Download pdf - Ivan Dugandzic - Biblijska Teologija Novog Zavjeta

5/10/2018 Ivan Dugandzic - Biblijska Teologija Novog Zavjeta

1/95

ib lijska teelogijaNovo. ..zavjeta


2/95

PI(IRU 'N! I

S VE ZAK 7 5n JB Lt JS KA T EO LOG lJA N OVOGA ZAYJ ETA B IB ,L IJSKA TEOLOGIJA

NOVOGA ZAVJETA

(II ' 1 ' I . 1 1 1 1 I 1 1 I , ~ i ~ u c i j l l publikacijiNlld


3/95

P r vo pogl uv l jePOVIJEST NASTAN KA I R./ \ZVOJ IBLIJSK" ~ LOUUE

N OVO AZAYJETA

1" rocctci blbltjskc teologije No vo ga . za .v jc taHiblijska t co lo g ij a v r lo je r n la d a t eo l os k a disciplina koja S O u sklopu (co-III' k og I )tu d ija n a katoliekim u cilistirn a p rv i p ut ja vlja te k u d ru go j p olo vin i 2 0,IIllle 'll, najc nastala nekako kao logicna p os lj ed ic a v rl o brzog razvoja biblijske

IlIulloSti d o k oje g je u K ato lic ko j c rk vi d oslo n ak on eu ve ne b i bl ij sk o c n cl k ll k c1 '1 1 1 1 I I . Divino afflante Spiritu ( 19 43 .) . N je zi ni p rv i k or ij en i s ez u 1 .1 po ctko pe -ill tlh godina 20. stoljeca, avec doskoraje rnedu tcolozima prcpoznata kuo vrlo1 " ' 1 p~ktivna t e ol o sk a d i sc ip l in a i lik ov ito n az van a mla dic om rn cd u biblijHkill'.1 1 li plt nama k oja puno obecava C R . Schnackenburg) . Ka o t ak vu p rv i putjuje orI,VI'1I1l ueiteljstvo sluzbeno spomenulo 13. svibnja 1950.,io u d ok ur nc ntu l'ljnII koji sc bav i v i so k im s k ol st v om o d n os no i zo b ra z bom sveccnika De Scrlptul"II

,"uH'l'rj ill Clericorum Seminariis et Religiosorum Collegiis recte doceuda.lJ 10m d o ku rn en tu , k o ji govori 0 nacinu predavanja b i bl ij sk i h p r edmc t a nn ku -

Illln'kill1 ucilistima, biblijsku t eo lo gi ju N o v og a zavjeta jos uvijek se smutru 1 1\1 -1I101111(l111 disc ip l inom i r ep or uc uj e d a s e p r ed aj e k ao i zb or ni p re dm et uaduronij im

I l Icl lnt ima. Iz d an asn jeg a k uta g le dan ja to n am se m az e c in iti cu dn im .u li n c sm ijeI pI h orn z abo rav iti d a je to jos uv ijek v rijem e k ad so b ib lijska Z I1 t1 1 1 0 st 1 I KnIll-I I k il l c rk vi te k polagano oslobada s pu ta no st i p a ik om p le ks a m an jc v . r i j c d l l o s t i1'1 II I '1 .u1 ta tima protes tantske egzegeze, k oja s e s to lj cc im a p ri je t og a ncsl11!.JlUIIIlflllVlinlll. T ak o c e ra da nje to n ov e te olo sk e discipline ira ga njc z a njezlnim stvnr-JJllli u lc ut it ct om i ci s po re ibit c e p ra ce no b ro jn im t es ko ca rn a, N o z ah v ul ju ju ci u tlf l1. I1I1~t ii upomosti pojedinih katolickih biblicara, ipak s e s vc s ig u rn ije u tire pili\'1 V('lll'lII procvatu biblijske znanosti, sto c e poslije naci odjeka iu D o g m a t f O k l l jkllllNllhl 'jji Dru gog a v a ti k an s ko g koncila 0 bozanskoj objaviDei Verbum, k tl JI I ( \;II VIlW s t rnne p reds ta v l ja t i novo vel iko ohrabrcnje ka to li c ko j b ib li j sko ] znunosti,~ . . i n ce , zahval jujuci v e li k im d i jc lom ba s t oj k o ns ti tu ci ]i , n ak o n K o nc il a dozivjot]Vllllll'wi procvat,

lpu k so m ora prizn ati d a, unatoc ocitom n ap re tk u k at ol ic kc b ib li js kc ZIllIIIONI,l"lkllll K oncila, b iblijska teo log ija N ov oga zav jcta kao prcpoznatljiva sa 1Il01i11l III I

II


4/95

t eo lo sk a d isc ip lin a v rl o sp or o h v ata k or uk s d ru gi m tc clo sk im d isc ip li na mu . Znlod esetak god ina nakon zav rsetka K oncila, tocnije 22. v eljacc 1976., s v rh a 'rk v cd ola zi no vi p oticaj, o va j p ut U o bl ik u d ok urn en ta S ve te kongregaclje za katclickiodgoj j i zo br az bu p od n az iv om Teoloskaformacija buducih svecenika. Tu , izrncduostalo g, sto ji sljed eca v rlo ko nk re tn a u pu ta: K ad se jed nom o brad e u vo dn a p i tu-n ja, nastav a S veto g p ism a treb a d a se p osv eti biblijsko j teo lo giji, k oja krscu nsk oo ta js tv o p re ds ta vi ja u s in te ti ck oj viziji.U tim su rijecim a naznacene d vije jed nako v azne od red nice: prv o, rijcc jc u

krscanskom otajstvu, k ojim se treb a b av iti b ib lijsk a teo lo gija N ov og a z av jeta, a loz naci d a se o na n e sm ije z ad ov oljiti sam o pojedinacnim c in je ni cama k oj e S 1 , 1 utvr-dene historijsko-kritickim p ro uca van je rn p ojed in og tek sta s o bz iro m na n jo go -v u p ov ijest, s o bz iro m na m ogu ce starije iz vo re iacin njih ov a ko risten ja, n a u t] ,_caje sa stra ne kao in a n je go v ko nacn i ob lik ia drz aj, v ee tr eb a t ra ga ti z a d ub uk omteo lo sk om d im en zijo m n ov oz av jetn ih sp isa; d rug o, on a to otajstvo t re ba p r ed s lnv iti u sintetickoj viziji, sto z na ci d a treb a u zeti u o bz ir po je dina cne rez ultat ic ' r 'g ez e, k oji o bicn o n ajv ise isticu raz lik e m ed u n ov oz av jetn im sp isim a od no sn o rn -z lic ite teo lo ske k on cep cije u njim a p risutne , i o tk riti o nu cesto te sk o u oclj iv u to o-losku nit koja sv e pov ezuje i sv e prozim a. Jer 0 t eo lo gi ji N o vo g z av je ta U punomsm islu te rijeci rno gu ce je g ov oriti sa rn o o nd a ak o se u zrn e u o bz ir cijeli N ov i Zn-vjet ia ko s e, u na to c sv im r az lik am a, p ok usa iz ra ziti s to je , p re ma n ov oz av jc tn ims pi si ma , b it ni s ad r za j k rs ca ns ke objave i jere. Cilj n e m oz e b iti sarno o pisn i p ri-k az r az lic itih te olo gija N ov og a zavjeta, a jo s rn an je po vije st te olo gije r an og nkrscanstva, v ee jed in stv en a teo lo gija N ov oga z av jeta, p ri ce mu je nag la sak ba ~n a t om s in gu la ru teologija,

N ajn ov iji p otic aj, n e s am o z a d aljn je p ro filir an je b ib lij sk e teologije NUV()!'IIz av je ta k ao s am osta ln e te olo sk e d is cip li ne v ee i z a r az vo j b ib lijs ke z na no sti lItlpce, d osao je 0 10 0. o bljetn ic i po zn ate en ciklik e L av a XIII. Providentissinius /)('II,\'i0 50. o bljetn ici en cik lik e P ija XII. Divino afflante Spiritu, 1993. god ine, i to "o bl ik u d ok um en ta P ap in sk e b ib lij sk e k om is ije p od n aslo vo rn Tumac e nj e B t hl l] 1/Crkvi. P apa Iv an P av ao II. h tio je nag1asiti v aznost tog d okurnenta tako S to gn jeo so bn o p ro mu lg irao 2 3. trav nja 1 993. n a au dijen ciji pred bro jn im k ard in alim n,p ro ce ln ic im a d ip lo ma ts ki h p re ds ta vn ik a, c la no vim a P ap in sk e b ib lijs ke k orn is ijc ip ro fe so ri ma P a pi ns ko ga b ib li js ko g i ns ti tu ta ,

U svom govoru Ivan P avao n. p od sjetio je n a sto go din a raz vo ja bfblijskez nan osti u K ato licko j crkv i, n e z ab orav lja ju ci p rito m p on ov no n ug lu siti k ak o j interpretac ija S vetoga pism a od kljucne vaznosti za krscansku v jeru i ziv otCrkveo te, izrijekom podsjetivsi na D V 21, nastav lja: N acin na koji su biblijskit ek sto vi in te rp re tir an i, z a lju de d an asn jic e im a iz ra vn e p os lje dic c n a n ji bo v o so bn ii z aje dn ick i o dn os prem a B og u, a tijesn o je p ov ez an is p oslan jcll1 'rk ve. R ijl,;~ jeo z iv otn om p itanju k oje z aslu zu je sv u v asu po zo rn ost (br, I) .

Osvrnuvs i 5 e zatim i z r i c j t o n a e n ci kl ik e PrOliidelltis.\iIllIlS nell,\' i 1 1 1 1ntl'lll(J({II/ante S!Jil'i!u, P ap a istiC e p olem ican o dn osn o I lpologl .Jtsk i knmkh. l l ' t i l l (lvlIIIlp

dllIIIIIIlIHlI,1 1 \ 1 1 1 Il()!-Il 1 1 'ClII S VI) ~" V I '1 11 1'1 11 1. I 'll}! I LIIV X I I I . IIII() i k u i j c m II.1 ,, 1 1 1 , I I, VIIIIIIII '1 I l' ik likul lI i ' ;I lRt i li l i l~a l l1 l ld I l I \ lI I" l lC!1 j . ' SWlnga 1 1 1 . . . lIll1lll,1 pll'1 IIII1 I1 IIP \ Im'illllllli~licl'dlg u n n u c ' lI.1llt o ' a vremcnn, k l . !t} . 1 1 : dl~VOIIII\l lI j 1 1 t . 1 I 1 1 1 '1111111 h'l h lh li j s lw u hj n ve , ( i o ln vo rW f :VC ' !lllprolllO l) d IlJl.Jg:l, P I~ ~ I I . 11111111(1I'111,111111 I I IH i lVd l il ll lSl ko r is t cn ju k r il i ckL ' i ', l1 n n tl s\ i U I lI B 1 1 1 l. J nJ l I IlIblll' mll1l. lpadllI I I . 1 11 11 IVl'IIL', t zv . d uh o vu ' l nt cr p rc tn c ij c, k o ju jC y~~C i o~ v al [l sV il kn ,kllll~k,"11111I1IVllllic biblij~kjh ilIpiLt. l ak o v od c ni p os ve n .. ..I .H ~ ll li n1:t.I~zovllllU II~llIliVI1 1 11 1 . I I jt-dlill m l I I. )d v oj ic c p ap a n o n as tu pa i :l po lo gc ~s kl . v ee p oz th v no u sm jc ru vu -I I I l i l 4 01 it k ' I I I 1 I I !1 I r ' c ia S I ; ; k rl ti ck i s uo cc s i za zo vi rn a s vo gu v re rn ' 1 1 1 1 p ro uc a v u1 1 1 1 II. ' 1 , I I ) i l l l Ilibliju . .. , ,

1 1 1 1 1 1 1 1 1 IV I l l i Pavao H . ka o vrlo v azno isticc uprav o tosto su obo.p.cfI nJ" '~\ lvdl1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 \ 1 1 , b o r c c i sc p ro tiv p ogresn ih m islje nja sv og a v rcm en a, ~ II.S10 vf l1 '1:\1'1 ' ' ' 1 1Ii'1i IiI lobodu i. irazivanja, p re po ru cu ju ci p o c bn o p ~ ot lc a ~ .l l.n JI ,;zvonu ~I J ~'I fllill kldllllllllU p is nn l b ib lijs ki s pi si, p ov ije sn e o ko ln os ti u k o~ m:a s u n asl: ~J ull ~1 1 1 1 I VIII VI' 'Ie ko jim a su se b ib lijsk i au to ri slu ~ili. 1 ~ av Xl!!... p~o X 11 .. 1 Iz l1 ll n llII i' dlllli 0 llI:biljllO Uo bz ir d a je B ib li ja B oz ja n je c u I Ju d sk ?J t 1J cc l. ,s as vl ln ~I()i i ' ,Iii' I plllw,htJ':i.lvut1 Pavao n. u k ra tk o s az ima ~ .c in a k. ti h . d v a ju vazmhd~ku.I11L:~11~1~~1 IIIi 111\'k'llljl: Tako p rim je cu je mo d a Sl 1 dV IJ c e n ci kl ik e, u sp rk os : e~ lk o~ rrll,l1~II I III IIIHI, [ ir na su se t re ba le su oc iti, p otp ~n o s ug la sn c.n a svojoj I1nJulIbl.lll1, . 1 1 1 1 1 ) 1 1 , o db ac uj u p ro cje p i zr ne du I ju dsk og I b oz an sk ~g , i zr ne d u znal:slV '11(l~'I 1 l l /ivlI ll I l l. imzmi Sl ja nj a v je re , i zm e du l it er ar no g s l: ni s1 a ~ d ~ h ov n og smi sl n, O ll l'

1 1 1 1 1 1 IHIKIl i ' . l1jUp otp un o u s ug la sju s o ta js tv om Utjelovljenja (br. 5) ,1'1 t 'd ll jl lc i c rk ve no j j av n os ti n ov i d o kum e~ t. 0 Bibl~ji~.koji .vrednujc ? r o j .I 1 I. : , " "

lilt u u l c kojc Sll se u m ed uv rem enu raz vile 1J05 b rojnije pn stu pe k cuanju I IIIIplll 11 IIi h ib lijs ko g tc ~st a ~ oj~ s e u n ov ije v rije m.e p ra kti? ir aju , I va n PU~U,ll, ~1 .1 1 1 1 1 1 1 IiiI.' sv oj g ov or o vrm rijec im a: K tom u d od ajern sV ?Je top lo ~ h ~ a ~ r c I l J l : _ z a

1 \1 k i l l I lk k o ji t rc ba u ci ni ti . Rastuca s lo ze no st z ad ac e tr ai l n ap er s vih I slroku IIIIlil 4 Ip lllllllm l su rad nju, U sv ijetu g dje z nan stv en o istra ziv an jc d ob iv a ~ I.! l\t~

1 14 1 I 1111mogim p o d ru c ji rn a , n e op h o dno ie d a s e e gz ~ .g et ~k a ZIl1l~()~Il:4I.'1JI.stl1 1 1 1 1 1 I V irniucu r az in u, T o je j ed an o d v id ov a 1 ll~ lt ur ~c IJ.e vjere, kOJHJC dio poI l\ hl I 'I I v c p ov cz an s p ri hv ac an je rn o ta js tv a Utjelovljenja (br. 16) .

, ( '1 1 .1imetoda biblijske teologije N ov oga zav jetaIIh/IIOln 11


5/95

U meduvremenu se, bas zahva ljuj uci razvoj u bibli jske teologije , shvat ilo danac in na koj i se dogmatika sluzil a Svetom pismom nij e uvij ek pruzao j amstvo dace Sveto pi smo pritom uist inu na pravi nacin doci do ri jeci, Opcepoznato je da subrojni dogmaticari , baveci se vise spekulativnom i sus tavnom teologijom, uvijekpokazivali zanimanj e sa rno za neke odredene bibl ijske teme iekstove , t razeci unjima prikladna mjesta (dicta probantia) kako bi potkrijepili ili ilustrirali svojedogmatske izr icaje koje su formulirali uz pomoc f ilozofij e. Pr itom se nisu ba s pu-no obaz iral i na slj edeca pi tanj a: U kakvom kontekstu stoji to navedeno mjesto?Koja je opca teoloska koncepcija doticnoga biblijskog spisa ikakav je nj egov od-nos prema drugim bibli jskim spisima?

Time j e uvel ike prikracivana jedincatost Svetog pisma kao sv jedocanstvaobjave i njegova fundamentaLna uloga iza teolosko shvacanje poklada vjere. S ra-zvojem bibl ijske teologi je poce lo se sve bolje shvacat i da teologija ne zapocinj etek onda kad seu dogmatici objava turnaci iustavno prikazuje uz.pomoc filozofi-j e, nego teologija zapocinje vee puno pri je , u samome Svetom pisrnu. Novozavjet-ni autori nisu, nairne, bili sarno sakupljaci irenos itel ji s tari jih predaja, kako su todrzali zastupnici literarne kritike (M. Dibelius, R. Bultmann idr.), vee ie kakokreativni teolozi , koj i s tari ju bas tinu nisu sarno brizno cuvali, vee istcdobno daljepromisljali i teoloski produbljivali.

Jasno j e kako zadaca dogmaticara nij e da inte rpret ira Bibli ju, vee da krscan-sku vje ru promisl ja u svim njezinim dimenzi jama, pit ajuc i se kako ona sad i ovdjeutj ece na ljudski z ivot, Za nj je za to posve legit im no sluzi ti se pri tom ne samo Sve-tim pismom vee ipojmovima koje posuduje iz f ilozofij e, def inicij ama crkvenoguciteljstva iuvazavanjem iekih drugih znanosti. No on ce uvijek dobro postupit i Ikad ozbil jno uzme u obz ir vaznost l it eramog i povi jesnog konteksta bibli jskihmjesta koja koristi u svom radu. Drugim rijecima, posluzit ce se rezultatima dokoj ih su dosle egzegeza :i biblijska teologija.

Zato je zadaca biblijske teologije uvijek ispred zadace dogmatike, U tomsmislu i tim redosli jedom one se medusobno nadopunjuju. One vr se dvij e razli -Cite funkcije u sluzbi postizanja zajednickog cilja: Jedna shvaca objavu uzpomcc racionalne filozofije, a druga u izricajima samih svetih spisa; prva sesluzi ponajprije metafizikom iogikom, a druga filologijom ipovijescu, Njiho-va su sredstva raz lic it a, .. , al i n jihovo nadahnuce inj ihov pristup ident icni su, je rteolog jednako shvaca u svjetlu vjere inadahnut:i tekst ipredloske crkvenoguciteljstva (C, Spicq).

Spomenuti dokument Papinske biblijske komisije Tumacenje Biblije u Crkvi 'i z 1993. god ine naglasava kako egzeget i mogu pomoci dogmaticarima da izbj e-gnu dvije krajnosti koje vrebaju u njihovu radu: s jedne strane dualizam, kojipotpuno odva ja dokt rinarnu istinu od njenog jezicnog iz rica ja, koji se ka tkadasmatra nevaznim; s druge st rane fundamenta1izam, koji , mij esaj uci l judsko i bo-zansko, objavljenom istinom smatra takoder-i sporedne aspekte ljudskih izricaja.Te dvi je opasnosti dogrnat ica r ce izbjec i ako uzrne ozbi ljno ono sto je osnovno u1 4

[1rislllpu sVllkog bibli uru Svctorn P mu, II lu jl' trnjno prlsutna HVijl,)tlll1u tu , i l l l l l11osl11 S BQtjOlll rijcci u ljudskoj rijc iktli I je 1 1 1 1 IHIlI L I povijcsuim uvjctimn i : i V ! 1 I l lnaroda Bozjcga u Izraelu i u P rac rkv i, A ttl ol'l,)t z;na.ti da sc ni proccs imp/mel/I'b ib lij sk ih s pis a n e smije o dv oji ti o d p ov ij es ti I zr ac la i ranog krscanswn, tilt S 11'mije promatrati odvcc apstraktno,

U svom govoru kojim j e proglasio novi dokument Papinske biblij ske kurm-sije Tumacenje Biblije u Crkvi Ivan Pavao II. kaze: Buduci da katolicka cgz ~geza nerna svojih vlast it ih iskljucivih metoda interpretacij e, nego polazcci IIIpovijesno-kr it ickog temelja, koj i je osloboden filozofskih idrugih prctpostuvklsuprotnih istini nase vjere, on a koristi ono naj bolje od svih suvremcnih metodatrazeci u svakoj od njih 'sjeme Rijeci' (br. 13). Iz tih Papinih rijeci j!ISI10 pro-izlazi kako j e za uspje lu teolosku inte rpretacij u biblij sk ih tekstova, osim dobrcprimi jenjene metode , j ednako vazan stay turnaca, sli can onom koji Sll imali all-tori tih tekstova , a to j e stay vj ere koj i u tim tekstovima vidi rijec Boz ju upucenucovjeku. 'v

Dugogodisnji profesor Novoga zavjeta u Tubingenu, vrlo c ijenjcn i proto-s tantski biblicar P. Stuhlmacher , ist icecetir i uvjeta koja mora zadovolji ti bibli j-ska teologija Novoga zavjeta, ako zeli zadovoljiti inanstvene ieoloske kritcrijc:

Da bi se raznoliko svjedocanstvo novozavjetnih spisa moglo cuti u svojojpovijesnoj izvornosti, bibli jska teologija Novoga zavjeta mora razvijntltakvu metodu koja c e u v a za v at i vlastiti govor biblijskih spisa.Ako se zeli doci do stvame intencije i poruke novozavjetnih tekstova, I1lC~toda turnacenj a mora bi ti otvorena i sp remna na dij alog s tim tekstovirna,To konkretno znaci da u znanosti prokusanu hermeneutiku historij-sko-kri ticke sumnje mora natkr il it i hermeneutika dobre volje (8. F .Me-yer) odnosno kriticke simpatije 0 V . O. Kummel).Pojedinaeni novozavjetni spis i, kao iNovi zavjet u c ije losti , od samog supocetka bili u sklopu crkvenog zivota i dje lovanja, sto j e ostalo sve do do-nas. Dakle, spisi Novoga zavjeta iaj horizont vjere i ivota Crkvc idu 7. [1-j edno. Zato te spise treba promatrat i S obzirom na njihove zivotne usmjo-renosti, kako bismo shvatil i daje egzistencijalna spoznaja objave mogucntek ostvarenjem zajednicke vjernickeegzistencije.Metoda bibli jske teologije Novoga zavjeta sve svoje rekonstrukcijc iin-terpretacije mora trajno pcdvrgavati svjetlu razuma, Ona ce biti znanstvc-na aka sva svoja naccla, sudove kao iezultate svojih istraz lvauja pod-vrgne kritickoj rasprav i, -

Aka sc postuju ta cetiri spomenuta uvjeta, onda se, prema P. Stuhlmnchcru,pred tcolosku disciplinu bibli jske teologije Novoga zavjeta postavljaju cctir i melodi ku zahtjeva: 1) metoda mora biti u povijesnom smislu primjerena NovO/IInvjctu; 2) mora biti otvorena autoritetu objave sadrzane u evandelju: 3) !lUI/IIIlIIzil i na iskustvo vjere i zivota Crkve; 4) mora biti racionalno u t e rl .l e l, ic ' lw , ,ml~'/( 'I 'Uiva.


6/95

I pa k, u na to c v el ik om u u lo ze nom n ap or u i r ojn im n ap is an im k nji ga ma , m or as e p ri zn at i d a b ib li js ka t eo lo gi ja N o vo ga z av je ta jo s uvijek n ij e d o k ra ja p ro fi li ra -a a t eo lo sk a d is ci pli ne . O n a jo s u vijek tr ag a za sv ejim id en tite to m,i to :- S obzirom na samu koncepciju, j er se brojni dosadasnji pckusa ji u tomejak o ra zlik uju ; m no gi se a uto ri jo s u vijek p ita ju je li u op ce rnoguca jed in-

stvena i cjelovita teologija Novoga zavjeta, ako usamorne Nov om z av je tun a la zimo t ak o r az li ci te t eo lo sk e p e rs pe k ti ve ;- S obzirom na metodu koju treba trajno usavrsavati;- s o bzirom na predmet (objekt) svoga istrazivanja koji treba poblizeodre-diti ;- s obzirom na odnos p re ma d ru gi m teoloskim disciplinama, posebice pre-rn a fundamentalnoj t eo lo gi ji i dogmatici ; nadalje.jos uvijek nije jasno od-g ov ore no n a p ita nje : K oja u lo ga iu nk cija p rip ad a b ib lijsk oj te olo giji us kl op u s v ek o li ke k rs ea n sk e t eo lo g ij e?N o nak on sv ega treba ip ak reci d a, iako je jos uv ijek u razv oju , ili m ozd a baszbogtoga sto je tako mlada, biblijska t eo lo g ij a N o v o ga zavjeta inra u sebi sna-gu poe et ak a i istr in u iz vo ra . I u pra vo z ato a na je te olo sk a discipline k oj a , postoje egzegeza prilicno iscrpila svoje mogucnosti, puno obecava iad koje se punooeekuje.3. Predmet (objekt) biblijske teologije Novoga zavjetaPredmet ihobjekt istrazivanja biblijske teologije Novoga z av je ta je st N ov izavjet kao knj iga Crkve u kojoj j e s ad r za n o svjedocanstvo njezinih pocetaka koje

zovemo Pracrkva. Tu SU sadrzani: apostolska kerigma, kateheza, obrasci vjere, Iiturgijski tekstovi Pracrkve k ao sv jed ocan stv a n jezin e teolo gije u nastan ku . Sa-svim konkre tno , teolog ija Novcga zavj eta polaz i od poj edinacnih spi sa Novogaz av je ta il i s ku p in e spisa, ak a imje i st i a ut or ( Pa vl ov e p os la nic e, I va no vi s pis i, L u-k in o d v o st ru k o d je lo ), io 'k u :s av a o tk ri ti n ji ho v u v la st it u t eo lo g ij u. To j e n a st a va k Ionega rada koji je prij e ostvaren kroz uvod iegzegezu, Da bi s tv a ri b il e jasnije,d ob ro je p ed sjetiti se kak o je d an as stru ktu riran a bib lijsk a zn ano st na v isok irnucilistima gdje se predaje:- Uvod i st ra tu je p ov ije st, o ko ln os ti, m je st o iv ri je me n as ta nk a p oj ed in ogs 1' is a, p it aj uc i S e 0 n je go v u a utO nl .

- Egzegeza s e b av i p ro uc av an je m k or rk re tn ih t ek sto v a, i sp it uju c.i f az e n ji.h ov a n asta nk a, p oce vsi o d u sm en e p red aje P a sv ed o k on ac no g re da kto ta. IO na o tk ri va s ]je no st j, a li ia zl ik e n ov oz av je tr ii iL Sp is a ( po se hk e e va nd e-I ja ) , i to S o hz iro mn an jih ov u fo rm u, sa cir ia j, zn ac en je i cilj. Tu ug la vnomz av rs av a m d e gz eg ez e.- B ib tij sk a t eo io gij a N ov og a z av je ta n as ta vl ja tal posao. O na m or a u ze ti uobzir tu razn oliko st, ali ip ak trag ati za tem eljnim teo losk im rh islim a is mj er ni ca ma ,j er n je zi nje c il j uvijeksinte.za. IIl a s e, d o du se , m or a s lu zi ti16

hislorijgko-kritlekolll l l1cl ndOl 11 10 111 l ll .l J gl .; ~ lt , upotl 'cbl j i lvl l juci pi it l1l1ltpojmovc koje nud e sumi lH IVll i' ,I IV iL 'l 1 !1 Hp tNi. na so I1C sm lj c s lu :l .i Li glilu.v im skolas 'lMkim. . iI i f llozofski rn 1 m J ll lu v im , u , V ( !C n je zi ni p ojmovi 111l1rUjUbiti onakvi kakvi se n ala ze u . n m o] lJib liji, p rije o nib sus tavue l .co l( lg i ju ifilozofije, s tone z na ci d a tr cb aju b iti naivni, T o o pe t n e z na ci d a n n s vu ku -m e m je stu tre ba ro bo va ti slo vu N o vo g z av je ta , a li n a ta j nacin treba nu 'kl.jati d ozn ati s to o n stv arno zeli reci, a ne uz p omo c g o to v ih pojmova u n .iu no siti n es to sto m oz da ta mo u op ce n ep osto ji.

Poseban problem predstavlja r az no li ko st t em a u Novom zavjetu i jih ov a rn-z li Oi ta z as tu pl je no st u p oj ed in im s pi sim a, D od us e, s ve te me lj ne t em e ( es ha to lo gi -j a, k ri st ol og ij a, s ot er io lo g ij a , ekleziolcgija) h are m a u d on ek le p risu tn e u svakornen ov oz av je tn om s pis u, ia ko p od r az lic it im v id ov im a i s r az li ci ti m n ag la sc im a. D ru -ge tem e jav ljaju se v ise usp utno (stv aran je, an trop olog ija - o vu p oto nju imajurazv ijen u sam o P av ao i Iv an ), a n ek e op et sam o u natu kn icam a (sluzb e u C rkv i=-iz ra ze nije sa mo u p as to ra ln im p osla nic am a]. T eo lo gija N o vo ga z av je ta m ora ns ve rn u t om e v cd iti r ae u n a, k ak o n e h i d osla u k u sn ju d a n a N ov i z av je t p r im j cn j u jca na sto je u d og matic i r az ra div an o k ro z sto lje ca .Nadalje , t eo lo g ij a N o v og a z av j et a o br ad iv at c e terne kojejej n am ec e s am , N o -v i zavjet, io t ako stoce paz iti na temeljne smjernice svakcga pojedinog spisl \,njegovu strukturu intenciju, Takoje npr. za pravilno shvacanje teologije apostoluP av la bit no p ola zi ti o d d og ad aj a k oj ij e s re di st e iPavlova zivota i j egove a po st o l-

sk e aktivnosti, to jest o d njeg ov a su sreta s Raspetirn iU s kr sl im p re d D ama sk o rn ,k ojeg a P av ao d oziv ljav a k ao G osp od in a (K yrio sa) k ojije p risu tan u sv ojo j r~ vi.ito sn ago m D uh a, B ez isp rav nog sh vacan ja on og st o se s Pav lom zbilo p red Du-m as kom, n em og uc e je sh va titi P av lo v s ta y p re ma S ta ro m z av je tu iZ akonu , a li ip rem a P ra cr kv i iru gim a po stc lim a. U to me s e d a na s slaze najveci b r o j t umac a .A ko se na sv e topazi , ond a ce r ez u lt at t ak v og a b av l je nj a nevczavjetnim spisi-

r n a b it i t eo lo g ij a N o v og a zavjeta u nerbicnom obliku, s as ta vlj en a o d n iz a teolog i-'in o d k ojih s va ka im a sv oju o dr ed en u p er sp ek tiv u, c esto v eo ma r az lie ite te olc sk 'I me i p oj mo ve , p n ia mu u nu ta mju s tm ktu ru ( us p, sa mo cdnos s inoptika i lvu-n n), Z aprav o je na tom stup nju rijec 0 s ku p u r az li ci ti h t ec lo g ij a fragmentarneguk uru ktc ra , Je r m no ge z ap oc ete te olo sk e n iti n isu d ov ed en e d o kraja, a te mc su C I l N tn nuzllokru~(me, S vc jc 1 .0 z a.ta ! ito s e n i j ed an n (j yo za vj etn i a ut or n ij e bavio SLioH i l i v i l i r n p isa nje m to olo sk og d jc la , v ee m ll je p rv i c il j b i o s v je d o ci ti i. n f l v , i j u ! S l i l ivll!n! 11 I su sa K ri st a, i to U s ll sv im o dr cd en im u vj et im a z iv ot a s vo je k rs ca ns ku ~u..Icllnic",N nk on s vih tih r az mi Sl ja nj a p os ta vl ja s e s as vi m o dr ed e~ lo p ita nje : S 10 j c Oil-till l l' ll lo g ij a N o v o ga z av j et a? U p ok u~ aju o dg ov or a. n a to pitanje treba poci odNI!lIIC rijl.!ti teologija;;;; govor 0 Bogu. D ak le , o dm ah . se moramo pitnli klLkuNovj 7.flvjet govor i 0 B og u. S arn a rijec B og ( theos) pojavljuje s e u n o v o z L lv j t ' t .lIilll spisima cak 1318 puta i po tome bi se mogio zakljucit : i d a.je B og SlllVlllll~~l1 lau t im spisim a. N o n ue u op ce tesk o u ociti da N o vi z av je t ne govnr i 1I 1\tlfli ~

I I


7/95

ternatski, izravno, vee 0 Bozjem djelovanju u Isusu Kristu. Oakle, tu nije u pr-vom planu stvarna teo-logija, nego kristo-logija. Novi zavjetne govori izricito 0Bogu, vee ukoliko on djeluje u Isusu Kristu. No treba pritom odmah reci da jed-no ne isklj ucuj e drugo, nego te dvij e teoloske ve lic ine , Boga i Krista , treba pro-mat rati u pravi lnom meduodnosu. Novozavjetna je teologij a, dakle , opi sivanj eBozjega spasiteljskog djelovanja u Isusu Kristu kako nam je to zasvjedoceno unovozavjetnim spisima,

Sredi ste tog Bozj eg dje lovanja u Isusu Kristu jest Isusova smrt na krizu inje-govo uskrsnuce, kako je to sazeto u najstar ij em navjestaju Crkve, odnosno u njezi-nu najstar ij em obliku Creda: Krist umrije za grijehe nase po Pismima . .. (1 Kor15, 3s). Ali tu odmah uocavamo ikljucno pitanje novozavjetne teologije: odnospovijesnog Isusa iz Nazareta i njegova navjestaja kralj evstva Bozjeg, najednoj, tevjere Pracrkve uRaspetoga iUskrsloga, na drugoj strani . U tom najstar ij ern Creduuocava se j os j edna , za nastanak novozavj etne teolog ije varna erta - odnos pre rnaPismu (Starom zavjetu). Iaj odnos uvijekje dvosmj eran: otvorenost Novoga za-vjeta prema Starom znaci shvacanje Pracrkve da Star i zavjet prethodi Novom idaj e Novi na neki nac in u njemu predcznacen. A Novi zavj et za krscane postaj e her-meneutickim kljucem razumijevanja Staroga zavjeta. A to opet znaci da je BogStaroga zavjeta istodobno iBog Novoga zavjeta, s to opet znaci da novozavjetnakristologija, kako god bila naglasena, nij e sarna za sebe, vee uvi jek u okviru stvar-ne teologije. Tu opet izbija na povrsinu pitanje biblijskog monoteizma, sto je uoslj ednje vrij eme vrlo prisutno u rnedure lig ijskom di jalogu izmedu kr scana iZidova ,

4. Odnos obj ave i teo logij eU defini ranj u bit i novozavj etne teologij e odredenu teskocu predstavlj a i po-

sebnost Novoga zavjeta kao izvora za proucavanje te teologi je . Novi zavje t za kr-scane nije sarno najstarij i izato najvazni ji pr ikaz konacne objave koj u j e denioIsus Krist (usp. Reb 1, 1), nego j e Novi zavjet sam kao takav knj iga obj ave, pove-l ja krscanske vj ere te kao takav i naj vazni ji izvor svake krscanske teologij e, Za toj e utom kontekstu nezaobi lazno pi tanj e: Je li moguce luc iti ob javu Isusa Kri sta odn .jez ina teoloskog prikaza u Novom zavj etu? Je l i moguce pokazati dokle seze taobjava, a gdje zapocinje s tvarna teologija novozavjetnih autora kao njihova in-terpretacija objave?

Ponajpr ij e treba reci da Pracrkva nije objavu zabil jezi la kao gole r ij eci tbrutaverba) Isusa iz Nazareta, nego je s tvarajuci svoje spise istodobno izrazila isvojeshvacanje vjere. Isto tako, ona nije ni Isusova djelajednostavno regis tr irala iabi-ljezi la sarno zato da ih sacuva od zaborava Ibrutafacta), nego ih je prikazala usvje tlu I susova uskrsnuca, korist eci ih za potrebe svoga navjestaja i razvij aj uciistodobno u njima prisutnu kristolosku ertu. Nadalje, bitan su dio Kris tove objaveIsusov kl" it i uskrsnuce, koje j e Crkva od pocetka u svjetlu svoje vjere navijestala1 8

k uo d o gu d uj IIp Il:'ll'IIJ I, 11I,)dlildllllll~ Iii 1IIllllhllllll s vj ct lu S tn ro gu 7 . 11 v j cl a ( ~ IS p , IKI~r 15 ,3 5). laIn l' I tHIi4I1I ' I I I l'll dldn,il'I)\old pro tumuccni u svjctlu vjcn iI 'L i k l t: ,u l 1 li U C Y l l l ld i ,l ! .J ii lH l , k i ll . l uovozuvjotnu poslunice s p ra vo m smutru]u 1 1 0 V O

I ,",,(Ivjcll101'11 ob j avo t 1 1 , U 1 1 s nru o n - kim pisanim svjedocanstvom 0 ob ju vi, J crI cb jav l koju je donio l su s i z N u z ur etu i. k oj a j e implicitno bila sa drz an a u njcgovuI oslanju, njegovim rijecima idjelima injegovoj konacnoj sudbini, bilaje p trcb-na interpre tac i ja u s v je tl u D u h a Svetoga, po c em u se p ose bn o istice I va no vo ev an -t1clj e (usp. Iv 14, 16s, 26; 16,8-15).

Zato je u Novom zavjetu nemoguce potpuno ras taviti objavu iteclcgij 1I,To j e v l as ti to s t novozavjetne teologije, uz koju je, d a ka ko , v e za na i d re dc na p ro -b lcmat ika. Kao rij ec Boz ja ta prateologija ima jedincat obvezujuci karakter, alikao lj udski izri ca j ona ipak ostaje teologija u stvamorn smislu ri jec i, a to znacip ro z im a nj e o b ja v e Isusa Krista svjetlom razuma iuz p om oc D uh a S v eto ga , To je,uostalom, sastavni dio bozansko-ljudskog karaktera Svetog pisma.

Naj starij i sloj novozavjetne teologije prepoznajemo u praapostolskom navje-

I

'taju. Taj sloj ima iskonski, moglo bi se reci, jos uvijek anoniman karakter, jcrtu sejos za r ij ec Dejavljaju profi li rani novozavjetni teolozi , koj i stoje iza pojedi-ni h novozavjetnih Iiterarnih djela. Iza tog najstarijeg navjes ta ja stoje apostoli ka o vjedoci itumaci (usp. Lk 1,1-4) Isusove objave, ana njihov navjestaj Pracr-kva odgovara svojim kratkim vjeroispovjednimjormulama, molitvama i doksolo-g i jama. Tako mozemo rec i da su kerigma (navjestaj) i homologija (priznanje) prvioblici inacini kako se krscanska vjera izr ice iko se pocinje formirati teologijuNovog zavj eta , koj u obicno zovemo teolcg ijom Pracrkve, Na tom prvom i l 1 o j -star ij em sloju nas taju zatim izr icaj i onih ucitelj a inavjestitelja koji stvaraju svojcvlast ite pojmove, neke misl i dalje razvijaju iako svom dalj njem navjesta ju da juposcban oblik. To su p ra kr sc an sk i t eo lo zi u pravom smislu ka o Pavao, Ivan ili pi -sac Poslanice Hebrejima,

Uz to j e povezano jos jedno vazno pi tanj e: Kako je Praerkva preuze la i II SVI1-ill tenl giju ugradila Isusov s tay prema Starom zavjetu injegovu vlastitu intcrpre-(uciju Starog zavjeta? Naime, Isusov teoloski s tay prema Starom zavjetu i pro-IIIII t.idovskoj bastini ieologij i, u povezanosti s njegovom osobom, poprima ld.i-1 1 1 1 i znaeenj e objave (usp. Mt 5,20-48). Al iir istolosko tumacenje Svctog pismu,'l il!'og zavjeta u svj etlu l susova uskrsnuca od strane Pracrkve opet j e cdredenunll 'o logija. Kako onda, irnajuci u vidu SYetorazlici te s lojeve, odredit i odnos Sin-IlIga iNovoga zavjeta ikako koncipirati cjelovitu bibli jsku teologiju? To so pita-IIi ' 1I novije vri jeme sve cesce ive snaznije postavlja. Postoje brojni pojedinucmrudovi ko ji traze odgovor na nj , a li zasad imamo same jedan pokusaj c je lovlt -h i-l li jskc tcologije (B. S, CHILDS, Die Theologie der einen Bibel 1 -11 , Frciburg-Bu-sel-Wien, 1994.11996.) koj i j e naisao na podijel jeno mis lj enje kritike, Dok jcdniI I i g OY pokusaj smatraju hvalevr ij ednim, drugi u njernu vide nas il je nad HiblijomI.hog pokusaju slstematiziranja ihannoniziranja tako raznorodnih ternu i pojl'dl-IIIl n ih t co lo sl ih k un ce pc ij a,

III


8/95

5. Takozvani problem povijesnoga IsusaBibli jska teologija Novoga zavjeta ne moze zaobici s taro idobro poznato pi-

tanje odnosa povijesnog Isusa iz Nazareta iKrista vjere prve Crkve. No mora serec i da je to pi tanje , nazalost, unaprijed optereceno, ito u dvost rukom smislu. Pr-YO, one je nastalo kao program protestantske liberalne teologije 19. s tolj eca, kojaje naivno mislila daje moguce mimo evandelja doci do stvarnex slike povijesnogIsusa iz Nazareta i do njegova stvamog ucenja , Drugo, s t im je pitanjem usko po-vezano nijekanje povijesnosti Isusova uskrsnuca od te iste l iberalne teologije ipo-kusaj da se premostij az kojij e nastao Isusovom nasi lnom smrcu na krizu, Tu se usvoj ost rini postavl ja pi tanj e: Kako j e od Isusova navjestaja kral jevstva Bozj egmoglo doci do navjestaja Isusa Krista od njegovih ucenika? Ako znademo da secijela novozavjetna kristologija ioteriologija temelje upravo na Isusovu uskrsnu-cu, onda nije tesko shvatit i da pitanje odnosa povijesnog Isusa i Krista vjere pred-stavlja kljucno teolosko pitanje uopce,

l ake je na temelju novozavje tnih spi sa jasno da svj edoci Isusova uskrsnucaod samog pocetka u njemu gIedaju povijesnu s tvarnost koju su oni iskusili u susre-tu s Uskrs lim, l iberalna protestantska egzegeza jos od vremena Hermanna Samu-ela Rei rnarusa (1694.-1768.) pa sve do nasega suvremenika Gerda Ludemanna toupomo nijece. Raz lic iti su samo pokusa ji tumacenja. Dok su stari ji autori tvrdi likako su lsusovi ucenici ukrali njegovo tijelo iizmislili pricu 0 uskrsnucu, G.Ludemann je to donekle ublazio tvrdnjom kako je Isusovo tij elo istrunuJo najvje-rojatni je u nekoj masovnoj grobnici, zajedno s tjelesima drugih raspetih, a govor 0nj egovu ukazanj u terne lji se na nizu posve subj ektivnih viz ija njegovih ucenikakoje nije moguce objektivno kontrolirati iprovjeriti.

Zanimljivo je kako pri tom histor ij sko-kri ticka znanost , koja bi sekao takvamorala s trogo drzati tekstova te ih medusobno usporedivati i vrednovati njihoveizr icaje, tu najednom unosi apr iome sudove koj i pocivaju na uvjerenju kako je go-vor 0uskrsnucu nekog mrtvaca iz groba protivan prirodnim zakonirna ijudskomrazumu. Prema toj l iberalnoj egzegezi nemoguca suiva biblijska cudesa, ijih sezato ne smij e uzeti kao stvarnost, vee samo kao ilustraciju za nesto drugo. Zato zatakve egzegete ni novozavjetni govor 0 Isusovu uskrsnueu ne preds tavlja stvar-nost njegove pobjede nad smrcu, vee sarno tumacenje (Interpretament) odlucnostinjegovih ucenika da, unatoc njegovoj neocekivanoj itragicnoj smrti, njegovastvar mora le i dal je C W . Marxen). Time je izravno zani jekana Bozja svemo-gucnost , od koje Bibli ja uvi jek polazi ikoj u u uskrsnucu mrtvih prepoznaje kaocin Boz jega eshatoloskog stvaranj a (usp, Rim 4, 17).

Nijekanjem lsusova uskrsnuca liberaJnaje teologija morala Isusovo znacenjeograniciti samo na njegovu povijesnu egzistenciju injegovo ucenje, oko kojega seopet ni je bi lo moguce slozit i. Jednom je to bio Isus kojije nastupao nemesijan-ski , a tek je Pracrkvaod njega ucinila Mesiju (w.Wrede), drugi put je to biozidovski Rabi koj i j e samo zelio zaostri ti Toru, pa onda opet kar izmaticni cudo-20

tvoruc, apokalipticki p ro ro k k nj i, g ov or cc i 0 Sinu Covjecjemu u treccrn l ie u, n ij aIllislin O H ebe , vee na neki drugi upokulipt icki l ik, a tek j e Pracrkva poslij e, p ilu'Z.c6iod Dn 7, 13, Isusa poistovjeti la s t im nebesko-eshatoloskim Iikom.

tom svjet lu njegovaje smrt tumacena samo kao simbol Isusove dosljedno-st l u uccnju Bozj e lj ubavi prema covjeku, a nj egovo je uskrsnuce moglo bi ti shvu-(')'110 kao simbol svakom covjeku ornogucene nove egzistencije u susretu s ke-rigmorn (R . Bultmann). No novozavjetni spisi vrlo tri jezno icdredeno govorc 0cinjcnicamavezanim uz Isusovo uskrsnuce (usp, 1Kor 15,5-8; Lk 24, 135), injihupravo zato t reba uzeti kao podlogu navj estaja , a ne kao kasnij u interpretac iju.Prcma tome, naj star iju recenicu prakrscanskog navjestaja: Bog je Isusa uskr is iod rnrtvih ne mozemo smatra ti na jstarij om teoloskom "interpretac ijom' pra-krseanske vjere, vee njezinim temeljem (U. Wilckens). Kao sto se s tarozavjctnaIzraelova vjera temelj ila na Bozjernu povijesnom djelovanju u pri log svorn naro-du, tako inovozavjetna vjera pociva na Bozjernu povijesnom djelovanju koj irn jeIsusa iz Nazareta uskrisio od rnr tvih, Sarno u ovom slueaju to je istodobno ieshu-toloski cin koj i Pavao tumaci kao uvod u epee uskrsnuce mrtvih (usp. 1Kor 15).

Prema tome, ako se novozavje tni tekstovi uzmu ozbi ljno, onda je oci t konti -nuitet izrnedu Isusove svijesti 0 sarnom sebi, koja se prepoznaje posebice u njego-vu odnosu prema Bogu, sto se na poseban nac in zrcali i z njegova oslovl javanj uBoga s Abba te u nj egovu navjesta ju kraljevstva Boz jega. Dakle, oc it je konti-nuitet izmedu te implici tne ieksp1ici tne kristologi je koju je Pracrkva upravo u.v jet lu nj egova uskrsnuca posve legitimno razvila. To se dobra vidi na primj erukristoloskog naslova Gospodin (Kyrios) koj im je Pracrkva izrazila puninu njc-gove proslave od Oca izami jenil a naslov Rabi , kojim su ga ucenic i za vri jernenjegova zivota s izrazom postovanja oslovljavali.

F. Hahn posebice naglasava vaznost uskrsnog dogadaja u pravilnom shvacanjukontinuiteta izmedu povijesnog Isusa iz Nazareta iKris ta vjere Pracrkve, jer je La jdogadaj znacio istodobno iecepciju predaje 0 Isusu kao injezinu kristolosku trans-Iorrnaciju, Zato on za teologiju Novoga zavjeta , ali iza ranokrscansku povijest1 ologije smatra nezaobilaznim da se, polazeci od uskrsnog dogadaja, uzme U obzirreccpcija i t ransformacija koja se dogadala istodobno. A to znaci da naj star ij a ker i-l 'mn, koja sadrzi pr iznanje Isusa Spasitelj em, s to se temelj i na uskrsnom dogadaju,predstavlja srediste iprekretnicu u cijem svjet lu treba jednako shvatit i i prikazuti i!SLlSOVU poruku kao i navjestaj prazajednice. F. Hahn iztoga dalje izvlacijedino moguci logican zakljucak daje sarno u toj perspektivi legit irnna rekonstrukcija prcduskr-sue povijesti j navjestaja Isusa izNazareta u okviru teologije Novoga zavjeta. Drugirndjc i l l l l l . ! l 1 I ju ona povezana s pitanjem recepcije teis te povijest i od prazajcdnicc,

( , . 1 11 1 111'11f( 1 . 1 1 stru kturu teologije N ov oga z av jetaI I p ll kl l II II klll1ljpinmja teologije Nov og a z uv jc ta kljucno jc pitnnjc gd je '.

III twill II' KllllhIIIIHIIlIpnCuli: ko d Isusova navjestaja kraljr.!II,~tl'tllJ()!/I'1!.(l iii pu k" I I


9/95

kod kerigme Prackrve 0Isusu Kristu? Taje alternativa znakovita za katolicki pri-I II HI'. ni BuJ~mann ne obl'a~uju tCJ1IU'lsld.t~o[ogij~ sinoptic.kih e~al:delja, ali i,:'po-stup, najednoj, i za protestant ski pristup, na drugoj strani, barem onoliko koliko v u u pro tn ih r az lo ga: M e in ertz to ne e101 zato sto on u s in o pt ic kim e va nd e lj ir uaj e ta j protestantski pristup dugo bio pod utj ecaj em R. Bultmanna. Dovolj no je us- vhll Slll110 povijest Isusova zivot~ iprikaz nje~o~a ucenja. ' a ne vlastitu te.ologij1..lporedi ti dvij e knjige koje su se pojavi le u kra tkom vremenskom razmaku, j ednu V md li ta; a Bultrnann zato s to Je Isusovo ucenje samo;edan od preduvjeta (~:zna katol iekoj a drugu na protes tantskoj s trani , koje to dobro ilustriraju: Max MEI- H im i ~twjet , zidovstvo, he lenisti cke religi)e, gnazu . .) pa sinopticka evande ljaNERTZ, Theologie des Neuen Testaments, Bonn, 1950. ; Rudolf BULTMANN, 111) u biti izvori samo u smislu proucavanja t ih preduvjeta.Theologie des Neuen Testaments, Tubingen, 1953.

Prvi dio Meinertzove teologije predstavlja povijest Isusova zivota i prikaznjegova ucenja. R. Bultmann, medutim, zapocinj e svoju teologij u prikazomkerigme prve Crkve 0 Isusu Kri stu. Po njemu, Isusovo navijestanje nikakone moze bi ti dio teologije Novoga zavje ta, vee sarno jedan od njezinih preduv-jeta. I Bultmann, doduse, donosi Isusov navjestaj u prvom dij elu svoje teologi-je, ali pod za jednickim karakte risticnim naslovom Preduvjet i imotivi novo-zavjetne teologij e. Tu on, uz Isusov navjestaj, ubraja, primjerice, josKerigmu prazajednice i Kerigmu helenisticke zajednice prije iuz Pavla.On sam kaze: Isusov navjestaj spada u preduvjete teolcgije Novog zavjeta, ani je nj ezin dio.

Sto reci na to? Sigurno je da Isus nije zapoceo teologiju Novog zavjeta, kaosto ni teoloske ref leksi je novozavjetnih autora ne preds tavljajujednostavno nasta-yak teoloske misli Isusa iz Nazareta, vee u sebi ukljucuju i otaj stvo njegove smrti iuskrsnuca. Utom se srnislu moze prihvatit i Bultmannova tvrdnja da Isusov navje-staj ni je dio teologi je Novog zavje ta, a li se ne moze prihvat iti da je on samo jedanod brojnih preduvjeta imotiva te teologije. Teo1ogiji novozavjetnih autora pretho-dio je dogadaj Isus Krist kao njezin s tvarni temelj izvor. A to ukljucuje: njegovzivot, njegove rijeci idjela, njegovu smrt i uskrsnuce. Za sve je kriv Bultmannovradikalni skepticizam glede povijesne pouzdanosti evandelja. On smatra daje ne-mcguce kroz nas lage Pracrkve prodrij et i do tog s tvarnoga dogadaja izato radijeostaje pri tumacenju kerigme Pracrkve, svodeci tako Isusov navj estaj sarno najedan od preduvjeta te ker igme i kasnije teologije.

Nasuprot R. Bultmannu, katolicki biblicari , as njima i brojni protestantski,drze daje povijest Isusa izNazareta, kojaje prethodila vjeri Praerkve i omogucilateoloske iz ricaj e Novoga zavjeta, u svakom pogledu u evandelj ima vjerno prika-zana i utemeljena. Taje povijes t poziv na koj i svjedocans tvo vjere prvih krsca-na tek predstavlj a odgovor - kako n ag la sa va J . Jeremias nasuprot R. Bultmannu.Nema drugog pristupa osobi Isusa Krista osim onog preko povij esne, odnosnovj ernicke interpretacij e Novoga zavjeta. Nema historijskog Isusa kojega bi semoglo upoznati na nekom histor ij skom putu mimo Isusa evandelja.

Ukratko, povijest Isusa Krista jes t preduvjet , a ne sarno dio novozavjetne te-ologije. A li to nije preduvjet uz mnoge druge (Bultmann) , vee apsolutni preduvjetkao jedinstven i cje lovit dogadaj - Isus Krist, sa svim znaeenjem njegove osobe,njegovih djeJa iijeci za c ov je ko vo s pa se nje , A taj cjcloviti dogadaj do nas dopireu potpunoj srvarnosti sarno U odgovoru koji na nj daje Novi zavje t , Zato ni Mei-22

7. Pc laz lste teologije Novoga zavj etabracunavajuc i se sa skupinama u korintskoj zajedniei koje 5U se p oz iv ale n a

1 ' 1 \ 1 , 1 . ; ' ite autoritete iaka se medusobno dij eli le, Pavao podsjeca na za jednickiI imc lj zajednice: Jer nitko ne moze pos tavi ti drugoga temelja osim onoga kojijefJ s tavl jen, a tal je [sus Krist (1 Kor 3, 11). St o to znac i za koncipiranje teologijeN yoga zavjeta? Na prvi pogled cini se da sva cetiri evandel ja , koja se inace uN vo m zavjetu nalaze na prvome mjes tu, izravno grade na tom temelju, govorec il rnatski 0 Isusu Kristu. Ali ako se pog1eda s truktura evandelja, nij e tesko uocit idc.su sva evandel ja pi sana u svjet lu uskrsne poruke , ato znaci da nj ihovi pi se i pri-tupaju Isusovu zivotu polazeci od njegova svrsetka. Tako j e izvj estaj 0 muei,~11l ti iuskrsnucu, koj i je u li terarnom smislu na kraju njihovih dj ela , u teoloskomp 1 du primaran imjerodavan.

Taka nije ni slucajno ni nevazno sto u najsta rijem evandelju Isus gotovo naurnom pocetku u zagonetnoj sl id 0 sebi govori kao 0 zarucniku koji ce biti ugra-hljcn (Mk 2, 20), a sarno malo poslije toga evandelist je popratio Isusov sukob sI 'm i z ej ir n a u sinagogi s l jedec irn rijecima: Farizeji izidu i dadnu se odmah s he-Iadovcima na vijecanje protiv n)ega kako da ga pogube (3, 6). Otada ta prijetnja1 1 11 I I I prati cje lokupno Isusovo dj elovanj e. Zato je M. Kahler imao pravo kad je

Ill.I.!ll> da evandelja nisu nista drugo nego izvjesce 0 Isusovoj muci, smrti iuskrs-IUll'll opsirnim uvodom.

'I ragovi naj star ij ih predaja koje nalazimo u Pavlovirn pos lanicama svjedoce1 1 1 1 1 1 1( 1su krscanske zajednice utemeljene na apostolskoj kerigmi koja Isusovu1 1 1 1 1 i n jc go v o u sk rs nu ce t um a ci u svjetlu Staroga zavjeta: Doista, predadoh vam{lIIIIII/wije sto i primih: Krist umrije za grijehe nase po Pismima; bi pokopan i1l1/,,/,I'I'1l treci dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici (1 Kor 15,I : usp. R im 1 , 1 -4 ). Taje k e ri gr n a s v oj im sadrzajem slicna onoj kojaje U oblikuI' IIl lV\: propovijedi u p un o s ir er n obliku sa drz an a u Dj 2 - 5.

Hibl icare j e uvijek zanimalo ipitanje teologije i zv o ra k oj im a su se sluzilicvuuc l s l is t i, prije svega izvora Q. Kakvu je teologiju zastupao autor tog izvora?Ih:l'.ultati dosadasnjih istrazivanja izvora Q pokazuju da u tom izvoru, koji se sa-rojuo od Isusovih rijeci i prispodoba, nije bilo mj esta za prikaz Isusove mukc i1 1 1 1 Ii . U izvoru Q nema, primjeriee, n ij ed n e r ij ec i 0 trpecern Sinu Covjecjem. Go-voij sa11100 Sinu Covjecjem koj i ce doci kao sudacna kraju vrernena, N cki su

1 1 1 1 1 1 L ( ~ i isH take d nl ko pa su iz toga zakljucivali daje iz a tog izvora stajala nekn?J


10/95

za jedniea koja svoje postojanj e nije temelji la na uskrsnoj kerigmi, vee sarno naIsusovim rij ecima u kojima se govori lo 0 Sinu Covjecjem kojice doci na krajukao sudae svijeta. A njegovo j e uskrsnuce smat rala samo kao potvrdu autoritetasvoga Ucitelja,

Protiv takvih rnisl jenja mogu sejasno istaknuti baremdva argumenta: 1)Naj-starij i dokumenti u Novom zavjetu, Pavlove poslanice , ne daju nigdj e naslutit i dabi u prvoj Crkvi egz isti rale j edna pokraj druge takve zajednice koje bi se u svojojteoloskoj struktur i tol iko razlikovale. 2) Kerigmatska struktura izvora Q, u kojojnema izvjesca 0muci ismrti Isusovoj, ne znaci nipos to daje ta predaja bila konku-rencija Markovoj, kojaje bila posve kristoloski usmjerena. Zbirka Isusovih r ij eci ipogotovo pri spodoba , koje su vje rojatno poce le nasta jat i vee za Isusova zivota,sluzi le su u prvo vrijeme kao katehetska nadopuna Markovu djelu koj e ima svojepolazis te u uskrsnoj poruei ikoje je u prvom redu bilo usmjereno misionarski -navjestiteljski. Tako su kasnije Matej iLuka taj izvor Q ugradil i u Markov predlo-zak, ne mijenjajuci nij ednom ni drugom njegovu prvotnu inteneiju . Njihova evan-delj a zad rzala su navjest ite ljski karakte r Markova evande lja , al i su obogacenaobilatom katehetskom gradom iz izvora Q .

S velikom se sigurnoscu moze zakl juci ti da je do nastanka novozavje tnih za-j ednica doslo iskljucivo navjestajem uskrsne poruke , a to znaci : n ije se nastavi lonavijestati lsusovu poruku 0 blizini kralj evstva Bozjega, vee njegovu srnr t i uskr-snuce, koj i su shvaceni kao paradoksno ostvarenj e njegova poslanj a, I upravo topredstavl ja stvamo polazi ste novozavje tne teologije . Tek sad se rnoze postavi tipitanje: Kakvo je znacenje u svjet lu te kerigme pripadalo izvjescima 0 lsusovuzemaljskom zivotu i djelovanju?

U sredis tu Pavlovih poslanica uskrsna je ker igma, a iz Isusova zemaljskog zi-vota ima veoma malo Hi gotovo nista, Luka je ocito koncipirao svoje evandelje iDjela apostolska kao cjelovito djelo, ali j e zanimljivo da u Djelima apostolskim ne-ma nijedne per ikope iz evandeoske grade. Umjesto toga susrecemo strukturu Mar-kove predaje kao misionarsku kerigmu C D j 10,37-41). Slican je medusobni odnosIvanova evandel ja i1 Iv, Tako se cini ciapredaja 0 I su su iz Nazareta n i je b il a nepo-sredan sadrzaj misionarskog ili katehetskog navjestaja, ali j es t njihova povijesnapodloga.

Mjesto iloga predaje 0 Isusu iz Nazareta bi t ce namj asniji ako shvatimo nj e-zin pravilan odnos prema kerigmi Pracrkve. Da bi ta ker igma ostala shvatlj iva iumisij skom navjesta ju i u z ivotu zaj ednice, ona se s vremenom morala razvi jat i udva smjera:

a ) Mora la se razvij ati unat rag prema povijesnom Isusu iz Nazare ta. S vreme-norn.je , na ime , b ila sve veca potreba objasni ti tko j e bio ta j kojega Pracr-kva navijesta kao Uskrsloga ikako je dos lo do :njcgova odbacivanj ainje-govc okrutne smrti na krizu? Sto je vri jeme vise odrnicalo, vise je bli jcdjelauspomcna na Isusov zivot , paje potreba za prikupljanjern predaje 0njcrnui uvrstuvaniern tc prcdajc u navj cstaj sve vi se rusla, Tako jc nastao nacrt

Markove predaje koji je ostao sacuvan u glavnim crtama u Dj 10,37 1: Vi znate sto se dogadalo po svoj Judeji , pocevsi od Gali leje, nakon krsre-nja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog p oma za Du ho ntSvetim 1snagom, njega koji je, je r Bog bi jase s njime, prosao zeml jom ci-neci dobro iozdravljajuci sve kojima bijase ovladao davao. Mi smosvj edoc i svega sto on ucini u zeml ji j udej skoj i Jeruzalemu, I njega sma-kose , objesivsi ga na drvo! Bog g a .u sk r is i t re c i dan idade mu d a s e o ei tu jene svemu narodu, nego svjedoeima od Boga predodredenima - namakoji smo s njime zaj edno je li i pi li posto uskrsnu od mrtvih.rVee uskoro nakon Isusove smrti iuskrsnuca nasta le su manj e cj elinc

istorodnih tekstova, medu koj e spada i ona u Mk 2, 1 - 3,6, koj au je-dnu cjelinu povezuje pet razlicitih tekstova, koji se izvorno odnose navrlo razlicite situacije iz Isusova zivota, a sve ih povezuje zajednickopitanje Isusove vlasti. U egzegezi se za tu malu cjelinu udomacio izrazGali lej ske rasprave. Zaniml jiva je recenica kojom j e evande list pro-komentirao tu zbirku: Farizeji i zidu i dadnu se odmah s herodovcimana vi jecanje prot iv njega kako da ga pogube (Mk 3, 6). Ta r ec en ic a n ij cponajpr ij e zeljela opravdati s lobodu krscanske zajednice s obzirom Ut1propise Zakona , pozivajuci se na Isusov stav, vee j oj j e prva namjera bilaobj asniti ipovijesno utvrditi razlog njegova odbacivanja injegove smrtina krizu. I to nam pokazuje kako je predaja 0 Isusu od samog pocetkaoblikovana u re trospektivi, uz svi jest daj e novoj situaci ji Crkve i porue io Raspetom iUskrslom potrebna povi jesna dimenz ija , To j e posebiceprepozna tl jivo u vel ikim sinopt ickim evandelj ima Mt iLk, koj.i u vre-menu nakon Pavia ne zele ponuditi zamjenu za Pavlovo evandelj e, negodati povijesni temelj uskrsnoj ker igmi.

b) S druge strane, upravo j e zato ta prosirena kerigma morala bi ti usmj erenana s ituaeiju zajednice koja se s vremenom takoder mijenjala, To posebiccvri jedi za razvoj kristologije i soteriologije, koj i j e u razlici tim uvjet irnazivota pojedinih krscanskih zajedniea poprimao iaz lic it oblik, Dakle , tadvostruka interpretacij a uskrsne prakerigme bila je, gledano egzegetski,kor ij en nas tanka novozavjetne teologije. Zato, ako zelimo prikazati s tvar-I1U novozavjetnu teologiju s njezinom pravom strukturom, onda moramu to ] perspektivi pitati za povijesnog I su sa iz Nazareta. To n i je p romas enotraganje za historijskim Isusom, kao sto j e b io slu caj s liberalnom teolo-gijom 19. stol jeca (Leben-Jesu-Forschung). Takozvana cista historij-ska slika Isusa iz Nazareta nije nam vise dostupna, ali ona je ieoloskibeznacajna (usp. 2 Kor 5,16). Na taj nacin nj ega su npr. poznava li Pi lat iKajfa , Novozavje tna teologija pi ta za ona.kvog Isusa kako se on za vri jc-me svoga zivota ocitovao onima koji su ga slijedili. A to jc lsus koji jcnas tavio povijesno dalje zivjeti i djelovati u ker igmi prve Crkve iu svjcdo-c eu ] u s vo ji h u cc ni ka ,


11/95

I8. Redoslljed obradivanja novozavjetnih spisaMozemo l i, dakle , teologi ju Novoga zavj eta koncipira ti polazeci od sinop-tickih evandelja? U novije vri jeme bibli jskaje znanost u evandeljima otkri la puno

mjesta kojajasno svjedoce 0 tome da je p rva Crkva svoju vj eru u dogada j spasenj au Isusu K:ristu izrekla davno prije nastanka pojedinih evandelja u njihovu da-nasnj em knjizevnom obliku. Te su formulacij e b ile mj erodavne za z ivot Crkve ibitno su utj ecale na teolosku koncepci ju poj edin ih evandel ista , U njima se skrivaobjava ~oja se ~ogodila u Isusu K:r is tu kao idgovor krscanske prazajednice na tajdogadaj spasenja, Moguce je prati ti iazlicite predaje koje su egzis tirale jedna po-kraj druge (npr. izvjesca 0ustanovljenju euharistije Mt/Mk, uajednoj, te LkllKor,na drugoj strani), Isti je slucaj i s Pa:vlovim poslanicama, koje su u literarnomsmislu jos starije od evandelja. U njima se nalaze brojne predaje kojeje Pavaopreuz~o ?d Pracrkve i kao dragocjeno zajednicko svjedocanstvo vjere i teologijeugradio ih u svoje poslanice , u kojima one imaju posebnu teolosku tezinu (usp.1 Kor l l, 23-25; 15,3-5; Rim 1,3-4; 3,24-25; 4, 25; 10,9 itd.).. Teologij a Novoga zavj eta , bez obzira na to hoce li zapocet i p roucavanjem si -

noptickih evandelja i li Pavlovih poslanica, mora vodit i racuna 0 tom najstarijemstadiju teologije Pracrkve, koj i j e velikim dijelorn zajednicki i sinoptickim evan-del jima i Pavlu. Al i treba otvoreno reci da je moguce otkrit i t ek naznake te naj sta-r ij e teologije, j er uvijekje r ij ec sarno 0 djelornicnim izvor ima. Nju, nazalos t, nij emoguce cj elovi to rekonstruir ati , a li se teologij a novozavje tnih spi sa moze s pra -vorn smatrat i daljnjim tumacenjem te predaje i razvijanjem te teologije.

Katolicki , ali ibrojni protestantski autori slam se u tome da treba najprijeobradit i teologiju pojedinih s inoptickih evandelja, j er ta evandelja nisu nista dru-go vee teoloska interpre tac ij a i prosirenje za jedn icke predaje vje re inavjestaja,kako j e to otpril ike sadrzano u Dj 10,34-43: Petar tada prozborii rece: 'Sad uisti-nu shvacam da Bog nije pristran, nego - u svakom j e narodu njemu mio ona j koj iga se boji i cin i pravdu. Rijec posla sinovima lzraelovim navjescujuci im evande-lje:.mir~o I~usu Kri~tu. ;onje Gospoda~ svij~. Vi znate s to se dogadalo po svoj Ju-deji , pocevsi od Gal il eje , nakon krstenj a koj e je prapovi jedao Ivan: kako Isusa izNazareta Bog pomaza Duhom Svetim isnagom, njega koji je, jer Bog bijase snjime, prosao zemljom cineci dobra iozdravljajuci sve kojima bijase ovladaodavao.'

'Mi smo svjedoci svega sto on uc ini u zemlj i j udejskoj i Jeruzalernu. I n jegasmakose, objesivsi ga na drvo! Bog ga uskrisi treci dan idade mu da se ocituje-ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodredenirna - nama koji smo snjime za jedno jeli j pili p e st e u s kr sn u od mrtvih . '

'On nam in alo zi p ro po vije da ti n ar od u i svjcdo iii: vo je onaj kojega Bogp ost av i s uc em z iv ih j mrtvih! I'Z a nj sv jed occ sv i prorocl: d u t ko (ld II IIi Vjl'IUjl:. po imenu njegovu primaop r ll ~ tt Jn j c g r ij clw . '

2( '

Doista, mora se ree i da su tu sadrzani svi r elevantni teo loski motivi koje nala-zimo u sinoptickim evande ljima , a koj i su tame interp reti rani na raz lic it e nac ine .Ali u svi rn sinoptickim evandelj ima, doduse na razl ic it nac in, tr eba da dode do ri-jeci Gospodin (Kyrios) Isus Kri st , cij a su smrt i usk rsnuce (kao iparuzija) vee biliprihvaceni kao istina vj ere . U svje tlu te nove stvamost i vjere zasj ala j e na nov na-O i 1 1 i n jegova povijesna pojava s njegovim rijecima idjelima, s to je vee bilo preno-sene u usmenom, a dijelom i pisanom obliku. Teologiju pojedinih evandelis ta pre-poznat cemo uglavnom po tome kako su tup redaju (paradosis) u pojedinim sluca-jevima tumacili, medusobno povezivali iznova oblikoval i. Za to je na jbol ji pri -mjer Lukino dvostruko d jelo. U evande lj u Luka slij edi povi jest spasenja iduciunatrag do roden ja Isusa Kri sta, teoloski interpret ira juCi to rodenj e, au Dj elimaapostolskim on donosi povij est Duha Sve toga u nj egovu dje lovanju po apostol i-rna, sve do konstituiranja Crkve u Rimu.

Tumaci su pri licno podijel jeni oko toga treba linakon teologije s inoptika uze-ti Pavla iiiIvana . Za Ivana govori c injenica sto j e in jegova teologi ja, koliko god sej ako raz likovala od one sinop tika , ipak inte rpretaci ja temel jne kerigme u ob likuevandelja. No ta njegova posebnost ipakje tako velika, da vise razloga govori pro-t iv povezivanja Ivana sa s inopticima. Osim toga, tuje veoma razvijenapneu~ato.logija iakramentologija, po cemu je to evandelje takoder posebno. Ako se JO s ktomu dodaju i Ivanove poslanice, a pogotovo Otkrivenje, koje H. Schlier zoveprorockim evandeljem, onda je taj raspon ivanovske teologije jos puna veci,Zbog svega toga mnog i autori misle daje uputn ije na drugome mjestu u sklo-pu teologije Novog zavjeta obradivati Pavlovu teologiju .Iako Pavao ne pise evan-delje, gledano teoloski onje blizi sinopticima nego Ivan. Jer, njegova pisma sadr-z c jako puno svjedocanstava 0 tome kako Pavao svjesno gradi na predaji Pracrk, :,eina njez inim izricaj ima vj ere. Premdaje on 1 Z svog susreta pred Damaskom crpiosigurnos t svoga apostolskog pozivai izvodio legit imnost svog evandelja, premdaIUU je taj dogadaj otvarao obzore njegova misionarskog djelovanj a, vazno je da1I1 l1 on ipak ni je bio izvor za njegovu teologij u. Ta j izvor za Pavia je preda j a Pra-crkvc, koju on dalje premisl ja izlaze u svjet lu svoga dozivljaja pred Damaskom.N n ra vn o, v az nu ulogu za Pavia pri tom ima Stari zavjet, koji on u s v oj im p o sl an i-l'f\tna citira Hi se na nj osvrce vise od stotinu puta.

Brojne Pavlove poslanice, nastale u razlicitim okolnostima iu razlicito vrije-1 1 1 1 . : omogucuju nam da mozemo prati ti odredeni razvoj njegove teoloske misl i.' 1 ' 0 po ebice vri jedi za medusobni odnos dvi ju poslanica Korincanirna na jednoj,t o o d n os poslanica Galacanima iRimljanima, na drugoj strani. Te dvije poslanicepovezuju tolike zajednicke teme u kojima se vidi odredeni napredak, da nijeslucajno Poslanica Galacanima nazvana malorn Poslanicom Rimljanima, Onosto je Pavao u svome polernickom tonu rekao u Gal, puno je mimije isustavnijeiznio u Rim. To se posebice odnosi na mjesto iulogu Zakona.

B ro jn i a uto ri d rz e normalnim da nakon Pavlove teologije ieologije poslani-en pisanih u n jc go vo i me (Kol, Ef), nekom logikom slijedc d ruga vazna piamu, od27


12/95

Ikoj ih posebno mjcsto pripada Prvoj Petrovoj pos lanici iPoslanici Hebrejima, spi-sima koj i t akoder velikirn di je lom sadrze raz radenu preda ju Pracrkve, a 1P t j osk tome ineku slicnos t s Pavlovim teoloskim misl ima. Nakon toga bi dosla dru-ga manj e vazna pisma, koj a takoder da ju svoj doprinos razvoj u teologije Novogazavjeta.LITERATIJRA: X. LEON DUFOUR, Rjecnik. biblijske teologije, KS, Zagreb, 1969.; A.K RE SIN A - LJ . R UPerC - A. SKR lNJAR , Dogmatska konstitucija a botanskoj objavi

Dei Verbum, FTI, Zagreb, 1981.; B.DUDA, Usvjetlu Baije rijeci (Volumina theologicaXXV), KS, Zagreb, 2000. ; T . SODING, ViSead knjige. Razumjeti Bibliju (Prirucnici48), KS, Zagreb, 2001. ; H. SCHLIER, Biblische Theologie des Neuen Testarnents, u:LThK 2, Freiburg, 1958. ,444-449; ISTI, Uber Sinn und Aufgabe einer Theologie desNeuen Testaments, u: Besinnung auf das Neue Testament. Exegetische Aujscitze undVortrage 11,Freiburg-Basel-Wien, 1967. , 7-24; G. DUNN, Unity and divesity II I theNew Testament. An Inquiry into the Character ofEarliest Christianity. London, 1.977.;R. SCHNACKENBURG, Die Funktion der Exegese in Theo log ie und Kirche , u:Massstab de Glaubens. Fragen heutiger Christen im Licht des Neuen Testaments,Freiburg-Basel-Wien, 1978. , 11-36; ISTI, Neutestamentliehe Theologie im Rahmeneiner gesarmbiblischen Theolgogie, u: JBTh I (1986.),31-47; E. GRASSER, OffeneFragen im Umkre ls e iner B ibli schen Theologie, u : ZThK 77 (1980.) , 200-221 ;n.HUBNER, Biblische Theologie des Neuen Testaments 1: Prolegomena, Gottingen, 1990.;A. WEISER, Die Theologie des Neuen Testaments 2: Die Theologie der Evangelten(Studienbucher Theologie 8), Stuttgart , 1993. ; K. KERTELGE, Bibl ischc Theol giedes Neuen Testaments, u: LThK2, Freiburg, 1994.,430-433; F. HAHN, Vielfnlt lindEinheit des Neuen Testaments. Zum Problem einer neutestamentl ichen Theologie, u:BZ38 (1994 ..)161-173; T. SODING, Inrnitten der Theologie des Neuen Testaments,Zu den Voraussetzungen und Zielen neutestamentl icher Exegese, u: NTS 42 (19%.),161-184. .

28

D ru go p o gl av l jeSMJEROVI TEOLOGIJE NOVOGA ZAVJETA

U PROTESTANTIZMU 20. STOLJECA

DvodBibli jska teologija Novoga zavjeta u protestantizmuje prisutna od pocetaka

IH. s tolj eca, ali je svoj stvami procvat dozivjela tek pocetkom 20. stoljeca . Do 18.t lloljeca n jez inu j e ulogu imala dogmatika, koj a se bavi la sustavnim prikaziva-nj rn iumacenjem crkvenog ucenja, koje se u protestantizmu temelj ilo iskljucivo1 1 1 1 , vetom pismu, paje ia dogmatika bila izrazito biblijski usmjerena. PoznatoI , naime , da je Martin Luther krenuo svoj im vlasti tim putem u shvacanju mjestaul ge Svetog pisma u zivotu Crkve: 0 tome sto iako treba vjerovati ne odlucujuviAl :crkvena predaja i uciteljstvo Crkve, vee jedini izvor v je re o st aj e Sveto pismo.I uther zato pos tavlja ona dva dobro poznata nacela:

Pismo treba tumaciti samim Pismom: Scripturasacra sui ipsius interpres.Pismo treba tumaciti polazeci od njegova sredista, Krista. - Tu Kristnije shvacen kao neb apstraktna sifra Pisma, vee Krist kojegaje Lutherupoznao kroz poruku opravdanja po vj eri prema Poslanic i Rirn ljanima(Rim 3, 21-31). .

l 'osl ij e se u protestantskoj teologiji taj Lutherov herrneneuticki princip pola-111110 iskristalizirao u dvostruku formulu:

Pismo treba tumaciti analogijom samog Pisma.Pismo treba tumaciii analogijom vjere (krscanske zaj ednice). A vjera seopet shvaca kao vje ra u Kri sta, koji j e sredi ste Pisrna ..A odnos priznanj avj ere prema Pismu jest kriti cki dij alog u kojem Pismo uvij ek treba imat izadnju rijec. U tom egzistencijalnom smislu Pismo je unica regula etnorma.

Taj cdnos vjere prema Pismu predstavtja kriticki dijalog u kojem bi Pismo11 vijck trebalo imati zadnjur ij ec. Koliko je to subjektivno, pokazuje cinjenica da 1Inrotcs tant izmu taj pr incip ni do danas ni je uoblicen u neku zaj ednicku, za svc jed-nnko obvezujucu formulu, vee postoje brojne ir lo razlici te teoloske skole, od ko-,ill scneke medusobno posve iskljucuju. Preds tavit cemo same najvaznije smjero

2 9


13/95

v c k oj i s u u p r os lom s to lj ec u o bi lj ez il i protestantsku t e ol o sk u m i sao , a li s u utjecaliina pojedina strujanja u katolickoj teologiji.

1.Religijsko-povijesni smjer (Reiigionsges(.'hichte)Poce tak 20. stoljeca obi ljezen j e u protestant skoj teologiji velikim zani rna-

njem za povijes t rel igij a kasnoantickog vremena iuvj eren jem da se ipojava kr-scanstva, odnosno Novi zavjet treba tumaciti u tom svjet lu .Zacetnikorn tog smje-ra u teologiji smatra se H. 1. HOLTZMANN sa svojim djelom u dva sveskaLehrbueh der neutestamentlichen Theologie (Tiibingen, 1897.,21911.). No Holtz-mannje , zapravo, samo dal je razradivao ide ju kojuj e vee pri je nj ega zastupao A.von HARNACK u svoj im predavanj ima pod naslovom Das Wesen des Christen-turns.

Prema Harnacku, u evande lj e ne spada Sin, nego samo Otae, io onako kakoje Isus iz Nazareta 0njemu govorio. Treba se posve usredotoc iti na Isusa kao uci-tel ja i na njegovu vlastitu religiju, a ne na Isusa Krista kao pred?1et vj ~re. S obz.i -rom na krscansku vjeru to znaci: Ne vjerovati u Isusa, nego vjerovati kao sto Jeon vj erovao, naime vj erova ti u Bozj u oc insku ljubav iu neizmjernu vrijednostl judske duse (dot isak 1950., str. 86, 106). U svome djelu Holtzmann zel i opi sa tinovozavjetne teoloske pojrnove (Lehrbegriffe) ipokazati povijesni razvoj pra-krscanstva, Uprvom svesku on opisuje Isusa irakrscanstvo, koj i u nekom smi-s lu preds tavljaju koli jevku i djetinj stvo krscanske rel igij e, au drugom sveskuprikazuje paulinizam, deuteropaulinizam iivanovsku teolcgiju, kao rnlade-nacku i zrelu muzevnu dob krscans tva,

U svome prvorn svesku Hol tzmann, nakon st o j e opisao povijes t pocetnogkrscans tva, irna poglavlje pod znakovitim nas lovom Weiter treibende Faktorenund inn ere Gegensatze (Cimbenici koj i suvukli napri jed inutamje suprotnosti).Medu tim cimbenicima posebno mjes to zauzima zidovska apokalipt ika, kojaje=prema Holtzmannu - predstavljala temeljno raspolozenje u ranom krseanst~.Pojedini Holtzmannovi suvremenici zamj eril i su mu sto se zadrzao sarno na pn-kaz ivanju teologij e Novog zavjeta, a ni je to prosirio i na povij est rel igi je pra-krscanstva.

USkOIO ce to pokusat i H. WEINEL, Biblische Theologie des Neuen Testa-ments (Tiibingen, 1911.). Njegovo djelo ima karakte risti can podnaslov koj i ot-kriva njegovu. pravu koncepciju: Die Religion Jesu und des Urchristentums. Rijecje, dakle, 0 religiji, a ne 0 teologiji. Po nj emu, vrhunac religij e predstavl jamoralna rel igij a otkupljenja, koja je karakterist icna za zidovsku starozavjetnuvjeru. Njoj seu krscanstvu pridruzuje mist ika, kao dublje ispunjenje co.vj .~kovepotrebe ieznje za otkup1jenjem. Pritom se s talno nov lace usporedbe s religijskimo kr uz en je m N o vo g zavjeta, gdje se uz z id ov sk u b as tin u is tic u helenisticke rni-sterijske religije, koje su posebno s na zn o u tje cu ] ' lin P av lo vu teologiju:. a ~~ekonjega o nd a in a prakrscanstvo ka o takvo. U Puvlu su S zapravo, te d V I J e rijeke30

1 1 1 v i p ut s ll le u j ed no : I su so va moralna r el ig ij a, k oj aj e b il a obiljet.en~ Stari~. za -v] 'tOll1, ihclcnistiekc misterijskc religije, utjelov~jene.u s~_ramentalmm o~liC_lmaI l ll ll is li ci, LO u kao rezultat dale krscanstvo, NOVizavjet bi, prema t~me, ~IO ~al11opi Hilt dokument razvoja rel igij a koj i ide dalje, paje kanon sarno umjetna I uvjetna\ 1 1 1 II i 'U kojc so ne treba drzat i.

' 1 ' 0 jc izricito istaknuo W. BOUSSET u svome djelu Kyrios Ch~istos. ~e-",dlll'h{e des Christusglaubens von Anfnagen des Christentums bis Irendus(Clii lt ingcn, 1913.). Boussetu naslovu svoje knj ige uopce nema uobicaj~~ pojamj)'lh)logija Novog zavjeta, kao sto su ga imali njegovi ?retho~~~cl, nego.)I yrios Chris tos, No jos je znakoviti ji podnaslov njegova d~ela,.~OJI ~asno. ~o-'lIiIl'j du se Bousset ne zelicgraniciti na Nevi zavjet , vee da zeli opisivati povijestI r~ unske rel igi je sve do Ireneja , izlazeci tako svj esno iz okvi ra novozavj etnog1nnona, On u svome dj elu slij edi razvoj kr scanskog vje rovanj a, uz stalne uspo-t L 'd bc s bogatim mater ij alorn iz povijes~i rel igij a. ~~e~nstv~ - p~.em.aBou.ss.~tu1N()j brzi razvoj ima zahva~iti sr~stanJu. s.helell1st1~klt~ mlstenJ~kl~ religija-

1111, s II srmetizmom, gnozom 1 drugim oblicima helenistickog okruzenja, uz obi-hllo k ristenje mitova iegendi.

t10lazeei od kristologije , koj oj pripada sredisnje mj esto u Novom zavje tu,I~oussct zeli dati cisto povijesnu sliku svekolike strukture prakrscanstva, Na pocet-k it . ! . lsus izNazareta kao Rabi ikao prorok, ali to sto je u poru~i Isu~a iz Nazare~ah il u n ov o iposebno, predstavljaloje sarno s la ba sa n g la s u tadasnJem.~ldovst:u, kojei . 1I scbi bilo vrlo slozeno. U biti Isus je naucavao duho:,:,ne vnJedn~stl pr~sta-Illl I' 'lig ija covj eeanstva. A to novo ievolucionamo posl ij e se po~e lZgU?ll? ~sinkrctizmu, dok se jedincatost novozavjetne objave jako razvodnila poprimivsi.,'TIIZ prastarih opcih religijskih uvjerenja covjecanstva (usp. str. 748). .

amo po seb i namece se pitanje : Kako j e onda nakon svega dos~o do ea~cenJaI lI~lIVC osobe u krscanstvu? Bousset misli da je glavnu ulogu prrtom odigraloH{ vrs to uvjerenje u dusama njegovih ucenika da j e Isus, unatoc prividnorn ?ora~~:hilH svoje smrti na krizu, pos tao nadsvjetski M esi ja, koj i ce ponov~o .dOCIS~dl.tlVlll'lll (str. 17) .Pri tomje odlucujucu ulo~ im~la i~ido.v~~a ap?kahp~ika, kOJa~.o'IIIVII~,llv j e t n im teolozima pruzila gotovu s li ku S in a Covjecj ega lZ D an ie lo ve k nj 1-'I, I oji je p o muci i smrti usao u slavu i koj i ce kao takav na kra ju doci kao.su-.1111 vijeta (str. 18) . Taj je nas lov ucenicima porno gao da, nakon Isus~ve sru:t1 nakl ' II, spase svoja mesijanska ocekivanja koja su vezali uz Is, :sa za vnjeme nJeg~-. .. 1 1 : t:ul1lfl lj skogzivota, a koja su njegovom smrcu bila izneV]erel)a: Bou~sct veli:I I ) l 1i su svoga Ucitelja zaogrnuli u kraljevski plast koj ij e vee bio pripravljen (slr.IH) ,Razumije seda tu nema ni r ij eci 0nekoj Isusovoj mesijanskoj svijcsti ~a vrij.~.1!l1,; njcgova zivota iIi0 bilo kakvom obliku implici tne kristologije, koja bi ~osllJcl su s ov a us k rs n uca prerasla u eksplici tnu, vee je izmedu p ov ije sn og I su sa r z Nn -znrctn ipouskrsne stvamost i bio potpuni j az ko ji u c eni c i p r emo s cu j u uz pornoci po ka li pt ic ko g n as lo va Sina Covjecjega,

JI


14/95

u tu skupinu s pa da j os iW . W R ED E sa svojirn d jclom Uber Aufgabe undMethode der sogenannten neutestamentlichen Theologie (1897.). On misli da jeteologiju Novog zavjeta nemoguce pisati kao slijed razlicitih teologija u samomeNovom zavjetu, nego samo kao dio kasnoanticke povijesti religija.jernovozavjet-ni autori nisu - prema Wredeu - hili teolozi koji bi stvarali teoloske pojmove(LehrbegrifJe), nego samo eksponenti odredenoga religioznog pokreta. Za nj semoze reci da j e do kra ja zaokruzio taj program ida je pokopao stvamu teologijuNovog zavjeta, a na njezino mjesto doveo povijest religije iteologije ranogkrscans tva, Wrede je odlucno bio protiv svakoga norrnativnog karaktera novo-zavje tnih spisa , a 0 t radicionalnome erkvenom ucenju 0 inspiraeiji i 0 kanonugovorio je s neskr ivenom ironijom.

On, doduse, nij e nijekao da je Crkva pri stvaranj u svoga kanona bila sre tneruke, jer je izabrala one s to j e u teoloskom pogledu bilo najbolje medu brojnom li-teraturom slicna sadrzaja, ali onjenacelno bio protiv graniea koje je kanon stvorios obzirom na druge spise nas tale otpri like u isto vri jeme, pogotovo sto je toucinilaCrkva kasni jih stoljeca, W. Wrede je ad biblicara trazio da kao znanstvenik, kojitreba samo spoznati one sto je bilo, u susretu s objektom svog istraz ivanja zna-.de suspendirat i svoj vlastit i teoloski stay i da njegovo istraz ivanj e biblij skogteksta bude samo sebi svrhom. Takav histor ij ski interes za cis tern ist inom, bezikakvih pretpostavki, im at ce za pos lj e d i cu h i s to r i js ko -op i s ni , a ne teolosko-vre-dnujuci prikaz.

2. Pozit ivno-bibli jski smjerKonzervativni protestantski teolozi nisu s e p r i d ru z i li ovomprogramu, nego

su odgovoril i pozit ivnim pristupom Bibli ji , u kojoj su gledali r ij ec Bozju. Buducid a su Bibliju uglavnom citali doslovno, ne uzimajuci u dovoljnoj mjeri njezinepojmove izricaje u povijesnom kontekstu u k oj em je B ib li ja nastala, taj su pravaenjegovi protivniei prozvali p od ru gl ji vo bi bl ic iz am , s to z na ci p ov rs no b av lje njeBibli jorn, Glavni nosit elj i takve teologije bil i su: B. WEISS , W . BEYSCHLAG,TH. ZAHN idr. Njihova teoloska pozicija mozda je na jbolj e izrazena u receniciB. Weissa: Bibli jska teologi ja ne smije se upustat i u pojedinacna kri ticka istra -zivanja 0 podri jetlu novozavjetnih spisa, j er ona je samo his tori jsko-opisna, a nehistorijsko-kriticka znanost.No to ni je prij eci lo pripadnike ovoga smj era da na nekim pojedinacnirn po-druej ima biblij ske znanosti dadnu vrlo zapazen doprinos, Tako j e primj eriee B.Weiss, za jedno s Heinrichom Juliusom Hol tzman no 1 1 1 , bio na jvec i borae za pri-mjenu teorije 0 dvama izvorima u tumacenju s inopticklh ovandelja. Njegovi ko-mentar i pojedinih novozavjetnih spisa poznati su po vrlo prcciznoj egzegezi poje-dinih redaka iperikopa, pri cemuje Weiss uvijek o/.hi Iino uzimao iovijesttuma-l'l;n;n. Ali kad je u pitanju osnovni odnos pr ' 1 1 1 1 1 Novon: znvjctu, do krajaje ostao II I

dllSlll'liUll sv om e stu vu cia sc Novi zavjct 11 11Iu:l~promatrati iurnacit i kno dioI l l l v i i l ' S l i dirijn, ve e kao svjedocanstvo objave,

Ztl,lupnici t g s rn je ra b av ili su se uglavnom opisom r az lic it ih ob li ka u cc -11111 (J,('hr.ftJrmen) u r az li ci ti m s pi si m a ili s ku pi na rn a s pi sa N o v og z av je ta , ne ispi-1 I I J l l c i k ri tic k! n i p ov ije sn u p oz ad in u kao ni dublje t eo lo sk o z n ac cn je icoloskc1Il'Is pe kt iv c t ih ob li ka u ce nj a , ada se ne govori 0 p ok us aju te olo sk e s in te zc k oj nIII r ij edila za cijel i Novi zavjet, Odredenu iznimku preds tavlja nes to kasnijc A.) ' ( 'I I L ATTER , koj i j e svojim djelom Geschichte der ersten Christenheit u ken-l 'Ill ijskern smislu dcduse bl izu predstavnicima povijesti religija , ali u sadrza j-II~Hll smislu ostaje vjeran konzervativnoj tradici ji pozit ivno-bibli jskog smjera,Ni ' ,(\e z aprav o nem og uce po sv e svrsta ti u bilo koji poznat i smjer. On je, kakokH~1.lJ. Roloff, Einzelganger. Njegove glavne z as lu ge s u u tome stoje u obranil id uljccaja povijest i rel igij a u svojim djelima ist icao ukori jenjenos t krscanstvaII . h lovs tvu teje na taj nac in iid o vs ke s pi se u cin io d os tu pn im a n ov oz av je tn oj e g-n: ezi.

l st ini za vol ju treba reci daj e slican pri stup Biblij i vladao sve do polovine 20.., 1II1 a unajvecem dijelu Katolicke erkve. Protiv takvog stava bilaje usmjerena j-uciklika Divino ajjlante Spiritu pape Pija XII., ali j e tek Drugi vatikanski koncilpoll uno oslobodio katolicke biblicare nepotrebnog straha od ozbil jnog bavljenjullilie l o m biblijskom znanoscu,

. Di jalekti cka teologija (Karl Barth)Stvama kritika liberalne teologije, kojaje na s tanak p rak rs c ans tva promatrala

I Ill! oblik sinkretizma, a umjesto 0 teologiji Novog zavjeta govorila 0povijesti re-I l~di I, doslaje u obliku takozvane dijalekticke teologije kojoj s u zac e tn i c i bili KarlI I L It hiRudolf Bultmann. Oni su, nasuprot l i be r a lno j t eo log i ji , shvatili da I su s n ij e'1I111, ;~~anarno po tome s to je donie neki novi oblik poboznosti ij ud ima p o ka za oIIIIVII religiozno iskustvo, ve e po tome st o je svojim ucenjem 0 kraljevstvu Bozjem," / ' IJ . I 'O!OVO svojim uskrsnucem ostvario nes to posve novo u ovom svijetu, a sto jeP ' I I I t kv a izrekla u obliku svoj e kerigme i svoje vje re. Zato predmet teologij e ncIIIII}.~biti i sk lj u ci v o p o v ij es n i Isus iz Nazareta i njegovo vlast ito rel igiozno isku-IVI'. ve e rijec Bozja objavljena u Isusu Kristu, zasvjedocena u novo zavjetnim spi-ll il I i navijestana od Praerkve. Dijalekticka teologija znacila je, dakle, ponajprijc('I"(J.~ijU rijeci Bozje, za razliku od liberalne teologije, koju je zanimao samo"llIlvijesni Isus sa svoj im religioznim iskustvom i svoj im ucenjem ..

lpak se Barth i Bul tmann uskoro razil aze isvaki ide svoj im putem, Dok SU1 \ H il l svjesno odrice bilo kakve filozofije kao nuznog preduvj eta za bavljenj c1t'lIlogijom izel i da ta teologi ja hude sarno ucenj e 0 Isusu Kristu kao zivoj r ij eci1III/JOj koja namje u njemu priopcena, Bultmann Heideggerov egzistcneijalni prj.Mllip (Sein und Zeit) smatra nuznim polazistem za svoju teolosku intcrpretuciju,1)11 1111sBa teologija moze govoriti 0 Bogu sarno ako istodobno govori i covje-

:- I i


15/95

ku, Pozna ta je njcgova tvrdnj a da j e svaka novozavjetna recenica 0Bogu u istovrijeme iecenica ocovjeku. Zato je, prema Bultmannu, teologija moguca samekao teoloska antropologija. A 0 covjeku teologija moze govorit i samo ako pretpo-s tavlja vee neko znanje 0 njemu, 0 njegovoj egz istenci ji, koja se uvi jek odvi ja uodredenoj povijesti. Bultmann to zove predznanje (Vorverst(i"ndnis). To vrijedijednako i za Novi zavjet kao iza nase vrij eme . Zato za Bultmanna nije polaz isteteoloskog govora obj ava kako je zasvjedocena u Novom zavjetu, vee covjekovasvijest 0 samom sebi u susretu s ker igmom (Selbstverstdndnis).

K.Barth je svoj teoloski program iznio u uvodu u 2. izdanje svoga kornentaraPoslanice Rimljanima (1922.) , a on ukratko glasi : Cis to povijesno tumacenje Po-sian ice Rimljanima jos nije pravo tumacenje, Ono nam ne otkriva sto tekst zelirec i, Drugirn rijecima: ono ne posreduje shvacanje poruke . Da bi se doslo do togshvacanja, Barth predlaze dva hermeneuticka pravila: 1)Poslanica Rimljanrma bitce protumacena tek onda ako se nj ezinim tekstorn bavim tako dugo dok zid izme-du 1. i 20. stoljeca ne postane proziran, dok se ne dogodi da, dok Pavao tamo go-vori, covjek 20. stol jeca ovdje ga cuje, i 2) dok se razgovor izmedu teksta i itate-. l ja posve ne usredotoci na stva r. A to opet znaci: 1) ne promatrat i sa rno iz povije -snog odstojanja, nego traziti istodobnost govora; 2) potrebna je ne neka navodnocista neutralnost, nego vezanost uz stvar. Ata stvar glasi: Bog j e Bog. a De nekicovjekl Ne religi ja, nego Bozja vjernost injegov govor!

Slaba st rana Barthova polaz ista bi la je u njegovu postuli ranju i stodobnost igovora, cime sepreskace povijesno odstojanje i ignorira povijesni karakter Novo-ga zavjeta. Njegova zasluga bila je u tome sto j e vra tio zaboravljeni ili presucenivid Sve tog pisma , daj e ono ri jec Bozja (logos), ali je, nazalost, pritom zanemariota ko d er v rl o v az nu c in je ni cu daje t a R i je c b or av ila m ed u l ju d im ax u t ije ln , dakleu konkretnoj ljudskoj povijesti.

4. Egzistencijalni pristup (Rudolf Bultmann)Bul tmann je pokusao uzeti u obzir obje strane Svetog pisma: 1) povij esnu,

postavljajuci istodobno vrlo radikalno pitanje 0 povijesnom karakteru evandelja;2) njegov karakter kao rijec, logos, s tavljajuci u prvi plan navjestaj (kerigmu).Time je Bultmann zapravo prekinuo s dotadasnjirn nacinorn gledanja na Novizavjet . Za nj Novi zavj et nije , kao sto je bio za protestantsku liberalnu teologi ju19. stol jeca, izraz lj udske rel igioznost i: stvarni sadrzaj Novoga zavjeta nije ni Ireligiozna ideja (Baur), ni religiozna osobnost (liberalni pozitivizam), ni prareli-gija covjecanstva (povijest religija), vee kerigma.

Sto to konkretno znaei? Prema Bultmannu, Novi zavjet posrcduje rijec IBozju, io u dvostrukom smislu: prvo, Isus sam zadnjaje Boz ja r ijec l judima, ito isvojim ucenjem isvojim zivotom; drugo.buduci daje, nakon njegova navjestaja,dosla nj egova nasilna smrt, trebalo je na nov nacin potvrdi ti da je on zadnja Boz jar ij ec l judima. To su ucinili njegovi ucenici IIsvojoj uskrsnoj vjeri (Osterglal.lbe),34

koja je nasla izraz u uskrsnoj kerigmi. Zato je za Bultmanna uskrsna kerigtutt, unc zemaljski Isus, polaziste inovozavje tne peruke na kojoj poeiva vj era kao i no -vozavje tne teologije koja se t reba bavi ti tom vje rom. Za to u nj egovoj teologijiNovog zavjeta Isus iz Nazareta injegov navjestaj nisu obradeni kao prvi dio lcteologije, vee spadaju samo u preduvjete imotive novozavjetne teologije.

BuLtmann uvijek polazi od histor ij sko-kr it icke analize bibli jskog teksta, alismisao bavlj enja teologij om Novog zavjetane vidi u opisivanju povij esnih feno-mena, vee trazi njihovo znacenje za danasnje vri jeme. On to pokusava konkretnoobjasnit i na sl jedeci nac in: fenomenoloski se moze - kaze Bultmann - primj eri-ce ustanovit i sl jedece: Isus navijesta blizinu kralj evstva Bozjeg, s to znaci u cistohistorijskom smislu blizinu svrsetka svijeta inovi svijet. Tako gledano, ta njego-va najava zidovski j e apokalipticki mi t; on se kao takav nije ni ostva rio. Tako nij emoguce - zaklj ucuje iz toga Bultmann - ci sto histori jski shvat iti sto je Isus t imeze lio reci . Da bi se to shvat ilo, mora se to, prema Bultmannu, egzistencijalno in-terpretirati. A egzistencijalna interpretacija znaci pitati se: Kakvo nam tadasnjeshvacanje l judske egzis tencije progovara iz tog teksta? Bultmann odgovara: Takegledano, Isusova propovijed ze lje laj e u danom trenutku covjeka uput iti na nj e-govo sad kao na vri jeme odluke za Boga.

A kakvo je vlastito shvacanje (Selbstverstiindnis) krscanina u svjetlu Novcgazavjeta? Bultmann kazeda se to najbolje vidi u Pavlovu pojmovlju, prema kojernuvaj svijet predstavlja svijet prolaznosti ismrti, io zbog grijeha koji u njemu vla -da , sto u Pavia rnoze bit i izrazeno metaforom t ije la, al i ne u smislu njegove sj e-tilnosti igresnosti, nego u smislu njegove prolaznos ti i propadljivost i, T jelesni co-vjck ne shvaca si tuaciju svoje ogranicenos ti ibez izgJednosti, nego se jos k tomehvali- pred Bogom. Vjemikje, naprotiv, svjestan svoje bezvrijednosti i na odsto-[anju je prema svijetu. On je tako otvoren za novu buducnost s Bogom. Imati ta-k v u s v ij es t, za Bultmanna znac i imati es h at ol os ku e gz is te n ci ju , t o z n ac i v je ro -vnt i , to znaci posjedovati duha , to znaci biti novi s tvor,

Na posebno veliku kri tiku struke naislo je Bultmannovo egzistencijalno inter-JlIctiranje Isusova kriza iuskrsnuca. Bultmann kaze da govor 0 krizu ne zeli rccidol i Tsus umro za nas u smislu da je ostvario nesto na sto bismo se mi moglinslonit i, nego je kriz zapravo poziv; on je zahtjev covjeku da ostavi svoju dosa-dl l~ !0u samodopadnuegzis tenciju ida se dade zajedno s Isusom raspeti, Kriz, da-I lc, nij e sam po sebi nikakav izvor spasenja, nego on to postaje svakom pojedincu(uk po tom nj egovu prihvacanj u novog shvacanja sama sebe, koj e namj e omogu-ccuo po Isusovu krizu. Tako je kriz za vj e ru uvij ek sadasnjost, kao znak koj i jcpodignut u svij etu kako bi covjeka vodio prema pravom shvacanju sarna sebe.

Kako ina koji nacin Novi zavjetnavijesta tu vaznost kriza za ostvarenj c co-vjckove stvame egzistencije? Na topitanje Bultmann odgovara: tako sto Raspctu-pnnavijesta kao Uskrsloga. Govor 0 Isusovu uskrsnucu, prema tome, nc mozc bit i111~la drugonego izraz znacenja njegava kriza. J upravo ta uskrsna kerigmn, a Ill!INLIS iz Nazareta, 7.11 njega je ishodis te novozavjetne poruke inovozavjctne tcolo,~


16/95

fr-------~----------~~~----------------gije. A Isus spada samo u preduvj ete teologije koju su u Novom zavj etu razvili samo dvojica teologa, Pavao i Ivan. Za Bultmanna sredisnji i zricaj Novog zavje tanije neka rel igiozna ideja i li neki ideal rel igioznosti utj elovljen u Isusu izNazare-ta , kao u liberalnoj teologiji koja krscanstvo smj esta u povijest religij a, nego je toBozji poziv covjeku na odluku koji odzvanja u kerigmi. Isus samjest Bozja zadnjarijec lj udima, a pogotovo je to njegov kriz,

Bultrnann je, doduse, napisao iednu manju knjizicu a Isusu, ali - kako samkate - cilj te knjige nije zivot ili osoba Isusa iz Nazareta, nego samo njegovo'ucenje', njegov navjes taj (str. 13). A buduci da to sto ad toga ucenja i navjestajaima u evandelj ima ne potjece izravno od Isusa, nego posredno od Pracrkve, nismosigurni da j e ana uvi jek vje rno preni jela Isusovo ucenje, al i - zakljucuje na kra juBuLtmann - to za ostvarenj e cil ja kojije on postavio zapravo nije ni vazno, Cil j jetumacenje vlast ite egzistencije koja se nalazi u pokretu, u nes igumosti, u odluci-vanju; kao izraz za jednu novu mogucnost shvacanja te egzistencije; kao pokusajda covj ek bude na c istu 0mogucnostima inuznostima vlastiteegzistencije (str.12). Vaznost kerigme nije u nj ezinu sadrzaj u, vee u sucelj avanju covjeka s mo-gucnoscu nove egzis tencije u Kris tu .

Taka Bultmann misli da svojom egzis tencijalnom interpretacijom otkriva iposreduje s tvami smisao novozavjetnih izr icaja te da istodobno ocituje nebitnimsve one sto je izraz mit ske sl ike svijeta tadasnjeg vremena , a to je u ovom slucajuapokalipticka predodzba propasti svijeta. Dakle, egzistencijalnom interpretacijomNovi zavje t istodobno se demi tologizira , iz cega je Bultmann razvio cije li program. Ta j program posebno je primi jenio na Ivanovo evande lje. On ne govori sa-rno 0 utjecaju gnoze na st il ijeenik ovog evandelj a, sto je uocavano i prije Bul t-manna, nego smatra daje poganski gnosticki mit 0nebeskom otkupiteIju posluzioevandelistu kao konstituti vn i model za prikaz Isusove preegzistencije, zemaljskogzivota, smrti i uskrsnuca. Treba reci da su kasnija istrazivanja u tom demantiralaBul tmanna, jer j e dokazano da j e taj gnosticki mit mladi od Ivanova evandel ja, paprema tome nije mogao posluziti kao model evandelistu u koncipiranju njegovadjela.

Bul tmann je svoj zacrtani program demitologizaci je Novog zavje ta proveodosljedno, stvorivs i zaokruzen teoloski sustav u kojem nije polazis te objava, kojaima povijesni karakter pa prema tome i svoj sadrzaj , vee jedino covjekova svijest 0sa m a m se bi imogucnost da on u susretu skerigmom svoju egz istencij u shvati nanov nacin. Bultmannje na taj nacin objavu lis io njezine povijesne podloge iovo-zavjetnu poruku pretvorio u nekakav suvremeni oblik gnoze. Topotvrduje injego-vo shvacanje Svetog pisma, koje nije rijec Bozja zbog svoga sadrzaja koji nudiodredenu poruku, nego je one same kao kerigma koja mene pogada svaku put kadga ci tam tu i sada za mene rijec Bozj a. Za Bul tmanna j e tcologija Novog zavj etamoguca sarno kao povijest teologije ranog krscnns: vu, a li same pod uvj etom da seprihvat i nj egovo shvacanje kerigmc i njc ruv '.zi st cncijulni pristup, Na manjka-vosti takve teoJogije prvi je vrlo odlucno IIPOZ()J ' lO Hultrnannov ucenik H. Schlier36

vrlo lapidarnom r ce c ni co rn k oj or n j a tc olo sk ] c bru zlo zio s vo j p rijc la z u K alo l i C k l lc rk vu : Log os jc p os tao tije lo, ne r ij ec . J er 1I protivnom to bi b i la t au to l ugi ja .B u lt rn a nn ov eg zi st en c ij al ni smjer u teoIogiji doveo je do e ks tr er nu n je io vu cc ni k I l er bc rt Braun. On se svjesno odrice svakog objektivirajuceg misljenju,

cu k i ond a k ad je u p it an ju sam pojam Boga. Dok je Bultmann d op us ta o g ov or I;)H ogu barern u sk lopu novozavjetne antropologije, za Brauna je Bog same SiCwk oj a t um ae i odakle moja sigurnost i obveza s obzirom na drugog covjeka, iIik ko kate l1ad rugome mjestu: covjek kao covjek, covjek u svorn covjestvu irn-p ll ci ra B og a ,Tu se nuzno javlja pitanje: Moze li se takvo razmisljanje jos uopce zvati

tcologijorn. jer svjesno iskljucuje.svaki Bozji primat ukorist covjeka? Tu Bog nijevi. c gospodar povijesti icovjeka, on nije vise spasitelj izgubljenog svijeta icovje-kn, vee samo idej a potrebna za covjekovo egz istencij alno tumacenje sama sebc isvog odnosa prema drugom covj eku, Bogje same ideja koja bi trebala covj eku po-m oc i c ia nade put do vlastitog rjesenja svoje egzistencije, Tu posebice nema mjestani za kakav govor 0 stvarnom otkupljenju po Kristovoj zrtvi na krizu, vee je rijec 0nckom obliku covjekova samootkupljenja.

To je ujedno bio izadnj i znak za uzbunu u Bul tmannovu teoloskom taboru,Brojne reakci je na egzistenci jalni pristup u teologi ji dale bi se saze ti u tri bi tnctocl e:

Pocinje se ponovno shvacati da pos toji spasenje izvan nas.Pocinje se ponovno pitat i 0 smislu povijest i koja je bila zanemarcnu,U teologiju se ponovno vraca problem povijesnog Isusa, j er se pocinj eshvacati da ne moze bit i radikalne alternative: povijesni Isus i ii ker igmaPracrkve.

5. Povijesno-spasenjski smjer tHellsgeschichteyKao odgovor na promatranje Novog zavj eta same pod rel igijskim vidom to

IlH Bultmannov egzistencijalni pristup, u protestantizmu se razvio posve supro-LUI pristup, koj i se, zbog ist icanja znacenja povijest i za teologiju, obicno nazivapuvijest spasenja (Heilsgeschichte) . S druge strane, ta j se pri stup razl ikujclid pozit ivno-biblij skog pristupa (xbiblicizma) ozbil jnom primjenorn his tori j-kll .kdlicke znanosti u preucavanju Svetog pisma. Takvo teolosko razmisl janjeIIIJ" medutim, posve novo. Ono u svojim prvim zacecima datira jos od sredinc 19.lnlj 'ca. Zacetnik muje Johann Christian Konrad von HOFMANN. On Novi~nvj t promatra u povijesnoj perspektivi sa Starim zavjetom, ali ne kao libcralnnIl'oiogija u smislu povij esnog razvoja re ligij e, vee otkrivaj uci u opcoj povijcst l, vijeta pov ij es t s pas e nj a . U svojoj knj izi W eissa gu ng u nd E rfiillu ng im A l te n u nd/ 1 1 1 N e ue n T e st am e nt (Obecanje i ispunjenje u Starorn iNovom zavjetu) lIo Iil1t1 1 1 1 1I l L : zcli otkrivati pojedinacne tocke obecanja i ispunjenja, nego polazi cd loglll in dogadaju obccnnja u Starom zavjetu odgovara dcgadaj ispunjenja 11NOVOlll.

1/


17/95

I upravo taj sveukupni dogadaj spasenja izdvaj a povij est spasenja od svake dru-ge povijesti,

Pocetkom ovog stoljeca taj j e pristup posebno razvio Adolf SCHLATTERu borbi protiv reduciranja teologije Novog zavjeta na razinu prikaza povijes ti rel i-gi ja. U svome borbenom spisu Ateisticke metode u teologiji on ateistickim meto-dama s ma tr a s ve one koje nastanak k r sc a ns tv a p o ku s av a ju protumaciti c is to p o v i-je snim nacinom, bez poz ivanj a u pornoc ideje Boga i bjave , Proucavajuei Nevizavje t, on se ne zadrzava samo na spozna jama iz povijesti re ligi ja ili na filoloskojrazini abrade teksta, nego bibli jske tekstove zeli teoloski shvatit i, i to kao svjedo-canstva Bozje samoobjave koja se tice stvarnosti ljudskog zivota, Njegovo dvo-st ruko dje lo vee u svom naslovu otkriva koliko on drzi do vaznosti objave iovije-st i, On ne govori samo 0 Isusovu ucenju (P. Feine) i li Isusovu navjestaju: (R.Bultmann), nego njegovo djelo i ma n as lo v Kristova povijest (Die Geschichte desChristus), iz cegajasno proizlazi da Isusovo ucenje i njegova osoba idu nerazdvo-j ivo zajedno, da cine jedinstvo koje je konstitut ivno za teologiju Novog zavjeta.Za drugi svezak pod naslovom Teologija apostola Schlatter sam kaze: Petrovodjelo idjelo ostal ih ucenika proizas lo je izonog sto je s tvor ila Isusova povijest .

Pcvi jesno-spasenjsku koncepci ju doslj edno je razvio tek E. STAUFFER usvojoj knjizi Theologie des Neuen Testaments (Tubingen, 1941.). Njegova kri-stocentricna t eologij a Novoga zavj e ta polazi od stvaranj a ipada prvih ljudi,pa preko vremena Zakona iobecanja na lazi svoj vrhunac u dogadaj u Kri sta(Christusereignis), koj i otvara buducnost u kojoj i dalje postoje