1
Silvije Škudar
POEZIJA THRATHIRE
2
POEZIJA THRATHIRE
3
Haiku poezija Thrathire
(Gunther1, 16.st.)
„Šišmiš“
Myotis leti;
Noć je i tama pada
A ja sam doma.
„Polja“
Crvene ruže
Žuto cvijeće, trava
I pokoji grm.
1 Malo je poznato o Guntheru, ali dvije njegove haiku pjesme pronađene su u špilji „Šmizla“.
4
(Sizamir, 18.st.)
„Tišina“
Grmovi, mačke;
A pasa nigdje nema
Bogami pusto.
„Prijateljstvo“
Svi prijatelji
Otputovaše daleko
A ja osta sam.
„Lišće“
Šum lišća, da;
Potpuni spokoj i mir
Sam u miru svom.
5
„Reskos2“
Napokon nađoh
Vjernog pratioca, pak
Imena Reskos.
„More“
Šum mora iza
Iz daljine me prati
Gdje je Reskos?
„Putokaz“
Lijevo, desno
Možda gore, il' dole
Do doma moga. 2 Reskos je pas koji je Sizamira pratio 4 godine dok je putovao Thrathirom.
6
(Kešmeriz, 18.st.)
„Ostanak“
Trebam li biti
Na ovoj planeti il'
Da odem sad.
„Vrijeme“
Prošlost, prolaznost,
Pojedena praznoća
Pravog prizmoida.
„Za junaka“
Našem Jantolu
Koji spasi sav narod svoj
Klea andron!
7
(Grüggen 19.-20.st.)
„Pahka“
Zlokobni vladar
Zlog imena Pahka, ipak
Zavolili ga.
„Tragedija“
Potrbuš, nije
Se probudio jutros
Pojeo što loše.
„Nada“
Novi brat roda
Našeg, rođen bijaše,
Neki Matei.
8
(Lauren 20.st.)
„Udarac“
U trbuh, u glavu
Pokatkad i međ' noge
Prava Arena.
„Rat“
Šuška se, krvi
Bit će posvuda, Orić
Je general.
„Zvuci prirode“
Lavež, cika
Mjauk, ćijuk, rzanje
I onda prdac.
9
(Rozibad, 21.st.)
„Pismo“
Primio sam ga
U žutom paketiću;
Od matere mi.
„Industrija“
Kuda nestaje
Priroda ova naša?
Ide u ku...
„Smeudagra“
Odo u repere
Imaju dobre sarme.
Njam iliti njam.
10
(Kalimir, 21.st.)
„Neboderi“
Nadvisili su
Pa i čovjeka, preko
Njegove glave.
„Most“
Preko rječica
A nekad i prek' mora
Pak se srušio.
„Pilana“
Plač drva, šume;
Zujanje pila, sekire;
Ime: „Drvorez“.
11
Ode Thrathire
Oda Kukuruzu
(Mehmotep, 15.st.)
Bijaše dva brata
Gladnog naroda svata
Bez koji' nemade rata.
Nakon čet'ri kiše
Proklijalo sjeme, sve više, više
Više oni imaju, manje narodu,
Al' podijelili oni sjeme
Proširili svog rada nagradu
I cijelo, pa pleme,
Imaju dovoljno da se najedu.
Hvala vam, braćo!
12
Mimo roda
(Pavličeč, 16.st.)
Igra r'ječi igra je moja
I zbog toga, prava je boja
Svaka riječ koju izgovorim.
I baš zbog roda moga
Naroda koji me odgojio
Svakog dana, baš zbog toga
Vidi se što sam dobio.
Ali bez naroda, nema ni spasa
Od ljudi iz brda spasa
Koji znaju za dva pasa
Bez kojih, opet, nema spasa
13
Akrodastih
(Pavličeč, 16.st.)
Grozna, strašna zima,
Epična hladnoča,
Nigdje drugdje ne postojaše
Sem našeg sela maloga.
Nigdje, ama baš nigdje,
Estetski zakon nije upropašten,
Kamoli u Miogradu
Vlasništvu Gensa polukralja
Luđačke obitelji svoje
Apelirajući na prijestolje
Dok skuplja poreze naroda svog
A onda je umro.
Recommended