Nastanak Izraela i Biblijska Arheologija Gregor

2 NASTANAK IZRAELA I BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

Dr. eljko Gregor NASTANAK IZRAELA I BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

KAMENJE E PROGOVORITI

NakladnikAdventistiki teolopiki fakultet42243 Marupievec, Hrvatska

Urednikdr. Dragutin Matak

Lekturamr. urica Garvanovi-Porobija

Ilustracijeakad. slikarica Deniza Dizdarevi-Hush

NaslovnicaValentino Grigorov

KorekturaStjepan Juri

Grafika pripremaGENESIS, Zagreb

TisakGRAFOLUX, Zagreb, 2002.

3Dr. eljko Gregor

NASTANAK IZRAELAI BIBLIJSKA

ARHEOLOGIJA

Kamenje e progovoriti


CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilipina knjinica - Zagreb

UDK 904(394)

GREGOR, eljkoNastanak Izraela i biblijska arheologija :

kamenje e progovoriti / eljko Gregor ;. - Marupievec: Adventistiki teolopiki fakultet, 2002.

Bibliografija. - Kazala.

ISBN 953-6033-10-0

I. Biblijska arheologija -- Istraivanja

420716062

ISBN 953-6033-10-0

5Ireni i Mirku Horonitz

7KAZALO

Kazalo slika, tabela i zemljovida ................................... 9Predgovor .......................................................................... 11

JOSIP U EGIPTU ............................................................. 13U potrazi za Josipom ....................................................... 16Josip i Hiksi ...................................................................... 18

Josipovi srodnici ........................................................ 22Josip i ratna kola ....................................................... 23Ostali problemi .......................................................... 25

Josip i XII. dinastija ......................................................... 26Josip i karavana Crvenog mora ................................ 30Josip i ratarska reforma............................................. 33Josip i njegova titula ................................................. 36Josipovo egipatsko ime ............................................. 38Glad u punom zamahu ............................................. 39Jakovljev pogreb......................................................... 41Josipova grobnica ....................................................... 48

Bibliografija ....................................................................... 49

IZLAZAK IZ EGIPTA ..................................................... 53Teorija Izlaska u 13. stoljeu .......................................... 56

Biblijski dokazi .......................................................... 56


Gradovi Pitom i Ramses ........................................... 56Marneptin spomenik ................................................. 57Arheologija i Izlazak u 13. stoljeu ......................... 66

Teorija Izlaska u 15. stoljeu .......................................... 68Tutmozis I. .................................................................. 69Tutmozis II. ................................................................ 70Hatpiepsut .................................................................... 75Tutmozis III. ............................................................... 75Amenhotep II. ............................................................ 84Egipatska zla .............................................................. 87

Put Izlaska ........................................................................ 91Sukot ........................................................................... 91Etam ............................................................................ 91Put prema Sinaju ....................................................... 93Sjeverni put ................................................................ 93Sredipinji put ............................................................... 94Juni put ..................................................................... 95

Bibliografija ....................................................................... 99

9KAZALO SLIKA, TABELAI ZEMLJOVIDA

Faraoni dinastije Hiksa .................................................... 19Faraoni dinastije Hiksa .................................................... 19Seqnenre-Taoaovo ime ..................................................... 20Kamozisovo ime ............................................................... 20Ahmozisovo ime ............................................................... 21Kola iz Ura prije Abrahama ............................................ 25Amenemhet I. ................................................................... 27Ime Amenemheta I. .......................................................... 28Sesostris I. ......................................................................... 29Ime Sesostrisa I. ............................................................... 30Ime Amenemheta II. ........................................................ 30Slika iz Beni-Hasanove grobnice .................................... 31Ime Sesostrisa II. .............................................................. 32Dolina rijeke Nila ............................................................. 35Sesostris III. ...................................................................... 40Ime Sesostrisa III. ............................................................ 41Khu-Sebekov spomenik ................................................... 43Jakovljev pogreb ............................................................... 45Statua vizira ...................................................................... 46Palaa vizira ...................................................................... 47


Devetnaesta dinastija ........................................................ 57Ramses II. ......................................................................... 58Ime Ramsesa II. ................................................................ 59Merneptino ime ................................................................ 66Osamnaesta dinastija ........................................................ 70Amenhotep I. .................................................................... 71Princ Ahmose ................................................................... 72Kraljica Ahmose ............................................................... 73Tutmosis I. ......................................................................... 74Hatpiepsut ........................................................................... 76Ime kraljice Hatpiepsut ..................................................... 77Ime Tutmosisa III. ............................................................ 79Tutmozis III. ...................................................................... 80Amenhotep II. ................................................................... 85Ime Amenhotepa II. ......................................................... 86Neka od glavnih egipatskih boanstava ......................... 89Zemljovid 1. ...................................................................... 92Zemljovid 2. ...................................................................... 96

11

PREDGOVOR

Podnaslov ove knjige Kamenje e progovoriti potjee iz iskaza Isusa Krista koji je zapisan samo u Evan-elju po Luki 19, 40. Tom je prigodom Isus sveano ulaziou Jeruzalem i narod ga je pozdravljao rijeima: Blagoslov-ljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebumir! Slava na visinama! Kad su neki od farizeja zatrailida Isus zabrani mnopitvu uzvikivati, On im je odgovorio:Ako ovi upiute, kamenje e progovoriti.

Premda je zasad jopi uvijek mnopitvo onih koji uzdiu islave Isusa, zajedno s ostalim pronalascima arheologije ikamenje svjedoi suvremenom ovjeku o dogaajima kojisu se zbili u tako dalekoj propilosti.

Iz naslova knjige Nastanak Izraela i biblijska arheo-logija itatelj moe naslutiti da je ovo samo jedna u nizuknjiga. Cilj ovog niza jest obuhvatiti biblijsku povijest odsamih poetaka pa do razdoblja krpianstva. Zbog veliinepothvata nije bilo mogue sve staviti u jednu knjigu, pa jeautor zamislio niz od piest dijelova koji e obraivati od-reene epizode iz biblijske povijesti.

Prva knjiga govori o razvitku arheologije kao znanosti,o usponu i padu biblijske arheologije te o sadapinjim prili-


kama i odnosu arheologije i biblijskih znanosti. Nakontoga bavi se epizodama iz vremena stvaranja i potopa, dabi zavrpiila s vremenom patrijaraha.

Ova knjiga obrauje vrijeme Josipova suanjstva, u ko-joj autor predstavlja itateljima dvije teorije o Josipovu bo-ravku u Egiptu, predloivpii kako je loginije prihvatiti ide-ju da je Josip boravio u Egiptu u vrijeme XII. dinastijenegoli za vrijeme dinastije Hiksa. Nakon ovoga autor ob-rauje vrijeme suanjstva kao i nezaboravni izlazak Izra-elaca iz Egipta. Unato tome pito postoji nekoliko teorija oovim dogaajima, autor predstavlja dvije glavne, predloiv-pii mogunost izlaska iz egipatskog suanjstva u vrijeme 18.dinastije. Posljednji dio knjige rapilanjuje put kojim su Iz-raelci putovali do Sinajske gore.

Trei e dio ovoga niza obraivati naseljenje Izraelacau Obeanu zemlju, vrijeme sudaca, sve do razdoblja u ko-jem je osnovana monarhija za vladanja aula i Davida.etvrti dio niza bavit e se biblijskom povijepiu od vreme-na Salomona pa sve do babilonskog suanjstva, dok epeti dio obuhvatiti razdoblje od povratka iz izgnanstva pasve do roenja Isusa Krista. esti e se dio baviti samozbivanjima iz Novoga zavjeta.

Na ovaj e nain biti obuhvaena biblijska povijest odsamih poetaka pa do njezina zavrpietka.

Dr. eljko Gregor

13

Braa izvuku Josipa iz atrnje i prodaju ga za dvadesetsrebrenika Jipimaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

(Post 37,28)

JOSIP U EGIPTU

Neprijateljstvo je izmeu Josipa i njegove brae posta-jalo svakim danom sve vee i vee. Netrpeljivost je bilauglavnom prouzroena time pito je Josip donosio izvjepie olopiem ponapianju svoje brae, a istodobno i neprimjernimponapianjem njegova oca Jakova, koji je vidljivo ukazivaoveu panju njemu i Benjaminu negoli ijednome od svojihostalih sinova. Ulje je dodano na vatru kada je Josip nepo-trebno i hvalisavo ispriao svoje udnovate snove ije jetumaenje bilo toliko oito da ga je ak i njegov otac Jakovmorao ukoriti (Post 36,10).

Nakon ovog incidenta braa su samo ekala zgodukada e se Josipa rijepiiti. Mrnja je narasla do te mjere daje ak i plan o ubojstvu bio u cijelosti pripremljen. U jednomje trenutku iskrsnula izvanredna prilika kad se plan olikvidaciji Josipa mogao ostvariti. Dok su braa obavljalasvoj svakodnevni posao oko ovaca i koza koje im je otacpovjerio na uvanje, odjednom se pojavio Josip, sav po-nosan, u piarenoj haljini koju mu je naoigled svima poklo-nio njegov otac. Premda je Ruben, najstariji brat, pripre-mio tajni plan kako e osloboditi Josipa i vratiti ga ocu,


Josip je zavrpiio kao rob na popularnoj trnici roblja udalekom Egiptu. Tada je Josip imao samo sedamnaest go-dina (Post 37,2).

Prema biblijskom izvjepiu, Josipa je kupio Potifar, je-dan od najuglednijih faraonovih dunosnika. On je povje-rio sav svoj posjed u Josipove ruke zbog njegova popitenjai odanosti. Nakon stanovita vremena Josipov su moral iodanost bili ispitani kad je Potifarova ena bacila oko naJosipa i pokupiala ga uvui u mreu svoje moralne izopae-nosti i nevjerstva prema muu. Bez alibija, Josip je bioosuen i baen u tamnicu zbog djela koje nije poinio.

Dok je boravio u tamnici, obavljao je svoje svakodnev-ne dunosti popiteno i ispravno, tako da je ubrzo bio postav-ljen za nadglednika u zatvoru, vodei skrb o svim zatvore-nicima. Nakon izvjesnog vremena u tamnici su se napilifaraonov pekar i peharnik zbog optube da su sudjelovaliu zavjeri protiv faraona. Kad su usnili udnovate snove,Josip ih je s uspjehom protumaio. Uistinu se sve dogodiloupravo onako kako je Josip prorekao: peharnik je bio vra-en u svoju prijapinju slubu, jer se ustvrdilo da je bio ne-vin, a pekar je zavrpiio na vjepialima. Prije no pito se peharnikvratio na dvor Josip ga je zamolio da iznese njegov sluajpred samog faraona, jer je nepravedno osuen za ono pitonikada nije uinio. Na alost, prepun sree pito je osloboenoptube, peharnik je posve zaboravio na Josipa i na obe-anje da e se zauzeti za njegovo osloboenje.

Propile su jopi dvije duge godine otkako je peharnik bioosloboen. U to je vrijeme faraon usnio udnovate snovekoje nitko nije mogao protumaiti. Tek se tada peharniksjetio Josipa i rekao faraonu da mu jedino Josip moe ka-zati znaenje njegovih snova. Josip je ubrzo bio dovedenpred faraona, i snovi su bili protumaeni. Za nagradu, Josipuje bila povjerena nova dunost da vodi brigu o zalihamahrane koje bi se trebale sakupiti tijekom sedam rodnihgodina, kako bi je bilo dovoljno kada doe sedam godinasupie i gladi. U vrijeme osloboenja i stupanja u faraonovuslubu Josip je imao trideset godina (Post 41,46).

15

ito se spremalo u velike itnice tijekom sedam rodnihgodina. Nakon ovog razdoblja obilja dopila je supia, a s njo-me i glad. Supia nije pogodila samo Egipat nego i cijeluPalestinu. Kratko vrijeme nakon poetka gladi proula sevijest po Palestini da postoje velike zalihe hrane u Egiptu,tako da je Jakov poslao svojih deset sinova u Egipat kakobi kupili ita. Naravno da nisu ni sanjali da bi tamo napilisvoga brata Josipa, pa ga stoga i nisu prepoznali kad su ihizveli pred njega. Meutim Josip je odmah prepoznao svo-ju brau i odluio ih provesti kroz ispit kako bi saznao jesuli se izmijenili ili su ostali jopi uvijek isti.

Potanko se raspitao o zdravlju i stanju svog oca i naj-mlaeg brata Benjamina koji nije bio s njima. Zatim jezatraio da, kad budu dopili drugi put po ito, moraju dove-sti sa sobom Benjamina kao dokaz da nisu pipijuni. Nakondugog pregovaranja braa su ipak uspjela nagovoriti sta-rog Jakova da Benjamin ide s njima po hranu. Na farao-novom su dvoru bili lijepo primljeni i ugopieni. Natovarilisu ito i krenuli putem prema Palestini, radosni pito se sveipak dobro zavrpiilo i ne slutei kako je Josip naredio da sestavi srebrna apia u Benjaminovu vreu.

Nije propilo dugo vremena kad ih je zaustavila egipat-ska potjera zbog sumnje da su ukrali srebrnu apiu dok suveerali na dvoru. Zaueni, znajui da su nevini predovom optubom, braa su predloila da onaj kod koga senae apia bude predan kao rob. Kad su vree bile pregle-dane, vojnici su napili apiu u Benjaminovoj vrei. U oaju,svih su jedanaestoro brae poderali svoje haljine te uzjaha-li svoje magarce i uputili se natrag prema gradu. Dopiavpiipred Josipa u velikom strahu, Juda je ispriao cijelu povi-jest o svome ocu i svim dogaajima u vezi s njim i Benja-minom. Na kraju svoga govora predloio je Josipu da onostane u ropstvu umjesto Benjamina jer bi njihov stari otacsigurno umro od tuge ako se Benjamin ne bi vratio s osta-lima. Kad je Josip vidio ovakvu promjenu u svojoj brai,zatraio je da ga svi njegovi dvorani napuste kako bi biosam sa svojom braom, i tada im se otkrio. Zamolio ih je

JOSIP U EGIPTU


da se ne prepiru i da ne bacaju krivnju ni na koga pito suga prodali u Egipat jer je to, objasnio im je, bila Bojaprovidnost kako bi se spasili mnogi ivoti, ukljuujui iivote njihovih obitelji. Poslao ih je natrag svome ocu iporuio da i on doe u Egipat kako bi se sklonio od gladikoja e trajati jopi pet godina (Post 45,6). Nakon kratkogvremena Jakov je bio ponovo s Josipom i kad je dopiao predfaraona, imao je 130 godina (Post 47,9). Budui da su Ja-kovljevi sinovi bili pastiri, Josip ih je smjestio u Gopienskikraj, gdje je bilo dosta papie za njihovu stoku, a ujedno subili blizu njega tako da je mogao biti s njima u stalnoj vezi.

Kad su Egipani potropiili sve zalihe iz svojih itnica,dopili su traiti hrane od samoga faraona, a on ih je uputioJosipu. U poetku je Josip prodavao ito za novac, a kadje ponestalo novca, uzimao je srebro i zlato, zatim stoku,da bi najposlije uzeo i svu njihovu zemlju za hranu, kojeje jopi uvijek bilo, ali samo u faraonovim itnicama. Tako jena kraju sva zemlja pripadala faraonu, osim zemlje egipat-skih sveenika (Post 47,20-22). Na kraju, zemlja je biladana Egipanima za obraivanje, s time da jednu petinuod sveg uroda moraju dati faraonu kao porez (Post 47,24).

Jakov je proivio 17 godina u Egiptu i onda umro kadje imao 147 godina. Prije no pito je umro zatraio je odsvojih sinova da ga pogrebu u Palestini, u istoj peini ukojoj su bili pogrebeni Abraham, Sara, Izak, Rebeka i Lea.Kad je vrijeme alosti i oplakivanja bilo zavrpieno i kad jetijelo Jakova bilo pomazano mirisima, Josip je izmolio do-pupitenje od faraona da zajedno sa svojom braom krene zaPalestinu i tamo pogrebe svoga oca. Budui da su s njimakrenuli i mnogi ugledni graani Egipta, faraon je naredioda budu u pratnji naoruanih vojnika, zbog opasnosti odnapada kojekakvih bandi i razbojnika (Post 50,7-9).

U potrazi za Josipom

Da bi bio blizu svog oca, pa i brae, Josip ih je smjestiou Gopienskom kraju, koji se nalazio u neposrednoj blizini

17

kraljevske palae koja se nalazila u delti rijeke Nila blizuobale Sredozemnog mora. Prije no pito uope i pone po-traga za bilo kakvim zapisima meu egipatskim hijerogli-fima o ovim dogaajima, potrebno je ustanoviti vrijeme ukoje su se oni dogodili a ujedno i pronai povoljnu dinasti-ju faraona u ije je vrijeme Josip ivio u Egiptu.

Tepikoe nastaju kad se zna da su razne dinastije vla-dale ili imale svoju prijestolnicu na razliitim mjestima.Poneke su dinastije uspostavile svoje prijestolnice upravou delti Nila, dok su druge radije ivjele i vladale iz sredipi-njeg dijela Egipta. Razlog za uspostavu prijestolnica u tomdijelu Egipta vrlo je logian. Najvei razlog je bio u tomepito je odatle bilo lakpie vladati cijelim Egiptom. Treba dratina umu i to da je Egipat bio podijeljen u dva dijela iliregije, koje su poznate kao Gornji i Donji Egipat. Netrpe-ljivost je bila esta izmedju ovih dviju provincija i, da bi ihujedinili, faraoni su imali duplu krunu koja je predstavljalaobadvije drave. Ujedno Gornji i Donji Egipat su bili jedin-stveniji kad bi prijestolnica bila u tom (sredipinjem) dijelujer su smatrali da su tako bolje predstavljeni i jedni i drugi.

Budui da je Josip ivio blizu faraonova dvora, oprav-dano je smatrati da je u to vrijeme prijestolnica bila u Do-njem Egiptu (delta Nila), blizu gopienskog kraja. Stoga jepotrebno gledati u kandidate samo u onim dinastijama ko-je su imale svoju prijestolnicu u tom dijelu Egipta. Zasadsu poznate samo tri dinastije koje su vladale iz tog podru-ja: XII. dinastija (20.19. stoljee prije Krista), dinastijaHiksa (17.16. stoljee prije Krista) i XIX. dinastija ilidinastija Ramsesa (13.12. stoljee prije Krista). DinastijuRamsesa odmah iskljuujemo jer vrijeme u kojemu je onapostojala dolazi prekasno za dogaaje vezane za Josipa injegovu brau.

Ne obazirui se na biblijsku kronologiju, veina znan-stvenika i povjesniara prihvaa ideju da su Hiksi najboljikandidati za ove dogaaje (Unger 1954: 134; Keller 1956:100,101; Orlinsky 1972:50, 51; Coats 1992: 980). Razlogkoji oni nalaze za ovakav izbor jest u tome pito Hiksi nisu

JOSIP U EGIPTU


podrijetlom Egipani, nego skupina semitskih naroda i je-dino je u njihovo vrijeme mogue da jedan Semit, kao pitoje bio Josip, uspije doi do tako visokog poloaja.

Josip i Hiksi

Hiksi (pito na egipatskom znai vladari stranog podri-jetla) (Redford 1970a) bili su narodi amorejskog podrijetla,sluili se zapadnim semitskim dijalektom (Alt 1961; Red-ford 1986a), a dolazili u Egipat iz Mezopotamije i naselilise u dolini delte Nila. Premda Maneto, egipatski povjesni-ar koji je ivio u Egiptu tijekom treeg stoljea prije Krista,predlae da su ovi semitski osvajai nasilno osvojili DonjiEgipat i ugupiili bilo kakav ustanak u krvi (Wadell 1940:7881; Keller 1956: 99), veina znanstvenika i povjesnia-ra danas smatra da su Hiksi dolazili postupno tijekom ne-koliko stoljea prije no pito su preuzeli vlast u DonjemEgiptu (Bunson 1990: 119, 120).

Jopi u dvadesetom stoljeu prije Krista, kada je vladalaXII. dinastija, koju je osnovao Amenemhet I. (1991.1962.godine prije Krista), amorejski su se narodi poeli naselja-vati u Egipat. Da bi zaustavio najezdu nepoeljnih imigra-nata, Amenemhet je naredio izgradnju kula i utvrda premaSinajskoj pustinji da bi obranio egipatski teritorij od najez-de ovih nepoeljnih gostiju. Kad ni to nije pomoglo, sagra-dio je i zid, koji je dobio ime Prinev zid, da bi na nekinain kontrolirao najezdu semitskih naroda ili azijata, ka-ko su ih Egipani nazivali (Bunson 1990: 14).

Kad je mo jake 12. dinastije oslabila, negdje u poet-ku 18. stoljea prije Krista, na scenu je stupila slaba XIII.dinastija, samo da bi bila zamijenjena XIV. jopi slabijom.Egipatsko se carstvo napilo u krizi i ovu priliku su iskoristilistranci semitskog podrijetla da bi uspostavili svoju vlast unizini delte Nila. Utvrdili su svoju prijestolnicu u antikomAvarisu, arheolopikom lokalitetu koji se danas zove Tell ed-Daba, svega nekoliko kilometara udaljenom od Faqusa (Bie-tak 1975a; 1975b; 1979). Kasnije su pokorili i sam Memfis,

19

ali nikada nisu uspjeli uspostaviti svoju kontrolu nad cije-lim Egiptom, nego im je vlast bila ograniena samo naDonji Egipat.

Kad su dopili na vlast, posvema su unipitili staru prijes-tolnicu u Saqqari i prenijeli veinu vrijednih spomenika uAvaris (Weinstein 1975: 9, 10; Helck 1976). Premda nisuuspjeli osvojiti Gornji Egipat, njihov se utjecaj osjetio cije-

Apepi I.

Apepi II.

Shehsi

Faraoni dinastije Hiksa

Faraoni dinastije Hiksa

Yakubher

Khyan

JOSIP U EGIPTU


lom Palestinom, gdje je pronaen odreeni broj scaraba(peata koji su nosili na sebi ime vlasnika, uglavnom vlada-jueg faraona) (Giveon 1965; 1974; 1981).

U poetku svoje vladavine Hiksi nisu mnogo marili zaegipatske obiaje i zakone, ve su se drali svojih starihobiaja. U Avarisu su odravali svoje amorejske kultove(Redford 1986b: 199-201), gradili hramove prema azijskimmetodama (Bietak 1979: 249250) i prinosili rtve na svojnain (Leclant 1986: 245246). Prema nekolicini prona-enih scaraba, Hiksi su sluili svom bogu Baalu, koji jebio izjednaen s egipatskim bogom Setom (Habachi 1974).Uz to su sa sobom donijeli ratna kola, koja su se pokazalavrlo djelotvornima u brzim napadima i osvajanjima (Bun-son 1990: 120).

Posljednji su vladari iz dinastije Hiksa bili podreeniegipatskoj kulturi vipie nego njihovi prethodnici u toj mjerida su prihvatili egipatske obiaje u ponapianju, odijevanjupa ak i u epiljanju kose i brade. Apepi II. bio je jedan od

Seqnenre-Taoaovo ime

Kamozisovo ime

21

posljednjih faraona koji je ipiao toliko daleko da je prihva-tio duplu krunu, tipinu za faraone koji su htjeli objedinitii Gornji i Donji Egipat (Redford 1992a: 343). Veina mo-numentalnih tekstova dolazi upravo iz njegova vremena, aodnose se na rtve (Kamal 1909: 61), tekstove o gradnji(Helck 1975: 56, br. 79) i folklornu predaju koja ga prika-zuje kao onoga koji je sagradio hram bogu Setu (Gardiner1931: 85, 86; Goedicke 1986: 1114).

Unato jakoj sili kojom su Hiksi raspolagali, oni ipaknikada nisu uspjeli osvojiti Gornji Egipat s prijestolnicomu Tebi. Na neki nain Gornji Egipat je ostao u nekoj mjerinezavisan i slobodan, tako da su faraoni iz ovog dijelaEgipta inili slabe dinastije. Kad je Donjim Egiptom vladaoApepi II. u Gornjem je vlast pokupiao odrati Seqnenre-TaoII. Dopilo je do estoka sukoba izmeu ovih dvaju vladara,tako da je Seqnenre-Tao II. izgubio ivot, a naslijedio ga jenjegov sin Kamose. Ojaen smru svog oca, sakupio jevojsku i organizirao napad na Donji Egipat. U prvom naletupalo je nekoliko provincija i veih gradova. Nedugo zatimprodrli su sve do Avarisa, gdje je unipitio trgovaku flotu,ali nije uspio postaviti opsadu oko Avarisa, jer je preranoumro. Naslijedio ga je njegov mlai brat Ahmose, koji jeubrzo osvojio Avaris kao i Memfis, i tako su omraeniHiksi bili primorani napustiti Egipat (Helck 1976; Goedic-ke 1986). Ahmose je postao ujedno i osniva 18. dinastije.Zajedno sa svojim nasljednicima, Ahmose je odlazio uosvajake pohode u Palestinu da bi pito vipie propiirio svojuvlast i upravu i na taj nain osigurao stabilnost i prosperitetu Egiptu.

Ahmozisovo ime

JOSIP U EGIPTU


Dok su progonili Hikse, usput su unipitavali sve spome-nike i sve natpise koji su god nosili njihova imena, tako dasu danas spomenici o Hiksima prava rijetkost. Ipak unatoovakvom sustavnom naporu, nekoliko spomenika i natpisaje ostalo tako da se danas zna da su Hiksi vladali Egiptomtijekom 17. i 16. stoljea prije Krista.

Josipovi srodnici

Povijesnu osnovu biblijskih dogaaja vezanih za Josi-pov boravak u Egiptu veina znanstvenika i povjesniaravidi u dinastiji Hiksa zbog nekoliko razloga. Poznato je dasu Hiksi bili semitskog podrijetla i smatralo se da je Josipmogao postii tako visok poloaj upravo stoga pito su fara-oni tih dinastija bili prijateljski raspoloeni prema svimakoji su pripadali njihovoj ili njima srodnoj etnikoj skupi-ni. No meutim, takav je zakljuak povijesno netoan jerje upravo u biblijskoj povijesti pokazano da tako ne morauvijek biti. Jedan od primjera je Daniel i njegovi prijateljikoje su zloglasni Babilonci odveli u suanjstvo. Unatotomu pito su bili u suanjstvu, ve su za nekoliko godinabili na cijenjenim poloajima, uspjevpii dogurati mnogo da-lje nego mnogi Babilonci. Drugi se primjer moe nai uHerodu Velikom, koji je po narodnosti bio Idumejac iliEdomac, a ipak je uspio doi na vlast i vladati Palestinomkoja je po teritoriju bila vea nego ona kojom je sam Sa-lomon vladao. Prema tome, mogue je da je Josip mogaouznapredovati i u vrijeme neke druge dinastije osim u vri-jeme Hiksa.

Zatim se mislilo kako su Izraelci pali u nemilost novihfaraona tek kad su Hiksi bili zbaeni s vlasti jer je dopiaofaraon koji nije poznavao Josipa (Izl 1,8). Poznato je da suHiksi pobjegli u Palestinu poslije pada njihove dinastije ida su ih Egipani progonili. Zbog ove se injenice valjazapitati: A zapito onda i Hebreji nisu pobjegli s njima, pitosu oni ekali kada su svi koji su pripadali etnikoj skupiniHiksa, i koji su uivali posebne privilegije, pobjegli iz Egip-

23

ta u Palestinu. Kad bi Josip i njegova braa bili u Egiptu uvrijeme Hiksa, sigurno bi iskoristili priliku za bijeg iz Egip-ta prije no pito ih Ahmose pretvori u robove.

Josip i ratna kola

Drugi razlog za povezanost izmeu Hiksa i Josipovaboravka u Egiptu nalazi se u tome pito se kae da je faraonpostavio Josipa na kola (Post 41,43), a kasnije, kad je Jakovdolazio u Egipat, Josip je sjeo u svoja kola i popiao mu ususret (Post 46,29). Poznato je, a i dokazano, da su upravoHiksi donijeli sa sobom ratna kola i uspjepino ih rabili.Prije njih Egipat nije poznavao niti uporabljivao ratna kolau vojnim pohodima (Schulman 1979: 105153).

Pitanje je da li se ovdje radilo o ratnim kolima ili samoo zaprenom vozilu. Hebrejski izraz koji se ovdje koristi,a preveden je ekvivalentom kola, jest (merkaba),koji se nalazi 44 puta u Starom zavjetu (Even-Shoshen1993: 712) u razliitim kontekstima i, kao takav, nosirazliita znaenja. Ova hebrejska rije potjee od izraza. (rekeb) koji se nalazi 118 puta u Starome zavjetu(Even-Shoshen 1993: 1076, 1077). Obadva izraza imajuisto znaenje te se prevode sa kola. U svom leksikonuFuerst je objasnio da se znaenje rijeu merkaba trebashvaati kao prijevozno sredstvo pito ga je koristio onaj kojise trebao proslaviti, ili onaj koji je trebao pokazati svojuslavu tijekom procesija. Dalje Fuerst tvrdi da kada merka-ba stoji zajedno sa (kabod), onda se odnosi na ratnakola (Fuerst 1867: 869).

Istina je da su biblijski prevoditelji najepie preveli iz-raz merkaba kao ratna kola, ali se moe smatrati da se istiizraz moe odnositi i na neku drugu vrst prijevoznog sred-stva. Budui da se prvi puta u Starome zavjetu spominje uvezi s Josipom, potrebno je pogledati druga mjesta i vidjetikako se ovaj izraz uporabljuje u tim kontekstima.

Izraz rekeb ili merkaba ponekad se odnosi na figuriceraznih kola koje su bile postavljene u hramu (1 Kralj 7,33;

JOSIP U EGIPTU


1 Ljet 28,18; 2 Kralj 23,11). Zatim se obadva izraza koristeu proroanstvima i ponekad u slikovitom smislu (Hag 2,22;Nah 3,2; Mih 1,13). Isto tako se isti izrazi odnose i naparadna kola. Jedan se tipian primjer moe nai iz vreme-na proroka Elizeja (2 Kralj 5,21.25). Tom je prilikom Naa-man, sirski general, dopiao u izraelsku zemlju traiti pomoza svoju bolest (gubu) svojim kolima. Vjerojatno to nijebila povorka opremljena ratnim kolima, jer bi to izazvalomeunarodni incident, pa ak i povod za rat. Popito je biooajan zbog svoje bolesti, sigurno je da sebi nije mogaopriupititi dolazak u kolima koja su bila u potpunosti oprem-ljena za rat, nego su to bila obina kola koja su sluila kaoprijevozno sredstvo. Drugi se primjer moe nai iz vreme-na Davida (2 Sam 15,1). Tu se kae da je Abpialom, Davidovsin, nabavio sebi kola i pribavio one koji e trati prednjim i kolima. Oito da se ovdje radi o paradnim, a ne oratnim kolima. Zatim, prije no pito je Jakov umro u egi-patskoj zemlji, zatraio je od svojih sinova da ga pogrebuu Palestini u peini gdje su njegovi preci (Abraham, Sara,Izak, Rebeka, Lea) bili pogrebeni. U koloni koja je pratila

Kola iz Ura prije Abrahama

25

posmrtne Jakovljeve ostatke napila su se i kola (Post 50,9).Oito da se ovdje isto tako radi o zaprenim vozilima kojasu trebala sluiti za prijevoz ljudi zbog dugog puta. Osimtoga, postoji mjesto na kojemu se hebrejski izraz rekebspominje dvaput (2 Ljet 35,24). Kad je izbio rat izmeuIzraelaca i Egipana, kralj Jopiija je bio ranjen u svojimratnim kolima, zatim su ga njegove sluge prebacile u drugakola da bi ga odvezli u Jeruzalem. Ovdje se jasno razluujeizmeu ratnih kola i kola za prijevoz, premda se koristi istiizraz za obadvoja kola, pito oito znai da se hebrejski izrazmerkaba ili rekeb ne odnosi uvijek na ratna kola nego i naona koja slue za prijevoz, razne procesije i tome slino.

Kola kao zapreno vozilo koristila su se i bila poznatadiljem istona svijeta. Jopi su sredinom treeg milenija (oko2500. godine prije Krista) bila poznata zaprena kola uMezopotamiji. Mogue je da su Egipani imali takvu vrstkola koja su bila koripitena u vrijeme raznih procesija, kaopito su bila ova u vrijeme Josipa. Pa i sama faraonova tvrd-nja da je postavio Josipa na druga kola govori da takvihkola nije bilo mnogo u uporabi.

Kad je iskapana jedna utvrda u Buhenu (Egipat), ar-heolozi su pronapili ostatke konja koji je pripadao vremenuprije no pito su Hiksi zavladali. Zakljuak arheologa koji supronapili ove ostatke jest da je mogue da su u ranimperiodima konje posjedovali najvipii lanovi drupitva i da suih koristili u zaprenim kolima u dravne svrhe (Emery,Smith, i Millard 1979: 194).

Ostali problemi

Osim ovoga, postoje jopi neke potepikoe koje postojeizmeu biblijskog izvjepitaja i vremena Hiksa. Kad je Josipbio doveden u Egipat, kupio ga je Potifar, Egipanin kojije bio zapovjednik faraonove osobne garde (Post 39,1).Ako su Hiksi tada bili na vlasti, gotovo da je i nemogueda bi tako osjetljivu poziciju dali jednom Egipaninu, kadse zna kolika je mrnja postojala izmeu Egipana i Hiksa.

JOSIP U EGIPTU


Josip je opisan kao onaj kome je bila dana vlast nadcijelim Egiptom, pito ukljuuje i Donji i Gornji Egipat (Post41; 42,45). Hiksi su kontrolirali samo Donji Egipat, dok jeGornji bio pod upravom Egipana. Osim toga, faraon jedao Josipu ker heliopolijskog sveenika. Ako bi Hiksi ta-da bili na vlasti, onda bi bilo loginije da sveenik nekogdrugog boanstva bude ukljuen, onih bogova koje su Hiksipopitivali kao pito je bog Set. Kad je Josip pozvan iz zatvorau faraonov dvor, morao se obrijati i obui u istu odjeu(Post 41,14). Ovaj in je u skladu s egipatskim obiajimaprije no s onima koje su prakticirali semitski Hiksi (Aling1995: 32).

Zbog gore navedenih podataka bolje je potraiti Josi-pov boravak u Egiptu u vrijeme neke druge dinastije. Sviargumenti koji su navedeni za vezu izmeu boravka Izra-elaca u Egiptu, te njihovog prosperiteta u vrijeme Hiksa,nemaju nikakvu povijesnu niti biblijsku podlogu. Zbog to-ga je najbolje potraiti neku drugu dinastiju koja je vladalau vrijeme kada je Josip bio doveden u Egipat, kada je odroba postao prvi do faraona i kada je njegova rodbina do-pila ivjeti s njime u Egiptu.

Josip i XII. dinastija

Prema biblijskoj kronologiji (1 Kralj 6,1 i Izl 12,40.41)Josip je boravio u Egiptu tijekom XII. dinastije. Upuujuise na biblijski tekst (1 Kralj 6,1), od vremena kada su Izra-elci izapili iz egipatskog ropstva pa do vremena kada jeSalomon poeo zidati Hram propilo je 480 godina. Ako jegradnja Hrama otpoela oko 970. godine prije Krista, ondaje Izlazak bio 1450. godine prije Krista. Dalje nam se kaeda su Izraelci proveli 430 godina u Egiptu (Izl 12,40.41),pito bi znailo da je Jakov sa svojom obitelji doselio u Egi-pat 1880. godine prije Krista. U to je vrijeme Jakov imao130 godina (Post 47,9), a to je ujedno bila druga godinagladi (Post 45,6), pito bi znailo da je glad otpoela 1882.godine prije Krista, a razdoblje od sedam rodnih godina

27

1889. godine prije Krista. Kad je Josip izveden pred fara-ona, bio je 30 godina star (Post 41,46), a to je bilo vrijemekad je otpoelo razdoblje rodnih godina, drugim rijeimaJosip je navrpiio 30 godina tijekom 1889. godine prije Krista.Kad je doveden u Egipat, imao je samo 17 godina (Post37,2), pito znai da je dopiao u Egipat tijekom 1902. godineprije Krista.

Da bi se mogli ovi dogaaji traiti u zapisima egipatskihhijeroglifa, treba ustanoviti listu, a i godine vladanja pojedi-nih faraona iz XII. dinastije, koja je u to doba vladala uEgiptu. Ova je dinastija nastala poslije jednog razdoblja uegipatskoj povijesti u kojem su Egipani bili vrlo slabi, ka-ko na politikom tako i na vojnom i ekonomskom podru-ju. Ustvari, egipatska je zemlja bila podijeljena zemljopo-

Amenemhet I.

JOSIP U EGIPTU


sjednicima, bogatapiima i vlasteli. Ovi zemljoposjednici supoznati kao nomarsi prema posjedu koji je bio nazvannome. U to doba faraoni XI. dinastije gotovo da i nisuimali nekakvu veliku vlast i kontrolu nad Egiptom, jer jesvaki nomarh imao svoju vojsku, svoje zakone i naplai-vao cestarinu trgovcima koji su prolazili kroz njegov terito-rij.

Kad je posljednji faraon XI. dinastije bio na kakvoj-takvoj vlasti, imao je vizira koji se zvao Amenemhet. Na-kon njegove smrti Amenemhet je preuzeo flotu brodova teplovio Nilom i pokoravao sve svoje rivale. Tako su svinjegovi protivnici bili pokoreni ili neutralizirani pa je biou stanju sam zavladati Egiptom i osnovati novu dinastiju.Amenemhet I. je otpoeo svoju vladavinu 1991. godineprije Krista (Bunson 1991: 14). Zbog straha da se nomarsine bi ujedinili protiv njega, a ujedno i da dobije njihovupotporu, ostavio je zemlju u njihovim rukama.

Osim pito je nainio pogodbu s nomarsima, da bi na tajnain osigurao stabilnost i sigurnost svoje vladavine (Da-vid 1975: 18), trebalo je isto tako osigurati granice samogEgipta. Jedan od najveih i najepiih neprijatelja bili suNubijci, koji su se nalazili na junoj strani njegovog car-stva. Odmah u poetku svoje vladavine poveo je vojnuekspediciju protiv Nubijaca i na taj nain anulirao bilokakvu prijetnju i mogunost napada s te strane (Grimal1993: 160, 161).

Ime Amenemheta I.

29

Prije no pito je izvrpien atentat nad njime, AmenemhetI. je postavio svoga sina Sesostrisa I. da zajedno s njimevlada kao suvladar. Ovakav in je imao dvojaku korist.Prvo, sva su ostala rodbina, generali i visoki inovnici navrijeme vidjeli tko treba ostati na prijestolju kada stari fara-on umre. Svi su se jopi za vrijeme starog faraona trebalipokloniti mladom nasljedniku i na taj mu se nain zakletida e mu biti lojalni. Druga korist se moe vidjeti u tomepito je mladi faraon za suvladarstva imao prilike vidjeti izprve ruke kako se vodi jedna svjetska sila, kao pito je to bioEgipat.

Sesostris I.

JOSIP U EGIPTU


Amenemhet I. 1991.1962.Sesostris I. 1971.1928.Amenemhet II. 1929.1895.Sesostris II. 1897.1878.Sesostris III. 1878.1843.Amenemhet III. 1842.1797.Amenemhet IV. 1798.1790.Sebeknefru 1789.1786.

Josip i karavana Crvenog mora

Kad je Amenemhet I. bio ubijen (1962. godine prijeKrista), Sesostris I. se nalazio na vojnom pohodu na Libij-ce i kad je uo o tragediji, odmah se uputio nazad kako bi

Ime Sesostrisa I.

Ime Amenemheta II.

31

osvetio svoga oca i uvrstio svoju vlast (Grimal 1993: 162,163). Osim toga pito je utvrdio granice prema jugu, uveo jestabilnost u sinajsku pokrajinu, odakle je dobivao korisnurudu bakra (Bunson 1991: 241). Posljednjih se godina svo-je vladavine posvetio izgradnji velikih kulturnih spomeni-ka, kao i poveanju standarda, naroito za srednju klasuitelja. Kad je umro (1926. godine prije Krista), na prijesto-lju ga je naslijedio njegov sin Amenemhet II.

Ovaj je faraon imao relativno mirnu vladavinu, bezveih uzbuenja. Ekonomija je cvala i trgovinske su vezes Palestinom i Mezopotamijom bile uspostavljene. Na mno-gim arheolopikim lokalitetima otkriveni su skupocjeni pred-meti s mezopotamijskim motivima, pa ak i s motivima izKrete. Isto su tako u Palestini i Mezopotamiji pronaeniostaci raznih egipatskih spomenika, pito svjedoi da jetrgovina tekla u oba smjera (Grimal 1993: 165). Zajedno strgovcima stranci su putovali do Egipta i donosili sa sobomnova zanimanja i zvanja, tako da je civilizacija cvala aveliki spomenici nicali na sve strane. U vrijeme Amenem-heta II. zabiljeena je jedna ekspedicija trgovaca koja jedopila s druge strane Crvenog mora (Palestine) i sa sobomdonijela razne mirise i tamjan. To se dogodilo 27. godinenjegove vladavine, pito bi bilo negdje oko 1902. godine pri-je Krista. Zanimljivo je primijetiti da je i Josip, ako je bib-lijska kronologija tona, doveden u Egipat kao rob istegodine. Osim toga, Biblija napominje da su trgovci koji su

Slika iz Beni-Hasanove grobnice

JOSIP U EGIPTU


kupili Josipa dolazili u Egipat i sa sobom nosili tamjan iostale mirise.

Amenemhet II. je vladao sve do 1892. godine prijeKrista, kad ga je naslijedio njegov sin Sesostris II. U vrije-me Sesostrisa II. nomarsi su jopi uvijek imali velike posjedei utjecaj na egipatski drupitveni poredak. Veliina i bogat-stvo ovih zemljoposjednika oitovala se u tome pito su gra-dili bogate grobnice za svoga ivota, koje su u sebi krileinformacije neprocjenjive vrijednosti. Upravo su te infor-macije pomogle u boljem razumijevanju naina ivota onogvremena, kao i drupitva u kome su ivjeli. Jedna je takvabogata grobnica otkrivena u mjestu Beni Hasan, udalje-nom vipie od 300 kilometara od Sredozemnog mora. Osimpredmeta neprocjenjive vrijednosti, na zidovima grobniceovaj nomarh, koji se zvao Khnemnotep, dao je iscrtati za-nimljiv crte koji je vjerojatno predstavljao vaan dogaajiz njegovog ivota. Na crteu je prikazana karavana dopilja-ka ili trgovaca koji su nosili na magarcima robu za proda-ju. Najvaniji su prodajni predmeti bili boja za lice i oi,kao i razni mirisi koji su bili u velikoj potranji u Egiptukroz sva stoljea (Weigall 1927: 83; Grimal 1993: 165). Naslici su bili prikazani 37 osoba semitskog podrijetla, a krat-ki natpis objapinjava crte istiui broj trgovaca, njihovunarodnost, vrst robe koju su donijeli te i ime voe koji sezvao Abipiar (Pritchard 1955: 229).

Ime Sesostrisa II.

33

Osim ovog zapisa postoje mnogi drugi dokazi o borav-ku Semita u Egiptu u vrijeme ove dinastije. Nedavna iska-panja na nekoliko arheolopikih lokaliteta u delti Nila (Tellel-Daba, Tell el-Maskhuta, Tell el-Retabeh, Tell el-Yehudi-yeh, Inhas, Tell Farasha i Tell el-Kebir) donijela su bogaterezultate, koji su pridonijeli boljem razumijevanju struktu-re drupitva onog vremena kao i etnike opredijeljenosti i-telja tih naselja u vrijeme XII. dinastije. Manfred Bietak,koji je vrpiio detaljnija istraivanja na podruju Tell el-Dabe,zakljuio je da su itelji ovog naselja bili Kanaanci... (Bie-tak 1989: 93, 99) u vrijeme XII. dinastije. Naselje u kojemsu ovi itelji ivjeli nije bilo unipiteno za najezde Hiksaupravo stoga pito su i jedni i drugi bili istog, semitskog,podrijetla (Hoffmeier 1997: 65).

John S. Holladay je otpoeo iskapati Tell el-Maskhutu1978. godine. Prema iskopanom materijalu on je zakljuioda su u ovom naselju ivjeli itelji semitskog podrijetlapred kraj vladanja XII. dinastije (Holladay 1982: 4447,50). Jopi poetkom ovog stoljea W. F. Petrie je iskapao napodruju Tell el-Retabehe. Carol Redmount je detaljno pro-uio rezultate s ovog iskapanja i zakljuio (na temelju nekihgrobnica) da je puanstvo ovog naselja bilo semitskogpodrijetla (Redmount 1989: 128129). Petrie je vrpiio iska-panja i na lokalitetu pod imenom Tell el-Yehudiyeh (idov-sko brdo). Rezultate s ovog iskapanja pregledala je OlgaTufnell i na temelju materijala pronaenih u grobnicamasugerirala da je i ovo puanstvo bilo semitskog podrijetla(Tufnell 1978: 76). Isto je tako materijal s iskapanja nalokalitetima Inhas, Tell Farasha i Tell el-Kebir pokazao dasu itelji koji su ivjeli u vrijeme XII. dinastije bili semit-skog podrijetla (Hoffmeier 1997: 67, 68).

Josip i ratarska reforma

Tijekom svoje vladavine Sesostris II. je otpoeo izgrad-nju kanala koji bi doveo vodu iz Nila u Faiyum dolinu(Bunson 1991: 241; Grimall 1993: 166). Dolina je obuhva-

JOSIP U EGIPTU


ala povrpiinu od oko 450 kvadratnih kilometara. Ova bigolema obradiva povrpiina nedvojbeno trebala osigurati ve-liki urod i stvoriti velike rezerve ita koje bi dobro poslu-ile u sluaju supie i gladi. Ovaj je projekt sasvim logian,popito je opstanak Egipta i urod uvelike ovisio o Nilu, kojibi se svakog kolovoza, rujna i listopada uslijed monsun-skih kipia u Etiopiji izlijevao iz svojeg korita i plavio obra-dive povrpiine (Kleinschroth 1977: 159). Kad bi se vodapovukla, iza sebe bi ostavila bogat talog blata, koji bi, kadse osupii, predstavljao plodno tlo za bogati urod itarica.Ponekad se, uslijed slabih oborina, Nil ne bi izlijevao i,kao rezultat, glad bi uslijedila ve iste godine. Da bi tosprijeio, Sesostris II. je pokupiao iskopati kanal kroz pla-ninski vijenac koji je prijeio da poplavljeni Nil natopi ovuveliku dolinu. Na alost, ovaj je projekt prekasno otpoeo,tako da ga nije uspio zavrpiiti tijekom svoga ivota, ve suga zavrpiili njegovi nasljednici.

Prema biblijskoj kronologiji u vrijeme ovog faraona Ja-kov je doputovao u Egipat (1880. godine prije Krista). U toje vrijeme glad ve trajala dvije godine, pito bi znailo da jeglad otpoela 1882. godine, a razdoblje od sedam rodnihgodina 1889. godine prije Krista. Sve se ovo zbivalo u vri-jeme Sesostrisa II, koji bi prema ovom scenariju trebao bitifaraon koji je usnio snove i postavio Josipa da bude njegovnajvipii inovnik, a Josip je isto tako trebao voditi brigu okospremanja ita tijekom sedam rodnih godina da bi bilodovoljno hrane kad naiu sedam godina supie i gladi. Zbogtoga je mogue da je ovaj projekt koji je oznaio poetakove agrarne reforme otpoeo na Josipovu inicijativu (Aling1981) da bi se itnice pito vipie napunile i tako rezerve pripre-mile za razdoblje gladi pito ih je oekivalo. Ovaj irigacijskikanal jopi i danas postoji i s uspjehom se koristi, a nazvanje Bahr Jussuf, pito u prijevodu s arapskog znai Josipovkanal.

35

Dolina rijeke Nila

JOSIP U EGIPTU


Josip i njegova titula

Kad je Josip bio postavljen nad svim Egiptom, Biblijakae da je imao dvojaku titulu, gospodar nad svim farao-novim domom i vladalac nad svom zemljom egipatskom(Post 45,8). Prva bi titula bila jednaka zapovjedniku ili piefusvih slubenika u faraonovu domu. U ovoj ulozi Josip jevodio izravnu brigu o svim faraonovim posjedima i dobrima,kako u kui tako i na imanju. Ovakva je titula bila uobi-ajena za vrijeme XII. dinastije. Na raznim zapisima pro-naeno je preko dvadeset primjera ove titule (Ward 1981:22), i vjeruje se da je jedino vizir ili, kako ga Biblija naziva,vladalac nad svom zemljom Egipatskom, bio vei po titu-li od njega (Gardiner 1947: 45, 46).

Opis ove titule zapovjednik svih slubenika na farao-novom posjedu tek e kasnije u egipatskoj povijesti bitiopisan. Tijekom drugih dinastija dolaze natpisi o ulozi idunostima onoga koji je nosio ovakvu titulu (Hayes 1949:43-49). Takav slubenik je upravljao nad faraonovim itni-cama i vodio brigu o krdima faraonove stoke. Trebao jevoditi brigu o porezima, zatim i da krajevi pogoeni supiomdobiju na vrijeme dovoljno hrane za opstanak. Isto je takovodio brigu o gradnji faraonove grobnice, sakupljao obvez-ne darove beduinskih voa, ak se angairao i oko nabavecedrovine iz Sirije.

Druga titula odgovara egipatskom viziru, koji je bioprvi do faraona u svim odlukama i onaj koji je davao po-sljednji i najvaniji savjet prije no pito bi faraon donosioneku vanu odluku. Postoji nekoliko razloga koji upuujuda je Josip nosio titulu vezira. Prvi se moe nai u biblij-skom zapisu, gdje se kae da je faraon bio vei po poloajuod Josipa samo po tome pito je imao prijestolje (Post 41,40). Jedino je carski vizir uivao ovakve povlastice i polo-aj. Druga se nalazi zapisana ve u sljedeem retku (41.)istog poglavlja, gdje se kae da je Josip bio postavljen nadsvom zemljom egipatskom. Trei se moe vidjeti u tome pitosu Josipova braa, kad su dopila po hranu, bila dovedena

37

pred Josipa kao onoga koji je bio odgovoran za podjeluhrane. Osim toga, svi su stranci prije no pito su dovedenipred faraona trebali vidjeti vizira i onda je on odluivao otome hoe li ih faraon primiti ili ne (Hayes 1966: 46).etvrti se razlog moe vidjeti u injenici da je Josip imaopravo kupiti zemlju od Egipana i tako je sva zemlja prepilau faraonove ruke. Zbog gore navedenih razloga najlogi-nije je prihvatiti da je Josip imao titulu vizira, koji je uprav-ljao cjelokupnom civilnom administracijom, bio glavni za-mjenik faraona, drugim rijeima bio najmoniji ovjek (osimfaraona) u cijelom Egiptu (van den Boorn 1988).

Ako prihvatimo da je Josip bio egipatski vizir, moramose zapitati ima li mjesta za njega meu egipatskim vizirimaXII. dinastije? Treba odmah istaknuti da ne postoje nikakvipotpuni podaci u pogledu na ovo pitanje. Detlef Franke jesamo jedan od egiptologa koji je razmatrao pitanje viziraXII. dinastije (Franke 1984: 18, 19). Na njegovoj listi postojeimena koja zasigurno pripadaju vizirima ove dinastije, alise ne moe sa sigurnopiu odgonetnuti vrijeme njihove slubeu povijesti ove dinastije. Postoji opravdani razlog za mipilje-nje da su poneki viziri bili na vlasti u vrijeme nekolikofaraona, pito bi znailo da je osoba koja je bila vizir uvrijeme jednog faraona mogla sluiti u istoj slubi u vrije-me sljedeeg faraona (Simpson 1957: 29). Premda su nekeosobe nosile titulu vizira, mogue je da su to bile samopoasne titule.

Zasada egiptolozi vjeruju da postoje dvije osobe kojesu sluile kao viziri u vrijeme Sesostrisa III. (Valloggia 1974:123, 124), i poznati su pod imenima Sebekemhat i Khnum-hotep. Odmah se moe vidjeti da nema nikakvih slinostiizmeu ovih imena i imena Josipovog. Postoji mogunostda Josip nije bio vizir cijelog svog ivota, pito je za oekiva-ti. Tako je mogue da je Josip zauzimao ovaj visoki poloaju poetku svoje slube na dvoru faraonovom, drugim rije-ima u vrijeme Sesostrisa II. i moda u poetku vladavineSesostrisa III. Dosad egiptolozi nisu pronapili ni jedno imevizira koji je sluio u vrijeme Sesostrisa II.

JOSIP U EGIPTU


Zanimljivo je spomenuti da Khnumhotep nije bio sa-mo vizir nego je uivao i ulogu zapovjednika svim slubeni-cima na faraonovom dvoru. On je zasad jedina osoba kojaje zapisana u egipatskoj povijesti s ovakvom dvojakomtitulom (Weil 1908: 44). Ve je ranije reeno da nema ni-kakve slinosti ove osobe s Josipom, iako su obojica imaliiste dvojake titule. Osim toga, Khnumhotep je sluio samou vrijeme Sesostrisa III, dok je Josip prema biblijskoj kro-nologiji dopiao na vlast u vrijeme Sesostrisa II. Ono pito jesasvim mogue jest da je Josip bio u slubi faraona prijeKhnumhotepa i da je on automatski naslijedio ovu dvoja-ku titulu poslije Josipa.

Josipovo egipatsko ime

Kad je Josip bio osloboen i doveden u faraonov dvor,dobio je novo, egipatsko ime, Safenat-Paneah (Post 41,45).Osim ovog spominju se i neka druga egipatska imena, kaopito je bio Potifar, Egipanin koji je kupio Josipa od Jipima-elaca (Post 39,1), Asenata, Josipova ena (Post 41,45), kaoi Poti-Fera, otac Josipove ene (Post 41,45).

Promatrajui imena Potifar i Poti-Fera egiptolozi suzakljuili da su ova dva imena vrlo slina i da je Potifarskraeno ime Poti-Fere, jer oba imaju isto znaenje (onajkome Re daje) (Redford 1992b: 426, 427). Iako neki egip-tolozi smatraju da imena Potifat i Poti-Fera potjeu iz 7.stoljea prije Krista (Redford 1992b: 426), Keneth Kitchendri da ova imena dolaze iz davnije propilosti (Kitchen 1993:85) i da su modernizirana verzija jopi starijih imena kojadolaze iz vremena XII. dinastije (Kitchen 1993: 86).

U vezi s imenom Asenate, Josipove ene, egiptolozi susmatrali da bi njeno ime trebalo znaiti ona koja pripadaNeithi (egipatska boica) (Schulman 1975: 239; Spiegel-berg 1904: 18, 19). Meutim, imena se s nastavkom imenaboice Neithe zasada nisu pronapila ni na kakvom zapisu, pasu stoga egiptolozi primorani potraiti druga znaenja ovogimena. Kitchen dri da se ovdje ne govori o nastavku koji

39

nosi ime neke boice, ve o nastavku posvojne zamjenice.Tako bi prijevod Asenatinog imena trebao biti ona kojapripada meni (misli se na njezina oca ili majku) (Kitchen1993: 84, 85). Ovakva se imena nalaze na mnogim zapisimakoji dolaze iz vremena XII. dinastije (Yee 1992: 476).

Josipovo egipatsko ime Safenat Paneah pobudilo jepozornost mnogih strunjaka jopi iz ranijih stoljea. Jopi jeGeorge Steindorff u 19. stoljeu sugerirao da bi ovo imetrebalo znaiti Bog je kazao: on e ivjeti (Steindorff1889: 41, 42). Ovaj je prijedlog bio svesrdno prihvaen ukrugovima teologa i egiptologa (Schulman 1975: 239240).Imena s ovakvim znaenjem su pronaena na zapisima izsedmog i piestog stoljea prije Krista (Redford 1970b: 230,231). Meutim, Kitchen se suprotstavio ovakvom tumae-nju Josipova imena i dri da bi ga trebalo prevesti ekvi-valentom onaj koji prepoznaje ivot. Imena ovakva zna-enja se, prema Kitchenu, mogu nai na zapisima koji po-tjeu jopi iz 12. dinastije (Kitchen 1993: 82, 83).

Prema navedenim podacima, jasno je da su sva ovaimena egipatskog podrijetla, u emu se svi znanstvenicinedvojbeno slau (Hoffmeier 1997: 87). Osim toga, ovakvase imena i njima slina mogu nai na drevnim zapisimakoji su bili u uporabi tijekom XII. dinastije, upravo onedinastije za ijeg je vremena Josip i bio doveden u Egipati cijela se ova radnja dogodila.

Glad u punom zamahu

Sesostris II. je ostavio prijestolje svome sinu SesostrisuIII. (18781843 prije Krista) u najteim trenucima, kad jeglad bila u punom zamahu. Prema biblijskom izvjepitaju,glad je trebala trajati jopi tri godine. Faraoni koji su vladaliprije Sesostrisa III. nisu uspjeli slomiti vlast nomarha kojisu posjedovali veinu zemlje u Egiptu. Odmah u poetkusvoje vladavine ovaj je faraon uspio slomiti svaki otpor ivlast ovih zemljoposjednika tako da je zemlja slubenoprepila pod kontrolu faraona (Grimal 1993: 167).

JOSIP U EGIPTU


Prema biblijskom izvjepitaju, egipatski je narod bio uvelikom problemu jer im je ponestalo ita u njihovim it-nicama. Kad su zatraili pomo od faraona, on ih je uputiona Josipa koji im je prodavao ito za novac. Kad im jeponestalo novaca, onda im je Josip prodavao ito za stokui ostali imetak koji su imali. Kad je i toga nestalo, negdjepred kraj razdoblja gladi, onda je Josip nainio neku vrstugovora s njima, tako da je sva zemlja koju su imali posta-la faraonova a oni su imali pravo na obradu i urod, s timeda jednu petinu uroda moraju dati faraonu kao naplatu zauporabu zemlje (Post 47,14-26). Ovaj izvjepitaj se uklapavrlo dobro u egipatsku povijest u vrijeme Sesostrisa III,

Sesostris III.

41

kada je ovaj faraon zemlju nomarha stavio izravno podsvoju upravu.

Jakovljev pogreb

Kad je Jakov dopiao u Egipat, imao je 130 godina. Pre-ma biblijskom tekstu, Jakov je ivio u Egiptu jopi 17 godina,pito bi znailo da je imao 147 godina kada je umro (Post47,29). Prije no pito je umro zatraio je od svojih sinova daga sahrane u Hebronu, u grobnici u kojoj su bili pogrebeninjegovi preci. Nakon nekoliko dana pripreme pogrebna sepovorka uputila prema Palestini. Budui da je Josip jopiuvijek bio visoko cijenjena osoba, faraon je poslao svojeugledne dunosnike da budu dio ove procesije.

Biblijski nas tekst obavjepiuje da se povorka u jednomtrenutku napila u Atadu (Post 50,10). Kad su okolni mjepita-ni vidjeli toliku alost, nazvali su ovo mjesto Abel-Mizra-im, pito u prijevodu znai egipatska alost. Ne samo dabiblijski tekst ovdje govori o imenu mjesta nego napominjei njegov lokalitet. Atad se nalazio na istonoj strani Jorda-na, te je tako potpuno sigurno da povorka nije ipila obalomSredozemnog mora (uobiajena ruta), nego su ipili krozTransjordaniju. Da bi dopili do Atada, morali su proi krozedomsku zemlju. Poznato je da su Edomci rodbinski vezaniza Izraelce, jer potjeu od Ezava, Jakovljeva brata. Mogue

Ime Sesostrisa III.

JOSIP U EGIPTU


je da je i sam Ezav jopi bio u ivotu, ali ako i nije, mogueje da su se neki od njegovih potomaka pridruili povorci ikrenuli s njima prema mjestu pogreba. Kad su propili Atad,uputili su se prema potoku Jaboku, gdje se Jakov borio sanelom prije no pito je sreo svoga brata Ezava. Na taj jenain ova povorka imala u neku ruku komemoracijski ka-rakter, budui da su trebali posjetiti vana mjesta iz Jakov-ljeva ivota. Kod Jaboka su prepili rijeku Jordan i propilipored samog ekema. Odatle su se okrenuli prema jugu dabi stigli do Hebrona.

Ovo je bio isti put kojim je Jakov propiao kad se vraaoiz Harana u Palestinu. Jedno je vrijeme proveo u samomekemu, kad su neki od njegovih sinova bez milosti goto-vo istrijebili cijelo puanstvo ovog naselja. Zbog ovog inci-denta Jakov se morao uputiti prema jugu, jer se bojao osve-te. Kod Bethlehema mu je umrla Rahela, Josipova majka,gdje je i sahranjena. Mogue je da je Josip imao elju po-sjetiti grob svoje majke u Bethlehemu. Nakon toga povor-ka se uputila prema Hebronu.

Postoji jopi jedan razlog zbog kojeg je povorka ipila ovimzaobilaznim putem. Propilo je nekoliko desetljea kada jeJosip posljednji put bio u Palestini. Ovo je za njega bilaprigoda da ponovo vidi sva vanija mjesta iz propilosti nje-govih predaka. Prije no pito je Jakov umro dodijelio je Josi-pu mjesto pored samog ekema u nasljedstvo. Ovo je bilaizvanredna prilika da pregleda svoje naslijee, gdje e ka-snije i on sam biti sahranjen (Jopi 24,32).

Svi su se ovi dogaaji zbivali u vrijeme Sesostrisa III,koji je jopi uvijek vladao u Egiptu. Sesostris III, kao i njego-vi predhodnici, nisu posveivali previpie napora nekim voj-nim pohodima na susjedne zemlje. Kad je prosperitet Egip-ta bio u neku ruku osiguran, faraoni su se posvetili kul-turnom i ekonomskom uzdizanju standarda u Egiptu. Takoni ovaj faraon nije osnivao nikakve velike vojne pohode naPalestinu niti na druge krajeve. Trgovina je sa susjednimzemljama cvala te su radnici kao i trgovci iz svih krajevaslobodno ulazili i izlazili iz Egipta. Meutim jedna je mi-

43

rotvorna ekspedicija ipak bila osnovana i zabiljeena. Za-nimljivo je da se zapis ove ekspedicije nije napiao ni u ka-kvim carskim zapisima, nego ga je zapisao jedan egipatskigeneral, koji je ujedno bio i voa ove ekspedicije.

Ovaj je dogaaj zapisan na jednoj kamenoj ploi, kojaje dobila ime Khu-sebekov spomenik, po osobi koja ju jedala isklesati. Jopi poetkom ovog stoljea John Garstang jepronapiao ovaj spomenik u Abidosu (Ray 1986: 231248).Strana je, na kojoj se nalazi natpis, ispisana egipatskim

Khu-Sebekov spomenik

JOSIP U EGIPTU


hijeroglifima u dvanaest okomitih redova. Tu je Khu-sebekopisao svoju povijest iz ranijih dana, sudjelovanje u vojnimekspedicijama protiv Nubijaca u vrijeme Sesostrisa III, kaoi svoje postupne uspjehe i promocije. Zatim na samomevrhu ovog spomenika, iznad izvornog teksta, na mjestukoje je ostavljeno za neki crte, dao je isklesati dodatnitekst u pet vodoravnih kolona. Upravo ovaj natpis igraznaajnu ulogu jer opisuje jednu ekspediciju u Palestinu,jedinu u vrijeme XII. dinastije.

Khu-sebek poinje svoj recital tvrdnjom da je roen uvrijeme Amenemheta II. Svoju je karijeru poeo kaotjelohranitelj Sesostrisa III, kada mu je bila povjerena du-nost da pititi faraonovo zaelje (Wilson 1955). Popito je dobroobavljao svoju dunost, faraon mu je povjerio 60 vojnikakoji su bili pod njegovim zapovjednipitvom. Iza ovoga slije-di ekspedicija u Nubiji, gdje je zbog izvanredne hrabrostibio postavljen kao zapovjednik nad stotinu vojnika. Bu-dui da se tekst koji opisuje ekspediciju u Palestinu nalazina samom vrhu spomenika kao dodatni natpis, kada jeonaj o ekspediciji u Nubiji ve bio ispisan, mogue je da jeekspedicija u Palestini bila odrana nakon ekspedicije uNubiji.

Postoje zapisi o trima vojnim ekspedicijama protiv Nu-bijaca koje su bile odrane u vrijeme Sesostrisa III. (Wilson1956: 136, 137). Posljednja ekspedicija u Nubiji bila jeodrana u vrijeme 16. godine carovanja Sesostrisa III. Akoje ekspedicija u Palestini odrana nakon ovih u Nubiji,onda je jasno da je to bilo poslije 16. godine carovanjaSesostrisa III. Prema biblijskoj kronologiji, Jakov je umrooko 1863. godine prije Krista, a 16. godina Sesostrisa IIIbila bi 1863./2. godina prije Krista, pito stavlja ova dvadogaaja otprilike u isto vrijeme.

Poznato je da Egipat u vrijeme XII. dinastije nije vla-dao Palestinom, iako su trgovake veze postojale, pito jeve ranije reeno. Ako faraoni XII. dinastije nisu imali ni-kakav vojni interes u Palestini, pitanje je onda pito je ovaekspedicija tamo radila. Na svom spomeniku Khu-Sebek

45

opisuje svoje doivljaje s ove ekspedicije, osobito one kojisu se dogodili pri povratku u Egipat. Ovom je generaludodijeljena dunost da vodi brigu o sigurnosti povorke i dabude branitelj od bilo kakvih pljakapikih napada. Kad sepovorka vraala u Egipat, Khu-Sebek spominje jedan in-cident koji se dogodio kad su prolazili pored ekema. Pre-ma njegovom izvjepiu, stanovnici ekema napali su po-vorku i on ih je hrabro obranio od svih napada, tako da susretno stigli nazad u Egipat.

Ako se ovo izvjepie moe poistovjetiti s onim o Jakov-ljevu pogrebu, onda se moe nai jasan razlog zbog ega su

Jakovljev pogreb

JOSIP U EGIPTU


stanovnici ekema napali ovu povorku. Kad se povorkapribliila ekemu, stanovnici su jopi uvijek pamtili pito suim uinili neki od Jakovljevih sinova i kad su ih prepozna-li, napad na povorku je bio neizbjean zbog elje za odmaz-dom. Budui da su prema biblijskom izvjepitaju u povorcibili ne samo Josip nego i mnogi ugledni stanovnici Egipta,pa ak i neki od faraonove rodbine, jasno je da je ovakvapovorka bila pod izravnom vojnom pratnjom, koja je trebalaomoguiti sigurnost kretanja ove povorke. U tom sluajuuloga generala koji je mogao biti Khu-Sebek je oita, iprema njegovom izvjepitaju, upravo je to i uinio kada su ihekemci napali (Shea 1992: 41, 42).

Statua vizira

47

Palaa vizira: 1. ulaz u palau; 2. ulazne prostorije sastubipitem; 3. hodnici; 4. otvoreno dvoripite; 5. ulaz u osob-ne prostorije; 6. glavna primaa prostorija; 7. spavaasoba; 8. osnovica za krevet; 9. soba za odijevanje; 10.ormar; 11. ostava; 12. stubipite na drugi kat ili krovipite

JOSIP U EGIPTU


Josipova grobnica

Tijekom 1984. i 1987. godine austrijski je arheolopikitim iskapao na arheolopikom lokalitetu u Tell el Dabi, loka-litetu za koji se vjeruje da je bio negdapinji Ramsesov gradi glavni grad Hiksa, Avaris. Tijekom iskapanja arheolozisu naipili na zauujue otkrie. Pronapili su palau s neko-liko grobnica koje su pripadale XII. dinastiji (Bietak 1990:4775). Jopi u antiko doba pljakapii su gotovo u cijelostioistili sve grobnice. U tunelu koji su iskopali da bi dopilido grobnice ostavili su za sobom razbijenu statuu koja jebila gotovo duplo vea nego normalna ljudska visina.Gotovo je sigurno da je ova statua predstavljala bogatapiakoji je ivio u oblinjoj palai. Statua je gotovo u cijelostiunipitena, samo je glava, vrat i dio ramena ostao neopiteen.Meutim lice statue je gotovo potpuno unipiteno, tako dase ne moe vidjeti lik osobe koju je predstavljala. Zbogpozicije palae smatra se da je ovaj bogatapi bio visoki slu-benik u faraonovu dvoru. Prema stilu frizure koja je bilauobliena na ovoj statui, kao i boji lica, jasno je da jestatua predstavljala osobu semitskog podrijetla (Bietak 1990:6164).

Zasad nema dovoljno podataka koji bi upuivali da seovdje radi o Josipu. Ono pito se moe zakljuiti jest da jeovaj visoki slubenik bio semitskog podrijetla, da je biodovoljno ugledan i bogat da sebi priupiti ovako bogatu grob-nicu sa svojom statuom. Ovo je oiti dokaz da su Semitimogli dosegnuti visoke poloaje ne samo u vrijeme dinas-tije Hiksa nego i u vrijeme XII. dinastije.

49

Bibliografija

Aling, C. F. 1981 Egypt and Bible History: From Earliest Times to1000 B.C. Grand Rapids: Baker Book House.

1995 Some Remarks on the Historicity of the Joseph Story.Near East Archaeological Society Bulletin 39/40: 3139.

Alt, A. 1961 Herkunft der Hyksos in neuer Sicht. Leipzig: Akade-mie Verlag.

Bietak, M. 1975a Die Hauptstadt der Hyksos und die Remsesstadt.Antike Welt 6/1: 2830.

1975b Tell ed-Daba II. Vienna: VOAW.

1979 Avaris and Pi-Ramesse. Proceedings of the British Acad-emy 65: 225290.

1989 The Middle Bronze Age of the Levant A New Ap-proach to Relative and Absolute Chronology. Str. 9399, uHigh, Middle or Low? Acts of an International Colloquiumon Absolute Chronology Held at the University of Gothen-burg 20th22nd August 1987, ur. Paul Astrom.

Gothenburg: Paul Astrom. 1990 Der Friedhof in einem Palastgartenaus der Zeit des spaten mittleren Reiches und andere For-schungsergebnisse aus dem oestlischen Nildelta (Tell el-Daba).Aegypten und Levante 2: 4775.

Bunson, M. 1990 The Encyclopedia of Ancient Egypt. New York:Facts on File.

Coats, G. W. 1992 Joseph, Son of Jacob. Str. 976980 u sv. 3 od TheAnchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York:Doubleday.

David, A. R. 1975 The Egyptian Kingdoms. New York: E. P. DuttonCompany.

Emery, W. B., Smith, H. S., Millard, A. 1979 The Fortress of Buhen,The Archaeological Report. London: Egypt Exploration So-ciety.

Even-Shoshen, A. 1993 A New Concordance of the Old Testament.Grand Rapids: Baker.

Franke, D. 1984 Personen-daten aus dem Mittleren Reich. Wiesba-den: Otto Harrassowitz.

JOSIP U EGIPTU


Fuerst, J. 1867 A Hebrew and Chaldee Lexicon to the Old Testa-ment. London: Williams and Norgate.

Gardiner, A. H. 1931 Late Egyptian Stories. Brussels: Edition de laFondation Egyptologique Reine Elisabeth.

1947 Ancient Egyptian Onomastica. Oxford: Oxford Univer-sity Press.

Giveon, R. 1965 A Sealing of Khyan from the Shephela of SouthernPalestine. Journal of Egyptian Archaeology 51: 202204.

1974 Hyksos Scarabs with Names of Kings and Officials fromCanaan. Chronique dgypte 49: 222225.

1981 Yaqob-har. Gttinger Miszellen 44: 1720.

Goedicke, H. 1986 The Quarrel of Apophis and Seqnenre. SanAntonio: Van Silcen Books.

Grimal, N. 1993 A History of Ancient Egypt. Oxford: Blackwell.

Habachi, L. 1974 Sethos Is Devotion to Seth and Avaris. Zeitschriftfr gyptischeSprache und Altertumskunde 100: 95102.

Hayes, W. C. 1949 Career of the Great Steward Henunu UnderNebhepetre Mentuhtpe. Journal of Egyptian Archaeology 35:4349.

1966 Egypt: Internal Affairs from Thutmosis I to the Deathof Amenophis III. Cambridge: Cambridge University Press.

Helck, W. 1975 Historisch-biographische Texte der 2. Zwischenzeitund neue Texte der 18. Dynastie. Wiesbaden: Harrassowitz.

1976 gyptische Statuen im Ausland ein chronologischenProblem. Ugarit-Forschungen 8: 101114.

Hoffmeier, J. K. 1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authen-ticity of the Exodus Tradition. Oxford: Oxford University Press.

Holladay, J. S. 1982 Tell el-Maskhuta: Preliminary Report on theWadi Tumilat Project 19781979, Cities of the Delta, Part III.Malibu: Undena Publications.

Kamal, A. 1909 Tables doffrandes. Cairo: Impr. De l I.F.A.O.

Keller, W. 1956 The Bible as History. New York: William Morrowand Company.

51

Kitchen, K. 1993 Genesis 1250 in the Near Eastern World. Str.7792, u He Swore an Oath: Biblical Themes from Genesis1250, ur. R. S. Hess. Cambridge: Tyndale House.

Kleinschroth, A. 1977 Nutzung der Gewsser im Sudan. Osterreich-ische Wasserwirtschaft 29: 157164.

Leclant, J. 1986 Fouilles et travaux en gypte et au Soudan 198485. Orientalia 55: 236319.

Orlinsky, H. M. 1972 Understanding the Bible Through Historyand Archaeology. New York: Ktav Publishing House.

Pritchard, J. B. 1955 Ancient Near Eastern Texts. Princenton:Princeton University Press.

Ray, P. 1986 The Duration of the Israelite Sojourn in Egypt. AndrewsUniversity Seminary Studies 24: 231248.

Redford, D. B. 1970a The Hyksos in History and Tradition. Orientalia39: 151.

1970b A Study of Biblical Story of Joseph. Leiden: Brill.

1986a Egypt and Western Asia in the Old Kingdom. Journalof the American Research in Egypt 23: 125143.

1986b King-lists, Annals and Daybooks. Mississauga: Benben.

1992a Hyksos. Str. 341344, u vol. 3 od The Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

1992b Potiphar. Str. 426427, u vol. 5 od The Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

Redmount, C. 1989 On an Egyptian/Asiatic Frontier: An Archaeo-logical History of the Wadi Tumilat. Chicago: University ofChicago.

Schulman, A. R. 1975 Asenath. Studien zur Altagyptischen Kultur2: 238240.

1979 Chariots, Chariotry and the Hyksos. Journal of theSociety for the Study of Egyptian Antiquities 10: 105153.

Shea, W. 1992 The Burial of Jacob. Archaeology and Biblical Re-search 5: 3344.

Simpson, W. K. 1957 Sobkemhet, a Vizier of Sesostris III. Journal ofEgyptian Archaeology 43: 2629.

JOSIP U EGIPTU


Spiegelberg, W. 1904 Aegyptischen Randglossen zum Alten testa-ment. Strasburg: Schlesier and Schweikhardt.

Tufnell, O. 1978 Graves at Tell el-Yehudiyeh: Reviewed after a Life-time. Str. 76102, u Archaeology in the Levant: Essays forKathleen Kenyon, ur. R. Moorey i P. Parr. Warminster: Arisand Phillips.

Unger, M. F. 1954 Archaeology and the Old Testament. Grand Rap-ids: Zondervan.

Valloggia, M. 1974 Les Viziers des XIe et XIIe Dynasties. Bulletin delInstitut francais darcheologie orientale 74: 123134.

van den Boorn, G. P. F. 1988 The Duties of the Vizier. Lodon:Kegan Paul International.

Wadell, W. G. 1940 Manetho. Cambridge: Cambridge University Press.

Ward, W. A. 1982 Index of Egyptian Administrative and ReligiousTitles of the Middle Kingdom. Beirut: American University ofBeirut.

Weigall, A. 1927 A History of the Pharaohs. New York: E.P. Dutonand Company.

Weill, A. 1908 Die Veziere des Pharaonenreiches. Strassburg: Schle-sier and Schweikhardt.

Weinstein, J. M. 1975 Egyptian Relations with Palestine in the Mid-dle Kingdom. Bulletin of the American School of OrientalResearch 217: 116.

Wilson, J. A. 1955 The Inscription of Khu-Sebek, Called Djaa. Str.230 u Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Tes-tament, ur. J. B. Pritchard. Princenton: Princenton UniversityPress.

1956 The Culture of Ancient Egypt. Chicago: University ofChicago.

Yee, G. A. 1992 Asenath. Str. 476, u vol. 1 od The Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

53

Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i uo mu tubuna tlaitelje njegove. Zato sam sipiao da ga izbavim izpiaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i

prostranu zemlju u zemlju kojom tee med i mlijeko...(Izl 3,7.8)

IZLAZAK IZ EGIPTA

Nedugo nakon Josipove smrti odnos izmeu Egipanai Izraelaca sve se vipie hladio. Dopilo je vrijeme kada faraoniiduih dinastija, koji nisu poznavali Josipa (Izl 1,11), nisuni marili za njegove zasluge. Postojea mrnja dovela jefaraone na ideju da se Izraelci uporabe kao radna snaga upojedinim graevinskim i ratarskim projektima. Malo-po-malo Izraelci su sve vipie i vipie bili pod kontrolom Egipa-na, da bi kasnije bili tretirani kao robovi, kad im nije bilodopupiteno slobodno se kretati niti putovati izvan podrujau kojem su boravili.

Nakon 430 godina (Izl 12,40.41.) provedenih u Egiptudopilo je vrijeme izbavljenja. Prema prvim poglavljima Knji-ge Izlaska saznajemo o udnovatom izbavljenju malog Moj-sija kojeg je posinila egipatska princeza, o njegovom bijeguiz Egipta, te boravku na brdu Sinaj. Isto tako saznajemo onjegovom susretu s Bogom, koji mu se javio u goruemgrmu, i o naredbi da se vrati u Egipat te izvede Izraelce izropstva. Nakon izvjesnog vremena Mojsije se pojavio naegipatskom dvoru i zatraio od faraona dozvolu za oslobo-enje Izraelaca. Budui da faraon nije pristao na ovaj pri-


jedlog, uslijedilo je deset zala koja su pogodila Egipat. Tekkad je faraonov sin stradao u desetom zlu, faraon je pristaoIzraelce osloboditi.

Nedugo nakon toga organizirao je potjeru za Izrael-cima koji su se nalazili pred Crvenim morem. Bog je ponovouinio udo, otvorivpii more pred njima tako da su suhimprepili preko njega. Kad su Egipani vidjeli kako su Izraelcipropili suhim putem, krenuli su za njima i onda se more poBojoj naredbi zatvorilo, tako da je sva egipatska vojskazavrpiila u Crvenom moru.

Ovi dogaaji igraju kljunu ulogu u razvitku povijestiIzraela i bili su predmet paljive predaje i podsjeanja krozsva stoljea njihova postojanja. Upravo su zbog toga i takoupeatljivo opisani. Izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstvabio je popraen mnogobrojnim udima, tako da modaneki oekuju da bi se bar neki od ovih dogaaja mogli naina egipatskim spomenicima. Naalost, to nije tako jer starinarodi, a osobito Egipani, nikada nisu zapisivali svoje po-raze, nego samo uspjehe, ili su pak poraze prikazivali kaopobjede. Dosad arheologija nije pronapila ni jedan spome-nik koji bi makar nagovijestio neki od ovih dogaaja. Tepi-koe su jopi vee zbog toga pito biblijski izvjepitaj ne spomi-nje ni godine kada su se ovi dogaaji odigravali niti imefaraona koji je tada vladao u Egiptu. Nedostatak imena ubiblijskim zapisima je opravdan zbog nekoliko razloga. Pr-vo, Egipani i faraon bili su toliko omraeni Izraelcima daje razumljivo zapito biblijski pisac nije elio ni spomenuti tuomraenu osobu. Drugo, svi Izraelci kojima je bila pisanaKnjiga o Izlasku (Mojsijevi suvremenici) dobro su znali tkoje bio taj faraon, tako da nije bilo potrebe spominjati njegovoime. Tree, elja autora ovih tekstova nije naznaiti tko jebio faraon u vrijeme Izlaska Izraelaca iz suanjstva, da bizadovoljio radoznalost modernih povjesniara, ve je elioprikazati Izraelcima tko je bio Bog Izlaska.

Osim toga, ovakav je nain opisivanja dogaaja u pu-nom skladu s ostalim egipatskim zapisima onog vremena.Egipatski zapisi iz vremena Izlaska (1450. godine prije Kri-

55

sta), pa ak i nekoliko stoljea poslije Izlaska, nemaju obiajzapisivati imena pokorenih neprijatelja. Budui da je fara-on bio pokoreni neprijatelj, biblijski pisac ne spominje nje-govo ime, pito je bilo u skladu s onim vremenom pod egi-patskim podnebljem, iako u isto vrijeme mezopotamijskizapisi navode imena svojih pokorenih neprijatelja (Hoff-meier 1997: 110), pito je dobar pokazatelj da je pisac ovihtekstova bio dobro upoznat s egipatskim obiajima.

Nekoliko se primjera moe nai u egipatskoj povijestitoga vremena koji pokazuju ovakve obiaje. Kad je Tutmo-zis III. napao jednu koaliciju kanaanskih kraljeva (detalj-nije o ovome kasnije), u kojoj je bio pobjednik, nije nispomenuo imena ovih kraljeva ni u svojim analima niti nasvom poznatom spomeniku Gebel Barkal (Hoffmeier 1997:109). Umjesto njihovih imena pisac je rabio atribute: tajzao neprijatelj Kadepia, ili samo: taj zao neprijatelj.

Po tom istom obiaju ni njegov sin Amenhotep II. nijezapisivao imena pokorenih neprijatelja. Nakon jednoga odsvojih pohoda doveo je sa sobom nekoliko pokorenih prin-eva da bi ih javno ubio i objesio njihova tijela kao instru-ment zastrapiivanja i moi ovog faraona. Ni ovaj put njihovaimena nisu poznata (Hoffmeier 1997: 110). Kasnije, u vri-jeme Ramzesa II, zapisniari jopi uvijek nemaju obiaj na-znaiti ime neprijatelja. Jedna od najpoznatijih bitaka izvremena ovog faraona bitka je s Hetitima kod Kadepia. Iakose iz hetitskih zapisa zna ime ovog slavnog kralja (Muwa-talis), egipatski zapis ga poznaje i spominje kao zlog hetit-skog poglavicu (Kitchen 1968: 2-124).

Tijekom kasnije povijesti Izraela biblijski tekst vjernozapisuje imena neprijateljskih kraljeva: ipiak (1 Kr 14,25),Neko (2 Kr 23,29-35), Hofra (Jer 44,30), Tiglat Pileser (2Kr 15,29), Salmanasar (2 Kr 17,3), Sargon (Iz 20,1), San-herib (2 Kr 18,13) i Asar-Hadon (2 Kr 17,37). Ovakav pri-stup zapisu povijesti u potpunosti odgovara vremenu u ko-jem je ovaj tekst nastao (940.650. godine prije Krista). Uto vrijeme Egipat je prolazio kroz turbulentno vrijeme usvojoj povijesti. Zemlja je bila razjedinjena izmeu slabih

IZLAZAK IZ EGIPTA


vladara Gornjeg i Donjeg Egipta. Isto je tako Egipat siro-mapian u arhitektonskim pothvatima, ekonomskom napret-ku kao i u spomenicima s vrijednim zapisima. Ipak postojinekoliko zapisa o ovim ratovima, i zanimljivo je primijetitida sada egipatski zapisniari upisuju u tekst i imena poko-renih neprijatelja. Jedan od takvih zapisa pripada faraonuPiankhyju koji je vladao u Gornjem Egiptu (Grimal 1981).Zbog toga pito je smatrao da je upravo on legitimni nasljed-nik egipatskog prijestolja (Grimal 1993: 334341), zaratiose protiv svoga rivala, faraona koji je vladao Donjim Egip-tom. Iz tog zapisa saznajemo da se taj faraon zvao Tefnakht.Obiaj imenovanja neprijatelja postao je uobiajen u vrije-me prvog milenija u egipatskim zapisima, a ne ranije, pitoje u skladu s biblijskim zapisom.

Unato pomanjkanju izravnih dokaza iz egipatske po-vijesti, tijekom nekoliko posljednjih stoljea povjesniari iteolozi su pokupiavali odrediti vrijeme na povijesnoj ljestvi-ci kada su se ovi dogaaji odigravali. Kasnije su im sepridruili i arheolozi, tako da je kao rjepienje ovog proble-ma predloeno nekoliko teorija. Meu ostalima danas po-stoje dvije glavne teorije koje predlau vrijeme Izlaska Izra-elaca iz egipatskog ropstva. Jedna skupina znanstvenikadri da su Izraelci napustili Egipat i naselili se u Obeanojzemlji krajem 13. stoljea, negdje oko 1200. godine prijeKrista. Druga pak skupina dri da su se ovi dogaaji odigralinegdje sredinom 15. stoljea, oko 1500. godine prije Krista.

Teorija Izlaska u 13. stoljeu

Teolozi i arheolozi koji predlau da su Izraelci izapili izEgipta u 13. stoljeu prije Krista zasnivaju svoju teoriju natrima vrstama dokaza: biblijskom, povijesnom i arheolopikom.

Biblijski dokazi

Iako biblijska kronologija izriito stavlja vrijeme Izlas-ka u 15. stoljee prije Krista, ovi teolozi i arheolozi prona-

57

laze nekoliko biblijskih tekstova da bi poduprli svoje tvrd-nje i prijedloge da je Izlazak bio u 13. stoljeu prije Krista.To se dogaa stoga pito su izgradili svoje gledipite ne obaziruise na biblijsku kronologiju, ve dajui veu vrijednost po-dacima koji dolaze iz drugih podruja. Na taj je nain teorijaizgraena prije no pito je konzultiran biblijski tekst, a ondase na kraju pokupiavaju pronai neke dokaze, pa makar isporedne, da bi se te teorije podrale. Tako je pronaenonekoliko biblijskih tekstova koji se koriste da bi se podu-prla teorija o Izlasku u 13. stoljeu prije Krista.

Gradovi Pitom i Raamses

Kako biblijski tekst istie da su sinovi Izraelovi gradiliEgipanima gradove Pitom i Raamses, pretpostavlja se dase to dogodilo dok je faraon koji je nosio ime Raamsesvladao Egiptom. Faraon ovog imena ne pojavljuje se u egi-patskoj povijesti prije XIX. dinastije koja je vladala upravou 13. stoljeu prije Krista. Ovo je dovoljan dokaz za mnogeznanstvenike da zakljue kako su Izraelci jopi u 13. stoljeubili robovi u Egiptu, i tek kasnije uspjeli izai iz ropstva.Kako se zna da su Izraelci postojali u Palestini u vrijemeMarnepte (1236.1223. prije Krista), vjerojatno su gradiligradove za Ramsesa I. ili Ramsesa II. Ramses I. je vladaoEgiptom vrlo kratko vrijeme (manje od dvije godine) i nijebio neki znaajan faraon u povijesti ove dinastije. Stogaovi znanstvenici zakljuuju da je Ramses II. najbolji kan-

Devetnaesta dinastija

Ramses I. 1320.1318.Seti I. 1318.1304.Ramses II. 1304.1237.Marnepta 1236.1223.Amenmesses 1222.1217.Seti II. 1216.1210.Siptah 1209.1200.

IZLAZAK IZ EGIPTA


didat koji bi mogao biti faraon Izlaska i poznatiji je podimenom Ramses Veliki, a vladao je Egiptom od 1304. do1237. godine prije Krista.

Egiptolozi i teolozi dre da ime Pitom potjee od Pi-Tum, Pi-Atum, ili Per-Atum, dok ime Raamses smatraju dapotjee od Pi-Ramses ili Per-Ramses. Jopi u 19. stoljeu ar-

Ramses II.

59

heolozi su pokupiali identificirati biblijski Pitom. E. Navilleje vrpiio arheolopika iskapanja na lokalitetu koji je poznatpod imenom Tell el Maskhutah i predloio da je to bioantiki Per-Atum (Naville 1884).

Drugi arheolozi pak smatraju da je Tell Hisn bolji kan-didat za biblijski Pitom (Petrie 1915), dok trei smatraju dabi Tell er-Retaba bio najpogodniji (Kitchen 1992: 703). Jopidok je Petrie kopao na ovom lokalitetu, otkrio je nekolikonatpisa koji su nosili ime Atum, pito je dobar pokazatelj dase ovo boanstvo pitovalo na ovome mjestu i da je ononosilo ime Pi-Tum, Pi-Atum, Per-Atum, pito bi bio biblijskiPitom. Tijekom svoga iskapanja, Petrie je takoer otkrionekoliko skaraba (egipatski peatnjak s imenom faraona)koji su pripadali Tutmozisu III. i Amenhotepu III. Iz svegagore navedenog vidi se da je sasvim mogue da je Tell er-Retaba uistinu bio biblijski Pitom.

Pogodnost Tell er-Retabe kao kandidata za biblijski Pi-tom vidi se u tome pito biblijski tekst ne spominje da suIzraelci prigodom Izlaska propili pored ovog grada, pa sestoga zakljuuje da je to zbog toga jer je bio smjepiten junood Sukota, koji je pozitivno identificiran kao Tell el-Ma-skhuta. Tell er-Retaba se uistinu nalazi oko 15 kilometarajuno od Tell el-Maskhute.

Ime Ramsesa II.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Postoji nekoliko egipatskih zapisa koji govore o Ramse-sovom gradu i veina je vezana upravo za Ramsesa II, doksu samo neki u vezi s Ramsesom III. Neki od ovih gradovasmjepiteni su daleko od delte Nila, ak u dalekoj Nubiji iLibiji. Ipak neki od ovih zapisa spominju gradove lociraneupravo u delti Nila. Jedan se odnosi na utvrdu koja senalazi na sjevernom Sinaju, a sagradio ju je Seti I, otacRamsesa II. Seti I. je nazvao ovu utvrdu Mjesto gdje stanujelav. Kasnije, kad je Ramses II. dopiao na vlast, promijenioje ime u Ramsesovo mjesto stanovanja. Nedavna su ar-heolopika iskapanja na Tell Haboui otkrila masivnu tvravukoja je obuhvaala povrpiinu od 1000 kvadratnih metara(Abd el-Maqsoud 1988) i neki dre da bi upravo ova utvrdatrebala biti Ramsesov grad. Meutim nisu pronaeni nika-kvi podaci koji bi upuivali na opravdanost ove identifi-kacije.

Osim ovoga, predloeno je da bi moda Tell er-Retabamogao biti Ramsesov grad (Petrie 1906: 28). Postoje ozbilj-ne zamjerke ovom prijedlogu. Jedna od njih je pito arheo-lozi nisu pronapili ni jedan spomenik na kome bi pisalo Pi-Ramses. Zatim postoje mnogi drugi lokaliteti u njegovojblizini i ne postoji razlog zbog ega bilo koji od njih ne bimogao biti Ramsesov grad, jer ni oni nemaju nikakve spo-menike s natpisom Pi-Ramses. Sljedei se prigovor odnosina veliinu hrama i samoga grada. Ni hram niti veliinagrada ne odgovaraju veliini prijestolnice koja bi odgovar-ala Ramsesu Velikom. Uostalom Tell er-Retaba po svompoloaju bolje odgovara biblijskom Pitomu negoli Raam-sesu.

Gardiner je dao trei prijedlog, a odnosi se na TellFarameh koji se nalazi na najistonijoj strani delte Nila. Zaovaj prijedlog on je napiao dokaze meu starim zapisima(Gardiner 1918: 127, 179, 242). Prigovori koji se odnosena ovaj prijedlog uglavnom su arheolopikog karaktera. Do-sad na tom cijelom podruju nisu pronaeni nikakvi ostacikoji bi upuivali da je ovo mjesto bilo naseljeno u vrijemeRamsesa II. Osim toga, Pi-Ramses je bio smjepiten u plod-

61

nom kraju, dok se to ne moe kazati za teritorij u kome senalazi Tell Farameh (Naville 1924: 22; Kees 1961: 195).

Sljedee mjesto koje nosi Ramsesovo ime nalazi sezapisano na Papirusu Anastasi III, gdje se opisuje carskarezidencija pod nazivom Pi-Ramses, a smjepitena je u deltiNila. Sve donedavno smatralo se da se ovaj grad nalazipod rupievinama modernog Tanisa. Arheolozi su dopili dotog zakljuka jer je pronaena masa spomenika koji supripadali Ramsesu II. (Montet 1934; 1940). Budui da suotkriveni neki spomenici koji dolaze iz vremena Hiksa naistom lokalitetu (Tanisu), smatralo se da je Pi-Ramses biosazidan na Avarisu, prijestolnici Hiksa (Montet 1930: 128). Prisutnost ovih spomenika koji pripadaju Ramsesu II.na podruju Tanisa ne mora znaiti da se Pi-Ramses iliRaamsesov grad nalazio u Tanisu.

Poistovjeivanje Tanisa s Pi-Ramsesom potjee jopi iz18. stoljea, kada je francuski povjesniar predloio da jepodruje oko Tanisa bilo mjesto na kojemu su boraviliIzraelci (Rollin 1823: 155). Ova je ideja bila sveope pri-hvaena (Uphill 1969: 304), tako da se sve donedavno Tanisnalazio u svim enciklopedijama i rjenicima kao mjesto nakojemu se nalazio antiki Pi-Ramses.

Budui da ni jedan od Ramsesovih spomenika nije pro-naen na svom originalnom mjestu (tamo gdje su ga gra-ditelji Ramsesovog grada stavili), utvreno je da su svi tispomenici i materijal iz Ramsesova grada preneseni sa svogoriginalnog mjesta u Tanis, gdje su upotrijebljeni kao grae-vinski materijal u vrijeme 21. dinastije, oko 1100. godineprije Krista (oko 100 godina poslije Ramsesa II.) za izgradnjuhrama bogu Amunu (Kitchen 1992: 703). Drugim rijeima,Tanis nije postojao prije XXI. dinastije, pito je dvije dinas-tije poslije Ramsesa II, koji je pripadao 19. dinastiji.

Osim toga, egipatski dokumenti govore da je Pi-Ram-ses smjepiten na vodama Ra, koje se nalaze na najistonijemogranku u delti Nila. Tanis ne bi mogao odgovarati ovimkarakteristikama jer je lociran na drugoj strani ovoga og-ranka. Papirus Anasatsi III. hvali plodnost zemlje koja se

IZLAZAK IZ EGIPTA


nalazi oko Pi-Ramsesa, dok se to ne moe kazati za Tanisjer se nalazi u preniskom dijelu koji je esto poplavljenvodom iz Sredozemnog mora i stoga je zemlja oko Tanisaprilino neplodna, budui da u sebi ima odreenu koliinusoli (Shea 1982: 231).

Prema biblijskom tekstu (Izl 12,37), Izraelci su krenuliiz Raamsesa pravo prema Crvenom moru ne nailazei nina kakve vodene prepreke prije Crvenog mora. Ako biRaamses bio Tanis, onda bi Izraleci bili suoeni s najisto-nijim ogrankom u delti Nila koja bi bila ozbiljna preprekaza toliki narod i stoku. Budui da takve prepreke nije bilo,najbolje je potraiti Raamses na istonoj strani najisto-nijeg ogranka u delti Nila.

Jopi tijekom tridesetih godina neki su teolozi i arheo-lozi nasluivali da Tanis nije najpogodniji kandidat za bib-lijski Raamses (Pi-Ramses). U tu svrhu M. Hamza je vrpiioarheolopika iskapanja na Qantiru i predloio da bi ovajlokalitet mnogo bolje odgovarao Pi-Ramsesu (Hamza 1930:3168). Osim toga, na temelju pisanih dokumenata done-sen je zakljuak da bi se Pi-Ramses trebao nai negdje ublizini Qantira (Van Seters 1966; Uphill 1969). Plodno pod-ruje u kojem je Qantir smjepiten, trgovaki putovi premaAziji, kao i blizina mora, postojanje palae Ramsesa II,kao i geografski poloaj sama grada i njegove okolice od-govaraju opisu Pi-Ramsesa na raznim egipatskim dokumen-tima.

Na podruju Qantira nalazi se arheolopiki lokalitet ve-likog znaaja, a danas je poznat pod imenom Tell el-Daba.Ve nekoliko sezona na ovom lokalitetu iskapa jedan aus-trijski arheolopiki tim, koji je otkrio bogate ostatke s noviminformacijama s obzirom na pitanje identifikacije ovog lo-kaliteta kao i antikog Pi-Ramsesa. Prema arheolopikim pro-nalascima, ovaj je lokalitet bio nastanjen jopi u vrijeme XII.dinastije, kada je ubrzo nakon toga bio totalno unipiten.Poslije toga dolaze Hiksi i grade novi grad, Avaris, na rupie-vinama prethodnog (Shea 1990: 100). Ovog puta grad jebio znatno propiiren, da bi bio ponovo unipiten kada su

63

Hiksi izgubili rat protiv Ahmosea, osnivaa XVIII. dinas-tije. Ramses II. ponovo zida svoj grad na rupievinama Ava-risa i naziva ga svojim imenom (Bietak 1975).

Veina znanstvenika i arheologa prihvaa ideju da jebiblijski Raamses i Pi-Ramses jedan te isti grad, koji jenastao u vrijeme Ramsesa II. Meutim, postavlja se pitanjeradi li se u stvarnosti ovdje o istom gradu. Na temeljulingvistike egipatskih hijeroglifa i semitskog alfabeta, D.Redford je donio zakljuak da se ovdje radi o dvama raz-liitim imenima i tvrdi da biblijski Raamses i Pi-Ramsesnemaju nipita zajednikog (Redford 1963: 410), osim sli-nosti u spelovanju. Nekoliko godina prije ove temeljite stu-dije J. Rea je tvrdio da biblijski Raamses, koji su Izraelcigradili u ropstvu, ne potjee od Ramsesa II. (Rea 1961: 514). Njega su slijedili G. L. Archer i L. Wood, koji su dopilido istih zakljuaka (Archer 1964: 207, 208; Wood 1970:23, 24). Oni smatraju da je biblijski Raamses mnogo starijii da potjee jopi iz vremena Hiksa.

Prema ovim znanstvenicima ime Ramses je postojalojopi u ranijim razdobljima, mnogo godina prije pojavedinastije Ramsesa u 13. stoljeu prije Krista. Jedan vizirkoji je ivio u vrijeme Amenhotepa III. i Akhenatena (18.dinastija), koji su vladali u 14. stoljeu prije Krista, nosioje ime Ramses (Archer 1974: 49, 50). Jedan drugi Ramsespoznat je jopi iz vremena Hiksa (Ranke 1935: 218), a treiopet jopi iz ranijih vremena kada je vladala 12. dinastija(19. i 20. stoljee prije Krista) (Stewart 1979: 26). Prematome jasno je da se ime Ramses koristilo i bilo poznatoEgipanima ak nekoliko stoljea prije dinastije Ramse-sa.

Meutim, C. Aling je ispravno postavio pitanje kakveveze imaju osobna imena Ramsesa (imena obinih ljudi) sgradovima koji su se zidali. Ove osobe koje su nosile Ram-sesovo ime nisu bile faraoni, a poznato je da su Egipanidavali imena svojim gradovima po vladajuim faraonima,po boanstvima, kultnim predmetima i po svetipitima (Aling1982: 133). Zbog toga je potrebno potraiti meu egipat-

IZLAZAK IZ EGIPTA


skim zapisima i vidjeti je li koje mjesto bilo nazvano poRamsesovu imenu prije pojave ovog faraona.

Jopi davne 1918. godine Gardiner je izdao listu imenagradova koji su se nalazili u delti Nila (Gardiner 1918:127). Prema ovoj listi, postojalo je nekoliko gradova kojisu nosili Ramsesovo ime, kao pito su danapinji Derr, Amara,i Abu Simbel, ali oni nisu locirani u delti Nila, ve na juguEgipta (Gardiner 1918: 133, 134). Osim toga svi dolaze izvremena Ramsesa II, po kome su i dobili ime. Prema tome,ovi gradovi su vezani za Ramsesa II, a ne za neku druguosobu koja je nosila ime Ramses i ivjela prije ovog slav-nog faraona.

Grad Pi-Ramses, koji je nastao u vrijeme Ramsesa II,sazidan je na ve postojeim rupievinama prijapinjih gra-dova. Prije Ramsesa II. ovo je mjesto bilo poznato u egipat-skim zapisima kao Avaris kojeg su osnovali Hiksi. Kada jeRamses II. dopiao na vlast i ponovo sazidao svoj grad, na-zvavpii ga svojim imenom (Pi-Ramses), za stari grad koji jeleao ispod Pi-Ramsesa vipie nitko nije znao. Kasnije u svojliteraturi se spominje grad Pi-Ramses, dok Avaris potpunoizlazi iz uporabe

Documents

Nastanak Izraela i Biblijska Arheologija Gregor