilimne težine,
uzeo sam je ne znam gde.
U orman gurnite je samo!
Kunem se, ima da joj pamet stane;
stavio sam vam štošta tamo
da drugo jedno namamite lane.
Ono, igra je igra, jedna je cura kb druga. 2860
FAUST:
Ne znam hoću li?
MEFISTOFELES:
Man'te ta skanjeranja duga!
Zar biste da to sačuvate blago?
Nek se tad vaša pohotljivost svrti
i nek prištedi vreme drago
i meni svaki dalji trud.
Nadam se, niste baš toliko škrti!
Ja lupam glavu, muvam se kb lud -
(Stavnja skrinju u orman i zaklučava ga)
bežimo! brzo! - samo da vam ćud
zadovoljim i vašoj želji shodno
obrlatim parčence ovo zgodno; 2870
a vi nos prćite, čelo borate
kao da na predavanje morate,
ko da vas, siva oka puna leda
fizika s metafizikom gleda!
Bežimo! (Odlaze.)
MARGARETA (ioseći svetiljku):
Tako je sparno ovde, tako guši;
(Otvara prozor.)
13
napolju nema traga od omorine te.
Ne znam ni sama šta mi je na duši -
samo da majka vrati se što pre.
Mili mi telom neko uzbuđenje - 2880
baš sam ja ludo, strašljivo stvorenje!
(Svlači se a počinje da peaa)
U Tuli kralj je bio,
iz zlatnog je pehara pio
što dragana mu je dala
kada je umirala.
Taj pehar mu draži bejaše
od sveg što imađaše;
i gorke suze je lio
kad god iz njega je pio.
Kad čas mu dođe da mre 2890
on razdeli zemlje sve;
sve nasledniku je dao,
al' pehar je zadržao.
Za vitezove svoje
tad gozbu sazvao je
u zamku na litici morskoj,
u dvorani pradedovskoj.
Tu napi se bekrija stara
poslednjeg životnog žara,
pa sveti pehar žestoko 2900
hitnu u more duboko.
Vide gde pada, gde tone
u tamne talase one,
pa zauvek oči sklopi -
to poslednje beše što popi.
(Otvara orman da stavi odeću i ugleda skrinju s iakitom.)
Otkud se ova lepa skrinja stvori?
Pa sigurna sam da orman zatvorih.
Baš je to čudno! Šta li je unutra?
139 Doneo, biće, neko ovog jutra
ko zalog, da od majke zajmi para.
Tu i ključ visi koji je otvara.
Da vidim baš! Al* šta je ovo? Bože,
ne videh tako što otkad se rodih!
Nakit! Sa kakvim i plemkinja može
o svečaniku najvećem da hodi!
Kako li meni ovaj lanac stoji?
Čija bi mogla biti ta divota?
(Kiti se i staje pred ogledalo.)
Eh, da su bar oboci moji!
Kako to odmah ceo izgled menja!
Mlada stvorenja,
šta li vam vredi sva vaša lepota?
Sve je to lepo i krasno onoliko,
al' na vas glave ne osvrće niko;
žale vas kad odaju hvalu vama.
Za zlatom sve to najzad hrli,
svak zlato grli.
Teško siroticama!
ŠETALIŠTE
Faust ide gore-dole potoiuo u misli. Približava mu se Mefisto
feles
MEFISTOFEJ1ES:
Da ga sva prezrena ljubav! Da bi ga pakao sam!
Voleo bih da kletve još užasnije znam!
FAUST:
Šta je? Šta te to seca? Šta si se namrštio? 2930
Ovakvog lica svog veka nisam gledao!
MEFI STOFEJ1ES:
Iz ovih stopa đavolu bih se predao,
samo kad i sam đavo ne bih bio!
140
2910
2920
FAUST:
Da l' ti u glavi puče neka daska?
Đavolu liči baš da kao mahnit praska!
MEFISTOFELES:
Ta zamislite, nakit što bejah ga namenio za Gretu
- pop mi nekakav zaplenio! -
Samo što majka njena pogleda one stvarce,
oseti u dnu duše hladne žmarce:
ima ta gospa za njuškanje dar, 2940
svoj nos u molitvenik zavlači svakog dana
i smesta namiriše kakva je svaka stvar:
ova je sveta, a ova profana.
Odmah je zato osetila jasno
da s tim nakitom nije sve baš suviše časno.
Uzviknula je: „Kćeri, nisu blagoslovena
dobra kad su na način neopravdan stečena!
To muti dušu, krv ispije svu.
Nego da Svetoj devi skrinju tu
zaveštamo, a Božija će mati 2950
nama na radost nebeske m5ne dati!"
Gretica na to pućiti se stade.
Što da se poklonjenom konju gledaju zubi,
pomisli; a bez sumnje Boga ljubi
onaj što nakit taj nam toliko lepi dade.
Tad majka pozva nekog popa;
samo što razbra šta je, kb iz topa
on, zadovoljan grdno, reče njima:
„Izvrstan naum! Tako mislim i ja.
Ko zlo pobedi, taj dobija 2960
Crkva odličan trbuh ima,
čitave zemlje već je progutala,
a ipak još se nije prežderala;
jedino crkva, gospo i gospođice draga,
može da svari nezakonita blaga."
FAUST:
Pa to je opšti običaj, u stvari:
isto to čine lihvari i vladari.
1 M1FIST0F1LNS
I onda smota kopču i lanac i prstenje
kb da su šljive il' kestenje,
reče joj taman tol'ko hvala 2970
kb da mu pregršt oraha je dala,
nagradu sa nebesa u božje im obeća ime -
i silno ih je okrepio time.
FAUST:
A Greta?
MEFISTOFELES;
Neki je nemir zgrabi,
samo se vrti i ne zna šta bi?
na nakit misli i noću i danju,
još više na onog ko to donese za nju.
FAUST:
Jad moje drage i mene ljuto mori.
Smesta joj novi nakit stvori!
Prvi i tako ne beše bogzna šta. 2980
MEFI STOFEL ES:
Da, gospodinu sve je igračka, znam to ja!
FAUST:
Hajd, čini kako kažem, i ne popuj!
Susetke njene drži se u stopu!
Đavole, kb prebijen se ne vuci
i novi nakit brzo nek bude ti pri ruci!
MEFISTOFELES:
I hoću, gospodaru, itekako! (Faust ode.)
Ovakav ludak zaljubljen bi lako
sfućkao Sunce, Mesec i zvezde sve sa neba
samo da svoju dragu zabavi kako treba. (Ode.)
12
SUSETKINA KUĆA
MARTA (samau.
Bog nek mog muža grehova razreši; 2990
on prema meni zbilja silno zgreši!
Ni pet ni šest no pravo u svet jurnu,
mene u belo udovištvo gurnu.
A zbilja, nisam žalostila ga ja,
volela sam ga vrlo, sam Bog zna. (Plače.)
Možda je čak i umro! - Kakvog jada! - -
Pa da bar imam umrlicu sada!
Dolazi Margareta.
MARGARETA:
Gospođo Marto!
MARTA:
Greto, šta je? Brže!
MARGARETA:
Ah, srušiću se, noge me ne drže!
Opet pronađoh, kada otvorih orman svoj, 3000
skrinju, od abonosa, a u njoj,
bogatijoj od prve, adiđara
toliko krasnih da im nema para
MARTA
Ne mora za to majka da ti zna;
mogla bi opet da sve crkvi d&.
MARGARETA:
Ah, pogledajte kako je sve divno!
MARTA (ukrašava jeu.
O, srećna li si, devojko!
MARGARETA:
Jedino,
na žalost, ovo ni u gradu ne smem,
a ni u crkvi da ponesem. MARTA:
Samo ti češće amo k meni dođi 3010
i ovde potajno se kiti;
pred ogledalom ovim koji se časak prođi,
da uživamo i ja i ti.
A tad će se i povod, praznik nekakav, naći
pa ćeš, malo-pomalo, s tim i pred svet izaći.
Najpre na uho biser, a zatim lanče to;
majka videti neće, il' ćemo smisliti što.
MARGARETA:
Ko li to samo obe skrinje posla?
Neće to biti čista posla! (Neko kuca.)
Ah, Bože! da to nije moja mati? 3020
MARTA (zadižući zavesu ia vratima):
Ne, to je neki gospodin nepoznati. -
Uđite!
Pojavljuje se Mefistofeles
MEFISTOFELES:
Moram gospe za oproštaj da molim
što upadam ovako.
(S poštovanjem uzmiče pred Margaretom.)
Znate,
s gospođom Martom Švertlajn bih da zborim!
MARTA:
Ja sam to: šta mi to reći imate?
MEFISTOFELES (tiho Marti):
Sad poznajem vas, i dosta mi je to;
ne bih da smetam njeno blagorođe.
Slobodu moju ne uzmite za zlo.
a posle podne opet ću da dođem.
MARTA (glasio):
Zamisli, dete, za miloga Boga! 3030
Gospodin smatra da si od roda visokoga.
144
MARGARETA:
Pa ja sam samo devojka sirota;
to je i odveć ljubazno od vas:
zaboga, meni ova ne pripada divota.
MEFISTOFELES:
Nije to samo nakit; nego stas,
pa držanje, pa ovaj pogled vaš
toliko oštar! E, radujem se baš
što ostati još mogu!
MARTA:
Recite! Drage volje -
MEFISTOFELES:
Kamo da vesti donosim vam bolje!
Ali nećete, mislim, kazniti mene strogo: 3040
vaš muž je mrtav i pozdravlja vas mnogo.
MARTA:
Mrtav? Moj verni muž? O, kuku, kakva vest!
Moj muž je mrtav! Lele! Gubim svest!
MARGARETA:
Ah, draga gospo, toliko ne tugujte!
MEFISTOFELES:
No, moju tužnu priču sad počujte!
MARGARETA:
Ja zato ne bih htela da ikad ikog volim,
gubitak ne bih mogla da prebolim.
MEFISTOFELES:
Nijedna radost bez tuge ne biva.
MARTA:
Pričajte kako i gde umre, molim!
MEFISTOFGLES:
U Padovi vam oh počiva 3050
1 u porti Svetoga Antuna;
na posvećenom mestu tuna
on večno leden sanak sniva.
MARTA:
A da l' još štogod nosite mi?
MEFISTOFEJ1ES:
Da,
imam za vas i molbu pregolemu:
da naručite trista misa njemu!
Al' ako drugom nadate se čemu,
potpuno praznih džepova sam ja.
MARTA:
Šta? Ni prstenčić? Ni medaljon neki? 3060
Nešto što svaki kalfa iduć kroz svet daleki
kb uspomenu na dnu vreće nosi,
i ne bi to iz ruku dao
pa sve da gladuje il' prosi'?
MEFISTOFELES:
Madam, od srca mi je žao;
al' zbilja nije on svoj novac proćerdao.
Sem toga, kajao se grdno za greške sve,
i kukao još više zbog svoje sudbe zle.
MARGARETA:
Ah, zašto ljude prati nesreća ovolika!
Za njegovu ću dušu molitve mnoge čitati.
MEFISTOFELES:
Vama bi, dete moje, valjalo u brak hitati: 3070
pa vi ste lepi kao slika.
MARGARETA:
Ah, ne! to zasad još ne može biti.
MEFISTOFGLES:
Nećete l' muža, ljubavnika bar
uzmite! Božji najlepši je dar
146
ovako ljupko čedo zagrliti.
MARGARETA:
Običaj kod nas nije to.
MEFISTOFELES:
Običaj il' ne! Biva i tako što.
MARTA:
Pričajte!
MEFI STOFEL ES:
Pokraj samrtne sam mu stajao
postelje, što je jedva bolja bila
od smeća: sama slama polugnjila; 3080
al' hrišćanski je umro, i užasno se kajao
što na rabošu ima još mnogo dela zlih.
„Ah", viknu, „samog sebe bih ošamario
što sam toliko zanat i ženu zanemario!
More me uspomene i umreću od njih!
Kad bi mi bar oprostila dok sam živ!" -
MARTA (plačući):
Dobričina! Oprostila sam mu davno.
MEFISTOFELES:
,,Al' - Bog to zna - od nje sam ja mnogo manje kriv."
MARTA:
To laže! Šta! Pred smrt da laže! Baš ogavno!
MEFI STOFEL ES:
U ropcu on je bulaznio stravno, 3090
ukol'ko ja to bar malo poznajem.
„Zar mogu", reče, „zjala da prodajem? -
Ponajpre deca, a onda za njih hleba,
hleba, i sve što uz to treba,
a čak ni hudu krajiku nisam smeo
da jedem mirno kako hoću."
1 MARTA:
Ta zar je tako vernost i ljubav s uma smeo,
i dirindženje i danju i noću!
MEFISGOFELES:
Ne, na to on je mislio svakodnevno.
Rekb je: „Kad je s Malte lađa krenula 3100
za ženu i za decu molio sam se revno;
a tad i nama sreća se osme'nula,
pa nam je lađa turski brod zarobila
sa blagom velikog sultana;
e, hrabrost tu je i nagradu dobila,
te i ja stekoh imetka valjana
kb tačno odmereni deo".
MARTA:
Šta kažete? A gde se imetak ovaj deo?
Da li ga nije negde zakopao?
MEFISTOFELES:
Odneo vetar! Ko bi to sad znao! 3110
Njega se jedna lepa gospoj'ca prihvatila
dok je kb stranac po Napulju šetuckao;
bogzna koliko verno oko njega se svila,
te je do blaženoga svoga kraja boluckao.
MARTA:
Hulja! Da svoju decu opelješi!
Zar ni sva beda ni sav jad
ne sprečiše ga da više ne greši!
MEFISTOFELES:
E, vi'te, zato je mrtav sad.
Kad bih na vašem mestu bio,
ja bih ga godinicu propisno ožalio 3120
za prilikom se osvrćuć nekom novom.
MARTA:
Takvog kb što mi prvi beše, ah, blagi Bože!
1
teško da nađem još na svetu ovom.
Ludice slađe jedva biti može.
Odveć je voleo jedino
tumaranje po belom svetu,
i tuđe žene, strano vino,
i kartanje i kocku kletu.
MEFI STOFELES:
No, no, pa to je moglo biti fino
ako je i on, sa svoje strane, 3130
proglbdao kroz prste vaše mane.
Kunem se da bih i ja pod takvim pogodbama
izmenjao prstenje s vama!
MARTA:
O, gospodin se šali!
MEFISTOFELES (za sebe):
Vala,
dok je vremena, da otprašim!
Ta bi i vraga za reč zadržala. (Greti.)
A kako je sa srcem vašim?
MARGARETA:
Šta hoćete tim reći?
MEFISTOFELES (za sebe):
Da nevinog stvorenja!
(Glasno.) Pa, do viđenja, gospe!
MARGARETA:
Do viđenja!
MARTA:
Još samo dve-tri reči! Znate, bila bih rada 3140
da imam napismeno kako je, gde i kada
umro moj mili i gde počiva sada.
Oduvek volim red u svemu,
a htela bih da vidim i čitulju o njemu. M1:FISG0F1:NS
Pa, draga gospo, svuda za istinu priznaju
što dva svedoka kb izjavu daju;
jednog svog druga otmenog ću naći
pa ćemo skupa pred suca izaći.
Dovešću ga ovamo.
MLRTA:
Ah, molim, i što pre!
MEFI STOFEL ES:
I mlada gospa biće tu, zar ne? 3150
Valjan je momak to! Naputovan je silno,
a gospođice ume da čestvuje umilno.
MARGARETA:
Pred njim bih vrlo morala da se sramim.
MEFISTOFELES:
Nipošto! Ni pred carem samim!
MARTA:
U bašti mojoj, za kućom, biće zgoda
da se večeras pojave gospoda.
ULICA
Faust. Mefistofeles
FAUST:
No, šta je? Da l' će stvar jednom da krene?
MEFISTOFELES:
Ah, bravo! Sav gorite? Sve vas peče?
Brzo će Greta biti vaša. Još ovo veče
videćete je kod susetke njene. 3160
Ta žena, Marta, kao da se rodi
za to da pezi i da svodi!
150
FAUST:
Odlično!
MEFISTOFELES:
Al' i od nas tu se zahteva štošta.
FAUST:
Jasno, usluga mora i da košta.
MEFISTOFELES:
Da punovažno izjavimo samo
da padovansko groblje večiti počin pruža
kostima njenog pokojnoga muža.
FAUST:
Baš mudro! Treba najpre da putujemo tamo!
MEFISTOFELES:
5aps1a bJtrIsIaz! Pa nije to posredi;
svedočite, a baš vas za znanje pita neko. 3170
FAUST:
Nemaš li štogod bolje, ništa nam plan ne vredi.
MEFISTOFELES:
O, svetitelju! Tu sam vas i čekb!
Zar bi vam ovo bio slučaj prvi
da nešto svedočite lažno?
Zar niste Boga, svet i sve što svetom vrvi,
sve što čoveku trepti u glavi i u krvi,
definisali izvanredno snažno,
drskoga čela, smelo, zaneseno?
A kad biste valjano u sebe zagledali,
morali biste priznati pošteno 3180
da ste o svemu tome taman toliko znali
koliko i o smrti gospodin-Švertlajnovoj.
FAUST:
Sofista ti si, lažeš, sve iskrećeš.
1 M EF I S T O FI - II \ S:
Jest, da ne gledam malo dublje u stvari ovoj.
Jer zar već sutra najčasnije nećeš
Gretici jadnoj svu glavu zaneti,
u ljubav cele duše joj se kleti?
FAUST:
I to od srca!
MEFISTOFELES:
J1epo i krasno! Tad ćeš reći
kako ti verna ljubav večno gori,
kako te samo jedan svemoćan nagon mori - 3190
hoće li i to tako od srca ti poteći?
FAUST:
Pusti to! Hoće! Kad tražim nazvanja
za metež uzavrelih osećanja,
kad ne nalazim ime plamsanju neizrečnom,
pa kada svima čulima krstarim,
loveći reči najviše, kroz svet,
i ovu strast, od koje sav se žarim,
beskrajnom zovem, večnom, večnom -
zar je to samo vraških laži splet?
MEFISTOFELES:
Ipak sam ja u pravu!
FAUST:
Ako to nešto vredi, 3200
čuj i utuvi i pluća mi poštedi:
ko samo želi da pravo zadrži,
a jezik mu je i duži i brži
pa ume da lapara i da kiti,
taj će u pravu uvek biti.
Hajd, nisam više za brbljanje oran!
U pravu si, pre svega jer ja moram.
12
BAŠTA
Margareta, držeći Fausta lod ruku, Marta i Mefistofeles
šetaju po bašti.
MARGARETA:
Svesna sam da vi moja štedite osećanja
i spuštate se k meni, te moram da se stidim.
Putnici često po svojoj dobroti 3210
zadovolje se malim. Lepo vidim,
čoveka vašeg iskustva i znanja
ne može zabaviti moj razgovor siroti.
FAUST:
Jedan tvoj pogled samo, reč tvoja samo jedna
više mi kaže nego sva mudrost ovog sveta.
(Ljubi joj ruku.)
MARGARETA:
Ne trudite se! O, zar vam ne smeta
da ljubite je? Tako je neugledna,
sva hrapava, ogrubela i ružna!
Ah, za ime Boga,
kada se setim šta sve bejah dužna 3220
da radim! Moja majka izvanredno je stroga.
(Prolaze).
MARTA:
Gospodin, znači, na putu je često?
MEFISTOFELES:
Ah, posao i dužnost vazda nas nekud šalje!
S tugom iz mnogih polazimo mesta,
al' šta to vredi kad moramo dalje!
MARTA:
Čovek u mlade, vetropirske dane
još može da tumara veselo na sve strane;
al' kada stisnu starost i zlo doba,
on je na niske spao grane
mora li sam teturati put groba. 3230 MNFISGOFKP-S:
S užasom gledam na to iz daleka.
MARTA:
Na vreme promislite o svemu što vas čeka.
(Prolaze.)
MARGARETA:
Daleko od očiju, daleko i od srca!
Istinu veli poslovica ta.
Da govorite učtivo, to znate;
al' prijatelje mnoge vi imate,
pametnije no što sam ja.
FAUST:
O, draga, veruj, to što pameću krste ljudi
često je samo kratkoumlje tašto.
MARGARETA:
Kako to?
FAUST:
Ah, ta zašto da jednostavnost, zašto 3240
da nevinost se nikad ne probudi
da jasno spozna svoju svetu vrednost
i bude svesna sebe same!
Zašto da skrušenost i smernost,
ta najveća dva dara što ih štedra
priroda deli s ljubavlju iz nedra -
MARGARETA:
Mislite samo dva-tri trena na me,
a ja ću preko dana uvek dovoljno moći
da mislim na vas.
FAUST:
Često ste u samoći,
zar ne?
154
MARGARETA:
Pa jesam; naše malo je domaćinstvo, 3250
al' ipak stalno mora o njemu da se stara.
Sluškinju ne držimo; i tako ja detinjstvo
i mladost svu u poslu protumarah;
kuvati moram, mesti, plesti, šiti
i celog dana na nogama biti;
a majka drži do najstrožeg reda
i sve zagleda!
Nije baš da nas nemaština kolje
te se toliko steže; naprotiv, ima dosta,
od mnogih ljudi bismo mogli živeti bolje; 3260
posle mog oca lep imetak osta,
kuća i mala bašta izvan grada.
Al' prilično je miran sad mojih dana tok;
moj brat kb vojnik služi rok,
a sestrica mi umre iznenada
Sa njome mnogo videla sam jada;
al' ponovo bih rado podnela muku svu,
toliko mi je do tog deteta bilo stalo.
FAUST:
Ako je na te ličila bar malo,
anđeo pravi beše.
MARGARETA:
Odgajila sam nju, 3270
i od sveg srca zavolela je mene.
Ona po smrti očevoj se rodi;
majku tad tako teška bolest zgodi
da nade sve već behu izgubnjene,
i jedva najzad da se sporo poče
oporavljati. Nije moglo biti
ni pomena da doji to siroče,
pa ga se sama moradoh prihvatiti,
podizati ga na mleku i na vodi?
i tako posta moje, sasvim se sa mnom srodi. 3280 Na ruci mojoj, na mom krilu se praćakalo,
smešilo mi se, raslo i na nožice stalo.
FAUST:
Zacelo čistu sreću iskusila si tako.
MARGARETA:
Al' često, verujte mi, nije mi bilo lako.
Noću kraj moje postelje je njena
kolevka bila; čim se pomakne, istog trena
budila sam se i ja; sad je poj,
sad je u krevet stavi svoj,
sad, kada bi se zaplakala jako,
ustaj i nosaj je i n>iši svejednako, 3290
a rano zorom uz korito stoj;
pa na pijacu trči, kuvaj, pometi stan,
i tako svaki bogovetni dan.
Ponekad to, gospodine, i dodija;
al' zato jelo prija, počinak zato prija.
(Prolaze.)
MARTA:
Muka je to za jadne žene!
Mator se momak teško preobrati.
MEFISTOFELES:
Jedino neko poput vas bi mene
mogao s puta pogrešnog da vrati.
MARTA:
Recite pravo, da l' ste već našli što, 3300
da li vam srce zaplenio ko?
MEFISTOFELES:
Stara je reč: od doma i ognjišta
i verne žene nema bolje ništa.
MARTA:
Mislim, pa zar vas nikad želje ne obuzeše?
MEFISTOFELES:
Svud su me, gde god dođoh, učtivo dočekali.
156
MARTA:
Htedoh da kažem: nikad zar ozbiljno ne beše?
MEFISTOFELES:
Nikad ne valja da se čovek sa ženom šali.
MARTA:
Ah, vi me ne shvatate!
MEFISTOFELES:
To mi je strašno žao!
Al' da ste dobra srca - toliko sam razabrao!
(Prolaze).
FAUST:
I samo što u baštu kročih 3310
poznala si me, anđelska sliko divna?
MARGARETA:
Zar ne videste? Oborila sam oči.
FAUST:
I opraštaš mi drskost? Nisi kivna
što sam onomad, kada sam te sreo
na povratku iz crkve, bio onako smeo?
MARGARETA:
Pometena sam bila mnogo,
prvi put mi se desilo to;
nikada niko nije mogb
o meni reći ružno što.
Ah, mislila sam, da ne vide on 3320
što neprilično u držanju tvom?
K6 da mu samo za tren beše stalo
da s ovom curom proveseli se malo.
Al' priznajem: ni sama ne znam šta to
prostruja mnome k vama, šta me to zaobruča;
tek, zbilja, beh na sebe veoma ljuta zato
što na vas nisam mogla biti ljuća.
1 FLUST:
Premila!
MARGARETL:
Samo časak!
(Uzbers belu radu i kida latace, jednu za drugom.)
FAUST:
A šta će od tog biti?
Želiš li, možda, venac sviti?
MARGARETA:
Ne, to je samo igra.
FAUST:
Kakva?
MARGARETA:
Idite, molim! 3330
Ismejaćete me samo.
(Otkida latice i šapuće)
FAUST:
Šta šapćeš?
MARGARETA (polugdasno):
On me voli -
ne voli.
FAUST:
Preljupko lice nebesko!
MARGARETA (nastavlja):
Voli -
ne voli - voli - ne voli -
(istrgavši poslednju laticu ozarena radošću)
Voli me!
FAUST:
Jeste, dete moje!
Glas ovog cveta neka ti bude
158
božansko proročanstvo. Voli te!
Shvataš li šta to znači? Voli te!
(Hvata je za obe ruke.)
MARGARETA:
Sva se stresam!
FAUST:
O, ne cepti! Neka ti ovaj pogled,
neka ti ovaj stisak ruke kaže 3340
što se ne može izreći:
Sav se predati i osetiti
milinu koja mora biti večna!
Večna! - Njen kraj bi značio očajanje.
Ne, nema kraja! Nema kraja!
MARGARETA (stiska mu ruke, otrgne se i otrči. On za trenutak sto-
ji zamišljen; pa pođe za njom)
MARTA (dolazeći):
Spušta se noć.
MEFISTOFELES:
Jest, valja da se kreće.
MARTA:
Zamolila bih vas da ostanete još,
al' svet je ovde vrlo loš.
Baš kb da niko živi neće
da sopstvenog se posla lati - 3350
sve vam to vreba, svaki susedov korak prati.
Ma šta da čovek čini, ma šta da pokušava,
svet odmah počne da ga olajava.
A naših dvoje mladih?
MEFISTOFELES:
Niz stazu je uteklo
kao dva leptirića u obesnome letu.
19 MLRTA;
On joj je sklon, po svemu bi se reklo.
MEFISTOFELES:
I ona njemu. Tako je to na svetu.
BAŠTENSKA KUĆICA
Margareta ulazi trčeći, skriva se iza vrata, i sa prstom ia ustima
viri kroz pukotiiu.
MARGARETA:
Evo ga!
FAUST (dolazi):
Ovde si se skrila!
Ah, što si vešto zametnula trag!
Al' sad si moja, vragolanko mila! (Ljubi je.) 3360
MARGARETA (grleći ga i uzvraćajući poljubac) :
Mili moj! Od sveg srca si mi drag!
(Mefistofeles kuca na vrata.)
FAUST (ljutito lupajući nogom o tle) :
Ko je?
MEFISTOFELES:
Prijatelj!
FAUST:
Zver!
MEFISTOFELES:
Rastanka dođe čas.
MARTA (dolazi) :
Kasno je, gospodaru.
FAUST:
Zar da ne ispratim vas?
160
MARGARETA:
Majka bi - Zdravo pošli!
FAUST:
Zbilja se ići mora?
Ostajte zdravo!
Zbogom!
MARGARETA:
Do viđenja - do skora!
(Faust i Mefistofeles odlaze.)
Šta sve ovakav čovek, blagi Bože,
ume da misli, šta sve zna i može!
Pred njim se samo od stida rumenim,
na sve što kaže odgovaram sa: da.
Prava sam mala neznalica ja 3370
i ne shvatam šta nalazi u meni. (Ode.)
ŠUMA I PEĆINA
FAUST (sam):
Uzvišen duše, dao si mi, dao
sve za šta moljah. Nisi mi uzalud
obratio iz plamena svoj lik.
Za kraljevstvo si meni predivnu
prirodu dao, a s njom i snagu da je
osećam i da u njoj uživam.
Dozvoljavaš mi ne samo da nju
posetim prepun hladnog divljenja
nego i da u ambis njenih grudi 3380
zagledam kb u dušu prijatelja.
Niz živih bića provodiš kraj mene
i učiš me da braću svoju poznam
u tihom žbunu, u vazduhu i vodi.
I kada cela šuma od oluje
hučne zaškripi, kad cinovska smrča
1 rušeć se sobom povlači i mrvi
okolno granje, debla susedna,
te sav breg muklom jekne grmljavom
od njenog pada - ti me bezbednoj
pećini vodiš tad, pokazuješ
mom oku mene samog, pa se mojih
sopstvenih grudi tajna i duboka
čudesa širom razotkrivaju.
A kada čisti Mesec odskoči
isceliteljski preda mnom, uzlebde
sa litica i žbunja vlažnoga
prošlosti srebrn-likovi i blaže
oporu radost mog razmišljanja.
Ah, za čoveka savršenstva nema,
osećam sada Uz milinu ovu,
koja me bogovima uznosi,
dao si meni saputnika, kojeg
sada se već ne mogu lišiti,
ma kol'ko da me bestidno i hladno
preda mnom samim on unižava
i ni u šta, tek pukim daškom reči,
preobraća sve tvoje darove.
Revno u duši mojoj divlji oganj
za onim divnim likom podstiče.
I tako ja od Nožude teturam
k uživanju, a sred uživanja
ponovo čeznem sav za požudom.
MNFISTOFRJ1ES (ulazi).
Zar se ne zasitiste tim životom?
Kako vas on na duži rok veseli?
JTepo, okuša čovek jedanput, ali potom
neka se hitro k nečem novom seli!
FAUST:
Gledaj ti svoja posla, to bi ti bilo bolje
Zar mi povazdan moraš dosađivati?
12
MEFISTOFELES:
De, de! Na miru ću te pustiti drage volje; 3420
to mi ti ne smeš ozbiljno prebacivati.
Sa tobom, brajko, kiselim osornjakom,
večnim zakeralom, ludakom,
izgubio bih zbilja malo.
Celoga dana imam grdna posla!
Do čega, pak, gospodinu je stalo,
šta, opet, ne voli nimalo,
to mu ne možeš nikad pročitati sa nosa.
FAUST:
E, sad si pravi ton pogodio!
Dosađuj mi, pa još zahvalnost traži! 3430
MEFISTOFELES:
Kako bi, bedni zemljin sine, kaži,
bez mene život svoj provodio?
Od lupetanja mašte zapletene
zadugo sam te oslobodio;
sem toga, da ti nije bilo mene
već ne bi više svetom hodio.
Što tu da čučiš sred špšva i kamenja
kb buljina po belom danu?
Iz mahovine vlažne i kapuckavog stenja
da srkućeš, ko žaba, hranu? , 3440
Baš krasno, slatko traćenje života!
Još se po tvojoj duši doktor mota.
FAUST:
Shvataš li kakve sile nove
pruža mi život sred pustoši ove?
Čak, kad bi to naslutiti i znao,
ti si, ko đavo, već dovoljno zao
da bi mi takvu sreću dao.
MEFISTOFELES:
Da, nadzemaljsko uživanje, zacelo!
Po noći i po rosi ležati u planini, grliti strasno zemlju i nebo celo, 3450
smatrati, nadut, da Bog si na visini,
kroz srž se zemlje slutljivo prorivati,
grudima obgrljivati svih šest dana sazdanja,
s ponosnom snagom ne znam šta sve uživati,
s ljubavnim miljem u sve se začas prelivati,
zemaljsku ljusku sa sebe zbacivati,
pa tad sav napon uzvišenog saznanja -
(praveći gest)
ne smem da kažem kako - rasprskivati
FAUST:
Sram nek te bude!
MEFI STOFELES:
A, to vam nije milo!
Imate pravo reći uljudno: sram te bilo! 3460
Pred čednim uhom ne sme da pomene ni glasak
ono bez čeg ne mogu čedna srca ni časak.
Ukratko, ja ti ne branim: obmanjuj
sebe pokatkad, lažju se pothranjuj;
al' dugo tako izdržati nećeš.
Začas od hajke klonuće tvoj dah
i vrlo brzo sam sebe satrećeš
kada te skole ludilo i strah.
Dosta s tim! Tvoja draga sedi u svojoj kleti,
a sve joj skučeno i tmurno i čemerno. 3470
Ne izbijaš joj iz pameti,
voli te zbilja prekomerno.
Sve je tvoj ljubavni bes isprva preplavio,
kb kad se topi sneg, pa potok zapenuši;
ti si ga njoj u srce slio,
i opet potok tvoj presuši.
Bolje bi bilo, silni velmožniče,
umesto što po gori presto gradiš,'
da to šiparče, to jadniče
za ljubav njegovu nagradiš. 3480
164
Njoj vreme strašno sporo teče;
s prozora gleda gde oblaka čete
nad starim gradskim zidom lete.
„Što li ptičica nisam!" tako joj pesma teče
po ceo dan, sve do u kasno veče.
Katkad je vedra, najčešće gleda žalno,
katkad od plača sva je bleda,
pa opet smireno izgleda,
a zaljubljena je stalno.
FAUST:
Zmijo! Zmijo!
MEFISTOFELES (za sebe):
Kladim se, sad si mi dolijb!
FAUST:
Zlikovče, smesta se udalji!
Ne pominji toj lepoj ženi ime!
Požudom prema njenom premilom telu ne pali
moja već poluluda čula, ne smućuj me njime!
MEFISTOFELES:
Pa ne znam šta bi hteo? Njoj se čini
da si ti pobegb od nje,
a upola i jesi zbilja.
FAUST:
Ne,
njoj sam ja blizak i kad sam u daljini,
zaboraviti nikad je ne mogu, 3500
izgubiti ne mogu; zavidim čak i Bogu
kada se setim da možda ovog trena
njezine usne dotiču mu telo.
MEFI S TOFELES:
Odlično, prijatelju! Zbog dva njena
blizanca ona, zbog laneta dva
što im je paša ljiljan-polje belo,
zavidan često bejah ja.
1 FAUST:
Svodniče, beži!
MKFISTOFELES:
Grdite, baš krasno!
Ja na to moram da se smejem glasno.
Bog, koji momka i devojku sazda, 3510
uoči smesta da za njega sada
plemenitijeg posla nema
no što je taj da njima vazda
pogodnu priliku priprema.
Ta hajte, nuto silnog jada!
Očekuje vas draganina soba,
ne, valjda, smrt i tama groba!
FAUST:
Šta mi nebeska radost u njenom naručju znači?
Daj da se uz nju ogrejem i ozračim!
Zar večito ne osećam njen jad? 3520
Zar nisam ja begunac i bezdomnik,
nečovek što je, ne znajuć šta je naumio,
od stene k steni kao vodopad
u besnom nespokojstvu šumio,
jedino žudan ponora ogromnih?
A tu postrance ona, sa detinjskom
dušom, sa duhom još nerascvetanim,
u kolibici na pristranku platinskom,
i sav njen rad, svi njeni dani
u tome malom svetu bili su sadržani. 3530
A ja, stvorenje bogomrsko,
nisam na tome samo stao
što sam sve stenje počupao
i u prašinu ga smrskb!
Nju samu, mir njen razorio sam ja, -
tebi je, pakle, trebala žrtva ta!
Đavole, ti pomozi da vreme straha skratim!
Što mora biti, nek se odmah sluči!
Nek se sudbina njena na mene sunovrati
i ona sa mnom u ambis nek se sruči! 3540
1
MEFIS GOFELES:
O, kakav opet žar i ključanje i vrenje!
Budalo, idi i utehu joj daj!
Kad takva ćupa ne vidi rešenje,
pomisli odmah da je svemu kraj.
Nek žive oni što se hrabro drže!
Pa ti si se već lepo počeo ođavoljavati.
Na svetu ništa bljutavije ni mrže
nego kad đavo počne očajavati.
GRETIČINA SOBA
Gretica, za motovilom, sama.
GRETICA:
Bolna sam srca,
bez mira i sna,
nikad ih više
ne stekoh j a.
Kad nije on sa mnom,
u grobu sam tamnom,
ceo mi svet
gorči kb jed.
Bednu mi glavu
smutio jad,
u srču se duša
rasprsla sad.
Bolna sam srca,
bez mira i sna,
nikad ih više
ne stekoh ja.
Sve njega gledam,
sve njega snim,
iz kuće samo
idem za njim. Uzvišen korak,
plemenit stas, 3570
taj osmeh, ta sila
u oku, taj glas,
pa njegovih reči
čaroban dah,
i stisak ruke,
i poljubac, ah!
Bolna sam srca
bez mira i sna,
nikad ih više
ne stekoh ja. 3580
Za njim mi grudi
sažiže žar;
ah, da ga malo
zadržim bar,
pa da ga ljubim
u naručju svom
da sva iščilim
u poljupcu tom!
MARTINA BAŠTA
Margareta. Faust.
MARGARETA:
Obećaj, Henriče!
FAUST:
Sve što budem mogb!
MARGARETA:
Kako sa tvojim verovanjem stoji? 3590
Ti si u srcu predobar, al' se bojim
da ne mariš za religiju mnogo.
168 FAUST:
Nemoj to, dete, pominjati!
Osećaš, valjda, da sam tebi sklon;
za one koje volim rado ću život dati,
a nikome ne želim otimati
veru i crkvu koju štuje on.
MARGARETA:
To nije kako valja, čovek to
i verovati mora.
FAUST:
Mora?
MARGARETA:
O,
da su mi reči bar malo uticajne! 3600
Pa ti ni svete ne poštuješ tajne.
FAUST:
Poštujem.
MARGARETA:
Al' bez žara. Niti na ispovesti
niti na službi božjoj čovek te neće sresti.
Veruješ li u Boga?
FAUST:
Draga, ko reći sme:
Ja verujem u Boga?
Upitaj sveštenike, pitaj mudraca koga:
svi odgovori njini kb da ismevaju toga
što pita.
MARGARETA:
Dakle, ne veruješ, ne?
169 FLUST:
O, milolika moja, nemoj te
reči pogrešno shvatiti! 3610
Ko će se toga latiti
da ga nazove? Ko će mu ime odrediti?
I ko sme ispovediti:
Ja verujem u njega?
Ko će se osećanjem zaluditi
pa se usuditi
da kaže: Ja u njega ne verujem?
Zar Sveobujmitelj,
zar Sveodržatelj
ne obuhvata i ne održava 3620
tebe i mene i sebe sama?
Zar se nebeski svod ne diže gore?
Nije li, ovde dole, Zemlja čvrsta?
I zar se ne dižu večite zvezde
milosno motreći nas?
Zar ge ja ne gledam, oči u oči,
i zar ti sve ne navire
u glavu i u srce
talasajuć se večnom tajnom
nevidljivo vidljivo kraj tebe? 3630
Ispuni srce tim, nek se preliva,
pa kad te celu prožme sreća živa,
nazovi ovo kako hoćeš,
zovi to: sreća: Srce! Ljubav! Bog!
Ja nemam za to imena!
Osećanje je sve;
ime je šum i dim
što omagljuje nebesko žarenje čisto.
MARGARETA:
J1epo i krasno ovo sve je;
i župnik kaže skoro isto,
iako ne baš rečima tim.
3640
170
FAUST:
Sva srca koja Sunce greje
govore ovo podjednako,
na svom jeziku svako;
pa što i ja na svom
govorio to isto ne bih?
MARGARETA:
Kada te slušam, još zvuči kako-tako,
al' još je mnogo lošega u tom;
nedostaje hrišćanstva tebi.
FAUST:
Premilo dete!
MARGARETA:
Odavno već mi je žao 3650
što si onako društvo odabrao.
FAUST:
Kako to?
MARGARETA:
Meni se u dnu duše gadi
od onoga čoveka što te prati;
otkako pamtim, meni nije niko
srce ozledio toliko
kao taj čovek neprijatni.
FAUST:
Ne boj se njega, anđele moj zlatni!
MARGARETA:
Kad je on tu, uzavri krv mi sva.
Inače lepo mislim o svakome čoveku;
ali, koliko čeznem da tebe gledam ja, 3660
toliko pred njim osećam grozu neku
i smatram ga za hulju, za varalicu zlog!
Ako ga krivo bedim, nek oprosti mi Bog!
1 FAUST:
Mora i takvih čudaka da ima.
MARGARETA:
Možda; al' ne bih izdržala s njima.
Samo što preko praga kroči,
podrugljivo rogači oči,
a uz to i gnev iz njih seva;
odmah se vidi da saučešća nema;
na čelu njemu napisano stoji 3670
da nikoga i ništa ne voli što postoji.
U tvom naručju kakva je divota,
sloboda, predana toplota,
a pred njim dušu nešto stegne mi iznenada.
FAUST:
Anđele prepun slutnje!
MARGARETA:
To me svlada
toliko da mi se čak čini,
čim se on nađe negde u blizini,
da sam prestala da te volim!
Sem toga, kad je tu, ne mogu da se molim,
i to mi srce razjeda i tre; 3680
i ti to osećaš, zar ne?
FAUST:
Ne podnosiš ga, jednom rečju!
MARGARETA:
Moram sad poći.
FAUST:
O, zar nikad neću
provesti miran tren uz grudi tvoje,
da nam se duše, da nam se srca spoje?
12
MARGARETA:
Ah, bar da spavam sama!
Rado bih, kada padne tama,
odšipila ti vrata, da uđeš u naš dom;
al' moja majka spava lakim snom,
pa da zateče počem nas, 3690
ja bih umrla, mislim, onaj čas.
FAUST:
Anđele, za to ima leka!
Samo tri kapi iz bočice ove,
ako ih pred noć uspeš u njenu čašu mleka,
uljuškaće je u duboke snove.
MARGARETA:
Za tebe, mili, učinila sve bih!
Al' nadam se da ovo neće škoditi njoj!
FAUST:
Zar bih inače smeo da to predložim tebi?
MARGARETA:
Pogledaš li me samo, dobri moj,
nešto me goni, ne umem reći šta, 3700
da ti po volji činim, sva presrećna zbog toga
Toliko već učinih za te ja
da skoro ničeg više i nema što bih mogla.
(Ode.)
(Pojavljuje se Mefistofeles).
MEFISTOFEJ1ES:
Ode l' majmunče?
FAUST:
Opet si špijunirao?
MEFI STOFELES:
Razgovor ceo slatko sam razabrao:
ispit je gos'in doktor polagao iz vere; i to će njemu, nadam se, i prijati.
Cure su prosto crkle žudeći preko mere
da za svakoga znaju
da l' je pobožno skrušen po starom običaju; 3710
jer misle: ko tu mora rep povijati,
povijaće ga i pred nama na kraju.
FDUST:
Zar možeš ti, čudovišniče, shvatiti
kako li ovo verno biće divno,
prepuno vere, koja njoj jedino
blaženstvo pruža, svetački mora patiti
kad pomisli da najdraži je n>en
izgubljen, da je pakla plen?
MEFISTOFELES:
Natčulno-čulno zacopani brate,
na svoj prst tebe devojčurak mota. 3720
FAUST:
Nakazo-rugalice od đubrenja i vatre!
MEFISTOFELES:
A lica čita da je to divota!
Šta joj to dušu potresa i muti
u društvu mom, ne ume reći pravo,
ali pod ovom mojom maskom sluti
smisao skriven, tajnu neku sriče;
oseća da sam genije, dabome,
a možda čak i sami đavo.
No, a večeras - ?
FAUST:
Šta te se to tiče?
MEFISTOFELES:
Pa i ja uživam u tome! 3730
174 KRAJ ČESME
Grstica i JJiza sa krčazima.
LIZA:
O Varvari ti nisi zar
čula ni reči?
GRETICA:
Ne. Ja retko viđam svet.
LIZA:
Čuh danas od Sibile - nesumnjiva je stvar!
Izgubila je najzad cvet
i đavo ju je uzeo pod svoje.
Tako je to kad dižeš nos do neba?
GRETICA:
Kako to?
LIZA:
Mani, bazdi! A tako joj i treba:
kad jede i kad pije, ona sad hrani dvoje.
GRETICA:
Ah!
JŠZA:
Što je snađe, to je i zaslužila
Otkad se već sa momkom onim družila! 3740
Vazda su nekud zajedno hodali,
u sela i na igranke se vodali!
Smatrala sebe bogzna kol'ko finom,
a on je častio kolačima i vinom;
uobrazila da je silna lepota,
a nimalo obzira nije imala
niti je znala šta je sramota
no je sve poklone njegove primala.
To ti se štipkalo i cmakalo u slast;
i sad, dabome, ode čast! 3750
175 GRKTICA:
Jadnica!
J1IZA:
Još i žališ tu loću!
Dok smo mi druge prele kraj banka
i majke nas nisu puštale noću,
ona je bila uz svog macanka;
na klupici i u mračnom tremu
vreme im letelo u trenu.
E, sada neka spusti to malo svoga nosa
i pokoru nek primi u košulji i bosa!
GRETICA:
On će je sigurno uzeti za ženu.
J1IZA:
Baš bi lud bio! Za momka okretnoga 3760
ima i drugde oduške; sem toga,
već je i klisnuo.
GRETICA:
Pa to je ružno.
LIZA:
Upeca li ga, provešće se tužno.
Momci će njezin venac rastrgnuti,
a mi ćemo joj slamu pred vratnice posuti. (Ode.)
GRETICA (polazeći kući);
Kako sam samo jezik drešila
pre, kad bi neka devojka zgrešila!
Kako za porugu tuđem grehu
sve reči mi nedovoljne behu!
Kako sam crn greh ocrnjivala 3770
i u crnjenju preterivala,
i krstila se i važno pućila,
a sad se i sama grehu izručila!
Al' - sve što na to me prinudilo,
ah, Bože, bilo je dobro i milo!
176
GRADSKI BEDEM
U udubljenju u zidu kip Bogorodice predstavljene kao Mšeg Lj1o-
goza; pred kipom vaze sa cvećem.
GRETICA (stavlja sveže cveće u vaze):
Božanska mati,
ti koja iskusi kako se pati,
s milošću gledaj put jada mog!
Ti, srca prostreljena,
slomljena, ucveljena, 3780
gledaš raspetog sina svog.
Jaučeš zbog svog sina
i gledaš put visina
da te očinski usliši Bog.
Ko sluti
bol što me smuti,
od koga krv mi ljuto vri?
Šta moje srce sneveseli,
i zašto drhti, i šta želi
to samo ti znaš, samo ti! 3790
U jutro i u veče
duša me penje, peče,
grudi mi para mač!
Srce se moje slama!
Ah, tek što ostanem sama
briznem u plač, u plač.
Saksije na svom prozoru
orosih suzama, ah,
kada ti ovo cveće
u rano jutro brah. 3800
1 Kad mi u osvit dana
u sobu sunce sja,
čemerom obrvana
na postelji sedim ja.
Pomozi! Sramoti i smrti me ne daj!
Božanska mati,
ti koja iskusi kako se pati,
milostivo na bedu moju gledaj!
NOĆ. ULICA PRED GRETIČINIM VRATIMA
VALENTIN (vojnik, Gretičin brat):
Kada sam pre sa društvom pio,
mnogi hvalisavac tu je bio, 3810
i gomila veselih momaka
bučno je slavila cvet devojaka
zalivajući vinom tu hvalu -
a ja sam, s laktom na astalu,
u bezbednome sedeći miru
slušao razmetanja na piru;
pogladio bih s osmehom bradu,
uzeo punu čašu vina
i rekb: Svi za svoje znadu!
No da l' u carstvu jedna jedina 3820
naliči mojoj sestrici Greti,
može li joj vode prineti?
Tad bi se zveket čaša zaorio,
mnogi bi viknuli: Pravi je zborio,
ona je dika celog svog roda!
A hvališe kb da bi polila voda.
A sad! - da čovek čupa kose,
da prosto izađe iz kože! -
peckajuć zlobno i vrteći nosem
svaka me hulja vređati može! 3830
178
Kao loš dužnik moram da stojim,
na svaku reč slučajnu da se znojim!
Pa makar prebio svu tu bagažu.
opet im ne smem reći da lažu.
Ko se to amo šunja i krade?
Biće ih dvojica, tako mi brade!
Ako je on to, ja ću ga ščepati
za gušu, smesta mora krepati!
(Faust. Mefistofeles.)
FAUST:
Kako kroz prozor sakristije one
plaminja večnog kandioca sjaj, 3840
pa trnući po rubovima tone
u mrak što guta svaki njegov kraj!
Ovakva tmina mojom dušom vlada.
MEFISTOFELES:
A ja sam pohotan kb neka mačka mlada
što uz požarne lestvice se šunja
i mota oko zidova i žbunja.
Zaista orno priliku motruckam
da se projarcam malo i malo prokraduckam
To mi već celo telo podrhtava
od divne Valpurgine noći 3850
što preksutra će opet doći;
tu barem svako zna zašto ne spava.
FAUST:
A da l* će dotle blago izgoniti
što onde videh ga gde sja?
MEFISTOFELES:
Uskoro ću ti sreću pokloniti
da ono ćupče izvučeš iz tla.
Onomad tamo virnuh iz čista mira,
puno je prekrasnph talira.
19 FAUST:
A nakit? Malen prsten bar
da njim ukrasim svoju dragu vernu? 3860
MEFISTOFELES:
Jest, videh onde nemu stvar,
na nisku naliči bisernu.
FAUST:
E, tako valja! Uvek mi je krivo
kad odem njoj, a nisam je darivb.
MEFI STOFELES:
Ne treba zato da vas boli glava
što uživate u nečem zabadava.
A sad, dok nebo zvezdama se zlati,
počujte jedno pravo remek-delo:
moralna pesma ta će, tvrdim smelo,
još jače glavu da joj obrlati. 3870
(Peva uz gitaru.)
Šta li to radi Kata
kraj draganovih vrata
u sami osvit ran?
Kb devica sad kreće,
al' kb devica neće,
bogme, izići van!
U pamet, jadne lude!
Kada se ono zbude,
uzalud već je sve.
Tim lopužama, znajte, 3880
samo sa burmom dajte
što traže, a ne pre.
VALENTIN (prilazi):
Kog mamiš ovde? Grom i pakb!
Sevaj, prokleti opsenaru!
Do vraga najpre tu gitaru!
Za njom pevača isto tako!
10
MEFI STOFEL ES:
Ode gitara! Nema od nje ništa.
VALENTIN:
A sada da vam rascopam čelišta!
MEFISTOFELES (Faustu):
Doktore, sad ne uzmiči! Hodi!
Drži se mene, da ruku ti vodim. 3890
Napolje s mačem! Čvrsto bodi!
Ja ću odbijati udarce sve!
VALENTIN:
De, odbij ovaj!
MEFISTOFELES:
Što da ne?
VALENTIN:
I ovaj!
MEFISTOFELES:
Svakako! Odgovori!
VALENTIN:
Ovo je kb da se đavo bori!
Šta je to? Već mi je ruka sva kruta.
MEFISTOFELS (Faustu):
Sad!
VALENTIN (pada):
Jao!
MEFISTOFEJ1ES:
Sklonismo cipova s puta!
A sada čistac! Sad kidajmo:
evo već nastaje vika luda.
S policijom se snalazim sjajno, 3900
al' teško s pretnjom božjeg suda.
181 MLPL (na irozoru):
U POMOć!
GRKTICL (na prozoru):
Sveću!
MLRTA (kao gore):
Tuku se, psuju
i mačevima zamahuju.
NLROD:
Evo, već jedan mrtav pao!
MARTA (izlazeći):
Gde su one ubice sad?
GRETICA (izlazeći):
Ko leži ovde?
NAROD:
Tvoj brat.
GRETICA:
Jao!
O, Svemogući! kakav jad!
VALENTIN:
Umirem! Kratka reč, al' pre
no se i kaže, čovek mre.
Žene, što lelečete vi? 3910
Hodite, počujte me svi!
(Svi staju oko njega.)
Gretice, vidiš, mlada ti si,
pa ni pametna mnogo nisi,
zabrljala si dosta.
U poverenju ću ti reći:
sad stazom bluda dalje kreći,
kad jednom već drolja posta.
182
GREGICA:
O, brate! Bože! Zašto sve to?
VALENTIN:
Ne prljaj božje ime sveto!
Nažalost, zbi se što se zbi, 3920
a biće kako mora biti.
S jednim započe krišom ti,
za njim će drugi pohrliti,
a kad s njih deset legneš tako,
imaće te u gradu svako.
Kad se sramota rodi, počnu
brižno od sveta da je kriju,
navlače joj koprenu noćnu
preko glave i ušiju;
štaviše, želi je zatrti svak. 3930
Al' kad poraste i ojača,
gologlava i danju korača,
mada je tad i grđa čak.
Što joj ružnije lice biva,
to se manje od svetlosti skriva.
Zaista vidam, idu dani
kad će se građani valjani
od tebe sklanjati, javne žene,
kb od lešine okužene.
Klonuće ti srce u grudima 3940
kad staneš oči u oči s ljudima!
Nećeš nositi nakit od zlata
ni nabranu čipku oko vrata!
Na igranci nećeš svilom šuštati,
u crkvi te neće pred oltar puštati!
U mračan kut ćeš prognana biti,
međ bogalje se i prosjake skriti,
pa ako ti posle i oprosti Bog,
prokleta bićeš za veka svog!
1 MLRTA:
Bolje od Boga milost prosite! 3950
Huljenjem njemu ne prkosite!
VALENTIN:
Ah, motko suva, pezo drska,
da mi je da ti kosti smrskam!
Tad bi me, nadam se, Gospod razrešio
svega što sam ikada zgrešio.
GRETICA:
Brate! Kakva paklena muka!
VALENTIN:
Kažem ti, ne plači niti kukaj!
Najgore si mi srce posekla
time što si se časti odrekla.
Sad krećem, svladan smrtnim snom, 3960
ko čestit vojnik Bogu svom. (Umira)
KATEDRALA
Služba božija, orgulje i pojanje,
Gretica među gomilom naroda. Zao duh iza Gretice.
ZAO DUH:
Koliko si se osećala drukčije,
Gretice, dok si ovde još nevina
oltaru prilazila,
dok si iz knjižice pohabane
molitve tepala,
srca upola obuzetog
igrama dečjim, upola Bogom!
Gretice!
Gde ti je glava? 3970
U tvome srcu
kojeg li zločinstva?
Moliš li se za dušu svoje majke,
1
koja se tvojom krivicom u snu prenela
do dugog, dugog mučenja?
Čija je krv na tvome pragu?
- A pod srcem tvojim
zar se već ne budi i ne bubri
nov život, strašeći tebe i sebe
prisustvom punim strepnje? 3980
GRETICA:
Jao! Jao!
Kad bih se mogla otresti misli
što su me skolile
sa svih strana!
HOR:
Bjeb 1gae, Še v Ša
8o1ueg baesćpp t EauŠa . (Orgulje.)
ZAO DUH:
Jarost te obuzima!
Truba se razleže!
Grobovi podrhtavaju!
I tvoje srce,
iz mira praha i pepela
vaskrslo
u muke ognjene,
budi se i drhti!
GRETICA:
Što nisam daleko odavde!
Kao da mi orgulja zvuk
preseca dah.
a pesma mi kida
najdublji kutak srca.
HOR:
Ji<1eh eg§o siš &e(1eđi,
^ikCiŠ 1a1e1 adrageđk,
pL JpiIiš gešapeđI.
3990
4000 GRKTICL:
Ugušiću se!
Stubovi me
sputavaju!
Svod me
pritiska! - Vazduha!
ZAO DUH:
Skrij se! Greh i sramota
ne ostaju skriveni.
Vazduha? Svetlosti? 4010
Teško tebi!
HOR:
Oš<1 biš Š15e g 1ips dkšgib?
Oieš raiopiš go§a1igib?
Siš ujh jibŠb bk besigib?
ZAO DUH:
Preobraženici odvraćaju
lice od tebe?
Čista se bića groze
da ruke ti pruže!
Jao tebi!
HOR:
Ošs! biš Š15e g 1ips sJkGigib ? 402 0
GRETI1DA:
Susetko! Bočicu! - (Obeznani se.)
VALPURGINA NOĆ
U1ŠŠŠŠ Harc. Prsdso izmsđu Širksa i Vlsnda. Faust. Mefi-
stofeles
MEFISTOFELES:
Ne želiš metlu zar? A ja bih bio
srećan da jarac ponese me jak.
Taj mi je dugi put već dojadio.
186
FAUST:
Dokle sam god na nogama još čio
dovoljan mi je ovaj čvornovak.
Čemu da skratiš put preko planina?-
Bluditi lavirintima bogaza,
zatim se peti do onih visina
s kojih se ruši slap srebrnog mlaza, 4030
to je tek slast i čar ovakvih staza!
Žilama breza dah proleća lepi
već struji, već i smrča njega zna;
pa zar i naša tela on ne krepi?
MEFI STOFELES:
To ti baš ništa ne osećah ja!
Kroz moje telo zima gmiže,
hteo bih sneg i mraz da svome putu.
Gle što se tužno krnjav Mesec diže
i lije poznu svetlost rujno-žutu
i obasjava loše, te noga neprestance 4040
ili o drvo udara il' kamen!
Dozvoli, neki lutajući plamen
pozvaću! Eno jednoga postrance,
veselo gori. Hej, prijaško, stoj!
De, budi dobar, primakni se nama!
Što da uzalud plamsaš kao slama?
Prosvetli nam uz breg po stazi toj!
SVETLOST LU GALICA:
Iz poštovanja uspeću, bar se nadam,
da svoju laku prirodu savladam;
inače uvek let ševrda naš. 4050
MEFI STOFEL ES:
Ta nemoj! To podražavate baš
ono što ljudi čine mahom!
Hajd, kreći pravo, naređuje ti đavo!
Ili ću jednim ugasiti dahom
to tvoje biće treperavo!
1 SVETJ10ST LU1LLICA:
Vidim ja da ste vi gazda u kući
i slušaću vas ne ropćući.
Al' pazite! Planinski svaki kut
danas je pun čarolija razne vrste,
i želite li plamen lutajući 4060
da vam pokazuje kroz ludi metež put,
morate malo gledati kroz prste.
FAUST, MEFISTOFELES i SVETLOST LUTALICA
pevaju naizmeničio:
U snoliko-volšebnički
predeo nas put naš vrže.
Svetlaj obraz predvodnički,
te da minemo što brže
kroz prostranstva ova pusta!
Pogle kako šuma gusta
kraj nas leti, grane trče,
krš se klanja, sve se menja, 4070
a dugačke njuške stenja
hrču, cvile, sve se grče!
Prelo trave i kamenja
potočići sa svim strana!
Je to' to žubor? Pesma grana?
Da l' ljubavni žal se roni,
ječe rajski časi oni?
Naša nada, ljubav prava!
I u susret odjek zvoni
kb predanja davnih dana. 4080
Hu-hu! Sve su bliže zvuci, -
to su vivci, kreje, ćuci;
pa zar niko još ne spava?
Šta se štunja kroz sred žbunja?
Daždevnjaci-šarenjaci!
A korenje kao zmije
plazi peskom, liticama,
1
preteć groznim viticama
da nam telo obavije;
iz čvorova živa lužja 4090
hobotničke pipke pruža
ka putniku. I bezbrojni
miševi se raznobojni
iz močvara i čečvara
i pustara jatom jate!
Roj varnica tminu para -
svici to oko nas lete
i zbijene njine čete
zbunjuju nas dok nas prate.
Ali sad mi reci: da li 4100
još idemo il' smo stali?
Kb da u krug sve se kreće,
brda, stenje i drveće
što krevelje strašna lica,
dok svetlosti lutalica
sve nas gušći roj obleće.
MEFI S TOFELES:
Čvrsto se mog skuta drži!
Tu je jedan vrh prastari -
gledaj, sve se jarom prži,
Mamon se u steni žari. 4110
FAUST:
Osvitna mutna svetlost tinja,
neobično niz dolje sja!
Pa stiže čak da zaplaminja
kroz grotlo ambisa do dna.
Tu pramek dima, tu sva sila,
tu sija žar kroz maglen mrak,
pa se kb nežna vuče žila,
pa kulja kao izvor jak.
U tisuć ogranaka plamnih
vijuga doljom njegov put, 4120
189 da u pramičak se osami
došav u ovaj stešnjen kut.
Kb zlatan pesak, u blizini
vrcaju iskre pleneć vid.
Al' gle! po celoj površani
pali se ona silna hrid!
MEFI STOFEL ES:
Gospodar Mamon sjajno osvetljava
svoj zamak radi ove svečanosti!
Što si to vidb, baš je sreća prava;
osećam da već stižu besni gosti. 4130
FAUST:
Kakav se strašan vihor sruči s neba?
S kakvom me silom po potiljku bije!
MEFISTOFELES:
Drži se starog planinskoga rebra,
ili će da te svali u grob te provalije.
Od magle noć se sabija.
Čuj kako šuma zavija!
Sove u strahu poleću.
Naprsli, već se iskreću
stubovi zelenih zdanja.
Ječanje, lomljenje grana! 4140
Debala tutanj kb grdan slap!
Korenja škriput i zjap!
U strašnom spletu i tmuši
sve jedno na drugo se ruši
i jaruge puni, što huje
od piske i jeke oluje.
Čuješ li glasove u visini?
U daljini, u blizini?
Niz celu planinu besna
tutnji čarobnjačka pesma! 4150
190
VEŠTICE U HORU:
Veštice idu na Broken i kliču,
žuti se strnjika, usevi niču.
Gomile vrve sa svih strana
k prestolu gospodar-Urijana.
Hajd preko stenja, preko korenja!
Veštica prdi, jarac smrdi.
JEDAN GLAS:
Eno matore Baubo naše!
Gle kako sama na krmači jaše!
HOR:
Čast onom ko je dostojan nje!
Nek gospa Baubo vodi nas sve! 4160
Valjana krmača, mati na njoj,
za njima će poći sav veštičji roj.
JEDAN GLAS:
Jesi li s Ilzenštajna dopirila?
DRUGI GLAS:
Da! Uz put sam sovi u gnezdo zavirila.
Ala je očurde iskrlještila!
JEDAN GLAS:
Hajd u pakao! Prava si beštija!
Kud si najednom tako pojurila?
DRUGI GLAS:
Pogledaj rane: Svu me ogulila!
VEŠTICE U HORU:
Širok je put, daleka meta;
njemu ta tiska i pometnja? 4170
Metle nas grebu, vile ubadaju,
deca se guše, majke stradaju.
VEŠCI, G10L0VINA HORA:
Naša se vrsta kb puž povlači,
žene daleko pred nama grabe.
19 Jer kad se ide u dom Zlog Dabe
žena po hil»adu hvati prednjači.
DRUGA POLOVINA:
Mi to ne uzimamo strogo:
žena za hiljadu hvati je bliže;
ali, ma kako žurila mnogo,
muškarac jednim je skokom stiže. 4180
GLAS (odozgo) :
Hajdete i vi iz gorskoga oka!
GLASOVI (odozdo):
Mi bismo rado do vrha visoka.
Peremo, sve nas izbelila voda,
al' ostajemo večno bez ploda.
OBA HORA:
Vetar utihnuo, zvezda drhturi,
turobni mesec se rado krije.
Čarobni hor naš muči i juri,
tisuću varnica kroz noć lije.
GLAS (odozdo):
Stojte! Stojte!
GLAS (odozgo):
Ko zove iz stene rascepljene? 4190
GLAS (odozdo):
Povedite i mene! Povedite i mene!
Toliko hitati nemojte!
Već trista leta penjem se jednako,
ali do vrha ne stižem nikako.
A tako želim da sam usred svojte.
OBA HORA:
Metle nas nose sve u kas,
vile i jarci nose nas;
ko danas ne zna šta je let,
propao je za ovaj svet.
1
NOLUVGŠTICA (odozdo).
Otkad već cupkam i cupkam za njima, 4200
a gle koliko do njih još ima!
Kod kuće nikako da se skrasim,
ali ni ovde žeđ da ugasim.
HOR VEŠTICA:
Mast krepi veštičji rod,
krpa je jedro, naćve brod;
ko danas s nama ne poleće,
nikad doveka leteti neće.
OBA HORA:
Kad vrh se javi na puškomet,
ka zemlji upravite let,
na pustaru, dokle oko seže, 4210
veštičje jato nek poleže! (Sleću.)
MEFISTOFELES:
Al' se to gura, hrli i klopara!
Što šišti, kruži, leti i lapara!
Što blista, vrca, smrdi, prži!
Veštičje biće vidiš sad u srži!
Razdvojiće nas! Čvrsto me se drži!
Gde si?
FAUST (u daljini):
Evo me!
MEFISTOFELES:
Šta? Čak tamo? E, badava,
upotrebiti moram gazdinska svoja prava.
Mesta za sinjor-Dabu! Hajde, sklanjaj se, stoko!
doktore, uhvati me! A sada, jednim skokom, 4220
da klisnemo iz ove gungule nečuvene;
to ti je ludnica prava, veruj, čak i za mene.
Onde po strani nešto posebnim sjajem sja,
nešto me vuče tamo međ žbunove zelene.
Hajde, zavucimo se onamo ti i ja!
193 FAUST:
O, duše protivrečja! No, dela! Samo vodi;
tebi se, kanda, vrlo visprena misao rodi:
na Broken o Valpurgin praznik idemo noću,
da se tu drage volje skrijemo u samoću!
MEFI STOFELES:
Pogledni samo kakav šaren plam! 4230
Tu ti se jedan klub okuplja čio.
U malom društvu nisi sam.
FAUST:
Gore na vrhu radije bih bio!
Već vidim vatre, dim se kovitla preko gora.
Tu oko Cara Zla se gomila silna sleže;
tu mnoga zagonetka razrešiti se mora.
MEFI STOFEL ES:
Ali i mnoga nova u čvor će da se veže.
Pusti veliki svet nek samo huči,
a mi ćemo se ovde u tihi kut zavući.
Čoveku, znaš već, navika je stara 4240
da u velikom svetu male svetove stvara
Evo nas među golim veštičicama mladim,
i starim što se mudro kriju pod haljinama,
Ljubazno samo, molim, mene radi:
malen će biti trud, a silan provod nama.
K6 da odnekud čujem svirku neku!
Prokleta škripa! Valja navići na tu dreku.
No, hajde! Hajde! To nužno mora biti;
prvi ću prići, pa te predstaviti
i ponovo ti naći neku drugu. 4250
Šta veliš, brajko? Ogroman prostor je taj.
Pogledaj samo! Jedva da vidiš kraj.
Stotinu vatri ima u tom krugu;
sve ti to igra, ćaska, svi piju, ljubav vode;
e, reci, ima l' negde lepše zgode?
194
FAUST:
Kog ćeš da izigravaš, reci pravo:
hoćeš li biti čarobnjak il* đavo?
MEFISTOFELES:
Doduše, ja sam svikb inkognito da idem,
al' treba da na praznik i odličja se vide.
Ordenom podvezice ja nisam odlikovan, 4260
al' red je Konjske noge ovde veoma štovan.
Vidiš li onog puža što nam se približava?
Licem što svuda opipava
on već donekle njuši ko li ja mogu biti.
Baš i da hoću, ovde ne bih se mogb skriti.
Hajde sad! Prođimo se od vatre pa do vatre;
navodadžija ja sam, a ti si prosac, brate.
(Nekolicini koji sede oko ugljevlja što se gasi.)
Gospodo stara, zašto sedite ovde s kraja?
Bolje bi bilo da ste onde gde vlada graja,
sred omladine bučne, u opštoj huci i lomu; 4270
ta svako sam je često i u domu.
GENERAL:
Možeš još tol'ko za nagod raditi,
ne misli da će te on nagraditi!
Jer kod naroda, kb i kod žena,
mladosti daje se najveća cena.
MINISTAR:
Sve je valjano prošlo, ostala samo zla,
zato je meni stari život mio;
doista, kad mi besmo sve i svja,
to pravi zlatni vek je bio.
SKOROJKVIĆ:
Ne besmo ni mi glupi, to niko reći neće, 4280
mada radismo često ono što nismo smeli;
al' sada sve se tumbe preokreće,
i baš kad sve to trajno zadržati smo hteli.
19 LUTOR:
Ima l' uopšte danas nekoga ko bi se mašio
umerenoga spisa, umne i poučne priče?
A što se našeg dičnog mladoga sveta tiče,
on još nikada nije ovako mudrijašio.
MEFISTOFELES (koji odjediom izgdeda veoma star):
Osećam da su ljudi za sudnji dan već zreli,
jer na veštičji breg smo poslednji put se peli,
i pošto mutljag iz naše bačve teče,
to je i celom svetu došlo poslednje veče. 4290
VEŠTICA STARINARKA:
Ne prolazite, gospodo draga!
Ne propuštajte priliku ovu!
Gledajte robu! Kakva blaga!
Kakve vas retkosti tu zovu!
A ipak ničeg nema u ovome dućanu -
bez premca na svem svetu belom -
što nije nekad u nekome danu
naškodilo čoveku i'l ljudskom rodu celom.
Tu nema kame s koje krv nekad nije tekla, 4300
ni kupe koja otrovom što jede
potpuno zdrava cela nije pekla,
ni nakita što ljupke devojke ne zavede,
ni mača koji nije reč prekršio grubo,
il' protivnika svoga u leđa mučki ubb.
MEFISTOFELES:
Rođako, slabo shvataš doba.
Što bi to bi! Što prođe prođe
Nama je potrebna nova roba!
Samo novina ima prođe!
FAUST:
Skoro da i sam pobrljavim.
Ovo je, vala, vašar pravi!
4310
1
MEFISTOFELES:
Naviše teži ovaj metež buran:
misliš da guraš, a sam bivaš guran.
FAUST:
A ko je ona što onamo hita?
MEFI STOFELES:
Pogledaj dobro! To ti je Lilita.
FAUST:
Ko je to?
MEFISTOFELES:
Prva Adamova žena.
Čuvaj se! Lepa kosa, to je njen
jedinstven ukras, po kom je čuvena.
Kad njom mladića splete, ne pušta lako plen.
FAUST:
Tu sedi jedna mlada, jedna stara; 4320
nađipale se, pa im se odmara!
MEFISTOFELES:
Ne, danas niko ne može da se skrasi!
Hajd, hvatajmo ih! Nova se svirka glasi.
FAUST (igrajući sa mladom vešticom):
Predivan san sam jednom snivb,
umotrih jabučice dve,
te skočih gonjen željom živom
da njih uzaberem što pre.
LEPOTICA:
Ko jabukama sve vas vuče,
pa to se još iz raja zna.
Od radosti mi srce tuče 4330
što ih u vrtu imam ja.
197 MKFISTOFELES:
Jednom u strašnom snu ja videh
matori rascepljeni klen;
ta rupa mi se silno svide,
bez obzira na prečnik njen.
STARICA:
Gospodinu sa konjskom nogom
moj naklon i moj pozdrav lep!
Ne boji li se rupe mnogo,
nek spremi poveličak čep.
PROKTOFANTAZMIST:
Prokleta bagro! Kako samo smete? 4340
Zar nisu spisi dokazali moji
da duh na stvarnim nogama ne stoji?
A vi sad čak kb ljudi tancujete!
LEPOTICA (igrajući) :
Šta će na našoj igranci ta luda?
FAUST Sigrajući)\
Ah, mani! On se trpa svuda.
Kad neko igra, on sud mora dati.
Kad o koraku nekom svoje ne odblebeće,
taj korak nije mogb postojati.
A najviše se ljuti kad napred svet se kreće.
Da se vi u krug vrtite onako 4350
kb što on čini u svom starom mlinu,
odobrio bi to još kako-tako,
a naročito da mu sročite molbu finu.
PROKTOFANTAZMIST:
Još ste tu! Ne, pa to je nečuveno!
Nestajte! Mi prosvetismo pošteno!
Ova đavolska sorta za pravila ne mari.
Tegelom šetka avet, mada Um gospodari.
Otkada samo čistim sujeverje, al' eno,
nikako nije čisto; pa to je nečuveno!
19
LENOTICA:
De, prestanite, i ne dosađujte! 4360
PROKTOFANTAZMIST:
Duhovi, vičem vam na oba uha:
Ne trpim despotizam duha;
moj duh se s njime ne snalazi, čujte!
(Igra se iastavlja.)
Danas uspeha nemam; samo stradam;
al' knjigu putovanja odavde ipak daću
i pre no put okončam žarko se nadam da ću
i đavole i pesnike da svladam.
MEFISTOFELES:
Sad će u baru on da se posadi,
voli da sebi olakšava tako;
kad pijavica počne da mu se trticom sladi, 4370
od duhova i duha izlečiće se lako.
(Faust, koji je prestao da igra.)
No, zašto pusti ovo lepo luče
što ti uz igru pevaše umilno?
FAUST:
Ah, usred pesme njoj kroz kutak
usta crveni neki mišić štuče!
MEFI STOFEL ES:
Baš ti je to silno!
To niko ne zamera živ;
glavno da mišić nije bio siv.
Ko za to pita u ljubavni trenutak?
FAUST:
Tad videh -
MEFISTOFELES:
Šta? FAUST:
Mefisto, vidiš li u daljini 4380
priliku bledu, samu, sa lepim licem dečjim?
Jedva se kreće, i sve mi se čini
da su joj noge uvezane nečim.
Zakleo bih se svim na svetu
da naliči na moju dobru Gretu.
MEFISTOFELES:
Ostavi to! To nikome ne godi.
Čarolijski je lik to idola bez života.
Sresti ss s njime prava je strahota
Ledi se krv čoveku kad taj ga pogled zgodi
i bezmalo i kamen se pretvara; 4390
ta znaš šta o Meduzi govori priča stara.
FAUST:
Doista, ono oči su mrtvaca,
a ruka dragog bića nije sklopila njih.
To su Gretine grudi, sa kojih slasti pih,
i telo koje prekrih tisućom poljubaca!
MEFISTOFELES:
Vradžbina to je, ludo koju je zavesti lako!
Jer svojom dragom nju zamišlja svako.
FAUST:
Kakve li patnje! I kakve miline!
Ne mogu pogled s nje da skinem.
Al' čudno: ovaj lepi vrat bez mana 4400
samo crvena vrpca ukrašava
ne šira nego noža tupa strana.
MEFISTOFELES:
Tačno! I ja to vidim. Sem toga, groza prava,
može da nosi glavu pod miškom, kb smotuljak,
jer Persej ju je odsekao. -
Ah, opet si se zabludama dao!
De, popni se ovamo na brežuljak!
200 Ovde veselje vlada, pravi Prater;
i, nisu li mi oči otacbine neke plen,
zbilja i vidim nekakav teater. 4410
Šta je to?
SERVIBILIS:
Počinjemo opet za koji tren.
Nov komad, poslednji od sedam; toliko daju
ovde, po starom običaju.
Njegov je pisac diletant po svemu,
a diletanti i glume u njemu.
Izvin'te, gospodo, što moram ići:„
Zavesu želim kb diletant dići.
MEFISTOFELES:
Na veštičijem bregu srećem sada
glumačko društvo! Krasno! Jer ono tu i spada.
SAN VALPURGINE NOĆI
ili
ZLATNA SVADBA OBERONA I TITANIJE
Intermeco
UPRAVNIK POZORNICE:
Odmora će biti za nas, 4420
Midingova deco snažna:
cela vam je scena danas
stari breg i dolja vlažna!
GLASNIK:
Tek kad pola veka mine,
svadba se zlatnom zove.
Al' kad svađa se raspline,
još više zlato gove.
201 OBNRON:
Amo svi na svadbu ovu,
duhova naših čete;
supružansku vezu novu 4430
kralj sa kraljicom plete.
PUK:
Stiže Puk i kolo vodi
i skače kao jarac;
stotina za njime hodi
na slavlje i đuskarac.
ARIJEL:
Arijel zače poj i klik -
nebesnički zvuci sami!
To mami mnogi gadan lik,
al' i lepa lica mami.
OBERON:
Mirnog braka željan ko je, 4440
nek od nas dvoje uči!
Želiš da se vole dvoje?
Ti samo njih razluči!
TITANIJA:
Kad muž ima narav zlu
i kad se žena duri,
na Jug pošaljite nju,
njega na Sever suri!
CEO ORKESTAR. RopŠto:
Muvlja njuška, štrkljev nos,
rođaci tuti-kvanti,
žabac, zrikavac i kos, 4450
to su vam muzikanti!
SOLO:
Ide mehur od sapuna
da gajde izigrava!
Svirka što se čuje tuna
unjkarija je prava.
DUH KOJI SE TEK OBLIKUJE:
Žablja puna, pauk-noga
balavčetu, i krilca!
Ne rodi se zver iz toga,
al' može pesmičica.
JEDAN PAR:
Kroz medljiku i miris jak 4460
cupkajući krećeš;
doduše, skačeš, al' u zrak
nikad ne polećeš.
RADOZNALI PUTNIK:
Je l' to maske varka glupa,
il' slabog vida mog?
Zbilja tu uz druge stupa
Oberon, lepi bog?
PRAVOVERNIK:
Nema repa nit' rogova,
al' valja reći pravo: 4470
poput grčkih svih bogova,
i on je samo đavo.
UMETNIK SA SEVERA:
U bloku ničeg drugog nemam
sem krnji crtež taj;
ali se zarana već spremam
u talijanski kraj.
PURIST:
Nered i razvrat, teško nama!
Šta ću tu? Baš sam sudbe zle!
Pa još: međ svima vešticama
napudrovane su samo dve.
MLADA VEŠTICA:
Haljeci, puder, to je nešto 4480
za bapce i za krelce;
na jarcu gola jašem vešto
i nudim jedro telce.
202 2 MATROIA:
Onaj ko vaspitan je fino
sa vama se ne spori;
brzo će, nadam se jedino,
to telo da sagori.
KAPELNIK:
Muvlja njuško, štrkljev nosu,
ostav'te golišavku!
Žapče, zrikavče i kosu,
svirajte svoju stavku!
VETROKAZ (na jednu stranu) :
Ovo je društvo kakvo ti
možeš da samo želiš!
Momci su tu na izbor svi;
a cure tek? Šta veliš?
VETROKAZ (na drugu stranu):
Ne otvori li zemlja ždrelo
da taj proguta gad,
u ambis pakla ću, zacelo
veruj, skočiti sad.
KSENIJE:
Kb insekata roj se amo
oštrosek hor naš jati
da dužnu poštu svu odamo
Satani, našem tati.
HENINGS:
Gle kako njihov zbijen roj
naivnom šalom vrca!
Najzad će reći, Bože moj,
kako su dobra srca
MUZAGET:
Usred veštica ovih svih
veoma rado hodim;
jer mogao bih bolje njih
no Muze ja da vodim.
0
NEGDAŠNJI GENIJEDOBA:
Valjanom mužu nema premca.
Drži se samo za moj skut!
Bloksberg kb Parnas je za Nemca:
tu svako za se nađe kut.
RADOZNALI PUTNIK:
A onaj nadmen čova ko je?
Korakom ide krutim
i njuška iz sve snage svoje.
„Svud jezuite sluti".
ŽDRAL:
Volim i u bistroj vodi 4520
i u mutnoj ja da lovim;
zato pobožan gospodin
tu je s đavolima ovim.
SVEGSKO ČEDO:
Jest, vozila su dobra sva
za takve pobožnjake;
na Bloksbergu ih ima tma
skrivenih u budžake.
IGRAČ:
Stiže l' novi hor do nas."
Čuj, bubnjaju i duduču!
„Ma ne! To u jedan glas 4530
bukavci u ritu buču."
UČITELj IGRANJA:
Svak ume jedino da ripa,
a izvlači se lako ko!
I grbav i debeli đipa
bez brige da l' je lepo to.
VIOLINISTA:
Kako se šljam taj mrzi slepo,
krvnički jedan drugog meri!
Samo ih gajde krote lepo
ko lira Orfejeva zveri.
205 D01 MLTIČAR:
Od vike ja se neću skriti,
od kritika i sumnji zlih.
Pa đavo mora nešto biti;
inače, zar bi bilo njih?
IDEALIST:
Mašta sad vlada duhom mojim
i remeti mi sud;
jer ako sve sam što postoji,
onda sam danas lud.
REALIST:
Gnušam se sveg što vidim tu,
muče me muke mnoge;
ovde me prvi put na tlu
ne drže čvrsto noge.
SUPRANATURALIST:
Vešci mi srećom oči poje
i uživam sa njima;
ako zli duhovi postoje,
i dobrih tada ima.
SKEPTIK:
Večito neko blago traže,
varljive jure seni.
Đavo i sumnja, to se slaže;
e, tu je mesto meni.
KAPELNIK:
Žapče, zrikavče i kosu,
prokleti diletanti!
Muvlja njuško, štrkljev nosu,
pa vi ste muzikanti!
OKRETNI:
Bezbrižna četa tu se kreće
i premeće po travi!
206
Noge da služe više neće,
pa dubimo na glavi.
BESPOMOĆNI:
Na dvoru blagovasmo pre,
al' sada Bog da prosti!
Čepamo bosi tvrdo tle 4570
i zebemo do kosti.
SVETLOSTI LUTALICE:
Odmah po rođenju svom
mi stičemo iz bara;
al' u kolu nema tom
sjajnijih pomodara.
METEOR:
Sa visina se pojavih
u zvezdanoplamnoj noći,
a sad nauznak na travi
ležim; ko će mi pomoći?
MASIVNI:
Mesta! Nek se svako skloni! 4580
Idu bace preko staze!
Duhovi smo, al' od onih
što kb gorogani gaze.
PUK:
Dosta, četo grubijana!
Jeste l' slonovi il' lude?
Puk vilenjak ovog dana
najnezgrapniji nek bude.
ARIJEL:
Ako duh vas neki drag
i priroda okrilati,
svako nek moj laki trag 4590
k ružičnjaku onom prati!
2 ORKESTAR. Rštžto:
Oblake i maglu sjaj
odozgo ozarava.
Ćuv kroz trščak i kroz gaj,
i sve se razvejava.
TMURAN DAN. POLJE
Faust. Mefistofeles.
FAUST:
U bedi! Očajna! Dugo lutala zemljom, jadnica, a sad za-
točena! Kao zločinka bačena u tamnicu, na muke
preužasne; milo, nesrećno stvorenje! Dotle da dođe?
dotle! - Izdajico, bedni duše, i to si ti skrivao od
mene! - Hajd samo, stoj tako, stoj! Jarosno kolutaj tim
paklenjačkim očima! Stoj i prkosi mi svojim nepod-
nošljivim prisustvom! Zatočena! U nepopravljivoj
bedi! Predata zlim duhovima i bezosećajnom ljudskom
pravosuđu! A ti me u međuvremenu uljuljkuješ najblju-
tavijim zabavama, kriješ od mene njenu sve veću nevo-
lju i puštaš je da bez pomoći propadne!
MEFISTOFELES:
Nije ona prva.
FAUST:
Psu! Odvratno čudovište! - Preobrati, beskonačni
duše, preobrati tog crva ponovo u njegovo pseće
obličje, u kojem je često noću voleo da trčkara ispred
mene, sklupčavajući se pred noge bezazlenom putniku,
a skačući mu na ramena kad bi ovaj pao. Preobrati ga
opet u njegov omiljen lik, te da preda mnom u pesku
puzi potrbuške, da ga sveg izgazim, prokletnika! -
Nije prva! - O, jada! Jada! Nijedna živa duša ne može
shvatiti da je više od jednog stvorenja potonulo u am-
bis te nesreće, da prvo nije bilo dovoljno, vijući se
u smrtnim mukama, da pred očima večnog Oprostitelja
otkupi grehe svih ostalih! Meni beda ove jedne jedi-
ne razgriza srž sveg bića, a ti se spokojno ceriš nad
sudbinom hiljada njih!
0
MEFISTOFELES:
Aha, evo nas opet na granici mudrosti, onde gde se
vama ljudima remeti pamet. Što se udružuješ s nama
kad ne možeš do kraja podneti to društvo? Hoćeš da
letiš, a patiš od vrtoglavice? Jesmo li se mi namet-
nuli tebi, ili ti nama?
FAUST:
Ne kezi tako na mene te proždrljive zube! Gadim se
toga! - Veliki, uzvišeni duše, ti koji si me udosto-
jio svoje pojave, ti koji mi znaš i srce i dušu, zašto
si me prikovao za ovoga besramnika, koji se toli
tuđom nesrećom i sladi tuđom propašću?
MEFISTOFELES:
Hoćeš li završiti?
»
FAUST:
Spasi je ili teško tebi! Najgroznija kletva te zgodi-
la na tisuće leta!
MEFISTOFELES:
Ja ne mogu odrešiti što je Osvetnik vezao, ni otvo-
riti reze koje je on namakao. - Spasi je! - A ko ju je
gurnuo u propast? Ja ili ti?
FAUST (divlje gleda svud unaokolo).
MEFISTOFELES:
Hoćeš da se mašiš groma? Sreća što on nije dat va-
ma bednim smrtnicima! Da smrskaju nevino stvorenje
koje im se slučajno nađe na putu, to je način na koji
tirani nalaze oduške kad više ne znaju šta će.
FAUST:
Odvedi me onamo! Moramo je osloboditi!
MEFISTOFELES:
A opasnost kojoj se izlažeš? Znaj, još si u gradu kriv
zbog prolivene krvi. Nad mestom gde je poginula
žrtva lebde duhovi osvetnici i vrebaju hoće li se
ubica vratiti.
209 FAUST:
Još i to da mi kažeš? Neka se sva ubistva i pokolji
sveta svale na tebe, čudovište! Odvedi me onamo,
kažem ti, i oslobidi je!
MEFISTOFELES:
Odvešću te, a što mogu učiniti, to sad čuj! Zar ja
imam svu moć na nebu i na zemlji? Ošamutiću tam-
ničara; ti se dokopaj ključeva i izvedi je, ljudskom ru-
kom! Ja ću stražariti! Čarobni konji biće spremni,
povešću vas. Eto, to mogu.
FAUST:
Krećimo!
NOĆ, POLJANA
Faust, Mefistofeles, jureći na vrancima.
FAUST:
Šta ono oko vešala rade?
MEFISTOFELES:
Ne znam šta kuvaju i prave.
FAUST:
Lebde gore-dole, klanjaju se, svijaju.
MEFI STOFELES:
Veštice na okupu.
FAUST:
Posipaju nešto, kade. 4600
MEFISTOFELES:
Prolazimo! Prolazimo!
210
TAMNICA
FAUST (sa svežnjem ključeva i svetiljkom, pred gvozdenim vratan-
cima).
Hvata me jeza davno nepoznata,
sav ljudski jad i nevolja me hvata.
Ona, zbog lepe varke samo kriva,
sad iza vlažnog zida tog prebiva.
Oklevaš zar da pođeš k njoj!
Bojiš se da je vidiš! Ah, ne stoj!
Ta neodlučnost njenu smrt priziva
(Hvata katanac. Iznutra se čuje pesma:)
Moja majka, kurva,
ubila me je, 4610
a moj otac, hulja,
pojeo me je!
Moja sestra mala
kosti pokopala
u šumsku hladovinu.
Tu se u pticu stvorih, pa sam uzlepršala
u neznanu daljinu!
FAUST (otključavajući):
I ne sluti da njen je dragi sluša,
da čuje lance, i slamu kako šuška. (Ulazi)
MARGARETA (krijući se na svom ležaju):
Dolaze! Avaj! Smrti prečemerna! 4620
FAUST (tiho):
Tiše! Dolazim da te spasem ja.
MARGARETA (bacajući se pred njegove noge) :
Zar te ne dira moja nevolja neizmerna?
FAUST:
Prenućeš vikom stražare iz sna!
(Hvata lance da ih razdvoji.)
2 MARGARETA (ia kolenima) .
Ko ti, krvniče, dade tol'ko moći
nada mnom? Čemu prepad taj?
Vodiš me već u pola noći.
Smiluj se, malo još života meni daj!
Zar sutra zorom nije dovoljno rano? (Ustaje.)
Tako sam mlada, ni dan mi još nije osvanb!
Pa zar da umrem već sad! 4630
Bejah i lepa, i to me svali u jad.
Voljeni beše blizu, a sad ga nema tu;
potrgan leži venac, rasuto cveće po tlu.
Ne hvataj tako surovo! O, ne!
Poštedi me! Zar tebi nešto skrivih!
Ne daj da uzaludno cvilim,
ta nikada te i ne videh pre!
FAUST:
Kako da ovu nesreću preživim!
MARGARETA:
Potpuno sam u tvojoj moći.
Al' moram dete podojati prvo. 4640
Ljuškala sam ga cele noći;
uzeše mi ga da bi me bol obrvb,
pa pričaju da sam ja njega ubila
Zauvek svu sam sreću izgubila.
Pevaju pesme čak o meni!
Ružno je ovo! Zar niko ne pocrveni?
To je kraj stare bajke; ko reče svetu tom
da imam nešto s njom?
FAUST (pada pred nju)\
Čovek koji te voli pred noge tvoje pada
da spase tebe sužanjstva i jada. 4650
MARGARETA (klekie kraj njega):
Zajedno sa mnom sve svece prizovi!
Gle, ispod stepenika ovih,
tu gde je prag,
1
ključa pakao!
Nečastivi vrag
tu huku je podstakao,
stravično gnevan na nas!
FAUST (glasio):
Gretice! Gretice!
MARGARETA (obraćajući pažnju):
To beše prijateljev glas!
(Naglo ustane Okovi spadaju s nje.)
Gde je on? Čuh ga da zove. Hrlim 4660
slobodna k njemu! Neće me sprečiti ljudi.
Da ga milujem, da ga grlim,
da mu se privinem uz grudi!
Zvao je! Gretice! Tu, iza kapije.
Dok pakao škrguće i dok vapije,
kroz jarosni vraški podrugljiv huk
razabrah sladak, pun ljubavi zvuk.
FAUST:
Ja sam to!
MARGARETA:
Ti! O, reci još jednom to! (Grliga.)
On je to! On! Kud ode sva muka, sve zlo?
Kud užas što ga ulivaju u nas 4670
tamnica, lanci? Ti si to! Nosiš spas!
Ja sam spasena! -
Pred okom već mi ulica se sija
na kojoj videh tebe prvi put,
i one bašte blažen kut
gde čekasmo te Marta i ja.
FAUST (trudeći se da je povuče):
Hajde! Pođimo!
MARGARETA:
Pričekaj časak-dva!
213 Toliko volim da budem s tobom ja! (Miluje ga.)
FAUST:
Brzo! O, shvati,
ii tren ne smemo gubiti, 4680
jer nas to može skupo stati.
MARGARETA:
Šta? Zar ne umeš više ljubiti?
Dragi, od mene udaljen tako kratko,
a zaboravi kako se ljubi slatko?
Zašto najednom strepim u tvome zagrljaju?
A pre u tvojoj reči, u pogledu, u smehu
uživala sam kb u raju,
i poljupci ti strasni behu
kb da si mene ugušiti hteo.
Poljubac daj mi vreo! 4690
Poljubiću ja tebe, ako ti nećeš mene! (Grli ga.)
Vaj! Tvoje usne su ledene,
reč sa njih teći presta.
Gde tvoja ljubav, onako snažna pre,
sad nesta?
Ko me je lišio nje? (Okreće se od njega.)
FAUST:
Za mnom, o draga! Preni se! Osokoli!
Hiljadu puta većim žarom ću da te volim;
samo sad sa mnom pođi! Samo te ovo molim!
MARGARETA (okrećući se ka njemu):
A da li si to ti? Zacelo, ti si? 4700
FAUST:
Ja sam to! Hajde sa mnom!
MARGARETA:
Ti mi razreši uze,
u naručje me opet uze.
A zar preda mnom zgrozio se nisi? -
I znaš li kog oslobađaš odavde?
214
FAUST:
Duboka noć već čili. Hajde! Hajde!
MARGARETA:
Iz mojih ruku majka je otrov popila,
dete sam svoje utopila.
Zar nije ono, milo moje zlato,
bilo i meni ko i tebi dato?
I tebi - Ti si, zbilja! O, 4710
teško da poverujem to.
Pruži mi ruku! Ne, to nije san!
Premila ruka! - Ah, ali tvoj
vlažan je dlan!
Obriši! Krv je to! O, Bože moj,
šta to učini? Krv na ruci!
Molim te, molim te, mač uvuci!
FAUST:
Ne diraj prošlost! Ne pominji ko je kriv!
Ah, ubiće me reči tvoje!
MARGARETA:
Ne, ti moraš ostati živ! 4720
Tu su grobovi naši, koje
od sutra poveravam tebi;
majci najbolje mesto daj,
brata odmah uz nju pogrebi,
mene malo u kraj,
ali ne suviše po strani!
Malo moje sahrani
uz moju desnu dojku.
Niko uz mene neće više počivati! -
Uz tebe se pripijati 4730
u onoj slasti i milini -
ne, u tom više ne mogu uživati;
sad mi se čini
da bih se morala savlađivati
2 da kročim tebi, kb da mi prići ne daš;
a ipak, ti si to, i tako milo gledaš.
FAUST:
Osećaš da sam ja to? Onda hodi!
MARGARETA:
Napolje?
FAUST:
Pravo ka slobodi.
MARGARETA:
Ako li onde smrt vreba na me
nad mojim otvorenim grobom, 4740
hajdmo! Do večnog loga punog tame
poći ću samo, i ni korak dalje -
Odlaziš? O da, mogu s tobom!
FAUST:
Možeš! Treba da hoćeš samo!
Vrata su otvorena!
MARGARETA:
Ne smem tamo;
ja ničem više ne mogu da se nadam.
Čemu da bežim? Ipak ću da stradam
kada me oni uvrebaju negde.
Strašno je, strašno ići i prositi,
pa još i greh na duši nositi! 4750
Strašno je u tuđini se kriti,
a ipak na kraju uhvaćen biti!
FAUST:
Ostaću s tobom.
MARGARETA:
Ne časi časa
želiš li jadnom svom detetu spasa!
Brzo! Putanje se drži
216
uz potok, i ne skreći
dok ne budeš morao preći
preko mostića;
tad u šumu ćeš zaći 4760
i levo, kraj kočića
što strši iz bare,
njega ćeš naći.
Zgrabi ga što pre!
Ono bi htelo izaći,
još se praćaka u vodi!
Spasi ga, spasi!
FAUST:
Osvesti se! Učini
tek jedan korak i bićeš na slobodi!
MARGARETA:
Ah, zar smo još na toj planini! 4770
Tu moja majka na kamenu sedi,
a mene prožima strava!
Tu moja majka na kamenu sedi
i njiše joj se glava;
nit' govori nit' maše, glava joj otežala;
odavno tako spava, u večni san je pala.
A zaspala da uživamo mi.
Ah, kako divno ono vreme bi!
FAUST:
Ne vredi da se priča, moli, preti:
moram te silom odavde poneti. 4780
MARGARETA:
Pusti me! Nasilje ne trpim!
Ne steži tako ubilački! Boli!
Ta pre sve rado činih po tvojoj volji.
FAUST:
Dan sviće! Voljena, voljena!
2 MARGARETA:
Dan! jeste, evo moj poslednji dan sviće;
a mišljah, dan venčanja moga biće.
Ne reci nikom da si već bio s Greticom.
Ah, pokidan je venac moj!
Neće se više isplesti!
Mi ćemo se opet sresti; 4790
al' ne uz igru i poj.
Sleglo se pola grada,
al' mukla tišina bez reči
na krcatom trgu vlada.
Prutić se lomi, zvono ječi.
Kako me vezuju, grabe, guraju
ka panju i dželatu!
Već se svi vratovi s jezom poturaju
maču što leti k mome vratu.
Nem leži svet kao grob! 4800
FAUST:
O, da se nikada ne rodih!
MEFISTOFELES (pojavljuje se spolja):
Čemu oklevanje to vodi?
Sad da se ćaska, da se usteže?
Bežite, il' ste propali ovog časa!
Moji se konji ježe,
praskozorje se belasa.
MARGARETA:
Kakva se to iz zemlje diže sen?
On je to! On! Nek ide smesta!
Šta hoće on sred ovog svetog mesta?
Mene traži kao svoj plen! 4810
Oteraj ga odavde!
FAUST:
Ti moraš živeti!
218
MARGARNGA:
Sudu božije pravde,
ja se tebi u svemu prepuštam!
MEFISTOFELES (Faustu):
Dolazi odmah! Ili napuštam
i ostavljam na cedilu vas!
MARGARETA:
Tvoja sam, Oče! Od tebe čekam spas!
Pomozi!
Okružite me, anđeoske čete!
Uščuvajte me, vojske svete!
Henriče, pred tobom se grozim! 4820
MEFISTOFELES:
Osuđna je!
GLAS (odozgo):
Spasena je!
MEFISTOFELES (Faustu);
Ovamo! K meni! (Iščezava sa Faustom.)
GLAS (iznutra, zamirući):
Henriče! Henriče!
2 9 POGOVOR FAUST
Istorijski Faust, model Geteovog monumentalnog de-
la, obavijen je velom tajne. Mali broj sačuvanih podata-
ka, uz to nepouzdanih i protivurečnih, ne dozvoljava da
se rekonstruiše n>egova biografija. Ni njegovo ime ne
zna se tačno. Iz dokumenata se vidi da je Johan ili Georg
Faust, rođen oko 1480. godine verovatno u Knitlingenu,
proveo nemiran skitnički život. Utvrđeno je da je bo-
ravio u Vitenbergu, Kelnu i Erfurtu, da je bio proteran
iz Ingolštata i Nirnberga, da je u Krojcnahu izgubio
mesto učitelja zbog nemoralnog odnosa prema učenici-
ma Predstavljao se kao lekar i astrolog, nekromant,
čarobnjak vičan čitanju sudbine iz dlana, vazduha i va-
tre. U jednoj krčmi, u blizini Gelnhauzena, hvalio se
kako bi bio kadar da po sećanju ponovo napiše dela Pla-
tona i Aristotela kad bi se nekim slučajevima izgubila,
a u Vircburgu je tvrdio da u svako doba može ponoviti
čuda Isusa Hrista Faustove veštine bile su, međutim,
cenjene u višim socijalnim slojevima Tako je bam-
berški biskup tražio od Fausta da mu sastavi horoskop,
a sačuvano je i jedno pismo Filipa fon Hutena iz 1540,
rođaka poznatog humaniste i pesnika Ulriha fon Hutena
u kome se kaže kako su se obistinila predskazanja Fausta
„filozofa". Faust je umro, po svoj prilici, nasilnom
smrću, oko 1540. godine, u blizini Frajburga.
Nema sumnje da je reč o razmetljivcu i avanturisti,
čoveku koji je stajao po strani od društvenih normi svo-
ga vremena i koga je poznati humanista Filip Melan-
hton, kao i učeni opat Tritemius, s razlogom nazivao
šarlatanom. Ali, isto tako s pravom se može pretposta-
viti da se iza sumnjivih postupaka i velikih reči krila
neobična ličnost koja je imponovala jednostavnom svetu i opčinjavala ljude iz viših krugova - ličnost
koja je
realnost svoga vremena procenjivala profinjenije od
svojih savremenika i iz toga izvlačila koristi.
U svim svedočanstvima o Faustu jedno pada u oči: iako
su podvizi kojima se hvalio i koji su mu pripisivani
bili neretko ostvarljivi samo uz pomoć natprirodnih
sila, u njegovim pričama se ne pominje savez sa đavolom.
Svakako da se i sam Faust čuvao hvalisanja takvim save-
znikom koji bi ga u XVI veku, u to nema nikakve sumnje,
brzo odveo na lomaču. U godinama posle Faustove smrti
u izveštaje je uneta nova pojedinost da je svoja dela i
nedela, a to su prepričavali čak i njegovi ugledni savre-
menici Luter i Melanhton, Faust ostvario u savezu sa
đavolom i svoje uspehe platio strašnom smrću. Oko 1560.
godine, dve decenije posle Faustove smrti, u Nemačkoj
više niko u ovo nije sumnjao.
Već pred kraj XVI veka istorijski Faust bio je prera-
star u narodnoj fantaziji u figuru u kojoj se mešaju crte
poznatih naučnika i filozofa onoga vremena Agripe i
Paracelzusa, kao što je i u mnogim književnostima ra-
sprostranjena legenda o Teofilu, srednjovekovnom bi-
skupu, otpadniku od Boga, koji sklapa savez sa đavolom,
ali kajanjem uspeva da spase dušu. Istorijsko razdoblje,
kome pečat daju empirijska istraživanja prirode, sum-
njiva još uvek snažnoj crkvi, osetno labavljenje hijerar-
hijskih stega srednjega veka, kao i produbljena čežnja po-
jedinca za autonomijom, stvorilo je od Fausta simbol ko-
me je poverilo svoj strah i svoje potajne nade.
Materija koja je u toj meri zaokupljala pažnju nije mo-
gla ostati samo u obliku usmenog predanja. Oko 1570. go-
dine, legenda o Faustu zabeležena je prvi put - taj ru-
kopis je pronađen krajem XIX veka u Volfenbitelu - a
godine 1587. poznati izdavač iz Frankfurta i veliki po-
bornik Luterovog učenja Johan Špis objavljuje prvu
knjigu o Faustu, pod naslovom Pripovest o doktoru Joha-
nu Faustu nadaleko razglašenom čarobnjaku i nekro-
mantu, o tome kako se na određeno vreme zaveštao đavolu
kakve je čudne stvari za to vreme doživeo, šta je sam
činio i snovao, sve dok na kraju nije dobio zasluženu
nagradu. Načitanom i obrazovanom autoru knjige - pret-
postalja se da je to bio Andreas Fraj, direktor gimnazije
u Špajeru - očigledno nije bilo stalo do pouzdane Fau-
stove biografije: U 68 poglavlja, na 230 strana, on priča
o Faustu i Mefostofilesu - tako glasi ime đavola u ovoj
knjizi - o njihovom disputu o zemlji, nebu i paklu, o
astrologiji, o njihovim putovanjima u razne zemlje, o to-
me kako Faust stiže do zvezda, kako vodi razgovor sa
Aleksandrom Velikim, živi „svinjskim i epikurejskim
životom", i kako ga na kraju, pošto jedno vreme provede
i sa lepom Helenom, odnosi đavo. Osim manjeg broja po-
dataka o Faustu, koje proizvoljno tumači i preinačuje,
autor donosi različite priče i šale koje sa Faustom
nisu ni u kakvoj vezi. Nedvosmislena je, međutim, namera
koju je pisac teksta imao: trebalo je degradirati lik
Fausta, koji je za ortodoksnu luteransku crkvu sve sum-
njiviji, a za fantaziju naroda, uprkos savezu sa đavolom,
sve privlačniji. Faustovu želju da sazna nešto više od
onoga što su nudile crkva i zvanična nauka, i što ga je
i odvelo u ruke đavola, knjiga je interpretirala kao neo-
prostiv greh. Faustu koji nije uvažavao postojeće dogme,
koji je „dan i noć", kako se kaže u knjizi, mislio na stva-
ri nedostupne ljudskom duhu, „uzeo na se orlova krila i
hteo da upozna sve tajne neba i zemlje", odlučio da „spe-
kulativnim umovanjem" dokuči „elemente" presudile su
društvena i crkvena hijerarhija u ime večnih istina.
Faustov avanturistički životni put, njegov savez sa
đavolom i njegov užasan kraj imali su da posluže, kaže
se dalje u naslovu knjige, „kao strašan primer i svesrdna
opomena svim sujetnim, preterano radoznalim i bez-
božnim ljudima".
Pitanje je koliko je knjiga odgovorila svojoj nameni;
svakako da je za svoje vreme odjeknula senzacionalno: do
1598. godine objavljena su dvadeset dva izdanja, a još pre
1600. usledili su prevodi na holandski, francuski i en-
gleski; godine 1611. i na češki jezik. Faustova sudbina,
zamišljena kao opomena, očigledno je izazivala simpa-
tije čitalaca. Reakcija sa zvanične strane, na popular-
nost knjige, ogleda se u daljoj obradi građe. Poznati
naučnik Georg Rudolf Vidman je sa karakterističnim
izmenama objavio 1599. novu redakciju knjige: na osamsto stranica, u tri toma, Faust je predstavljen
kao grešnik
koji život provodi u kajanju zbog sklapanja pakta sa đavo-
lom. Sve što se odnosilo na Faustovu radoznalost izo-
stavljeno je, ali je knjizi priključen bogat naučno-teo-
loški komentar. Slika o Faustu grešniku, primerno
kažnjenom, bila je besprekorna. Nedorečenostima nije
bilo mesta. Ipak, Faust se nije mogao potisnuti iz na-
rodne fantazije. Usledile su nove obrade: godine 1674.
knjigu je izdao nirnberški lekar Pficer, a 1725. nepo-
znati autor koji sebe naziva „jednim dobrim hrišćani-
nom". Ovu izuzetno rasprostranjenu poslednju verziju
građe, čije je trideset treće izdanje objavljeno 1820. go-
dine, Gete je upoznao u mladosti.
Legenda o Faustu širila se u javnosti i preko dram-
ske obrade. Put recepcije pokazuje čak izvesne slično-
sti sa putem koji je imao roman o Faustu. Na samom
početku stoji jedan genijalan komad: Kristofer Marlo
(1564 - 1593), najveći engleski dramatičar pre Šekspi-
ra, sa sigurnim instinktom za titanske crte u Fausto-
vom liku, napisao je između 1587. i 1593. dramu Tragična
istorija doktora Fausta. Kao prvi, Marlo uvodi počet-
ni monolog, koji će otada postati sastavni deo drame, i
u njemu, uz kritički osvrt na fakultete, jedino priznaje
magiju kao sredstvo spoznaje sveta. Marloovog neu-
strašivog i demonskog Fausta prenela su u XVII veku en-
gleska putujuća pozorišta u Nemačku, gde je brzo razvod-
njen jevtinom komikom i u tom obliku stekao simpatije.
I dramski tekstovi poput proznih završavaju skromno:
Fausta lišenog buntovničkih i titanskih crta odnosi
đavo uz pretnje i opomene gledaocima, odnosno čitaoci-
ma. Marionetsko pozorište, sa mnogo više tehničkih
mogućnosti nego prava pozornica, imalo je igrom o Fau-
stu trajan uspeh.
Nemački literarni krugovi u XVIII veku sa odboj-
nošću su se odnosili prema građi o Faustu, i to iz dva
razloga: njihov prosvetiteljski duh stajao je bez razume-
vanja pred vešticama, đavolom i paklom, a u njihovu op-
timističku sliku sveta nije se uklapala ideja da čovek
zbog težnje ka saznanju, koja je, po njima, bila siguran pu-
tokaz ka sreći, završi tragično. Karakteristična je bi-
220
la dobronamerna opomena koju je poznati pisac i filo-
zof Mozes Mendelson, novembra 1755. godine, uputio
svome prijatelju Lesingu, kada je saznao da ovaj radi na
drami o Faustu: „Jedan jedini uzvik: Fauste! Fauste! mo-
gao bi ceo parter naterati u smeh." Lesinga ovo nije poko-
lebalo. Njegov pokušaj ostao je kao dragoceno svedočanstvo
o novom pogledu na svet. On je označio preokret u istori-
ji građe. Iz Lesingovih planova može se naslutiti da nje-
gov Faust ne bi završio u paklu. On bi u novoj sredini
bio spasen, jer, kako je pisao Lesinp „Božanstvo nije po-
darilo čoveku njegov najplemenitiji nagon, želju za spoz-
najom, zbog toga da ga zauvek unesreći."
Sve što je napisano na temu o Faustu bledi pred Ge-
teovim delom. Tek je Gete u građi otkrio motive koje je,
podigavši ih u simbole, ugradio u svoju dramu neizmer-
ne dubine i lepote. Fascinira način na koji je Gete ko-
ristio građu: kako je gotovo beznačajnom detalju znao da
da opšteljudsko značenje ili kako, pak, po neku pojedi-
nost neizmenjenu unosi u svoju moćnu poetsku i misaonu
građevinu.
U ranom detinjstvu Gete je upoznao marionetsku pred-
stavu o Faustu i knjigu „jednog dobrog hrišćanina", a
mnogo godina kasnije napisao je u autobiografiji da je
„značajna bajka pozorišta s lutkama" „odjekivala" i „zu-
jala" u njemu „u više tonova". Kada je počeo da radi na
Faustu, ne može se sa sigurnošću utvrditi. Izgubljene
su skice koje je doneo sa sobom u Vajmar, u jesen 1775, i
iz kojih je čitao u novoj sredini. Međutim, sačuvan je
pregšs rukopisa koji je načinila jedna dvorska dama i
koji je nađen u njenoj zaostavštini i izdat 1887. pod na-
zivom Pra-Faust. Nije poznata geneza tog Geteovog prvog
rukopisa.
GJra-Faust, prvi genijalan fragment mladog pesnika,
sastoJI se od dve velike grupe scena: tragedije naučnika
i Margaretine tragedije. Pisane bez jasne koncepcije o
Faustu kao celini, one su svedočanstvo i o Geteovom
stvaralaštvu tog vremena. Samo ono što je neposredno
zadiralo u život mladog pesnika, sublimisano Je u poe-
ziji. Problem jedne generacije, koja je objektivnu stvar-
nosg osećala kao nepodnošljivo sputavanje lične aktiv-
2 nosti i jurišala na društvene konvencije, religiozne
dogme i estetske norme, personalizovan je u likovima
Prometeja, Cezara, Muhameda i Fausta. Samo jedan od tih
likova - Faust - izveden je do kraja. Toj figuri Gete je
poverio da traži odgovore na pitanja koji su putevi
spoznaje sveta, kako saznati šta je čovek i gde su njegove
granice, šta je smisao života. U potpunom stapanju s
prirodom vidi Geteov Faust, sa početka sedamdesetih go-
dina XVIII veka, izlaz iz egzistencijalne krize. Kao kon-
trast njegovoj naučničkoj sobi, simbolu izolovanosti,
stoji priroda, prema kojoj Faust ima beskrajno povere-
nje: to, naravno, nije bekstvo u prirodu kako ga je shvatao
Ruso, nije ni pasivan odnos prema njoj nego aktivan i
produktivan. Faust hoće da se kao subjekt a ne kao objekt
uključi u proces stvaranja. Reči Duha zemlje slamaju nje-
gov titanizam. Scena sa Vagnerom, puna satire na suvo-
parno znanje, zatim komično-ozbiljan dijalog između
studenta (kasnije je to učenik) i Mefista, kao i neuku-
sne šale u Auerbahovom podrumu, zaokrugljuju tragediju
naučnika u Pra-Faustu. Mefisto, koji briljira u susretu
sa studentom, pojavljuje se potpuno nemotivisano; veza
između njega i Fausta nije uspostavljena, čak ni nago-
veštena. Problem scene sporazuma Gete će rešiti tek
mnogo godina kasnije.
Na Faustove pokušaje da se oslobodi izolacije, koji
se svode na retoriku i naglo prekidaju, neposredno se
nadovezuje Margaretina tragedija. Podstaknut sudskim
procesom u Frankfurtu 1772, u kome je izvesna Suzana
Margareta Brant pogubljena zbog čedomorstva, Gete je
stvorio dramu o sudbini devojke koju čista i strastvena
ljubav izdvaja i izdiže iz malograđanske sredine i -
uništava. Motiv čedomorke u nemačkoj književnosti to-
ga vremena često se pojavljivao i bio je usmeren protiv
prakse društva da anatemiše neudate majke koje su,
našavši se u beznadežnom položaju, ubijale svoju decu.
Gete ne kritikuje neposredno: on samo prikazuje kako,
ljubav, koja se otrgla od razuma i konvencija, sledi više
zakone osećanja i trijumfuje, ali i kako su između stra-
sti i društvenih normi tragični sukobi neminovni.
228
Tragedija je u Pra-Faustu potpuna: Mefistovom „Osuđena
je" ne odgovara nikakav „Glas odozgo".
Niz godina delo je mirovalo, nepoznato publici, a
svome autoru bilo je sve udaljenije. Dok je boravio u Ita-
liji od 1786. do 1788. godine, pripremajući rukopise za
štampu, Gete se vraća Faustu i piše tri scene, kojima,
bar donekle, povezuje moćne blokove radnje Pra-Fausta.
Fausta iz monologa, čoveka u godinama, koji „već deset
leta" predaje na univerzitetu, trebalo je i fizički pri-
premiti za susret sa Margaretom. Svoj izgled izmeniće
Faust u sceni Veštičiia kuhinja. Napisana je i značaj-
na scena Šuma i pećina. Kao rezultat novostečenih
ubeđenja nastaju i stihovi, karakteristični za preokret
u koncepciji Faustovog lika:
i što je celom rodu ljudskome dodeljeno
želim da i mog bića najdublju srž pokreće,
želim da duhom prodrem u ljudska sva prostranstva,
da osećam svu sreću i sav jad čovečanstva,
da toliko svoje Ja do njegovoga nadmem
da, kb i onou konačno i sam padnem. (st. 1855 - 1860)
Faustov genijalni subjektivizam potisnut je u ime
nove uloge: Faust sada teži da predstavlja čovečanstvo.
Klasična estetika prihvata tipično i reprezentativno,
a odbacuje slučajno i individualno. Ovde je rad ponovo
prekinut i Faust ostaje nedovršen; ključne scene pri-
zivanja đavola i opklade sa njim još su nedostajale. Iako
je delo u tom trenutku još torzo, Gete ga objavljuje 1790.
pod naslovom Faust. Fragment.
Prekid između prve i druge faze rada trajao je više
od deset godina, dok je prekid u radu posle objavljivanja
Fragmenta pretio da se otegne unedogled. Politički
događaji, Francuska revolucija i njeni odjeci, pesniko-
vo učestvovanje u pohodu na Francusku ometali su nasta-
vak rada isto koliko i estetski razlozi. Ni svojom
sadržinom, ni svojom formom Faust se nije uklapao u
Geteovo klasično shvatanje umetnosti: đavo, duhovi,
veštičina kuhinja, prostačke neduhovitosti Mefista sa
studentima - sve je to bilo daleko od Geteovih intere-
2 sovanja tih godina. Autor klasične Ifigeiije, u kojoj se
tako strogo vodilo računa o mestu i vremenu radnje, o
broju likova, o klasičnoj kompoziciji, nije video kako
bi mogao od „varvarske kompozicije
4
' (Gete u pismu
Šileru od 27. juna 1797), od onog niza scena napraviti
dramu koja bi odgovarala njegovim strogim estetskim zah-
tevima, stečenim na proučavanju organskog sveta, prema
kojima svaki deo u umetničkom delu, analogno živom
organizmu, ima svoj smisao i svoju funkciju kao deo ce-
line. Drama o Faustu organizovana oko samostalnih sce-
na, u kojima se radnja nadovezuje ili konfrontira, bila
je nešto novo, anticipirala je zapravo pozorište XX veka
Uporni Šiler bio je taj koji je Getea vratio Faustu.
Novembra 1794, ubrzo posle sklapanja prijateljstva,
Šiler je pisao: „Isto tako želeo bih da pročitam one
delove Vašeg Fausta koji još nisu objavljeni; moram
Vam, naime, priznati da mi ono što sam dosad čitao iz-
gleda kao Herkulov torzo. U tim scenama vladaju takva
snaga i bogatstvo genija, koji očigledno odaju velikog
majstora, i hteo bi da sledim koliko je moguće onu veli-
ku i smelu prirodu koja izvire iz ovog dela. Već drugog
decembra Gete je odgovorio: „O Faustu ne mogu zasad
ništa reći: ne usđujem se da razvežem paket u kome je
zarobljen. Ne bih mogao da prepisujem a da ga ne do-
rađujem, a za to mi nedostaje hrabrosti. Ako me ubuduće
nešto na to pokrene, to će svakako biti vaša zaintere-
sovanost". Dve i po godine kasnije, kada je morao da
odloži svoj drugi odlazak u Italiju, Gete se ponovo
vraća Faustu. 22. juna 1797. godine piše Šileru:
„Pošto mi je krajnje neophodno da se u svom sadašnjem
nemiru nečim zaposlim, odlučio sam da idem na Fausta
i da ga, ako ne završim, bar za dobar deo puta pomerim
napred, i to tako što ću ono što je štampano opet ra-
sturiti i s onim što je već gotovo ili smišljeno ra-
spodeliti u velike mase i tako bliže pripremiti iz-
vođenje plana, koji je, u stvari, samo zamisao. Sad sam se
upravo te zamisli i njenog razvijanja ponovo latio i
prilično mi je jasno šta hoću. Samo bih, ipak, želeo da
budete tako dobri i da o celoj toj stvari jednom, u besanoj
noći, razmislite, da izložite zahteve koje biste Vi po-
30
stavili celini i da mi tako moje vlastite snove, kao pra-
vi prorok, ispričate i protumačite". Dan kasnije
Šiler je odgovorio da Faust pored sve svoje pesničke
individualnosti ne može zanemariti svoj simbolički
značaj. Duplicitet ljudske prirode, izlaže Šiler, kao
i neostvarenu težnju da se u čoveku spoji ono što je
božansko i ono što je fizičko, čitalac ima pred očima,
a kako se priča gubi u šarenilu a nema ni čvrste forme,
čovek ne želi da ostane kod predmeta, nego bi hteo da
dosegne do ideje. „Ukratko", zaključuje Šiler, „pred Fau-
sta se postavljaju istovremeno filozofski i pesnički
zahtevi, i Vi se možete postaviti kako hoćete, priroda
predmeta će vam nametnuti filozofsku obradu, a fanta-
zija će morati da se prilagodi službi ideje razuma".
Tri dana kasnije Šiler javlja da je ponovo pročitao Fau-
sta i da mu se vrti u glavi pri pomisli na ono šta još
predstoji od posla Doista „proročki" razlaže Šiler
Geteov zadatak: neophodno je postići „totalitet materi-
je" i Fausta uvesti u svet rada; važno je, dalje, pronaći
„iesnički obruč" kojim bi se držala pesnička masa i,
pre svega, istaći ideju koja će biti okosnica dela. „Sa
svojim Faustom učinio sam dobar korak napred", javlja
Gete Šileru 5. maja 1798, i nastavlja: „Stari, još sačuva-
ni, veoma nesređeni rukopis je prepisan i delovi nume-
risani prema jednoj široko razrađenoj šemi, složeni
odvojeno... Pri tom mi se dešava nešto vrlo čudnovato:
neke tragične scene bile su napisane u prozi; u po-
ređenju sa drugima, one su svojom prirodnošću i snagom
prosto nepodnošljive. Stoga sad pokušavam da ih pre-
točim u stihove, pošto se ideja tako nazire kao kroz neki
veo, a neposredno dejstvo ovog teškog sadržaja se
ublažava". Oko 1800. godine rad je ponovo zastao. Pitanje
kako ispuniti „veliku prazninu", o kojoj je Gete pisao
Šileru u aprilu 1801, izgledalo je nerešivo. U tom tre-
nutku još nedostaju scene pokušaja samoubistva,
uskršnje šetnje i ugovora sa đavolom, koje će, uklopljene
u zcelinu, dozvoliti da Faust, „sluga" božji, nemački
naučnik XVI veka i Mefistov partner, preraste konačno
u predstavnika čovečanstva. Šiler nije doživeo obja-
vljivanje prvog dela tragedije, 1808. godine.
231 Delovi koji su napisani posle štampanja Fragmenta,
svi u stihu, nenadmašni su u svojoj lepoti. Iako su stil-
ske i koncepcijske razlike između različitih redakcija
uočljive, pogotovu za dobrog poznavaoca, one ne utiču na
estetsku ubedljivost celine. Dko u Pra-Faustu zadivljuje
jezik koji nepogrešivo predočava i najsuptilnija
osećanja protagonista ili naizgled ovlaš, u suštini
rafinirano, karakteriše likove, tako da se radnja odvija
lako i prirodno, ako je čitalac uživao u bogatstvu mo-
tiva, u forMama koje prenebregavaju uhodane dramske
norme i prilagođavaju se istini života na pozbrnici,
onda se on u partijama nastalim kasnije, pogotovu u
onim posle 1790, koje piše pedesetogodišnji pesnik u
naponu snage, divi zrelosti i mudrosti koje su dramu
dovele od genijalne skice u sam vrh nemačke i svetske
književnosti. Nije čudo što su već savreomenici shvati-
li o kakvom je delu reč. Razmatrajući problem dramske
umetnosti, Hegel u svojoj Estetici piše o Faustu, toj
„apsolutnoj filozofskoj tragediji", „u kojoj, s jedne
strane, odsustvo zadovoljenja ljudskih težnji u nauci a s
druge strane, privlačnost svetovnog života i zemaljskih
uživanja, jednom rečju, u kojoj tragično oprobano izmi-
renje subjektivnog znanja i stremljenja sa apsolutnim u
njegovoj suštini i njegovoj pojavi predstavlja takvu
obimnu sadržinu, kakvu ranije nijedan drugi dramski
pesnik nije smeo pokušati da obuhvati u jednom istom delu".
Prvi deo Fausta razlikovao se od Fragmenta iz 1790.
ne samo novim scenama nego i trostrukim uvodom. Ti
uvodi su: Posveta, Predigra u pozorištu i Prolog na
nebu- kao i nov podnaslov Tragedija. Prvideo najavio
je čitaocima da pesnik planira i drugi deo Fausta. U
Posveti, nastaloj 24. juna 1797, kojom počinje Faust i ko-
jom je označeno ponovno vraćanje Faustu, nije reč o rad-
nji ili ideji dela, niti o protagonistima radnje. U
strofama koje spadaju u Geteov najviši lirski domet go-
vori gotovo pedesetogodišnji pesnik elegičnim tonom
o svome odnosu prema delu, kojega se prihvata posle duge
pauze. „Lelujna stvorenja", likovi koncipirani mnogo
godina ranije, izranjaju iz sećanja i zaokupljaju nanovo
pesnika koji se, usamljen u svom vremenu, seća prijatelja
232
od kojih je razdvojen ili koje je odnela smrt. U četvrtoj
strofi vraća se pesnik „tim duhovima", draGim fragmen-
tima Fausta iz mladosti. Dug stvaralački proces od „le-
lujnih stvorenja
1
' do uobličenih likova u drami, od
prošlosti do sadašnjosti, od „isparenja i magle", Ge-
teove metafore za polusvesno stanje, do stvarnosti, tema
je Posvete.
U Predigri u pozorištu, za koju je kao model po-
služila indijska drama Sakuntala iz V veka, posmatra
se pozorište iz perspektive upravnika, pesnika i ko-
mičara. Samoironično daje Gete, i sam odgovoran za po-
zorište u Vajmaru od 1791, upravnika koji mora da obe-
zbedi uspeh kod „puka". Iako zahteva od pozorišnog ko-
mada da bude značajan, za njega je imperativ da se delo
„svidi svima". Energično se distancirajući od šarene
mase, pesnik brani dostojanstvo poezije. Prema estetici
koju razvija pesnik i koja odgovara literarnim zahtevi-
ma s početka XIX veka, umetnost stoji u izvesnom smislu
iznad prirode i banalnosti života. Ona izdvaja ono što
je reprezentativno i njime objašnjava opšte. Posred-
ničku ulogu između upravnika i pesnika, prizemnog i
uzvišenog, Gete poverava komičaru koji se zalaže za poe-
ziju, ali u šarenim, svima dostupnim slikama. Posled-
nji stihovi Predigre najavljuju Prolog na nebu i pro-
menu perspektive: „Po tesnoj daščari vi tako / prođite
svaki vaseljenski kut, / nek' odmereno brz vas vodi put /
sa neba, preko zemlje, do u pakb!" (st. 249 - 252). Od tesne
daščare, pozorišta kao sveta, ka širinama vasione, sve-
tu kao pozorištu. Pozivom da se vide „dela prava" (st. 224),
da se vidi predstava komada, upravnik jasno podvlači
funkciju Predigre : time što neposredno prethodi ko-
madu Predigra obezbeđuje njegovu fiktivnost.
Iako je reč o fikciji, Prolog na nebu, napisan oko
1800, iznenađivao je i iznenađuje čitaoce, odnosno gle-
daoce: Boga i satanu izvodi autor na pozornicu XVIII ve-
ka da bi stvorio metafizički okvir u kome će se odigra-
vati radnja drame. Iz perspektive arhanđela, izvan vre-
mena i prostora, u četiri uzvišeno-panegirične stro-
fe, slavi se harmonija kosmosa, nedodirnuta razornim
elementarnim snagama, suprotnostima, tamom i svetlom,
2 koje poznaje zemlja. Sav taj nemir zemlje, stradanja i
sreća pojedinca, trenutak su za njih u večnom trajanju.
Mefistova replika odudara od svečanog tona. On razgo-
vor sa Gospodom, istina, započinje u uzvišenom tonu ar-
hanđela, ali nastavlja na njemu svojstven način i kon-
centriše ga, budući da su mu Sunce i vasiona nedostu-
pni, na čoveka, tačnije, na čovekov dualizam, koji je, po
Mefistu, uzrok njegove nesreće. Podrugljivo, tobože za-
brinut za čovekovu zlu sudbinu, razvija Mefisto svoju
sliku čoveka razapetog između „nebeskog sjaja" (st. 294) i
zveri, između duha i tela. I Faust, koga Gospod predlaže
kao primer, na kome je spreman da tumači bit čoveka, ne
stoji izvan Mefistove antropologije, i njega karakte-
riše, mada je toga „upola svestan" (st. 314), ista, poje-
dincu zajednička protivurečnost - i on „od neba zvezde
ponajlepše traži /, od zemlje ponajvišu slast" (st. 315
- 316). Ironičnoj slici Fausta Geteov Gospod se ne pro-
tivi i sankcioniše je poznatim stilom „Dok god za
nečim teži, čovek bludi" (st. 330). Tolerantan i opti-
mistički duh nemačkog prosvetiteljstva, po kome je
traženje istine čovekov najvažniji zadatak, utisnuo je
svoju signaturu i Gospodu iz Prologa.
Na težnju koja uključuje lutanje i - kako će pokazati
tok drame - teške grehe, kao nešto neminovno na putu
razvoja ličnosti, stavljen je poseban naglasak. Ona je je-
dan od dva pola, drugi je „mir bezuslovan" (st. 356), koji-
ma je određen Faustov život. Istovremeno reč je o pre-
misama koje ne samo da do kraja tragedije neće biti sta-
vljene van snage, nego zadiru u osnove hrišćanske etike:
uz kategorije dobra i zla kojima se određuje moralni
profil na zemlji i koje su odlučivale o sudbini duše
posle smrti, Prolog postavlja „težnju" i „mir bezuslo-
van". Samo onaj koji teži nečemu neumorno zaslužuje
spas: „lenji mir" (st. 1777) je neoprostiv greh. Kada se
Faustov put posmatra iz ove perspektive, a ona je Prolo-
gom nametnuta, onda se i spasenje Fausta na kraju trage-
dije, povod mnogobrojnih i žučnih rasprava budući da
se ne uklapa u hrišćanski moral, vidi u sasvim drugom
svetlu. I pored svega, na mestu je oprezno i, naravno, ne
retko postavljano pitanje: ne rasuđuje li Gospod o Fau-
234
stu, koji mu „služi" „mutno i zbrkano" (st. 320), prete-
rano povoljno, ne previđa li, unapred sankcionisane,
posledice njegovih lutanja. Drugim rečima, može li sva-
ko ko u sebi nosi večnu težnju, bez obzira šta je činio,
da bude spasen i njegovo delo opravdano.
Prologna nebu, predočen u svom hijerarhijskom sjaju,
podstaknut starozavetnom Knjigom o Jovu nadovezuje se u
mnogo čemu na srednjovekovne misterije i barokno pozo-
rište. I kod Getea se gledalac sreće sa predstavom o
čoveku smeštenom između Boga i đavola, o svetu jasno po-
deljenom na nebo, zemlju i pakao. S druge strane, Geteov
svet nosi pečat XVIII veka Svemoćni đavo u Bibliji i
srednjem veku, kome Faust iz knjige za narod nije imao
šta da suprotstavi, iako i kod Getea sa dalekosežnim
kompetencijama, sveden je na „zlobnog zadevača" (st. 354)
koji „podstiče" i „stvara" (st. 358). U njegovom liku poe-
tizuje se misao rasprostranjena u XVIII veku i formuli-
sana u Geteovom govoru Povodom Šekspirovog dana 1771.
godine, da „ono što nazivamo zlim samo je druga strana
dobroga, koja je tako potrebna postojanju njegovom i
sačinjava deo celine".
Značaj Prologa je višestruk, i to za tragediju u ce-
lini. On je transcendentan okvir u koji je smeštena
radnja o Faustu i istaknut njen osnovni smisao. I pored
činjenice da se u delu ne iznosi jedna ideja i da se već
Gete branio od pokušaja da se „tako bogat, šarolik i na-
dasve raznovrstan život" kakav je prikazao u Faustu „na-
niže" „na tanku vrpcu jedne osnovne ideje" (razgovor sa
Ekermanom od 6. maja 1827), pitanje vrednosti čoveka i
smisla života, radikalizovano u raspravi između Gospo-
da i Mefista, stoji u središtu pažnje. Na načelno pi-
tanje da li je, „dobar čovek" (st. 341) uvek svestan svog
puta, moraće da odgovori Faust, koji nijednog trenutka
svog dugog života ne zna kakva mu je uloga dodeljena na
nebu.
Tekst Prologa izaziva nedoumice koje dalji tok radnje
ne samo da ne razrešava nego i uvećava. Uprošćena tu-
mačenja, odnosno smele apstraktne konstrukcije koje
Fausta svode na jednu ideju, koliko god izgledale prih-
vatljive pojedinim istorijskim razdobljima ili pogle-
2 dima na svet, neprihvatljive su, jer poriču Geteove ra-
zličite koncepcije koje su, opet, odraz, mada ne neposre-
dan, i istorijskih i biografskih procesa.
Geteov Faust, čovek XVI veka sa vidnim obeležjima
XVIII stoleća, poetska je figura na kojoj autor izlaže
problematiku modernog sveta. Oslobođen društvenih
autoriteta, sa punim poverenjem u sebe i svoje mogućno-
sti, Faust želi da kroz nauku i ljubavnu strast spozna
neposrednu i apsolutnu istinu o prirodi i čoveku. Tra-
gedija naučnika i tragična ljubav sa Margaretom, izola-
cija i očajanje, koji čine sadržinu prvog dela, rezultat
su Faustovih neumerenih htenja i zabluda, novog po-
jačanog subjektivizma, bitnog obeležja modernog čoveka.
Čitalac upoznaje Fausta u trenutku duboke krize.
Izdvojen od sveta, u „visoko zasvođenoj, tesnoj gotskoj so-
bi", u monologu, obliku iskaza koji povlađuje subjekti-
vnosti, jer ne dopušta korekturu sa strane, Faust svodi
deprimirajući bilans dotadašnjeg života. Samosvesno
i bez straha predstavlja se Faust. On raspolaže celokup-
nim znanjem svoga vremena i samouvereno se poredi sa
ostalim naučnicima: „Pametniji sam, doduše, od njih, /
od svekolikih doktora tih / od magistara, popova, ćata"
(st. 383 - 385). Razlozi njegovog očajanja leže dublje, oni
su objektivne prirode: „A vidim da ništa ne možemo
znati!" (st. 381). Izlaz iz besmislenosti dotadašnjeg
života, za koji je pun prezira, Faust ne nalazi u daljem
gomilanju sterilnog knjiškog znanja - time se zadovolja-
va Vagner - već u radikalnom zaokretu prema novom cilju:
„Da spoznam šta je to što u srži / na okupu vasionu
drži" (st. 401 - 402). Tom željom, međutim, Faust stiže
do granice postavljene ljudskom duhu, koju Faust bunto-
vnik ne priznaje i koju želi da ukloni - uz pomoć magi-
je. Magiju kao literarni motiv osećali su već čitaoci
Geteovog vremena kao nešto strano; danšnji čitalac
ima za nju još manje razumevanja. Ona je, međutim, u legen-
di o Faustu nezaobilazna komponenta. Na početku novog
doba, koje karakteriše racionalno i empirijsko
istraživanje prirode, gotovo svaki napredak nauke vezi-
vao se za magiju. Pomenuti naučnici tog razdoblja, huma-
nista Tritemius njegov učenik, filozof i lekar Para-
236
celzus, nazivali su sebe majstorima „bele magije", koja
je, za razliku od „crne magije"i iza koje je stajao satana,
imala veliki ugled i izučavala se na pojedinim univer-
zitetima.
Faustov prvi pokušaj da okrene leđa pseudosvetu, ap-
straktnim i mrtvim pojmovima i stupi u dodir sa pro-
duktivnim snagama prirode, osuđen je na brz neuspeh.
Ushićenje sa kojim posmatra „znak Makrokozma", geome-
trijski crtež harmonije kosmosa, u kome „nebeske sile"
(st. 469) objedinjuju univerzalan život, prerasta brzo u
razočaranje. Veličanstvena vizija svemira, Faustova poe-
tizacija njegove biblijske i magično-pansofičke učeno-
sti, ne može da negira razliku između stvarnosti i
„znaka", između prirode koja „večno tka i buja" (st. 361)
i crteža u knjizi. Faust se ne zadovoljava samo slikom,
on hoće da priđe „na prsa" koja život znače, da se iden-
tifikuje sa izvorima „svega življenja" (st. 478). Ubeđen
i dalje u to da „svet duhova" „nije skriven" (st. 463),
Faust, koristeći se magijom, priziva sebi samo privid-
no bližeg „Duha zemlje". Prilika koja se pojavljuje i koju
je Gete definisao kao „duh sveta i akcije", iako poznata
iz mistično-alhemističkih predstava, autorova je tvo-
revina, sastavljena da svojom pojavom opčini i užasne.
Stihovi kojima Duh zemlje sam sebe karakteriše, otkri-
vaju ga kao individualizovan organski život. On perso-
nifikuje elementarnu snagu zemlje, stvaralačku priro-
du, neumornu snagu koja stvara i razara:
Sred plime života, po delatnoj oluji
ja lebdim gore i dole,
tamo i amo strujim.
Među rođenjem i grobom,
večito more,
večno krstarenje
kroz životno žarenje -
za hučnim razbojem vremena i prostranstva
tkam živu odoru božanstva. (st. 527 - 535)
Stihovima neobične lepote sugeriše Gete shvatanje
prirode, tipično za buntovno razdoblje svoje mladosti,
odnosno svoje generacije, prema kome je smisao života u
2 samom življenju, procesu večnog stvaranja i nestajanja,
neprekidnog preobražavanja. Faustov zahtev da se izjed-
nači sa stvaralačkom prirodom završava se ponižava-
jućim odgovorom Duha zemlje: „Ravan si duhu koga tvoj duh
shvatiti može, al' meni sličan nisi!" (st. 538 - 539). Be-
la magija pokazala se nedovoljna da omogući Faustu ra-
vnopravan status sa „duhom sveta i akcije", da mu obezbe-
di mesto u nadljudskoj sferi.
„Znak Makrokozma" nije bio dovoljan Faustu, susret
sa „Duhom zemlje" predočio mu je njegove stvarne grani-
ce. Stešnjen u „gotskoj sobi", u „tamnici", u malo-
građanskoj sredini, nedorasloj njegovim duhovnim zah-
tevima, pritisnut „brigom" (st. 679 i d.), koja nagoni da
„strepiš pred svačim" (st. 685) - Faust se odlučuje na
samoubistvo. Taj čin ne treba shvatiti kao korak očajni-
ka: on je Faustov nov ekstremni pokušaj da se, oslobođen
svih stega, sjedini sa delatnom prirodom. Smrt,
međutim, nije kraj već početak: „Spremnost osećam za let
/ kroz dubok etar, niz putanje nove, / u delatnosti čiste
novi svet" (st. 740 - 742). Uskršnja zvona prizivaju
prošlost u sećanje i sprečavaju Fausta u proklamovanoj
nameri.
Stihovi uvodne scene „Noć" omogućavaju čitaocu da
stvori pouzdanu sliku o Faustu, liku koji karakterišu
ekstremna duševna raspoloženja: ekstatični uzleti i
trenuci potpune rezignacije. Faust se ne ustručava da
za sebe kaže da je „veći od heruvima" (st. 648), ali, s druge
strane, „u srca dubini" zna da je „crv" „koji po tlu pla-
zi" (st. 688) Uzrok tih oscilacija, koji uslovljava stalnu
krizu Faustovog karaktera, on ne može da eliminiše.
Svoje pravo da se može meriti i upoređivati s natpri-
rodnim bićima, duboko ubeđenje da je „slika i prilika
božanstva" (st. 542), Faust zasniva ne samo na biblij-
skim rečima. („I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu,
po obličju Božijemu stvori ga'\ Prva knjit Mojs-ijeva 1,
27), već i na ubeđenju mladoga Getea i čitave generacije
nemačkih gtisaca, koja stupa na literarnu scenu sedamde-
setih godina XVIII veka, da čovek u sebi nosi božansku
klicu. V osmoj knjizi autobiografije Poeznji i stvar-
nost nalaze se nezaobilazna mesta za razumevanje Geteove
„sopstvene religije" tog vremena. Prema njoj se bit
božanstva, koje ne može da živi samo, ogleda u „nagonu
za produkcijom", koji se prenosi i na sva potonja stvore-
nja koja su opet kao takva, istina, božanskog porekla, i
sama produktivna i ničim uslovljena, ali u svom tvorcu
sadržana i njime ograničena. Ta protivurečnost da je „u
isto vreme i neograničen i ograničen" određuje i sud-
binu čoveka, „pa pošto je ova protivurečnost trebalo da
se u njemu manifestuje u svim kategorijama postojanja, a
potpuna svesnost i odlučna volja trebalo da prate njego-
va stanja, moglo se predvideti da će istovremeno postati
najsavršenije i najnesavršenije, najsrećnije i najne-
srećnije stvorenje". Taj dualizam, tu istovremenu ogra-
ničenost i neograničenost, Faust ne priznaje i traži
za svoju ličnost potpunu autonomiju, kako je tačno for-
mulisano, „prelaz u kvalitativno drugačju egzistenci-
ju". U Godinama unenja Vilhelma. Majstera, Geteovom ro-
manu klasične epohe, nalaze se rečenice koje se nepo-
sredno suprotstavljaju Faustovim postulatima. „Ko
hoće", kaže se tu u sedmom poglavlju drugog dela, „da u
svojoj potpunoj ljudskoj prirodi radi ili uživa u svemu
i svačemu ... taj će svoje vreme provesti samo u večno ne-
zadovoljenoj težnji". Život u svojoj celosti, koji prema
Geteu protiče u neprekidnom osciliranju između su-
protnih polova, za koje on ima različite nazive (dija-
stola i sistola, otpadanje i vraćanje iskonskom i dr.),
nije predočen u liku Fausta. Faust je samo jedna njegova
komponenta; on zna samo za zahteve, a ne i za odricanja,
samo za ekspanziju, a ne i za kontrakciju. Nema sumnje da
se Faustovi uzleti i promašaji zasnivaju na dispropor-
ciji između bogate fantazije i realnosti koja ga
okružuje i koju on oseća kao nepodnošljivo ograničava-
nje. Između Faustove mašte, koja sa lakoćom ostavlja za
sobom prostor i vreme, i stvarnosti - sukobi su nei-
zbežni. Faust je figura koja svoju tragiku nosi u sebi;
on u drami zapravo i nema drugog oponenta, osim samog
sebe. Njegov radikalni subjektivizam, koji poprima de-
monske crte, sukobljava se neminovno i neprestano sa
granicama ljudskog saznanja i osećanja, sa mogućnostima ljudske delatnosti. Međutim, ne sme se
prevideti da i
Faustova veličina leži u njemu samome. „Težnja" o kojoj
je reč u Prologu, izrečeno ubeđenje da Mefisto neće
uspeti da Fausta odvede od „praiskonskog vrela" (st. 337),
tj. da se Faust neće ni po koju cenu odreći svog humanog
opredeljenja, svedoči o prirodi karaktera čiji je cilj da
traži nemoguće.
Pre nego što uvede Mefista Gete još jednom pruža
priliku Faustu da, prevodeći početak Jevanđelja po Jo-
vanu „U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog
bješe riječ"), interpretira sam sebe. Kao i Herder u
svojim tumačenjima Novog zaveta, iz 1775. godine, u koji-
ma za logos kao sinonime predlaže reči: misao, volja, de-
lo ili ljubav, prevodi učeni Faust starogrčki termin
za delo i time što delo označava kao početak sveukupne
prirode i središte čovekove ličnosti, osvetljava pro-
blem svoje egzistencije: raskol između bogate retorike
i skromne aktivnosti.
Duh i tanana ironija daju ton sceni u kojoj se Mefi-
sto predstavlja. Faustov budući partner se ne krije i ne
pretvara, već iznosi „istinu skromnu" (st. 1403) o svojoj
ličnosti i svojim namerama: „Deo snage sam koja vazda /
želi da tvori zlo, a uvek dobro sazda" (st. 1392 - 1393).
Reči koje Faustu izgledaju zagonetno, potvrđuju, u stva-
ri, ono što je o Mefistu rečeno u Prologu na nebu: on
jeste duh koji poriče, ali kao takav uključen je u dijalek-
tički proces u prirodi i kadar da trijumfuje u pojedi-
načnim slučajevima, dok su njegovi pokušaji da ospori
život u celini osuđeni na neuspeh. Iako priznaje da ne-
ma neograničenu moć zla, Mefisto, „deo dela" (st. 1406),
„čestica mraka" (st. 1407), nastoji da ospori božansku
moć i netačno, mada vešto tumačeći mit o stvaranju sve-
ta, ističe pred Faustom svoju važnost. On ne pominje Bo-
ga, a kao praizvor sveg postanja označava mrak iz koga po-
tiče. Iz te priznate parcijalnosti proizlazi Mefisto-
va ograničenost: njegova razorna energija, potpuno usme-
rena protiv života, pokazuje se uzaludnom. „Životinj-
ska i ljudska sorta" (st. 1427), ono „NeišG „žilavo-
-živo" (st. 1422), što se hrani „iz vazduha, iz vode i iz
240
zemaljskih grudi" (st. 1431), uprkos razornoj moći vatre
i smrti, ostaje da živi kao vrsta. Ulogu koja mu je dode-
ljena odvajkada, i koja je potvrđena u Prologu, Mefisto
mora da igra do kraja: njegov nihilistički napor posre-
dan je izazov snazi pojedinca i celine za stalnim preo-
bražajem i napretkom: Faust i Mefisto, čovek koji „sebe
drži za celinu" (st. 1405) i „deo dela", život i razara-
nje, metamorfoza i statičnost - to su suprotnosti, ulozi
u opkladi između protagonista radnje.
Pre nego što dođe do opklade, Faust se još jednom
vraća temi koja ga zaokuplja: zemaljskom skučenom životu
(st. 1627 i d.). Njegova snažna volja, njegovo bogatstvo
osećanja, želja za saznanjem, njegov izdiferenciran i in-
tenzivan unutarnji život nisu u dodiru sa stvarnošću.
Za Fausta živeti, znači lišavati se. Iz duboke rezigna-
cije, Faust proklinje takav život (str. 1675 i s.): on ana-
temiše utvrđene vrednosti života, ljudski „duh", „sla-
vu", „posed", „Mamona"; ne izuzima ni tri osnovne
hrišćanske vrline: veru, ljubav i nadu - upravo one sna-
ge kojima je čovek pridavao natprirodnu moć, ono za čim
teži Faust i što očekuje od Mefista. Potpuno odbaci-
vanje svih etičkih, socijalnih i religioznih vrednosti
- Faustova perspektiva podudara se u ovom trenutku sa
Mefistofovom - omogućuje Faustu da bude slobodan za
savez sa đavolom.
Geteovo dugo oklevanje da „sceni ugovora", dugotraj-
nog saveza između Fausta i Mefista, d2 konačnu formu,
pokazuje složenost zadatka. Legenda o Faustu, kako je
začeta još u srednjem veku, nudila je jednostavnu šemu -
pakt: đavo se obavezivao da služi na zemlji, čovek je ovu
službu plaćao dušom na onom svetu. Geteov lukavi Me-
fisto, svestan prednosti takvog ugovora, predlaže iste
uslove: „Ja ću na ovom svetu tebi služiti, / bez počinka
i stanka što god ti srce želi / nabavljaću ti, i nećeš
se potužiti. / A kad na onom opet budemo se sreli, / ti
ćeš se meni istim tim odužiti" (st. 1740 - 1744). Dru-
gačije nego njegovi literarni prethodnici reaguje Ge-
teov Faust: on ne prihvata ponudu i nudi opkladu, koja
iz osnova menja odnos između njih, i detaljno formuliše
uslove:
2 Lko me ikad skoli lenji mir,
neka mi smesta dođe kraj!
Ako me laskom kad zaseniš
da dopadnem se sebi sam,
ako uživanjem me spleniš,
to poslednji nek' moj je dan! (st. 1777 - 1783)
Temeljnom izmenom u građi Gete je uneo dinamiku u
radnju; Faust i Mefisto, čovek i njegov antagonist dobi-
li su jednake šanse, ishod njihove borbe postao je nei-
zvestan. Pitanje da li će trijumfovati zlo nad čovekom
ili čovek nad đavolom ostaje otvoreno do samog kraja.
Faust više nije osuđen na večno prokletstvo i on, pred-
stavnik čovečanstva, nije više igračka u rukama natpri-
rodnih sila, već mu je dato da sam odlučuje o svojoj sud-
bini. Geteovo klasično shvatanje o čoveku i društvu s
kraja XVIII i početka XIX veka ostavilo je vidan trag u
Faustu.
Mefista, svakako, nije lako predstaviti, niti iz nje-
govih protivurečnih izjava i postupaka izvući pouzdane
zaključke o njegovom duhovnom horizontu. Sigurno je,
međutim, da je Gete u Mefistu, đavolu sa malim činom
(st. 1725), stvorio lik koji spada u nezaboravne figure
svetske književnosti i koji je oduvek fascinirao. Mefi-
sto je istovremeno nosilac principa zla, ali i živa
stvarna figura dramske radnje. Srž njegovog bića je pot-
puna valja za poricanjem i uništavanjem: „Pošto sve /
što nastaje zaslužuje da mre; / stog bolje još da ništa
i ne biva" (st. 1396 - 1398). Ne iznenađuje da je vatra, koja
razara život, njegov atribut (st. 1434). Pozitivno jezgro
Fausta, imanenta težnja, ili naivno-komična radozna-
lost studenta nemaju za Mefista drugu svrhu osim da bu-
du opovrgnuti. Mefisto ne propušta priliku da humane
vrednosti uslovljava, da ih izloži poruzi i parodiji, da
u uzvišenom otkrije slabu stranu i da se podsmehne. On
reaguje realistički, ali bezosećajno. U potresnoj sceni
Tmuran dan. Polje on Margaretinu tragičnu sudbinu ob-
jašnjava kratko: „Nije ona prva". Mefisto ne preza od laži
i podlosti, ubistva, uživa u bestijalnostima i obsceno-
stima Ali on nije samo „sofista" i „lažov" (st. 3183). N>e-
gove reči su ne retko istinite i razumne, njegova inte-
2
ligencija briljantna - on i jeste personifikovana in-
teligencija.
Mefistove reči „sa srećom u život novi" (st. 2174)
znače cezuru u drami. Dotadašnje zbivanje, u kome glavno
mesto zauzima opklada, izlaganje je celokupnog dela. Sve
što sledi, koliko god bilo raznovrsno, borba je između
Fausta i Mefista - postavljena u okvir koji je dat u Pro-
logu na nebu koja će se odvijati, prema predlogu Mefi-
sta, najpre u malom, a potom u velikom svetu (st. 2152).
Gretina tragedija, smeštena u središtu „malog sve-
ta" i predočena nizom samostalnih scena, u izvesnom
smislu je drama za sebe. Ovlašnim crtama i nagovešta-
jima, oskudnim uputstvima za režiju, Geteu je pošlo za
rukom da uvede čitaoca u čestit, ali teskoban i nepro-
svećen svet nižih građanskih slojeva - pozornicu Mar-
garetine tragedije. Nemačka književnost nije dotle ima-
la delo u kome su, bez psihološkog viviseciranja, čežnja
i ljubavna sreća, teške probe savesti i samrtni strah
jedne jednostavne devojke bili prikazani tako dirljivo,
ne i patetično, tako estetski ubedljivo. Potresno je kako
ta mlada i naivna devojka u trenucima nesigurnosti po-
stavlja Faustu pitanje o njegovoj religioznosti, kako se
instinktivno vraća onoj instanci koja joj je u životu
bila sigurna uteha i potpora, ili kako u predosećanju
nevernosti peva o kralju u Tuli - pesmu o ljubavi i ver-
nosti.
Margareta je lik kome pripadaju čitaočeve simpatije.
Od njenog prvog susreta sa Faustom pa do njene poslednje
pojave, na kraju drugog dela tragedije, ona je, kako je
tačno rečeno, „sekularizovani anđeo čuvar stare knjige
za narod o Faustu". Ona u Faustu budi osećanje koje Me-
fisto nastoji po svaku cenu da uguši - ljubav. U sceni
Valpurgina noć, na vrhuncu čulnog orgijanja, njena vi-
zija vraća Fausta sebi, spasava ga od animalnosti Mefi-
sta. Ona je zapravo pravi i jedini protivnik Mefista,
koji i sam priznaje: „Nad njom ja nemam sile" (st. 2748) -
ona je u svojoj prirodnosti i čistoti imuna na moć zla.
Iako se u liku Margarete ogleda sfera božanskog, oblast
čiste duševnosti, ono što pridobija jeste da je to božan-
sko predstavljeno u obliku žive ličnosti, smeštene u svakodnevnu realnost. Margareta je naivna i
neiskusna
u životu, njeno znanje skromno, njen razum neškolovan.
Svojom bezuslovnom ljubavlju izrasta, međutim, u ravno-
pravnog partnera. Ljubav nju uzdiže, ali i izoluje. U
sredini koja žigoše svaki oblik života koji odudara od
važećih normi - smrtno ranjeni Valentin ih nabraja -
Margareta se u potpunosti predaje Faustu, lišava se
zaštite porodice, crkve i sredine - čini za društvenu
realnost XVIII veka neoprostkv prestup. Ne tražeći
ništa drugo osim ljubavi, suočena je sa gorkom činjeni-
com da je ona neostvarljiva, da se namera i rezultat ne
samo ne mogu uskladiti, već da čista namera vodi u tra-
gičnu krivicu: „Al' - sve što na to me prinudilo, / ah,
Bože, bilo je dobro i milo!" (st. 3774 - 3775).
Veoma rasprostranjena je teza prema kojoj su socijalne
razlike uzrok Margaretine tragedije. „Prerana veza",
piše Lukač (u svojoj poznatoj knjizi Gete i njegovo doba)
„bila ona tvorevina i u najiskrenijoj i najvećoj ljubavi,
može, dakle, u klasnom društvu da postane početak ne-
rešivih tragičnih konflikata. Ako ta veza ostane, mla-
dić koji se vezao, postaje žrtva; ako se trgne gonjen nago-
nom da oslobodi sputane mogućnosti za razvoj, mora da
žrtvuje devojku". Ovakvo tumačenje ne pogađa osnovni
smisao. Društvena kritika u delu drame ne može se
prečuti, ali je izostala u obliku za koji se zalaže Lukač.
Nema sumnje da Margareta i Faust nose jasna obeležja
socijalne sredine iz koje potiču, ali o ishodu njihove
ljubavne veze odlučuju njihova unutrašnja opredel^enja. Za
Fausta kao čoveka kome nije dato da zastane, za koga je
„težnja" zakon, isključeno je svako: „Stani! Traj!" (st. 1785).
To ne znači, naravno, i njegovo oslobađanje od nedela koja
je počinio uz pomoć Mefista.
Margaretina tragedija dovodi Fausta u najdublje
očajanje, ali on ostaje neizmenjen. Faust će i dalje, veran
svome cilju i sebi, razarati i nanositi bol. Podnaslov
Fausta - tragedija - odnosi se na Margaretinu sudbinu,
ali još više na Faustov životni put.
244
NAPOMENE
(Brojevi ss odnose na stihove prevoda)
P o s v e t a je nastala 24. VI 1797, u trenutku kad se Gete rešio da
obnovi rad na svom delu započetom u mladićkim godinama. Pesma je
nagšsana u sgancama (strofe od osam stihova u jampskom desetercu od-
nosno jedanaestercu sa šemom slikova ađabađss).
27 - Volova harfa: instrument čije strune odaju blag zvuk kad se
izlože strujanju vetra.
Predigra u pozorištu je napisana verovatno 1797, a za uzor
ima predigru u drami Sakuntala indijskog pesnika Kalidase iz V veka,
kao i neke druge predigre iz evropske pozorišne tradicije. Pesnik u
stihovima 61 - 76 govori u stancama kakve su se već javile u Posveti.
Ostali deo Predigre pisan je madrigalskim stihovima (pravilno sme-
njivanje naglašenog i nenaglašenog sloga, u jampskom metru, ali je
broj slogova u stihu slobodan).
Prolo g na neb u verovatno j e napisan poslednjih godina
HUGO veka, ali je kao zamisao postojao već oko 1770. Na nastanak Pro-
loga na nebu uticali su motivi iz Knjige o Jovu (1, 6 - 12), pre svega
motiv opklade. Nebeske vojske su čete anđela koje predvode arhanđeli
Rafail, Gavrilo i Mihailo (tekst koji govore arhanđeli podstaknut
je i Miltonovim Izgubljenam rajem).
253 - Bratske sfsre: područja kruženja planeta koje se natpevaju sa
Zemljom. Šire uzego, slika za harmoniju celoga kosmosa.
281 - Mefistofeles, skraćeno Mefisto: etimologija imena nije
razjašnjena; verovatno hebrejskog porekla, u značenju „kvarilac i
lažov".
348 - 349 - Zmiju koja je navela Evu i Adama da jedu plod sa zabra-
njenog drveta - i koja je, kao zavodnica ljudi, rod đavolu - Bog je po
predanju prokleo rečima: „Pa trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do
svojega vijeka" (Prva knjiga Mojsijeva, 3. 14).
359 - Prava deca božja: anđeli koji nisu otpali od Boga (jer đavoli
su, po hrišćanskom mitu, prvobitno takođe bili anđeli, pa su kasnije
pošli za anđelom Luciferom koji se pobunio protiv Boga i otpadio
od njega).
N o ć - Prvi deo ove scene (stihovi 369 - 627 i 632 - 635) spada u
najraniJe napisane dslove Fausta On ss sadrži u prepisu najstarijs
sačuvane verzije dela. nastale iočegkom sedamdesetih godina XVIII ve-
2 ka i poznate pol naslovom Pra-Faust. Drugi leo je nastao verovatno
1798. Uvodni Faustov monolog počinje knitelfersom (KPTŠUSGZ), sta-
rinskim nemačkim narodnim sgihom koji ima četiri udara. dok je broj
slogova slooodan. (Knitelfers se i kasnije javlja u Faustu, na nrimer
u Faustovom monologu u sceni Prsd gradskom kapijom, u razgovoru
sel,aka sa njim u istoj sceni, u razgovoru Mefista i studenta, u razgo-
voru između Gretiie i Lize, u Valentinovom monologu itd.). U da-
:
vem
toku scene javljaju se madrigalski stihovi i slobodni ritmovi.
369 - 374 - Srednjovekovni univerziteti su imali četiri fakulte-
ta: filozofski, pravni, medicinski i teološki.
401 -Da spoznam. da spoznam intuicijom, sagledanjem suštine, a ne
racionalnom analizom pojavnosti.
403 - Klice: prema pansofičkom shvatanju o svejedinstvu sveta,
pramaterija, iskonska pokretačka sila.
419 - Ljupki nebeski sjaj: Sunce.
438 - Nostradamus: francuski vidar, astrolog i prorok Mišel
Notrdam (1503 - 1566). Objavio čuvenu knjigu proročanstava Ge$ ugauez
sepšpez es rgorNbpez, (1555).
Pred 449 - Znak Makrokozma: znak Duha svemira, simbol strukture
i harmonije celokupnog kosmosa. U alhemičarskim i kabalističkim
knjigama često su se nalazili crteži koji su prikazivali mistične
veze u svemiru ili odnose između svemira i čoveka.
462 - Mudrac: poreklo citata nije utvrđeno; pod mudracem se for-
malno misli na Nostradamusa, ali može biti reč i o Jakobu Bemeu ili
o Herderu.
470 - Zlatna vedra: vedra puna svetlosti, svetla nebeska tela, sim-
bol za večito kruženje i smenu materije.
Pred 483 - Zemaljski duh: po shvatanjima filozofa prirode iz XVI
veka, i po shvatanjima švedskog filozofa Emanuela Svedenborga (1688
- 1772), svaka planeta ima svog duha, pa tako i Zemlja. Faust se odvraća
od Makrokozma, Duha svemira, koji je neshvatljiv znak, „samo prizor",
i obraća se Duhu Zemlje, kao simbolu realnih snaga prirode.
508 - Prema Svedenborgu. svaki duh ima svoju „sferu". svoje po-
dručje. Faust je ovaj omotač Zemaljskog duha probio „vapeći iz dna
duše" (stih 511).
544 _ Famulus: nomoćnik univerzitetskog nastavnika, obično stu-
dent viših semestara. Vagner je kod Getea gip, zapravo karikatura,
plitkog rapionaliste, dobronamernog ali ograničenog naučnika.
584 - 585 - Citat iz spisa grčkog lekara Hipokrata. u latinskom
obliku: AG8 1op§a \\1a đge\15.
589 - Izvoru: do originalnih tekstova antičkih pisaca, u skladu
sa renesansnim pokličem „as1 1op1eb" („na izvore").
648 - Heruvim: anđeo, krilato biće; Faust je „veći od heruvima"
zato što su anđeli samo iasivne sluge Boga, dok on sebe smatra aktiv-
pim. stvaralačkim bićem.
666 - Dela: uspelo delo prizivanja zemaljskog duha, koje je ipak do-
nelo samo razočarenje i patnju.
704 - Grebeni, valjci... : po svoj prilici se misli na delove elek-
trične mašine.
719 - 720 - Što si nasledio, moraš osmisliti unutarnjim odnosom
i upotrebom da bi zaista postalo tvoje vlasništvo. Upor. nar. poslo-
vicu: Nema očevine bez krčevine.
728 - Bočica: bočica sa otrovom.
747 - 753 - Ulaz, špilja, prolaz: slike za ulaz iz života u smrt.
749 - Delom: samoubistvom.
756 - Makar i uz opasnost da se doista rasplineš u ništavilu, to
jest da kroz smrt ne nađeš put ka novom životu.
763 - 765 - Na spoljašnjoj strani kupe nalazio se likovni prikaz
jednog ili više prizora, a onaj ko bi nazdravljao pijući iz nje bio je
dužan da ih stihovima protumači.
775 - Hor anđela: hor koji peva o uskršnjem jutarnjem bogo-
služenju. Isto tako Hor žena i Hor apostola. Te horove Faust svakako
čuje svojim unutarnjim uhom, a moguće je i zamisliti da se pevanje čuje
iz obližnje crkve.
778 - Greh kojim vekuje: Hrišćanski pojam o prvobitnom prai-
skonskom ili praroditeljskom grehu.
785 - Nad grobom: nad Hristovim grobom.
787 - Novi savez: savez između čoveka i Boga.
804 - Poruku: poruku o Hristovom vaskrsenju.
Pre d gradsko m kapijom . - Scena je napisana između 1798.
i 1801, a objavljena 1808. - Mada je ambijent uopšten, pojedini topo-
nimi (Lovački dom, Vaserhof) ukazuju na Frankfurt i njegovu okoli-
nu.
909 - U Faustovo vreme Turska nije bila „preko sveta", nego je op-
sedala Beč i pretila Zapadnoj Evropi; u Geteovo vreme, međutim, rato-
vi sa Turskom već su vođeni na velikoj udaljenosti od Nemačke (rusko-
turski ratovi, Kočina krajina).
925 - Po noći: u originalu: uoči Svetog Andreje, to jest u noći
između 29. i 30. novembra, kad su vračare davale devojkama da u rastop-
ljenom olovu ili na površini kristala „sagledaju" lik budućeg muža.
1047 - Vaš otac: prema „narodnoj" knjizi o Faustu, njegov otac je
bio seljak. Gete stvara od njega lekara, poput Paracelzusova oca.
1092 - Posvećeni: oni koji su se uputili u alhemičarsku veštinu.
1093 - Crna kuhinja: laboratorija alhemičara.
1096 - 1101 - Opis procesa kojim su se alhemičari trudili da
načine kamen mudraca. Crveni lav je oksid žive, a Lilija (ljiljan) -
sona kiselina. Oni se stavljaju u mlaku vodu da bi između njih došlo
do hemijske reakcije, a zatim se ta tečnost pretače iz retorte u retor-
tu („kroz mnoge ložnice") da bi se na zidovima kondenzovao šaren
talog živinog hlorida, koji je smatran „devičanskom zemljom" („mlada
247 kraljica") i upotrebljavao se kao lek. Ceo taj postuiak opisan je u de-
lima lekara i alhemičara Paraielzusa (1493 - 1541), odakle ga je Gete,
po svoj prilici, preuzeo.
1138 - Vožaistvo: Sunce.
1162 - Kad razvijaš pergameit... : rukopis na pergamentu, koji se
nije sklapao, nego savijao u svitke.
1180 - Dobro ziana četa: vetrovi, odnosno personifikovani duhovi
raznih vetrova, čije štetno dejstvo Vagner (ne shvatajući Faustovu in-
vokaciju) opisuje u stihovima 1184 - 1195.
Radn a soba, - Scena je napisana 1800, štampana 1808.
1280 - Iz Jevaiđelja po Jovaiu, 1, 1. („U početku bješe riječ, i riječ
bješe u Boga i Bog bješe riječ"). U grčkom originalu za „reč" (kako
glasi opšte usvojen prevod) stoji „logos", što znači i „pojam, razum",
a u širem smislu: „prvobitno svemirsko načelo", „opšta pokretačka
snaga sveta". Herder se u svojim objašn>enjima Novog zaveta koleba iz-
među termina „misao, reč, volja, delo, ljubav". Faust bira izraz „delo"
u skladu sa idejom, ili bar jednom od ideja, celog speva.
1314 - Solomoiov ključ: jedna od najpoznatih čarobnjačkih knjiga
XVI - XVIII veka, sa formulama za prizivanje duhova.
1329 - Basma o četvoro: magična formula kojom se prizivaju četiri
elementarna duha (plamena, vode, vazduha i zemlje). Formula u tekstu
ne potiče iz Solomoiovog ključa, nego ju je Gete za ovu priliku sam
izmislio.
1330 - 1333 - Salamander: daždevnjak, simbol duhova plamena. - Ui-
dina (ili Undena); vila brodarica, duh vode. - Silfa: duh vazduha;
može nastati u vazduhu, ili, pak, svetleti kao meteor (vid. stih 1344).
- Kobold: domaći duh, duh zemlje. - Sva četiri pojma je Gete verovatno
preuzeo iz Paracelzusa (vid. napomenu uz stihove 1096 - 1101).
1347 - Inkubus: duh koji pritiska čoveka u snu, noćna mora. Ovde
sinonim za Kobolda (stih 1333).
1357 - Ovaj znak; raspeće sa natpisom 11ČK. 1 (Jebiz №gagepib Keh Ji-
^aeogit = Isus Nazarećanin kralj Jevreja).
1363 - 1366 - Stihovi se odnose na novozavetnu hrišćansku dogmu
o Isusu: on postoji oduvek, nijedno ime ga ne može potpuno iskazati,
ispunjava celu vasionu, a dok je visio na krstu, rebra mu je kopljem
probo jedan vojnik.
1378 - Trojedna svetlost: Sveto trojstvo (Bog otac, Bog sin i Sveti
duh), kao najjača formula prilikom prizivanja duhova.
1381 - Ćak lutalica: student, đak više škole. - Studenti su često
putovali od univerziteta do univerziteta; takvi đaci-lutalice, va-
ganti, bili su na lošem glasu.
1385 - Aluzija na stih 1282.
1391 - Lažov: naziv za đavola u Jevanđelju po Jovanu, 8, 44:
„laža i otac laži"; zavodnik (u originalu: UegsJegđeg, doslovno
„kvarilac"): po Otkrivenju Jovanovom, 9, 11 (u Vukovom prevodu: „I
imahu nad sobom cara anđela bezdana kojemu je ime Jevrejski Avadon, a
248
Grčki Apolion"). - Muvlji bog: Velzevul (Belzebub). starozavetni fi-
lišćanski bog, ime za đavola.
1406 - 1409 - Po antičkom i biblijskim kosmogonijskim predsta-
vama, u početku je postojala samo nediferencirana materija, mračni
haos, a kasnije su se otuda izlučili telesni svet i svetlost. Carstvo
đavola, carstvo zla, ostaje vezano za prvobitnu tminu.
1441 - Haos: vid. gornju napomenu.
1452 - 1453 - Veštičja stopa, pentagram: veštičina noga, otisak
veštičijih ukrštenih stopala, znak koji služi za odbranu od zlih
duhova; ovde kao znak poistovećena sa pentagramom, znakom u obliku
petokrake zvezde nacrtane jednim potezom; taj znak je i simbol Hrista,
pa takođe služi za to da zadrži zle duhove.
1506 - 1585 - Pesma duhova predstalja zapravo opis onoga što se
projektuje pred Faustovim duhovnim očima, odnosno onoga što on sa-
nja.
Radn a sob a (II). - Najstariji deo ove scene, razgovor Mefista
i studenta (stihovi 1953 - 2150), potiče iz sedamdesetih godina HMP
veka i nalazi se u Pra-Faustu.Taj deo je prerađen verovatno 1788, i sa
novim stihovima 1855 -1952. objavljen 1790. Prvi deo sklapanje opklade
- napisan je oko 1800. i štampan sa ostalim delovima 1808.
1618 - 1622. - Mefisto je obučen u špansku dvorsku nošnju, koja
treba da ga prikaže kao svetskog čoveka.
1649 - 1652 - Stvaralačka i životna težnja se iscrpljuje u željama
koje vladaju celim bićem, a ne mogu da se ostvare izvan njega.
1663 - 1664 - Aluzija na završetak scene Noć, kada je Faust odustao
od samoubistva
1673 - Tužna špilja: ljudsko telo.
1683 - Mamon: bog bogatstva; personifikacija zlata,
1785 - Ovaj stih se lajtmotivski ponavlja pri kraju II dela Fausta
Izgovara ga Faust u predosećanju konačne sreće što mu je pruža slika
naroda koji živi na plodnoj zemlji upornim radom otrgnutoj od mora.
1790 - Kad se pokvari satni mehanizam, kazaljke padnu na šesticu.
1797 - Doktorski banket. gozba prilikom dodeljivanja doktorskog
stepena. - Gete je nameravao da tu gozbu prikaže u zasebnoj sceni, koja
je trebalo da se nalazi između sadašnjih stihova 1610 i 1611. Tom pri-
likom bi došlo do akademske disputacije između Fausta i Mefista o
pitanjima nauke i univerzitetske nastave. Ova scena, međutim, nije raz-
vijena dalje od kratke skice pronađene u Geteovoj zaostavštini.
1814 - Vosak i koža: pečat i pergament.
1825 - Treba zamisliti da Faust za vreme Mefistovih reči potpi-
suje ugovor.
1831 - Veliki duh: Duh Zemlje.
1874 - 1885 - Mefisto smatra da je ono što Faust želi proti-
vrečno i nespojivo, čak i u pesničkoj mašti. Faust u stihovima 1851
2 9 - 1852, a i dalje, oblikom oksimorona zaista izražava čežn,u za sazna-
ljem oprečnosti (mada ne raiionalnim putem).
1887 - Mikrohozam: mali svemir, za razliku od makrokozma, velikog
svemira; sinonim za čoveka; Mefisto ovaj naziv upotrebljava iro-
nično.
1905 - 1912 - Čovekova svojina nije samo njegova telesnost, nego se
i sve što može da plati pretvara u telesnost koja je n,egovo vla-
sništvo i koja može da mu pruži uživanje.
1940 - Bezuslovno: to jest, i bez uslova sadržanih u ugovoru koji
si potpisao.
2000 - So11e&it 1o$sit: predavanja o logici, na početku studija
obavezna za studente svih fakulteta.
2002 - Španske čizme: gvozdeni instrumenat za mučenje (za stezanje
nogu, kako bi se iznudilo priznanje).
2031 - Epske&et pašgae: u doslovnom prevodu sa grčkog odnosno
latinskog: „rukovanje prirode"; stari medicinski i hemijski termin
za označavanje postupka kojim se priroda služi da spaja materiju i
organizme u celinu, da ih povezuje „duhovnom sponom", to jest, da u
njih unosi život.
2053 - On: profesor.
2069 - 2070 - Budući da se zakoni primenjuju i nakon što su se
sasvim izmenile prilike na osnovu kojih su nastali, oni se pretvaraju
u svoju suprotnost.
2136 - Zlatno drvo života: istinski život koji buja i sija.
2146 -Epp$...: „Bićete kao Bog, znaćete šta je dobro i šta je zlo."
- Reči koje đavo u obliku zmije govori Evi (Stari zavet, Prva knjiga
Mojsijeva, 3, 5).
2148 - Vid. napomenu uz stihove 348 - 349.
2152 - „Mali svet ' će zatim u I delu drame biti prikazan u okviru
Gretine tragedije; kroz „veliki svet" će Faust proći tek u II delu.
Auerbaho v podru m uLajpcigu . - Prozna verzija ove
scene se nalazi već u Pra-Faustu. Kasnije ju je Gete ponovo napisao u
stihovima i štampao 1790. - Gete je upoznao Auerbahov podrum i atmo-
sferu studentskog života u njemu još za svog školovanja u Lajpcigu
(1765 - 1768). - Imena studenata su stari nadimci kakve su studenti
nosili u pivnicama: Froš znači brucoš u I semestru, Brander - bru-
coš u II semestru, a Altmajer - stariji student. - Vino koje teče iz
stola, čarolija sa grozdovima i jahanje na buretu spadaju u stare mo-
tive predanja o Faustu.
2195 - Sveto Rimsko carstvo: državna tvorevina osnovana 962 koja
je obuhvatala uglavnom nemačke zemlje (otuda i: Svsto Rimsko carstvo
nemačke nacije), a povremeno i deo italijanskih zemalja. Carstvo se
faktički raspalo još u XVII veku, posle Tridesetogdišnjeg rata, a
formalno je prestalo da gšstoji 1806. „Rimskim1
' se nazivalo zato što
je pretendovalo da bude naslednik rimske imperije. Šale na račun
njegove nepostojanosti bile su česte u Geteovo doba.
250
2203 - 2205 - Aluzija na proveru muškosti. kako bi se sprečilo da
na papski presto dođe žena.
2218 - Jarac: đavo; Broken: najviši vrh Harpa, gde su, po narodnom
verovanju. vešci i veštice održavali skupove. Upor. Valpurginu
noć
2297 - 2298 - Ripah. selo blizu Lajpciga; Hans Arš iz Ripaha je
među lajiciškim studentima onoga doba bio sinonim za seoskog neo-
tesanka i glupaka.
2422 - Pošto je čarobnjak, svako ga može nekažnjeno ubiti.
Veštičina kuhinja. - Scena je napisana u proleće 1788, a štam-
pana 1790. Cela scena, čije je „majmunske razgovore" Gete jednom oka-
rakterisao kao „dramsko-humorističku besmislicu", ima funkciju da
dovede do Faustovog podmlađivanja. Ujedno, Mefisto u njoj iokušava
da pomete i potčini Fausta.
2528 - 2530 - Po starom narodnom verovanju kroz sito se moglo vi-
deti ono što se krije ili taji, ili se mogao otkriti lopov.
2563 - 2565 - Aluzija na Francusku revoluciju 1789. 2577 - Drže
se istine pošto iskreno priznaju da slikuju, to jest sastavljaju pesme,
potpuno nasumce, bez ikakvih prethodnih misli i bez smisla.
2606 - Po narodnom verovanju đavo ima konjsku nogu i ćopa (upor.
stih 2292). Ove elemente je Gete uneo tek u konačnu verziju dela.
2606 - Gavrani su zapravo atributi germanskog boga Vodana, ovde
preneseni na đavola.
2643 - Bez pripreme: da napitak ne bi delovao kao otrov, potrebno
je izvesti čarobnjački obred.
2657 - 2669 - Stihovi kojima veštica vrača po svoj prilici nemaju
neki poseban smisao.
2679 - Ismevanje hrišćanskog učenja o Svetom trojstvu.
2696 - Sibila: proročica.
2700 - Stepeni: akademski stepeni, to jest titule.
2709 - Na Valpurginu noć: uoči 1. maja, kad se, po starom narodnom
verovanju, vešci i veštice okupljaju na Brokenu.
2710 - Veštica daje Faustu tekst neke pesme nepristojne sadržine.
2720 - Kupidon: starorimski bog ljubavi; ovde - personifikovan
čulni ljubavni nagon.
2726 - Helena: lepa Helena (Jelena) iz grčkog predanja, žena spar-
tanskog kralja Menelaja, oličenje ženske lepote.
U l i c a. - Ova scena, kao i sve ostale scene u kojima je opisana
Gretina tragedija (Veče; Šetalište: Susegkina kuća; Ulica; Bašta;
Baštenska kućica; Gretičina soba; Martina bašta; Kraj česme; 1 rad-
ski bedem; Noć, poljana; Tamnica) nalazile su se već u Pra-
fa
U stU (
sc
*"
na Tamnica bila je prvobitno napisana u prozi). - Imena Margare
i Grstica (Ogsgsćsp) nalaze se takođe u Pra-Faustu; ime Gretica nalazi
se u spenama Gretičina soba, Kraj česme, Gradski bedem, Noć, Katedra-
lh - dakle, u irelomnim prizorima Gretine tragedije.
2 2727 - Gospođice: nemačkom rečju „1;
gai1et" obraćalo se samo de-
nojkama plemićkog roda: otuda Margaretin odgovor u stihu 2729.
2774 - Aluzija na italijanske renesansne pripovetke o galangnim
pustolovinama, kakve, na primer, sadrži Bokačov Dekameron.
2816 - Tamnica: po Faustovoj predstavi o Greti, ovaj skučeni
životni krug je za n>u tamnica, a svakako bi i za njega bio.
2829 - Radi održavanja čistoće, pod je posipan belim peskom, po
kojem su još, da bi lepše izgledao, pravljene razne šare.
2855 - Uzeo sam je ne znam gde: to jest. nije skrinju uzeo kao deo
zakopanog blaga (stihovi 2797 - 2798), nego ju je na nekom drugom mestu
ukrao.
2882 - Tuda: po rimskom predanju najseverniji grad na svetu (JJŠta
Tći1e); ovde mitska germanska zemlja na moru. - Balada je nastala 1774,
a Gete ju je 1775. uneo u Pra-Fausta
2943 - Profan: koji nije posvećen, svetovni.
2951 - Prema Otkrivenju Zovanovom, 2, 17: „Koji pobijedi daću mu
da jede od mane sakrivene"; mana je hleb koji je po Staromzavetu (Druga
knjiga Mojsijeva, 16: 14 - 15, 31) Bog poslao Jevrejima u pustinji.
2960 - Takođe prema Otkrivenju Jovanovom, 21, 7: „Koji pobijedi (tj.
zlo), dobiće sve".
3111 - JJepa gospoj'ca: prostitutka.
3113 - 3114 - To jest, dobio je od nje veneričnu bolest. Sifilis je
u to vreme nazivan i „ta1 s!e Kar1e5" - napuljska bolest.
3169 - $apsš zGtrIsiaz!: Sveta gluposti!
3207 - Jer ja moram: pošto me je obuzela neodoljiva strast, pa mo-
ram pristati da budem krivokletnik.
Šum a i pećina . - Scena je nastala oko 1788 a štampana je
1790, ali se onda nalazila između scena Kraj česme i Katedrada. Na
sadašnje mesto je stavljena u izdanju od 1808.
3372 - Uzvišen duše: Faust se, po svoj prilici, obraća Zemaljskom
duhu, ali se istovremeno (drugi deo monologa) obraća i Bogu, ili bar
panteistički shvaćenom prvobitnom načelu. - Monolog je pisan u tzv.
belom stihu (blankvers), neslikovanom jampskom desetercu i jedanae-
stercu. Blankvers, preuzet iz Šekspira i drugih elizabetanskih dra-
matičara, bio je glavni stih nemačke klasične drame.
3383 - Braću. životinje.
3410 - Za ovim divnim likom: za likom koji je Faust video u
veštičinoj kuhinji, a koji se sad sliva sa Greginim likom.
3453 - Svih šest dana sazdanja.: ceo stvoreni svet. delo koje je Bog.
po Bibliji, obavio za šest dana.
3501 - 3503 - Njezine usne dotiču mu telo: kad se pričešćuje ili
kad ljubi raspeće.
3504 - 3506 - Parafraza stiha iz Pesme nad iesmama (4, 5): „Dvij e
su ti dojke kao dva lanega blizanca, koji pasu među d.iljanima".
3519 - To jest, dozvoli mi da mogu biti s njom ne osećajući grižu
savesti.
3589 - Istorijski Fausg se verovatno zvao Georg, dok mu narodno
predanje daje ime Johan.
3758 - Devojke koje su zgrešile bile su izlagane javnoj osudi izri-
canoj sa crkvene propovedaonice. U Vajmaru je sam Gete 1786. doprineo
da se ukine ovakvo javno izlaganje poruzi.
3764 - 3765 - Uobičajen postupak prema devojkama koje bi trudne
ulazile u brak.
Pred 3776 - Gradski bedem; reč je o unutrašnjoj strani gradskog
zida; između njega i poslednjih gradskih kuća vodila je uzana uličica.
- Ma1eg s1o1ogo&a (lat.): Bogorodica obuzeta.bolom (likovni prikaz -
ovde kip - Bogorodice koja tuguje za Hristom). U niše na unutrašnjoj
strani gradskog bedema stavljani su kipovi Bogorodice i svetaca, kao
i zavetne pločice.
3779 - Srca prostreljena: slika iz srednjovekovnih himni, a i li-
kovnih prikaza Bogorodice koja žali za sinom - bol proseca Bogoro-
dičino srce kao mač.
3839 - Sakristija: prostorija u crkvi koja služi za sveštenikov
boravak i preodevanje, kao i za čuvanje predmeta potrebnih za službu.
3850 - Valpurgina noć: vidi. napomenu uz stih 2709.
3853 - 3854 - Narodna praznoverica smatra da se sakriveno blago
samo diže i da svetli.
3871 - 3882 - Parafraza pesme koju Ofelija peva u Hamletu (IV, 5).
Druga strofa je Geteova.
3901 - Božji sud: osuda zbog ubistva, koja se izriče u božje ime, a
ne samo u ime zemaljske pravde, tako da joj se Mefisto ne može suprot-
staviti, nego mora pobeći sa Faustom.
3942 - 3945 - U XVII veku u Frankfurtu bludnice nisu smele nositi
zlatan nakit niti u crkvu ulaziti među klupe
3962 - Zao duh je oličenje nečiste savesti.
3975 -Dugo mučenje: pošto je umrla bez ispovesti i pričešća, maj-
ka neće, po katoličkom verovanju, otići u raj nego u čistilište. - Ia-
ko je njena majka umrla od otrova koji je Mefisto dao Faustu kao sred-
stvo za uspavljivanje, Greta svu krivicu uzima na sebe.
3977 - 3980 - Aluzija na dete koje je Margareta začela sa Faustom.
3985 - 3986 - 01ez 1gae... :.dan gneva (strašni sud) će rastvoriti svet
u pepeo.
4000 - 4002 - JiZeh egdž>... I kada sudija zauzme svoje mesto, obeloda-
niće se sve što je skriveno, ništa neće ostati nekažnjeno.
4012 - 4014 - ()š(1 zit gtzeg... : Šta ću onda reći ja bednik, koga ću
zaštitnika prizvati u pomoć kada čak ni pravednik neće biti sigu-
ran?
4021 - Bočicu: bočicu sa mirišl>avim solima za udisanje kad je
čoveku zlo.
253 Prel 4022 - V a l p u r g i n a >10 ć: vid. naiomenu uz stih
2709 Harc: vid. napomenu uz stih 2218 - Širke; Elend: dva sela
kroz koja vodi put za Broken. - Scena je nastala 1799 - 1806.
4022 - 4023 - Po narodnom verovanju, vešci i veštice jašu na me-
tlama, jarčevima i vilama.
4042 - 4048 - Lutajići plamen, svetlost lutalica: zapravo, prirod-
na pojava samozapaJvivanja gasa koji nastaje od truljenja u močvarnim
predelima i tresetištima; po narodnom verovanju, zao duh koji mami
ljude da zalutaju.
4071 - 4072 - Njuške stenja hrču...: dve stene blizu sela Širkea u
Harcu zovu se Hrkači (bsćpagsćeg).
4110 - 4127 - Mamon: vid. napomenu uz stih 1683; u stihu 4127
značenje je: pakleni knez zlata.
4111 -4122 - Opis rudnih žila dok u još tečnom stanju, poput lave,
probijaju iz zemlje, granaju se i očvršćavaju.
4130 - 4131 - Besni gosti, strašan vihor: divlja povorka veštaca
i veštica čiji prolazak izaziva oluju.
4151 - Broken: vid, napomenu uz stih 2218.
4154 - Urijan: severnonemačko ime za đavola.
4157 - Baubo: dadilja grčke boginje Demetre, koju je razveseljavala
nepristojnim šalama; u jeziku nemačke književnosti još pre Getea
naziv za razuzdanu ženu. Ovde ime veštice.
4159 - Ironična i svetogrdna parafraza jedne rečenice iz Novog
zaveta (Rimljanima poslanica, 13, 7; u Vukovom prevodu: „a kome čast,
čast").
4163 - Ilzelštajn: stena pod Brokenom.
4172 - U gužvi trudne veštice rađaju mrtvorođenčad.
4181 -4184-Reč je, svakako, o bićima koja još nisu uspela dasasvim
postanu veštice; da li je, možda, posredi neka konkretna aluzija na
savremene prilike - nije moglo biti utvrđeno.
4189 - 4195 - Kao u prethodnom slučaju, tako ni ovde nije poznato
na šta se aluzija odnosi - ukoliko je aluzija (na šta bi navodilo i
vremensko određenje: „trista leta", što je dovođeno, sa slabim uspe-
hom, u vezu sa reformacijom).
4204 - Mast: mast kojom veštice premazuju metle ili vile na koji-
ma jašu.
4219 - Sintagmom „sinjor-Daba" prevedeno je ime Foland, što u
starom nemačkom jeziku znači „zavodnik" i sinonim je za đavola.
4233 - Gete je prvobitno nameravao da Fausta u ovoj sceni dovede
i pred vrhovnog đavola, Satanu, ali je od te namere odustao.
4260 - Podvezica: engleski orden podvezice.
4272 - 4283 - General, Ministar i Skorojević su predstavnici tri
tipa emigranata posle Fancuske revolucije, to jest tri tipa poli-
tičkih reakcionara. Reakcionarne poglede zastupa i Autor (stihovi
4284 - 4287), predstavnik prevaziđenog prosvetiteljstva.
254
4288 - 4291 - Mefistove reči treba shvatiti kao parodiju onoga
što su govorili General, Minisgar, Skorojević i Dutor.
4315 - Lilita: po jevrejskom predanju, prva Adamova žena; pošto
je napustila Adama. postala je ljubavnica vrhovnog đavola.
4317 - Lepa kosa: prema narodnom verovanju, u kosi je sedište
veštičije snage.
4324 - Mefisto je ovde svakako gurnuo Fausta do najniže tačke
moralnog pada. Međutim, griža savesti je u Faustu još dovoljno jaka
da ga otrgne i usmeri mu imaginaciju ka Gretinom liku (stih 4380 i
D).
4325 - Dve jabučice: metafora za ženske grudi, u isti mah aluzija
na jabuku sa drveta saznanja u raju.
4340 - Proktofantazmist: Geteova kovanica prema grčkom, koja
znači: „onaj ko zadnjicom gleda duhove" (vid. napomenu uz stihove 4368
- 4371). Likom Proktofantazmista ismeva se nemački prosvstitelj
Fridrih Nikolaj (1733 - 1811), koji se na grub i ograničen način bo-
rio protiv iracionalizma i sentimentalizma. Napadali su ga i pod-
smevali su mu se, osim Getea, i Herder, Fihte, braća Šlegel i drugi.
Nikolaj je sasvim primitivno i plitko branio stanovište da ne po-
stoji ništa što nije dostupno čulima i što se ne može pojmiti
običnim razumom.
4351 - U svom starom mlinu: - misli se na Nikolajevu izdavačku
knjižaru ili na njegov vrlo uticajan časopis '„Opšta Nemačka bi-
blioteka"
4357 - Tegel: mesto kraj Berlina gde se nalazio zamak Vilhelma
Humbolta. O pojavama duhova u tom zamku Nikolaj je pisao 1799.
4365 - Knjiga putovanja: Nikolaj je bio poznat po svom preopšir-
nom, dvanaestotomnom Opisu jednog putovanja kroz Nemačku i Švaj-
carsku (1783 - 1796).
4368 - 4371 - Nikolaj je u svom pomenutom članku iz 1799. prepo-
ručivao da se protiv aveti i priviđenja stavljaju pijavice na zadnji
deo tela.
4378 - Glavno da mišić nije bio siv: to jest, da nije bio običan.
4387 - Idol: ovde u značenju: varljiva senka, priviđenje iz Donjeg
sveta.
4391 - Meduza: jedna od triju Gorgona, u grčkoj mitologiji krila-
tih devojaka strašna lika, sa zmijama umesto kose i sa pogledom koji
kameni. Glavu joj je odsekao polubog Persej (upor. stih 4405).
4400 - 4402 - Anticipacija Gretinog pogubljenja.
4408 - Prater: zabavni park u Beču, osnovan krajem XVIII veka
4411 - Servibilis: uslužan čovek, onaj ko se nameće svojom
uslužnošću,
Sa n Valpurgin e noći . - Scena isprva nije bila namenjena
za Fausta. Napisana 1797. u stilu Ksenija/ koje su bile objavljene 1796,
ova scena je bila predviđena za objavljivanje u Šilerovom Almanahu
Muza, takođe u obliku epigrama pod naslovom Ksenije. Kako je Šiler
2 savetovao Geteu da odustane od toga, smagrajući da je dosta bilo pole-
mike Gete, Je rešio da San Valpurgine noći unese u Fausta. kao doda-
tak Valpurginoj noći. Ni sa Faustom ova scena kema organske veze.
Spoljašnji, ali labav okvir čini scenski prikaz pomirenja vilinskog
kralja Oberona i vilinske kraljice 'Gitanije (likovi iz Šekspirovog
Sna letnje noći i, kasnije, iz Vilandovog speva Oberon i iz jedne sa-
vremene nemačke operete). U taj okvir uneseni su, kao gosti na svečano-
sti, likovi savremenika koji se izlažu podsmehu. Aluzije izvesnog de-
la stihova danas više nije mogućno razumeti, odnosno pouzdano ut-
vrditi na koga se odnose. - Puk je vilenjak iz Sna letnje noći, dok
Arijel, vazdušni duh, potiče iz drugog Šekspirovog komada, iz Eure
4421 - Miding: Johan Martin Miding (umro 1782), vajmarski dvor-
ski stolar, pomoćnik Geteov u vajmarskom amaterskom dvorskom pozo-
rištu. - Midingova deca: pozorišni dekorateri; oni će se danas od-
marati zato što predstava ne zahteva mnogo dekora.
4448 - RopšGtpo-. najjače, svom snagom.
4448 - 4451 - Orkestar, sastavljen od životinja, opisuje sam sebe.
4464 - Radoznali putitik. Nikolaj (vid. napomenu uz stih 4365).
4468 - Pravoveriik : grof Fridrih Leopold Štolberg (1750 -
1819), koji je sa hrišćanske tačke gledišta napadao „paganstvo" u
Šilerovoj pesmi Bogovi Grčke.
4472 - Umetnik sa Severa: izražava čežnju samog Getea. Gete je 1797.
nameravao da ponovo putuje u Italiju.
4484 - Matrona: starija udata žena koja drži do ugleda i dosto-
janstva.
4492 - Vetrokaz: kolebljivac koji, prema prilikama, začas potpuno
promeni mišljenje. U stihovima 4492 - 4495 on hvali veštčiji skup na
Brokenu, a u stihovima 4496 - 4499 najoštrije ga osuđuje.
4500 - Ksenije (grčki: darovi gostima): naziv zbirke zajedljivih
epigrama koju su zajednički napisadi Gete i Šiler, ismevajući mnoge
savremene književnike i filozofe. Upor. opštu napomenu uz San Val-
purgine noći.
4504 - Henings August fon Henings (1746 - 1826), dansko-holšta-
jnski državnik, izdavač časopisa Genije doba i autor pesničke zbirke
Muzaget (Vođa Muza). Napadao je kao prosvetitelj, a u ime hrišćanstva,
Šilera i uopšte vajmarski klasični pravac, a Gete i Šiler su ga
ismejali u Ksenijama.
4508 - Muzaget : vid. napomenu uz stih 4504.
4512 - Negdašnji genije doba: vid. napomenu uz stih 4504.
4514 - Parnas: grčka planina, po helenskoj mitologiji sedište
Apolona i muza, pa otuda i sinonim za pesništvo. Ironično se uzima
da je Bloksberg (= Broken), dakle sedište veštica, za Nemce ono što
je za Grke Parnas, a uz to se aludira i na sve veći broj nedarovitih
pesnika.
2
4516 - 4519 - Stihovi se odnose na Fridriha Nikolaja (vid. napo-
menu uz stih 4340). Nikolaj se kao prosvetitelj borio i protiv kato-
licizma i jezuita.
4520 - Ždral: prema Geteovoj izjavi Ekermanu od 17. II 1829. pod
Ždralom se misli na Johana Kaspara Lavatera (1741 - 1801), poznatog
fizionomičara. (Po načinu svog hoda i opštem izgledu Lavater je
gtodsećao Getea na ždrala.) Gete i Lavater su isprva bili prijatelji,
ali kasnije je Gete prekinuo to prijateljstvo, prvenstveno zbog Lava-
terovog pobožnjaštva.
4524 - 4527 - Sveteko čudo: verovatno sam Gete. Stihovi se odnose
na Lavatera.
4528 - 4539 - Sve tri strofe se odnose na filozofe koji se odmah
zatim pojavljuju.
4539 - Orfej: grčki mitski pevač, koji je pesmom i sviranjem na
liri krotio životinje i pokretao stenje i drveće.
4540 - 4559 - Ismevanje predstavnika raznih pravaca ondašnje ne-
mačke filozofije i njihovog odnosa prema problemu postojanja đavola.
Dogmatičar, u smislu pretkantovske metafizike, na osnovu toga što
postoji pojam o đavolu zaključuje da i sam đavo mora postojati (na isti
način je izvođen i tzv. ontološki dokaz o postojanju Boga). Idealist
zastupa Fihteovo učenje o svetu kao o proizvodu našeg Ja, realizaciji
procesa naše svesti; ako je tako, zaključuje Gete, idealist mora sma-
trati da je sam lud ukoliko mu se svet čini takvim. Realist je plitak
empiričar koji se drži samo neposredno opipljivih činjenica, pa ga
sad, pred otelovljenom iracionalnošću veštičijeg skupa, izdaju noge
jer gube oslonac u stvarnosti. Supranaturalisti zastupaju gledište
o postojanju drugog sveta izvan stvarnosti dostupne našim čulima;
teistički filozofi (naročito Fridrih Hajnrih Jakobi) brane to gle-
dište pozivajući se na ljudsko verovanje i osećanje; ukoliko, dakle,
supranaturalist pred sobom vidi đavola, on se oseća potvrđen u svom
verovanju u postojanje drugog sveta, pa tako sme izvesti i zaključak o
postojanju Boga. Skeptičar se oseća saveznikom đavola jer i ovaj poriče
mogućnost da ljudi dođu do „blaga", to jest do objektivnog saznanja
stvarnosti.
4560 - 4563 - Kapelnik opominje svoj orkestar verovatno stoga što
je ovaj izgubio takt slušajući zbrkane filozofske izjave.
4564 - 4583 - Predstavnici pet političkih tipova posle Francu-
ske revolucije. Okretni ili „BezbrižnI' (u originalu „bapkboisj") su
oni koji lako menjaju ubeđenja: Bespomoćni su francuski emigranti,
bivši dvorani, kojima su sada nestali izvori prihoda; Svetlostilu-
tadice su politički skorojevići; Meteor je predstavnik palih poli-
tičara koji traže pomoć; Masivni su predstavnici revolucionarnih
masa: oni žele da raščiste sa prethodno pomenutim tipovima.
4591 - Ružičnjak: u Vilandovom Oberonu zamak vilenjaka se nalazi
na brežuljku obraslom ružama.
4592 - Ršpžipo; najtiše. - Dolaskom zore i jutarnjeg povetarca
cela se čarolija rasplinjuje. 4596 - 4601 - Scena Noć, nastala je na osnovu podsticaja iz scens
sa vsšticama u Magbetu i iz Birgerovs balade Lenora, Scena ukazuje
na buduće Gretino iogubljsnje; veštiie na gubilištu parodistički
podražavaju svešteničku službu.
4609 - 4617 - Margareta peva narodnu pesmu iz bajke o klekovom
žbunu. Sadržinski pesma nema veze sa Gretinom tragedijom, ali ka-
rakteriše stanje njenog pomračenog uma, isto onako kao što to čine
Ofelijine pesme u Hamletu.
4645 - 4648 - Greta sad pretnostavlja da pesmu o klekovom žbunu
nije pevala ona nego da ju je slušala od drugih i da u toj pesmi ljudi
čine aluziju na njen greh; inače, pučke iesme o zločincima, posebno o
čedoubicama, bile su veoma česte sve do Geteovog doba, pa i kasnije.
4795 - Prutić se lomi, zvono ječi: prilikom pogubljenja zvonilo
je zvono, a sudija je nad osuđenikovom glavom lomio beo štapić i bacao
mu ga pred noge.
4798 - 4799 - Posmatrači pogubljenja se trzaju, kao da dželatovo
sečivo leti i prema njihovom vratu.
4805 - Moji se konji ježe: napolju čekaju konji-utvare, koje je Me-
fisto tu doveo da na njima pobegnu Faust i Margareta; međutim, sabla-
sni konji će se u osvit dana rasplinuti.
4809 - Sred ovog svetog mest svetog za Gregu, jer je to mesto njenog
pokajanja i ispaštanja.
4821 - Rečima „Osuđen je" (tj. Faust) završava se narodni komad o
doktoru Faustu. Reči „Spasena je" (Margareta) Gete je dodao tek u iz-
danju od 1808.
Branimir ŽIVOJINOVIĆ
258
HRONOLOGIJA GETEOVOG ŽIVOTA
1749: Johan Volfgang Gete rođen js 28. avgusta u Frankfur-
tu na Majni. Roditelji: Johan Kaspar Gete, doktor irava i
gitularni dvorski savetnik (1710-1782), i Katarina Eliza-
beta, rođena Tekstor (1731-1808).
1755-1765: Privatno uči školu u Frankfurtu.
1765-1768: Studira prava u Lajpcigu. Piše knjigu pesama
Anets i komad Ćud zaljubljenog.
1768/69: U Frankfurtu je preko Suzane fon Kletenberg
(UO P KJeiepđeg^, 1723-1774) došao u dodir sa idejama pijeti-
zma. Piše komad Sukrivci.
1770/71: U Štrazburgu, gde završava studije. Upoznaje Jo-
hana Gotfrida Herdera (1744-1803), koji mu ukazuje na Šek-
spira, Osijana i narodnu poeziju. Upoznaje Frideriku
Brion (1752-1813), u koju se zaljubljuje. Nastaje ciklus pesama
posvećenih Frideriki.
1771-1775: U Frankfurtu. Sprijateljuje sa kritičarem Joh
anom Hajnrihom Merkom (Megsk, 1741 -1791).
1771: 14. oktobra drži govor Povodom Šekspirovog dana.
Piše dramu Gec od Berlihingena.
1772: Od maja do septembra radi kao praktikant u Vrho-
vnom sudu u Veclaru. Upoznaje Šarlotu Buf (ViGG, 1753-1828)
i u nju se zaljubljuje. Objavljuje članak O nemačkom neimar-
stvu. Nastaju himne Putnik, Putnikova pesma u oluji, Pesma
o Muhamedu.
1773: Prerađuje i objavljuje dramu Gec od Berlihingena.
Počinje rad na Faustu. Piše satirični komad Bogovi, heroji
iViland. Nastaju dramski fragmenti o Prometeju i Muhamedu.
1774: Piše i objavljuje roman Patnje mladoga Vertera i
dramu Klavigo. Preko leta putuje niz Rajnu - piše himne
Prometej i Kočijašu Kronosu i baladu Kralj u Tuli.
1775: Veridba sa Elizabe t (Lili) Šeneman (bsćOpetapp,
1758-1817). U maju kreće na putovanje po Švajcarskoj . - Pišs
pesmu Na jezeru. 11očinje rad na drami Ngmont. Prevodi Hasa-
nagincu. - Raskida veridbu sa JTili Šeneman. Vajmarski VOJ-
2 9 noda Karl August ga poziva u Vajmar. 30. oktobra polazi iz
Frankfurta, 7. novembra stižs u Vajmar, gde će, uz kraća pre-
kilanja, ostagi do kraja života.
1776: Dobija titulu tajnog legacionog savetnika. - Her-
der dolazi u Vajmar. Unoznaje Šarlotu fon Štajn (bget, 1742-
1827). 11iše pesme Vožnja morem, Šarloti fon Štajn (Što
iam dads vid dublji i veći i jednočinku Brat i sestra. Obja-
vljuje komad Stela.
1777: Počinje rad na romanu Pozorišno poslanje Vilhel-
ma Majstera Piše pesmu Put na Harc u zimu.
1778: Putuje za Berlin i Potsdam. Piše baladu Ribar.
Završava nekoliko scena Egmonta.
1779: Sa vojvodom Karlom Augustom putuje u Švajcarsku.
Preuzima vođsnjs ratns komisije i direkcijs za građsnje pu-
teva. Naimenovan je za tajnog savetnika. Piše dramu u prozi
Ifigenija na Tavridi. Na premijeri 6. aprila Gete igra
Oresta. Piše Pesmu duhova nad vodama.
1780: Počinje rad na drami Torkvato Taso. Piše Putniko-
vu pesmu pred noć (Obujmio planinu / dubok muk...).
1782: Dobija plemićku titulu od Josifa II. Intenzivno se
bavi prirodnjačkim studijama.
1783 : Piše pesme Pevač, Božansko, Harfist (Ko nije su-
zom kruh kropio svoj...) Minjon (O znaš li zemlju...).
1784: Otkriva međuviličnu kost kod čoveka. Piše pesmu
Posveta (Jutro me svojim koracima prenu...).
1785: Završava Pozorišno poslanje Vilhelma Majstera.
1786 - 1788: Putuje u Italiju. Boravi u Rimu. Sprijatelju-
je se sa slikarem Hajnrihom Vilhelmom Tišbajnom (T18sćđet,
1751-1829), slikarkom Angelikom Kaufman (KaiŠpapp 1741-
1807), piscem Karlom Filipom Moricem (MogIh, 1757-1793) i
slikarem i istoričarem umetnosti Hajnrihom Majerom
(Meueg, 1759-1832). Završava stihovanu verziju Ifigenije na
Tavridi.
1787: Završava Egmonta. Nastavlja rad na Torkvatu Tasu i
Faustu.
1788: Vraća se u Vajmar. Oslobođen je gotovo svih admini-
strativnih obaveza. Upoznaje Kristijanu Vulpius. Prekida
skoro sve kontakte sa Šarlotom fon Štajn. Piše Rimske
elegije. - Prvi susret sa Šilerom.
1789: Šiler dolazi na Jenski univerziget kao profesor
istorije. Završava Torkvata Tasa. 25. decembra Kristijana mu
rađa sina Kristijana Augusta.
2
1750: Drugi boravak u Italiji. Piše Veneiijanske eii-
grame. Objavljuje fragment Fausta. Bavi se optikom (učenje o
bojama), botanikom i uporednom anagomijom.
1791: Poverena mu je uprava nad vajmarskim dvorskim po-
zorištem. Piše komad Veliki Kopt. Objavljuje Nriloge op-
giii I deo.
1792: Učestvuje u vojnom pohodu na Francusku. Bavi se op-
tikom.
1793: Učestvuje u opsadi Majnca. Piše satirični ep Li-
sap Rajneke i dramu Građanin ~ general.
1794: Počinje intenzivnu saradnju sa Šilerom. Prerađuje
Vilhelma Majstera.
1795: Radi, zajedno sa Šilerom, na zbirci epigrama Ksenije.
17%; Završava sa Šilerom zbirku Ksenija, koju objavljuje
u Šilerovom „Almanahu muza za 1797". Završava i objavljuje
Godine učenja Vilhelma Majstera. Počinje da piše ep Herman
i Doroteja.
1797: Bavi se optikom. Treći put putuje u Švajcarsku. Ra-
di na Faustu. Završava i objavljuje Hermana i Doroteju. U
Šilerovom „Almanahu muza za 1797." Završava i objavljuje
balade Kopač blaga, Legenda, Korintska nevesta, Bog i bajade-
ra i Čarobnjakov učenik.
1798: Radi na Faustu. - Počinje da uređuje časopis „Pro-
pileje" (do 1800). Režira Šilerov Valenštajnov logor kojim
se otvara renovirano vajmarsko pozorište.
1799: Počinje da piše dramu Vanbračna kći.
1800: Radi na drugom delu Fausta.
1801: Intenzivno radi na Faustu.
1802: Radi na drami Vanbračna kći. Bavi se uporednom ana-
tomijom. Piše pesmu Duša sveta.
1803: Premijera drame Vanbračna kći. - Posećuje ga Madam
de Stal. Piše pesme Uteha u suzama i Trajnost u promeni.
1804: Bavi se optikom. Priprema esej o Vinkelmanu.
1805: 9. maja umro je Šiler.
1806: Intenzivno se bavi optikom. Završava prvi deo
Fausta. Venčava se sa Kristijanom Vulpius.
1807: Počinje rad na romanu Godine putovanja Vilhelma
Majstera i svečanoj igri Pandora. Piše ciklus Soneti.
1808: Susreće se sa Napoleonom u Erfurtu i Vajmaru.
Završava Pandoru i Sonete. Radi na romanu Izbor po srod-
nosti. Objavljuje prvi deo Fausta.
1809: Radi na Učenju o bojama. Završava i objavljuje Izbor
110 SrODNOSTI. 1810: Završana i objavljuje Učsnje o bojama. Radi na auto-
biogafiji Poezija i istipa i romaiu Godine lutanja Vilhsl-
ma Majstera.
1811: ObjavJćuje prvi deo autobiografije Poezija i isti-
na.
1812: Sa Betovenom se susreće u Teplicama. Objavljuje dru-
gi deo Poezije i istins.
1813: Počinje da piše Putovanje po Italiji. Završava
treći deo Poezije i istine.
1814: Piše svečanu igru Buđenje Epimenida. Počinje rad
na ciklusu pesama Zapadno-istočni divan. Upoznaje Marija-
nu fon Vilemer (UO P HUŠešeg , 1784-1860).
1815: Intenzivno radi na Zapadno-istočnom divanu. Preu-
zima upravu nad svim naučnim i kulturnim ustanovama u
vajmarskom velikom vojvodstvu.
1816: 6. juna umire mu supruga Kristijana. Nastavlja rad
na Zapadno-istočnom divanu. Radi na Putovanju po Italiji i
Faustu. Završava esej Šekspir ~ i nikda kraja! Počinje da
izdaje časopis „O umetnosti i starini" (do 1832, izašlo je
16 svezaka).
1817: Nastavlja rad na Zapadno-istočnom divanu. Završava
Putovanje o Italiji. Piše pesmu Orfičke iskonske reči. Po-
kreće časopis „O prirodnim naukama uopšte, posebno o mor-
fologiji."
1818: Radi na Zapadno-istočnom divanu.
1819: Završava i objavljuje Zapadno-istočni divan. Radi
na Pohodu u Francusku.
1820: Nastavlja rad na Godinama lutanja Vilhelma Majste-
ra. Objavljuje deo Pitomih ksenija.
1821: Upoznaje Ulriku fon Leveco (UOP 1HUE&O\U, 1804-1899).
Nastavlja rad na Poeziji i istini, Pohodu u Francusku i Pi-
tomim ksenijama. Objavljuje prvi deo Godina lutanja Vilhelma
Majstera.
1822: ObjavLzuje autobiografska dela Pohod u Francusku
i Opsada Majnca.
1823: Johan Neter Vkerman (Eskegšapp, 1792-1854), Geteov
sekrstar, počinje da beleži razgovore sa njim. Nastaje pesma
Elegija.
1824: Bavi se srnskom narodnom poezijom. 15. februara ga
posećuje Vuk Karacić.
1825: Nastavlja rad na Poeziji i istini i Faustu. Obja-
vljuje čdanak Srisks pesme.
1826: Radi na drugom delu Fausta. Piše prinovetku Novela.
262
1827: 6. januara umire Šarlota fon Štajn. Nasgavlja rad
na Faustu i Godinama lutanja Vilhelma Majsgera.
1828: 14. juna umire vojvoda Karl August. Dalji rad na Fau-
stu i Godinama lutanja Vilhslma Majstera. Nastaju dorn-
burške elegije ( Punome messcu o rođaju i Zorom,kada magle
vso...). Završava Novelu.
1829: Završava Godine lutanja Vilhelma Majstera i Puto-
vanje po Italiji. Nastavlja rad na drugom delu Fausta. 29. av-
gusta je premijera prvog dela Fausta u Vajmaru.
1830: Piše drugi deo Fausta i četvti deo Poezije i isti-
ne. 26. oktobra u Rimu umire mu sin August. Krajem godine
Gete se teško razboljeva.
1831: Završava drugi deo Fausta i četvrti deo Poezije i
istine.
1832: Gete umire 22. marta. Sahranjen je 26. marta u Vajmaru. VAŽNIJA LITERATURA
o Faustu na srpskohrvatskom jeziku
MILOŠ TRIVUNAC, Geteov „Faust". Književna studija, Beograd
1921.
TOMAS MAN, O Geteovom Faustu. V: T. Man, Stvaraoci i dela, Novi
Sad 1952, str. 152 - 198.
GEORG LUKAČ, Studije o „Faustu". U: G. Lukač, Gete i i>egovo doba,
Sarajevo 1956, str. 145 - 243
VOJISLAV ĐURIĆ, Geteov „ FausG'. Letopis Matice srpske, 134/1958
SSS1.HHH11, 6, str. 512 - 527. Ponovljeno u: Faust. Prev. dr Ilija
Mamuzić, Beograd 1958, str. 7 - 22, Faust. Prvi deo. Prev. Branimir
Živojinović, Beograd 1980, str. VII - XXVII.
ZORAN KONSTANTINOVIĆ, Predgovor. U: Faust. Tragedija PrepevMi-
lana Savića u redakciji Anice Savić-Rebac, Beograd 1968, str. 5-40; dru-
go izdanje 1974.
JOSIP VIDMAR, O Geteovom „Faustu". U: J. Vidmar, Dramaturški za-
pisi, Novi Sad 1968, str. 43 - 58.
MILJAN MOJAŠEVIĆ, Poiovo čitajući „FaustaStvaranje, Tito-
grad, 24/1969, str. 808 - 820; ponovljeno u: M. Mojašević, Iz nemačke
književnosti i nauke o njoj, Beograd 1974, str. 32 - 44
ZDENKO ŠKREB, Pogovor. U: Faust. I i II DEO.Prevod Tpo 81G0221. (Re-
dakcija I dela: Dobriša Cesarić; redakcija II dela dr Ton Smerdel),
Zagreb 1970, str. 641-697.
MIJBAN MOJAŠEVIĆ, Predgovor. U: Faust. Prvi deo. Dvojezično iz-
danje.Preveo u prozi Ognjan M. Radović, Beograd 1979, str. 7 - 26.
MIRKO KRIVOKAPIĆ, „Faust" - vrhunac Geteovog stvaralaštva. U:
Faust I - II, preveo B.Živojinović, Podgorica 1997, str. 511 - 546.
Branimir Živojiiović
264
SADRŽAJ
Predgovor (Mirko Krivokapić) 5
FAUST prvi deo 31
Posveta 33
Predigra u pozorištu 35
Prolog na nebu 42
Prvi deo tragedije 47
Pred gradskom kapijom 62
Radna soba 75
Auerbahov podrum u Lajpcigu 107
Veštičina kuhinja 121
Šetalište 140
Susetkina kuća 143
Bašta 153
Baštenska kućica 160
Šuma i pećina 161
Tretičina soba 167
Martina bašta 168
Tradski bedem 177
Noć. Ulica pred Gretičinim vratima 178
Katedrala 184
Valpurgina noć 186
San Valpurgine noći ili zlatna svadba
Oberona i Titanije 201
Tmuran dan. Polje 208
Tamnica 211
Iogovor 221
Faust (Mirko Krivokapić) 223
Napomene (Branimir Živojinović) 245
Hronologija Geteovo1*života (Mirko Krivokapić) . 259
Važnija literatura o Faustu na
srpskohrvatskom jeziku (Branimir Živojinović) . . 264
2