Udruţenje Nezavisnih Pisaca
PRIČE NAŠIH SNOVA Zbornik priĉa
Beograd
2017
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
2
Priĉe naših snova
3
Alfabetni spisak objavljenih autora u
zborniku „Priče naših snova“
01 – Aleksandra Filipović
02 – Blaţenka Jukić
03 – Damir D. Ocvirk
04 – Dragana Miljković
05 – Dušica V.Milentijević
06 – Dylan Horman
07 – Evica Kraljić
08 – Gabrijel Barišić
09 – Glorija Wolf
10 – Gordana Sarić
11 – Ifeta Hrnjić
12 – Ivan Gaćina
13 – Jasna Šemiga Pintarić
14 – Jelena Dilber
15 – Josip Matej Bilić
16 – Lidija Lazarević
17 – Marat M’saev Daan
18 – Marija Najthefer
Popov
19 – Marija Stojiljković
Marstoj
20 – Milan M. Rajović
21 – Milica Lesjak
22 – Miljan Paunović
23 – Miljana Vidosavljević
24 – Mugdim Galijašević
25 – Nebojša Amanović
26 – Nešo Popović
27 – Nikola Vušković
28 – Petra Rapaić
29 – Radica Matuški
30 – Radojka Mugoša
Petrić
31 – Radojka Rea Sartori
32 – Sanja Maksimović
33 – Slavica Klеin
34 – Slavica Turinski-Lazić
35 – Slobodan Mitrić
36 – Spomenka Denda
Hamović
37 – Strahinja Lakić
38 – Svetlana Ţivanović
39 – Tamara Tamkuz
Kuzmanovic
40 – Tanja Ajtić
41 – Vesna Andrejić
Mišković
42 – Vitomir Ćurĉin
43 – Zdenka Kirin
44 – Ţeljko Ţele Jovanović
45 – Zvjezdana Ĉagalj
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
4
Priĉe naših snova
5
Nebojša Amanović – Moleban sveštenika
Vremešni italijanski sveštenik ĉuĉnuo je u ćošak svoje ćelije
i pokrio se slamaricom.Napolju, snaţne artiljerijske granate
eksplodirale su po mekanoj afriĉkoj zemlji, a šarpneli su tukli
po kamenim zidovima njegovog zatvora. S vremena na vreme
granata bi se rasprsnula u vazduhu, a usijane metalne krhotine
probušile su zarĊali metalni krov.
Stari sveštenik se sklupĉao i privukao bliţe sebi jednu tanku
slamaricu. Eksplozije su naprasno prestale. Starac se opustio.
Doviknuo je svojim tamniĉarima na italijanskom: „Zašto nas
bombarduju? Ko radi ovo?“
Ali, nije dobio nikakav odgovor. Stariji Etiopljani, oni koji
su govorili italijanski, tokom godina su postepeno nestali, a on
je kroz kamene zidove ĉuo sve manje i manje svog maternjeg
jezika. Zapravo, shvatio je da već bezmalo pet godina nije ĉuo
ni reĉ italijanskog. Povikao je na ahmarskom, a zatim na tigrini:
„Šta je to? Šta se dešava?“ No, nije bilo odgovora. Nikad mu
nisu odgovarali. Za njih, on je bio mrtviji od tela koja su trulela
po dvorištu. Kada ĉetrdeset godina postavljaš pitanja a niko ti
ne odgovara, to moţe da znaĉi samo da si mrtav. No, znao je da
se ne usuĊuju da mu odgovore. Jedan mu je odgovorio, nekad
davno, kada je prvi put ušao u tu ćeliju. Da li je od tada prošlo
ĉetrdeset godina? Moţda manje. Godine je bilo teško pratiti.
Nije mogao ĉak ni da se seti ĉoveka koji mu je odgovorio,
izuzev lobanje. Tamniĉari su mu dali lobanju ĉoveka koji je
odgovorio.
Lobanja mu je sluţila kao ĉaša. Setio bi se tog ĉoveka i
njegove ljubaznosti svaki put kada bi pio. A tamniĉari su se
sećali kada bi mu punili ĉašu, setili bi se da ne smeju da
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
6
razgovaraju s njim. Ali on im je svejedno postavljao pitanja.
Opet je povikao: ,,Zašto se ratuje? Hoćete li da me oslobodite?“
Zagledao se u ţelezna vrata na udaljenom zidu. Zatvorila su
se za mladićem 1936. godine, kada je Etiopija bila italijanska
kolonija, i od tada se nijednom nisu otvorila. Koristio se samo
mali otvor u dnu ţeleznih vrata. Kroz taj mali portal, jedanput
dnevno, ulazila je njegova hrana a izlazio njegov izmet.
Prozorĉić, ne veći od velike knjige, zapravo samo nedostajući
kamen iznad nivoa oĉiju, propuštao je svetlost, zvukove i
vazduh. Njegov jedini imetak u ćeliji, ne raĉunajući njegovu
dronjavu shammu, behu lavor za pranje, tupe makaze koje je
koristio da seĉe kosu i nokte, i Biblija, koju su mu dopustili da
zadrţi kada su ga utamniĉili. Da mu nije bilo Biblije znao je da
bi odavno poludeo . Proĉitao je svetu knjigu moţda sto ili
dvesto puta, i premda mu je vid oslabio, napamet je znao svaku
reĉ. Stari i Novi zavet pruţali su mu utehu i bekstvo, ĉuvali
njegovu dušu, krepili je.
Starac je pomislio na mladića koji je 1936. prošao kroz
metalna vrata. Znao je svaki detalj mladićevog lica i svaki
pokret njegovog tela. Noću je priĉao s tim mladićem i pitao ga
mnoštvo stvari o njihovoj rodnoj Siciliji. Toliko dobro je
poznavao mladića, da je ĉak znao šta mu se motalo po glavi,
kako se osećao, gde je išao u školu, i selo iz koga je poticao, i
koliko mu je otac bio star. Taj mladić nikad nije ostario,
dabome, a priĉe su mu uvek bile iste.
No, njegovo lice bilo je jedino koje je starac znao dovoljno
dobro da ga se seća. Poslednji put je video to mlado lice u
ogledalu pre skoro ĉetrdeset godina i od tada nikad više, izuzev
u mašti. Zaplakao je.
Priĉe naših snova
7
Milica Lesjak – Oprosti oče
Tog prohladnog, maglovitog jutra, ustao je mrzovoljan,
dovukao stolicu do prozora i bez rijeĉi ostao zagledan u
polupraznu ulicu. Kao da smo sve razgovore završili, pravih
tema, barem njemu interesantnih, nije bilo. Trudila sam se iz
petnih ţila da mu izmamim smiješak na licu, ali nije išlo.
Ostao je zaĉahuren, skamenjen, odsutan…
Doveli smo ga prije nekih mjesec dana. Visoke godine, tijelo
onemoćalo, ali ono što ga je najviše ubijalo, bila je samoća.
Sam u oronuloj staroj kući, zima hladna, nikoga da pomogne,
ni rodbine, ni komšiluka, ni one koje sam uz plaćanje pokušala
naći.
“DoĊi tata kod nas, bit će ti lijepo, cijeli dan toplo, pa fine
juhice, a i kolaĉe ću peći.”, pokušavala sam ga pridobiti.
“Ma, djede, svaki dan imat ćeš dvije vrste kolaĉa, ja sam
pravi majstor za slatkiše.”, dodavala je Lea, znajući za djedovu
opsesiju za slasticama.
„A ja sam ti na telki pronašao kanal sa sevdalinkama, moţeš
ih slušati u svojoj sobi koliko hoćeš.“, dodavao je unuk Nino.
Uspjeli smo, uz obećanje da ćemo ga sa prvim danima
proljeća vratiti njegovoj kućici.
U poĉetku je izgledao zadovoljno. Svi smo oko njega
„plesali“. Volio je priĉati o svojoj mladosti, o nama djeci, o
neimaštini, ali i sreći u velikoj obitelji, punom sokaku ljudi,
punoj školi djece, mobama, sjedeljkama. Nikad ga nisam ĉula
da je poţelio takav ţivot promijeniti. Istina, neke dogodovštine
je ponavljao i po nekoliko puta, ali smo se pravili da ne
primjećujemo. Posebno su mu oĉi sijale na uporno djeĉje
zapitkivanje:
„Djede, koliko je cura bilo prije bake?“
A onda je zašutio. Znao je satima sjediti kraj prozora,
zaĉuĊen što je tako malo prolaznika.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
8
„Jesi li ti dijete u nekoj zavadi s komšilukom?“, ipak je
uspio jednom progovoriti.
„Nisam tata, saĉuvaj Boţe, zašto bih bila?“, pokušavala sam
ga razuvjeriti.
„Pa, nikoga nema, zar ti nitko ne dolazi ?“, nastavlja je dalje.
“Ma, doĊu tu i tamo, ali znaš, ovdje su ljudi malo drugaĉiji,
više zatvoreni u sebe, a kad ţele doći, obiĉno se najave.“
Ova „najava“ ga je potpuno zbunila. Znala sam da mu ne
mogu do kraja objasniti ono što je dugo probijalo i moj
mentalni sklop.
Drugi dan me je opet zatekao pitanjem:
„Vidim ovdje sve lijepe kuće, ali ove nove su nekako ĉudne.
Do ulice mali prozori kao na nekoj štali, a na drugoj strani,
prema dvorištu veliki, do krova, pa raskošne terase, cvjetne
bašte…“
„To ti je, tata, kako bi ljudi saĉuvali mir, da im ne viri svako
s ulice u šalicu i tanjur, a manje je buke i prašine.“
„A što bi smetalo i da te vide, pozdraviš ih, pozoveš na
kavu, piće i kolaĉe, ako imaš, pitaš za zdravlje. Za ljude uvijek
treba imati vremena.“
Nisam više ni pokušavala da mu objasnim što je to drugi
mentalitet.
Već za nekoliko dana tiho mi reĉe:
„Ja bih išao kući!“
„Zar ti nije lijepo tata? Samo se još malo strpi.“, pokušala
sam ga odgovoriti.
„Svi ste jako dobri, hvala vam, ali ja bih svojoj kući.“
Znala sam da je tu kraj. Za dva dana smo ga odveli natrag.
Doĉekao ga je samo njegov ljubimac, maĉak Garo. Dok je u
šporetu pucketala vatra, otac moj, s Garom na nogama, spavao
je kao dijete. Ĉak sam se poĉela plašiti. Nisam znala da li je
ovo spavanje spokoj u vlastitom krevetu ili je nešto više od
toga. I kad se na trenutke budio, gledao me je nekim tupim,
izgubljenim pogledom. Samo bi nešto promrmljao i okretao se
na drugu stranu.
Priĉe naših snova
9
Treći dan po dolasku, jurila sam na sve strane, traţeći
nekoga tko bi mu vatru zaloţio, nešto skuhao i malo društvo
pravio. Toliko je ţena bez posla, mislila sam, a ja za cijenu
nisam ni pitala. Vraćala sam se oĉajna, bez rezultata potrage.
Ipak ću ga morati smjestiti u neki Dom, ali kako mu to
objasniti, uvijek je bio protiv. Ništa nisam morala. Našla sam
ga već hladnog, s maĉkom pod nogama. Griţnja savjesti rezala
me je poput sjeĉiva. Zar sam ga baš u tim trenucima morala
ostaviti? Za kajanje je bilo prekasno. Leţao je mirno, rekla bih i
spokojno. Ili sam to ja samo tješila sebe. Oprosti oĉe!
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
10
Milica Lesjak – Sestre
Tog nedjeljnog popodneva, susjeda Mara, starica blizu
osamdesete, opet je nekud ţurila. Blago pognuta, s obaveznom
maramom oko glave, flanelskom suknjom i neminovnom
crnom pregaĉom, koraĉala je sitno, oštro i ţustro, nešto izmeĊu
obiĉnog koraka i trĉkanja. I uvijek tako, uvijek je ţurila kao da
je dolazak do cilja bilo pitanje ţivota.
“Našla sam tko će mi dopremiti „prnje“ iz Zagreba, dobaci
usput. Ponudio mi se jedan djeĉarac jutros u dućanu. Nemam
više što navući na sebe.!
Mara je ţivjela godinama sama. Vitalna, vrijedna, samo je
ĉekala poziv kako bi nekome nešto pomogla. I ne samo
susjedima. Poznavala je ĉitavo naselje, svaki dan bi ga je
propješaĉila uzduţ i poprijeko, a pješice je išla i do nešto
udaljenije trţnice i groblja. Susjedu Ivanu je bila glavna
pomagaĉica u sortiranju krumpira, brala je i bobice s divljeg
šipka na obliţnjem grmlju, ĉistila grašak, mahune, a o orasima
da se ne priĉa. Ĉitavu ulicu je oslobaĊala tog dosadnog posla.
Svi su se iznenadili kad je otišla za Zagreb. Došao njen
nećak Štefek i traţio pomoć:
“Majka Greta ne moţe više sama, netko se mora o njoj
brinuti. Još je u svom stanu, ali teško govori i hoda, on nema
vremena, a nije baš raspoloţen bilo koga pustiti u veliki
dvosoban stan. A i zašto bi? Teta Mara je još zdrava i vitalna.”
Greta je bila Marina mlaĊa sestra, ali ĉitavog ţivota
bolešljiva. Iz tog razloga je i Štefek kod tete proveo ne samo
rano djetinjstvo, već i završio osnovnu školu. Voljela ga je
Mara i kasnijih godina svima se hvalila kako je njen nećak „
glavni“ u nekoj javnoj ustanovi.
“Kako li će se snaći u velikom gradu ona, primitivna seoska
ţena, sa ĉetiri razreda osnovne, koja se nikad nije makla od
svog doma?“, komentirali su susjedi. “Vratit će se natrag brţe
nego što je otišla.”
Priĉe naših snova
11
Nastavljali su samouvjereno. Pogriješili su. Ostala je tri
godine; kuhala, ĉistila, njegovala sestru, priĉala po ĉitave dane,
ĉak i kad joj Greta nije mogla biti sugovornik. Dijalog je vodila
i u njeno ime.
Nedjeljom je odlazila u crkvu, a jednom su je prepoznali ĉak
na Velesajmu. Vjerovala je kako bi tu mogla sresti nekog iz
rodnog kraja.
Rasla su Štefekova djeca. Majĉin stan postao je primamljiv i
odluka je pala – tetku vratiti doma a mamu smjestiti u neki od
domova. I to ne u bilo koji dom. Tamo gdje joj ţivi sestra bilo
bi idealno, imao bi je tko posjećivati, bio je odluĉan Štefek u
svojoj nakani. Nitko ne zna kako je uspio tako na brzinu
ishoditi mjesto, kad se inaĉe na smještaj i godinama ĉekalo.
Tetku Maru strpao je na brzinu, jednog predveĉerja, nije mogao
ĉekati ni da se spakira. Sve će joj stvari već dostaviti, reĉe joj,
sada nema vremena. Nikada više nije došao.
Starica je i dalje opravdavala svog prezauzetog nećaka.
Gretu je posjetila prve i druge nedjelje, jedino nije one treće,
odluĉila je otići s lokalnim hodoĉasnicima u Mariju Bistricu.
Kad je sljedeći put došla, Grete nije bilo.
“Umrla je prije nekoliko dana.”, rekoše joj. “Došao je sin,
sigurno je već pokopana.”
Sestru Maru, nitko nije obavijestio. Nakon toga se
promijenila. Nije izlazila iz vlastitog dvorišta. Sjedila bi na
drvenom tronošcu i nijemo gledala ulicu. Prestala je i u crkvu
ići. Kao da se i s Bogom posvadila. Tu i tamo, kad bi joj netko
spomenuo Štefeka, blago bi se trgla, a donja usna bi joj
zadrhtala. Rijeĉi nije bilo. Bez rijeĉi je i ona nedavno otišla.
Štefeka nije bilo.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
12
Aleksandra Filipović – Devojčica iz skloništa
Juĉe su ubili Kenedija. Od onog dana u skloništu zgrade, u
samom srcu Beograda, prošlo je više od devetnaest godina.
Kosa mi je već ponegde seda, ali ne proĊe ni noć, da se obliven
znojem ne probudim. Onda iz kredenca kraj kreveta vadim
poţutelu Politiku i dugo gledam u sliku devojĉice koja me,
smešeći se, posmatra sa naslovne strane.
Napolju vrišti košava. Kroz prozor svog podstanarskog
potkrovlja bdijem nad mraĉnim vodama Dunava. Talasaju se
kao vreme. Noćas ću se prvi put usuditi da zapišem nekoliko
redova o onom danu. Poĉinjem tako što na vrhu lista papira
ispisujem današnji datum. Nadalje sve prepuštam drhtavoj ruci
sećanja.
Napisano 23. novembra 1963, u Beogradu.
Tegobna je bila tmina u skloništu. Tek u ponekom uglu
zatreperio bi plamen sveće. Grimizna svetlost obasjala bi od
strave izobliĉen ljudski lik. Vazduh je bio teţak od straha.
Mirisao je na urin. Ljudi su sipljivo disali. Staklastim oĉima
gledali su u nigdinu. Grĉevito su stezali decu, kao da će ih
telima sakriti od nadolazeće smrti. Leteće tvrĊave su ĉitav dan
urlikale tvoreći pustoš pod svojim ledenim senima. Sada se već
neko vreme nije ĉulo ništa.
Sedeo sam na rastoĉenom buretu u najmraĉnijem uglu
skloništa. Blizu mene nije bilo ljudi. Tako volim. Po zidovima
je gamizala vlaga. Mirisala je na zemlju iz sveţih grobova.
Negde sa tavanice, na leden kameni pod, kapala je voda. Bio je
Uskrs, ali mi se iskonska studen uvukla u kosti. Drhteći, stezao
sam sivi vuneni kaput prepun rupa. Tada sam već prestao da
osećam strah. Ţeleo sam da se sve već jednom završi. Da
konaĉno postanem prašina, pa da me u nevidin razveju divlji
severni vetrovi.
Najednom, nešto me je dotaklo po ramenu. Okrenuo sam se
i ugledao devojĉicu. Nije mogla imati više od šest godina. Na
Priĉe naših snova
13
sebi je imala belu haljinicu prošaranu sitnim ruţama. Ruţe su
se crvenile kao kapi krvi. Krupne smeĊe oĉi gledale su me
smešeći se.
„Jesi li se izgubila, malecka? Gde su ti roditelji?“,
progovorio sam lenjo.
„Ne znam“, prošaptala je. Nedostajala su joj dva gornja
sekutića.
„Hajde, naći ćemo ih.“
Dok sam ustajao, devojĉica je uperila prst ka neĉemu što se
mi se nalazilo iza leĊa. Okrenuo sam se. U dubokoj tmini
zlokobno se crnelo mnoštvo drvenih baĉvi. Do tog ĉasa ih
uopšte nisam primetio. Bile su nabacane uz jedan od zidova
skloništa. Tmina je polegla po njima i gotovo da se nisu ni
videle.
„Iza.“, procedila je.
Skoĉio sam kao da me je neko ošinuo korbaĉem. Poĉeo sam
da razgrćem baĉve. Bile su prazne, ali veoma teške. Oĉekivao
sam da ću iza njih svakoga trenutka pronaći zgnjeĉenu šaku
ţene, kaţiprsta ispruţenog kao da optuţuje. Ili da ću ugledati
obnaţeno koleno muškarca koje viri ispod poderanih krvavih
pantalona. Jek lupnjave razlegao se skloništem. Na leĊima sam
osetio desetine upitnih pogleda.
Devojĉica je pratila svaki moj pokret. Najednom, dok sam
sklanjao oveće bure koje se ispoĉetka nije ni videlo od ostalih,
iza njega mi se ukazala razjapljena ĉeljust laguma. Iz laguma
je, kao dugo sputavana bujica, pokuljao drevni mrak. Zakleo
bih se da sam ĉuo kako se mrak besno kotrlja, zaboravljen i
taloţen bog zna koliko vremena.
Pogledao sam u pravcu devojĉice, ali nje više nije bilo kraj
mene. Na mestu gde je stajala, našao sam samo nekakve
izguţvane novine. Strpao sam ih u dţep. Nikada se ne zna kada
mogu zatrebati. Papir je u ratu prava vrednost. Zakoraĉio sam u
lagum. Sa plafona su kroz kamen i zemlju, kao kvrgave kandţe,
prodirale ţile korenja. Mirisao je na truleţ. A onda me je, kroz
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
14
vazduh zgusnut od nagomilanog vremena, pomilovao jedva
osetni vetar.
Lagum vodi negde!
„Ljudi, ljudi… Ovamo je tunel.“, grcao sam. „Tu, u
blizini… Brzo, pobeći ćemo!“
Posrćući, otrĉao sam do sredine skloništa. Oĉi su mi caklele.
Pocupkivao sam i mlatarao rukama. Drhtao sam kao u groznici.
Odjednom je prisenak nade, ma koliko sićušan bio, oslobodio
sav zgureni potisnuti strah i usuĊujem se da priznam da tada
moţda i nisam u potpunosti vladao sobom.
Danas, kroz gustu koprenu zaborava, do mene nepromenjeni
dolaze poslednji pogledi ljudi iz skloništa. Saţaljivi, a ujedno
gadljivi. Ljudi koji se potom okreću od ludaka, ili u najmanju
ruku lakrdijaša, koji zahteva da ga prate kroz neki crni tunel
koji se svakog ĉasa moţe urušiti, lude koja će ih zavesti da
mraĉnim podzemnim lavirintima tumaraju kao krtice, dok ih
snaga ne izda i jedan po jedan ne postanu hrana pacovima i
avetima.
Niko se nije pomakao sa mesta. Pogledom sam potraţio
devojĉicu. Nisam je video. A onda su iznad naših glava ponovo
zagrmeli avioni. Negde u blizini pala je bomba. Kamena
tavanica skloništa poĉela je da se obrušava. Uleteo sam u
lagum. Vodio je nekud dublje pod zemlju. Za sobom sam
ostavio urlike i plaĉ. Bivali su sve tiši. Ne znam koliko sam
vremena tumarao po mraku. Saplitao sam se i usta su mi se
punila blatom. Kao slepac grabio sam neprobojnu tminu. U
ušima mi je bubnjalo. Zemlja se krunila svaki put kad bi bomba
pukla. Svet se rušio.
Lagum je posle nekog vremena prestao da ponire i pod
blagim nagibom, poĉeo je da vodi uzbrdo. Ĉinilo mi se da su
prošle godine do trenutka kada se lagum konaĉno proširio i
kada mi je zenice ošinula jarka dnevna svetlost. Tada sam ĉuo
pticu. Vrisak i tuga stapale su se u njenoj pesmi. Nikada pre i
nikada kasnije nisam ĉuo pticu ĉiji je poj tako zvuĉao. Na
kolenima sam ispuzao iz mraka. Prolećne livade zelenele su se
Priĉe naših snova
15
preda mnom. Nisam bio posve siguran jesam li ţiv ili mrtav.
Stropoštao sam se na zemlju. Mirisala je na jasmin. Iz dţepa
kaputa ispale su novine koje sam poneo iz skloništa. Zajecao
sam i izgubio svest.
Kada sam se osvestio, grĉevito sam stezao poţutele listove.
Politika, pisalo je na naslovnoj strani. Preko cele stranice,
velikim slovima bio je ispisan neki nerazumljiv naslov,
Devojĉica stradala u svom domu od NATO bombe. Ispod
naslova, sa slike, smešila mi se devojĉica koja mi je nedavno u
skrovištu pokazala lagum. Na vrhu lista bio je odštampan
datum, april 1999. godine.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
16
Ivan Gaćina – Zora zrmanja
Nekoć davno, u doba vila, vilenjaka i patuljaka, ţivjela je sa
starom majkom djevojka Zora, u selu pokraj rijeke Zrmanje.
Imala je dugu plavu kosu i zeleno plave oĉi, kao nitko u selu.
Bila je veoma lijepa, poštena, hrabra, ĉistog srca i dobre duše,
ali rastom vrlo niska, te su je zato u šali nazivali vilom.
Zora se ĉesto igrala na granici sna i jave, druţila se s vilama,
vilenjacima i patuljcima, a s vilama se ĉak nadmetala u
pjevanju i plesanju. Bila je veoma vrijedna i radišna te je svojoj
majci pomagala u raznim kućanskim i poljskim poslovima, a
kada vile nisu bile u blizini ponekad su im pomagale razne
šumske ţivotinje, tako da one nikada nisu bile usamljene.
Gotovo svakodnevno Zora je odlazila prati rublje na rijeku
Zrmanju, a govorilo se da ima poseban dar kakav nemaju ni
vile, zahvaljujući kojem je mogla priĉati s vjetrovima i s
rijekom Zrmanjom. Zbog njenih izvanrednih sposobnosti bile
su joj zavidne mnoge seoske djevojke, a s vremenom su postale
ljubomorne i neke vile.
Vrijeme je proletjelo veoma brzo, te je tako Zora postala
ozbiljna djevojka, spremna za udaju. MeĊutim, zbog malenog
rasta i zlonamjernih priĉa koje su o njoj širili zli jezici, Zoru
nije zaprosio niti jedan seoski momak, kao ni momak iz
susjednih sela.
Kad se napokon pojavio prvi prosac, vjetar Sjeverac, Zora
ga je odbila jer je već bila odluĉila provesti svoju mladost i
ostatak ţivota sa šumskim ţivotinjama i druţiti se sa svojim
prijateljima vilama, vilenjacima i patuljcima.
Nakon toga, razoĉarani i poniţeni Sjeverac veoma se
naljutio na Zoru, prijeteći da će joj se prvom prilikom osvetiti.
Kao dobra djevojka, Zora je zaboravila njegove prijetnje
smatrajući da će se on ubrzo smiriti i da će ostati dobri
prijatelji.
Priĉe naših snova
17
MeĊutim, nedugo nakon svega, cijelim krajem puhao je jak
hladan vjetar koji je ledio krv u ţilama i zbog kojeg su se
starijima tresle kosti. Nitko nije od straha izlazio vani, govorilo
se ĉak da je to prokletstvo, ali Zora se unatoĉ svemu iskrala iz
kuće i otišla prati rublje na rijeku Zrmanju. Nije se plašila
vjetrova jer je razumjela njihov jezik i priĉala s njima. Cijelo
vrijeme razmišljala je o svome ţivotu i o budućnosti. Sjetila se i
vjetra Sjeverca.
Taman je bila pokupila rublje i htjela se vratiti kući majci,
ali utom se zrakom prolomio glasni zlokobni smijeh vjetra
Sjeverca, od kojeg se zatresla cijela planina Velebit. Sjeverac je
zapuhao toliko silno da je nosio sve ispred sebe, a nemoćnu
Zoru je u trenutku otpuhao i strovalio u rijeku Zrmanju.
Zbog silnoga puhanja vjetra Sjeverca nesretnoj djevojci nije
mogao nitko pomoći, a kako nije znala plivati, ubrzo se utopila
u Zrmanji. Nije ju mogla spasiti niti sama Zrmanja koja je
prestala teći, niti prigušeno sunce koje joj je spustilo ljestve da
se pomoću njih popne na zemlju ili ĉak u njegovo carstvo.
Od tada je rijeka Zrmanja postala još plavlja i zelenija, a
nijanse svojih boja poprimila je od Zorinih lijepih oĉiju. Priĉa
se da je Zrmanja svoje ime takoĊer dobila upravo po Zori, a
ono se s godinama iskrivilo u Zrmanja. Ovu priĉu ĉuo sam od
svoga djeda, koji ju je ĉuo od svoga djeda, i ona se tako
prenosila generacijama, s koljena na koljeno. Tko mi ne vjeruje
neka ĉuje.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
18
Sanja Maksimović – Venčanica
Ni blistava plavet bremenita belim stadima oblaka, ni stasiti
planinski vrhovi nazubljeni kao medveĊi oĉnjaci, ni talasi
velike vode koji se propinju, pene i njište poput neukroćenih
pastuva, ništa što je do sada pod nebeskom kapom stvorio, nije
moglo po snazi i lepoti da se meri s prizorom niske kapljica
koje u krivudavim linijama klize niz meku, satensku, oblu
Aininu dojku. Pupoljak bradavice i jedna jedina bledo ruţiĉasta
latica oko njega drhte u smaragdnom Vainamojnenovom oku
dok, skriven od njenog pogleda, vreba iz gustiša trske . Dug,
beo pramen kose povremeno mu padne preko izboranog lica.
Nervozno ga prebaci nazad. To traje tek ĉasak – svejedno, srce
mu zastane od straha da će u sledećem trenu ĉarolije nestati, da
u jezeru više neće biti jedre i plahe Joukahajnenove sestre, koju
je opkladom dobio. Zna li ona za to već? Zna li, i raduje li se?
Svakako ne njegovoj staraĉkoj puti i reljefu bora po koţi, ali
slavi i moći njegovoj, raduje li se? Ĉezne li za zagrljajem onog
koji je pesmom ukorenio moćna stabla u do tada prazna njedra
zemlje i koji je njihove krošnje uzdigao u visine i naselio ih
pticama i vevericama?
Ni blistava krljušt riba posuta zlatnim i crvenim pegama, ni
poj slavuja u šipraţju, ni zaţaren poljubac sunca na obodima
brda, nisu mogli da razveju magluštinu teskobe kojom je
Ainino srce bilo bremenito. Poslali su je da se okupa za svog –
okrutne li igre reĉi – stogodišnjeg mladoţenju, da pred njega
izaĊe ĉista, nedirnuta. Došla je na jezero da se, u sveĉanoj
tišini, oprosti sa dosadašnjom sobom, s nevinošću, sa
slobodom. Starac joj nije dozvolio ni toliko mira. Slavuj je
naglo utihnuo u trsci, i znala je da je tu. Osećala je kako joj
proţdrljivim pogledom klizi niz vrat, niz kiĉmu, kako joj gmiţe
po bokovima i bedrima. Preplašenim, isprekidanim pokretima,
pustila je kosu da joj padne niz leĊa i prekrije golotinju, a zatim
dlanom jedne a nadlanicom druge ruke pokrila stid, zgurivši se.
Priĉe naših snova
19
Misli su je opsedale u rojevima, strašne misli, opasne misli; šta
ako protumaĉi ovaj ĉin kao odbijanje? Izleteće iz zaklona, a
onda…
Opet, da se nije postidela, i samu bi nagost njenu mogao kao
izazov da protumaĉi. Niĉim ga više ne sme isprovocirati, ni
pokretom, ni treptajem, ni dahom. I tako se Aino bori sama sa
sobom nastojeći da ne diše.
“Zna da sam ovde,”, misli Vainamojnen, “preplašio sam je,
grlicu. Ne boj se, grlice, kavezom te neću okivati. Na vetru
ćemo skupa jahati, svet ćeš sa mnom obleteti. Ne boj se, ĉudo
meĊu devojkama, ne boj se grlice Vajnamojnenova.”
Ni reĉ ne izgovara, ali ga nešto vuĉe da se kroz vitke
stabljike progura malo napred, bliţe lepoti.
“Tiho! Zabranjujem vam da šumorite!”
Misli, ali ne govori. Mršti se na neposlušnu trsku i brbljivu
vodu pod nogama.
Krenuo je ka njoj, odande, iz šipraţja. Najradije bi se
okamenila, ali dah popušta, teskoba se u njoj širi, napinje, a
zatim, kao biserna izmaglica, izlazi na usta i kroz nozdrve, tone
stopu–dve, a zatim ostaje da tromo visi nad vodom. Svakim
dahom, novi sloj neprozirnog vela odleluja povrh jezera.
Gomila se, raste, sakriva je od neţeljenih pogleda, gura se
meĊu stabljike trske i štipa starca za oĉi.
Prodoran krik odapinje iz šipraţja malo jato divljih pataka.
Vajnamojnen vrišti i kune zbog nenadanog slepila. Trga
izmaglicu naleglu na oĉnu jabuĉicu, ali ona se lepi nanovo, još
silnije.
“Majko!”, jeĉi starac. “Majko, pruţi prste, ukroti je, upredi
je!”
Vazduh zatreperi, i jagodice neviljivih prstiju Gospe od
Vazduha neţno odvajaju lepljive trake sa oĉiju PrvoroĊenog,
namotavajući ih u biserno klupko. S hiljadu prstiju grabi, s
hiljadu prstiju namotava, s hiljadu prstiju prede biserno belu
haljinu za Aino, plahu golubicu, snahu dobijenu opkladom.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
20
Eno ga. Visok i plećat. Moćan. Belokos. Izboran. Prastar.
Dolazi iz trske po nju kao po osvojenu nagradu.
Pegave šake poturio unapred, preko ruku prebaĉena ĉudesno
lepa biserna halja.
Aino ga gleda ne usuĊujući se da trepne.
Vajnamojnen joj prilazi kao da je sama od izmaglice
satkana, sasvim polako, odmeravajući korake kao otkucaje srca.
Na stopu od dragocenosti stane. Paţljivo bira reĉi u glavi.
“Ovako je svet ustrojen.” šapne. “Noć i dan. Nebo i zemlja.
Tišina i zvuk.”
Aino ne trepće. Ne mrda. Ne diše.
“Muško i ţensko.”
Vajnamojnen proguta knedlu pre nego što, sasvim tiho,
izgovori poslednje:
“Starost i mladost.”
Zraci jutarnjeg sunca skakuću po talasima riĊe Ainine kose
kao divokoze po vrletima severnih planina. Ramena su joj
sneţne padine, pupak joj je vrtlog radovanja. On trzne rukama,
i nabaci joj venĉanicu preko glave.
“Ţivot i smrt!” , prošapće Aino u suzama. “Poĉetak i kraj.”
Tkanina zašušti, zapeva, klizne preko nje, a zatim se, prazna,
razastre preko mirne površine jezera. Samo za ĉasak
Vajnamojnen u ĉudu širi oĉi, a zatim grabi haljinu krupnim,
tamnim šakama, i paniĉno ponavlja: “Ne, ne, ne, ne!”
Prebira po tkanini ali od Aino ni traga ni glasa. Tek, ispod
jednog kraja najednom izleti losos, beo, s bledo ruţiĉastim
pegama i riĊih peraja, i odmagli u neprozirne dubine jezera u
treptaju oka.
Vajnamojnen padne na kolena, u vodu, zajeca glasnije nego
onog dana kada ga je Gospa od Vazduha donela na svet koji je
tek trebalo da stvori, i diţući vlaţnu, praznu bisernu venĉanicu
iznad glave povika:
“Zašto, mati? Zašto?!”
Priĉe naših snova
21
Sanja Maksimović – Ţena na prozoru
Imala sam moţda nekih pet ili šest godina kada sam je
ugledala.
Desilo se usred noći. Probudila me neka nejasna,
neodreĊena strepnja. Jadna svetlost polumeseca jedva se
probijala u sobu i odmagala više nego što je pomagala, ĉineći
da se oblici stvari koje su mirovale na policama i po uglovima
sobe ĉudovišno i pomalo zastrašujuće izvijaju, oţivljavajući
ono dnevno, obiĉno i neţivo, u ţivu noćnu jezu. Ono što sam,
uţasnuta, mogla da vidim, bila je ţena na prozoru. Ne neko ko
se uspentrao uz tri metra zida ko zna kako pa se sad pridrţava
za sims odspolja i viri unutra lopovski ili razbojniĉki, ili ĉisto
radoznalo. Ne. Ova je ţena lebdela raširenih ruku, u crnoj,
lelujavoj haljini, duge tamne kose koja se vijorila za njom,
bledog lica, krupnih oĉiju, okomita u odnosu na prozor, licem
uperena ka njemu. Ka meni.
Strah me je paralizovao i onemeo. Oko mene se stvorio
oblak samrtne jeze, nevidljiv ali teţak, peckav, kao da su se u
njemu neprestano dešavala elektriĉna praţnjenja – to umem
sada tako da opišem, naravno, u ono vreme nisam imala
odgovarajuće reĉi. Zurila sam u ţenu na prozoru netremice, ne
trepćući, nemoćna da vrisnem ili da pobegnem. Kada je uprla
dlanovima o prozor i poĉela da govori reĉi koje se nisu ĉule,
srce je poĉelo divlje da beţi iz grudi, udarajući snaţno,
snaţno... Lebdela je, dodirivala prozor, a zatim bešumno vikala
sve dok mi uţas konaĉno nije naterao suze na oĉi. Onda se
okrenula i prosto nestala u noći.
Sledećih veĉeri nisam mogla da zaspim od straha – stalno
sam oĉekivala da se ponovo tamo pojavi, ta lepa ali uţasna
lebdeća mora.
Nije da se pre toga nisam plašila – prostor mojih snova i
maštarija već su odavno naselili krvoţedni vukovi iz Crvenkape
i Sedam jarića, zle maćehe i okrutni dţinovi, zmije koje govore
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
22
i nepoznati ljudi koji kradu nevaljalu decu. Ali ovo je bilo
posebno. Ovaj strah je snagom nadmašivao sve ostale. Prvih
nedelju dana sam znala da probdim do ponoći dok me konaĉno
ne savlada umor, a onda bi me ţena doĉekivala u snovima. Ne
znam koliko je taĉno prošlo do prvog odluĉnog prkosa – ali
desio se. Rešila sam da moram da se suprotstavim strahu. Ili ću
se suprotstaviti, ili me neće biti, jer upravo to sam osećala – taj
strah me je jeo, ĉinio je da nestajem, da se smanjujem u
plašljivu plaĉljivu mrvu, a to nisam htela da budem, to nisam
bila. I tako sam, jedne veĉeri koja je bila prvo veĉe prkosa,
sedela u krevetu odupirući se snu, ne plašeći se, nego ĉekajući.
Gledala sam u visoki prozor i u glavi veţbala reakciju: da, doći
će, i ne, neću se uplašiti, osim moţda malo, i da, ustaću hrabro i
pitaću “Šta hoćeš?”
Trajalo je danima, nedeljama, mesecima. Ţena se nije
pojavljivala. Ja sam svejedno povremeno ustajala i u prazan
prostor iza prozora govorila glasno “Šta hoćeš? Zašto si tu?”
Nije je bilo. Nikada više je nije bilo na prozoru, a ja sam,
vremenom, prestala da je oĉekujem.
No, nešto je ostalo tu, uz mene. Volja da se suprotstavim
strahu, da ne dozvolim da me umrtvi, paralizuje, da me pojede,
postala je nauk koji sam nosila u sebi kao drugo srce.
Zato mi kasnije nije bio problem da pitam, da istraţujem, da
dozvoljavam sebi da rastem.
Da dozvolim sebi da nauĉim, i da nauĉeno posle
preispitujem.
Da prihvatam izazive. Da ne jurim za novcem. Da ne
strepim od gubljenja krova nad glavom, povremenog.
Da dozvolim sebi da otputujem i da niko ne zna gde sam. Da
budem sama.
Da se izgubim u šumi, da se otisnem daleko na puĉinu.
Da dozvolim sebi da volim ne oĉekujući ništa.
Da dozvolim sebi da ne osećam pripadnost grupi. Da
dozvolim osećanje svega što postoji;
Priĉe naših snova
23
Da se ne plašim ni smeha ni plaĉa, ni velikih sreća ni velikih
tuga, ni snaţnih uzleta ni teških padova, ni neţnosti ni lomova;
Da ne beţim od odgovornosti, niti od nepoznatog.
I, evo me sada, na vrhu dvadesetospratnice u plamenu.
Spoljašnji zid na koji se oslanjam leĊima je još uvek hladan,
to je dobro. Kada postane vreo, biće rešeno.
Iznutra dopire grozna mešavina zvukova: huk plamenova,
cviljenje i lomljava zapaljenih stvari, vriska ljudi odnekud
dalje, iz hodnika, iz drugih stanova, sa niţih spratova.
Nisam sama na simsu, na otvorenom, s uţasom za leĊima.
Nekoliko ih je već, dole, niţe, skoĉilo s prozora ili sa terase
vrišteći. Vatrogasaca niotkud, za sada. Koliko im treba? Koliko
god, nama gorećima će delovati duţe. Nismo u istoj emotivno–
vremenskoj zoni.
Zid postaje topao, pa vreo.
Šteta da propadne ovako dobro vino. Popila sam gutljaj.
Polako, ne ţureći. Onda sam se glasno nasmejala: da, ima
drugih napolju, ali s ĉašom crnog u rukama?
Otpila sam još malo. U daljini, vatrometi. Srećna Nova
godina!
Podignem ĉašu i nazdravim.
– Lepo je bilo! – kaţem, i popijem poslednji gutljaj, pa
šibnem ĉašu kroz prozor desno, iz kojeg je dimilo kao iz
odţaka.
Vreme je da poletim. To još nisam probala. Padobranstvo
da, ali ovo će sad biti istinski slobodan pad.
Šanse za let su nemoguće, ali ima li boljeg vremena za veru
u nemoguće od samrtnog ĉasa?
Neću vrištati.
Leteću.
Raširila sam ruke i skoĉila.
Istina je ono što kaţu. Ako ne upropastiš stvar urlikanjem i
panikom, pred oĉima ti se zaista odmotava ceo ţivot. I srećna
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
24
sam što mogu da kaţem – bogo moj, baš sam zadovoljna time
što gledam.
Moja poslednja ĉaša vina, pa onda one ranije, sve do prve;
Poslednji poljubac, pa ranije, sve do prvog;
Poslednje plutanje na leĊima na puĉini, daleko od obale, pa
onda unazad, sve dok ne ugledam oca kako se izvaljuje na more
poleĊuške i objašnjava mi da se ne plašim, da neću potonuti;
Poslednje... pa sve do prvog...
Poslednje... pa sve do prvog...
Poslednje... pa sve do prvog...
A onda – tama. Topla i meka. Obavila me. Lebdim u njoj,
lako, poput leptira.
To je to. Sad bi valjda trebalo da se pojavi tunel, pa svetlost,
tako nešto...
I gle – tamo je, zaista, svetlo. Letim ka njemu ustreptale
duše.
Ţuto je. I kvadratno.
Ali ubrzo zgasne. Zašto?
Ustremljujem se naniţe, ka mestu na kojem je do malopre
bilo. Zastanem za trenutak, jer je mesto poznato.
Prozor babine i dedine kuće, one u kojoj sam provela veći
deo detinjstva.
Prilazim. Kroz prozor ugledam usnulu malu sebe. Koliko li
tad imam? Pet? Šest? Posmatram to nevino, milo lice naleglo
na jastuk. A onda se mala ja budi, ustaje, rašĉupana, tek
probuĊena neodreĊenom jezom, zbunjena. Ma, je li to...?
Gleda me uţasnuto, okamenjeno od strave.
Ne, ne, ne, nemoj se plašiti!
Prislonim dlanove na prozor i kaţem: “Ne plaši se. Ja sam
ti! Velika ti. Ne plaši se, sve će biti u redu.”
Mala unutra ne miĉe, ali ja vidim kako se strah razliva po
njoj, kako je obavija kao oblak, kako joj ne da da diše, da
vrisne.
Priĉe naših snova
25
“Nije me ĉula”, pomislim, pa poĉnem vikati: „Ne plaši se!
Ti si jaĉa od straha! Strah te nikada neće pobediti!”
Viĉem, ali odjednom glasa nema. Ne vredi, pomislim.
A onda se setim da grešim, da vredi, da je, bogme, i te kako
vredelo!
Nasmešim se maloj sebi i mahnem joj, iako znam da od
silne strave neće primetiti niti zapamtiti ta dva neţna gesta.
Zatim se pustim da u svojoj lepršavoj, crnoj, novogodišnjoj
haljini, odlebdim dalje u noć, ka svetlu neke udaljene zvezde
koja je, evo, zasjala baš sada.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
26
Milan M. Rajović – Radmila
Bila je druga polovina septembra. Sunce je bilo pri zalasku.
Viruckajući kroz grane velikih planinskih stabala, pokazivalo je
da će noć biti hladnija nego dolje u ravnici. Radmila je vozila
„Mercedes 190“, zelene boje, koja se uklapala sa prelijepom
prirodom crnogorskih polja i livada. Vijugavom cestom pela se
ka vrhu planine, ĉija je nadmorska visina bila oko 2000 metara.
Divila se netaknutoj prirodi, sa obije strane ceste vidjela su se
bukova stabla sa gustim krošnjama koje su pravile hladovinu,
koja mami ĉovjeka da ostane u njoj satima. U malim zelenim
lašĉišćima, bile su i letnje kolibe, tu se uoĉavalo poneko stado
ovaca. Primijetila je da jedno stado prati veliki sivi pas,
šarplaninac.
Na jednoj zaravni vodili su borbu dva ovna, imali su velike
usukane rogove i urasli u veliku gustu vunu. Gledajući u njih,
Radmila je vrsnula volanom i upala pravo u jarak. Vrisnula je
uplašeno. Imala je sreće, jer da je krenula u suprotnu stranu,
teţe bi prošla. Izašla je iz auta, koje je još radilo i vidjela da
nije mnogo oštećeno, što joj je donekle vratilo rspoloţenje.
Okrenula se oko sebe i vidjela da dva ovna i dalje, uzimajući
zalet po nekoliko metara, udaraju glavama. U samoj blizini
stajao je ĉovjek i gledao je u njenom pravcu. Mahnula mu je
rukom da doĊe ne bi li joj pomogao da se išĉupa iz kanala.
Boţidar je bio visok, širokih ramena, sa velikim gustim
brkovima i obrvama, koje su se sastavljale. Nos mu je bio
povijen kao planinskom orlu, ruke grube, sa velikim
ĉukljevima. Pogled mu je bio oštar i prodoran. Imao je oko 50
godina. Krenuo je na znak djevojke, koja je i dalje mahala
rukama da doĊe. Prišao joj je i dubokim glasom nazvao joj
Boga. Bila je uplašena, drhtala je, nešto od straha, nešto i od
hladnoće, jer planinski vazduh je bio oštar i hladan, a ona, kao
gradsko dijete, lako obuĉena i nenaviknuta na ovakve promjene
klime.
Priĉe naših snova
27
„Gledala sam ovnove kako se tuku i vidi šta mi se desilo?
Umalo da poginem. O, Boţe, što da radim? Ovo je planina,
nema nikog da mi pomogne, a uskoro će i noć. Kuda? Mislila
sam da vidim ovaj planinski predeo i da se vratim. Profesorica
sam istorije. Recite mi, šta da radim“!?
Boţidar je poĉeo da je tješi.
„Sve ćemo riješiti, djevojko nemoj se sjekirati, vaţno je da
ste vi ţivi i zdravi“.
Rekao joj je da uĊe u auto i da proba sa rikvercom da izaĊe,
a on će malo da pogura. Zakopao je noge za jedan kamen i
svom snagom upro u prednji dio kola, i poslije trećeg pokušaja
uspjeli su da izaĊu na cestu. Radmila je bil presrećna. Gledala
je u Boţidra i mislila: „Boţe, kako je jak ovaj ĉovjek, „Sinula
joj je ideja da ostane sa njim par minuta, jer bi mogla da
porazgovara o planini gdje se nalazi i o mnogim drugim
stvarima, koje je je interesuju kao istoriĉara, a bogami poţeljela
je i društvo takvog ĉovjeka. Ne skidajući pogled s njega
napokon je otvorila usta i zahvalila se:
„Recite mi, molim vas, kako se zovete i odakle ste se stvorili
u ovoj planini?“
Dok je ovo izgovarala zaboravila je na udes i malopreĊašnji
strah.
„Ţivim ovdje, imam jednu malu kućicu, drţim stado ovaca i
bijah krenuo da donesem malo drva da naloţim šporet, jer su
ovdje noći dosta hladne pa valja malo vatre.“
Radmila je bila uporna, nije mu dozvoljavala da ode tako i
ostavi je samu:
„Mogu li sa vama da obiĊem i vidim gdje i kako ţivite“?
Malo je poćutao i najzad klimnuo glavom, što je znaĉilo da
moţe. Auto su parkirali tu kraj puta, jer mu je i guma bila
izdušila. Neka, promijeniće je sjutra, pomislila je, Radmila.
Kad su bili uz livadu zamolila ga je da joj da ruku jer nije
mogla da ga stiţe. Za tili ĉas bili su pred kućom.
„Nemamo kad ulaziti unutra“, rekao je Boţidar. „Ovdje, ĉim
zaĊe sunce, odmah je mrak, moramo obezbijediti drva“.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
28
Uzeo je sjekiru, prebacio je preko ramena, a Radmilu za
ruku i pošao put šume. On, kao da je od brda odvaljen, sa
vunjenim ĉarapama i opancima, sigurno 46 broj, ţurio je da što
prije doĊe do šume i nasijeĉe drva, a ona pored njega izgledala
je kao neko derište iako je imala blizu 30–tak godina,
potrĉkivala je pored njega da bi ga sustizala. Kad su stigli u
šumu, on je prišao jednom stablu i sjekirom poĉeo da ga
sasijeca. Kad ga je oborio odsjekao je dva–tri metra duţine,
podigao, jedan kraj zametnuo na rame iako je bilo dosta teško i
pozivajući nju krenuo put kuće. Dok je to radio ona se divila
kako to sve radi, kako je jak da tako drvo digne na rame i nosi
kao da nema njemu više od 10–tak kila. Pred kućom je spustio
drvo, poĉeo da ga prekraćuje i sprema za šporet. Posle samo
10–tak minuta, bila je tu velika gomila drva. Rekao joj je, da
unese koje unutra i da podloţi vatru, što je i pokušala, ali nije
uspjela. Kad je on to uradio i vatra se razgorela, bilo je prijatno
sjedjeti u takvom ambijentu. Radmila je osjetila glad, ĉitav dan
nije jela ništa, a planinski vazduh i voda su još više doprinijeli
da joj crijeva poĉnu pjevati. Boţidar je upalio fenjer koji je
visio na zidu i sa toga istoga zida skinuo jednu okruglu sofru,
kako su je tu u selu zvali, na nju postavio malo veću ćasu sa
skorupom, usput je postavio veliku okruglu proju – kukuruzni
hleb koji je bio umotan u krpu. Kad ga je razmotao, izlomio ga
je ruĉerdama u nekoliko parĉadi. Tu je bila i glavica luka i
dobro parĉe slanine, bez imalo mesa kroz nju. Jedna velika
šerpa varenike zamjenjivala je vino i pivo. Sve je to Radmila
posmatrala i jedva ĉekala da je Boţidar ponudi i pozove na
veĉeru koja je bila postavljena na sofru bez ikakvog stolnjaka.
Porculanske tanjire, viljuške i noţeve, zamenjivalo je drveno i
dobro uraĊeno posuĊe.
Sve je to Radmila posmatrala i mislila da Boţidaru ide bolje
za rukom rušenje one bukve, prekraćivanje onih drva,
spremanje za šporet, guranje auta, maloprije iz jarka, i neki
drugi muški poslovi, ali i ovo je radio sa uţivanjem. Najzad je
prozborio:
Priĉe naših snova
29
„Izvolite na ovu veĉeru koju sam vam pripremio“.
Ustala je i poljubila ga u lice rekavši:
„Hvala Vam, baš sam dobro ogladnjela.“
To je jedva izgovorila, uzbuĊena, primakla se sofri, ali nije
smjela da ga pogleda, plašila se da ne primijeti da drhti. Najzad
je ispravila glavu i vidjela da je gleda. Taj pogled trajao je
vjeĉnost, prošao kroz vene i tijelo, digao do oblaka. Pokušala je
da se presabere i rukom dohvati parĉe slanine. Izgovorio je:
„Tople su ti usne, izgorela si me.“
Nije imala odgovor samo je pomislila: “Šta je sa mnom, je li
ovo stvarnost?“ Rukama je tumarala po sofri traţeći parĉe
slanine. Plamen iz fenjera i sa vrata od šporeta pravili su razne
figure, po zidovima i ostaloj prostoriji. Ponekad bi i osvetljavao
njeno lice. Dohvatio ju je za ruku i kao nekim magnetom
privukao k sebe. Drugom rukom podigao joj je bradu i poljubio
je. Poslije par sekundi spustio ju je na patos, a i on se našao
pored, skidajući i kidajući njenu odjeću koja je krila tijelo.
Ostali su dugo na patosu, zaboravljajući glad, slaninu, luk i
kukuruzni hleb na sofri....
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
30
Petra Rapaić – Duhovi izvana
Naslonjen na ogradu balkona prvog sprata ogromne
rezidencije ĉiji je ponosni naslednik bio, trljao je slepooĉnice,
grĉevito zatvorenih oĉiju. Kad bi samo balkon bio viši i što
dalje od nesnosne buke zabave koju su roditelji priredili njemu
u ĉast. Više ni muziku nije razaznavao od graje. Njegov brat je
bio muzikalan.
„Ova zabava je... idiotska!“, glas pored bio je odjek njegovih
misli. Da je imao snage, sloţio bi se. „Kao onda kad su
pokušali da oţene ujka Freda. Sve te cure okolo, i na kraju
ništa.“
Jedan od ĉuvenih psihologa iz još ĉuvenijeg sanatorijuma
dolazio je u posete nakon tragedije. Rekao je, mada ne baš tim
reĉima, da će neka vrsta šoka uslediti pre nego što mozak
prihvati situaciju. Na kraju krajeva, zajedno su ĉitav ţivot. Pa,
skoro. Doktor je bio uveren da je veza koju blizanci dele
posebnija od one koju imaju normalna braća.
„Je l' ti se sviĊa neka?“
Od kad je veĉe poĉelo, ţeleo je da urla svaki put kad ga
neko pita da li mu je dobro. Sada se samo nakrivo osmehnu.
„Šta ti misliš?“, pokušao je smisleno da razgovara sa
bestelesnim glasom. Još uvek nije imao snage da otvori oĉi i
razbije iluziju. Glas je delovao skoro kao Martinov.
„Nije ovo moja zabava“, polutiho gunĊanje. „Hvala Bogu.“
„Drago mi je da se bar neko zabavlja.“
Poricanje, dakle. Razgovara sam sa sobom, i tvrdi da nema
veze sam sa sobom. Bi mu drago što mu je majka poverovala
da mu prisustvo psihijatra nije neophodno.
„Znaš, nije problem kad razgovaraš sam sa sobom“, glas je
poprimio podrugljivu notu sarkazma, karakteristiĉnu za
Martina. „Mnogi brilijantni ljudi to rade, i nisu ništa gluplji
zbog toga. Problem nastaje kad pitaš sebe da ponoviš šta si
rekao jer nisi dobro ĉuo.“
Priĉe naših snova
31
„Šta?“
Okrenuo se, osetivši da je ĉitav svet stao na prizor mladića u
crnom fraku pored. Visok, mišićav, crne kose svezane u
pomodni repić, prilika se nonšalantno leĊima naslanjala na
ogradu, oštrim pogledom motreći zbivanja u sali.
„Eto, vidiš.“
„Divno“, oĉajan, ponovo je sklopio oĉi. „Haluciniram.“
„Stvarno?“, prilika njegovog brata ga pogleda. „Nisam znao
da imaš i takve talente.“
„Razvijaju se polako“, odgovorio je jednako sarkastiĉno.
Ovog puta je paţljivije motrio prikazu, pitajući se da li se
njegov um tako bori protiv nesvesnog straha da će jednog dana
zaboraviti kako mu je brat izgledao. Oĉi, neobiĉno zelene boje,
s nijansom podrugljivosti kad god bi ih usmerio u njegovom
pravcu. Ista opuštena poza kojom je govorio da ga se ništa ne
tiĉe niti ima veze sa njim. Frak je, doduše, bio crn. Majka bi mu
za ovakvu priliku, da je još ţiv da prisustvuje sopstvenoj
zabavi, verovatno izabrala tamno zeleni, da uskladi sa oĉima i
uĉini tamniji ten dopadljivijim. Rekli su mu da su ga u sliĉnoj
nijansi sahranili. Ĉitav dan je urlao na njih što nisu saĉekali, a
onda se smirio. Ne bi bilo realno ĉekati toliko dugo dok se on
oporavi samo da bi prisustvovao sahrani. Bila je tiha, privatna,
skromna ploĉa na porodiĉnom groblju.
„Kako ovo prestaje?“, upita.
„Koje?“, Martinova prikaza delovala je odsutno.
„Pretpostavljam da je sve ovo u mojoj glavi.“
„Ako ti tako kaţeš“, halucinacija ga zabrinuto pogleda.
„Koliko si popio do sad?“
Sleţe ramenima, uveren da ne mora da se pravda pred
samim sobom, kao i da to već zna.
Prisustvo drugih ljudi odjednom više nije bilo tako odbojno,
a i trebalo mu je drugo piće. Vino nije dovoljno. Moţda bi iz
oĉevog kabineta mogao da uzme nešto jaĉe.
„Probaj kod mene u sobi.“, posavetova halucinacija krenuvši
za njim. Odbio je da gleda, zamišljajući ga kao sablasnu savest
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
32
koja klizi kroz druge dok ga prati kroz guţvu. Naiskap popi
ĉašu vina namenjenu nekom drugom, a drugu je pokupio
starijoj gospoĊi ispred nosa, udaljivši se bez izvinjenja ili
pozdrava. GospoĊa je bila previše zapanjena da bi izrazila
protest na vreme, ĉak je zaboravila da uzme drugu ĉašu crnog
vina koju je sluga orbitirao na posluţavniku sve dok mu nije
dosadilo.
„Majko!“ Bi mu drago što je sreo nju a ne oca, jer mu ovaj
ne bi dozvolio da se povuĉe pre nego što izrazi ĉasne namere da
se oţeni jednom od bezglavih lepotica u nizu. Nelagodno se
osvrnu, ali halucinacija je nestala.
„Dţejmse“, ţena ga neţno poljubi u obraz, povukavši ga u
stranu. „Da li se dobro zabavljaš?“
Cenio je da ju je dovoljno zabrinjavao poslednjih nedelja i
da zasluţuje da ĉuje nešto veselije u odgovor na poslednji
oĉajniĉki pokušaj da ga izvuku iz depresije.
„I suviše, bojim se“, galantno je poljubi u nadlanicu,
prinevši je potom svom srcu. „Previše sam popio i mislim da je
najpametnije da odem u krevet.“ Blaţeno pijano se osmehnu,
kao da mu se zaista spava od toliko vina. „Gde je otac?“
„O, tu i tamo.“, ţena odmahnu rukom. „Ne brini za njega.“
To je obiĉno znaĉilo da će se pobrinuti da ga otac ostavi na
miru, makar do jutra. Odmah je isplanirao da preskoĉi doruĉak,
a onda neće imati prilike da vidi oca do veĉeri.
Uveren da je halucinacija samo prolazan simptom i ništa,
prema tome, ozbiljno, brzo se pope uz stepenice do svoje sobe
na najvišem spratu. S rukom već na kvaki, zastade kad mu se
uĉini da ĉuje neĉije korake u sobi pored, Martinovoj sobi.
Namah se razbesne, jer niko nije imao prava da ulazi unutra.
„Ah, tu si!“, njegova halucinacija ga spremno doĉeka.
Kleĉao je pored kreveta, i na Dţejmsovo neopisivo
zaprepašćenje, vadio flašu viskija ispod razlabavljene daske.
„Ko bi rekao, još je ovde. Pa, zatvori vrata, šta samo stojiš tu.“
Poslušao je, u širokom luku zaobišao prikazu i seo na stolicu
što dalje. Razmišljao je kako halucinacija, kao produkt
Priĉe naših snova
33
njegovog uma, moţe da zna samo ono što i on zna. A kako on
nije imao pojma o flaši viskija i tajnom skrovištu, morao je na
trenutak da se preispita.
Prikaza u meĊuvremenu nategnu gutljaj direktno iz flaše i
pruţi je njemu.
„Ĉini se da sam zaboravio da uskladištim ĉaše.“, nehajno
reĉe.
Nije dodirnuo njegove blede prste, samo je grĉevito stiskao
grlić boce, uţasnut.
„Deluješ bleĊe nego inaĉe“, konaĉno izusti. “Baš kao
sablast.”
„Misliš?“, Martinova prikaza sede na krevet preko puta
njega, netremice ga motreći. Delovao je kao da ţeli nešto da
kaţe, ali ĉeka da Dţejms sam shvati.
„Treba li da te povedem do tvog groba?“ “Hoćeš li onda
nestati?”
„Bio sam“, razgovorljivo će sablast. „Ne izgleda loše.“
„Pa, ovaj... majka je mislila da poruĉi veći spomenik. Otac
još nije odluĉio kakav dizajn ţeli.“
Martin sleţe ramenima, kao da dekoracija veĉnog
poĉivališta nije bitna. Njegov ţivi brat pogleda u noć preko
balkona i odluĉi da se napije.
„Gde su ostali?“
„U blizini, mislim. Doći će kad bude vreme.“
Klimnuo je u odgovor. Naravno da su blizu, ĉekaju njega.
Jedino on fali da bi porodica bila potpuna, pa da svi zajedno
preĊu u veĉna lovišta. Prisustvo Martinove sablasti iznenada je
dobilo prosvetljujući smisao. A tolike je dane proveo
pokušavajući da ga prizove, makar samo da proveri da li je
stvarno na boljem mestu, kako je sveštenik tvrdio.
Pad sa petog sprata ne bi trebalo da bude problem, ako krene
glavom nadole. Skonĉaće trenutno, i bolje nego vešanjem.
Zašto je uopšte mislio da moţe da nastavi sa ţivotom, kada je
ovako mnogo lakše?
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
34
„Skoro da mi je ţao što nam nisu rekli. Znaš, da smo
usvojeni. Pretpostavljam da sada nema smisla. Mada, moglo je
biti pomalo zabavno.“
„Pomalo.“, Martinova sablast se sloţi. Naizgled opušteno,
nagnuo se napred, ne odvajajući pogled sa brata. Ovaj je pio,
skupljajući hrabrost. Ĉitav ţivot uĉili su ih hrišćanskim
vrednostima i znao je koliko je samoubistvo pogrešno. Moţda
bi mogao da ostavi majci oproštajno pismo, ali ona ne bi mogla
da ga zataji od oca, i onda ne bi uspeli nikoga da ubede da se
nehotice pijan skliznuo. Ocu je bilo vrlo stalo do ugleda
porodice. Nehrišćanska sahrana bila bi najveća uvreda koju je
mogao da mu nanese.
„Dţejmse!“, sablast mu se obrati i on ustade. Vreme je.
Priĉe naših snova
35
Petra Rapaić – Ljubavne avanture prosečne
Ţenke
Ritual udvaranja za uvaliti se
MUŢJAK: nabildani zaposleni primerak vrste spreman za
udaju
ŢENKA: debeljuškasti primerak, dehidriran i uglavnom
iznenaĊen
MESTO: konzervativno, po izboru
MUŢJAK primećuje ŢENKU, aktivira kuĉeći pogled i
prilazi. ŢENKA trepće, ne zna šta je snašlo.
Muţjak: Izvini, mi smo se upoznali pre par dana, da li se
sećaš kako se zovem?
Ţenka: Zoran P.?
Muţjak: Ne, to je drugar koji je bio sa mnom.
Ţenka: Onda se ne sećam.
Muţjak: Nikola nešto.
Ţenka: Drago mi je.
Muţjak: Ja se tebe sećam. A kako se zoveš?
Ţenka: Kako se ne bi sećao, zezala sam vas za vunene
ĉarape. Govori mu svoje ime.
Muţjak: Drago mi je.
Rukuju se, kontakt traje malo duţe, Muţjak je za pola
koraka bliţe, ne trepće zaljubljenim pogledom.
Muţjak: Koje si godište?
Ţenka: Kakve to veze ima? Pogodi.
Muţjak: Pa, ne znam...
Kaţe dve pogrešne cifre, Ţenka se smeje i ispravlja ga.
Muţjak se ne okreće, znaĉi odgovara mu.
Ţenka: Koje si ti godište?
Muţjak kaţe neke dve cifre pribliţne prvoj.
Muţjak: A gde ţiviš?
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
36
Ţenka: ime nekog grada nebitnog za priĉu. A ti?
Muţjak: ime nekog drugog grada nebitnog za priĉu, ali
dovoljno blizu prvom da moţe da nastavi ritual. Imaš kuću ili
stan?
Ţenka potvrĊuje da ţivi u nekoj stambenoj jedinici.
Muţjak: Ţiviš sama ili s nekim?
Ţenka: S porodicom.
Muţjak: Je li to vaše ili iznajmljujete?
Ţenka: Naše, što?
Muţjak: Pitam samo. A ĉime se baviš?
Ţenka: Niĉim.
Muţjak: Kako niĉim? Je l' studiraš onda?
Ţenka: Aha.
Muţjak: Pa, kako u tim godinama?
Ţenku nervira kuĉeći pogled i ispitivanje: Pa fino, šta fali?
Muţjak: I plaćaš sve normalno?
Ţenka: Plaćam.
Muţjak: Aha. Odakle ti pare? Ko te izdrţava?
Ţenka ne moţe da veruje šta ĉuje. Ali Muţjak je dovoljno
zgodan i ne ţeli da ga otera.
Ţenka: Imam porodicu. Snalazimo se.
Muţjak se dokono klati u mestu, ne zna šta će dalje. Polako
gasi pogled, još samo da pronaĊe novu ţrtvu. Osvrće se.
Ţenka odluĉuje da ga iznenadi: Treniraš box?
Muţjak: Otkud znaš?!
Muţjak ponovo deluje zainteresovano, skoro da je ponovo
ukljuĉio izveţbani pogled.
Ţenka: Imaš takvu konstituciju. Ĉime se baviš?
Muţjak: Ja sam pomoćni trener, a radim tamo–negde.
Ţenka se oseća prijatno u razgovoru na poznatom terenu i
nastavlja priĉu o sportu. Muţjak nema pametnija posla, ali ipak
odluĉuje da potraţi neki bolje situirani primerak za udati se.
Primećuje neku novu ţenku, stariju od prve, ali deluje dovoljno
stabilno. Jedva kaţe ćao i trĉkara za novim primerkom,
Priĉe naših snova
37
mršavijim i obiĉnijim. I tako je previše vremena utrošio na prvu
Ţenku, i sad će morati da poţuri.
Ţenka je iznervirana i ljuta na sebe. Smatra da je ispala vrlo
glupa i naivna.
Udvaranje error
Ţenka odluĉuje da višak slobodnog vremena posveti sebi i
odlazi u obliţnje kultno sastajalište još nabildovanijih Muţjaka.
Lokacija: teretana iza ćoška (jer, budimo realni, ko još ide
na suprotni kraj grada da repetitivno diţe i spušta i diţe i spušta
šipke i tegove razliĉitog obima)
Ţenka: dobija program treninga koji je nekada pripadao
nekoj drugoj Ţenki i njeno ime je na papiru
Muţjak: zgodan, vedar, skladno graĊen i umereno tetoviran
Muţjak gleda u papir i sviĊa mu se ime: Valentina, izvini...
Ţenki se sviĊa njegov osmeh, ispravlja ga i tu se kao
upoznaju.
Muţjak: A koje si godište?
Ţenka već prepoznaje poĉetak rituala udvaranja, ali više
nema ţelju da se igra. Kaţe dve cifre.
Muţjak skuplja osmeh i povlaĉi se.
Udvaranje za uvaliti ga
Drugi Muţjak: sitan, ruţan i nizak, pomalo neurotiĉan
Drugi Muţjak pravi saĉekušu ispred teretane sa hlebom u
kesici.
Drugi Muţjak: E, ćao! Video sam te na treningu, ali mi se
ĉini da te znam i sa pijace.
Ţenka: Ne radim na pijaci.
Drugi Muţjak: Mogu da ti sredim da radiš. Ţeliš li?
Ţenka: Neka, hvala.
Drugi Muţjak: 'Ajmo nekad na kafu.
Ţenka se trudi da bude ljubazna i izriĉita: Ne pijem kafu.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
38
Drugi Muţjak: Nema veze, imam ja i sokić kući, hehe.
Ţenka shvata da ljubaznost i izriĉitost ne idu jedno s drugim.
Ţenka: Ne pijem sokić.
Drugi Muţjak: Naći ćemo nešto drugo, a ne moraš ništa ako
nećeš. Ja sam tu, u ovoj zgradi.
Ţenki svanjava da neće moći da ga se otrese ni milom ni
silom.
Drugi Muţjak: Aj mi daj broj mobilnog.
Ţenka: Ne dam.
Drugi Muţjak: Kako onda da te kontaktiram?
Ţenka prevrće oĉima: Nikako.
Drugi Muţjak: Aj mi reci kako se zoveš da te dodam na fejs.
Ţenka: Nemam fejs.
Drugi Muţjak deluje iskreno zabrinuto: Kako to?
Ţenka: Tako fino. Aj zdravo.
Drugi Muţjak: Ne, ja idem baš u tom pravcu.
Drugi Muţjak vuĉe svoj muĉeni hleb preko dve ulice i oko
bloka jer Ţenka pokušava da ga se otrese u krivini. Drugi
Muţjak uporno tvrdi da treba da ide baš tuda.
Ţenka je nekad trenirala nešto što joj omogućuje da malim
prstom leve ruke ubije dotiĉnog Drugog Muţjaka, ili bar da ga
za artifakte okaĉi na najbliţu banderu, te joj je svejedno kuda se
Drugi Muţjak zapravo kreće, sve dok god ćuti.
Drugi Muţjak se pravi da nije tu dok likuje kako će uskoro
otkriti gde predmet njegovih namera o uvaljivanju artifakta
stanuje.
Ţenka se pita za koji će mu to jer sa tom informacijom moţe
taj isti dodatak i da nategne.
Ţenka dolazi kući i odluĉuje da više ne ide na izlete u
teretanu. Oseća se još gluplje i nemoćnije.
Kraj igre?
Ţenka ima prijatelja koji joj je rekao Gledaj. I tako, hoda
ulicama i hvata sebe gde ĉuje njegov glas i Gleda.
Priĉe naših snova
39
Ţenka shvata da onaj procenat sala koji oscilira na granici
jednocifrenog i dvocifrenog broja i koji je ponekad nesnosno
muĉi nema nikakve veze sa pronalaţenjem ljubavi. Ili, da ne
preteruje, jednog normalnog kul momka. Nešto drugo je u
pitanju, Ţenka je samo previše glupa da shvati kako treba da se
ponaša. Da ţivi sama i ima vrhunski plaćen posao da bi mogla
da izdrţava kućnog ljubimca na dve noge? Ili da ima slobodan
duh i upušta se u avanture? S gaĊenjem se setila Drugog
Muţjaka – u njegovom sluĉaju bi trebalo da nema ni ovo malo
mozga. Ne, neće ići.
Šta nije u radu sa Ţenkom kad ne moţe da ima ono što imaju
oni parovi i ljudi koje Gleda?
Ţenka ulazi u prodavnicu, tovari u korpu malomasne
namirnice niskog procenta ugljenih hidrata. Na kasi iznenaĊeno
diţe pogled.
Druga Ţenka: kosa sprejem obojena u plavo, oĉi iste nijanse,
pirsing u nosu i desna ruka omotana plavo–crnom tetovaţom.
Ţenka i Druga Ţenka se gledaju.
Ţenka se zaljubila.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
40
Radojka Mugoša Petrić – Ina
Ustala je rano. Skuvala kafu i sjela za stoĉić ispod stare lipe,
koja je širila opojne mirise svojih cvjetova, koji su otvarali
svaku poru. Naspram njene kuće gradio se stambeni objekat
ĉetvorospratne zgrade i svaki dan su dolazili radnici i radili na
njoj. Bilo ih je mnogo. Ponekad su dolazili na ĉesmu da piju
vode. Sunce ju je svojim toplim zracima omamljivalo lakim
dremeţom. Trgnuo ju je blještavi odsjaj, koji je bio usmjeren ka
njenim oĉima. Pomislila je, da je još u krevetu i da je to odsjaj
od stakla na prozoru. Okrenula se na stranu, i sve se opet
ponovilo. Pomislila je, moţda je to odsjaj sunca kroz grane
drveta. Ustala je i pošla do kupatila da uzme veš iz mašine i
raširi na terasu. Taman doĊe do sredine ţice, kad isti odsjaj.
Pogleda, vidi mušku osobu, drţi dvogled, okrećući ga tako da
svjetlost obasja njene oĉi. Ništa joj jasno nije bilo, ĉemu sve
ovo i šta se skriva iza svega. Nelagodno joj, a obuzima je laki
strah. UĊe u kuću i sve ovo ispriĉa starijoj sestri, koja je poĉela
da joj se smije. I tako, kad god bi izašla da širi veš, sve bi se
isto ponavljalo. Prestala je i da misli o tome i da na to obraća
paţnju. Bila je zaposlena u jednoj banci u kojoj je mijenjala
ţenu do povratka sa trudniĉkog bolovanja. Tog dana radila je u
drugoj smjeni pa je pošla ranije da je ne bi autobus ostavio.
DoĊe na ĉekalište i taman, u tom trenutku, naišao je autobus.
UĊe i sjedne. Na sjedištu do nje sjeo je nepoznat muškarac, koji
ju je s vremena na vrijeme odmjeravao. Izvinjavajući se, upitao
je koliko je sati. Odgovorila je, a on je potom nastavio:
„Baš ste vrijedni.“
Pogledala ga je i upitala odakle on to sve zna. Smiješeći se,
odgovorio je da ju svaki dan sa susjedne zgrade dvogledom
posmatra, kad izaĊe na terasu. Ustala je sa stolice i ljutitim
tonom uzvratila:
„Odakle Vam pravo na to i što Vam to znaĉi“?
Odgovorio je:
Priĉe naših snova
41
„SviĊa te mi se, od samog poĉetka, kako je zgrada zapoĉeta,
ali nikako da Vam priĊem sem pomoću dvogleda i njegovog
odsjaja.“
Izašli su na istu stanicu. Pruţio joj je ruku i predstavio se:
„Ja sam Aleksa!“
„Pruţila je i ona svoju:
„Ina!“, rekla je kratko.
Ponudio je da odu do obliţnjeg restorana na kafu. Rekla je
da ţuri i da nema vremena, zakasniće na posao, i ubuduće da se
mane dvogleda i ogledala. Klimnuo je glavom, nasmijao se, a
onda ponovo upitao:
„Obećavate li da drugi dan idemo na kafu?“
Odgovorila je:
„Moţda.“, nasmijala se i nastavila svojim putem.
Razmišljala je: „Boţe, ĉega se sve ĉovjek sjeti?“
Narednih dana su skoro svaki dan zajedno ĉekali autobus,
bolje se upoznali, a i zaljubili se jedno u drugo. Ljubav je
poĉela baš da cvjeta, a i oni sa njom. Tog dana je radila do
kasno i morala je pješke kući, jer nije bilo prevoza. Taman kad
je krenula, došao je Aleksa, kao poruĉen. Išli su drţeći se za
ruke. Stigli su i do sredine mosta, gdje su zastali. Privukao ju je
ka sebi i poĉeo da je ljubi. To su bili prvi poljupci, baš tu, na
mostu, gdje se ljubav spaja... a nakon toga prstima napravio
slovo „V“, govoreći: „Ina, volim te.“ Bilo ju je stid i pocrvenila
je u lice. To je nešto što se prvi put doţivljava, nešto što se
vjeĉno pamti, a još ako je to ona prava, istinska ljubav, kao što i
jeste bila. Kako je vrijeme prolazilo njihova ljubav je iz dana u
dan cvjetala. Tih dana mnogima su dolazili vojni pozivi i
moralo se ići na odsluţenje vojnog roka, ali ni na kraj pameti
joj nije bilo da će i njenom Aleksi stići takav poziv. Kad je
došao kod nje na posao bio je tuţan, a ona nervozna, nešto ljuta
na svoje kući. Njemu kao da su se zamaglile oĉi, kao da će
svakog ĉasa da zaplaĉe, da vrisne. Potom joj se obratio:
„Ina, moram da ti kaţem, stigao mi je poziv za odsluţenje
vojnog roka. Pokušao sam da ga odloţim ali je nemoguće.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
42
Ispraćaj mi je za petnaest dana, a htio bih da se sa tobom
dogovorim nešto i da mi obećaš“.
Klimnula je glavom, a on je pruţio ruku prema svom dţepu
iz kojeg je izvadio kutijicu, a potom je otvorio. Bila je to zlatna
burma, na kojoj su bila ugravirana njihova poĉetna slova
imena. Stavio joj je na ruku i rekao:
„Ina, da me ĉekaš dok se vratim sa odsluţenja vojnog roka?“
Obećala je:
„Aleksa, ĉekam te!“
Bio je to ispraćaj za pamćenje. Kad su došli na ţeljezniĉku
stanicu bilo je puno naroda. Svako je ispraćao svog vojnika.
Aleksa i ona su bili zagrljeni, jedva su se rastavili, plakali su
oboje. Ušao je i promolio glavu kroz prozor voza, jedva joj je
pustio ruke kad su toĉkovi zacviljeli. Tuţnog li rastanka. Dani
su prolazili stiglo je i prvo pismo. Pisao joj je o svemu, da se
dobro uklopio, ranije ustaje nego što je ovdje, ali nije tako loše,
sem da mu nedostajemo njegovi i ja. Brzo je uzela olovku i
papir da mu odgovori, jer kaţu ništa vojniku nije milije nego
kad mu doĊe pismo, još od djevojke. Pisala mu je o svemu, da
je dobro i da jedva ĉeka da se vrati, a potom karminom
namazala usne i ostavila otisak na kraju reĉenice umjesto taĉke.
Stizala su pisma tamo i ovamo, sve uzbudljivija i vatrenija, a
onda jednog dana ugledala je na kapiji poznati ţenski lik,
njegovu sestru, ali nekako tuţnu, uĉinila joj se sa suzama u
oĉima. Pohitala joj je u susret predosjećajući nemili dogaĊaj ili
vijest o njemu što se i obistinilo.
Rekla joj je jedva ĉujnim glasom: „Nemamo ga više.“
Ĉvrsto su se zagrlile i plakale ne osjećajući i ne primjećujući
ništa oko sebe.
Njenog vojnika, njene ljubavi, njenog Alekse više nema,
sem u uspomenama na prvu ljubav iz mladosti.
Kad je izašla iz aviona, na aerodromu, doĉekala ju je
Aleksina porodica, ali ne u vjenĉanici, s nakonĉetom ili sitom i
pšenicom, već u suzama i jecajima, jer su trebali da ţene svog
sina vojnika, oĉekivali porod od njega, maštali o velikoj svadbi,
Priĉe naših snova
43
vjenĉanici i vjenĉanju. Samo jedan trenutak je radost pretvorio
u tugu. Ona, Aleksina mlada sa crnim velom preko glave, prati
svoju ljubav na vjeĉni poĉinak, gdje nema ni topline ni ljubavi.
Bilo je mnogo omladine i ljudi kada su ga ispratili na put
bez povratka.
Narednih dana bila je pod sedativima. Bilo je negdje oko
podne, kada je na njena vrata zakucao poštar. Otvorila ih je i
tutnuo joj je u ruke bijeli koverat i nestao.
Uoĉila je poznat i dragi rukopis i ispao joj je koverat iz ruke.
„Kako je to moguće?“ Gledala je u koverat, nijema i slijepa
nekoliko trenutaka, a onda joj se pogled zalijepio za peĉat i
datum.
Pismo je bilo poslato nekoliko dana prije njegove smrti i sa
zakašnjenjem došlo je njoj do ruku.
Nikad ga nije otvorila i proĉitala, a ono se tako zatvoreno još
uvijek nalazi meĊu njenim dragim uspomenama, sa burmom i
presovanom ruţom što zajedno kriju najljepšu i najtananiju
njenu mladalaĉku ljubav.
I sad istrĉi kada ĉuje vojniĉku ĉizmu i trubu.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
44
Gordana Sarić – Kosa
Jagoda je stajala na vrhu stoga sijena pokušavajući da ga
prekrije i uveţe prije nego što ga zahvati oluja koja se sa mrkog
i olovnog neba uveliko spremala. U jednom trenutku se
ispravila, a snaţni nalet vjetra joj je s glave strgao crnu maramu
i bacio pred Stevanove noge. Niz još uvijek vitka leĊa, rasula se
blistava sijeda kosa, koju je svih tih godina, danju i noću,
briţno pod maramom skrivala. Nemoćna pred silom vjetra,
gologlava, uzalud je pokušavala da skupi pramenove koji su joj
se po licu mrsili. I kao da je iznevjerila uspomenu na svoje
mrtve zbog kojih je ĉitav ţivot nosila crninu i bol u srcu,
neprebolan, osjetila se postiĊena i osramoćena da je zaplakala,
podigla ruke put olujnog neba traţeći spas i oproštaj. Videći po
prvi put njenu divnu kosu koja je, poput hiljada srebrnih niti
prkosno i slobodno viorila na vjetru, s rukama ispruţenim,
vitkim stasom, Stevanu se njegova ţena uĉinila tako nestvarna,
kao statua dostojna divjenja ili boginja sišla sa svog pijedestala.
Gledajući je otvorenih i blistavih oĉiju, koju teške i rušilaĉke
godine, ni njegova prijeka i surova narav, nisu uspjele da satru i
unište, kao u zanosu, opĉinjen tim upravo otkrivenim novim
likom, dohvatio je maramu i kleknuo na nju diveći se zreloj
ljepoti koju je danas, poslije 40 godina zajedniĉkog ţivota, prvi
put otkrio. I u tom trenutku proviĊenja, kada je zatoĉena ljubav
u silovitom naletu preplavila njegove grudi, došlo je iz dubine
svijesti kajanje za grijehe koje je prema njoj poĉinio. Zastideo
se što nikad nije ni pokušao da je zavoli, uputi joj toplu i njeţnu
rijeĉ, olakša bol i podijeli s njom tugu i teret ţivota. Svjestan
nepravdi i uvreda koje joj je nanio, kao da je preklinje,
izgovorio je rijeĉ ĉudesnu i divnu: “Oprosti!” A ta rijeĉ je
izletjela iz njegovog srca tako snaţna, jaka, da se poljana
prolomila nadjaĉavajući snagu i ţestinu vjetra. Jagoda je
spustila ruke prestravljena njegovim glasom, ne shvatajući
znaĉenje rijeĉi. “Oprosti!”, ponovio je smirenije, a ona je sišla
Priĉe naših snova
45
sa stoga i razrogaĉenih oĉiju ga gledala kako kleĉi i uzvikuje
rijeĉ koju nikada do tada nije od njega ĉula. Pomislila je da je
sišao s uma i od te pomisli silno se uplašila. “Jagoda, volim
te!”, prešlo mu je preko usana, “Pusti da ti dodirnem kosu!”
“Šta ti je Stevane, da nisi skrenuo, šta avetaš, dodaj mi maramu
i mani se gluposti!” Nenaviknuta na rijeĉi ljubavi, otupjela na
sve što je lijepo, nije shvatila govor njegove duše, samo je
grubo istrgla maramu i pohitala kući. U tom momentu ĉarolije
je nestalo, ali mu je u srcu ostala toplina, divno osjećanje
nenadane ljubavi i prelijepa slika kose u olujnoj noći. Znao je
da će to biti samo jedno lijepo sjećanje, jer Jagoda nikad neće
maramu skinuti ni pogaziti zakletvu koju je sebi dala onog
kobnog i strašnog dana kada su joj Njemci roditelje i osmoro
braće ubili i u kući zapalili. Sama i bespomoćna, bez svojih
najdraţih, lutala je od kuće do kuće, od roĊaka do roĊaka,
poniţavana, vrijeĊana, višak svuda, jedna usta više u gladnim
godinama. Rasla je kao cvijet, usamljeni i njeţni, radila danju i
noću, i to je ĉinilo ljepšom i ĉvršćom. Crnina koju je nosila još
joj je više isticala bjelinu tena i dubinu oĉiju. Kad ju je zaprosio
Stevan, za koga je znala da je prosio sve djevojke u njihovom
selu, i u okolnim, i ni jedna ga nije htjela, pristala je. Shvatila je
da je i on gubitnik kao i ona, i zato je pošla za njega.
Siromašan, bez imovine, sa bolesnom, godinama nepokretnom
majkom, nije bio prilika ni jednoj djevojci, ali nije imala kud i
došla je u malu zapuštenu kolibu da bi konaĉno i ona imala svoj
dom. Teške i preteške su to godine bile. Nadniĉenje za koru
hljeba, svekrva pakosna i zla, sinovi koji su se raĊali i umirali.
Bol do bola, ko planine ogromne i nijeme. I konaĉno, ĉetvrto
dijete se rodilo i ostalo, i peto, i šesto takoĊe. Tri djevojĉice,
prelijepe, rasle su u bijedi i siromaštvu i rano poĉele i same da
nadniĉe. Jagoda ih je podizala strepeći za njihovu sudbinu,
plašeći se bijede koja će ih kao i nju cijeli ţivot pratiti. Htjela je
da svojoj djeci pruţi više nego što je ona imala i zato je svu
svoju ljubav i paţnju njima posvećivala, jer to je jedino što im
je mogla nesebiĉno pruţiti. Stevan, nezadovoljan, bez muškog
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
46
poroda, osoran, drzak, vjeĉno namrgoĊen, na kćerke se nije
obazirao, ni Jagodi lijepu rijeĉ uputio, nikada joj lice zagledao,
samo je psovao i optuţivao da je njena blijeda krv kriva što
muška djeca nisu ostajala. Govorio je da je njena crnina, kao
zla kob, izazvala i dozvala smrt u njihovu kuću i tako joj još
jednu muku navalio na bola prepuno srce. I sama je poĉela da
vjeruje da je to istina, pa joj ni savjest mira davala nije. Ali
crninu nije mogla skinuti, ĉinilo joj se, ni nje tada bilo ne bi.
Konaĉno se sudbina i njima nasmiješila. Za kratko vrijeme sve
tri kćeri su se dobro i bogato udale, pomagale ih, te su konaĉno
i oni mogli odahnuti i pristojno ţivjeti. Ali previše se jada, tuge
i gorĉine bilo nakupilo u Jagodinim grudima da bi bila
spokojna i mirna. Ona, koja nikad nije spoznala ljubav ni
toplinu, ţivjela je po navici, u stalnoj vezi sa prošlošću i svim
svojim izgubljenima, negdje na stazama nebeskim. Zato je
Stevan znao da će mu njena kosa vioriti samo u sjećanju i bio je
srećan što je na kraju otkrio njenu ljepotu i saznao da postoji.
Jagoda je zamakla iza stoga sijena i u tom trenutku se sruĉila
oluja sa strašnom grmljavinom i munjama. Grom koji je silno
odjeknuo pogodio je Stevana pravo u srce. Pao je na zemlju sa
smiješkom, dok mu je pred oĉima viorila kosa ĉije su ga vlasi u
bljesku munje svjetlošću okupale, zlatom odjenule, pa blistave i
sjajne po njemu rasule, oĉi zaslijepile, vrat mu obavile, grĉevito
i neumoljivo stezale, dok mu se duša nije, poput ptice, iz tijela
istrgla i poletjela put nebeskih dolina, gdje su je meĊu
bokorima ruţa, raširenih ruĉica, sinovi radosno doĉekali, ta
mala i nemoćna bića koja su ga naizgled ĉinila grubim,
tvrdokornim i nepristupaĉnim, a u srcu ranjivim, bolnim i
muĉeniĉkim, koja je neprestano sanjao, za njima ĉeznuo i cijeli
ţivot im u susret hrlio.
Priĉe naših snova
47
Nešo Popović – Gej je O. K.?
Oduvek sam tvrdio da sam liberalan, otvoren prema ljudima
svih oblika, boja, psihiĉkog i fiziĉkog sklopa. Ţivi i pusti druge
da ţive, to je bio moj moto. Evo, na primer, homoseksualci ili
kako ih danas zovu gejevi, a u moje vreme su jednostavno bili
–pederi.
Ni oni mi nisu nešto posebno smetali. Dok sam bio mlaĊi,
mislio sam da što ima više pedera, to znaĉi da ima i više
devojaka za mene. Jasno vam je da uopšte nisam registrovao
postojanje lezbejki. Na moju ţalost, nisam primetio prelivanje
velikog (ili bilo kakvog primetnog) broja devojaka u moje
okrilje. Sad sam stariji, pa me devojke i tako ne dotiĉu, te je i
moje interesovanje za homoseksulace još i manje.
Bar sam tako mislio do skoro.
U poslednje vreme, broj honorarnih poslova mi se drastiĉno
smanjio. Nisu u pitanju moje godine, pošto i stariji od mene
rade punom parom. A da ne budem laţno skroman, ruţniji, a i
gluplji od mene imaju posla preko glave. Sve što dobijam su
kojekakve slabo plaćene budalaštine.
Šta meni fali, da nisam moţda gubav?
Situacija je već postala zabrinjavajuća, raĉuni se gomilaju, a
prihodi se smanjuju. Već sam pomišljao na najgore. Moraću da
postanem plaćeni politiĉki internet komentator – bot.
Baš tih dana, u vreme moje najveće ranjivosti, sreo sam
prijatelja koga nisam video jedno 13 godina. Uvek je bio
veoma uglaĊen, što se kaţe, drţao je do sebe. A koliko vidim to
se nije promenilo ni sada.
Uz piće smo pretresali razliĉite teme, te smo tako došli i do
situacije na poslu. Poţalio sam se na probleme sa kojima se
srećem u poslednje vreme. Nakon što me je paţljivo saslušao,
Vladica se nasmejao i nehajno odmahnuo rukom.
“Tvoj problem, dragi prijatelju, je što nisi homoseksualac.”
“Problem? Od kada je to problem?”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
48
“Heh, da li je moguće da imaš toliko godina, a da si i dalje
toliko naivan? Bar ti kao neko ko radi u medijima, moraš biti
svestan da moţeš da napreduješ jedino ako si homoseksualac,
ili bar da ljudi misle da si gej. Ne bi mi poverovao ko je sve od
javnih liĉnosti homoseksualac. Spisak bi bio kraći kada bih ti
rekao ko nije.”, dodao je uz osmeh videvši izraz na mom licu.
Prvo sam bio zapanjen, ali onda sam malo bolje razmislio i
shvatio da je bio u pravu. Svi oni koji dobijaju najbolje
honorarne poslove su – pederi. To saznanje me je pogodilo.
Tako dakle, biću osuĊen da pišem reklame za neku bednu radio
stanicu iz Pirota i da vodim izbor za mis kukurznog polja
Krušara.
Vladica me posmatrao i nakon nekoliko minuta mi rekao da
postoji rešenje za moj problem. Bio sam zapanjen, jer sam znao
na šta cilja.
“Molim? Pa ja nisam peder.”, zbunjeno sam odvratio.
“Vrlo dobro znam da nisi, jer ja jesam. A mi obiĉno znamo
ko jeste, a ko nije.”
Tek sam sada ostao zapanjen. Vladica peder? I dalje nisam
mogao da se saberem, sav sam se oduzeo. Nemoguće, zajedno
smo jurili devojke, sve dok on nije otišao preko grane.
“Sve devojke koje sam imao su zapravo bile maska i glavni
razlog zašto sam otišao je bio taj što više nisam mogao da
ţivim dvostrukim ţivotom. Ali o meni ćemo drugi put. Vaţnije
je to da mogu da ti pomognem.”
“A ne, neću da ti se podam. Ja sam srećno oţenjen.”,
skrušeno sam izustio.
“Ne slušaš me, dragi prijatelju. Nije bitno da li si
homoseksualac, bitno je da li ljudi veruju da jesi. A tu ja
stupam na scenu, biću tvoj Obi Van na tom putu boje duge.”
U poĉetku sam oštro negodovao, ali mi je napokon ušlo u
glavu, da ću biti potpuno bezbedan što se tiĉe moje seksualne
orijentacije. Samo ću glumiti pedera u javnosti, a ko me tome
moţe bolje nauĉiti, ako ne jedan pravi peša.
Priĉe naših snova
49
I tako je sve poĉelo. Već isto veĉe smo se zajedno pojavili
na zabavi gde me je Vladica predstavio kao svog bliskog
prijatelja. Nismo se drţali za ruke, niti je uopšte bilo fiziĉkog
kontakta izmeĊu nas, osim njegove ruke na mom ramenu, ali
sam primetio da me svi posmatraju drugim oĉima.
Sledećeg dana je pod njegovim voĊstvom poĉela promena
mog izgleda: garderoba, frizer, manikir, kozmetiĉar, teretana…
Moja supruga, pošto je savršeno puna razumevanja, shvatila
je da i ona mora da glumi. Zato me je, kao bajagi, izbacila iz
stana i u isti uselila veoma zgodnog momka, koji je bio nekih
5–10 godina mlaĊi od nje. Pitao sam da li je to neophodno.
Moramo biti uverljivi, to je za naše dobro, odgovorila je
ozbiljno, sa ĉim sam se naravno sloţio.
Što se tiĉe posla, ne mogu da se poţalim. Imam pozive sa
svih strana, prosto više ne znam gde ću. Nisam ni sanjao da ću
ikada u ţivotu odbijati tezge. Nije tako ni loše biti peder. Malo
mi smeta, što me mnogo ĉešće zovu kuco, maco, cico, ali
svakim danom se sve više navikam.
Novac mi više nije problem, pogotovo kada je supruga radi
uverljivosti, traţila da se razvedemo, i da moram da plaćam
alimentaciju. Tako je to kada joj je onaj mladić još uvek na
fakultetu.
Nego, druga me briga mori. Vladica mi kaţe da postoji
mogućnost da dobijem baš ozbiljnu tezgu, priĉamo o
desetinama hiljada evra. MeĊutim, ĉuo sam da kod tog
producenta niko nije dobio posao dok nije završio u njegovom
krevetu.
Sad se pitam da li da se drţim uloge do kraja, ma koliko mi
bilo gadno i da uţivam u blagostanju ili da prekinem šaradu i
vratim se pašteti u crevu? Ako imate neki savet, bio bih ga rad
saslušati.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
50
Nešo Popović – Jesam peder, nisam gej
Nisam peder. Dobro, moţda jesam. Zapravo sa jedne strane
– nisam, a sa druge – jesam. Odnosno, moţda i jesam peder, ali
nisam gej. Ili jesam, oba ili nisam nijedno, uh!.
Konfuzno, zar ne?
Više ni sam ne znam.
Cela zavrzlama je poĉela, kao što vam je već poznato, onda
kada sam uz pomoć starog druga Vladice, naveo ljude da
pomisle da sam peder, da ne kaţem – gej. U tom trenutku, se
ĉinilo kao dobra ideja.
Što se tiĉe karijere, pokazalo se da je moja varka uspela i da
mi na poslu nikad nije bilo bolje, što se pozitivno odrazilo i na
moje finansije.
Moja, sad već bivša supruga, i dalje odliĉno glumi u ovoj
našoj predstavi. Toliko se uţivela u ulogu da je ĉak i zatrudnela
sa onim njenim studentom. Takvu posvećenost ĉovek moţe
samo da ceni.
Prijatelji, tu i tamo, neki su uz mene, neki nisu. Voleo bih da
im kaţem da je sve samo gluma, ali procuriće priĉa i onda sam
tek ugasio.
Ono što mi najviše smeta je što se i kod jednih i kod drugih
promenio njihov odnos prema meni. Ne znam da li mi je gore
sa ovima koji me ne podnose, nazovimo ih mrštavcima ili
onima koji su puni podrške, nazovimo ih smeškavcima.
Ovi prvi, mrštavci, mi se sve reĊe javljaju. Obiĉno se
snebivaju u mom društvu, ne komentarišu dobre ribe, ne priĉaju
masne viceve i braĉne i vanbraĉne avanture. Ne ţele me ni u
jednoj sportskoj ekipi, a kaţu da ne znaju da igraju badminton.
Taman posla da zajedno odemo na bazen kao nekad. Neki su
ĉak prestali i da se rukuju sa mnom. Majku mu, ako sam peder,
nisam gubav.
Sa druge strane, imamo smeškavce. Njima je sve super i
neverovatno su puni razumevanja. Stalno me zivkaju, da mi se
Priĉe naših snova
51
naĊu u ovom mom periodu prilagoĊavanja. Te me zovu na
neke modne revije, te na neke alternativne pozorišne predstave.
Pa me kljukaju nekom ĉudnom hranom i nude iskljuĉivo
neobiĉna pića, kao što je alkohol dobijen od mleka jaka sa
Tibeta. A da ne priĉam da mi poklanjaju garderobu u pastelnim
bojama, ĉesto roze i crvenoj. Majku mu, pa ako sam peder, ne
znaĉi da ţelim da pratim baš svaku modnu budalaštinu.
A tek moje drugarice. One su većinom na strani smeškavaca.
Stalno me zovu da im pomognem u izboru garderobe, a ja ne
mogu da uparim ni dve ĉarape, a kamoli nešto drugo. Pa se
skidaju ispred mene, kao da sam nevidljiv. Stalno mi priĉaju o
svojim najintimnim dogaĊajima i problemima. Majku mu, ako
sam peder, to ne znaĉi da moram baš sve da slušam.
Uh, ubiše me predrasude. Mislim da je televizija kriva što
ljudi imaju ovakve stavove.
Najgore od svega je što me producent sa kojim saraĊujem
proganja mesecima. Uspevao sam da ga izbegnem, te vadi se na
prehladu, te na zubara, te ţurim da sahranim babu, ali polako
mi se iscrpljuju izgovori. A on se suprotno mojim
oĉekivanjima, napalio kao mladi majmun, jer misli da glumim
nezainteresovanost, ne bih li ga još više raspalio. Sa jedne
strane on je jedan od najvaţnijih ljudi u medijima i saradnja sa
njim mi je donela samo dobro, ali sa druge strane nisam siguran
do koje mere treba da se uţivim u lik.
Konsultovao sam se sa bivšom suprugom, i ona misli da
treba da idem do kraja. Uostalom, šta će mi faliti, od malo
seksa još niko nije umro? A neće trajati duţe od par minuta,
dobro ona zna kakav sam u krevetu. Mene malo više brine što
ne znam kakav je on u krevetu.
Teške muke su me pritisle. Sad se pitam da li da se drţim
uloge do kraja, ma koliko mi teško palo i da i dalje uţivam u
blagostanju ili da prekinem šaradu i vratim se pašteti u crevu?
Ako imate neki savet, bio bih ga rad saslušati.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
52
Tanja Ajtić – Barba Roko
Ne predstavljam se po pravom imenu i prezimenu na online
sajtu. Zovem se tamo Barba Roko. Milan mi je pravo ime.
Dopisujem se iskljuĉivo sa ţenama koje su usamljene kao i ja.
Razveden sam i brinem o svojoj ćerki koja je sada već student.
Bivša ţena radi kao prevodilac za francuski jezik. Ja sam u
Beogradu završio Arhitektonski fakultet a u Torontu radim kao
odrţavaĉ drţavne zgrade u centru grada za stanovanje. Ĉistim
zgradu, popravljam je i izbacujem Ċubre. Mason sam. Teško
me je otpustiti. Većinu vremena na poslu provodim u obliţnjem
kafiću gde pijem kafu i koristim laptop sa njihovom wi–fi
mreţom. Tada se dopisujem sa usamljenim ţenama, posebno
mladim i tamne koţe. Nisam napisao istinu kako se zovem i
nisam napisao istinu ĉime se bavim, kao što sam slagao za moje
godine. Napisao sam da sam biznismen. Danas treba da se
naĊem prvi put sa Dţuli. Imam pedeset godina a Dţuli misli da
imam ĉetrdeset. Našli smo se u malom pabu u centru grada.
Došao sam sam sa automobilom koji je sportski, iako sam
mogao da doĊem peške pošto se kafić nalazi blizu mog stana,
ali sam hteo da ostavim dobar utisak. Došla je na vreme. Crna,
mlada i zgodna. Iz Kolumbije je, tamo ima dosta ljudi crne
koţe. Naruĉujem nam kafu sa krofnom. Našli smo slobodan sto
u uglu paba. Gledam je suţenim oĉima kao što lovac gleda svoj
plen. Mislim da se to ţenama dopada. Imam bradu od tri dana
pa izgledam više kao neki umetnik. Nisam ćosav i to privlaĉi
ţene. Došao sam u Toronto sa ţenom i ćerkom. Jednog dana
rekao sam Svetlani da ţelim razvod jer ţelim da budem sa
drugim ţenama. To me straviĉno privlaĉilo. Ovisnik sam
postao od tamnoputih ţena. Svetlana je pristala na razvod,
ostali smo u dobrim odnosima. Jedno vreme, dok je ćerka išla u
osnovnu školu, bila je sa mnom. Bio sam dobar otac i ja sam se
sakrivao sa mojim tamnoputim prijateljicama. Kod kuće sam
bio dobar, neţan, debeljuškast otac. Sada moja ćerka ţeli da
Priĉe naših snova
53
ţivi sa majkom. Izlazi sa mladićima i majka je bolje u tome
razume nego ja. Razgovaram sa Dţuli. SviĊa joj se što sam beo.
Ne mogu samo nju da gledam. Zaiteresovan sam i za neke ţene
koje ulaze u pab. Profesionalna deformacija. Njoj se to nikako
ne sviĊa. Ima divne smeĊe oĉi i koţu koja se sjaji, crnu kosu
koju pegla, prekrivajući svoje lokne. Kaţe da je došla u
Toronto sa porodicom. Ne ţelim da joj kaţem ni da sam
razveden. Ona kaţe da je vrlo teško naći muškarca koji je
iskren i paţljiv i ne sviĊa joj se kako je ja gledam. Kao divlja
ţivotinja, kaţe. Ja mislim da je to seksi, kad streljaš pogledom
ţenu. Ne znam zašto joj se to ne sviĊa. Ona ustaje od stola i
odlazi iz paba sama. Mene je ostavila za stolom samog. Plaćam
pića i odlazim i ja. Dok prolazim pored stolova bacam jedan
moj neodoljivi pogled jednoj ţeni i izlazim na ulicu. Vetar
poĉinje da duva.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
54
Tanja Ajtić – Kupidova strela
On joj je ispunjavao sve ţelje. Ako je zaţelela jaje od ptice
sa Madagaskara nabavljao bi ga, samo ako je trebalo. Sve što je
poţelela. To se dešavalo stalno. Izmišljala je stvari i predmete
koje su joj potrebne, muĉeći ga. Nije se hteo predati.
Februara ĉetrnaestog, za Dan zaljubljenih, ona je sedela na
balkonu lenjo klackajući svoju papuĉu okaĉenu o jedan palac i
bila je napadnuta. PogoĊena je iz prvog hica Kupidove ljubavne
strele. On je preletao sluĉajno preko tog dela neba pod kojim je
ona sedela i videvši je takvu pomislio je: „Jadna ţena, to je tako
tuţno, a tako je lepa, niko je ne voli“, i odapeo strelu. One uvek
na taj dan imaju ĉarobnu moć. Prenula se istog trenutka. Papuĉa
je spala a ona je poĉela unezvereno gledati. Osećala je peckanje
na telu. Izvadila je mali trn iz noge. Bacila ga je i svrab je
nestao. Poĉešala se, praveći crvene tragove na koţi. Pogledala
je baštu. Nikada nije tako primećivala svoju okolinu kao tada.
Bila je divna. Pod krovom terase dolazile su ptice koje su divno
pevale. Veliko drvo je spuštalo grane cvetno i miomirisno. Nije
bilo zime. Sunce je zrakasto sijalo kroz veliko drvo na njeno
lice. Blaţeno se osmehivala i udisala vazduh ţeljno. Osećala ga
je prvi put. On je davno baštu zasadio za nju. Sve ju je
ispunjavalo blaţenstvom.
Došao je umoran od napornog posla dozivajući je. Prišla mu
je i poljubila ga neţno. Tako ga je i zagrlila i prošaputala mu:
“Bilo bi lepo kada bi mi kupio prah od crvenog leptira“. Nije je
ĉuo. Nezainteresovan, otišao je zamišljen na tuširanje. Kada se
vratio seo je za postavljeni sto da jede. Zagledao se u veliku
crvenu vazu sa zlatom kojom je prefarbana njena unutrašnjost.
Nije ni video crvene ruţe, ni osećao njihov miris, mada ih je
kupio prethodnog dana. Kada je završio sa jelom legao je na
trosed i zagledao se u TV umoran i pospan. Ona ga je gledala
zaljubljeno uzdišući. Tek tada je shvatila koliko ga voli.
Priĉe naših snova
55
Lidija Lazarević – Izgubljene rime
Moja je olovka poĉela da piše besmislene reĉi, a rime su mi
se rasule po zemlji jer je moja muza odluĉila da mi okrene leĊa
i prekrštenih ruku gleda u drugom pravcu. Ni reĉ da mi uputi
već prkosom seĉe prostor meĊu nama. Ostala sam sama pod
noćnim nebom, za sada još uvek hrabra, ali osećam da se u
senci mojih misli krije moj ljuti neprijatelj.
Izbegavam da gledam svoj odraz u zvezdama jer ogledalo
vara. Zavarava.
Da li je ovo potraga smisla u besmislenom ili besmislena
potraga za smislom?
Besmisleni san ili san o besmislu?
A, na kraju, na isto se svodi.
Lebdim izmeĊu jave i snova. Puno je magle.
Plašim se, progutaće me ovaj prostor.
Vreme kao da namerno usporava.
Zabrinuto se okrećem ka svojoj muzi.
“Zašto ovo radiš? Tvoju svojeglavost ja plaćam. Bez tebe
sam kao vojnik sa staklenim oruţjem, jedini savezniĉe!”
”Zašto se ne boriš malo sama?”, rekla je tiho.
Uvredila me njena ravnodušnost. Povredila izdaja. Osetih
kap vrele krvi na svom srcu.
“Zar je potrebno da ti govorim o tome? Pogledaj me.”,
osetih vrtlog tuge i besa u vazduhu, oni poĉeše da mi otimaju
tlo pod nogama, ali nastavih da govorim raspaljujući vatru u
svom srcu: ” Vrtim se u polutami poput balerine koja je
zaboravila plesne korake. Vetar se zainatio i postaje sve
snaţniji. Vrzmaju mi se oko nogu svakakve zveri. Ne vidim ih,
vešto se kriju, ali poznajem jezu koju bude svojom blizinom.
Rasteruju mi snove i posmatraju kako lutam po magli koju mi
one donose.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
56
Plašim se da će svakog trenutka njihov vrisak odjeknuti kroz
vazduh, porušiti gnezda ptica na drveću i mostove, mostove
preko kojih moram proći. Preko kojih ti i ja moramo proći.
Zar ne vidiš da mi postavljaju trnje i kamenje pod nogama.
Ĉekaju da poteĉe krv.
Kada si ti uz mene, ja drţim rime k´o bisere u ruci, i tada
nema niĉega što bi me moglo povrediti. Kraj tebe nema tame,
ni magle. Nema bola…
Osetih svu svoju slabost poput tereta koji me je mogao
srušiti svakog trenutka..
“A ti? I ti me ostavljaš samu…”, dodah.
Muza mi pruţi ruku i reĉe blagim glasom:
“Ono što vidiš sada su tvoji strahovi, ono što vidiš danju su
tvoje ţelje. Hodajući po svetlosti izabraćeš hod po ruţama, ali
zaboravićeš njihovu pravu prirodu upravo zato što moţeš da ih
vidiš, pa makar i samo površno. Ostavljam te u mraku, ali te ne
napuštam. Moţda ćeš i pasti , ali ću ti pruţiti ruku da ustaneš.
Ćutim i gledam u drugom pravcu da proverim da li mi to
pravim putem idemo. Lako je izgubiti se ovde. Razbistri um i
razbistrićeš nam vid. Vaţan je put pred nama. Vreme ne ĉeka.
A rime… Rime su ti u dţepu sve vreme.
Priĉe naših snova
57
Spomenka Denda Hamović – Ja lјubim te
U autobusu sedam pored ţene u crnini. Pred nama je dug put
i poĉinjemo razgovor. Putuje u rodni grad, ja na more.
Nestrpljiva sam, tek mi je osamnaest i prvi put letujem bez
roditelja, s deĉkom.
„Tvoje oĉi priĉaju.“, kaţe mi Marija, moja saputnica.
„ Ljubav je najslaĊe i najgorĉe voće.“, nastavlja prijatnim
glasom.
Gledam je u ĉudu.
„Objasniću ti, drago dete, mlada si, paţljivo slušaj, moţda će
ti zatrebati savet, da se setiš i primetiš na vreme. Ana nije.“,
lepo lice se smešilo.
Marija je zapoĉela istinitu priĉu o svojoj najboljoj
prijateljici.
„Upoznale smo se sluĉajno, a da li postoji sluĉajnost? Da li
su dogaĊaji samo poznate posledice naših zabluda?“, poĉela je
tiho.
Primetih joj sjaj u oku, da li suzu ili odsjaj sunca, nisam bila
sigurna, ali nešto u njenom drţanju me pretvori u paţljivog
slušaoca.
„Da li je naš susret sluĉajnost? Moţda mi je trebala ispriĉati
ovu priĉu.“, zamislih se.
***
Nedelja je, kasno posle podne. Ana je upravo došla s mora.
Ţarko ţeli da spere so sa kose i tela i da uţiva u talasanju
sećanja do sutrašnjeg dana. Zvoni telefon, Hana zove.
„Hajdemo u Albatros.“
„Umorna sam, draga Hana.“
Ali, Hana je uporna.
„Simpatija će mi veĉeras biti sam na igranci. Devojka mu je
na putu. Eto prilike da ga smotam.“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
58
Nije joj se dopao ton i razmišljanje, ali popušta. Na brzinu se
istuširala, splela svoju dugu crnu kosu, obukla mini haljinu,
crnu, sa šarenim ruţama. Mladost je pobedila umor jer
zaljubljena prijateljica zove.
Hotel Albatros ima prostranu šljunkovitu baštu i okrugli
podijum za ples. Muzika je ţiva a bašta prijatna i posećena.
Sretoše Sonju i Ţanu i njih ĉetiri uploviše lakim korakom
mladih srna kroz ulaz hotela u neţne tonove muzike i
oĉekivano uţivanje. Sele su za sto u centru bašte. Ana, ipak
malo umorna, luta pogledom i ţeli da se ovo veĉe što pre
završi. Hana, ugledavši svoju simpatiju, poskoĉi na stolici i
raspriĉa se. Sam je, jedina joj je ţelja da ga upozna.
„Eh, šta ti uĉini ljubav!“, drugarice joj se smeju.
Muzika za ples poĉinje. Momak lep, prijatan, dolazi po
Sonju, drug je sa fakulteta. Odlaze nasmejani do podijuma.
„Molim za ples!, Ana ĉuje glas iza leĊa.
Okreće se, plav, visok mladić, zelenih oĉiju, lepo graĊen, u
zelenoj košulji i svetlim zvonarama, gleda je s osmehom. Ne
voli plavce, ali ustaje iz pristojnosti. „Otplesaću jedan ples.“,
razmišlja. Ali uporan je i plesovi se niţu. Privlaĉi je sebi, ona
se odmiĉe, neiskusna, neţno se odmiĉe, to ga zabavlja, tiho
priĉa i smeška se. Protiĉe i istiĉe vreme i stiţe sat za polazak
kući.
„Da te otpratim?“, pita plavi.
„Ne hvala, imam društvo.“, odbija i odlazi srećna što se
završilo veĉe.
Zatiĉe prazan sto. „Kada su otišle? Zašto se nisu javile?“,
oseća neprijatnost, stoji sama usred bašte u noćnom satu.
„Da te ipak otpratim kući?“, šumi glas iza leĊa.
Pristaje i zapoĉinje svoju sudbinu.
Dopratio je kući i ţeleo poljubac, ali vragolanka je pobegla.
„Hvala dragom Bogu da se završilo veĉe.“, mislila je, ne sluteći
da je to veĉe bilo poĉetak njene ţivotne priĉe. Retko je izlazila.
Imala je dobre i stroge roditelje a još nije napunila osamnaest
godina. Dozvoljavali su joj izlaske sa starijim devojkama kao
Priĉe naših snova
59
što je bila Hana, a ona je ostavila samu u noćnim satima, kao i
Sonja i Ţana. Izgubile su se bez pozdrava. „Da li bi drugaĉiji
tok nešto promenio? Da li postoji sudbina?“, Ana se godinama
kasnije pitala.
Plavog je srela posle sedam dana kada je izašla na korzo.
Šetala je sa drugaricama i on se stvorio pred njom. Uporno je
molio za zajedniĉku šetnju i pristala je. Tek tad je saznala da se
zove Zoran. Rekao je da je ĉekao svako veĉe da se pojavi na
korzou. Mislila je prošetati samo jedan krug a zapoĉela je svoju
ţivotnu priĉu. Svaki njegov pogled, dodir, svaka reĉ su
pokazivali neţnost i ţelju. Prijatan, dobronameran, dareţljiv, sa
zaštitniĉkim stavom muškarca, prijao je Ani. Nije joj smetala
razlika u godinama. Strujale su slutnje i krv mladosti. Zoranova
neţnost i dodiri su slamali njen otpor i razlistavali neţni cvet
prve ljubavi.
„Moja si, poţeleo sam te istog ĉasa kad sam ugledao da
ulaziš u baštu.“, šaputao je srećan.
„Ja sam samo svoja!“, smejala se.
Voleo je njen smeh i priĉao šale da je nasmeje. Osećala je
njegovu iskrenost, toplinu ĉiste duše i to je osvajalo.
„ Ja imam samo tebe i moje knjige.“, zelene oĉi uranjaju u
tamne i nestaje i poslednji otpor.
Ljubav je planula. Sve Zoranove misli su bile upućene Ani.
Ni tren je nije ostavljao samu. Uţivala je u ĉarima prvog leta
osjećanja, mlada, neiskusna, zaljubljena i voljena, on joj se
celim bićem predavao. Meseĉnu stipendiju je potrošio da joj za
roĊendan kupi zlatne naušnice i bezbroj drugih poklona. Nije
volela nakit ali je probušila uši da moţe nositi njegov dar. Taj
mesec je danju naporno radio preko studentskog servisa da
obezbedi sebi egzistenciju. Uveĉe su izlazili na igranke, u kino
i duge šetnje.
Drugo leto njihove ljubavi. Provode nekoliko nezaboravnih
dana avgusta u malom primorskom mestu, skriveni od
radoznalih pogleda. Poklanja joj zlatni lanĉić sa priveskom na
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
60
kojem je ugravirano: „JA LJUBIM TE“. Sreća ispunjava dva
bića koja se vole i ljubav ih stapa u jedno.
Pevao joj je balade a posebno neţnim glasom i blagim
pogledom Arsenovu „Bićeš uvijek moja“. Sve reke njene
razigrane mlade duše su se ulivale u ta dva jezera, nije još znala
da sjajna površina ima svoju tamnu dubinu. Predala je svoje
srce u ţar iskrene ljubavi, ali i u kandţe poroka.
Bili su poznati par u malom gradu gde se sve zna.
Upozoravali su je ali nije verovala jer nije ništa primećivala.
Skrivao se vešto i ĉuvao njenu ljubav. „Da li je to bila prevara
iako me voleo?“, ĉesto se kasnije pitala.
Istina, ponekad bi malo posumnjala. „Ljubav je sila najjaĉa i
sve pobeĊuje.“, srcem je razmišljala i ćutala.
Poĉetkom treće godine njihove ljubavi Zoran je diplomirao.
Zaposlio se i odmah zaprosio Anu. Venĉali su se. UreĊivali su
svoje gnezdo i dosezali nebo. Vreme je teklo i postali su
roditelji blizanaca, deĉaka i devojĉice. Sreća im se smešila,
voleli su se i voleli su plodove svoje ljubavi.
Ali, neumoljivo su izranjali nemiri i prizemljivali ljubav,
cvet koji je neotporan na poroke, gubi latice polako i sigurno.
Ana je to iskusila. Zoran se menjao. Njegova ljubav nije, ali
porok je uzimao maha. Posle roĊenja dece prestao je i da se
skriva. Znala je gorku istinu. Sve ĉešće je ostajao posle posla s
društvom i nije znala kada i kakav će se vratiti.
„Zašto to radiš? Molim te, nemoj! Uništavaš nas!“, govorila
mu je i molila ga sklopljenih ruku i sa svom ljubavlju kojom
mu se predala.
Smiri se kratko, dirnut njenim bolom, pa opet u krug, veĉiti
krug molbi i obećanja, jaĉi je porok od njega, jaĉi je od njenih
suza, jaĉi od ljubavi. Kad je izgubljen zove Anu, samo Anu.
„Hoću moju ţenu, dovedite mi moju ţenu!“
Uvek je dolazila, pomagala mu. Tada je srećan, miran i
pokoran, pristajao na sve što je zahtevala, pa onda opet u krug.
Ana je izgubljena, prevarena, sama. Voli ga i nestaje je. Borba
traje bezuspešno. Posle nekoliko godina prestala je da moli,
Priĉe naših snova
61
povukla se u ćutanje. „Neka radi kako ţeli, ja ću da trpim,
ojaĉaću.“, odluĉila je. Ne moţe otići jer zna da je on izgubljen
ako ode. Da li je to bila istina ili zabluda nikada nije sa
sigurnošću spoznala.U zamci je njegove potpune ljubavi ali i
svoje osjećajnosti i dobrote. To su neţni cvetovi a zarobe kao
ĉelik. UgaĊala je Zoranu i ţivela za svoju djecu, bila su joj
radost i snaga. Pevala im je uspavanke koje je sama izmišljala.
Voleli su ih i kad su porasli. Pisala je dnevnik, samo je on znao
njen bol i bio štit od ţivota, reka koja bi je ugušila da nije
istekla. Ispisane stranice je cepala i bacala da ih neko ne naĊe.
Deca su odrasla i osamostalila se, a ona je i sa Zoranom
ostala sama. Volela je samoću, odmarala joj je misli, a ţelje su
odavno nestale. Utonula je u sebe, u svoje pisanje, u
svakodnevnicu.
Godine otiĉu, ponekad se smeju, ĉešće plaĉu. Na njenom
licu je veĉiti, zaleĊen osmeh pomirenja sa ţivotom, kakav god
bio do kraja.
Moja Ana je postala senka skrivena meĊu zvezdama, sa
osmehom sunca u oĉima, tihim plesom nespokoja u nedrima i
veĉitim pitanjem ţivotu: „Zašto?“
***
Marija je poslednje reĉenice izgovorila tiho i ućutala.
Gledala sam joj lice u polumraku autobusa, blistave oĉi i ruke
sklopljene kao za molitvu. Napokon se okrenula i majĉinski me
pogledala.
„Dete, i ako pogrešiš, budi zahvalna Bogu što ti je darovao
najlepši osećaj Ljubavi. To iskustvo vredi i patnje.“
„Gde je sada Ana?“, pitala sam dirnuta priĉom.
Nije odgovorila. Nisam ponovila pitanje.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
62
Spomenka Denda Hamović – Blesak
Aprilsko predveĉerje neţno ljubi pupoljke razbeharalih
grana trešanja i slika senkama na kamenim ploĉama deliće
murala. Tihim, zamišljenim korakom, idem na skrovito mesto
na obali, u moju oazu za snove i pisanje, u mir misli i odluka
koje mi noć, kamen i Neretva osvetle. Spuštam se niz kamenitu
nizbrdicu, koju su blage zime, juţni vetrovi i letnje vreline,
izvajale. Miris prvih ljubiĉica osvaja, izviruju iz parĉića trave
koja buja izmeĊu pukotina kamena. Paţljivo gazim da ne
povredim ljubiĉice. Radujem se samovanju u zagrljaju zvezda,
uz pesmu reke.
Na prilazu mom skrovitom mestu na obali, zastanem.
Nepoznati ĉovek sedi na kamenu, na mom kamenu. Gledam ga.
Koliko je trajao pogled, ne znam. Ustaje i prilazi mi, blag,
nasmešen, i ćuti. Sudariše nam se pogledi. Sudariše nam se
svetovi. Drhtim. Munja u moju tišinu blesnu, razbi mi
zamišljene misli. Grlo mi je suvo.
„Zdravo!“, tihim glasom uspeh reći blagom osmehu i
zvezdanim oĉima.
Stisak ruke, snaţan i topao, ne popušta. Ne beţim. Ne
bojim se.
„Sedite da razgovaramo, molim Vas!“, gleda me dugo,
toplo se osmehujući.
Iskre iz tamnih oĉiju pale mi grlo a ruke drhte. Misao je
zastala zbunjena. OmaĊijana sam! Behar miriše radosno.
Jugunasta Neretva ozeleni noć. Oĉi u oĉi ‒ na moje lice
zalutaše topli dlanovi. Bude mi nemire srca i puti. Tonem u
narandţastu dugu koja nebo i zemlju spaja. Blešti aprilska noć.
„Znam sve o tebi. Ĉekao sam te.“, tamne oĉi me piju.
„O meni ni ja ne znam sve.“, ispucalim glasom govorim
istinu koja mi zadrhta u srcu.
„Umiri se, umiri ruke, umiri nedra!!!“, vrišti glas u meni
dok ugljene oĉi traţe dubine moje a grabljive ruke miluju
Priĉe naših snova
63
nemire. U nepoznatim oĉima, u snaţnim rukama, moja tišina
diše. Prepuštam se bujici, neka me nosi!
„DoĊi!“, kuda, ne znam, ali idem.
Idem do kraja beskraja u sve ponore blistavih nemira. Idem
do sjaja zvezda, do veĉnog sećanja. U spletu naših dodira
spoznah sebe sklupĉanu u dnu duše.
Neretva u nama se meškolji i huĉi, blista u svim duginim
bojama. Teĉe i plavi nas drhtava reka dok laste ţelje lete na
istok, a ruke u jedro duše utiskuju veĉnu simfoniju sećanja.
Ljubav kao udar groma postoji, ţelim da ovo blaţenstvo
nikada ne prestane, a znam da ne sme trajati. Opĉinjena sam
zlatom u oĉima, suncem u osmehu, vrelinom juţnjaĉke krvi,
razgranalim rukama i mojom ţeljom; ja ledena ‒ kaţu! Nisam!
„Ostani sa mnom.“, tamne oĉi uranjaju u moje.
„Ne mogu. Oprosti. Naše vreme je zakasnilo.“, suza iz
tamnog oka prati moju suzu vekovima.
Spoznah da ljubav postoji. Upoznah je u procepu vremena.
Da li uvek boli?! Da li uvek boli?!
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
64
Zvjezdana Ĉagalj – Čeţnja
Dolazio je gotovo svakog poslijepodneva na ono mjesto u
sjeni gdje ju je prvi put uhvatio za ruku. Bila je tako sićušna,
nekako mekana i njeţna, bijela i drhtava na njegovom velikom
dlanu. Zaljubio se s prvim pogledom u njene zeleno–plave oĉi.
Svakim trenom miris njene duge zlaćane kose raspirivao je do
tada neslućenu strast. "Vodi me," rekla je tiho "vodi me do
drveta one trešnje koju je posadio još moj pradjed. Ţelim da
ona bude znak našeg trajanja. "
Dolazio je i na trogirsku rivu. Toĉno ondje gdje su te ljetne
veĉeri prepoznavali mirise gurajući se kroz rase, lica,
visine,obime. . . Sve je još tu, jednako kao i tada, jednako kao
da ona krade prolaznost. Sjetio se te lude veĉeri, veĉeri
zvukova koji svojom razliĉitošću, neskladom, nisu nikome
smetali, najmanje njima. Na rivi se ukotvila jahta, jedna od
onih kraj koje te strah proći da je tvoja jednostavnost ne ogrebe
po presjajnoj provi. „Vaaau, da je jedan Ċir!“, rekla je njeţno
dodirnuvši njegov dlan onom slobodnom rukom koja nije već
bila u njemu.
„Zapravo, uopće ne bih htjela posjedovati takvo nešto. Više
bi mi se sviĊalo da je neĉija tko bi mene ţelio provozati. Sve je
to samo jedna velika briga i obaveza!“.
Duša naivna. Je li znala da svi oni koji takvo nešto imaju,
imaju i one koji brinu o tome?!
Sjetio se onog iskriĉavog smijeha kojim je oborila s nogu
sve ozbiljnosti malog pitoresknog gradića kada je baš oko te
crne mambe–jahte, vidjela, ne baš uredno posloţene, parove
iskljuĉivo muških cipela. Zauzele su dobar dio rive, a
prolaznici su ih zaobilazili kao da su svetinje. Došlo joj je da ih
posakriva po gradu, oko Kamerlenga, sv. Marka, ha, ĉak bi
jedne skrila iza malenih putta u krstionici Katedrale. Zamišljala
je sve te muškarce kao beduine koji, onako ovijeni bijelim
maramama, crnih oĉiju, bradati, ozbiljni, izlaze jedan po jedan i
Priĉe naših snova
65
u šoku stoje na kamenim vrelim ploĉama rive traţeći cipele.
Nije joj bilo jasno kako su znali koje su ĉije, s obzirom da su
bile gotovo jednake, lakirane, uglancane, crne. Zaklela bi se da
su i brojevi bili isti. Ona bi trĉkarala naokolo i
uzvikivala:“Hladno. . . toplo. . . vruće. . . hladno. . . !“, a oni bi
bosonogi tapkali po kamenim kaletama i na vlastitoj koţi ćutili
zašto se to mjesto toliko voli. I, na kraju bi se smijali, znala je
ona to. Sigurno bi se smijali, iako moţda i ne bi pronašli svoj
par cipela.
Nasmiješio se. Ništa ga nije moglo tako nasmijati kao
povijest s njom.
Satima bi stajao na mostu i osjećao vibracije pod nogama.
I na to mu je skrenula pozornost.
Brodice su prolazile kao i tada. Skakutala je na mjestu
uzvikujući da je škaklju vrhovi jarbola po bosim tabanima.
Šašavica jedna.
Samo nikada, baš nikada nije odlazio na drveni most gdje
mu je te veĉeri naslonila glavu na rame, poklopila sićušnim
dlanom djeliĉak njegove šake i šapnula: „Još malo i ostat ćeš u
meni zauvijek!“
Ĉak se uvrijedio. Još malo? Pa zar nije već? Zar nisu jedno
nevjerojatno utjelovljenje sićušne nje u krupnom njemu?
Igrao se Kairosa, boga sretnog trenutka, baš onda kad nije
znao kako reći, a ne pokazati ljutnju. Nije znao, jednostavno
nije.
„Odakle kipari dolaze?“,pitao bi.
Ona je odgovarala, dok bi joj osmijeh kutrio u lijevom kutku
usana:
„Iz Sykiona!“
„Kako mu je ime?“
„Lysppos!“, uvijek bi poskoĉila kad bi izgovarala ovo.
On bi je uhvatio za bradu, podigao joj glavu i uronivši u
plavetnilo beskraja, šapnuo:
„A, tko si ti?“
„Kairos! Ja prebrodim sve!“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
66
Laţ joj se nije mogla išĉitati. Ni jednim trzajem nije
pokazala da zna.
„Zašto hodaš na prstima?“
„Uvijek ţurim!“, htjela je potrĉati, ali ju je uhvatio gotovo u
letu. I opet se smijala! Boţe, kako se ona znala smijati!
„Jesu li ti krila na nogama, Kairose?“
„Ja sam brţi od vjetra!“, podigla se na prste, poljubila ga u
bradu i dodala:“ Od svega sam brţi!“
„Zašto ti pramen kose pada na ĉelo?“, njeţno joj je otklonio
pramen koji se doista spustio preko oka, kao da sve to nije
legenda, nego stvarnost.
„Svatko tko mi doĊe ispred to bi razumio.“
Podigao joj je majicu, pomilovao glatku koţu na leĊima i
nastavio igru–legendu:
„Zašto nemate dlaka na leĊima?“
Povukla bi majicu natrag kao da je stid svijeta koji prolazi i
odgovorila „kairovski“:
„Tko me preleti nikada me ne moţe opet uhvatiti, bez obzira
koliko ţudi za tim. “
„Zašto vas je stvorio umjetnik?“
„Da podsjetim ljude, strance da sam moral svakome u ovoj
prostoriji. “
Leteći Kairos je bio uvijek u ţurbi i ovako ga je opisao
stihovima pjesnik Posidippos tri stoljeća prije Krista.
Igra je trajala sve njihovo vrijeme, a onda je odjednom,
jednako trajući, poĉela gubiti ushit, bilo je nekako zamorno,
teško, i sve manje se smijala ĉudesnim reĉenicama nekog
davno tjelesno išĉezlog gospodina ĉiji je duh toliko zaokupio
njihove veĉeri.
Saznao je kad se nije pojavila. . . jednom, drugi put. . .
nikada više. . .
Na sva zajedniĉka mjesta odnio je plavu ruţu. Nije ih
voljela. Govorila bi da to nije prirodna boja tog cvijeta. A on
nije volio njezin odlazak. Ni on nije bio prirodan. Bio je ljut na
ţivot, boga, sebe. . . nju. . . na nju, jer mu nije rekla. Moţda bi
Priĉe naših snova
67
joj mogao pomoći sobom, svojom ljubavlju. . . moţda joj je
mogao drţati maleni dlan zauvijek. . . moţda. . .
Trajali su tek jednu jesen, jednu zimu, i pola proljeća. Njeno
tijelo mirilo se sa zadnjim trzajem nakon kratke i teške bolesti,
a njen duh i sada lebdi baš u krošnji stare trešnje. Sjedio bi.
Ĉekao. Dugo, beskrajno dugo. Sjetio se Godota, sjetio se da
nije sam i da ĉekanje, ma koliko dugo bilo, nije tako bolno
teško. Na trogirskom drvenom mostu još jedna jesen ljubila je
viziju dvoje tek zapoĉetih ljubavnika u tihom odlasku prastare
trešnje. U kori debla urezanim imenima dodao je i Godotovo,
tek zbog podsjetnika o ĉekanju.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
68
Zvjezdana Ĉagalj – U likara
On od niki' stodevedes'tipet, nosi ditešce od niki petšest
godin. Malemu ne pari da je ništo, al' cijuĉe ka miš.
“Šta više ciĉiš, neba t', nisi umuka od doma!”
“Ma boliii!!! Boliiii...”
“Reka san ti da će te sad viţitat i jes' razumija šta ćeš ĉinit
ka' te bude likar pipa?”
Mali klima glavon i sve ţešće zavija. U dosadi ĉekanja
pomislin kako ću mirit decibele po odjeku u mojon utrobi di su
damari odzvanjali.
Zovu nas skupa. Unutra leţu judi ka na pribilon odru, blidi
ka kreĉ i sa idolopoklonstvon gledadu likare u bilin mantijan.
Ne bi da se sam bog otac prikaza i samo oće njizi izliĉit.
“Ajmo, lezite to dite na drugi leţaj!”, glas je zvuĉa tupo i ka
po traci.
Visoki poloţi svoje blago na bili lancun sa plavon crton koji
je oĉito nepoderiv jerbo traje već sto godin' i jopet kaţe
malemu da se ponaša kako mu je reka.
Stojin i gledan kako se navlaĉe bile zavise. Likar govori ćaći
da skine malomu maju i gaće.
“Boli li te ovo?” , nagaĊan da mu pritiska drob.
“Muuuuu!!!”, nevirujen svojin ušiman, ali mali tako
odgovori.
Ne vidin likarovu facu, ali ĉujen ćaću kako fali sina i kaţe
mu da bravo, tako san ti reka.
Tišina. Jopet mali:
“Beeee, beeee...”
A bogati, šta je ovo, od ĉuda se ni smijat ne mogu.
Likar je već poludija:
“Aj mali, ne zafrkaji, nego reci boli li?”
I bit će jopet pritiska, a mali se oglasi sa “meeee, meeee...”
“Šta je ovo šjor, a? Je li on ovo mene zajebaje? A i vi s njin
skupa?”
Priĉe naših snova
69
“Bravo, sine, bravo, tako triba! Nego kolega, ja san veterinar
(ĉuj, da kolega?!) i svi moji pacijenti se ovako ţale, a ja moran
sam pronać di i' boli. Tako i ti lipo naĊi sam!”
Tako ti mlika u prahu, samo da nije doveja dite, nego da je
on završija na hitnu, pa muka i bleja do besvisti!
Bila se zavisa za treći stol otvorila i polegoše mene na isti
lancun. Došlo mi je da i ja muĉen i blejin, ma, moj stari nije
bija kolega veterinar nego elektriĉar. A da negdi napravin
kratki spoj, pa da likar za me po vrcanju iskri pogodi di me
boli!
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
70
Dragana Miljković – SuĎenik
Jednom davno u dalekom kraljevstvu, vile suĊenice poĉeše
tajno noću da ispunjavaju svoj zadatak i obilaze mlade devojke
da im dele suĊenike. Podeliše svakoj po zasluzi. Umorne i
iscrpljene od silnog posla, pri kraju, jednoj dobroj i ĉestitoj
devojci promašiše i dodeliše mladića rĊave naravi. Kad to
uvideše beše kasno i ta greška ne mogaše se ispraviti. Saţalivši
se zbog te greške dosudiše da se ona uda u kasnijim godinama
kako bi kraj njega što manje patila zbog njegove loše naravi.
Prolaziše dani, meseci i godine, devojke stasaše za udaju. I
sve devojke iz susedstva se poudaše i nastaviše ţivot putem
svoje sudbine. Samo ne i Dušica. Bila je jako tuţna. Znala je da
je nešto pogrešno. U svojim mislima i srcu maštala je o mladiću
izuzetne lepote i dobre duše, ţeljno išĉekujući susret sa njim.
Kako njega nije bilo ni na vidiku ona je stalno išla u crkvu i
Boga molila da joj pošalje njenog suĊenika. Suze se iz oĉiju
spuštaše niz njene obraze, ali odgovora nije bilo. "Oh, kakva
šteta!", reĉe Bog. "Ova devojka, draga i mila, moli se da joj što
pre doĊe mladić koji joj sprema patnju, umesto ljubavi. Neka
priĉeka.”
Nije to razumelo devojaĉko srce ţeljno ljubavi. Zato je bila
sve upornija i iskreno molila i plakala sve više.
Tako da se i sam Bog saţali i odluĉi da stvar popravi.
"Neka svaka njena suza, koja zbog njega padne na pod, bude
njegova kazna. Neka mu donese po jednu nevolju u ţivotu koja
će ga nauĉiti vrlini, sve dok ona svojim molitvama i suzama ne
napravi od njega mladića dostojnog njene vrline i lepote.” Ni
mladić ni devojka to nisu znali, koji su zadatak imali, al svako
koraĉaše svojim putem. Mladić je postajao sve bolji i bolji,
društvo krenu da ga ismejava zbog njegove dobrote i promene.
Dok je on duboko u sebi znao da postoji jedna devojka, vredna
njegovog srca, i da zbog nje ţeli biti najbolji na svetu, ona je
Priĉe naših snova
71
osećala da postoji mladić vredan njenih suza, i nije ih štedela ni
ţalila.
Jednog dana kucnuo je i taj ĉas, ĉas njihovog susreta. Sve je
bilo kao u snu. Vladimir ugleda Dušicu na jednom vašaru i
ostade njenom lepotom zateĉen. Ona se toplo nasmeši i ţeleše
da produţi dalje. Ali mladić je stajao ispred nje. "Molim vas,
sklonite se da proĊem!" reĉe ona, ali mladić ne ţelivši da je
izgubi, neţno je uhvati za ruku i prinese svojim usnama, pa je
poljubi. "Izvinite, mlada damo, ne mogu da se sklonim, tako
sam ţeljan vaše lepote, tako mi vaša blizina prija, da bih dao i
trista dukata da pristanete da prošetate sa mnom!" Ona se
veselo nasmeši. "Oh, kako ste vi divni i lepo vaspitani, i meni
vaša paţnja prija, ne ţelim dukate, prošetaću sa vama iz
zadovoljstva.” Usput su priĉali o svom ţivotu, snovima i
ţeljama. Ugledavši lepe ruţe kupi jednu za Dušicu. Milina joj
ispuni srce. "Ruţe su moje omiljeno cveće.", sa osmehom
prošaputa ona. Zato on odluĉi da joj svakog susreta poklanja
najlepše crvene ruţe. Neke devojke postadoše ljubomorne pa
poĉeše da joj podmeću traĉeve i neistine, druge ţeleše da joj ga
otmu tako što će ga zavesti. Al ništa im ne uspe. Jer
velikodušnost ovog mladića i njegove vrline saĉuvaše njihovu
ljubav. Nema toga što on njoj ne bi oprostio i nema devojke
koja bi ga zavela. Dušica i njihova sreća bili su mu je vaţniji od
svake ţrtve i odricanja. Zato ţiveše dugo i srećno, u ljubavi i
slozi, do kraja ţivota.
Da, prava ljubav postoji, al neretko suzama se plaća, pa zato
samo hrabri ne odustaju. I naravno, samo je takvi i zasluţuju.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
72
Tamara Tamkuz Kuzmanovic – Moţe li ona
biti laka ţenska?
Dugaĉkim štapom poĉešala je oteĉena stopala. Telefon je
zazvonio i ispao na pod, sa kreveta, od vibracija koje su tom
prilikom nastale. Lejla je pogledala ovlaš u pod, da se uredjaj
nije raspao, i nije ni pokušala da ga dohvati. Na dugu i upornu
zvonjavu telefona nije odgovorila.
„Kako smrdi ovde!“, uzviknula je sredoveĉna crnokosa
Marija sa svojim španskim akcentom, ulazeći u malenu i
skromno nameštenu studentsku sobu sa jednim krevetom,
stolom i ormarom.
„Opet si zakasnila, zato i bazdi !“, odbrusila je ljutito Lejla,
pokušavajući da nadglasa muziku sa TV–a.
Marija je prebacila jednu Lejlinu nogu sa dušeka na pod,
povukla drugu i stavila u sedeći poloţaj podebelu
dvadesetogodišnju devojku. Zatim je iz jednog poteza dovukla
invalidska kolica iz hodnika.
„Prvo da odemo u toalet.“, rekla je Peruanka Marija.
„Pa, sad kad si zakasnila, nema ni potrebe, osim da se
okupam.“, zasiktala je devojka uhvativši se za nos i dodala da
će se ţaliti socijalnoj sluţbi na njen rad.
Peruanku je zanimalo šta će danas Lejla raditi, pošto bude
oĉistila njen krevet od mokraće, i naravno, posle njenog
kupanja. Na to pitanje Lejli su se zacaklile oĉi i umesto da
odgovori da će uĉiti, jer je boravila u Ţenevi kao studentkinja
prava iz Alţira, morala je da prizna da ima druge planove.
„Danas mi dolazi Ahmed,“, umalo je vrisnula Lejla. „ko zna
kakve će mi poklone doneti !“
Mariju nije ni zanimalo koja je osoba u pitanju, pa ništa nije
upitala, samo je tiho, više za sebe, promrsila : „Pretprošle
nedelje Said, prošle nedelje Aziz, a ove nedelje neko novi…“
Priĉe naših snova
73
Polako je odvezla hendikepiranu devojku u kolicima do sobe
s internet vezom i kompjuterima, gde je Lejla mesecima,
svakodnevno, provodila vreme na forumima za upoznavanje.
Radnicu socijalne sluţbe je zanimalo kada Lejla planira da
saopšti novom udvaraĉu, Ahmedu iz Francuske, da je u stvari
invalid.
„Neka se sam uveri u to kad dodje.“, iskustvo je nauĉilo
Lejlu da je tako najbolje.
„Menjaš muškarce jednom nedeljno u tvojoj spavaćoj sobi. Da
nisi hendikepirana, neko bi pomislio da si kurva.“
„A, ne! To ne!“, pomislila je alţirska studentkinja u Ţenevi.
„Kurva je zaista plaćena, ja nisam.“, rekla je ovaj put glasno, da
bude ĉak i njoj samoj jasno.
Nešto kasnije, na vratima Lejline sobe se pojavio
tridesetogodišnji muškarac, oĉito Ahmed sa internet foruma, jer
ga nije lako prepoznala. Svako tamo stavlja neku najbolju
fotografiju koja ne odgovara stvarnosti.
„Nisi mi rekla da si tako slatko punaĉka. Ja baš volim
debele. Debela znaĉi – bogata!“, pljesnuo je rukama Ahmed
videvši je kako sedi na krevetu. Osmeh na njegovom, malo
tamnijem licu, ostao je da stoji i kad je nekoliko sekundi
kasnije ugledao invalidska kolica pored kreveta.
Hteo je da je pita da ustane da vidi koliko je visoka, hteo je
da je zagrli tom prilikom a da ne nasrne na nju na krevetu, sa
ulaza sobe, hteo je da mu ona kaţe da su to kolica nekog
drugog, hteo je da joj predloţi da prvo veĉeraju u nekom
obliţnjem restoranu, ali…ali… Оsmeh na njegovom licu je
poĉeo polako da se krivi u izraz ĉuĊenja i zapanjenosti. Ĉak je
boja njegovog lica postala pomalo crvenija nego pre nekoliko
sekundi.
„Iznenadjenje!“, kriknula je Lejla otkopĉavši dţemper ispod
kojeg se nazirao samo crveni brushalter, sa sve golim nogama i
toplim soknama, u crnoj mini suknji. Pogledala je u invalidska
kolica, u koja je piljio Ahmed, i tiho mu objasnila: „Pravim
muškarcima ništa ne smeta.“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
74
Mladić se srušio na pod, prvo doduše na kolena, zatim se
okrenuo na ledja i široko raširio ruke. Ostao je nem, nijedan
izraz na nјеgovom licu nije bio postojan , piljio je ĉas u Lejlu,
ĉas u vrata, ĉas u nekog pauka u uglu sobe, ĉas u ukljuĉen
televizor, ali reĉi nisu izlazile iz njega.
„Mislim da je sve malo prebrzo. Brushalter je baš seksi, ako
si na to mislila, i rekao bih, da… Рekao bih da imaš i velike
grudi, baš onako kako volim.“, prozborio je posle ĉitavih pet
minuta ćutnje. „Da nam donesem nešto za klopu?“, ustao je
brzo. Lejla je bila oduševljena.
„Rekao si mi da ćeš mi biti deĉko? To još vaţi? Zar ne?
Rekao si mi preko Interneta da smo stvoreni jedno za drugo, da
ti se svidja moja fotografija i moji stavovi o braku. Nisi
oţenjen, zar ne?“, sve su to bila pitanja kojima je studentkinja
iz Alţira zasula prestravljenog Francuza poreklom iz Maroka.
Ahmed nije znao šta da joj odgovori, osim da dolazi za 15
minuta sa hranom, i zaista se ubrzo vratio sa arapskom hranom
(falafelom i kus–kusom). Već više pribranom, široki osmeh se
ponovo vratio na lice mladića i zubima je škrgutao dok joj
donosio hranu i pribor za jelo u krevet.
„Sise su ti, sa tim ĉipkastim crvenim brusom, baš sjajne! A
ako te prevrnem na stomak, mislim da će mi se i tvoje poveće
dupe baš dopasti i da ćemo ove noći uţivati. Mmmmm! Ja
ujutru imam voz za Lion, jer sutra posle podne radim u kebabu,
ali ova noć će nam baš biti sjajna za provod.“ Lejla je
halapljivo jela i namignula mu sloţivši se sa njim.
Nekako su voleli cele noći. Ne onako kako je Ahmed
navikao, ali svakako da je Lejla verovala da je to njen budući
deĉko kako je obećao. Mladić se izvukao iz kreveta dovoljno
rano, pre nego što se Marija probudila.
„Lejla, ove nedelje vidim debelu zlatnu ogrlicu na tebi.
Mora da je mladić mnogo religiozan ĉim ti je ostavio tako
skupocen poklon za razliku od onih prethodnih.“, suvoparno i
već naviknuto na ovakve situacije, prokomentarisala je ujutru
radnica socijalne sluţbe, ulazeći u prostoriju.
Priĉe naših snova
75
„Ne budi pakosna, Ahmed je moj budući muţ.“
„Ne bih rekla, na stolu stoji cedulja da je već oţenjen.“,
proĉitala je Marija ipak saosećajno.
„Laţeš, rekao mi je da ćemo se veriti. Ne mogu da verujem.
Ostavio mi je ovako debelu zlatnu kajlu oko vrata i vratio se
odmah svojoj ţeni?! Ne mogu da verujem !“, zajecala je Lejla.
„Ţena mu je u Maroku. Draga, a da ti malo uĉiš ta prava, da
te bar ne izbace iz Studentskog doma? I ranije se sliĉno
dešavalo.“
Lejla je znala da je Peruanka u pravu ali je i posle odlaska u
toalet opet zaspala ĉvrstim snom. Sutra će prekopirati
seminarske radove od koleginice i traţiti novog momka. Bar to
nije teško. Ima toliko potencijalnih kandidata na tom forumu na
internetu, a i svaki je vikend zanimljiv.
„Pa, i ovog si brzo prebolela!“, zakljuĉila je Marija. Arapska
studentkinja u Švajcarskoj joj je odgovorila odseĉno: „Gubi
se!“, pomislivši uz smešak da je ipak i bogatija za jednu
predivnu zlatnu ogrlicu od nekog poboţnog Ahmeda iz
Francuske.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
76
Tamara Tamkuz Kuzmanovic – Ja bih da se
ubijem
Ţivela je u prizemlju zgrade, u Ţenevi, a ţarko je ţelela da
skoĉi u smrt sa nekog višeg sprata. Ţivot iznad samog trotoara
predstavljao je veliki problem. Svaki put kada bi Ljiljana
pomislila da je njeno samoubistvo neminovno, pogledala bi
tupo u prozor i shvatila da su dno i asfalt samo tri metra niţe.
Nije imala kljuĉeve krova zgrade, a nije ni poznavala nekog sa
gornjih nivoa.
„Ţili, odakle si skoĉila? Baš me interesuje !“, upitala je
Ljiljana drugaricu Švajcarkinju koja je preţivela pad sa petog
sprata i ostala hendikepirana.
„Sa te javne terase zgrade sa pogledom na reku?!“, bila je
zaĉuĊena odgovorom Srpkinja, pitajući se pri tom kako joj nije
pala na pamet ta ideja. „Vidiš, ta zgrada je stvarno idealna za
skok, ali da sam se setila toga u najteţim trenucima sad ne bih
bila ovde, pored tebe, u bolnici. Posle tvog iskustva, stvarno
nemam više ţelju da se ubijem.“
Uprkos teškom stanju i nedaćama, Ţili je bilo drago što je
nekome moţda spasila ţivot i uzviknula je preplašeno: „Nemoj,
nikako !“
Ljiljanina vršnjakinja, tridesetpetogodišnja Ţili, nije bila baš
srećnica što je preţivela pad sa te visine. Skoĉila je na noge, što
joj je nekim ĉudom spasilo glavu. Nije bila paralizovana ali su
joj nervi na završetku kiĉme bili pokidani. Nosila je pelene
zbog nemogućnosti dalje samokontrole nekih organa. Mogla je
da hoda, ali zbog višestrukih preloma nogu, samo uz pomoć
štaka.
„Šta sam uradila, jao, šta sam uradila ?! Baš bih volela da mi
je ţivot kao pre ! Kako sam samo sve upropastila !“, jaukala je
Ţili svojim prijateljima, Ljiljani i Patriku, upitavši iznenada tog
Priĉe naših snova
77
proćelavog i krupnog mladog muškarca da li bi hteo da se oţeni
njom.
Istina je da je Patrik ranije bio ludo zaljubljen u tu
manekenski zgodnu plavušu sa oblinama, pre sumanutog ĉina.
Kao detetu stranaca, koje se teško uklapalo u društvo, lekari su
mu u ranoj mladosti zalepili psihijatrijsku dijagnozu i nije bio
previše šokiran Ţilinim pitanjem. Promrmljao je da će o tome
razmisliti, pogledavši Ljiljanu kao da od nje oĉekuje da mu
šapne odgovor.
„Nema veze Patriĉe ! Pitaću mog bivšeg deĉka za brak i
venĉanje.“, brzo i ozbiljno je razmišljala Ţili. Njeni prijatelji su
smireno opravdali tu ţelju, mada je on nju odavno ostavio, ne
znajuci ni sami šta bi to taĉno trebalo da kaţu i kako da se nose
sa talasima njene postraumatiĉne psihe.
Dugo i postepeno se razvijala i Ljiljanina ţelja da se ubije.
Kad pogleda, godinama unazad, od samog dolaska u
Švajcarsku, slušala je priĉe o samoubistvima. Proĉitala je u
novinama statistiĉke podatke da se ĉak ĉetiri osobe dnevno
ubiju, u toj prebogatoj i prelepoj, a ne tako velikoj zemlji, sa
niskom stopom kriminala i ubistava. “Paradoksalno!”,
zakljuĉila je. “Manje je zlo ubiti sebe nego drugog meĊu
Alpima.”
„Ne znam taĉno kad sam poĉela da drţim u sebi svu svoju
radost, ali i bes, što je odlika Ţenevljana. Kad sam se preselila
iz Beograda u ovaj gradić ultra bogatih bankara, šarmirala sam
i plenila izraţavanjem svojih emocija. Kako su godine
prolazile, sve više sam prećutno klimala glavom, veštaĉki se
osmehivala i zahvaljivala ĉak i kasirki, otrcanom, uĉtivom
frazom da je vrlo paţljivo s njene strane što mi je vratila kusur.
Kao da joj to nije posao!”, priznala je Ljiljana svojoj komšinici,
starijoj profesorki engleskog jezika, Suzan.
„Usamljena si. I moj mlaĊi sin, Matju, mada Švajcarac,
nema prijatelja. Kad hoda ulicom samo zuri u svoje cipele.
Kaţem mu – naĊi devojku, ali on ţene i ne gleda. Stalno se ţali
da su njegovi drugovi protiv njega, da su ĉak i zlobni. Kaţe da
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
78
bolje od njih nema i da je bolje imati i takve prijatelje nego
nikoga.“, objašnjavala je Suzan, na teĉnom ameriĉkom
engleskom, nauĉenom tokom studiranja na kalifornijskom
prestiţnom Univerzitetu Berkli.
Jednog dana, dok je posmatrala plesaĉe na probi, u
kulturnom centru, njihov zajedniĉki prijatelj Moris, ameriĉka
zvezda šoubiznisa i muzike u Italiji, uzviknuo je primivši
telefonski poziv: „Matju se ubio!“ Ljiljana je otrĉala do Suzan
da joj pomogne i od nje je saznala detalje o smrti
dvadesetpetogodišnjaka.
„Matju se preselio nedavno u Friburg jer je udaljen samo sat
vremena vozom od Ţeneve. Toliko je ţeleo da naĊe nove
prijatelje. Pre neki dan smo se vratili sa Kube gde je uţivao u
odmoru. Popio je sve psihijatrijske lekove koje je imao
odjednom. Nije se javljao dva dana, pa smo razvalili vrata. Nije
mu bilo pomoći.“, bila je skrhana Suzan dok je objašnjavala.
U telefonskom razgovoru sa svojom majkom u Beogradu,
Ljiljana je potom zaĉuĊeno primetila: „Da sam ja imala novca i
mogućnosti da posetim Kubu, ne bi mi palo napamet da se
ubijem. Stvarno ne razumem !“
Sahrana je bila oliĉenje tragedije, što se i oĉekivalo. Suzan
je ostarila sigurno još dvadesetak godina za jedan dan. Njeno
lice je uobiĉajeno bilo izuzetno izborano, a sad je odavala
utisak starice koja nije u stanju da se kreće i koju moraju da
pridrţavaju. Mada je bila izuzetno mršava i pre toga, izgledalo
je da će se krhko Suzanino telo slomiti svakog trenutka. U
kapeli, pre samog polaganja u grob, puštene su omiljene
Matjuove pesme, i muzika, jer je umro mlad. Svi su mnogo
plakali. Ali zar niko od toliko ljudi nije umeo da mu pruţi
toliko išĉekivanu ljubav i razumevanje tokom ţivota?
„Pa, mislim da stvarno nije fer prema mojim roditeljima da
se ubijem !“, još jednom je bila spašena Ljiljana dok je
razgovarala sa svojim lekarom u Domu zdravlja.
„Kako biste to uĉinili?“
Priĉe naših snova
79
„Mnogo volim smaragdno zelenu reku Ronu. Ovde u Ţenevi
ona je još uvek uska i ne tako brza. Uţivam da plivam u reci
tokom leta. Ponekad mi padne na pamet da joj se prepustim i
završim sa tim.”
„Zašto, Ljiljana? Razumem da ste došli iz ratnog podruĉja i
da vam je porodica daleko...”, pristupio je oprezno lekar.
„Ovde me svi mrze zato što sam Srpkinja. Ne mogu lako da
naĊem dobar posao. Ako se vratim u Beograd izgledaće da
nisam uspela da se snaĊem. Još sam i bez novca. A toliko Srba
tvrdi da je uspelo u inostranstvu.”
Lekar je napisao na izveštaju : „Oprez! Pacijentkinja ima
plan za samoubistvo. “
„Doktore, nemojte, molim Vas! Nije to neki plan. Davljenje
u reci je vrlo muĉno. Ja to, samo onako!“, ubedila je
medicinsko osoblje, ali i samu sebe, Ljiljana.
„Kako se dogodilo da imam sliĉne probleme kao ovi bogati
Švajcarci? Kako se dogodilo da sam poĉela da razumem
njihovu potrebu, da ćutim, sve zatvaram u sebe, da mi ni to što
kelnerskim poslom mogu da platim raĉune, jedem francuske
specijalitete i sireve, ţivim u jeftinom, a ipak pristojnom stanu
u centru grada, i imam šta moderno da obuĉem iz “C & A” i “H
& M”, nije dovoljno da budem srećna? Gde smo se to, graĊani
idiliĉne švajcarske selendre i ja, preklopili?”, zapisala je
Ljiljana u svom dnevniku.
U zemlji u kojoj je asistirano samoubistvo dozvoljeno,
dovoljno je samo otići na psihološke pripreme za taj korak i po
smrtonosni otrov u udruţenja neverovatno ironiĉnih naziva
„Exit” i „Dignitas”. Novine u Švajcarskoj su danima pisale da
se stanovništvo Ciriha zgraţava nad sahranama, ponekad
višestrukim u jednom danu, u jednoj iznajmljenoj kući, da
graĊani iz Nemaĉke i drugih evropskih drţava dolaze
specijalno u Švajcarsku da umru, kao i da su spremni da svoja
bogatstva daju pomenutim asocijacijama.
Ljiljana je, već poluispranog mozga o savršenom i
korektnom uzdrţanom ponašanju, razmišljala da li je to Bog
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
80
moţda spašava jer su švajcarske vlasti odbile da produţe još
jednu dozvolu boravka, uz obrazloţenje da nema posao? U
teškoj depresiji rešila je da se vrati u Beograd, gde su svi ţitelji
Srbi i gde se skoro svi prezivaju na „ić”. Treba li opisati da je
toplo i radosno doĉekana u rodnom gradu?
Priĉe naših snova
81
Jelena Dilber – AranĎelovdanski sumrak
Suton se prikrada visokoj planini, onaj sivi, hladni, kada se
dan već krati a gole grane poĉinje da steţe rani mraz. Gleda ga
kroz mali prozor sa svoje tvrde slamarice i ĉeka da se promole
zvezde, bar neka, da zna da ga sa neba gledaju oni koje nije
stigao još jednom da vidi.
U sivoj spavaonici radnog logora, na planini Kukavici, ima
ih mnogo, ali on je u svakom sumraku sam, u mislima sa onima
koje je ostavio tamo dole, pokraj Morave, na milost i nemilost
zlim ljudima i teškim vremenima.
Noćas mu se ţivot razvija pred oĉima, kao cvet kad okreće
svoju ĉašicu ka suncu, tako se i njemu otvaraju slike.
Od detinjstva, kada je kao najstariji sin podizan i uĉen da će,
kad odraste, naslediti oĉevu trgovinu, kada je vaspitavan da
brine o mlaĊoj braći i sestrama jer će jednoga dana biti glava
cele porodice, kada ga je majka od sve dece najradije ljubila i
grlila dok bi mu obraz milovala svila njenog libadeta i nosila
miris bosiljka koji je uvek lebdeo za njom... Pa, preko onih
davnih dana kada je kao mlad trgovac prvi put stao za staru
kasu u radnji dok mu je ocu krišom poigravao brk, što od
ponosa, što od tihe sete, sećajući se svoje mladosti... Pa, do
onih kada se na slici zaljubio u najlepšu devojku malog grada,
podno visoke planine, i poslao staru provodadţiku da je pita da
li bi htela da poĊe za njega, i one treperave nervoze dok nije
stigao potvrdan odgovor, preispitujući se da li će moći da ţivi u
palanci kraj Morave i u punoj kući u kojoj je imalo mnogo da
se radi, a da se ipak sa njim raduje zajedniĉkom ţivotu.
Seća se u ovom sivom predveĉerju i trgovaĉkih balova na
kojima je ona bila najlepša u dugim haljinama od voala, a on
ponosno hodao kraj nje, ne samo zbog njene lepote nego i zbog
dva deteta koja mu je donela na svet. I nije tada primećivao
poglede ispod oka zanatlijskih ţena i njihovih muţeva, uvek
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
82
pomalo kivnih što za njih nije bilo mesta na velikim
proslavama palanaĉkog društva, u sali hotela Evropa.
A onda je došao rat. I teške godine, pune neizvesnosti i
potmulih strahova. Oĉi cele porodice bile su uprte u njega. Ali,
znao je on to. Pa, od detinjstva je pripreman da bude glava
familije, baš kao i njegov otac, preminuo u osvit rata, taman da
se spase teskobnih godina.
I radio je kako je mislio da treba. Dolazili su mnogi, i od
ovih i od onih, i okupatori i domaći, i oni kojima je iz svoje
radnje davao rado i oni koji nisu pitali ništa, samo uzimali.
Ţeljan davnih, mirnih dana, samo je ţeleo da se nikome ne
zamera. A oni neka nose, mislio je, samo da ga ne diraju, zarad
ona dva nejaka deteta u kući, pa tek onda cele porodice, koja je
i dalje svoje prestrašene oĉi upirala u njega.
Kada su preturili godine okupacije, pozdravili su slobodu,
nadajući se olakšanju. Ali ono je ostalo nedostiţno. Sve što je
nekada bilo, srušilo se. Onaj stari svet, protkan tihim
gospodstvom i uljuljkan mirom, sada se valjao u kaljuzi patnje.
Došla su nova vremena i novi ljudi. Sve se okrenulo naopako,
ĉinilo mu se. I opet je cela porodica gledala u njega, ovaj put
još većim oĉima, izgladnelih lica od godina strepnje i bola, ali
ovaj put on nije mogao ništa.
Ništa nije rekao kada su mu oduzeli trgovinu, ni kad su uzeli
dve kuće i smestili ih u najmanju, u kojoj su nekada ţiveli
šegrti i u kojoj nije bilo dovoljno mesta za sve. Ali kad su se
neki strani ljudi uselili u njihovo dvorište, prvi put je zaplakao
pred svojom ţenom u tami jedne zimske noći. Ona ga je samo
pogledala skamenjenog lica, ustala, sklonila sve svoje veĉernje
haljine duboko u staru škrinju i rekla da je vreme da se oproste
od starih dana i da će i ove nove preţiveti.
Lice joj je ostalo kao kamen i onog jutra kad su ga odvodili.
Deca su plakala, uznemirena i iznenada probuĊena, majka je
klela, a on je ćutao i hodao za svojim novim dţelatima dok mu
je srce snaţno tuklo u grudima. I nije dugo ĉekao. MeĊu onima
koji su mu sudili video je mnoga poznata lica; nekadašnje
Priĉe naših snova
83
zanatlije, iste one koje su ispod oka gledale njihove trgovaĉke
balove, sada su bile bog i batina. U svojstvu sudije, presudu mu
je proĉitao nekadašnji lonĉar. Glasila je: “Kriv zbog ratnog
bogaćenja i saradnje sa okupatorom”.
Tada su došli njegovi zatvorski dani. U prugastim odelima,
daleko od porodica i svog zauvek nestalog sveta, odvedeni su
nekada viĊeniji ljudi na planinu Kukavicu, u radni logor, da
tamo okaju svoje grehe, i on meĊu njima.
Ustajali su zorom, ne pitajući ni koji je dan, ni koji mesec, i
odlazili u guste šume u kojima su obarali stoletna stabla
bukava. I niko ih nije pitao mogu li, a oni su ćutali i tiho,
zadubljeni u vrtloge svojih misli, trpeli poniţenja i novi ţivot u
kome se brigama nije videlo kraja.
Uz prvo pismo od kuće plakao je pod svetlošću meseĉine. U
njemu je stajalo da mu je majka preminula onoga dana kada mu
je proĉitana presuda. Ali ono što ga je još više zabolelo stajalo
je u dnu pisma. Da je ubrzo potom umrlo i dete, njegov jedini
sin, od groznice koja je kosila nejaĉ te rane jeseni.
Bio je sam, zatrpan mukama koje su se pretvarale u
otupelost pod surovim seĉivom ţivota, pronalazeći samo u dnu
svoje duše titravi plamiĉak nade da mu je bar drugo dete ţivo,
mala crnpurasta devojĉica, njegov lik u ţenskom obliĉju.
A onda, jednog dana, kada se proĉulo da će se dozvoliti
poseta zatvorenicima, osetio je kako mu udara srce, ne onako
potmulo, kao onog jutra kada su ga odvodili, nego razigrano,
puno nadanja, kako već dugo nije.
Preko ograde od dva odvojena debla, dok je stajao okruţen
sa straţarom sa svake strane, kao i ostali zatvorenici, ugledao je
najlepšu devojku onog malog grada podno velike planine, ali
sada potpuno bele kose, koja je kao bolan spomen svedoĉila o
strahotnim danima bez njega, i do nje crnpurasto lice svoje
ćerke sa viticama koje su padale na mala ramena. Oĉi su se
napunile suzama na prizor koji je noćima snevao i blagi osmeh
njegove ţene koji se iskradao pod maskom okamenjenog
pogleda.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
84
Dete se, odjednom, iznenada provuklo izmeĊu dva
razdvojena debla i poletelo ocu u zagrljaj. Plakalo je guţvajući
mu prugasto zatvorsko odelo. Straţari su okrenuli glavu. On je
stiskao uz sebe to malo omršavelo telo i ţeleo da da sve što na
ovom svetu postoji ne bi li zaustavio njene suze, ali nije mogao,
i njegove su tekle.
Spustio je dete koje mu se obisnulo o nogu, a onda se, samo
na ĉasak se premišljajući, izmeĊu dva debla provukla i ţena i
zagrlila ga ĉvrsto, zagnjurena u njegov vrat, ispucan i ogrubeo
od mnogih planinskih vetrova i kiša. Straţar je viknuo, a ona
mu se, mislio je posle sa ponosom, okrenula ledenim
pogledom:
“Pa, pusti me, ĉoveĉe, da muţu ĉestitam slavu. Danas je
AranĊelovdan!”
Straţar se zbunio, ali ipak strogo pogledao i na ĉasak
okrenuo glavu. Samo za taj tren spustila mu je cedulju u dţep
prugaste bluze. Zatraţili su da odu. Uzalud je devojĉica plakala,
majka je odluĉno vodila za ruku, sa ramenima opet
uspravljenim, onako kako se sećao.
Gleda sad u mesec i misli na cedulju koju krije pod tvrdom
slamaricom na kojoj spava. Na njoj piše da je uspela da naĊe
ljude koji će ga osloboditi, da ide za Beograd da mu to uredi, da
se strpi samo još malo, pa će opet biti zajedno i ţiveti dalje
kako se mora, i preţiveti, i da ga voli, naravno, sad još i više
nego pre.
Skliznula mu je jedna suza na svetlosti meseĉine. “Neću više
da plaĉem.”, pomislio je. “I ovo će proći!” , iako je znao da će
sećanje na taj AranĊelovdan nositi urezano do smrti.
Priĉe naših snova
85
Jelena Dilber – Pod malim mostom u
predgraĎu
U predgraĊu jednog grada, nad kojim visoke planine gore
kad ujutru izlazi sunce, nalazi se mali most. I nije on ni po
ĉemu neobiĉan, nekad beo, a sad potamneo od mnogobrojnih
snegova, kiša i vetrova, ispod koga protiĉe reka koja se u svom
ţuboru ljeska pod sunĉevim zracima.
Ono što ga ĉini drugaĉijim je tajna koju niko ne ume da
odgonetne; šta je poslednje godine, svakog jutra, ispod njega
radila starica koju su svi ceo ţivot poznavali, i zašto je baš
ispod njega umrla na poĉetku leta, kada je cvet lipe najviše
mirisao?
Još kao mlada devojka osećala je da joj ţivot neće biti lak.
Ali, za bolje nije ni znala. Jedinica u oca i majke, morala je
rano da poĉne da zaraĊuje i pomaţe ih jer ih je beda oduvek
pritiskala.
Kada se u blizini njene male kuće, na obali reke, otvorila
prva fabrika u gradu, poĉela je u njoj da radi. Ustajala bi ujutru
u cik zore, ponekad i pre samog svanuća, i tiho niz prugu išla
do sive zgrade u kojoj je sve huĉalo od velikih mašina. I uprkos
mladosti koja joj se u grudima otimala, nije se nadala nekom
srećnom ţivotu, moţda samo da brige nestanu.
Na poĉetku jednog proleća, kad je lipa u bašti njene kuće
poĉela da lista, na obalu su došli neki nepoznati ljudi. Priĉalo se
da će se baš na tom mestu zidati most i spajati obale grada koji
se polako širio i rastao. Za njima, došli su i graditelji, i svi oni
koji su bili potrebni da nad rekom izraste veliki luk.
Na poĉetku leta, taman kad je lipa procvetala, na kapiji
njene bašte pojavio se mladi radnik. Njenom ocu se rekao da je
za njega odreĊena mala soba, u dnu njihovog dvorišta, da u njoj
boravi dogod je tu. I otac se sloţio, i onako nije imao izbora.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
86
Za to vreme, ona je sedela u toplo predveĉerje, odmarajući
se od napornog rada, udišući miris lipe i ruţa koje su se u
bokorima rasipale po zemlji, i sklopljenih oĉiju puštala da je
miluju sunĉevi zraci na zalasku. Ĉula ga je i videla, i zapamtila
da nosi isto ime kao i njen otac.
Mladi graditelj nije uneo mnogo ţivosti u njihovu kuću.
Malo je govorio, retko sedeo sa njima, iako su ga otac i majka
pozivali da im se pridruţi. Njoj je bio tako tajanstven i dalek, i
mirisao je na neke daljine iz kojih je došao i kojima, znala je,
pohitaće ĉim doĊe jesen.
U jednom sutonu, kad je bila potpuno sama u kući, sedela je
i gledala u nebo, odmarajući oĉi i snevajući o daljinama iz kojih
je došao njihov mladi sustanar i koje bi tako rado i sama ţelela
da vidi. I onda je zaĉula njegov glas. Prvi put joj se obratio i
seo kad ga je ponudila.
Te veĉeri je i prvi put priĉao o svom ţivotu, i o mostu koji
gradi, i o onima koji ga tek ĉekaju. Ona ga je slušala i prijao joj
je njegov glas, osećajući kao da joj ţivot boji svetlim bojama. I
sama je stidljivo odgovarala na pitanja i priĉala pomalo o sebi,
mada ništa mnogo nije ni bilo da se kaţe. Ali to veĉe lipa joj je
mirisala slaĊe nego ikada.
Svako veĉe kad bi bila sama on bi izlazio iz svoje sobe i
priĉao joj o dalekim svetovima koje hoće da vidi. I ona ga je
slušala i osećala kako se opušta na svojoj maloj stolici meĊu
bokorima ruţa koje su već poĉele da ispuštaju svoje latice po
kamenoj baštenskoj stazi.
I odjednom je ceo ţivot bio drugaĉiji. Budila se u svitanje
osećajući kako joj zraci sunca prodiru pravo u dušu, lakih nogu
ţurila u svoju fabriku, a ni pruga više nije bila tako siva, ĉak je
primetila kako iz belog šljunka proviruje par cvetova crvenih
kao krv. Kao da je ţivot u svoj svojoj lepoti konaĉno dodirnuo i
nju.
Jedne vrele veĉeri dok su sami sedeli u bašti, zadobovale su
krupne kapi kiše. Pozvao je u svoju malu sobu, u dnu dvorišta,
dok se ona smejala trĉeći za njim. Uĉinilo joj se tada da bi
Priĉe naših snova
87
pošla gde god da joj kaţe. Dok je napolju kiša pljuštala i
povijala grane lipe i uzdrhtale cvetove ruţa, on je prvi put
poljubio. I odmah potom postala je samo njegova.
Jutrima se nakon te noći budila sa tajnom koja je ispunjavala
celo njeno telo. Osećala je da je ţena i da se rastvara kao cvet
ruţe koji gori tamnocrvenim sjajem boje usirene krvi, i nadala
se da bi ţivot i za nju mogao biti lep, i strepela na dnu srca od
dana njegovog odlaska.
Od te veĉeri dolazila bi mu u sobu svaki put kad bi bila
sama. I nije joj smetalo što su tople letnje veĉeri zamenili za
vrelinu njegove male sobe. Gledala bi njegovom od sunca i
vetrova potamelo lice, sa malim borama oko oĉiju i snaţnim
rukama koje su je tako vešto vodile kroz sve ĉarolije ovog
sveta. I opet je malo govorio, samo: „Tiše, tiše!“, kad bi ona u
svom zanosu zaboravljala da se skrivaju. I ništa nije mislila, i
nije verovala da ţivot ne moţe da bude lep.
A on je sve više ćutao i ona je poĉinjala da strepi, verujući
da tuguje zbog svog odlaska. I nije sebi htela da prizna, ali mala
nada u najskrivenijem kutku njenog srca sve više je pokušavala
da se osili i prišapne joj da bi mogao da je pita da poĊe sa njim
u svetove koji samo njih dvoje ĉekaju.
I jedne jesenje veĉeri, kada je i sama videla da je most u
blizini njene kuće završen, a lipa prosipala svoje lišće po
kamenoj stazi dvorišta u laganom umiranju, rekao joj je da
odlazi, posle zagrljaja u kojima je osećala da već nije tu nego
negde daleko.
Iako je znala da će taj dan doći, tiho i dok je osećala kako joj
se potmula tuga kotrlja telom, smogla je hrabrost da zapita:
„Hoću li te ikada više videti?“
„Naravno, vratiću se po tebe, samo da se snaĊem.“,
odgovorio joj je uz osmeh.
I više ništa nije bilo vaţno. Te njegove reĉi znaĉile su sve,
novi ţivot, novu sreću, daleko od njenog grada, fabrike, pruge,
strepnje i bola. I znala je da je spremna da ĉeka koliko god
treba.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
88
Sledeće jutro otišao je u svitanje. Oprostila se s njim na
pruzi i gledala kako u mutnu zoru odlazi korakom koji bi
prepoznala meĊu hiljadama ljudi.
Dani su prolazili i zima je zakucala na vrata, a od njega nije
bilo ni reĉi. Tešila se da će doći, obećao je, rekao je, niĉim ga
nije na to naterala. Tugu koja je poput stene pritisla njeno srce
blaţila je sećanjima na one trenutke u maloj vreloj sobi u dnu
dvorišta i osećala kako vene kao da samo nju proleće preskaĉe.
Dani su prolazili i sve više je gubila nadu. A kad je
procvetala lipa i zamirisala na dane sa njim, mislila je da taj bol
koji joj je proţimao telo neće uspeti da izdrţi. I od novog mosta
je okretala glavu. Sve kao da je bilo tu da bi nju podsećalo na
prošlo leto i ljubav koju je i dalje kao najveću tajnu ĉuvala na
dnu svog srca.
Godine su prolazile, a od njega ni reĉi. Momci su je prosili,
a ona je sve odbijala, ĉekajući da moţda doĊe i povede je u
svetove o kojima je maštala zajedno sa njim.
A onda je posle mnogo vremena i sama izgubila nadu i
pristala da je roditelji udaju za udovca koji je ţiveo u kući
pored njihove. Više joj ništa nije bilo vaţno. Traţila je samo da
jedinom sinu koga je rodila daju ime po njenom ocu. Ţelja joj
je bila ispunjena. Samo je ona znala da dete nosi ime po nekom
drugom.
Kako je starila, postajala je sve ćutljivija. Muţa je sahranila,
sina podigla i pustila u taj daleki, njoj nikad dostignut svet. A
ona je ostala sama.
Poĉela je svako jutro da odlazi do mosta i sedi na jednoj
klupi pod njim dok sviće. Nadala se da će u jedno rano jutro
onaj koji ga je jednom davno gradio moţda poţeleti da vidi
svojih ruku delo. Ali niko nije dolazio.
Jednog svanuća, kad je lipa tako procvetala da joj se ĉinilo
da će je njen miris ugušiti, otišla je da sedi na klupi ispod
mosta. U praskozorju ugledala je korak koji bi prepoznala
meĊu hiljadama. Sa licem potamnelim od vetrova i sunca,
osmehnut kao nekada kada bi je vodio do praga svoje male
Priĉe naših snova
89
sobe, pruţao je ruke ka njoj. I ona je ustala i pošla, ka onim
svetovima koje je sa njim oduvek htela da otkrije.
Kada je grad poĉeo da se budi i most ispunio ljudima, našli
su je kako leţi ispod kao da spava. I svi su se ĉudili i pitali šta
je tu radila svako jutro, ali niko nije znao da im kaţe razlog.
Znala je samo ona, a njega je u dnu svog raspuklog srca ponela
zajedno sa sobom.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
90
Miljan Paunović – Povratak
Sedeo je sam za stolom u kafiću prepunom ljudi, dima i
buke. Predosećao je da je napravio grešku koja bi mogla skupo
da ga košta. Imao je još sat vremena do susreta nakon koga su
postojale dve mogućnosti: ostaće tu gde jeste ili ga vraćaju
nazad. Osetio je kako ga obliva hladan znoj samo pri pomisli na
drugu opciju. Naruĉio je još jedan viski i zapalio cigaretu.
***
Trĉao je koliko su ga noge nosile iako su bile sve teţe. Nije
ni video ljude, a ni oni njega, moţda su mislili da dţogira u
odelu, to u velikim metropolama nije bilo ĉudno. Uleteo je u
prvi kafić, jedva je našao prazno mesto. Brzo je naruĉio piće,
izvadio mobilni telefon iz torbe i pozvao jedan broj.
"Uradio sam sve kako ste rekli. Kada ću moći da je vidim?",
glas mu je drhtao.
"Nakon provere ćemo Vam se javiti. Za sat vremena."
Veza se prekinula. Popio je piće u jednom cugu.
Vreme kao da je stalo. Uĉinilo mu se da ga neko zove. “O,
ne!”, pomislio je, samo mu je ona falila.
“Ĉoveĉe, pa gde si ti? Otkud ti ovde? Nisam znala da zalaziš
u ovaj kafić.”, bila je znatiţeljna njegova koleginica s posla.
Bez pardona je sela za njegov sto.
“Evo, tu sam! Ĉekam jednog prijatelja. Nisam za neki
razgovor.” Otpio je gutljaj pića.
“Da nije bilo nekih problema sa Centralom?”, gorela je od
znatiţelje.
Raširile su mu se zenice. “Ne, ne, sve je u redu, znaš da sve
radim prema instrukcijama!”, pokušao je da deluje uverljivo.
Priĉe naših snova
91
“Dobro onda, ako je tako, ne sumnjam ja u tebe. Samo,
ĉuvaj se, njima ne treba puno pa da donesu neku odluku koja ti
ne bi išla u korist. Ĉula sam da je došlo do neke greške u
sistemu, te da smo preosetljivi. Praviće se neka reorganizacija.
Budi oprezan. Moram da krenem.” Naglo je ustala i nestala.
Nije mu se dopalo to što je ĉuo od nje ali se nadao da će ljudi
koji imaju toliko poverenja u njega imati sluha i milosti.
***
U Centrali je baš bilo uţurbano, stalno su dolazili novi
klijenti i trebalo je u roku od 24 sata pronaći smeštaj,
rasporediti ih, a neke vratiti odakle su došli. Većina ljudi se
bojala Centrale, ali kada bi jednom dobili poziv i ako bi bilo
odluĉeno da ostanu, taj strah je nestajao.
“On je u kafiću, ĉeka odluku?”
“Da šefe! Napravio je grešku. Morao je da kontroliše
emocije, to je jedan od naših najvaţnijih principa i duţnosti.”
“U redu onda, postupite prema protokolu, obavestite i nju.”
“Biće sve rešeno u najbrţem roku. Hvala, šefe!”
***
Ostao je sam u kafiću. Nije mu bilo jasno kako se to desilo,
gde su nestali svi ti ljudi, osećao se kao da ima dve glave pune
pitanja bez odgovora. Pogledao je u sat, isticao je poslednji
minut datog roka. Zario je glavu u šake, nekontrolisano poĉeo
da plaĉe. Trgla ga je jaka svetlost, mislio je da će oslepeti.
Došla je, vratili su je! Smejao se i plakao istovremeno. Nije
bilo srećnijeg ĉoveka od njega. Grlili su se jako dugo, plakala
je i ona. Nakon par minuta sreće, neverice i radosti, sela je
preko puta njega.
“Znao sam da će mi dozvoliti da te vidim. Uh, dobro je, tu
si!”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
92
“Jesam, ali ne znam još koliko ću biti tu.”, rekla je veoma
tiho i zamišljeno.
“Kako ne znaš, nije valjda da…”, zenice su mu se raširile.
“Treba da odluĉiš kako ćemo dalje, postaje napeto, mnogo
smo se opustili. Moţda je najbolje da jedno vreme prekinemo,
pod velikim smo pritiskom. Napravio si grešku.”, nesigurno je
to izgovorila.
“I ti znaš za grešku?! Dobro onda, najbolje je da se
raziĊemo. Mesec dana će nam biti dovoljno?”
“Hoće, da saĉekamo da se sve smiri. Onda ćemo biti zajedno
zauvek.”, u njenom glasu se osećala nesigurnost i strah. Zagrlio
je jako. Sve dok nije otišla nisu progovorili ni reĉ, samo su se
grlili i ljubili.
Te veĉeri nije mogao odmah da zaspi. Ustao je usred noći da
popije ĉašu vode. Svetlost iz unutrašnjosti friţidera bila je
dovoljna da primeti ĉudnu senku na zidu koja se brzo izgubila.
Nije bio sam u stanu. Zatvorio je vrata friţidera i poĉeo paniĉno
da se smeje. “Senka” se izvila iznad njega i osetio je tup udarac
u potiljak. Usledio je totalni mrak.
***
Sledeće ĉega se seća je velika bela prostorija, jako svetlo i
on u kapsuli, poput one za hibernaciju u svemirskim
brodovima. Znao je da je gotovo. Urlao je da ga puste i da mu
dozvole da kaţe šta ima, jer je pretpostavljao da će dobiti neku
vrstu sankcije, ali “povratku” se nije nadao. Voleo je Zemlju
još od prvog dana kada je sleteo na nju, a to je bilo pre 10
godina. Voleo je formu i inteligenciju koju su mu dali, voleo je
da bude ĉovek. Voleo je i nju i sada je bilo sigurno da je nikada
više neće videti. Ostalo je samo nekoliko trenutaka do
lansiranja i puta bez povratka. “Bolje da su mi oduzeli ţivot, to
bi mi bila najveća kazna. Ovako ću biti million svetlosnih
godina od nje, na matiĉnoj planeti prekrivenoj crvenim peskom,
beskonaĉnim dinama i prašinom.” Nikada sebi nije oprostio što
Priĉe naših snova
93
je napravio grešku i iskoristio svoju moć da pogledom usmrti
ĉoveka (za koga je u medijima reĉeno da je doţiveo infarkt).
OsuĊen je na veĉni ţivot. Kapsula je katapultirana. U tom
trenutku ljudi sa Zemlje videli su nešto nalik raketi koja je
popriliĉno brzo letela nebom ne ostavljajući trag. On se više
niĉega nije sećao, postao je tako majušan, jedva vidljiv
ljudskom oku.
***
Ona je sedela u kafiću na istom mestu gde je pre mesec dana
sedeo on. Saznanje da su ga vratili budilo je u njoj sve one
najgore emocije. Ipak, odolela je pritisku, izvukla je ono
najjaĉe iz sebe jer je znala da je ţivot na Zemlji neprocenjiv i
da ne postoji lepše mesto, kao i da se velike greške skupo
plaćaju. Ustala je od stola, podigla ponosno glavu, danas je
veliki dan za nju, stiţu novi “regruti”. Oĉi su joj na trenutak
skroz pozelenele.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
94
Zdenka Kirin – Dogodilo se meni
Bilo je jutro. Jedno od mnogih jutara s crvenkastim odsjajem
na prozoru. Sunce se raĊalo mirišući u preljevima mojih misli.
Zastala sam prisutna razgovoru svjetla i ptica. Bilo mi je prisno
meĊu zracima rasprslim u melodiji unutarnjeg sluha. Osjećala
sam nešto veliĉanstveno razlito po srcu dok su oĉi blještale
širinom vidika. I nije me bilo u tom trenu nego u besteţinskom
letu sanja. Cijelo vrijeme bila sam upletena u valove svilnog
ritma u bilu i disala bistrinom nestvarnog trenutka. Ne znam
kako da nazovem to neobjašnjivo osjećanje sebe u sebi, pred
ogledalom, u prizmi jasnosti koja rastvara pogled u svijet iza
trenutne slike tuge iscrtane na licu. Bila sam u nekom
ĉudnovatom stanju izmeĊu jave i sna. Nedoreĉenost u toĉki
neizrecivog osjećaja što šumi svjetlucavim prstima. Bila sam
raspršeno postajanje, kao let za uzlet prema svjetlosti svoje
ţelje i snage, koja nadvisuje vrijeme i nema objašnjenja. Bilo
mi je ugodno u tom svitanju dvojnosti koja me obavila
ljubavlju. Jednostavno sam vidjela tu nestvarnu prisutnost
utkanu u osjetilno ĉulo opipa kojeg sam postala dio bez nekog
racionalnog razmišljanja. Stvarnost nestvarnosti proţela se u
doţivljaj za bajku koja nosi epitet ĉuda i ĉudesnosti mada se
dogaĊa u ţivotu mnogih, kao trenutak kad dotakneš svod
Boţanskog milosrĊa po ljubavi koja je neprotumaĉiva snaga
duha i moć srca. Bila sam pred prizorom koji ispunjava i drhti u
ĉitavoj zjeni.
Bio je to dodir, moj treptaj u beskraju, uron u bezglasnu
Rijeĉ koja prodre u srce i nastani se kao poticaj i nada u
ostvarivanje. Bilo je to probuĊenje u izvoru stvarne ljepote uz
mene, u meni kao njeţan cvijet, djevojaĉko mjesto zanosa koji
se smije proţimanjem boja u zjeni. Bio je to korak pruţen iz
sveg srca, muzika poziva za iskorak. Bilo je to jutro koje je
ostvarilo moju ĉeţnju i nagradilo sav trud uloţen da bih stala na
vlastite noge. Bio je to ĉas kad sam dotakla visinu milosti.
Priĉe naših snova
95
Pokret neba, u divnom, modrom ogrtaĉu, obavio me ljubavlju
prepoznavanja šanse da me otrgne iz dubokog oĉajanja koje je
zarezalo bolom svaku misao Nade u nemoćnom tijelu. Bilo je
to jutro u trenucima posebnosti, kad se prvi smiješak na mom
licu razlio i napojio mi biće vremenskim horizontom svjetlosti.
Bila je to Nada kad sam povjerovala u utjehu mogućeg
ozdravljenja. Nada, moja Nada, spojila je tada u meni svjetove
ljubavi, nebeske i zemaljske. Bila sam na vrhu planine, a samo
sam se ljuljala sekundu na vlastitim, još nejakim, stopama. Ali
danas znam da me je taj trenutak obdario milostivim ţarom
snage i volje s pomoću kojih sam ustrajavala ţivjeti hod, bolan
hod preko razrovane ceste svagdana, i nositi se u osobi s
invaliditetom sa mnoštvom problema i tegoba. Ne volim puno
priĉati o njima jer smisao energije koja teĉe radost je stvaranja.
Primanje i davanje stvara umjetnost koja je lijek za dušu i tijelo
i oplemenjuje svijet širenjem sjaja. Ljekovitost je dar
posvećenosti radu izrastanja u boljeg i prisnijeg ĉovjeka.
Danas iz mene progovara ĉitav jedan proţivljen ţivot.
Iskustvo vlastite koţe nosi to tragiĉno sebedarje kroz trpljenje,
fiziĉko i psihiĉko, dok me istovremeno pridrţava pjev ljubavi i
ljepote u duši. Vjerujem da je Boţja ruka s onog ĉarobnog jutra
još uvijek moj vodiĉ ili šaptaĉ teksta za ulogu koju odţivljavam
kroz dane boravka ovdje na zemlji. Naravno, s anĊelom bdjenja
na ramenu. Hodam i istraţujem onu pauĉinastu, meku i
draguljnu oazu osjećaja, gdje sam bila prisutnost kao radost i
vizija neopipljivog spajanja koji nema objašnjenja. I nije od
ovog svijeta ta milostiva snaga koja mi pomiĉe korak preko
bola. Onog davnog jutra dogodila se prekretnica u meni. Ja sam
se suoĉila s istinom i nesvjesno prihvatila pruţenu mi šansu za
povratak u ţivot kao osoba s invaliditetom. Nada me povela za
ruku, a ja sam bez nekog dubljeg razmišljanja povjerovala u to
naziranje budućeg rasta. Nešto nerazrušivo i neugaslo struji
prostorom zemlje. U svakom je ĉovjeku utkana ta ţarna nit
vjere i entuzijazma kao energija daha ţivota. A uz mene su bili
doktori, roditelji, braća, prijatelji, nastavnici, rodbina, susjedi.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
96
Svi oni, kao snaţna i blaga ruka pomoći i ohrabrenja, ogrnuli su
me opipljivom paţnjom i iskrenom ljubavlju. Bili su pljeskaĉi
mojih malih uspjeha i pomaka u svladavanju nepokreta, govora
i pisanja. Vjerovala sam u nemoguće, a mnogo toga je postajalo
moguće. Još i danas ne odustajem od misli koja nosi tu iskru u
ţelji pobjeĊivanja i dokazivanja u vrijednosti. Ne odustajem od
uĉenja i stjecanja novih vještina. Zapravo, ja osmišljavam svoju
patnju stvaranjem jer, po meni, sreća je unutarnji polet
darivanja drugome. Nema granice izmeĊu neĉega i niĉega. Sve
je tu kao tok proţimanja. Stvarnost je ovaj trenutak dogaĊanja.
"Iskoristi trenutak!", šapuće mi pero svaki dan dok diţem glas
zapisom osjećaja. Ţivot je vrijedan po ljepoti koju gledaš, koju
stvaraš i poklanjaš u baštinu ĉovjeĉanstva. Tko ima pravo
pozvati ljude na ples ljubavi nego srce s krajolikom ljepote u
duši? Otvaram se ljudima, a potvrĊujem sebi u djelima.
U krošnji mog stabla šušti liĉće stvarnosti i mašte, ĉeţnje i
ljubavi. Ima u njoj i poljubaca i šamara, nedoumica i spoznaja,
tuge i sreće, sumnje i povjerenja. Budućnost je neizvjesna, zato
ne propuštam trenutak izreći upustvo nama ljudima:
"Poduprimo osmijeh drugoga, da bismo ga i mi sami mogli
imati na svom licu, jer on je pletilja Boţanske tajne blagoslova
prisutnog u molitvi i radu okrenutom stvaranju, ovdje i sada, u
susretu meĊusobnom. Svi mi samo smo prolazni gosti na
svjetovnoj obali vremena." Bilo bi dobro ĉešće se podsjetiti na
to pa prionuti na pljevljenje srca i uma od bedastoća da smo
razliĉiti. Molitva je srce koje ljubi. Ljubav nas spaja. Ljubimo
se meĊusobno da bi dobro i dugo uţivali zemaljsko
gostoprimstvo.
Priĉe naših snova
97
Marat M’saev Daan – Danas sam ţena
U krilu su mi bila sva ta pisma koja sam davno napisala
svojim bivšim ljubavnicima a nikada ih nisam poslala. Ma
koliko da je papir trpeo moje misli, većina mi je i dalje bila na
duši jer ih nisam njima rekla u lice. Imala sam osećaj da će ovaj
put biti drugaĉije, da ću konaĉno da se osetim svojom,
slobodnom.
Prva koverta na vrhu bila je namenjena „Dambu“. Slatko
sam se smejala gledajući u tu reĉ. Otvorila sam kovertu i poĉela
da ĉitam.
„Dragi moj Dambo,“
Nisam mogla da se suzdrţim nego prasnuh u histeriĉan
smeh. Moţda će ovo moje putešestvije da ima taj sarkastiĉno–
komiĉan ton.
„sećam se mnogih stvari iz našeg detinjstva kao juĉe da je
bilo. Sve te igre po kućama, dvorištima, parku. Ĉesto za sebe
kaţem da sam imala detinjstvo za koje se legitimno pitam da li
će moja deca jednog dana imati, da li će se bezbriţno igrati sa
svojim vršnjacima, bez da se izgube u svetu tehnologije kao što
je to sluĉaj sa današnjom decom.“
Zastala sam na trenutak i dobro se zamislila. Da, svet je
otišao u kurac i zaista su mi ove misli donosile najveće
strahove u kosti.
„Kao i svaki roditelj, dala bih svoj maksimum da svoju decu
zaštitim od negativnih uticaja ovog društva. Dobro, probala bih
da to uĉinim. Svesna sam da mnoge stvari moraju sami da
iskuse, na svojoj koţi, da bi mogli da stvore imunost na stvari
koje će da ih prate kroz ţivot.
Jedne stvari se iskreno bojim, da neću moći svog sina ili
ćerku da zaštitim od stvari koje su se nama desile, da neću
moći da ih zaštitim od dece kao što si ti!“
Trenutak tišine i moje zamišljenosti. Opet sam pokušavala,
po ko zna koji put, da se prisetim te neke svoje, veoma daleke
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
98
prošlosti. Kao i po obiĉaju, to je bio samo još jedan moj
pokušaj bez konkretnih rezultata. Ta ĉinjenica ne samo da me
je nervirala nego me je i bolela.
„Da li se sećaš kako smo pravili tvrĊave od spojenih fotelja
i ćebića? Sećaš li se šta se tu dešavalo i šta nam je sve to
donelo? Sećaš li se kako smo se igrali deĉka i devojke iako to
nikada nismo bili?
Naţalost, ja se toga sećam. Na još veću ţalost, ne sećam se
ko je to zapoĉeo, ne sećam se kako je do toga uopšte i došlo.
Kroz veliku maglu se sećam da si ti kao bio uspavan, da nisi
hteo da se probudiš. Morala sam da uradim nešto da bi se ti
kao probudio iz sna. Drmusala sam te, udarala, mazila. Jedino
si hteo da otvoriš oĉi ako bih te poljubila, što sam na kraju
uradila. Ne sećam se šta se dešavalo pre toga. Mnogih stvari
nakon toga se ne sećam, tj. kako su se stvari taĉno odvijale i
koji je bio tok dogaĊaja.“
Opet sam sedela zamišljena, gledajući u daleku taĉku ćoška
sobe u kojoj sam bila. Davala sam svoj maksimum da se
prisetim. Uzalud.
„Pitanje je koliko je dana prošlo pre nego je to otišlo korak
dalje, pre nego što smo prestali da se igramo deĉka i devojke a
poĉeli da se igramo mame i tate. Slagala bih ako bih rekla da
ne ţalim bar malo za sve što je usledilo.
Nemoguće je setiti se svih tih susreta, bilo ih je i previše
tokom te ĉetiri godine, koliko je naša priĉa trajala. Ti i ja
nismo birali mesto. Jebali smo se na tavanu, u podrumu, u sobi,
ĉak i napolju. Tada je bilo samo bitno da se jebemo.
Eh, Dambo, kako samo ţalim što mi se to desilo sa tobom u
našoj desetoj godini ţivota. Koliko puta mi se samo desilo da
priĉam sa svojim drugaricama o našim prvim seksualnim
iskustvima i svaki put bih rekla te tri pretuţne reĉi – „ne sećam
se“. To je jedna od tuţnih istina i još tuţnijih tajni mog ţivota.
Sećam se svih tih tuţnih pogleda upućenih meni. Ona vrsta
pogleda, sa dozom ţaljenja, ali svaki put bih nekako uspela da
to okrenem na smeh, da to što je reĉeno dobije neki drugaĉiji
Priĉe naših snova
99
ton u vazduhu koji me okruţuje. Nije nikada bilo lako to
uraditi.“
Da, previše puta mi se desilo da priĉam sa svojim
drugaricama na tu temu. Iskreno, nikada mi nije bilo toliko
vaţno šta će one o meni misliti jer sam svoje prvo seksualno
iskustvo imala tako mlada, kao dete, i što je to trajalo ĉetiri
godine. Uvek sam imala problem sama sa sobom, jer se ja
mnogih stvari ne sećam kako su se odigrale. Bila sam besna na
sebe jer sam tako nešto zaboravila. Nije da sam htela ali zaista
je previše vremena od tada prošlo i mnogo se nekih drugih
stvari desilo u mom ţivotu. Nove informacije nastanjuju naše
mozgove, stare išĉezavaju.
Ne bi bilo ništa drugaĉije da sam uspela da se setim, to bi
samo bila jedna informacija više u mojoj glavi. Sve i da se
setim tako neĉega, i dalje ne bih mogla da zaštitim svoju decu
od toga. To su sve neki ĉudni izbori koje mi veoma nezreli
naĉinimo.
„Sećam se samo koliko puta si me pravio ljubomornom tako
što si jurio druge devojĉice na moje oĉi. Klinaĉke fore,
primerene uzrastu u kojem smo bili. Na kraju sam i ja poĉela
da jurim tvoje drugare. Što da ne?! Ako si mogao ti, mogla sam
i ja. Nije to bila neka moja osveta, ĉinjeniĉno stanje je da su
bili daleko lepši i zgodniji od tebe. To, što se nama desilo, je
moţda bila sudbina, ali šta sada, bilo je pa prošlo.“
Opet sam se zamislila. Da, sve ovo nije bio razlog zašto sam
napisala ovo pismo.
„Moji glavni problemi sa tobom su usledili daleko kasnije.
Zbog toga je ovo pismo napisano kada je napisan, kada sam
imala više godina, kada je vreme prošlo a ja imala bar jedan
gram mozga više da vidim šta se sve dešavalo.
Putevi su nam se raspleli. Ja sam otišla u Beograd, da
završavam srednju školu, ti si ostao kod kuće u Ĉaĉku. Nekako
je bilo neminovno da izgubimo kontakt, ali sam skoro uvek
znala šta se sa tobom dešavalo. Znala sam kako si nosio
vatreno oruţje u školu, kako si se slupao kolima u banderu,
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
100
neposredno nakon što si ih dobio. Znala sam i za sva sranja
koja su ti se dešavala u porodici, kako je tvoj debeli otac
razjebao celu tvoju familiju. Iskreno, boli me piĉka za tvoju
familiju, ali to što ste ti i on udarili na moju, to nikada neću da
oprostim! To što ste mnoge ĉlanove moje porodice tuţili zbog
vaših nekih idiotizama i hirov, i naravno– ispušili na sudu! Te
neke stvari ti nikada neću oprostiti.“
Uh, kako je u meni kuljao bes! Da je sada pored mene mogla
bih, zbog tih nekih stvari, grkljan zubima da mu išĉupam!
Nikada me nije bilo briga šta će ko o meni da misli, ali moju
porodicu nikada nisam dozvoljavala da diraju. Za njih sam bila
spremna da bukvalno ubijem nekoga.
„Sećaš li se kako ti je ćale oterao majku i oţenio se
devojkom koja je naše godište? Kako si se tada osećao? Reci
mi, kakav je osećaj kada razmišljaš o tome da neki debeli
starac, koji ti je otac, jebe neku glupaĉicu? Kakav je osećaj što
imaš polubrata sa kojim ćeš da deliš sve ono što nemaš, sa
kojim ćeš da deliš sve one dugove i govna koje je vaš zajedniĉki
otac vama natovario na vrat? Pokušavao je da se igra boga i
izgubio je u toj igri.
Nikada mi neće biti jasno kako moţe takva osoba da ti bude
uzor, a da majku nazivaš kurvom i da sa njom priĉaš samo
kada ti treba šaĉica novca.
Znam da si se oţenio i da imaš ćerkicu. Znaš, Dambo, krv
nije voda. Da li ćeš i ti u nekoj dalekoj budućnosti da budeš
tako „diiivan primer“ svojoj ćerkici, kada je šutneš sa njenom
majkom, i kreneš da karaš klinkne koje su njeno godište?“
Osmeh mi se razvukao preko lica. Kako sam samo srećna
bila dok sam sve ovo ĉitala.
„Eeeh, Dambo, Dambo! Ĉak i sa našom prošlošću, koju smo
delili, presrećna sam iz ove perspektive što si postojao u mom
ţivotu, jer si divan primer jedne ljudske gnjide koju svi treba
samo da zgaze. Daleko više sam srećna što nam se ništa
ozbiljnije nije desilo iz svih tih naših jebavanja. Pre bih se
Priĉe naših snova
101
ubila no da moje dete u sebi ima tvoje krvi. To je nešto što sebi
nikada ne bih mogla da oprostim.
Dambo, bio si divna lekcija koju sam daleko kasnije nauĉila,
kada sam bila sposobna da trezveno razmotrim sve te dogaĊaje
koje smo mahom zajedno stvarali.
Ne, ne mrzim te! Prema tebi nemam apsolutno nikakvih
emocija. Za mene si neko ko je davno bio lekcija, neko ko sada
više ne postoji ni kao vazduh.
Zbogom, Dambo! Bez obzira na sve, ipak se nadam da ćeš
uspeti da izbegneš moć genetike, i nadam se da ćeš platiti za
sve grehe koje si do sada naĉinio. Zapamti, karma je uvek
gospodar a ti si njena kuĉka!“
Oblizala sam donju usnu još uvek drţeći prvo otvoreno
pismo u rukama. Sedela sam tako još neko vreme praznih misli.
Na kraju sam ustala i otišla do kuhinje. Uzela sam upaljaĉ i
zapalila papir. Gledala sam ga u sudoperi kako se pretvara u
pepeo. Gledala sam kako jedan deo moje prošlosti zauvek
nestaje u ništavilu.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
102
Marat M’saev Daan – Kiša i suze
Njihova naga tela su se njihala kao granje drveća oko kolibe.
Oluja se pribliţavala, kako van kolibe tako i unutar iste. Uzdasi
su bivali sve teţi i uĉestaliji, a dodiri hladnog vetra po njihovoj
koţi– afrodizijak pred još jedan zalazak sunca. Drvena okna
jako bi se zalupila u okvir prozora i ponovo otvorila pod
pritiskom promaje. Unutra se moglo ĉuti identiĉno lupanje, ali
ne udarci drveta o drvo, već tela o telo.
Koliba je bila relativno nove gradnje, skroz sagraĊena od
drveta. Nije bila velika, imala je svega jednu prostoriju i malo
kupatio. Imala je jedan trosed na razvlaĉenje, dve komode sa
obe strane kreveta, mali trpezarijski sto sa dve stolice, i jedan
mali trokrilni ormar. Od tehnike je imala samo mali friţider i
šporetić u kuhinjskom delu vikendice. U završnim radovima,
mnogo se više vodilo raĉuna na urezbarene arabeske po
drvenim površinama i da sve ima taj starinski izgled, pre nego
da sve bude ureĊeno prema standardima gradskog komfora.
„Mmm, volim kada mi liţeš bradavice dok me jebeš!“, ĉuo
se blago ţenstveni glas. „To me tako, aaaah, palii!“
„Znam da to voliš.“, reĉe muški glas. Po intonaciji izreĉenog
bi se moglo reći da je to rekao uz osmeh na licu, izmeĊu dva
dugaĉka i duboka „ah!“.
„Molim te,“, reĉe ţenstveni glas. „gurni mi ga do kraja!
Ţelim te celog u sebi!“ Kako to reĉe, još jaĉi talas hladnog
vetra udari Kobona po golom dupetu, nateravši ga na munjeviti,
nagli pokret, kukovima napred.
„Tooo!“, ţenstveni glas jauknu u naletu katarze.
Kobonovi pokreti kukova bivali su sve ţustriji, jaĉi i
uĉestaliji. Ne tako tihi, udarci njegovih velikih nabreklih jaja, o
telo njegovog partnera, su ga dodatno palili.
„Ţelim da svršiš u meni!“, zaĉu se ţenstveni glas.
„Samo zanovetaš kao neka ţenturaĉa! Martone, ćuti i primaj
ga kad to najbolje umeš da radiš! Da sam hteo da jebem neku
Priĉe naših snova
103
ribu sad, to bih i radio!“ odgovori mu Kobon i nastavi da ga
jebe još odseĉnije no pre, i dalje mu ispunjavajući njegovu
preĊašnju ţelju.
Kazaljke su se polako pomerale bez namere da vreme
zatvore u Pandorinu kutiju makar na trenutak. Uţitak koji se
polako pretvarao u kapi kiše koje su dodirivale mlado prolećno
lišće... Martonu su navirale misli istine i njegova nemogućnost
da se odbrani od istih. Voleo je Kobona ĉak i više no sopstveni
ţivot. Pitao se, zašto se po ko zna koji put poniţava da se naĊe
sa njim, da dobije i tu šaĉicu paţnje. Postoji toliko drugih
momaka koji bi bili presrećni pored njega ali on ih jednostavno
nije primećivao. Smatrao je to prokletstvom ljubavi koju nosi u
sebi za svog trenutnog jebaĉa. Emocije su se mešale u Martonu,
razirale mu dušu na deliće, dok su se budile raznorazne misli
koje mu nisu davale mira.
„Stani!“, reĉe Kobonu. Samo zvuk vetra, kiše i udaranja tela
o telo. Bez odgovora. „Rekao sam ti da staneš!“, vrisnuo je i
odgurnuo Kobona.
„Šta ti je sad?!“ Kobon ga je gledao u ĉuĊenju. „Nisi li me
pre deset minuta molio da svršim u tebi?“
„Samo ţelim da idem kući.“, prošapta Marton. „Ovo ne
treba ovako da bude. Znaš da te volim najviše na svetu, ali ne
osećam se ĉisto kao jedna od tvojih igraĉaka za praţnjenje
jaja.“ Pogledao je na stranu i dozvolio da mu se usamljena suza
slije niz desni obraz.
„Da li ćeš sada da mi prodaješ svoj laţni moral u sred seksa?
Ti si mene zvao da se jebemo, ne ja tebe!“
Kobonov glas je bio leden ali dovoljno drhtav da pokaţe
njegovu nervozu.
„Jesam te zvao, jer sam se nadao da se moţda nešto kod tebe
promenilo. Opet sam ispao budala.“
Suze na Martonovom licu su postajale uĉestalije.
„Pokušavaš li to da izazoveš suzama neku griţu savesti kod
mene, budalo?“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
104
Kobonova facijalna ekspresija je pratila izreĉene reĉi.
„Okreći se da ti ispunim preĊašnju ţelju tako što ću da te
napunim, pa ćemo da se vratimo nazad u grad.“ Uhvatio je
Martona za struk i poĉeo da ga okreće na kolena. Kobon je
oduvek bio poznat kao neko ko voli da ispunjava ţelje,
pogotovo ako su one seksualne prirode.
„Pusti me! Rekao sam ti da neću da se više jebem sa
tobom!“, otimao se Marton. Taĉnije, pokušavao je, pošto je bio
daleko slabiji od Kobona. Pored njega je izgledao kao malo
maĉe naspram lava u sezoni parenja. Pokušavao je da mu se
izmakne na sve naĉine. Što je više pokušavao, to je Kobon bio
napaljeniji.
„Pusti me! Hoću da idem kući!“, molio je Marton kroz
histeriĉan plaĉ.
„Rekao sam ti da nigde ne idemo dok se seks ne završi!
Moţeš vikati koliko god hoćeš, i onako znaš da nema ko da te
ĉuje u ovoj nedoĊiji!“ Osmeh na Kobonovom licu je potvrĊivao
iskrenost izreĉenog.
Marton je bio svestan bezizlazne situacije u kojoj se našao,
ali je ţeleo da proba jedinu stvar koju inaĉe ni u ludilu ne bi
uradio. Pokušavajući da se odupre Kobonu ĉekao je pravu
sekundu da uradi što je naumio. Nakon pola minuta, kada se
Kobon okrenuo na levi bok da bi ga okrenuo ka sebi i konaĉno
ga namestio u ţeljenu pozu, zamahnuo je levim kolenom i iz
sve snage udario Kobona u njegova jaja. Urlik bola, i ptica koja
se krila od kiše pod tremom odlete da naĊe drugo sklonište.
Kobon se uhvatio rukama za jaja i savio pod naletom bola. Nije
mu ništa drugo preostalo već da dograbi što je više garderobe
moguće i istrĉi na kišu.
„Platićeš mi za ovo, pederĉino!“, jaukao je Kobon u
bolovima, pokušavajući da ustane i pojuri za Martonom van
kolibe.
Trĉao je najbrţe što je mogao, dalje od mesta gde je do pre
petnaestak minuta uţivao. Nije imao vremena da se okrene za
sobom da vidi da li ga Kobon prati. Mozak mu je pulsirao kao
Priĉe naših snova
105
srce. Toliko misli koje su mu prolazile kroz glavu... Sve o ĉemu
je razmišljao je bilo da izaĊe iz ove šume i dograbi se glavnog
puta. Svestan je da je zapalio inicijalnu kapislu rata koji je
veoma dugo dremao u odlaganju.
Nakon nekoliko minuta savijanja u bolovima, Kobon je
uspeo da ustane i izašao je napolje za Martonom. Znao je da je
jedini pravac u kojem bi trebalo da ga traţi upravo onaj prema
glavnom putu i gradu. Nije smatrao Martona za dovoljno
inteligentnu osobu da ode u suprotnom smeru dok on ne
prestane sa potragom i vrati se u grad. Uostalom, pada kiša, a u
ovoj nedoĊiji je blatnjavo i bez nje. Sve što je trebalo da uradi
je da prati otiske stopala u blatu. Nakon nekih dvesta metara na
Martonovom tragu je video jedan poveći trag u blatu i granu
koja stoji pored. Verovatno se sapleo i pao dok je trĉao.
Nastavio je potragu. Ne! Ne potragu, poteru! Ne zadugo, trag
se završavao i nestajao negde u šumi, van puta koji je vodio do
kolibe. Kobonu nije bilo jasno zašto. Srce mu je bilo u grlu, a
bes veći no pre. Samo zvuci kiše i glasno lupanje srca. Na
trenutak mu se uĉinilo kao da je ĉuo grane kako se pomeraju i
šljapkanje blata. Okrenuo se i na nekoliko metara od sebe
ugledao Martona sa jednom debelom granom kako trĉi prema
njemu i zamahuje da ga udari. Imao je tek toliko vremena da se
nedovoljno dobro izmakne. Udario ga je granom u desno rame i
skoro oborio u blato. Krv je polako poĉela da curi iz tek
zadobijene ogrebotine. Marton zamahnu ponovo granom ka
Kobonu. Ovaj put Kobon nije pokušavao da se izmakne već je
uhvatio oruĊe do malopre svog ljubavnika i snaţno ga gurnuo
ka njemu nateravši ga da padne. Uhvatio je granu i bacio na
stranu. Marton ga je samo nemo gledao sa mrţnjom u oĉima.
Naslućivao je šta sledi. Kockao se i izgubio u igri.
„Stigla te ja naplata, tetko!“, ponosno je stajao nad
Martonom. „Nisi ni svestan šta si uradio.“
„Ti ćeš nešto da mi priĉaš? Ti, koji ne znaš šta znaĉi re. . .“
Kobonova pesnica ga je prekinula da završi zapoĉetu reĉenicu.
Nije imao vremena da ispljune krv iz usta pre nego da ga
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
106
ponovo udari. Vreme kao veĉnost a udarci nisu jenjavali.
Šutirao ga je u rebra, udarao pesnicama gde je stigao. Nije imao
obzira prema njemu. Video ga je kao kera koji je ujeo svog
gospodara i sada mu sledi dresura. Nije imao nameru da
prestane. Sve i da je ţeleo, nije mogao zbog koliĉine spida
kojim se našmrkao kad su stigli u vikendicu. Uvek je voleo sex
da kombinuje sa raznim narkoticima, pogotovo sa spidom.
„Sad ću da završim zapoĉeti posao.“, rekao mu je i postavio
ga na kolena dok mu je glava bila izmedju ruku u blatu. „Sad
ću da te napumpam kao niko do sada!“ Nije ţeleo da bude
paţljiv kao što bi inaĉe bio. Gurnuo mu je svojih devetnaest
centimetara u dupe najbolnije što je mogao. Jebao ga je
odseĉno i brzo. Ukoliko bi Marton probao da podigne glavu ili
da se nekako izmigolji, Kobon bi ga udario pesnicom u potiljak
da ga podseti da se ne mrda i da ništa ne pokušava. Kiša je sve
jaĉe i jaĉe padala davajući Martonu osećaj kao da plaĉe zbog
njega. Osetio je nešto toplo da mu se sliva niz unutrašnjost
butina. Kiša je hladna, proĊe mu kroz misli. Pokušao je da
okrene glavu da pogleda, i Kobon ga je udario još jednom, uz
reĉi: „Ne mrdaj se, inaĉe ću da te ubijem!“ Jedna lisica je
prolazila pored njih, na trenutak zastala, pogledala ih i nastavila
dalje da traţi sklonište od kiše. Da ima moć misli, verovatno bi
pomislila da scena koju je ugledala ne postoji ĉak ni kod nje, u
ţivotinjskom svetu.
Kobon svrši u Martonu, ustade, šutnu ga još jednom u rebra
i krete ka kolibi. Za njim je ĉuo neko Martonovo mumlanje
koje ga nije interesovalo. Dok se tuširao i spirao svo blato i krv
sa sebe, pitao se zašto ga nije ubio. Martonova sreća, pa su
Kobonove misli otišle u planove predstojećeg vikenda. Otići u
klub ili karati onu plavušu, kako li joj beše ime? Nasmejao se.
Po završetku tuširanja, brzo se obrisao, obukao i napustio
kolibu. Već je kasnio na posao.
Priĉe naših snova
107
Ţeljko Ţele Jovanović – Moja baba
Nemilosrdno je tukla motikom po travi koja je pretila da
uguši njenu baštu. Ponovo se zaboravila. U baštu bi ulazila
iscrpljena, drţeći se jednom rukom za bok a u drugoj ruci bi
nosila motiku. Izborano lice i stalna grimasa bola na njemu.
Kroĉila bi u baštu poput glumice koja upravo stupa na
pozornicu. Ista uloga, ista predstava, hiljadito izvoĊenje. Baba
je znala da bi se potencijalna publika mogla pojaviti u bilo kom
trenutku, i ona je svoju ulogu jadne, bolne i izmuĉene ţene,
igrala krajnje profesionalno. Ali, godine su uzimale danak pa je
postepeno postajala senilna. Zaboravila je da je na svojoj
omiljenoj pozornici i lupala je ţivahno o zemlju kao da joj je
trideset. To bi trajalo sve do trenutka kada bi je zamišljanost
napustila, onda bi se vratila svojoj ulozi. Moja baba, ţena od
sedamdeset i šest godina, veteran glumišta, veĉita ţrtva, ţena
na umoru od kada je pamtim.
Prošao sam ubrzanim korakom pored bašte. Njena gluma
pokretala je moju glumu. Pravio sam se da je ne primećujem, a
to je i ona uradila, iako sam znao da me je primetila, kao što je i
ona znala da sam ja video nju. Budući da ju je moje prisustvo
vratilo u ulogu, smanjila je intezitet kopanja i zvuk udaranja
motike ĉuo se sve reĊe, a u periodu izmeĊu dva udaranja ĉuo bi
se njen tihi uzdah. Jak uzdah usledio bi onda kada bi ispravila
kiĉmu i kada bi krajem marame obrisala graške znoja sa svog
ĉela. Zamišljeno sam je par minuta kasnije posmatrao kroz
prozor svoje sobe koja je imala pogled na njenu baštu.
Posmatrao sam je kao iz svoje loţe. Jednostavna predstava sa
jeftinim rekvizitima i koreografijom. Par reda luka, paprike,
koĉevi sa podvezanim paradajzom.
Kako ljudi bivaju stariji tako im postepeno sve slabi. Vid,
sluh, srce slabije i tiše kuca, a i sama osećanja su slabija.
Sećam se parastosa roĊenog brata moje babe. Bio je letnji
dan, gušila je nesnosna ţega praćenja vrelim vetrom koji se
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
108
uvlaĉio u tihi ţamor oţalošćenih, u vence i u korpe sa hranom.
Izveo sam babu iz mojih kola. Nesumnjivo, volela je i ţalila je
za svojim bratom. Sa druge strane, verujem da je više ţalila
kada ga je kao mladića ispraćala u vojsku nego sada, kada je
došla na njegov grob.
Teškim korakom pridrţavao sam babu dok smo se
pribliţavali mestu na kojem je njen brat bio sahranjen. Koliko
smo stupili pred grob, baba je zakukala i naricala, tako da je
svakom prisutnom sa mekšim srcem bilo jezivo i muĉno što je
svedok tom trenutku. Optuţivala je Boga što joj je oduzeo brata
bez ikakvog reda, plakala je bez suza a onda je uzela komad
pite sa sirom. Mljackala je pitu svojim starim nepcima i
provlaĉila ju je kroz veštaĉke zube, a onda je jedan
neprijateljski pogled uputila braĉnom paru koji joj se još od
davnina zamerio iz nekog razloga. Repertirani pogled pun leda
bio je uperen par sekudni a onda se vratio piti dok su usta
mrmljala neke negodujuće reĉi upućena prisutnom braĉnom
paru. I sve se to dešavalo dok je sedela u blizini bratovljevog
groba kojeg je do pre par minuta oplakivala. Bez suza, doduše.
Volela je svog brata ali toliko je glumela u svom ţivotu da je
gluma više nije ni napuštala. Prostor oko nje je uvek bivao
ispunjen njenom ulogom, bilo da je to bašta, groblje, bolniĉka
ĉekaonica.
Baba se rodila za vreme rata. Tokom ţivota je prošla kroz
muĉne ţivotne trenutke. Proklinje dan kada je roĊena, proklinje
ĉitav svoj ţivot u svojim javnim nastupima. Proklinje i ĉeka.
Ĉeka svoj sudnji dan. Ĉekajući glumi. Baba je vernik. Ali,
takoĊe veruje da će svojom glumom uspeti da odobrovolji
Gospoda. Njena gluma se srodila sa njom.
Priĉe naših snova
109
Ţeljko Ţele Jovanović – Lavor
Podgrejao je vodu u loncu na šporetu i sipao je u beli,
plastiĉni lavor. Zadigao je do kolena svoje maslinasto zelene,
dugaĉke gaće, koje nije razduţio u vojsci, i poĉeo je da pere
svoje umorne noge sa izraţenim venama. Posebnu paţnju je
posvetio delu izmeĊu prstiju. Ĉitav ritual bi pratio pogled koji
se gubio negde u beskrajnu daljinu, kroz suturen, kroz zidove
štala, kuća, kroz sokake i njive. Teško je izneti pretpostavku
gde se nalazio kraj tog pogleda. A u sedoj glavi su se rojile
misli o nekim davnim, srećnim vremenima. Ta davna vremena
su uvek bila srećna, osim za njegovog pašu, koji je tvrdio da
nikada nije valjalo ali da je sada najgore. Prao je svoje noge u
lavoru u to neko vreme koje je, verujem, bolje od ovog
današnjeg.
U šporetu je tada pucketala cerovina, u lavoru se mutila
voda, a misli su slobodno lebdele iznad spokoja. Mladost.
Danas je sve manje šporeta u kojima nestaje cerovina, sve je
manje lavora i nerazduţenih vojniĉkih gaća. A davna, srećna
vremena... Ona nikada ne nestaju.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
110
Glorija Wolf – Memorijski kod
Tvoj lik je memorijskim kodom urezan u moje sećanje.
Tu si, sa,mnom i kada nisi, tu si sa mnom u duploj dozi i
kada jesi. Toliko te ima u meni, u mom krvotoku, sva si u meni.
Ja sam sav tvoj: i dušom, i telom, i mislima, i prošlošću, i
sadašnjošću, i budućnošću. Moj ţivot, moje biće, JA, na tvojim
sam dlanovima, sanjar neostvarenog sna.
Ti si moja veĉna inspiracija, moja "Tokata i fuga", moja
"Ĉetiti godišnja doba", moj "Bolero", veĉni nedodir u ovom
kosmosu, ĉestica što sija u onom odsjaju zvezde na nebu, spoj
muzike i boje, umetnost koju samo oni sa trećim okom osete,
obiĉnim smrtnicima to je samo lepota u oku i zvuku.
Kada o tebi, sam sa sobom, tišinom priĉam, bez daha
ostajem.
Slaţem sva osećanja u sloţenu reĉenicu, jer me je nešto
strah da mi se reĉi ne izgube posle nekog prekida u onoj pauzi
od stavljene taĉke.
Zagrebi ispod koţe, do kosti, kroz sve mišiće moga tela
prostruji kao fluid. Kristalna rešetka smo ti i ja, oni atomi su
povezani lancima ljubavi, veza je neraskidiva.
Videćeš u mojim oĉima svoj lik, lik device, lik svetice, lik
anĊela sa neba, na mojim usnama leptiri ispisuju ime tvoje
prahom dodira krila.
Ti si moja, a nikada moja bila nisi. Moţda su nam se duše
srele u nekom prethodnom ţivotu, kao reinkarnacije sada
ţivimo, ja kao Jednorog, ti kao slavuj iz Raja.
Moja duša izlazi iz mene dva puta, i svaki put, u svakom
ţivotu, ima te kraj mene. Osećam te kako dišeš.
Ja, beli jednorog, jurišam kroz pustinju, uzdiţe mi se duša ka
vratima Raja, ka tebi, ka tvojoj pesmi umirućeg slavuja. Pitam
se, zašto je Svevišnji dao tu moć samo tebi, slavuju, da samo
ptice umiru pevajući, a ti si pojac u Raju, koja doĉekuje duše
onih bezgrešnih.
Priĉe naših snova
111
Ti si nosilac ove planete, bez tebe ne bi svet postojao, ni
livada, ni njiva, ni kuća na kraju ulice, ni klupa u parku.
Onim tankim nitima svilene bube, sve su zvezde sa Mleĉnog
puta na nebu povezane i kao venĉić su sletele na tvoju kosu.
Mirišeš na lavandu, na polja crvenih makova, kamilicu, vlat
ţita zrelog, mirisi u tvojoj kosi rasutoj, mirisi po tvom telu
mirišu opojno, na ljubav.
Neću ti reći da te volim, jer su reĉi toliko beznaĉajne.
Reći ću ti delima, onako kako to najbolje znam.
Svaku noć, do jutra, izgovaraću molitve Bogu, sreću tebi da
podari.
Svaki dan ću kistom po nevinosti zategnutog platna milovati
tvoj lik, oslikavati tebe i mene u prošlim i sadašnjim ţivotima.
Ţiveću za dan i noć, za noć i dan, za molitvu i sliku, za tebe,
ljubavi moja jedina.
Evo...
Jutro se iz zagrljaja noći otima. Moje misli listaju
memorijski kod tvoga lika. Ovo jutro nastaje, 8649, tvoja slika,
za svaki dan od kada nisi sa mnom.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
112
Glorija Wolf – Noćni menadţer
Još jedna noć deţurstva. Biti menadţer poznate picerije u
gradu je ĉast i odgovornost, ili odgovornost i ĉast, zavisi ko me
kako vidi. Ulazim u svoju kancelariju, gde neonska svetlost
daje osećaj da nije 21:50. Dajem sebi deset minuta vremena da
popijem kafu i zapalim cigaretu na terasi. Avgustovska noć,
puna zvezda, zrikavci najavljuju uskoro kišu. Mislim da mi je
neki šišmiš uleteo u kadar, dok sam posmatrala neki zaljubljeni
par kako nešto šapuću ispod gradskog fenjera, onog velikog,
crnog, što ima neku magiĉnu ţutu svetlost. Evo, proĊe i tih
deset minuta, taman da se vratim u stvarnost.
Zazvonio mi je mobilni. “Dobro veĉe, da li je to gospoĊa
Klara?”, ĉula sam ţenski glas kako me oslovljava.
“Dobro veĉe, da ja sam Klara, sa kime razgovaram?”
“Izvinite što Vas zovem, ja sam raznosaĉ pizza, Višnja.
Imam problem, ne mojom krivicom. Jedan mamlaz mi je udario
kola. Ĉekam uviĊaj policije, molim Vas, organizujte se, ja sam
ispala iz igre.”
“Da li si povreĊena, da li je velika šteta?”
“Imam posekotine, udarena je prednja leva strana, nije
poštovao pravo prvenstva kretanja. Evo policajac piše zapisnik,
moram da prekinem razgovor, javim se posle.”
E, sada brzo razmišljaj, govorim sebi, skoncentriši se na
trenutnu situaciju. Razmišljam... Dva vozaĉa su na godišnjem,
da ih zovem da ulete u smenu, pa nema smisla i ja bih otkaĉila
da me neko zove. Troje su na bolovanju, njih ne mogu zvati,
virus je uzeo svoje ţrtve. Ĉetvoro su već na poslu, raznose
porudţbinu po gradu. Nema drugog rešenja osim ja da budem
sama sebi kec iz rukava. Srećom sam sva dokumenta odradila
juĉe, samo da izvršim porudţbinu pa ću obući uniformu pizza
dostavljaĉa, iako sa svojih 34 godine, zahvaljujući vitkom telu,
bebećem licu i tim nestašnim oĉima, izgledam kao da imam 26
godina. Lepo mi stoji mladalaĉka uniforma i podseća na one
Priĉe naših snova
113
poĉetke moga rada u ovoj piceriji. Zaprimila sam porudţbinu,
ponela pizzu i već vozim kroz noć kao Niki Lauda, jer u ovom
gradu moraš biti hrabar i lud vozaĉ. Trebalo mi je 18 minuta da
stignem na datu adresu. Sam naziv Bulevar cveća, sve vam
moţe reći o mestu gde su bile sve kuće kao jedna. Razliĉitost
su ĉinili cvetni aranţmani koji su mi oduzimali dah. Mirisi su
toliko bili jaki, da su opijali, a boje cveća kao rajski vrt da je
oslikan. Prilazim kući sa brojem 23.Teškim zvekirom
najavljujem svoj dolazak na masivnim, izrezbarenim vratima.
Oĉekujem ţenu u trenerci da mi otvori vrata i preuzme
porudţbinu, ali iza vrata se prikazuje muška silueta veoma
zgodnog muškarca. Ono što mi je odmah upalo u oĉi su
njegove tamne oĉi, širok osmeh, dubok glas pun vibracija,
rašĉupana kosa, široka ramena, ma šta da vam kaţem... Apolon
u boksericama. Video je moj bezobrazni pogled, naslonio se
podlakticom na vrata, iskoraĉio i uz osmeh koji osvaja, pozvao
me da uĊem.
“UĊi u trpezariju, ostavi na sto pizzu i...Molim te, ostani
pola sata još da podelimo ovu pizzu. Sam jesti ovu lepotu ne
priĉinjava mi zadovoljstvo.”
Gledala sam ga iznenaĊeno. Zar dostavljaĉ treba da bude i
društvo u samoći? Sela sam na barsku stolicu za šankom,
izmeĊu trpezarije i kuhinje. Moram priznati da manju a
funkcionalniju kuhinju nisam videla. Moj domaćin dolazi u
beloj, do pola otkopĉanoj košulji, i traţi od mene da i ja skinem
bermude i ostanem samo u ljubiĉastoj košulji. Kao hipnotisana,
dok mi pogled otkopĉava sva ona zakopĉana dugmad na
njegovoj košulji, osećam njegove ruke ispod moje košulje, na
grudima. Vrelina njegovih usana ostavljala je toplotu daha na
mom vratu. U jednom potezu, pokidao je sve one poslovne
okove koje sam sama sebi na dušu stavila. Poĉela sam da ga
dodirujem, ljubim, grebem po leĊima, glasno davajući potvrdu
svoje velike ţelje da ga osetim u sebi. Bio je pravi umetnik u
ljubavnoj igri. Ono što sam ţelela da mi radi, kroz jecaj
zadovoljstva sam ga molila, a mislim da su ga moje reĉi još
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
114
više palile i uzbuĊivale. Neću vam priĉati sve u detalje. Daću
vam mogućnost da pustite mašti na volju. Samo ću toliko reći,
da je bio od Majke prirode veoma obdaren, pravi "devojaĉki
san" koji sam ja u stvarnosti dobila. Tek posle dobra dva sata u
kojima smo oboje izgubili pojam o vremenu, otišli smo da se
istuširamo i osveţimo tela, koja su još uvek titrala od
doţivljenog zadovoljstva. Nisam odolela pomisli na seks u tuš
kabini, nasapunjanog tela, dok ruke klize tamo–amo. Voda nam
se slivala niz opet uzavrela tela. Pio je vodu sa mojih grudi,
spuštajući usne ka ĉašici pupka i još niţe. Te noći sam dala
sebe neznancu i uţivala kao nikada pre. Nisam ni primetila da
mi je mobilni zvonio. Puno propuštenih poziva, poruka, a ja
lebdim od zadovoljstva. Ona moja košulja više nije bila
upotrebljiva. Sva dugmad je nedostajala, kao i levi rukav.
Obukla sam njegovu košulju. Mirisala je na njegov parfem i na
njega. Odlazim u noć, odlazim u svoju kancelariju, u stvarnost.
Ništa se ne dešava sluĉajno. Ko zna da li bi se sve ovo desilo da
se Višnji nije desila ona saobraćajka.
Priĉe naših snova
115
Slobodan Mitrić – Milkina kuća na kraju
U Martincima, tipiĉnom sremskom selu blizu Mitrovice,
nalazila se mala sremaĉka kuća ozidana ĉerpićem. U njoj je
ţivela Milka. RoĊena poĉetkom septembra davne godine bila je
omiljeno ĉedo oca i majke. Odmah po njenom roĊenju divanili
su roĊaci i komšije kako je bila neobiĉnog tena, kao da je
satkana od tanjušnih vlakana koji samo što ne puknu. Kanda da
je bila penušava i neţnija od ostale dece. Zato su je i nazvali
Milka.
Dva Milkina crna oka sijala su poput sunca noćom kad bi svi
ukućani spavali. Majku bi probudio njen sjaj. Puno puta stajala
bi kraj Milkinog kreveca a dva oka su prodorno gledila u nju.
Ĉudila se kako Milka ne spava i ne plaĉe. Najednom, kad bi
svetlost iz njenih oĉiju postajala jaĉa, majka bi se uplašila ali
nikom o tom nije kazivala. Jedne noći je majka ustala i došla do
kolevke. Napolju je duvao vetar i nije bilo prijatno u kući od
ĉerpića. Instiktivno je pomislila da je Milki hladno i pošla da je
dodatno pokrije ćebadima. Prišla je krevecu i videla budnu
Milku. Otkrivenu. Sjajile su joj se oĉi u mrklini. Majka je
pomilkila ćerku, poljubila i pokrila. Milka pruţi ruĉicu i
pomazi majĉino naborano lice gugutajući nerazumne reĉi.
Otad proĊe vreme.
Milka je porasla u pravu lepoticu. Sremaĉki derani su je
zapazili još odavno i ĉekali da poraste. Ali Milka je i dalje bila
dete. Nestašna i razdragana jurcala bi po avliji. Sa svojih
petnaest godina uveliko je znala sve kuhinjske tajne, pomagala
je majci u šinglerajskim poslovima. Išla bi sa ocem na pazar u
Mitovicu.... Išla sa dedom u njivu... Išla sa bratom, koji je
roĊen dve godine posle nje, u druga sremaĉka sela kod roĊaka
na sveĉare. A najviše je volela kad se popne na ĉardak da kruni
kuruz. I još uvek bi ponekad na trenutak noćom izlazio sjaj iz
Milkine sobe.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
116
Ipak, najviše u svemu Milka je volela Boţićne praznike.
Nekako najviše bi se radovala ĉekajući taj dan. Bivala je i
lepša. Njene oĉi bile bi još lepše kad bi naslonila glavu na
mrazom prošarane prozore gledajući u mrak Martinovaĉkog
šora. Volela je na Badnje veĉe da gleda kroz prozor. Kao da je
išĉekivala dragog gosta. Pred samu ponoć iz njenih oĉiju probio
bi se kroz prozor zrak svetlosti na šorić.
I tako... ProĊe vreme i Milka se uozbilji. Jedne jeseni udade
se ostavljajući uplakane; oca, majku i brata. Otišla je u
Mitrovicu za momka kog je samo jedared videla i znala da je
on taj koga ona ĉeka. Dovoljan je bio samo jedan pogled.
Iako je samo jedared ili dvared godišnje dolazila kod svojih
u Martince, njena majka je znala da je Milka i dalje sa njom.
Ustajala bi ponekad noćom i izlazila na šor u gluvo doba.
Okrenula bi se ka kući, a na trenutak, iz Milkine sobe, prosuo
bi se nebeski sjaj koji bi osvetlio majku i uspavane Martince.
Priĉe naših snova
117
Marija Stojiljković Marstoj – Sneţna kraljica
Sneg je bio prekrio sve. Mrak se brzo spustio. Teška je bila
tama. Pahulje su lepršale na vetru, tek toliko, da sam morala
prekriti lice vunenim šalom. Ubrzala sam korak od hladnoće.
Mraz me svuda ledio. ZaleĊena sam bila.
Nisam znala gde su bile ptice. Nisu se ĉule. Nisam znala gde
su bili ljudi. Nisu se ni oni ĉuli. Tek po neki otisak stopala, pod
naletima vetra, odlazio je u nepovrat.
Drveće je bilo ukoĉeno. Smrznuto. Stabla su škripala.
Ledenice su se jedva drţale. Neke otkinute, padale su na haubu
parkiranih automobila.
Drugi zvuk nije se ĉuo, osim šibe vetra i mene. Nisam se
brinula da će me neko videti da na ulici sama priĉam sa sobom.
Ko li je to iza mene bio? PriviĊenje jednog sneţnog kralja.
PriviĊenje mnogih briga. Ili tek, smrznuta staklena suza.
Jurnula je iznenada maĉka. Jurnuo je na nju pas. Sve je
zaţivelo, kao buĊenje iz ruţnog sna.
Moţda je i mene neko jurio, pomislila sam tad. Ovo je grad
gde je opasnost vrebala na svakom koraku.
Osvrnula sam se. Košava kao da je donosila nekog
nepoznatog muškarca, koji samo što me nije bio napao.
Potrĉala sam, osećajući muške ruke na sebi kako me
zaustavljaju. Ali, nikog nije bilo, tek bezrazloţni strah. Zimski
strah.
Na ulazu u zgradu, gde sam ţivela, sve je bilo tiho, mirno,
tamno, avetinjski. Pokušala sam upaliti svetlo, ali nije radilo.
Jedva sam otkljuĉala ulazna vrata od zgrade, napipala zidove i
vrata lifta, oĉiju izoštrenih, ruku spremnih da odbijem napadaĉa
koji je iz mrklog mraka hteo da skoĉi.
Lift se sporo vukao. Ţivela sam na poslednjem spratu stare
zgrade. Uĉinilo mi se da i dalje se ĉulo šištanje vetra, da i dalje
su pahulje ulazile u nozdrve, da i dalje je jeza drmala telo.
Uvukla se to bila hladnoća. Kijalo mi se strašno.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
118
Otvorila sam vrata lifta. Napipala u mraku ulaz u stan.
Tašnu sam grĉevito drţala uza sebe.
Otkljuĉala sam stan, upalila drhtavom rukom svetlo. Htela
sam da udarim onog muškarca koji me sve vreme pratio, tog
napasnika, drznika, bednika. Ali, nikoga iza mene nije bilo.
Samo mrtva zgrada sa usnulim stanarima.
Bilo je kasno. Zakljuĉala sam vrata i odahnula bleda u licu.
Sela sam na stolicu, pogleda umornog, ruku drhtavih, usana
poluotvorenih. Jedva sam disala. Dosta je bilo usamljeniĉkog
ţivota. Dosta je bilo propalih ljubavi.
Hladnoća na mome kaputu isparavala je. Kapljice vode
padale su po parketu. Pretvorila sam se bila u baru, u plaĉljivo
biće, koje je vikalo sebi: “Dosta mi je nesigurnosti! Dosta mi je
usamljenosti! Dosta mi je da budem sneţna kraljica!”
Sve je to bilo zbog hladne, opasne zime. Sva ta strašna
priviĊenja u naletu vetra. Sve te kazne na ulazu u zgradu.
Nisam bila kao pre, naviknuta na led, na sneg, na pahulje. Moje
je telo vapilo za toplinom i zagrljajima normalnog muškarca.
Znala sam, spolja, topila sam se, ali šta sam mogla uĉiniti sa
ledom u meni. Pretvorena sam bila u jednu debelu kocku koja
škripi, kao pred pucanje u sitne deliće kristala. Osećala sam se
kao Sneţna kraljica. A i bila sam to.
Priĉe naših snova
119
Svetlana Ţivanović – Senke
Pre nego što sam zaspala razgovarala sam sa svojim
ţeljama. SvaĊale su se i nadvikivale, glava me od njih zabolela.
I dok mi je bol mozak cepao, bezobraznica se osili pa stade da
me ubeĊuje da lek protiv glavobolje popijem. Protivnica njena,
ona što za bilo kakve tabletice neće da ĉuje, pozva me da kroz
prozor glavu pomolim, pesmu slavuja da ĉujem. Ne htedoh
nijednu da poslušam. A one druge, ĉija svaĊa je sada već na
sevanje ukrštenih maĉeva liĉila, potrĉaše da se na jednu od dve
suprotstavljene strane stave. Nastade tad hor piskavih i
nerazumljivih glasova koji koţu s mog umornog tela odvojiše.
Da je bar u komadu ostaviše, nego je u paramparĉad iseckaše.
Razleteše se komadi širom sveta, pa otuda svaki mi svoju muku
u svest sipaše. U vatrama goreći, vriscima su mi kosti lomili, u
mulju daveći se, krv su mi u led pretvorili. Baciše me u san koji
od njih ništa bolji bio nije. I vatre i leda, zmija i aţdaja raznih,
svakakvih ĉudovišta što prema meni keziše krvave zube.
Rasparĉavaše me i nosiše, u mraku straha drţaše me sve dok
telefon me iz noći ne istrţe.
Da pruţim ruku, rekoh, koliko je sati da pogledam. Da znoj
sa sebe sperem, izmuĉeno lice puderom da sakrijem, pojaseve
oko sebe da stegnem, štikle da navuĉem, pa otrĉim, posao ĉeka.
Reklamu novu, valjalo bi uraditi. I ne bi mi ţao, što ću ljude
lagati, jer ne stvaram im ja najboljeg prijatelja koji će im uvek
istinu govoriti. Novi preparat za skidanje kilograma treba
prodati, pa šta ako im kaţem da mogu celu tortu pojesti i iz
udobne fotelje se ne pomeriti, a da će se telo samo uz tabletu
dnevno u atletsko izvajati. Moţe biti i dobro što ja tako dobro
laţem, jer moţda će napokon tupoglavi svet da razmišlja
nauĉiti. Navukla sam ih već bila i poverova mi taj tuţni, neuki
svet, da moţe bez rada zaraditi. Prodade agencija tad na
milione letaka sa uputsvima. Rekoh vam već da htedoh u sat da
pogledam, ali ni ruku, ni glavu, ni oĉi moje pronicljive ne
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
120
mogadoh da pomerim. Ni mojih lepih lokni, ni bujnih grudi, ni
vitkog struka ne bi. Samo je senka od mene ostala. Kad me nije
videla, toliko se jadna rasplakala da sva moja veština
ubeĊivanja nije pomogla i da je na kraju sama sebe utešila. A
sve je muĉena kroz jecaje govorila koliko je srećna bila dok je
mene pratila. Sećala se susreta s jednim pesnikom u kojeg sam
ja bila mnogo zaljubljena i o kojem sam takve lepote
razmaštavala da sam od njega religiju stvorila. Sećala se kako
je moja duša pevala dok sam preko trave bosa trĉala. Sećala se
kako sam kapiju preskakala i na trešnju se pela, kako sam s
vrha drugare dozivala i najlepše polodove na njih bacala.
Sećala sa kako mi je srce od sreće zaigralo kad su moje ruţe
procvetale, s kakvom neţnošću sam im listove dodirivala.
Tešila se mislima o keru koji me je godinama u stopu pratio.
Sećala se sreće koju sam sa staricama, što venĉiće od ĊurĊvka
prodaju, delila. Setila se blaţenstva kad me je majka ĉije sam
dete iz poţara izvukla zagrlila.
Kad napolje izaĊosmo ni jednog ĉoveka ne primetismo,
samo su senke po zidovima i ulicama klizile. Toliko su jedna na
drugu liĉile da nismo ĉak ni vlasnika reklamne agencije
prepoznale. A on, kad zakljuĉi da su od svih nas samo senke
ostale i da svi ţelimo svoja tela da vratimo, reĉe da postoji
šansa da zajedniĉku ţelju ostvarimo. Ispriĉa nam da mu se
jutros krojaĉ sudbine obratio i jasna uputstva dao. Mi senke,
treba da se dogovorimo kakav ţivot na ovom svetu hoćemo.
Krojaĉ sudbine će sutra doći i ispuniti nam ţelju. Silno smo se
obradovale kad uputstva ĉusmo. Dogovorićemo se, to je bar
lako, rekosmo uglas. Neko vreme srećne poskakivasmo i jedna
drugu ohrabrivasmo. Još je bilo do podneva kad poĉesmo o
problemu da govorimo. Nastade tada pometnja. GospoĊica iz
personalnog prva se suprodstavi mom predlogu da od krojaĉa
zahtevamo slobodu. Lepo sam objasnila koliko će biti lepo kad
svaki ĉovek sam bude odluĉivao gde i s kim će ţiveti, s koliko
novca, kojim poslom će se baviti... Sloboda duha, sloboda tela,
sloboda svuda, sloboda u svakom trenutku. Sve sam ja to
Priĉe naših snova
121
slikovito opisala. A ona, gospoĊica iz personalnog, kaţe da
moţe biti slobodan samo ĉovek koji ne voli nikog. Dobro, rekla
sam tad, reci ti šta krojaĉu da kaţemo. Predloţila je da svet na
dva dela podelimo, pa u jednom delu da ţive dobri, a u drugom
loši ljudi. Sloţili smo se, nije joj loša ideja, a onda se opet
posvaĊasmo, jer svi su mislili da su dobri. Neka senka, ne
sećam se ĉija je, reĉe da bi bilo mudro da svet podelimo na
srećne i nesrećne, ali i tu smo se posvaĊale. Bilo je predloga,
portir je ĉini mi se predloţio, da za svakog ĉoveka razmerimo
jednaku površinu tla na kojem moţe nezavisno od drugih ljudi
ţiveti. Nije nam se dopalo. Da vratimo vreme za sto, za hiljadu
godina, pa da se s ovom pameću i iskustvom u to doba
preselimo, predloţila je šefica odeljenja za odnose s javnošću.
Meni se njen predlog dopao, ali mnoge se usprotiviše govoreći
da nije pametno kroz sve istorijske uţase ponovo prolaziti i da
na taj naĉin poniţavamo sve dobre ljude koji su svoj ţivot
potrošili da bi nama, budućim generacijama, bivstvovanje na
Zemlji olakšali. SvaĊale smo se do kasno u noć kao da smo
ljudi. Nismo se dogovorili.
Sa strepnjom ĉekali smo zoru. Stigao je krojaĉ sudbine.
Tuţne senke malih ljudi, rekao je dok nas je skupljao u balon
od sapunice, lutajte i traţite svoja tela, a kad ih naĊete opet
budite ljudi, mali, tuţni, glupi, šaĉica peska u Svemiru. Bacio
nas je, mi smo se rasule. Traţimo se.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
122
Svetlana Ţivanović – Spasi mi ljubav
Sinoć me je pozvala Lela. Pitala je da li sam sama i imam li
vremena da je saslušam. Rekoh joj: “Priĉaj!”
Reĉe mi ona da već godinama muţa vara. Prijateljice smo
još od srednje škole, tek da se zna! Ljubavnik joj je, objasni
ona, biznismen s kojim odavno poslovno saraĊujemo i kojem
smo se ĉesto podsmevale. Prvo, zato što se uvek saplete kad
ulazi u našu kancelariju i drugo, zato što uvek ispipka fotelju
pre nego što na nju sedne. Rekoh crnoj mojoj Leli da je luda,
jer je njen muţ Sreta sto puta zgodniji muškarac, mada sam ga
svega dva ili tri puta videla. Ućutka me Lela. Ispriĉa da se sa
biznismenom smuvala samo zbog love. Kupuje joj, kaţe,
najskupocenije poklone, izvodi je u luksuzne restorane, s njim
je svet obišla. A mene je lagala da sa nekom roĊakom po svetu
putuje i da joj ta roĊaka poklanja garderobu. Još mi ispriĉa da
je sve vreme, dok se ljubakala sa biznismenom, Sreti i
njegovim roditeljima, s kojima je ţivela u skromnoj kući,
govorila da skupe poklone dobija od mene i da sa mnom putuje
po svetu. Ali to nije najveći problem. Pre nepun sat strašno se
posvaĊala sa Sretom. On je nešto posumnjao. Pitao je gde je
provela prethodnu noć, a ona je rekla da je spavala kod mene.
Reĉe mi, moja crna Lela, da će sada, samo što nije, Sreta
pozvati, da proveri, a ja treba da kaţem da Lela jeste kod mene
prespavala. Tu ona prekide vezu. Došlo mi bilo da
eksplodiram!
Taman što prozor otvorih, vazduha sveţeg da udahnem,
telefon zazvoni. Javila sam se. Ĉula sam tihi glas sa druge
strane. Sreta se stidljivo predstavio i izvinio što me uznemirava.
Ne sećam se šta sam mu rekla. Moţda sam pomenula vetar što
danima duva. Moţda sam pokušala da kaţem nešto duhovito,
tek ĉoveka da opustim. Ćutao je neko vreme. Ĉula sam kako
uzdiše. Teško je izgovorio: “Da li je Lela kod tebe prošle noći
Priĉe naših snova
123
spavala?” Rekla sam: “Jeste.” Prekinuo je vezu. Bilo me je
mnogo sramota.
Otišla sam u kupatilo slatko da se isplaĉem, kad opet ĉujem
telefon. Javim se. Lela. Pita da li je Sreta zvao i da li sam je
spasila. Rekoh joj: “Jeste. Jesam.” Vrisnu ona od sreće, nazva
me svojom spasiteljkom i još mi ispriĉa da Sretini roditelji
ĉesto za mene pitaju i mnogo razmišljaju kako da mi se oduţe,
jer ja navodno Leli dosta poklanjam a ona poklone u kuću
donosi. Rešili su, reĉe Lela, da me na ruĉak pozovu. Sutra im je
pedesetogodišnjica braka i ţele da me ugoste. Osim mene,
drugih gostiju neće imati. Ja ih nikad u ţivotu nisam videla, a
opet, duša me zabolela. Lelu sam izvreĊala! Šta joj sve nisam
rekla. I da je matora sponzoruša i da je lopuţa i da je ubica i sve
najgore što mi je na pamet palo. Nije se naljutila. Poćutala je
par sekundi, pa me upitala da li hoću ljubav da joj uĉinim. Da li
ţelim brak da joj spasim? Još je dodala da ona Sretu i njegove
roditelje mnogo voli i da bez svog muţa ne moţe da ţivi. Rekla
je da ja ništa ne treba da brinem. Ona je pripremila garderobu u
kojoj ću njihovoj kući doći, jer ako bih obukla ono što inaĉe
oblaĉim ljudi bi posumnjali da ja nemam novca za
razbacivanje. I poklone je već zapakovala, a ja samo treba da ih
starim roditeljima predam.
Ne pitajte me kako sam noć preţivela. Kidala sam se što je
Sreta onako ponizno govorio i što mi je poverovao. Kidala sam
se što je moja najdraţa prijateljica laţljivica i što svoje voljene
obmanjuje. Na trenutke sam je mrzela zato što me je uvukla u
svoje laţi i što se zbog nje sama pred sobom stidim. Divila sam
joj se što je uspela tolike godine da sve nas zavarava. Ţalila
sam je što ne zna mirnije da ţivi. Ţalila sam i sebe što ne umem
da joj okrenem leĊa. Crna moja Lela, i mene će izdati ako joj se
samo ukaţe prilika. Pred zoru sam zaspala, a kad oĉi otvorih
ugledah osunĉan deo neba. Plavetnilo me toliko razneţi, te se
zapitah ko sam ja da jedan vedar dan Leli i njenim voljenima u
pakao pretvorim.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
124
Danas sam bila u Lelinoj kući. Sretini roditelji su se
obradovali kad su me videli, toplim zagrljajima su me doĉekali,
izneli su na sto najukusnija jela, potkrepljivali su razgovor kada
bih se ja zamislila. Sreta je izbegavao moj pogled. Lela je za
Oskara glumila. Kad sam sa Sretinom majkom u dvorište
izašla, cveće da mi pokaţe, ona me pomilova po ruci i tiho
reĉe: “Znam da je Lela neverna, a znam i koliko je Sreti
potrebna.” Oĉi su joj se ispunile suzama, ali nije im dozvolila
da kliznu niz obraz. Sreta nas je pozvao da se u sobu vratimo. S
velikom radošću je isekao tortu koju je Lela napravila.
Priĉe naših snova
125
Gabrijel Barišić – Kad hipsteri pišu pravila
Lucija je odmah s vrata gostionice ugledala Davorova leĊa
za šankom. Dvoje novinarskih kolega nije se puno druţilo
izvan posla, što ne znaĉi da su tajili osobne zanimacije. Davor
je radio kao fotoreporter, ali nije tome nalazio neku romantiĉnu
stranu. Obiĉno je susjedova trava zelenija – ţelio se okušati kao
pisac.
“Jesu li ti odgovorili s onog sajta?”, upita Lucija uz skok na
barski stolac, plasirajući pozdrav ispod radara. Bilo je to pravo
pravcato muško prijateljstvo. Davor kimne, pritisne par puta po
tabletu i okrene joj ekran.
„Razrada priĉe je utemeljena na zericu previše pravedniĉkog
moraliziranja za naš ukus. Sama po sebi, priĉa i ne bi bila loša,
samo da se ne pokušava toliko svidjeti ĉitatelju. Ljeviĉarskom,
hipsterskom, knjiţevnocrvnom, beskrvnom ĉitatelju. TakoĊer,
nije nas se dojmilo upadanje u klopku zrcalnog dualizma...“
“Pa, nije ti to ništa novo, znaš. To ti je filter. Oni su ti koji su
zapravo hipsteri jer si dopuštaju takve stvari. Misle da kroje ne
ukus nego kvalitetu. Baš ono što sam rekla, filter.”
“OK, mislim da ću razmisliti o tome, a moţda i uzeti u
obzir.”, bljesak zuba kroz hipstersku bradu. “Moţda i jesam
hipster!“
Zazvoni jedan od njegovih mnogih mobitela koje je, kao i
pozivatelje, raspoznavao prema pjesmama kojima su zvonili.
Götterdämmerung nekog heavy metal banda.
“Bok, Dragutine!... Ok, onda mogu slobodno navratiti?... Do
kada ti moram vratiti detektor?... Dobro, dobro... Ma, nadam se
da ću rješiti prije. Vjerojatno se još vidimo do tada... Vaţi! Ajd,
bok!”, vješto ubaci telefon u dţep patentiranom fintom koja je
samo pokazivala koliko ih ĉesto koristi poput Šejna i njegova
revolvera.
“Unaprijed se ispriĉavam!”, Lucija pomakne dlan na šanku
prema njemu, zavjerniĉki spuštajući glavu.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
126
“Misliš, detektor? Ma, ne bih ti lagao, he, he! Detektor za
metal u fušu... heh, traţim blago u šljiviku svojih starih.”
“Kakvo blago?”, sad ju je zatekao.
On digne obrve za jedan moment.
“Znaš Luce, moţda ti jednom i kaţem.”
Ona se zastidi. On joj, silazeći sa stolca, snaţno stavi ruku
na rame, pokazujući time da je sve u redu.
“A za koju firmu radi taj Dragutin?”, upita ona, opet
pretjerujući s novinarskim njuškanjem.
“Hej, mala!”, Davor pokuša biti ozbiljan s tim podignutim
prstom dok je prilazio da joj kaţe tiše. “Papageno, Luce,
Papageno!”
Okrene se i izaĊe. Sjeo je u auto i ovezao se do Dragutinove
kuće.
“Došao si.”, reĉe AnĊelka, supruga Dragutinova, mlaĊa
petnaest godina od Dragutina. Da nije toliko mlaĊa, eh, da nije
toliko mlaĊa, Dragutinu moţda ne bi smetalo... Da zna.
“Boris je u udruzi.”, Dragutinov sin s intelektualnim
izazovima iz njegova prethodnog braka. “Uĉe ih pisati na
raĉunalu.”
“Je li detektor tu negdje?”, Davor se nervozno osvrtao.
“DoĊi...”, njezine kobaltnoplave oĉi. Njezin kobaltnoplavi
vrat.
Boris je ranije ostavljao bicikl pod prozorom.
“Borise!”, kriknula je.
Boris je otrĉao.
....
Big Love Fleetwood Maca – Lucija.
“Hej hipsteru! “, bila je dobro raspoloţena, kao u većini
sluĉajeva. “Radim reportaţu o muljaţi u firmi o kojoj si mi
priĉao. Što kaţeš da me spojiš sa svojim ĉovjekom,
Dragutinom?”
“Nešto se ne ĉujem s njim ovih dana, ali mogu ti reći gdje
sada rade.”
Priĉe naših snova
127
“Ma daj! Što se dogaĊa? Zadnji put si sve dijelio!”
“Kaţem ti, imam nekih problema...”, trudio se kontrolirati.
“Proslijedim ti e–mail od uredništva knjiţevnog ĉasopisa.”
„Opusti se malo. Daj si oduška. Pusti ulicu na papir. Dozvoli
likovima da budu od krvi i mesa. Pisanje je ispušni ventil, ne
tuba bez zacurivanja.“
Davor i Lucija sjedili su svatko kod svoje kuće, pred svojim
raĉunalom, misleći:“Gadovi!“
...
Götterdämmerung
“Kvragu!”, ruka mu je zadrhtala prije nego što je po ekranu
kliznuo u zeleno. “Halo, Dragutine!”
“Moţeš zadrţati detektor.”, reĉe Dragutin zagrobnim
glasom.
“Hej, dolazi ti jedna mala iz redakcije...”
Dragutin je spustio.
“Sranje!”
...
Lucija vozi kroz polja tamnoplavi PRESS, sluţbeni
automobil s logom kuće. Dolazi do zapreka na cesti.
“Razminiranje u tijeku!“, koje ĉuvaju dva ĉovjeka u
fluorescentnim prslucima. Dalje su divlji šumarci i šikara.
“Dobar dan! Gospodin Dragutin?”, upita ona kroz spušteni
prozor.
“E, morat ćete ĉekati gospoĊo! Drago je u tijeku...”
...
Već je prestar za ovo. Teško diše pod debelim vizirom i
slojevima kevlara i keramike. Sam je ovdje, potpuno sam. Sam
je i u ţivotu, ali ne moţe plakati. Volio bi da moţe. A–ha, evo
je! Pronašao je ţicu i prati je do mine. Klik! Prokleta PROM
mina bila je osigurana „paštetama“.
Sam. Potpuno sam.
“Mama!”, iako je imao već podosta godina. “Pusti me
natrag, mama!”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
128
Eksplozija i kiša gelera.
...
Eksplozija, kiša gelera i dim iz šumarka. Lucijin vrisak.
Pirotehniĉar koji ju zaustavlja.
“Nemojte, gospoĊo! Nemojte!”
Ona plaĉe i naziva Davora.
...
Davor sjedi na travi u šljiviku. Kiša se slijeva po njemu.
Pokraj njega je detektor za metal. Do njega dolazi AnĊelka.
Sjeda mu iza leĊa i stavlja mu ruku u njedra. Tada pronalazi
srebrnu burmu uz detektor i stavlja mu je na prst. Poslije sjede
u birtiji. Razbistreni.
“Ima li dana da ne pomisliš na njega?”
“Uzeli smo se pred rat. Bila sam skroz mlada, a firme su
tada radile. Rat je sve sj.... Prestala sam ga voljeti, ako sam i
mislila da ga volim. Jedini naĉin da imamo love bilo je – to...
Ne, ne mislim na njega tako kako si pretpostavio. Tupa sam.”
„Boţe moj, volio sam tog ĉovjeka više od njegove ţene!“,
pomislio je.
“A ti? Radiš li štogod u ţivotu osim posla?”, upita ga.
“Pokušavam isplivati izvan hipsterskog miljea... “, više mu
pobjeţe sadrţaj uma nego što je bilo stvarno upućeno njoj.
“Što... što je to?”
“Hipsteri?”, ponovi svoj ritual s tabletom, ali na vrijeme
shvati da ona ne razumije engleski. “Dakle, slušaju muziku za
koju nitko nije ĉuo, jedu hranu za koju nitko nije ĉuo i
fotografiraju je, puštaju brkove i bradu i personaliziraju ih, nose
odjeću napravljenu od prirodnih i recikliranih materijala ili iz
drugog svjetskog rata, kupljenu u second hand shopu, bez
obzira što im karirane gumene ĉizme ne idu sa ţutim hlaĉama i
cvjetnim sakoom od samta ili lana, nose šal i zimsku kapu u
kolovozu i nemoguće ih je u javnosti vidjeti bez debelih
naoĉala i šešira dok guraju bicikl od pradjeda.”
“I uspijevaš li? Izgledaš malo prestaro za to.”
“Pa, kako me optuţuju...”
Priĉe naših snova
129
“Tko?”
“Izvjesni urednici...”
“Reći ću ti što mi je Drago jednom rekao. Budilica je
zazvonila u zoru i on reĉe: Jedino što ĉovjek treba je ĉiniti svoj
posao dobro. Ja znam jer radim takav posao. Kada ga radim, ne
mislim na druge, već jedino da ga moram uraditi, ako te ţelim
ponovo vidjeti, draga. Jer jednoga dana, ako ga ne uĉinim
dobro...“, ona zaplaĉe i Davor joj, kao po diktatu, pokupi suze
usnama.
To je bilo to! A njega su optuţivali da podilazi nekom
ciljanom ĉitatelju, a radio je, ne samo ono što zna, već i jedino
zbog sebe. Prokleti laţljivci i mutikaše!
...
Lucija odlazi vlakom traţiti stan u Splitu, novom radnom
mjestu. Davor je ušao da je konaĉno isprati. Ugledala je srebrni
prsten na njegovom prstu.
“Što, tajno si se zaruĉio u meĊuvremenu?”
On ga skine. Sada bi ga najradije bio bacio.
“Ma ne, to sam traţio detektorom. To si je moja mama
kupila za utjehu nakon razvoda.”
“Nemoj da moraš opet ţicati detektor.”, reĉe ona pokušavši
izvući situaciju. Davor je dovoljno uĉinio da to bude nesigurno.
“Ostao mi je detektor. Sad je moj.”, on primi njenu ruku vrlo
ĉvrsto s obje ruke.
“Ne brini, još ćemo se vidjeti!” , reĉe ona.
“Ne vjerujem!”, odgovori on, okrene se i brzo napusti glavni
zagrebaĉki kolodvor.
...
„Poštovano Uredništvo,
Pišući priĉu, uopće nisam imao na umu da se kome svidim.
Jasno mi je da kao pisac moram otrpjeti odreĊenu dozu kritika,
ali naĉinom svojeg odgovora vrijeĊate i mene i ĉitatelja, a ako
je itko ovdje hipster onda ste to vi. Samo sam pisao tako da
obavim svoj posao dobro.“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
130
Priĉe naših snova
131
Gabrijel Barišić – MMA fajterica
Bio sam tamo i vidio dio jedne priĉe u kojoj su sudjelovale
te neiskvarene duše. Dvojbeno je, meĊutim, smatrati Ferkhada
neiskvarenim, budući da je ipak bio mudţahedin za vrijeme rata
izmeĊu Rusa i Afganistana. Kako mnoge navade nas
zapadnjaka vrijeĊaju osjećaje nekoga iz neke „tvrde“ islamske
drţave, reći ću: da! Ferkhad je bio neiskvaren. Jednom mi je
jedan prijatelj rekao da je ljudima poput Ferkhada slikanje s
oskudno odjevenom plavušom kao tebi slikanje s glavom u
lavljim raljama. Ja sam Ferkhada volio smatrati nekom vrstom
Salomona jer će ga ljubav prema ţenama doći glave. Prema
strankinjama, kao i Salomona, jer Ferkhad je ovdje, u
Beogradu, konaĉno dobio azil i prije ove najezde izbjeglica iz
arapskoga svijeta. A kako je imao smeĊi pojas u karateu,
pronašao se u pomaganju pri pripremi MMA boraca.
...
Marinu i Draganu probudi telefon. Dragana se okrene, a
Marina se ode javiti.
“Ĉuj, Marina!”, reĉe joj Ferkhad preko telefona. “Moţda
imamo angaţman.”
“Šta?”, trljala je oĉi i zijevala. “Za mene?”
“Neka mala je odustala od borbe u Zagrebu.”
“Ajde, daj mi da razmislim. Moţe docnije na kafici?”
“Šta tu imaš da razmišljaš? Treba odmah da iskoristiš svaku
šansu. Bilo koja moţe da ti bude kljuĉna u ţivotu.”
“Ma, ne znam, ipak je to Zagreb...”
“Ĉekaj, da li si ti Hrvatica?”
“Jesam, jesam. Naravno da jesam, ali i Srbijanka! Vasceli
ţivot sam ovde.”
“Pa? Sada je mir. A jeste vi Srbi i Hrvati razmaţeni! I ĉega
se ti bojiš?”, ovo zadnje bilo je retoriĉko. “Ajde u pola dvanaest
u Prosenjaku?”
“Moţe. Verovatno ću da povuĉem Draganu.”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
132
Ferkhad uzdahne. Vjerojatno je odmahivao glavom. Lijepe
ţene. Lezbijke. Srbi i Hrvati. Bljah!
...
Vozile su se busom, prolazeći kraj prihvatilišta za izbjeglice.
Pokvarena Europa ih nije više ţeljela primati. I ti Hrvati, i ti
Slovenci... Za pola sata svi troje su sjedili na hladnoj terasi za
pušenje kafića Prosenjak.
“U svim pogledima, svi od toga imamo koristi.”, reĉe
Ferkhad.
“Dušo, samo ti treba da odluĉiš, neću da te na nešto
prisiljavam, ali kad već treniraš, zašto da ne probaš za
ozbiljno?”, reĉe Dragana. “Draga, moţda se spasimo!”
I sada, kada su odluĉili upustiti se u to, nakon odustajanja
MaĊarice, Marinu je ĉekala puno iskusnija Slovenka.
...
U hotelu u Zagrebu, Marina se teško nosila s tremom,
išĉekujući svoj veliki javni nastup u borilaĉkom sportu. Bio je
upaljen televizor.
„Srbistika“, upadne joj rijeĉ u uho.
„Iako postoji ogroman interes za otvaranje studija srbistike i
dalje se teţi objedinjenom studiju juţnoslavenske knjiţevnosti
koji je zaĉudo ĉvršće kohezivno vezan nego analogne i
aktualne politiĉke tvorevine. Pored toga javlja se problem gdje
bismo zaposlili te ljude koji diplomiraju takav predmet...“,
govorio je profesor na televiziji. To je od nje bilo daleko kao
doktorat od beskućnika. Moţda bi zanimalo Draganu, ali ovo je
druga drţava. Nervozno je prebacila na neki drugi program.
...
Dragana je bila u hotelskom stakleniku kada je ugledala
grupicu nervozne i ushodane djece. Izašla je van. Ispod drvene
klupe u snijegu je u krvi leţao psić slomljene noge i drhtao.
Djeca su doslovno vukla prolaznike za rukave ne bi li mu
pomogli. Red je došao na Draganu i ona se maši svog paklenog
mobitela.
Priĉe naših snova
133
“Priĉat ću ti poslije.”, reĉe na kraju Marini, odlazeći s
veterinarom. Kasnije će ustvrditi da je to najbolje potrošenih
sto pedeset eura. Samo što psa nije mogla ponijeti sa sobom,
već je završio u prihvatilištu. Ipak, tko će uzeti psa u gipsu?
...
Došao je i taj trenutak. Nominalno, jedna nevaţna borba, ali
gledatelji vole gledati ţene kako se šutaju. Po mogućnosti do
krvi. Slovenka ima skor 50:50, ali je deset godina starija od
Marine i ima dvadeset šest borbi. Ušle su u ring i Marina je
ţeljela da sve bude fer u toj silnoj anksioznosti. Dodirnule su
rukavice i borba je krenula. Tukle su se bespoštedno i bez
kalkuliranja. Ovdje nije do izraţaja dolazila vještina nego
hrabrost, ĉega im nije nedostajalo, i samopouzdanje. Izgledalo
je da će potrajati sve tri runde iako su se bez pardona mlatile.
Slovenki su usta otekla poput zrelog nara, a zatim je Marina
zadobila puknuće arkade. Krvi je bilo posvuda. Obje su bile
nevješte u borbi na podu pa se borba svela na udarce u stojećem
poloţaju, ali na kraju, dok je Marina bila pritisnuta uz konopce,
sjevne Slovenkino koljeno i Marina se samo opruţi na podu.
Anksioznost je nestala. Izgubila je svoju prvu profesionalnu
borbu. Taj nokaut sada je bio nevaţan, jedino je bio bitan kraj
te anksioznosti. Tako da je ĉak i taj poraz bio razlog za
zadovoljstvo – samo zato jer je bilo gotovo.
...
Drugo jutro opušteno su sjedili u najbliţem kafiću s
kladionicom. Moţda je to bio pogrešan potez.
Marina je nosila sunĉane naoĉale. Najviše zbog toga da
podljevi manje dolaze do izraţaja. Ali ljudi su gledali. Ljudi su
slušali. Ljudi koji su pili i nosili tikete. Jedan stane pred njihov
stol i reĉe Ferkhadu: “Ti si mi nešto sumnjiv.”
Zavlada muk na cijeloj terasi.
“Mogu to shvatiti, deĉko, ali nemoj...”, reĉe Ferkhad na
svojem srpskom s neeuropskim naglaskom.
“Šta nemoj?”, mladić zgrabi naslon stolca tako da su mu
zglobovi šaka pobijelili.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
134
“Ono što ne moţeš dovršiti...”, dovrši reĉenicu Ferkhad, ne
gledajući ga u oĉi.
“Šta je Arapiću? Ţene moţeš tući! Misliš da te se mi
bojimo?”
Podignu se njegovi prijatelji da ga zadrţe.
“Rekao sam ti da se ne igraš!”, Ferkhad dolije ulje na vatru i
svi se otkinu osim Dragane, koja ostade sjediti. Verzirani u
borbi, Ferkhad i Marina lako prebiju ĉetvoricu. Ubrzo se stvori
i policija i sve ih odvede u pritvor.
...
“Nisam znao da su MMA borci! Pustite nas da se
ispriĉamo!”, vikao je napadaĉ iz ćelije, trijezneći se.
Nakon nagodbe izlazili su sa svojim zastupnicima po
sluţbenoj duţnosti.
“Ej! Aj na piće!”, viknuo je taj, zvani Kizo. “Ĉujem da si
Hrvatica! Dobro te je sjebala Slovenka!”
“Imam dve otadţbine.”, reĉe nesmotreno Marina.
“Dosta tog sranja!”, javi se drugi. “Jebem i tebe i otadţbinu!
I tvoje Srbe i teroriste!”
Tako su se skoro opet potukli.
“Neka te pamćenje dobro sluţi! Još ćemo se vidjeti!”, vikao
je Kizo za njima.
Kako god bilo, Marina i ekipa otišli su kući s nekoliko
tisućica eura u plusu.
...
Nekoliko dana zajedniĉkog buĊenja koje vida sve rane...
“Nisam do sada zahtevala, ali daj mi sad opet, natenane
ispripovedaj gde si se dela ono jutro na dan moje borbe?”, upita
Marina za doruĉkom. Dragana se prisjeti tuţnog dogaĊaja za
koji se nadala da je imao sretan završetak pa se nasmije.
“Ĉuvala sam to za poseban ĉasak.”, te joj ispriĉa cijeli
doţivljaj spašavanja štenca. “I sada... Sećaš se što je onaj Kizo
rekao?”
“Znam.”, Marina stavi prst na usta. “Mislim da znam što
hoćeš da kaţeš. DoĊi...”
Priĉe naših snova
135
“Znam i ja, ako ćeš uvek da se povinuješ, nikada nećeš da
znadeš koliko daleko moţeš da doĊeš.”, reĉe Dragana.
Marina pronaĊe stranicu na internetu.
“Ne znam hoću li ikada više da se borim, ali ovo...”
Na raĉunalu je bio studij srbistike u Zagrebu, a zatim i
Draganine velike oĉi.
“Idemo?”
“Idemo!”, reĉe Marina. “Moţda te i tvoj pas još ĉeka.”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
136
Miljana Vidosavljević – Doći ću ti u snovima
Snovi u kojima se volimo poĉeli su pre prvog poljupca. U
prvom, leţali smo na palubi broda i smeškali se jedno drugom.
Java koju sam provodila sa drugim kontrolisala je san – ostali
smo na pogledima.
Iako smo na razliĉitim mestima svaki put, snovi se
nadovezuju jedan na drugi. Nebitno je što mi u jednom
pomaţeš da ispred trafike zapalim cigaretu, a u narednom
ispijamo votku u pustinji, znam da ćeš me uvek gledati onako
toplo kako samo ti znaš, ĉak i kad si za stolom sa
konkurencijom, ili se samo srećemo u hodniku, noseći uloge u
kojima smo se upoznali. Znam i da ću se jeţiti od tvojih
poljubaca, ako budu reţirani za ovaj susret.
U jednom snu, nisi imao nogu. Od kolena do stopala.
Priţeljkivala sam san u kome ćeš ceo biti od drveta, da te mogu
tu ostaviti, bez bojazni da ćeš vaskrsnuti u nekoj narednoj noći.
Uzalud. Par meseci kasnije, upao si na neku zabavu i uhvatio
me za ruku pred svima. Uspaniĉeno sam izvukla dlan iz tvog,
nadajući se da nisi osetio kako sam zavarniĉila od tvog dodira.
Nacerio si se dok si gledao kako odlazim. Naravno da jesi.
Noćas sam gledala na instagramu kako šetaš sa nekada
zajedniĉkim prijateljicama. Poţelela sam da otrĉim na Savski
kej, u nadi da ću te sresti. Ostala sam u svojoj fotelji. Sada,
kada ni tih devojaka više nema na mojoj javi, ne moram da
ţivim u neprestanom strahu da te neko ne spomene i ţelji da to
ipak uradi. Samo moram da ĉekam naredni san.
Priĉe naših snova
137
Miljana Vidosavljević – Više te ne puštam
Beliĉasta haljina za Ĉarlston mi klizi niz telo. Lupkam
potpeticama svojih plesnih cipela dok prolazim kroz
polupraznu dvoranu. Što su masivna vrata bliţe, više ubrzavam
korak.
MeĊu malobrojnim ljudima koji stoje po ćoškovima je i on.
Drug mu nešto priĉa, ali ostaje bez odgovora; on nemarno šara
pogledom po sali. Nastavljam ka izlazu, nadajući se da me nije
video. Ipak, osećam da jeste.
Još samo par koraka. Da hodam brţe, pod bi poĉele da
ukrašavaju rupice koje ostaju iza mene. Ĉujem kako zaustavlja
druga na pola priĉe, izvinjava se ljudima koje odguruje sa puta,
poĉinje da trĉi.
Ĉim preĊem prag, osetim njegove ruke oko sebe. Stigao me
je, stegao me je i uspeo da me zaustavi. Pokušavam da se
otmem, ali mi ne da. Odustajem. Par trenutaka hvatam dah, a
onda se okrećem ka njemu.
Gledam ga. Ĉitam mu “više te ne puštam” u oĉima; staklo
njegovih naoĉari samo uvećava taj izraz. Gleda me. Ni ne sluti
moj naredni potez.
Podignem se na prste kako bih dohvatila njegove usne.
Korakne unazad, ali me zadrţi u zagrljaju. Koraknem ka njemu,
da saĉuvam ravnoteţu.
“Ĉekaj!”, kaţe. “Pokvarićemo ono što imamo.” Znam na šta
misli, jedan poljubac i gotovo je sa prijateljstvom. Više nema
povratka, ništa neće biti isto.
“Šta da pokvarimo?”, odgovaram. “Ne priĉamo dve godine,
neće biti prvi put.”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
138
Strahinja Lakić – Munja
U noći 22. na 23. avgust, oko 1 ĉas nakon ponoći ,
iznenadna ljetnja munja pogodila je staru oĉevu kolibu i
potpuno je spalila.
Usamljena, na blagom uzvišenju iznad malog ledniĉkog
jezera koji se nalazio na rubu našeg, što je nekad bio katun, a
danas odmarališta, stajala je davno sagradjena trošna baraka.
Iako na romantiĉnoj lokaciji ( po današnjim parametrima),
kolibica je bila sve, samo ne romantiĉna. Ĉetvrtasta,
jednostavna, dvoprostorijska gomila prikucanih dasaka, kao da
se trudila da skromnošću i funkcionalnošću ne da sebi ni
mrvicu šansi za ljepotom. "Kuća starog kova", s odglumljenim
ponosom su isticali rodjaci ljubomorni na njenu magiĉnu
lokaciju. Svesrdno su se trudili da umanje ljepotu i uopšte
znaĉaj naše kolibe, hvaleći je kao "oliĉenje tradicije i
skromnosti". Ĉesto sam, mnogo kasnije razmišljajući,
prebacivao sebi što nijesam bio dovoljno pametan da shvatim
znaĉenje tih slatkorjeĉivih okova. Mada, nije ih shvatao ni moj
dobri i naivni tata.
Za njega je ta kućica bila oliĉenje tradicije, istorije...
porodiĉna zaostavština koja podsjeća na davne uspjehe predaka
i obavezu napretka podmlatka. Bila je to riznica uspomena.
Preparirane pastrmke iznad prozora koje je otac, dok je još bio
mali upecao u jezeru, o klin okaĉen štap kojim je podvig
postignut i stara probušena hvataljka za ribe uz pakovanje
ruĉno pravljenih mušica, uvijek bi ga raznjeţile dok se sjećao
tih vaţnih trenutaka kada je iz djeĉaka iznicao momak. "Bitno
je da znaš sam da obezbijediš hranu porodici!", uvijek bi
isticao. Bilo je u kolibici i starih fotografija napravljenih uvjek
vjernim i provjerenim Nikonom (nema mašine bez japanca,
tvrdio je), starih boca pokvarenog vina koja je donosio sa
Priĉe naših snova
139
sluţbenih putovanja, par ugljenom crtanih slika i dva tuceta
uvijek prašnjavih knjiga koje otac nikad nije htio da ĉuva u
nekom paketu ili u nekoj polici, jer je vjerovao da pohranjene
knjige niĉemu ne sluţe; treba da su tu, na dohvatu ruke, kako bi
te mamile da iz njih, s vremena na vrijeme, u zavisnosti od
koliĉine slobodnog vremena, istoĉiš par ĉašica mudrosti. Bila je
tu i njegova prva gitara. Izlizani pragovi i ledja "ukrašena"
tragovima metalne kopĉe vojniĉkog kaiša, vjerno su
personifikovali volju i strast mladog i romantiĉnog
zanesenjaka, kakav je otac bio, a i ostao do kraja ţivota.
Svi smo voljeli tu kolibicu. Pod "svi" podrazumijevam nas
nekolika ĉlanova uţeg domaćinstva, jedini preostali od slavnih
predaka. Bila je ona simbol našeg ţivota. Niko nije htio da je
mijenja (strahopoštovanje i nostalgija su malo opasna
kombinacija), pa je zadugo taj idiliĉni krajolik bio uskraćen za
ikakav napredak u materijalno kvalitativnom smislu. Nego,
kako to obiĉno i biva, kad mi to nećemo, ili pak ne moţemo
(uslijed privremene umne ograniĉenosti prouzrokovane
strahom) da nastavimo po Njegovom planu, On se umiješa.
Mora da Mu je bila goruća zelja da promijeni taj status kvo
kad je oĉeva kućica u pitanju, pa je u jednom potezu promijenio
sve.
Vatra je parala nebo. Divlji ples plamenova savršeno se
preslikavao na mirnom jezercetu stvarajući skoro pa
umjetniĉko djelo. Široka kotlina bila je obojena u narandţasto.
Najvisoĉiji vrh planine koji se nalazio zapadno od vatre uţivao
je u spektaklu. Njegova skoro pa 200 metara visoka, nikad
osvojena litica, reflektovala je svjetlost, pa je u jednom
trenutku taj ponosni gorostas zaliĉio na neki drevni i moćni
svetionik.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
140
Brzo se to proĉulo i saznalo. Došli smo na zgarište.
Nemajući je da smeta, pogled nikad nije bio ljepši. Tolike
uspomene... Svi smo bili zbunjeni. Rodjaci i prijatelji su
"sauĉestvovali" u našoj zbunjenosti. Nekima se nije dao sakriti
taj zbunjeni podsmijeh. Nije nas to doticalo.
Kad se razmakoše dušebriţnici, stajali smo oko zgarišta.
Priĉali smo o kućici, o trofejima, prepariranim ribama, o gitari,
o knjigama, o svemu. Sve te uspomene bile su tu. Mi smo ih
znali i kao da smo ih vidjeli. Ocu je to bilo dovoljno. Nije ţalio
ni trena. "To su bile naše stvari", rekao nam je."I niĉije više! Mi
znamo ko smo i što smo, što nam je ovo mjesto znaĉilo i ĉemu
nas je nauĉilo." Par suza radosnica i ponos u glasu dali su ovom
divnom momentu potrebnu dozu sveĉanosti. Zahvalio Mu se
otac na ovom poklonu. I svi smo. Ostali smo zdravi i srećni, a
ĉitav krajolik koji je nekad bio mjesto teške borbe za ţivot
naših predaka, postao je mjesto uţivanja i odmora. Napravio je
otac odmaralište, eko– katun, sad već regionalno poznat (da
vam ne priĉam ko je našim uspjehom bio "presrećan”).
Kasnije sam ĉesto razmišljao o tome kako jedno mjesto
moţe na dva naĉina da daje ţivot, i kako je jedan tren, jedna
iskra, jedan bljesak, dovoljno da se sve promijeni.
Sve je stvar momenta, samo ga treba uhvatiti i ne pustiti,
uţivati u munji.
Priĉe naših snova
141
Slavica Klеin – Naslednik
Ĉuli su se prvi petlovi. Rana zora je mirisala na mraz,
hladno je bilo, a i poneka sneţna pahulja je provejavala. Ta
davna 1968. je bila godina koja je uzdrmala svet... kaţu.
Studentske demonstracije u Varšavi, Charles de Gaulle
otvara devetnaeste zimske olimpijske igre u Grenoblu, Elvis
Presley dobija zlatnu ploĉu za "How Great Thou Art", desetina
hiljada ljudi u Zapadnom Berlinu demonstrira protiv
Vijetnamskog rata, Doug Engelbart prvi put pokazuje „miša“
za kompjuter, Hewlett–Packard proizvodi programabilni stolni
kalkulator, a izraĊena je i svetleća dioda, dok Šiptari na
Kosmetu prvi put demonstiraju za nezavisnost.
Slava je, Mitrovdan, zaštitnik mnogih pravoslavaca. Još
uvek spava Vratarnica, selo osam kilometara od Zajeĉara, u
istoĉnoj Srbiji, a u selu kuća od blata, okreĉena u belo, sa
pogledom na Timok. Ispred nje, vidi se pruga što se proteţe
preko njiva, kroz zasejana polja pšenice.
Crkveno dvorište se spajalo sa našim, a na sinoru su stajala
dva duda. Hladno jutro je valjda nateralo pse na laveţ koji je
odzvanjao i u sobi u kojoj je još uvek bilo hladno. Vatru majka
još nije podloţila. Gledala sam je kako nervozno šeta po kući sa
stomakom do zuba. Klecala je kolenima zbog bolova dok se
saginjala ka šporetu. U sanduku, onom crnom, plehanom, drva
je bilo tek za jedno naruĉje.
Otac je spavao. Sinoć je opet došao pijan i opet je grdio
majku. Ĉula sam kako joj je pretio, da će biti svašta ako mu ne
rodi sina.
Majka potpali vatru, te se zaputi u sobu u kojoj je spavao
otac. Pozva ga:
„Mile, ustani, treba isjeći drva, Ċeca se bude, hladno je, a ni
meni nije dobro!“, poţali se, te nastavi.
„Sinoć si priĉao koješta dok si tamanio rakiju, a sad ne znaš
gĊe ti je glava!“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
142
Promrmlja znatno tiše, a potom se uhvati za stomak.
„Mile, Mile!!!“, zavapi.
„Šta je bilo Stanka, što me budiš!?”, povika otac.
„Ma, idi isjeci drva, hladno je Ċeci!“, progovori tiho.
Umesto oca, iz druge sobe se pojavi deda Petko. Laganim i
pomalo drhtavim korakom ušeta u kuhinju. Verovatno je ĉuo
šta je priĉala njegova snajka a moja majka. Starac se dobrano
trudio da zaštiti svog sina, sina jedinca, iz loze Golubovića,
kojeg je odgajao potpuno sam, sve od sinovljeve ĉetvrte
godine. Znala sam da mu nije stalo do snajke koliko do sina,
štitio ga je da ne ustaje iz postelje, kako ne bi po hladnom
vremenu cepao drva kad je on, deda, već bio na nogama. Iako
mu je bilo osamdeset i kusur godina, još je bio vitalan, dobre i
plemenite duše, niskog rasta, suv ali ţilav.
Moj otac je priliĉno koristio njegovu ljubav, usuĊujem se
reći, lukavo.
„Mile, Mileeee!“, mati ponovo pozva oca.
„Psttt, snajće, nemoj ga budiš! Neka ga, neka spi, eve ja ĉu,
kaţi kvo trebe!?”, ljutito je siktao starac mojoj majci.
„Ali tata!“, sa negodovanjem reĉe majka.
„Ćuti i gledaj da ga usrećiš, loza Golubovića mora da se
nastavi, zatoj gledaj kvo ĉeš mu rodiš.“
Starac se okrete prema nama, ţenskoj deci te izusti:
„Voli vi deda, ali...!?“ , pomilova nas po glavi, okrene se i
ode napolje.
Ĉinilo mi se da se brţe vratio nego što je izašao. U jednoj
ruci je nosio drva, a drugom se oslanjao o štap.
„Eve snajće, eve drva!“
„Niste trebali!“ , reĉe majka persirajući mu. On bi joj uvek
prigovorio kako pored njega nema nikog drugog i da je sam,
oĉito ne razumevajući da mu majka kao svakom starijem
ĉoveku pridaje na vaţnosti.
„Jel, jeli neći ulezal iza mene?“, podrugljivo upita.
Majka je zaćutala. Znala je da nema kome da se poţali, već
da mora da trpi i ćuti. Inaĉe, majka je bila ţena iz drugog kraja
Priĉe naših snova
143
Jugoslavije, taĉnije iz Hrvatske, razliĉite vere, a i kulture. Nije
baš razumela ovaj kraj, ljude, obiĉaje, a koliko se sećam, ni oca
mnogo puta nije mogla razumeti.
Iz razmišljanja me prenuo njen glas.
„Sneţana, idi do baba Cvete, zovi je i kaţi joj da sam
spremna!“, mati je govorila u grĉu, otpuhujući.
„Zovi i dadu Slavicu, i Dušku, mora netko ĉuvat i vas
dvije!“, govorila je drţeći se za stomak.
Otrĉala sam bez prepirke tako brzo, da ĉak ni vrata nisam
zatvorila za sobom, a za mnom odmah istrĉa i sestra Radica.
Vrativši se, videla sam da je otac majku već smestio u
krevet. Bio je to onaj starinski, visoki krevet, sa dušekom u
kojem se nalazila slama. Sećam se, posteljina je bila ĉista,
karirana, na kockice. U majĉinim oĉima videle su se suze.
Imala sam osećaj da je jako zabrinuta i uplašena. Tuţna sam
bila zbog toga. Suznim oĉima je gledala u mene, pa prozbori:
„Još jedna gladna usta, još sirotinje, a ako ne bude muško bit
će još i svaĊe!“, govorila je, dok je otac izlazio iz kuće.
Kroz drveni prozor videla sam kako je otac otišao u birtiju
preko puta, „kod Pere“.
Jasno sam ĉula kako su izmeĊu sebe govorili:
„Eve ga Mika, eve koj ĉe da ĉasti, ne dobiva se svaći d'n
mušći naslednik i toj kude Golubovića!!!“
„Mika, ti trebe da ĉastiš!“, govorio je komšija Pera veselo
trljajući ruke na vratima birtije.
„A, ĉe bude ako Bog da, biće svega samo da me sl'nce
ogreje!“, govorio je otac glasno ispred birtije.
Otac je bio ĉovek srednjeg rasta, visokog ĉela, duguljastog
lica i velikog krivog nosa, baš kao u gavrana kljun. Bio je suv,
prgav i loše naravi.
„Ajde da popijemo!“ , reĉe otac i uĊe u birtiju, „Pijenje za
svu kavanu!!!“, orio se njegov glas.
Dok je otac još uvek bio pred birtijom, u kuću su došle
seoske „babice“, Vera i Cveta, inaĉe oĉeve roĊake. Mene su
poslale u drugu sobu. Tek što sam se ušuškala da mi ne bude
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
144
hladno, zaĉula sam deĉiji plaĉ. Znala sam da se majka porodila.
Kroz kljuĉaonicu sam gledala kako Cveta kupa bebu, a zatim je
uvija u krpe. Jasno sam videla kako su je poloţili na majĉine
grudi koja je od umora i bolova odmah zaspala, ne pitajući ni
da li je dete muško, ţensko, pa ĉak ni da li je zdravo.
„Cveto!?“ , progovori Vera, upitno je gledajući.“Videla li si
poubavo dete u selovo od ovoj Mikino?”
„Bogami nes'm, jeste ubavo dete, mi smo još poraĊale ţene
ali ovakvo dete ne vidosmo. PogleĊ toj ubavilo, ubave oĉi ima.
Nego, kvo ĉe na Miku da vrevimo kad dojde!?“, pogledale su
se zabrinuto.
„Neje Mika tak'v, znamo ga obe, malko ĉe zagomiga, pa ĉe
prejde preko toj.“, reĉe Cveta, te otvori vrata sobe gde sam bila
i uzme me u naruĉje. Još su se razgovarale šta i kako reći Miki,
kad se otac pojavio na vratima. Po oĉima sam mu videla da je
pijan.
„Iiiiii!?“, promuca toliko glasno da je probudio majku. U
njenim oĉima ponovo su se zacaklile suze. Ćutala je.
„Doš'l sam jer sam ĉul vikanje, još kude Peru!“, jedva
izgovori natucajući reĉi.
„Miko, sedi Miko, da znaš kvo bebe imaš! Najubavo u selo,
veruj Miko!!“, govorila je Cveta, pomalo drhtavim glasom.
“Da vidiiimmm!”, izvika se otac, te uze bebu i razmota je iz
krpa.
„Ţenskooooooo!!!“, galamio je po kući, a na licu mu se
ocrtavao bes. Bio je kao razjaren bik, kao bik starog Dušana
kad ide u borbe.
„Znao sam da sam nesposobnu ţenu oţenil, ne znaje da mi
rodi naslednika!!!“, galamio je, a zatim je podigao bebu u vis.
„Kvo s'g, kvo ĉu sas nju, s'g ĉu ju vrljim kroz prozor! A teb'
ĉu prebijem, piĉka ti materina! Uništila si me skroz, unazadila,
da nemam sina!“, lice mu je bilo kao u nekog ubice, zeleno od
besa, pa crveno.
Videla sam kako je majka pala na krevet. Mislila sam da je
umrla. Cveta je otrĉala do nje, a Vera je otimala bebu iz oĉevih
Priĉe naših snova
145
ruku. Plakale smo. Ocu to nije smetalo. Otvorio je prozor i
taman kad je zamahnuo da izbaci bebu, na prozoru se stvorio
beli golub. U kljunu je drţao crvenu, svilenu trakicu. Odnekud,
neoĉekivano, pored oca se pojavila i Cveta. Istrgla je ocu dete
iz ruku i pobegla je na ulicu. Boţjom voljom su se zaĉula
crkvena zvona. Celo dvorište je odekivalo od zvonjave. Gledala
sam u oca Miku. On je kao pokošen pao na kolena i molio za
boţju milost.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
146
Slavica Klеin – Jecala sam...
Kada smo se videli poslednji put, bio je sumoran, kišovit,
topao, letnji dan. Bila sam mokra, uprkos tome što sam imala
kišobran. Ugledao si me, zakoraĉao preko ulice i došao k'meni.
Zagrlio si me zaštitniĉki i rekao:
“Budi jaka, molim te! Udahni duboko i ţivi! Ne gubi vreme,
preuzmi odgovornost i ne beţi od promena koje moraju biti.
Fleksibilno ih prihvati u ovom mraku od ţivota.”
Kiša je padala, ćutala sam sa suzom u oku. Tihim glasom
nastavio je govoreći.
“Primeni strategije, postani mentalno jaĉa. Ne gubi energiju
na nebitne stvari, a to nebitno sam donekle i ja! Prestani ugaĊati
svima! Molim te, ne okreći se i ne razmišljaj o prošlosti! Ne
pravi iste greške nekoliko puta, udahni ţivot i ţivi ga i za
mene! Nemoj prestati, i nakon poĉetnih neuspeha ti moţeš,
hoćeš i moraš, da ţiviš i pišeš.
Poljupcem u kosu, uz topli zagrljaj, dao mi je svoju knjigu i
rekao:
“Oprosti! Znam da sam te povredio, ali i voleo. Ti si moja
zadnja ljubav koju nosim sa sobom.”
Otišao je laganim korakom preko ulice i nestao.
Stojeći, stiskala sam knjigu na grudi i naglas zaplakala.
Njegov dodir i zagrljaj će veĉno ostati u mom sećanju.
Sutradan je pisalo u nekim novinama da je pisac preminuo
od srĉanog udara, u svom stanu...
Ĉitam posvetu iz knjige koju mi je napisao:
“Ĉuvaj naša dva bela cveta, a ja ću ĉuvati tebe!”
Jecala sam…
Priĉe naših snova
147
Damir D. Ocvirk – Pačja juha
Jednog svibanjskog jutra natiskivao se narod Kotara S.
ispred goleme dvokatnice. Na proĉelju je blistala ploĉa s
natpisom: „Narodna knjiţnica i ĉitaonica“. Pri vrhu stubišta
vrpoljili su se drugovi iz mjesnog komiteta u oĉekivanju
visokih gostiju, koji bi trebali uveliĉati otvaranje nove
knjiţnice. Limena glazba ponavljala je treći put iste koraĉnice,
šarene zastave dojmljivo su lepršale na povjetarcu. Dolje, u
parku, vrtjelo se na raţnju sitno janje za Komitet i visoke goste,
te krupni odojci za narod. Uzduţ svjeţe pokošenih travnjaka
šetali su milicionari, pozorno motreći na okupljene i rumena
peĉenja na dogorjelim vatrama.
Vonj pregorjelog mesa nadmetao se s lepršavim mirisom
rascvjetanih jorgovana, dim je svima tjerao suze na oĉi, prazni
stolovi išĉekivali poĉetak zakašnjele gozbe…
Nestrpljivi Vlatko prikrao se kroz sporedni ulaz u knjiţnicu,
i nabasao na oca. On je, u potrazi za nekom knjigom, podizao
drugaricu knjiţniĉarku spram najviše police, ĉvrsto je obgrlivši
niţe struka. Ushićena njegovim dolaskom, ona je vrisnula,
poravnala suknju i nestala. Otac je pljucnuo u dlan, poravnao
par nevidljivih ĉuperaka na Vlatkovoj glavi, te ga izveo kroz
sporedni ulaz.
I dok su opušteno šetali parkom, poĉeo mu se otac
povjeravati o svojoj strasti prema ĉitanju. Dakle, nalickane
knjige na policama samo naivcima izgledaju nedostupne, a u
stvarnosti se one predaju prvom ĉitatelju u ruke. Potrebno se
samo malo protegnuti i dohvatiti onu koja te zanima. Ali, treba
biti vrlo oprezan, jer knjiga ima svakojakih. Ima ih velikih i
malih, debelih i tankih, teških i lakih, oĉuvanih i istrošenih, ima
onih koje šuškaju dok ih listaš i onih koje tiho klize pod
prstima, ima onih koje ĉitaš prije spavanja i onih za kratku
zabavu ne neuobiĉajenom mjestu, ima onih koje odmah shvatiš,
ali i posve nerazumljivih. Neke od njih su vesele, neke ţalosne,
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
148
neke pristojne, a neke ne; pa stoga ima onih koje posuĊuješ
svima i onih koje skrivaš.
“A, koju ste knjigu traţili vas dvoje?”, upitao je Vlatko.
“Kojih dvoje!?”, iznenadio se otac, pa brzo nastavio. “Znaš,
sine, knjiga ima i rabljenih, i zapostavljenih, jeftinih i skupih,
ima onih o kojima dugo maštaš a razoĉaraš se ĉim ti dospiju u
ruke, ima onih koje ti ostanu u lijepom sjećanju i onih koje
nastojiš zaboraviti, ima i onih koje se ĉitaju samo pipanjem, ali
i onih koje ne treba nikako ĉitati. Neki vole knjige s puno slika
i malo slova, neki pak obrnuto…
“Je'n, dva, tri!”, zagrmjelo je konaĉno iz zvuĉnika.
“Drugariceee… i drugovi!”
Otac je zanjihao brkovima, pripalio cigaretu i nastavio s
priĉom. Dakle, Vlatko nikada neće saznati kakva je neka,
ukoliko hrabro ne otvori korice i prodre u njezin sadrţaj do
kraja. Zatim je vrati na policu i prepusti uţitku drugog ĉitatelja,
a on se baci na novu. Ali, posebno drage knjige Vlatko mora
ĉuvati od nezvanih ruku, što znaĉi da vlastite knjige ne valja
posuĊivati; no, dobro je okoristiti se tuĊima, jer to je jeftinije i s
manje obaveza. Neke je pak dobro zamotati u šareni omot, jer
tada bolje izgledaju, dok su neke izazovnije bez omota...
“A, koju ste knjigu traţili vas dvoje?”, ponovio je Vlatko.
“Kojih dvoje!?”, upitao je otac, pa brzo nastavio. “Znaš sine,
da bi razumio sve što ti sada priĉam, moraš nauĉiti dobro ĉitati,
a ono se uĉi jedino ĉitanjem; prvo slikovnica, pa zahtjevnijih
knjiga. U mladosti se obiĉno puno ĉita, a moţe se ĉitati bez
naoĉala, i u mraku, ali se zato kasnije sve manje ĉita te se mora
sluţiti pomagalima; ĉak i pri dobroj rasvjeti. No, ne treba gubiti
nadu, jer ĉitati se moţe od rane mladosti, pa sve dok je ĉovjek
ţiv. U mladosti je bolje ĉitati starije i već provjerene knjige, a u
starosti novije, te uvijek paziti da se na njima ne ostavljaju
otisci prstiju ili zabilješke...”
“Ti i ona gospoĊa, knjiţniĉarka,”, rekao je Vlatko. “koja
nam bira školsku lektiru...”
Priĉe naših snova
149
“Ona je drugarica knjiţniĉarka!”, ispravio ga je otac. “Ako
je osloviš s gospoĊa, naljutit će se. A, školska lektira nije na
najvišim policama, jer…”
“Ali, koju?”
“Slušaj Vlatko! Svaka knjiga je novi i tajanstveni svijet, sve
dok je ne proĉitaš, a bitno je birati ih samostalno i na miru. Uz
to, treba imati na umu da na svakog ĉitatelja one ostavljaju
drugaĉiji dojam. To znaĉi kako svaki ĉitatelj misli da je samo
on proĉitao neku knjigu, a i one se tako ponašaju. Stoga moraš
uvijek vladati knjigama, a nikada dopustiti da one zavladaju s
tobom…”
“Drugovi radnici, seljaci…”, na vrhu stubišta knjiţnice
pojavio se neki visoki gost u pratnji drugarice knjiţniĉarke s
golemim škarama u ruci.
“Tko prvi knjizi, njegova knjiga!”, nasmijao se otac i rukom
pokazao prema stubama.
“…i pošteni intelektualciiii…”, grmjelo je iz zvuĉnika.
“Danas imam još nekih obaveza.”, rekao je otac i pustio
njegovu ruku. Zatim se stao probijati kroz okupljeni narod
Kotara S., a prema visokom gostu, koji je upravo presijecao
vrpcu na ulazu u dvokatnicu. Vlatko je odluĉio iskoristiti
nepaţnju milicionara i ponovo se prikrasti u mir još neotvorene
knjiţnice, u samostalnoj potrazi za tajanstvenim svjetovima.
Ušao je opet kroz sporedni ulaz i hrabro prišao krcatim
policama. Ali, tada je zamijetio Lidiju, predsjednicu Omladine
njegovog 8–og A razreda. Imala je crvenu vrpcu u kosi, bijelu
bluzu, kratku plavu suknju i bijele ĉarape. Bila je najbolja
uĉenica u školi i njemu je redovito ispravljala domaće uratke, a
on je nju nazivao Lidija Enciklopedija. Onako sitna, istezala se
prema najvišoj polici, podizala ruke, klizala ĉvrstim
mladalaĉkim grudima o šarene knjige.
Obgrlio je Lidiju niţe struka i pokušao podići prema ţeljenoj
knjizi. No, na pola puta koljena mu popustiše, a glava uletje
ispod njezine suknje. Ona je uplašeno stisnula noge i njegovu
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
150
glavu izmeĊu njih. Vlatko je zaĉuo one koraĉnice u ušima,
osjetio vrelinu bedara na obrazima…
Uhvatio se rukama za policu i pokušao uspraviti, s Lidijom
na ramenima. Ona je vrisnula, pa zašutjela, poĉela se smijati
glasno, pa sve tiše, pa ponovo vrisnula. Polica se zaljuljala i
knjige se obrušiše na njih. On je pao na pod, a Lidija na njega.
Nekako se uspio izvući, pa stao uzmicati ĉetveronoške. No, ona
ga je sada prepoznala, pa sustigla i uzjahala mu na leĊa. Vani je
limena glazba opet svirala iste koraĉnice, narod gromoglasno
pljeskao, a narodna knjiţnica Kotara S. bila je konaĉno
otvorena. Lidija je Vlatka stegnula bedrima još snaţnije,
dohvatila neku tvrdu knjigu i stala ga mlatiti po straţnjici,
glasno brojeći kroz smijeh “je'n, dva, tri…”
Nekako je uspio baciti Lidiju s leĊa, istrgnuo knjigu iz
njezinih ruku i pobjegao iz knjiţnice. Narod je u parku navalio
na gozbu, praznom knjiţnicom odjekivao je Lidijin smijeh.
S knjigom gurnutom duboko u njedra, pronašao je oca, koji
je iza ţbuna jorgovana nešto vaţno razgovarao s drugaricom
knjiţniĉarkom. Dok mu je srce udaralo poput poludjelog
bubnjara, Vlatko je pokazao svoju prvu samostalno izabranu
knjigu.
“Karl Marx…”, drugarica knjiţniĉarka je s divljenjem ĉitala
zlatna slova na koricama. “Kapital, svezak prvi!”
“Ima jako debele korice,“, rekao je Vlatko. “mora da je vrlo
pouĉna!”
“Itekako!”, sloţio se otac. “Jedina njezina mana je što je ona
zavladala ĉitateljima, a ne ĉitatelji njome. No, ĉim je proĉitaš,
zavoljet ćeš braću Marx!”
“Zar ih ima više?!”, upitala je drugarica knjiţniĉarka.
“Groucho, Chico, Harpo, Zeppo…”, smijao se njegov otac.
Vlatko je odluĉio odmah ponijeti knjigu kući i spremiti je
daleko do nezvanih ruku, sve dok je dobro ne proĉita.
Drugarica knjiţniĉarka je s odobravanjem kimnula glavom, pa
s Vlatkovim ocem otišla u tek otvorenu knjiţnicu, u potragu za
novom knjigom.
Priĉe naših snova
151
***
Poslije mnogo godina, Vlatko je opet je izvukao onu knjigu
s police. U gornjem desnom uglu još se nazirao okrugli ţig
knjiţnice s izblijedjelom zvijezdom u sredini. Na mah mu se
uĉinilo kako knjiga miriši po janjetini i peĉenim odojcima.
“U umirovljeniĉkim danima ĉitaš Marxa?!”, zaĉudila se
njegova supruga, koja je ušla u sobu.
“Marx je govorio kako će kapitalizam propasti zbog ljudske
pohlepe.”, rekao je Vlatko.
“Kao što je propao i socijalizam!”, odsutno je zatresla
sijedom kosom, povezanom crvenom vrpcom.
“Oboţavam braću Marx!”, nastavio je Vlatko.
“Zar ih ima više ?!”
“Groucho, Chico, Harpo, Zeppo….i Karl.”, nasmijao se
Vlatko i zanjihao brkovima. “Ţivjela Fridonija!”
“Ostavi se majmunskog posla i doĊi na ruĉak!”, njezine
plave oĉi bijahu tuţne. “Danas imamo samo instant juhu, jer
teška su vremena za umirovljenike!”
“Lidija, stavi knjigu na gornju policu,”, rekao je pomirljivo.
“podignut ću te.”
“Taj štos si mi već prodao,”, napokon se nasmiješila. “prije
pedesetak godina!”
“Danas je sve instant juha…paĉja juha...”, promrsio je
Vlatko. “Je'n, dva, tri…”
“Što si rekao?”
“Ništa.”, odgovorio je zagonetno i krenuo za Lidijom,
steţući tvrdo ukoriĉenog Marxa pod rukom.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
152
Blaţenka Jukić – Mario "Slatkica"
Lagano... Teškim koracima gazim putevima ţivota... Ĉekam
sunce da ih obasja.
Jutro je. Mraĉno, kišno. Kapi kiše, ostavljaju tragove na
staklu mog plavog prozora. Ĉuje se lagana muzika. Udišem
opojan miris crne kave.
Gutljaj po gutljaj doziva ţiva sjećanja... Metropola...
Zagreb....
Najvaţniji dogaĊaj veĉeri, sinoć, unatoĉ upornom
izbjegavanju mjesta na kojima bi ga srela, Vinko i ja naiĊemo
na momka Luku. Luka je bio moja bivša ljubav, od milja sam
ga zvala “momĉiću”. Ne patim za njim. Više ga i ne volim.
Moţda smo se navikli jedno na drugo kroz tih pet godina
zajedniĉkog ţivota. Još par mjeseci nakon prekida bili smo u
fazi adaptacije, na stanje “sam svoj majstor”. Prekid se dogodio
bezveze, iz neke glupe svaĊe, zbog nekih ljudi koji su se
umiješali u naš ţivot.
Ta mala pauzica, prešla je u prekid i... Goodbay! Ţivjeli smo
skupa oko dvije godine.
Nakon svaĊe i dobivene diplome, otišla sam k svojima na
more. On je ostao, angaţirao frendove, gajbe pića, našao novu
curu i eto. Nije štimalo već neko vrijeme i to smo oboje znali.
Ostali smo u prijateljskim odnosima, sa tendencijom– bez tona
i u nelagodi. Znam, da sam se malo potrudila, mogla sam ga
ponovo imati. Shvatila sam da ne ţelim.
Uglavnom, ja sam se pravila da ga ne vidim, dok se on nije
odvaţio da nam priĊe. Uputio mi je onaj ĉuveni pogled "Aha,
opet si s tim momkom Vinkom! Znao sam ja da će tu nešto
biti." Desetak minuta govorili smo gluposti, dok Vinku nije
postalo dosadno i osjetim bockanje u leĊa. Shvatila sam,
trebamo ići, pozdravili se i krenuli.
Priĉe naših snova
153
Osjećala sam Lukin pogled na leĊima i shvatila da je još
uvijek ljubomoran.
Nikada se nije mogao kontrolirati.
Popila sam pelin i osjetila se bolje. Vinko je kolutao oĉima i
rekao:
“Fakat ne mrem vjerovati, kaj si ti u toj budali ikad
vidjela?!" Kada ţeli biti uvjerljiv, pojaĉao bi svoj zagrebaĉki
naglasak. Tako samo postaje smiješan. Uspjela sam se suzdrţati
da ne prasnem u smijeh. Krenula sam u proces galebarenja
pogledom, ne bi li izvukla štogod iza brda zalizanih šminkera s
pićem u ruci već sat vremena
Nije prošlo ni par minuta i uberem, a koga drugog nego
"Slatkicu". Išao je u WC.
Slatkica ili Mario– utjeha protiv crnih misli nakon prekida s
Lukom, koje mi pomalo i nije mrsko. Zato ga pokušavam
izbjegavati, jer bi se moglo oteti kontroli, a onda sam opet u
"shitu". Jadni momak, dobio je nadimak od mene i Vinka, on i
ne zna za to i sad mu je gotovo. Bolje i to, nego da je neki
neugodan nadimak, kako znamo zvati neke prijatelje.
Tako smo se ja i "Slatkica" malo škicavali, smješkali i
namigivali.
On je bio sa svojim frendom i nekom curom u preuskoj
"špeksi" majici. Nikakva prijetnja za mene. Vinko je taman
poĉeo zašprehavati neku napirlitanu papigu što mu je sjedila s
desna. Ja sam napravila izlet do WC–a, a na izlazu pojavi se
"Slatkica". Te oĉi ne moţeš promašiti. Stvarno dobar alat za
razoruţavanje ljudi, koje on vrlo dobro koristi. Moram priznati
da su plave okice i jedna od mojih napadaĉkih tehnika. Tako bi
se našle dvije plavooke budale bahate, napravili bi par gluposti
zajedno, i to bi bilo to.
"Ako vas i ĉuju, ne znaĉi da će vas ozbiljno shvatiti."– G.
Bogghart.
Pozdravim Slatkicu. Zatreptao je okicama, nasmijao se i
uzvratio:
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
154
“Da, znam!” Bahato jedno stvorenje, poljubio me na prepad,
ono "za pravo" i pridruţi.
Dok sam popravljala šminku u wc–u i blesavo se cerila sama
sebi, stigla su mi dva sms–a.
Prvi: "Vidimo se ovaj tjedan na kavi?”, by Luka.
Drugi: "Ĉujemo se!”, by Zara.
Treći: “Pa gdje si više? OVA je gadna i za priĉu, kamoli za
nešto drugo, zove Vinko!”
Vinko je tu veĉer zapazio 28 ţena, koje su se njemu uĉinile
za obradu i doradu.
Ona njegova "papiga" odlepršala je u tko zna kojem smjeru.
Došlo mi je za zamisliti se nad vlastitom sudbinom, kad mi je
predloţio da ocijenim guzu jedne prolaznice. Odustala sam od
te psihoanalize u istom trenu. Mislim da mi se u zadnje vrijeme
razvio neki glupi muški djelić za percepciju ljudi. Strašno!
Morati ću se više druţiti s frendicama da bi bila romantiĉnija i
osjećajnija. Unatoĉ svemu, bilo nam je zabavno, priĉica, cuga,
susret sa frendovima i povratak u svoj topli krevet... Sama.
Probudila sam se kasno, kao i svaki dan od kada ne radim.
Imala sam malu nezgodu s rukom. Zvala me Lana da se
naĊemo na kavi. Lana je još na faksu, na ekonomiji, i ne ţuri
joj se diplomirati dok joj roditelji plaćaju studij. Ţivi u
vlastitom stanu koji joj je kupio tata, nema auto, jer je nedavno
jedno razbila. Svaka 2–3 mjeseca mijenja deĉka, ne nosi
dizajnersku odjeću, ima svoj stil, super je cura, uţiva u tome što
ima i to zna podijeliti s drugima. Ne osjećam se nelagodno u
njenom društvu što moram raditi da platim stan i hranu, i
nemam bogate roditelje kao ona. Upravo je prekinula s Franom,
jer je bio malo smotan i nosio je neke ruţne cipele, kao da je iz
dinastije izišao. Inaĉe je crn, visok, zgodan i uspješan. Eto,
ţena prekine s momkom zbog ruţnih cipela! Ali Lana je takva,
jer ako ima bolji i od najboljega, ona će ga pronaći, zavesti, za
sitnicu i ostaviti. Ne znam kako joj to uspijeva (vjeĉna tajna),
ali cura ima gard.
Priĉe naših snova
155
Za razliku od Lane, ja s nekim, tko mi se sviĊa, imam
potrebu o neĉem i razgovarati, pa mi je nešto teţe naći srodnu
dušu. Dok smo pile kavu najmanje dvadeset ljudi se Lani
javilo, ali ona ima samo nas dvije prave prijateljice, koje nismo
s njom zbog nekog interesa; mene i Saru. Sara radi u srednjoj
školi, uĉenici je vole i ona njih. Mora paziti kako se ponaša
vani da je neki uĉenik ne bi vidio u neprimjerenom ponašanju.
Zbog toga se ne moţe opustiti, kao nas dvije. Malo smo
prokomentirale naše problemĉiće i zakljuĉile da nam je, u
stvari, dobro. Krenule smo u šoping od tri sata i kupile po neku
sitnicu za svoju dušu.
Dane sam provela pregledavajući i šaljući mailove,
bauljajući po dućanima i šetajući Taru.
Zakljuĉila sam da me ona najviše voli i da mi se jedina
najviše veseli. Nakon dvije sekunde što sam je izvela vani,
ubrala je zgodnušastog Westiya i odlepršala za njim. Morala
sam je stići, vezati i povlaĉiti sve do kuće, dok je ona
demonstrativno šlajfala noţicama po travi. Došli smo ispred
vrata, ĉuĉnula je i popiškila se. Eto što su ti ţene! Taru sam
dobila od Luke za roĊendan. Tara je još jedino opipljivo što nas
veţe. Preko tjedna je kod mene, a vikendom je njegova.
Od Slatkice ništa, već tri dana.
Bila sam umorna i prezaposlena da bi o njemu brinula.
Popodne me Lana posjetila na poslu i donijela mi veliku vruću
kavu i spasila me od poslijepodnevnog kljucanja. Skoro sam
zaspala na masaţeru, dok me potencijalni kupac blijedo gledao
i bockao prstom u rebra, da vidi jesam li meĊu ţivima. Izvukla
sam se reĉenicom da tako naše fotelje dobro djeluju, kada
sjedneš u nju da odmah zaspeš. Priĉala sam i engleski sa
indijcem, koji je netremice buljio u moj dekolte i uvalio mi
vrećicu nekakvih sjemenki, koje sam gurnula tamo negdje, ĉim
je on okrenuo leĊa. Pokušavam prijeći na vegetarijanstvo, ali ne
ide. Ĉim ĉujem miris dalmatinskog pršuta, ĉajne kobasice,
pancete... Ne mogu odoljeti!
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
156
Izgleda da su ove masaţne fotelje zanimljive samo
penzićima, koji kad se uvale u nju ne znaju izaći. Usput se
naravno raspriĉaju o unucima, sinovima, snahama, penzijama,
vremenu, struji, vodi, plinu... Ja to sve moram slušati, smiješiti
se, klimati glavom. Tako oni dobiju besplatni psihoterapijski
tretman i masaţu.
Pozitivno je to, što mi se sada svi moji problemi ĉine manje
strašnima i vaţnima, i ne mislim na njih. A i svi oni frajeri su
išĉezli iz moje glave i zamijenili ih penzići i bakice.
"Ideš, Mincek!”
Poslije ovog prelazim u tjedan dana potpune izolacije i
odmora.
Primijetila sam da dosta ljudi ima problema sa zubima, pa
moja draga frendica Nina ima posla kao u priĉi. Nina je asistent
u zubnoj ordinaciji dr. Šorića, koji bi bio adekvatan i prigodan
ljudski suprotnospolni dodatak, za jednu masaţicu, mazalicu i
pokoju pusu. Za sve što bi slijedilo iza, ne bi bila sposobna, jer
bi već spavala kod maţenja. A opet bi tu trebalo biti neke
priĉice na verbalnoj razini, za što, fakat, ni trenutno nisam
sposobna. Tako je bolje meni i momku da se drţimo podalje
jedno od drugoga.
“Ţene su pametnije od muškaraca, jer znaju manje, a
razumiju više.”–J. Stephens
Grrrrrrrrrrr... Preplaši me zvono na vratima i vrati me u
stvarnost.
Kiša je prestala padati, sunce srameţljivo izviruje iza
oblaka, pojavi se duga, romantika...
"Tko je sada? Nisam nikoga oĉekivala."
Provirim kroz špijunku, kad ono– nemila susjeda!
Ne mogu je sada primiti, ovo malo slobodnog vremena
koristim za sebe. “Slatkica” je na poslu, djeca u školi, i trebam
odmor, ne mogu.... Ţao mi je....
Priĉe naših snova
157
Slavica Turinski–Lazić – Kralj proljeća
Sara promatra prijenos Eurovizijskoga natjecanja, niti ne
pomišlja da će doţivjeti takvo zaprepaštenje. „Blistavo
šarenilo, sjaj i prenemaganje, ni ova se veĉer neće razlikovati
od mnogih takvih do sada!“, pomisli i zavali se u naslonjaĉ. No,
odmah na poĉetku doţivi šok koji će njene nadolazeće dane
okrenuti u sasvim neoĉekivanu smjeru. Prvu pjesmu zaboravi
po svršetku posljednje note. Ni izvoĊaĉa, ni zemlje se ne sjeća.
Krene najava sljedeće zemlje. Rusija. Voljela je Rusiju kao
nešto bolno i lijepo unutar sebe same, jer od tamo, iz neke
daleke daljine Sibira, vuĉe po oĉevoj strani korijenje koje ju
doziva stoljećima, dugim, praiskonskim zovom neobjašnjive
snage, koji osjeća u svojim kostima i strukturi, u mentalnome
sklopu i sustavu svojih osjetila, što ju tjeraju da zaplaĉe kad
ugleda velika, bijela prostranstva, bez kraja. Rusija. Osjećala ju
je i kao dio izvan sebe koji vuĉe za sobom poput sjene. Znala je
zašto ju nazivaju majkom. Majka je jer te doziva k sebi, a ti se
odazivaš i ideš prema njoj, oĉekujući da te zagrli.
Sliĉice najave su nestale, izvoĊaĉi već na pozornici i prvi
zvuci odsvirani.
Uto se pojavi pjevaĉ u krupnome planu i zapjeva na
engleskom jeziku s prejakim ruskim akcentom. Bio je to mlad
muškarac, tridesetih godina, snaţne konstitucije, crne kose,
srednje visine, jednostavne odjeće tamnih boja, sa zagasitim
šalom oko vrata. Kamera zadrţi njegovo lice u krupnome
planu. Saru najprije zaprepaste obrve i njihovo pomicanje u
skladu s pjesmom, toliko rjeĉito da je i bez glazbe i rijeĉi znala
o ĉemu se govori u pjesmi, ovo je neka bolna i nesretna ljubav
što jedva graniĉi sa smiješnim. Potom ju zaprepaste oĉi. Nešto
duboko unutar njih… Ubrzo shvati:
„Ah! Nije li to ta ruska duša o kojoj sam toliko ĉitala u
klasiĉnoj ruskoj literaturi? Ove oĉi i izraz lica mogao bi imati
bilo koji od likova poznatih ruskih klasika; nekakav poruĉnik
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
158
na balu, ili plemić u Gogoljevim „Mrtvim dušama“, Tolstojev
Vronski, ili jedan od kozaka, a sjajni likovi Dostojevskog... Ah,
bilo koji od njih! Da, to je ta ruska duša o kojoj sam toliko
ĉitala i silno ju ţeljela upoznati, doţivjeti, shvatiti... A gledam
ju upravo sada, u ovim oĉima, i vidim Rusiju duboko unutar
njih, sa svojom ljepotom i boli, tajanstvenošću, okrutnošću,
beskrajnošću, strašću, oĉajem i tugom, s poviješću i ratovima,
blistavim kupolama, drvećem i vlakovima, kićenim zgradama,
daĉama, jurodivima, bundama, bogatstvom i krvlju, ljubavnom
bolju, glazbom, pijanstvom do smrti, s kockarima, dramama,
samovarima, beskućnicima, moćnim vladarima, revolucijama,
vjetrovima, studeni, snjegovima, s patnjom teškom i dubokom,
s patnjom bez kraja.“
U trenutku pred njom zablista sve što je ikada zamišljala da
Rusiju predstavlja. Bio je to udar. Šok! Odcjepljenje kostiju od
zglobova, mozga od ţivaca, misli od razuma!
„Ne! Ovomu se nisam nadala. Tko je taj ĉovjek?!“
U dva koraka– klik! klik! Firefox… Google… Otkuca
njegovo ime i poĉne pretraţivati; roĊeni moskovljanin,
balkanskih korijena po oĉevoj liniji…
I svijet više nije bio isti.
Ubrzo se dogodi.
Negdje u pozadini glave u trenu joj se stvori slika
moskovskih kupola s katedrale Sv. Vasilija Blaţenog,
zablistaše velika slova ZLATNE KUPOLE, potom ugleda
njegove oĉi s upornim pogledom što prodire duboko unutar nje,
vidi i zna što se tamo dogaĊa. Kupole se poĉeše spiralno
okretati i stopiše se s njegovim pogledom. Odjednom joj se sve
zavrti.
Trgne se.
„Što je ovo? Što se to sa mnom dogaĊa?“
***
Moje prezime potjeĉe od stare ruske plemićke obitelji koja je
Priĉe naših snova
159
pred nekoliko stotina godina vladala jednim podruĉjem Sibira.
Sjedište joj je bilo u istoimenome gradu. Nije poznato je li grad
dobio ime po obitelji ili je obitelj nosila ime grada. Sklona sam
vjerovati potonjem. No, dokaza nema. Poĉetak nastanka grada
je tisuću šeststota godina. U blizini se nalazi i rudnik istoga
imena. Nesumnjivo negdašnje vlasništvo obitelji. No, opet
dokaza nema. Jedini dokaz je ime. To ĉudno ime što se
provlaĉilo kroz nepredvidive tijekove povijesti, do današnjih
dana, ostavivši mi u nasljeĊe svoju tajnovitost i vjeĉno pitanje
koje me muĉi. Što se dogodilo s mojim neznanim precima u tim
davnim vremenima? I zašto su protjerani s podruĉja kojim su
vladali? Kakve su ih to sudbine zadesile na njihovom tri tisuće
kilometara i nekoliko stotina godina dugome putu, koji su prešli
da bi u moju strukturu ucrtali svoje gene i obiljeţili mi dušu
peĉatom tih dalekih daljina koje su, zamišljam, teška srca onda
davno napustili, a koje mene vuku natrag sebi kao ka svome
ishodištu? Hoću li ikada saznati? U potrazi za odgovorima
provedem cijelu zimu pretraţujući bilo kakve informacije
vezane uz to neobiĉno ime i naĊem popis prezimena koja su se
u tome gradu susretala od poĉetka tisuću osamstotih godina na
ovamo. No, niti uz jedno ime, niti uz jedan sluĉaj s popisa,
svoga prezimena ne naĊem. Dakle, protjerani su mnogo ranije.
Jedino što još znam jest da su moji tajnoviti preci u svojim
kretanjima od sibirskoga ishodišta prema ovamo, prije
dvjestotinjak godina, s ukrajinskih prostora stigli u krajeve
Slavonije, i da je crkva u kojoj su bili pohranjeni spisi, kao
dokaz njihova postojanja na podruĉju Sibira, izgorjela.
I… i… To bi bilo, otprilike… Da… To bi bilo, naţalost, sve!
„When I return from the valley of shadows, the spring in my
footsteps will colour the lands...“, pjevao je pjevaĉ, a ja
promatrala njegove oĉi i slušala pjesmu što dopire s njegovih
usana kao da dolazi iz nevidljivih svemirskih prostora za koje
jedva naslućujemo da postoje. Rijeĉi se stapaju s melodijom
kao voda sa zemljom. Pjesma se razlijeva. Razilazi. Teĉe.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
160
Natapa doline. Tjera travke na nicanje, pupoljke na napinjanje.
Govori o srebrnim rijekama, zelenim poljima i smaragdnim
livadama, o sreći sjedinjenih ljubavnika i radosti susreta
prijatelja. Potpiruje nadu. Tjera na plodnost. Raduje ptice.
Doziva sunce. U bjesomuĉnu trku nagoni jelene. Rasipa raskoš
zvukova, boja i mirisa. Uobliĉava u savršenstvo, u sklad.
Pretvara u sveĉanost, pozivajući na slavlje raĊanja novoga
ţivota. I budi ljubav, obećavajući kako će ona biti vjeĉna.
„Kad se vratim iz doline sjene, proljeće u mojim stopama
obojit će zemlje...“, Sara prevodi rijeĉi pjesme i muĉi se poput
mnogih prevoditelja traţeći prikladne izraze i rijeĉi.
Zatim je poĉelo. RaĊao se polako. Zemlja je natekla i poĉela
rasti poput breţuljka. Potom se raspukla. Tada se iz raspukline
lišća, treseta, komadića drveta i grumenja tla, poĉeo odizati i
pomaljati oblik ĉovjeĉjega lica u profilu. RaĊao se polako.
Izlazio iz zemlje, crne, tmaste, bogate, plodne. Bio je crn kao
zemlja iz koje se raĊa. S mukom je izranjao. OslobaĊao se
okova što drţahu ga nepomiĉnim, zaleĊenim, sputanim, i sna
što drţaše ga snenim, potpuno tihim... I snjegova što prekrivahu
ga dugo, strahovito dugo. Kidao je sjene što vukle su se za
njegovim stopama i oteţavale mu korak na beskrajno dugom,
vijugavom putu sumraĉne doline iz koje stiţe. Promatrala je
roĊenje širom otvorenih oĉiju. Izranjao je polako. Vidjela je
glavu i ramena. Trup. Bedra. Koljena. Muškarca izvanredne
ljepote. Zaprepašteno mu pogleda lice. Oĉi. Njegove oĉi
pogledaše njene. Ostane kao pogoĊena. Probodena. On izvuĉe
stopala iz zemlje i napravi prvi korak. Zatim krene, ne
osvrnuvši se. U tragovima njegovih stopa zapoĉne nicati
trava… Njoj tlo izmiĉe pod nogama i polako se oko nje poĉinje
vrtjeti.
Bilo je proljeće dvije tisuće i desete godine. Sara je stajala u
kupaonici. Sunce je jarko sjalo u unutrašnjost kroz otvoreni
prozor. Toplina se ugodno širila prostorijom. Pored nje, njezin
maleni sin odjednom reĉe:
„Mama, 'ajmo napisati pjesmu o proljeću!“
Priĉe naših snova
161
„'Ajmo!“, prihvati ona. „Kako ćemo je nazvati?“
„Zvat ćemo je… Kako? Kako?! Ne znam! Eh, znam!
KRALJ PROLJEĆA!“, uzvikne napokon.
„Moţe.“
„Moţe!“, oduševi se on. „Kako ćemo zapoĉeti? Moţda
ovako... Proljeće je... Proljećeee…“, zastane. „A, šta dalje?
Kako dalje?“
„Evo, ovako!“, zapoĉne ona. „Odesa u bojama jeseni.
Moskva u crvenoj haljini. Tamo negdje je kralj proljeća,
prosjaka i beskućnika, radost jednostavnih melodija…“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
162
Vitomir Ćurĉin – Sarajevska putovanja
snova
Tog prvog novogodišnjeg jutra, 2050. godine, probudio sam
se tek oko 10 sati. Zadovoljno sam se proteglio u krevetu
razmišljajući o protekloj noći. Pruţio sam ruku ka ţeninom
jastuku, ali ona nije bila u krevetu. Ustajući polako iz kreveta,
pogledao sam kroz prozor spavaće sobe. Oblaĉno i tmurno
nebo pritiskalo je Sarajevo, a snaţni udari ledenog vetra lagano
su pomerali zavesu na prozoru. Pogledao sam prema Marin
dvoru. GraĊevine uz Miljacku, koje su mi uvek impozantno
dominirale panoramom Sarajeva, sada su mi se nekako
smanjile. Ĉitav prizor je bio priliĉno deprimirajući, posle onog
veliĉanstvenog pogleda sa prozora hotelske sobe u Dubai–u i
noćašnjeg doţivljaja, koji je bio pravi praznik za oĉi i dušu.
Povratak u surovu realnost izazivao mi je priliĉnu
nelagodnost, pa sam potraţio ţenu kako bi zajedno razmenjali
utiske iz burne novogodišnje noći.
Uputio sam se ka kuhunji gde je ona već ukljuĉila program
za pripremu doruĉka. Prišao sam joj sa leĊa, poljubio je neţno
u vrat i prošaputao: “Srećna ti, dušo, Nova 2050. godina, opet!“
Ona mi je uzvratila dug poljubac, rekavši da je nameravala da
mi doruĉak donese u krevet i tako bar malo produţi onaj
diskretni šarm glamura od noćas.
Za doruĉkom smo oduševljeno prepriĉavali utiske za
zajedniĉkog doĉeka Nove 2050. godine. Otkada su priliĉno
pojeftinile specijalne naoĉari za virtualna putovanja, mogli smo
sebi da priuštimo jedan glamurozni doĉek u prestiţnom hotelu
sa 7 zvezdica u Dubai–u. Za manje novca doţiveli smo
nezaboravno iskustvo pravog putovanja, a da pritom nismo
morali da napuštamo naše fotelje i toplinu doma.
Naoĉari sam vrlo povoljno kupio od komšije Kineza, što je
eto, bila još jedna prednost našeg preseljenja u kinesku ĉetvrt
Priĉe naših snova
163
Sarajeva. Uz njih sam morao da kupim i neku pirotehniku, što
će posebno da obraduje unuke kad nam doĊu u posetu.
Do stana smo inaĉe jedva došli jer je potraţnja velika zbog
velikog priliva Kineza i sistematske akcije preseljenja seoskog
stanovništva u gradove. U Sarajevu sada ţivi oko 70% ukupnog
stanovništva.
Ţena i ja smo evocirali uspomene sa novogodišnjeg doĉeka,
upadajući jedno drugom u reĉ, prepuni utisaka i oduševljenja
zbog predivno provedene noći. Bili smo bukvalno frapirani
monumentalnim hotelskim holom u koji bi mogao da se smesti
Ajfelov toranj, nepojmiljivim luksuzom, raskošnim toaletama i
nestvarnom ponudom hrane i pića. Sve je bilo zaĉinjeno sa
toliko tehniĉkih inovacija i vizuelnih efekata da smo bili
naprosto zapanjeni. Od raskošne hotelske sobe od bar 150 m2, u
venecijanskom stilu, do ogromne sale za doĉek u obliku
rotirajuće kupole, prireĊena nam je romantiĉna voţnja u
gondoli. Lagano smo klizili kanalom i provlaĉili se ispod
venecijanskih mostova uz prekrasnu pesmu našeg šarmantnog
gondolijera.
Vrhunac spektakularnog doĉeka bio je trenutak kada je došla
ponoć. Neverovatna igra raznobojne svetlosti i zvuka zaigrala
je pred našim oĉima, osvetljavajući kao po danu nebo nad
Persijskim zalivom, i pruţajući prekrasnu panoramu
višemilionskog grada.
Dok smo se sa ushićenjem prisećali pojedinih detalja sa tog
glamuroznog ulaska u drugu polovinu 21. veka, raspoloţenje
nam je donekle kvario glas spikera sa kuhinjske video ploĉe.
Monotonim glasom govorio je o oĉekivanim dogaĊajima u
novoj godini:
„Završetak I faze pregovora o ulasku u EU, pad vlade zbog
nekoliko ministarskih afera sa zemljištem i estradnim
zvezdama, novi izbori,
imenovanje Karla Bilta III za novog visokog predstavnika
Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu, inaĉe unuka prvog
visokog predstavnika EU za BiH iz 1995. godine, postizanje
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
164
sporazuma o implementaciji presude Sejdić–Finci, donošenje
izmene Ustava BiH, konaĉno usaglašavanje stava o karakteru
Sarajevskog atentata, drastiĉno smanjivanje penzija zbog
alarmantne ĉinjenice da na jednog zaposlenog dolazi 5
penzionera, smanjivanje indeksa korupcije koje će nas dovesti
na 117. mesto u svetu, privoĊenje kraju preseljenja, završetak
preseljenja seoskog stanovništva u gradove...“
„Dosta sa tim!“, nervozno je viknula ţena, posebno iritirana
najavom smanjivanja penzija. Odmah je prebacila na kanal koji
nas je diskretno uveo u Zlatnu salu beĉkog Muzikferajna i na
poĉetak tradicionalnog novogodišnjeg koncerta. Prošlo je više
od 100 godina od kada je u Beĉu odrţan prvi novogodišnji
koncert, a uskoro će se obeleţiti i stogodišnjica njegovog TV
prenosa širom sveta. Vizuelno smo se našli u najotmenijoj loţi
prekrasne sale i prepustili se raskošnim i opijajućim zvucima
Štrausovih valcera. Kompletnom ugoĊaju direktnog prisustva
koncertu doprineli su i zanosni mirisi prekrasnog cveća donetog
tog dana sa Azurne obale.
Kada je uz zvuke „Radetzky“ marša i ritmiĉki pljesak
probranog jet–seta iz ĉitavog sveta, gala koncert priveden kraju,
ţena i ja smo nastavili priĉu o povoljnom iskustvu sa virtuelnim
novogodišnjim putovanjem. Trudili smo se da potisnemo
razmišljanja o najavljenim neveselim dogaĊajima u ovoj
godini.
O pravim putovanjima mogli smo samo da maštamo jer para
nismo imali. Kad od malih penzija pomognemo malo decu i
unuke, jedva preţivljavamo. Razmišljali smo kako da sebi
priuštimo neko virtuelno putovanje, sliĉno onom glamuroznom
za Novu godinu u Dubai–u, kad već ne moţemo stvarno da
otputujemo. Ţelja nam je bila da bar za kratko pobegnemo od
sumorne stvarnosti. Bekstvo u snove nam je to pruţalo. Nekada
smo uspevali da odemo do Neuma ili ĉak do Dubrovnika, na
letnji odmor, a sada zimi ne moţemo da odemo ni do najbliţeg
skijališta.
Priĉe naših snova
165
Pre mnogo godina sam na dubrovaĉkoj Gradskoj plaţi i
upoznao moju sadašnju ţenu. Jednom smo tako zanoćili
zagrljeni na plaţi, licem prema tmini crnog mora što se valja
sve do Lokruma, dok je sa terase obliţnjeg hotela „Excelsior“
za nas dopirala prijatna muzika za igru. Sa leve strane, u daljini
su ţmirkali hoteli okrenuti moru, a sa desne strane se obala
spajala sa mistiĉnim zidinama Staroga grada. Mada smo viša
puta planirali da se ponovo prošetamo Stradunom, nije nam se
ostvarilo. Posle toliko godina, skupili smo samo malu
ušteĊevinu, uglavnom od pomaganja u radnji komšiji Kinezu,
pa smo rešili da svako sebi ipak kupi jedno virtualno
„putovanje snova“!
Ja sam izabrao odmor na prekrasnim plaţama Sejšelskih
ostrva, dok je ţena, mada priliĉno zimljiva, ipak izabrala
skijanje na švajcarskim Alpima, u mondenskom Sent Moritz–u.
Program virtuelnog putovanja, opciono, uz doplatu,
omogućavao je izbor saputnika po ţelji. Jeftinija varijanta je
bila braĉni partner kao saputnik, ali smo se kod kuće prećutno
sloţili da o tome odluĉimo kod kupovine, konsultujući
prodavca.
Sledeće veĉeri, po povratku iz prodavnice, ţeleli smo da
odmah isprobamo naoĉare, pogotovo što je garantni rok bio
priliĉno kratak. Udobno smo se smestili u naše fotelje i sa
nestrpljenjem i oduševljenjem prepustili ĉarima „putovanja iz
snova“.
Na nekoj usamljenoj, pešĉanoj plaţi Sejšelskih ostrva, ja
sam već leţao, mokar, dok su se oko mene njihale ogromne
palme i diskretno klizili konobari sa egzotiĉnim voćem i
koktelima. Plaţa je sa obe strane bila omeĊana visokim
kamenim liticama. Iz zeleno–plavog, mirnog i providnog mora,
kao kontrast belini peska, upravo je izlazila jedna zanosna
plavuša u bikinju. Bacila se pored mene i svoje prekrasne,
slankaste usne, pritisnule na moje...
Za to vreme, moja ţena se, u blještećem, srebrnom
skijaškom kombinezonu, spuštala divnim belim stazama
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
166
sunĉanog Sent Moritza. Oko nje je bila samo sneţna belina,
okruţena visokim stablima jela, ĉije su grane bile savijene pod
teretom snega. Pri dnu staze, onako zadihana, bacila se u
naruĉje korpulentnog, lepuškastog instruktora skijanja.
Pritisnula je svoje usne na njegove, dok joj je on neţno šaptao o
divnom provodu u planinskoj kući pored kamina...
Naime, simpatiĉni prodavac virtuelnih putovanja lako nas je
tog dana ubedio da putovanje, ako o njemu zaista sanjamo,
nikako ne podrazumeva kao saputnika braĉnog partnera!
Usput nam je u poverenju rekao da se uskoro oĉekuje
proizvodnja naoĉara za putovanje u bliţu prošlost, što nas je
priliĉno zainterersovalo. Priĉao nam je i o istraţivanju naoĉara
za putovanja u budućnost, ali nas to nekako nije privlaĉilo. Kao
da smo se na neki naĉin plašili te budućnosti.
Videvši našu zainteresovanost za putovanje u prošlost,
prodavac se ponudio da nam javi kad bude stigla roba. Upitao
nas je i u koje bi se godine vraćali u Sarajevo.
Ţena i ja smo se samo zagledali i bez mnogo razmišljanja
osetili da nam je u ovom sluĉaju ţelja zajedniĉka. Na osnovu
nostalgiĉnog priĉanja naših starih, za putovanje snova u
prošlost izabrali smo 1984. godinu. To bi bilo Sarajevo u vreme
odrţavanja Zimskih Olimpijskih igara...
Priĉe naših snova
167
Vitomir Ćurĉin – Slatko sanjarenje
Prolazeći jednog dana pored priliĉno oronulog ulaza u
nekadašnji velelepni Dom kulture, zaintrigirao me je plakat
nekog pokreta iz marginalizovane opozicije. Najavljivao je
veĉerašnju tribinu sa porukama koje su nekako odudarale od
uobiĉajenih na drugim plakatama. Na tom istom mestu sam se
inaĉe, proteklih godina, naslušao raznih obećanja, manje–više
istih prodavaca magle. Posle svega, osećao sam se priliĉno
izigran. Oĉigledno su vešto raĉunali na to da slabo pamtimo, a
još brţe zaboravljamo.
Rešio sam ipak da veĉeras „probam nešto novo“. Obukao
sam toplu garderobu, znajući da u ovim zimskim mesecima ona
peć, ma koliko bila velika, teško zagreje ogromnu salu Doma
kulture, pogotovo što u njoj u skorije vreme nije bilo nikakvih
dogaĊanja. Ne skidajući kaput, udobno sam se smestio blizu
peći, pozdravljajući se sa prisutnima koji su ubrzo popunili
ĉitavu salu.
Izlaganje je bilo vrlo interesantno. Vizija stvaranja jedne
normalne i ureĊene drţave poklapala se sa mojom ţeljom da
konaĉno ţivim u jednoj takvoj drţavi. Posebno mi se dopala
najavljena mera za ukidanje protivustavnog smanjenja penzija,
zatim donošenje Zakona o poreklu imovine, i konaĉno
zaustavljanje tog partijskog zapošljavanja. Znao sam da će mi
se ţena kod kuće obradovati kad ĉuje da se neko ozbiljno
zalaţe za vraćanje penzija i stvaranje uslova da nam mladi ne
odlaze. Naš sin, mada u godinama, pribavio je već maĊarski
pasoš, u nameri da se sa suprugom i decom lakše otisne u svet u
potrazi za poslom i boljim ţivotom.
Tribina je posebno dobila na ţivosti kada su usledila
mnogobrojna pitanja prisutnih. Burno pozdravljani od
prisutnih, gosti su se već pozdravljali sa domaćinima, dok sam
se ja, ušuškan uz razbuktalu peć, neosetno prepustio slatkom
sanjarenju.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
168
Sedeo sam tako na nekoj klupi u nacionalnom parku, dok mi
je jesenje popodnevno sunce grejalo obraze. Opalo lišće u svim
nijansama ţute boje pokrivalo je u debelom sloju parkovske
površine. Na klupi, preko puta mene, dvojica penzionera su bili
potpuno zadubljeni u šahovsku tablu izmeĊu njih.
Jedna grupa radnika revnosno je skupljala lišće psujući
usput ţutu boju. Priliĉno sam se iznenadio kada sam u ĉoveku
koji im je rukovodio prepoznao poznatog diplomca, inaĉe
iskusnog komunalnog radnika. Drţao je raširenu ogromnu
vreću u koju su, jedan bucko i neka ţena sa naoĉarima, ogrnuta
crnim plaštom, ubacivali sakupljeno lišće. Bucko je neprestano
izvaljivao neke nebuloze, dok je ţena, ne ispuštajući telefon,
bila zaokupljena svojim preporuĉivanjem strankama na vlasti.
Malo dalje, istim se poslom bavila jedna poveća grupa
jednoliĉno obuĉenih ljudi, pod nadzorom jednog policajca.
Najglasniji je meĊu njima bio omanji bivši urednik jednog
tabloida, koji se sa jednim doktorantom Megatrenda pored
sebe, ţestoko svaĊao oko ureĊivanja zatvorskog biltena.
Pored dvojice šahista, na klupi preko puta mene, iznenada se
smestio jedan visoki, ozbiljan ĉovek sa naoĉarima i crveno–
belim šalom oko vrata. Pokazivao je neku nadmenu
nezainteresovanost za sve oko sebe. Tek kad se zamišljeno
udubio u ĉitanje knjige „Protestantska etika i duh kapitalizma“
Maksa Vebera, kako sam uspeo da vidim naslov, shvatio sam
da koga imam ispred sebe! Nadmenu mirnoću uspeo je da mu
poremeti jedan veliki ţuti list, koji se uz lako lelujanje, smestio
baš izmeĊu korica otvorene knjige. Nervozno ga je izbacio i
nastavio da ĉita, povremeno bacajući pogled na šahovsku tablu
preko ramena jednog od zadubljenih igraĉa. Ne mogavši da
izdrţi, poĉeo je da nešto komentariše sa visine. Ljutiti i
nervozni pogledi igraĉa odmah su ga naterali da se uvreĊeno
vrati ĉitanju knjige.
Tog trenutka su se pored mene, na klupi, smestile dve
gospoĊe u vrlo ţivom razgovoru. Ţalile su se na naporno
proveden dan na poslu, posebno od kada je broj zaposlenih u
Priĉe naših snova
169
javnim sluţbama drastiĉno redukovan. Kako sam iz razgovora
mogao da razaberem, gospoĊa koja radi u nekom centru za
socijalni rad, naroĉito je isticala ogromni broj zahteva za
zbrinjavanje bivših partijskih uposlenika. Posebno je
rezignirano komentarisala zahteve armije partijskih botova, koji
su mahali nekim svojim lekarskim potvrdama da im je
danonoćno lupanje minusa i jednoliĉna ishrana potpuno
upropastilo zdravlje, posebno mentalno.
Na samom ulazu u park, sa obe strane glavne staze, smestila
su se dva štanda sa knjigama. Za jednim je, po bagatelnoj ceni,
dela iz zaostavštine JUL–a buĉno reklamirao njen nekadašnji
junoša, a kasnije ĉak i ministar. Za drugim štandom je krupni
debeljko, posle svog povratka iz Haga, glasno izvikivao
naslove svojih mnogobrojnih dela. Priliĉno popunjen i crven u
licu, više je nalikovao nekom roštiljdţiji na seoskom vašaru.
Idući od klupe do klupe, pokraj mene se našao i omaleni
bucko sa jednim koferom. Iz njega je nudio slike junaka iz
naših mnogobrojnih ratova, od kosovskih, preko slika Tita,
Draţe, do slika naših ratnika iz devedesetih. Tu su bile i razne
kape koje su pokrivale te ratniĉke glave, kao i gomila
kojekakve stranaĉke biţuterije. Sa zavereniĉkim osmehom na
licu, ponudio mi je preklopljen papir nalik ĉestitki, sa dve slike
na unutrašnjim stranicama. Na jednoj je bio iskeţen osmeh
Tonija Blera u zagrljaju sa bivšim premijerom, dok nam
prodaje londonsku maglu, a na drugoj njegova karikatura sa
NATO šlemom na glavi, u bombarderu, iznad Srbije. Uz osmeh
i oĉi koje su se caklile, davao mi je jednim okom mig ka klupi
preko puta, a drugim okom ka štandu, za kojim je debeljko sa
naoĉarima baš u tom trenutku gromoglasno nudio svoje
epohalno delo naše nove, angaţovane knjiţevnosti – „Engleski
pederski isprdak Toni Bler“.
Sedeći na klupi, dok je jesenje sunce sve manje grejalo moje
obraze, primetio sam da bivši premijer odlaţe knjigu, uzima iz
torbe šahovsku tablu i polako se upućuje ka mojoj klupi. Znao
sam da traţi saigraĉa i paniĉno sam pokušavao da ustanem i
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
170
udaljim se. Noge su me potpuno izdale, pa sam sedeo kao
ukopan, sve dok nisam osetio lupkanje po ramenu. To lupkanje
nasrtljivog lovca na ţrtvu, postajalo je sve jaĉe, dok u šoku
nisam iznad sebe ugledao lice domara Doma kulture.
Unezvereno sam se okretao oko sebe, videvši da je sala prazna,
peć ugašena, a stolice već uredno sloţene.
Još pod utiskom sna, polako sam krenuo kući. Ţena je već
bila zabrinuta što me nema, jer su se neke komšije već vratile
sa tribine. Na televizoru je upravo bio TV dnevnik, sa prilogom
o poseti mog nesuĊenog partnera u šahu nekom penzionerskom
klubu. Izabrani srećnici u svojim sveĉanim odelima nisu skidali
oĉi sa predmeta svog oboţavanja. On je samozadovoljno igrao
partiju šaha sa najsrećnijom meĊu njima, koja je pravo od
frizera sela za šahovski sto. Silne kamere su pomno beleţile te
istorijske trenutke.
Ruka mi je, već po navici, krenula ka daljinskom upravljaĉu,
da promenim kanal, kad sam se setio njegovih kasnijih muka da
pronaĊe saigraĉa. Ostavio sam ga da se još malo naslaĊuje,
ĉekajući da ĉujem vremensku prognozu.
Priĉe naših snova
171
Jasna Šemiga Pintarić – Veronika na moru
“Što će gospoĊica popiti?”, iz misli je prenu isuviše
ljubazan, lepršavi glasić, djeĉaka–pingvina, koji joj je prišao u
ţelji da što prije odradi svoju smjenu a opet da ostane strogo
profesionalan, kako to poslodavac od njega i oĉekuje.
Praktikant s morem u oĉima! Konobariti za siću i cijelo ljeto
imati more na dlanu! Ideja je divna i prihvatio ju je bez
razmišljanja, nesvjestan koliko ga rintanja ĉeka.
“Samo jednu malu kavu s mlijekom i ĉašu mineralne,
molim!”
Nestrpljivo je ĉekala da se pingvin odgega do šanka i preda
narudţbu. Kava! To je ono što joj treba!
"GospoĊica!”, kaţe konobarĉić.
Pih! Prije par dana ovakvo oslovljavanje sigurno bi joj
godilo i podiglo bi njene bore za stepenicu više. Danas? Posve
joj je svejedno. Vaţno da je sama! Tišina, šum mora i ona sama
sa sobom.
Teţak period je iza nje i ţeli se usmjeriti naprijed, iako
uopće ne zna kako će se situacija razvijati. Put u nepoznato.
Kofer pun ĉuda i njene bore, celulit i pomalo omlohavjele
grudi. Sve svoje sa sobom nosi. Godine ne moţeš zaustaviti, ali
dobrom fasadom moţeš sakriti ono što ne ţeliš da drugi vide.
Pomno našminkana, uspješno je sakrila podoĉnjake i tragove
suza. Lepršavom bluzicom prikrila je svoj zaobljeni trbušĉić, a
push up grudnjak podigao joj je grudi i napravio zanosan
dekolte. Lagana ljetna suknjica naslućivala je divne obline koje
se u hodu ljuljuškaju kao i ovo ranojutarnje uspavano more. Još
uvijek je znala mamiti uzdahe i momci bi se za njom okretali
kad je prolazila, samosvjesna i visoko uzdignute glave.
Savršeno je na krhkim ramenima nosila svoje rane ĉetrdesete.
Iza savršene maske porculanske lutke skrivala se slomljena
duša, razbijena u komadiće. Sad sjedi ovdje sama, cigareta joj
dogorjeva u prstima, pomalo je peckajući. More je blizu,
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
172
nadohvat ruke. Sunce joj se razlijeva po licu a jutarnji se
povjetarac zaigrao u bujnoj kosi. Poput meda, ljepljive misli
pretaĉe iz staklenke u staklenku. Ĉvrsto ih zatvoriti, pa spremiti
u najtamniji kutak svoje duše, ili ih pustiti da bole, izmiješane s
ovim idiliĉnim jutrom kasnog ljeta u malom primorskom
gradiću? Nije bila naĉisto. Najlakše je ţivjeti sada i tu,
prepustiti se nabujaloj rijeci da te nosi, povremeno zamahnuti
rukama s ciljem ostajanja na površini. Ali, nije to baš tako
jednostavno!
Gušio ju je gorak okus u ustima, iako joj je kava prijala.
Boţanska mudrica, miss savršenosti i kraljica staloţenosti,
tako su je zvali. Tako se je i predstavljala svijetu. Strogo
odmjerena, pravedna i realna. Bila je sve to i još puno više.
Sve dok se nije umiješala ljubav. Prokleta ljubav! Divna
ljubav! Gadura od ljubavi! Mrcina od koje ĉovjek povampiri!!!
Obezglavljena je lebdjela u njegovom naruĉju i zaboravljala
sve što je nauĉila do tada. Svaki mjesec, svaki dan, svaki sat i
svaku sekundu, bila je njegova. Smiješio joj se sa krovova
zgrada dok bi jurila na posao iz njegovog stana, u trku
zakopĉavajući cipelice. Gledao ju je, namigujući iz tek
propupalog proljeća. Tekao je paralelno s njom dok bi trĉala uz
nasip. Svuda je bio. Pronalazila ga je u poštanskom sanduĉiću i
u obrisima stabala. Pruţao joj je ruke iz šalice toplog,
umirujućeg ĉaja. Svuda ga je putem susretala i na tom putu
izgubila je sebe, zanesena, zaluĊena, zaljubljena. Dani
ispunjeni šetnjama i dugim razgovorima, noći prepune strasti...
Zapoĉeti roman leţao je odbaĉen po strani. On je pisao
rukama najljepšu priĉu na njenom tijelu, a stranice njene
buduće knjige ostajale su prazne. Udahnuo je novi ţivot u nju,
daleko od zdravog razuma. Ništa nije obećavao, baš kao ni svi
prije njega. Ali unatoĉ svemu, bio je savršen. Savršeno ju je
umio istrgnuti iz ralja svakodnevnih obaveza i odvući na
bicikliranje. Disala je punim plućima, kolumna je patila. Nije ju
bilo briga, ĉinilo se da je sretna!
Priĉe naših snova
173
Svaki teţak dan savršeno je znao uljepšati sitnim znacima
paţnje. Ništa nametljivo ni spektakularno... Već na samom
poĉetku njihove veze proĉitao ju je s lakoćom, i toĉno je znao
kako će, u svakom trenutku, prodrijeti do nje. Nije bila ţena
koja se osvaja poklonima i on je to odmah shvatio. Osvajao ju
je svakodnevno, sitnicama. I nije prestajao ni kad je već bio
siguran u svoj uspjeh. Otopio je njen ledeni plašt kojim se
obavijala pred nasrtljivim udvaraĉima i imao je pored sebe
divnu, toplu, zaljubljenu dušicu, koja mu je gugutala u naruĉju.
Je li on nju, u tim trenucima, uopće volio?
Tek kad san proĊe, ĉovjek si poĉne postavljati pitanja. Zašto
prije nije otvarala oĉi i gledala ga dok ju ljubi? Je li strepila da
se ne probudi iz sna? Predavala mu se, vjerujući kako je on Taj,
onaj s kojim će ostarjeti. Toĉka na i... Zadnja stanica na kraju
puta, zadnja stranica u njenom romanu, veliki, filmski, sretan
završetak.
Zaboravila je da ţivot nije film, nije bajka u koju se uţivjela.
Teţak je i ĉesto trnovit put kojim hodamo u potrazi za srećom.
Ponekad se ĉini tako jednostavno! Samo pruţiš ruku i dohvatiš
je, pa priviješ njeţno na grudi. Već u idućem trenutku rasprsne
se kao balonĉić od sapunice i netragom nestane.
Što je, uopće, sreća? Voljeti i biti voljen, ili osiguravati si
egzistenciju? Razum ili osjećaji?
Sjedila je zamišljena nad šalicom. Kava se odavna ohladila,
a mineralna ishlapjela pregrijana na jakom suncu. Jedan leptir
ljubio se sa racvjetalom ruţom pored njene glave. Jednostavan
ţivot. Danas se rodio, danas će umrijeti. U meĊuvremenu će
lepršavo uţivati u svom kratkom ţivotu. Prisjećala se kako je s
visoka pratila priĉe o glupaĉicama u srednjim godinama koje su
se dale nasamariti od zgodnih, šarmantnih frajera, koji su
nemilice grabili svoje prilike za kratkotrajnim avanturama. Njoj
se to nikad ne bi moglo dogoditi! Ta nije ona tek naivna
šiparica koju će oko prsta smotati neki šarmantni, nafurani,
nabildani, slatkorjeĉivi lik, u uskoj, pripijenoj majici, koja mu
otkriva raskošne ploĉice na trbuhu. Ugodan izvana, prazan
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
174
iznutra... Ĉim ga ugleda u mnoštvu, zna tko je. Dok druge
uzdišu za njim, ona okreće glavu u stranu. Posve nezanimljiva
materija!
I onda joj se dogodi On! Posve obiĉan muškarac, u obiĉnom
danu, na posve obiĉan naĉin. Jednostavno su im se pogledi sreli
na promociji najnovije knjige njene drage prijateljice. Rijeĉ po
rijeĉ, tema po tema, i doĉekali su jutro zajedno, jedno u nizu
ugodnih zajedniĉkih jutara. Sve ĉega se dotakao, pred njenim
se oĉima pretvaralo u zlato. Uţivala je s njim, zapostavljajući
prijatelje, obaveze i samu sebe. Potpuno se predavala idiliĉnom
ţivotu u kojeg ju je polako uvlaĉio, kao pauk kad mami svoj
plijen u bezizlaznu mreţu.
Ne postavljajući suvišna pitanja, prepustila se blagodatima
koje joj je svakodnevno pruţao. Opijena srećom koja je
napokon zakucala i na njena vrata, nije ni primijetila da se
zaljubljuje, iz dana u dan sve više. On je postao okvir u kojem
je stješnjeno sve njeno, kutija za snove i ljuljaĉka za stvarnost.
Uljuljkivao bi je svojim povremenim obećanjima i ulijevao
nadu, uvijek pozitivan, nasmiješen i radostan. U njegovu
društvu bilo joj je ugodno i sve što je ţeljela bilo je da ostane
uspavana ljepotica u ovoj bajci i da ju princ nikad ne probudi.
A probudio ju je! Naglo, posve neoĉekivano i bolno!
Spakirala je svoj kofer, prethodno zatraţivši nekoliko slobodnih
dana kako bi završila zapoĉeti roman. Na ruševinama svojeg
ţivota, u praškastoj hrpi ubijene ljubavi, na zgarištu ugasle
nade, sama i daleko od svih, završit će svoj roman. Bar nešto da
odradi kako treba u ovom turbulentnom razdoblju svojeg
ţivota.
Sjela je u taksi, na vlak, pa u autobus, do trajekta. Put je bio
naporan, ali nije primjećivala ništa oko sebe. Ţeljela je što prije
stići do udaljenog otoĉića, posvetiti se pisanju i sve zaboraviti.
More uvijek donosi spas! Ono će joj donijeti prijeko potrebnu
inspiraciju i odagnati ruţne uspomene koje su ostale u velikom
gradu, umiranjem velike ljubavi. Ne ţeli misliti o njemu! Neće
mu glasno spominjati ime, ne nosi njegovu sliku sa sobom! Tko
Priĉe naših snova
175
joj jednom izigra povjerenje, ona mu više ne ţeli pruţati drugu
šansu. Kod nje popravni ne postoji! Slomljenom srcu nitko ne
moţe skupiti komadiće i opet od njega stvoriti skladnu cjelinu.
A on ga je razbio, razlomio do neprepoznatljivosti! Razoĉarao
ju je, doveo u zabludu i iznevjerio. To se ne zaboravlja! Slijepo
je vjerovala u njegovu ljubav, jer on ju je poticao,
svakodnevno. Nikada, zaista nikada nije doveo u pitanje
ispravnost ovoga što ĉine. Vjerovala je u ljubav na prvi pogled,
vjerovala je u njega, u vjeĉnost.
Sve do onog dana kad se, budeći je iz sna u sigurnosti
njegovog zagrljaja, na vratima nije pojavila dugonoga, zanosna
plavuša– njegova supruga.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
176
Jasna Šemiga Pintarić – Marko
Sjećate li se Marka?
Ne, Marka se nitko više ne sjeća. Zaboravljen je. Davno.
Marko je bio još mali bucmasti djeĉarac kad su mu u
saobraćajnoj nesreći poginula oba roditelja. Braće i sestara nije
imao i ostao je ţivjeti u trošnoj kućici, sam sa svojom starom
bakom. Djeca ga nisu voljela jer je uvijek hodao ulicom
odjeven poput klošara, u zelenim hlaĉama na tregere, sa
velikom ţutom zakrpom na desnom koljenu. Sjećam se (a tko
bi ju zaboravio?) u njegovom je dvorištu rasla ogromna trešnja,
gizdala se poput stare gospoĊe sa ogromnom trajnom. Markova
je baka pekla najbolju pitu od bundeve. Taj okus i danas
osjećam u svojim ustima, nakon svih tih godina. Naprosto se
talila u dodiru s nepcem, simfonija proţimanja okusa i mirisa u
kojoj nisam ţeljela prestati uţivati. Bili smo djeca i igrali smo
se u ulici, poput mrava bismo izmiljeli iz naših dvorišta i
navalili na loptu. Marko je ostajao po strani, izoliran od ostalih,
imućnijih, samo zato što je bio siroĉe.
A bio je dobar prijatelj. Poklonio mi je dvije svoje najdraţe
pikule, album sa ţivotinjama i omotnicu neke strane ĉokolade,
jedino što mu je ostalo od pokojne majke. Pokušavala sam ga
uvjeriti da uzme nekoliko majica koje je prerastao moj brat, ali
nije htio ni ĉuti.
“Ne treba. Ti si mi draga prijateljica, ali milostinju ne
ţelim!”
I nikako ga nisam uspijevala uvjeriti da to nije milostinja, da
majice i onako stoje na dnu ormara a njemu bi koristile. Bio je
nepopustljiv!
Maleno ali moćno srce i stav odluĉnog muškarca.
Nikada mu nisam ponudila materijalnu pomoć iako smo
oboje znali da mu je neophodna. Znam da je ne bi prihvatio.
Baš kao što su druga djeca izbjegavala njega, isto tako je i
Marko bjeţao od njih i skrivao se na neka tajna, samo njemu
Priĉe naših snova
177
znana mjesta. Jedino je mene prihvaćao. Pomagala sam mu
rješavati naizgled nerješive matematiĉke zadatke.
“Vesna, ti si ĉudo! Kako ću ti se oduţiti?”
“Sitnica, Marko. Veseli me kad mogu pomoći.”
Ne ţeleći ipak ostaviti nenagraĊen moj trud, dolazio bi u
naše dvorište sa sjekirom na košĉatim, mršavim ramenima
(bucmasti je deĉkić u meĊuvremenu izrastao u košĉatog
mršavka).
“GospoĊo Sonja, Vesna mi je opet pomogla oko zadaće.
Dopustite mi da vam nacijepam drva.”
I tako, dok sam ja sjedila u svojoj sobi i po prvi puta se
poĉela doticati nekih velikih i vaţnih ţivotnih pitanja,
dvorištem je odjekivala skladna melodija vrijedne sjekire,
voĊena sigurnom Markovom rukom.
Prošli su dani lagodnog osnovnoškolskog ţivota. Negdje,
baš poĉetkom jeseni, umrla je Markova baka, i on nije mogao
nastaviti školovanje. Poĉeo se druţiti sa lošim mladićima, sve
ĉešće su ga viĊali kako noću sam tumara ulicama, s bocom u
ruci. Trešnja je iz godine u godinu ostajala neubrana, a iz
dimnjaka trošne kućice sve rjeĊe se vijorio veseo dim. Marko je
samo nestao. Nitko nije znao reći koliko dugo ga već nema, tek
odjednom su poĉele kruţiti priĉe. Ĉulo se da je otišao u
Njemaĉku. Neki su tvrdili da je završio u zatvoru zbog tuĉnjave
koja je izbila u susjednom selu, one noći u kojoj je bio
polomljen cijeli lokal. Oni smioniji su išli tako daleko da su
ispriĉali kako Marko ţivi kod neke bogate udovice, prehranjuje
se pomaţući joj u svakodnevnim poslovima.
Odjednom je Marko postao heroj ulice i ljudi su se
nadmetali tko će smisliti nevjerojatniju priĉu o njemu. A meni
je poĉeo sve više nedostajati. Već sam otišla studirati u veliki
grad, udaljila sam se od opojnog mirisa trešnjina cvijeta, od
drva koja hrpimice stoje u dvorištu i od bakine mirisne pite.
Otišla sam daleko, ţivjeti neki drugi ţivot, osjećajući probleme
ţivotne egzistencije koji su mi se nekada samo u obliku pitanja
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
178
vrzmali glavicom, dok je Marko fiziĉkim radom otplaćivao
svoj dug za pomoć u uĉenju.
Nekoliko dana pred Uskrs, odluĉila sam blagdan provesti u
krugu obitelji. Napustila sam veliki grad i vratila se u toplinu
seoskog dvorišta. Koraĉala sam dragim stazicama, a vjetar se
poigravao u mojoj raspletenoj kosi. Opet sam bila ona nestašna
djevojĉica koja se igra sa malim, musavim debeljkom.
“Vesna, doĊi na ruĉak! Tebe ĉekamo!”
“Mama, samo još malo! Baš nam je lijepo sad!”
Koliko je samo puta ruĉak ostao netaknut u ţaru igara
kojima smo se predavali! Sad ovdje nikoga više nema. Svatko
je otišao svojim putem.
Pribliţila sam se trošnoj kućici koja je tugovala, prazna i
pusta, razbijenih prozora. Iz dvorišta je vjetar donosio opojan
miris trešnje u cvatu i mrmljanje vrijednih pĉela koje neumorno
skupljaju slatki nektar. Pustoš. Samoća. Prašina. Pauĉina. Gdje
li je nestao djeĉarac košĉatih ramena, sa velikom ţutom
zakrpom na koljenu zelenih tregerica? Gdje je drago bakino
lice i miris pite koju mi kroz prozor pruţa sa punog tanjura?
Gdje je nestalo moje djetinjstvo?
Moj psić osjetio je da dolazim i dotrĉao je veselo. Stao mi se
mazno privijati uz noge i razdragano cvilkati. Veselo zalaja.
“Zdravo, Tuţna Faco! Što ima? Kako si?”
“Vau! Vau! Vau!”
Produţih dalje do mog dvorišta. Neki plaćeni radnik vješto
je lišavao ogromne koliĉine drva, velikom brzinom slagao ih je
u skladne redove, veselo pjevušeći i pušeći cigaretu sumnjive
kvalitete. Pozdravio me je, pogledao u ĉudu i nastavio dalje
mlatiti sjekirom. Krenula sam potraţiti majku. Obradovala se
mom dolasku, a na licu prošaranom borama pojavila se jedna
suza, dovoljno krupna da se ne moţe sakriti. Pale smo jedna
drugoj u zagrljaj, a nakon uobiĉajenih pitanja i objašnjenja da
otac radi i vraća se tek kasno uveĉe, progovorila je:
“Vesnić, imam za tebe pismo. Nepotpisano je, nema adrese
pošiljatelja. Znala sam da ćeš doći pa ga nisam otvarala. Ne
Priĉe naših snova
179
znam tko bi ti mogao pisati tu, na našu adresu ? Piše ti netko iz
inozemstva.”
“Mogu li ga vidjeti?”
“Najprije se presvuci, idi pod tuš i nakon ruĉka ću ti ga
pokazati.”
“Ali, maamaaa, znaš da je hrana uvijek mogla priĉekati.
Molim tee!”
Naravno da je popustila. Donijela mi je avionsku kovertu.
Juţna Amerika. Privukla me raskoš i šarenilo poštanskih
markica i nevještom rukom ispisana moja adresa, kod roditelja.
Drhtavom sam rukom, nestrpljivo i znatiţeljno, otvarala
omotnicu. Marko! Zahvaljuje mi za pomoć koju sam mu
nesebiĉno pruţala. U par redaka rekao je sve. On je dobro, radi
u Juţnoj Americi. Vjerojatno se nikada više neće vratiti... I
neka uberem poneku trešnju.
“Veesnaa, ruĉak se hladi!”
“Evo me, mama, dolazim!”
Sjećate li se vi Marka?
Toliko mistiĉnih priĉa bilo je vezano uz njegov tajanstveni
nestanak, a ovaj musavi djeĉarac sa zakrpom na koljenu, otišao
je bez rijeĉi, sve ostavivši, u bijeli svijet, trbuhom za kruhom,
kako kaţu ljudi.
Sjećate li se vi Marka? Ja ga nikada neću zaboraviti. I sada
još ĉuvam njegov album sa ţivotinjama, dvije najdraţe pikule i
omotnicu neke strane ĉokolade. Djeci priĉam kako u dalekoj
Juţnoj Americi imam dragog prijatelja, iako mi se nikada
kasnije nije javio. Djeĉica me paţljivo slušaju, svaku veĉer
prije odlaska na poĉinak.
“Mama, mama, a kad će se Marko vratiti? Hoće li nas
posjetiti kad se vrati? Ha, mama?”
“Ne znam, dragi moji. Samo on to zna. Spavajte sada i
imajte lijepe snove.”
Vjerojatno se nikada više neće vratiti. Ovdje ga se i onako
više nitko ne sjeća. Nikome ne nedostaje. Nitko ne pita za
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
180
njega. Centralno grijanje zamijenilo je peći na drva i ugljen.
Nema tu posla za njega. A moţda je u dalekom svijetu postao
poslovan ĉovjek? Ponovo se stvara plodno tlo za neobiĉne priĉe
vezane uz tog dragog djeĉaka koji je misteriozno nestao. Ja ću
ih priĉati svojoj djeci prije spavanja.
Sjećate li se vi Marka? Ja ga nikada neću zaboraviti, bio mi
je najbolji prijatelj.
Priĉe naših snova
181
Josip Matej Bilić – Carmen de occursu
U predvorje Kulturnog centra ulazi u crnom kaputu, vidno
zadovoljna i sretna; gledam ju, skriven u kutu. Na tren se
zaustavi vrijeme, jave se minuli psalmi; promatram lice ţene,
koje me zove i mâmi. Taj tren k'o vjeĉnost traje. I ne znam je l'
Muza, ili Poeta, no, pogledom svojim toliko daje, a nema ni
dvadeset ljeta. I srce joj poţelim dati, jer pogled me njezin
sludi. Toliko sam ţelio znati, tko je? Koga sanja i ljubi?
Ljepota njezinog lica, što se vedrinom zlati, maštu mi zagolica:
“Boţe, tko je? Moram to znati!”
UĊoh u Veliku dvoranu; krv protutnji kroz vene i osjetim
trnce po dlanu, kad ona sjede kraj mene. Ja se k'o santa topim,
u meni se raĊaju slike; Zlatomir rijeĉima toplim pozdravlja
uzvanike. Tada joj prozvaše ime; ona se popne na binu, proĉita
napisane rime i nestane u daljinu. I tada spoznajem gdje sam;
gubi se Svjetlo sred mraka. Nikada ju više vidio nisam poslije
tog “Garavog sokaka“.
I nisam saznao tko je, ni koga sanja, kog' ljubi; u meni se
pitanja roje, jer usnulo srce probudi. Sad budan doĉekujem
svitanja i noću zapoĉinjem dan, postavljam bezbroj pitanja,
ovako, zaljubljen i sâm. Zamišljen hodam Dolinom suza i ovo
srce još danas dvoji: “Je li ona Poeta il' Muza i je li, uopće, ona
postoji?”
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
182
Evica Kraljić – Perunike
“Jadna Mira!”, tiho je izustila moja susjeda, prateći
pogledom ţenu koja je prolazila pored nas dok smo stajale pred
kućom i kao po obiĉaju kad se naĊemo zajedno, priĉale o
svakodnevnim stvarima.
“Meni se ĉini da ne izgleda jadno, već nekako skrušeno i
potišteno.”, htjela sam ublaţiti tako oĉiti Mirin izgled, jer
suviše je bila porazna rijeĉ jadna za nekoga u današnjem
vremenu.
“Pa, to ti je skoro isto; jadna ili potištena! A da je skrušena i
poboţna, to je istina. Znaš, Eva, njeni su nekad bili jako bogati,
pravi gospodari u svom kraju. Mira je imala još mlaĊeg brata i
sestru. Brat se školovao, oţenio i otišao od kuće, a takoĊer i
njena mlaĊa sestra, udala se i otišla.”
“A Mira?”, htjela sam saznati kome je Mira poklonila svoje
srce, koga je darivala lijepim pogledima svojih krupnih oĉiju.
Iako već sada u poodmaklim godinama, bila je još uvijek vitka
ţena, malo oteţanog hoda zbog nogu koje su je boljele,
vjerojatno od godina.
“Mira je ostala stara cura, usidjelica...”
“Zašto?”, bila sam nestrpljiva, jer ipak bih Miri poţeljela
neko dobro muško srce da kuca uz njeno, da joj netko drag
skraćuje priĉom i njeţnošću duge zimske veĉeri. Pa djeĉicu...
Boţe moj!
Moje ţelje nisu bile nestvarne, bile su sasvim obiĉne,
ţivotne.
“Roditelji joj nisu dali da se uda. Onaj kome je Mira kao
mlada djevojka poklonila srce, nije im bio po volji.”
“Zašto?”
Opet moje – zašto?
Ne shvaćam i ne razumijem, jer u mom se ţivotu što se
ljubavi tiĉe i mog odabira ţivotnog pratioca, pitalo samo moje
Priĉe naših snova
183
srce. Roditelji su mogli samo dati svoj blagoslov za naš budući
zajedniĉki ţivot.
“O, Eva, ti zaista kao da ţiviš u nekom svom svijetu mašte,
gdje sve mora odisati ljepotom, istinom, razumijevanjem...
Jednostavno, nisu joj dali da se uda za njega, kao i za sve
kasnije prosce, a koliko znam bilo ih je nekoliko, jer ni jedan
od njih nije bio dovoljno bogat da im postane zet.”
“Ne razumijem! Pa, oni su bili bogati...”
“Spusti se na zemlju, molim te! Kao da ne znaš da bogatima
treba više!”
“Upropastili su Miru!”, cvililo je nešto tuţno u meni.
“Jesu, to i Mira sada zna i vjerojatno bi drukĉije postupila da
se mladost moţe ponovno vratiti.”
To isto poslijepodne Mira je, na moj poziv, sjedila kod mene
u kuhinji, za stolom, premda tridesetak godina starija od mene,
bila mi je ugodno društvo. Sutradan je došla opet plašljiva,
noseći nešto u vrećici.
“Donijela sam vam bijele perunike iz mog vrta!”
S ljubavlju sam ih odmah posadila. Perunike nisam imala u
svome vrtu.
“Ove su perunike smeĊe boje.”, drugi dan Mira mi je
pruţala vrećicu istodobno gledajući me u oĉi, kao da je moţda
oĉekivala moje odbijanje.
A ja sam perunike oboţavala. I bile su posaĊene.
“Ove perunike koje sam danas donijela, malo su posebne.
Šatirane su, tamnocrvene, a unutra tamnoţute.”
I za njih je bilo mjesta u mome vrtu. Mira je sretna otišla
kući.
Sutradan nije došla. Ni nekoliko dana kasnije. Bila sam ljuta
na sebe, jer moţda Mira nije više imala perunike za mene, pa
stoga nije ni dolazila. Trebala sam joj reći da je i bez perunika
uvijek dragi gost u mojem domu. Reći ću joj to prvom zgodom
kad je susretnem.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
184
Ljeto je već poĉelo, sunĉevim toplim zagrljajima. Miru
nisam vidjela više od mjesec dana. Tog nedjeljnog
poslijepodneva pošla sam da je potraţim.
Njena me je susjeda gledala znatiţeljno, pomalo ĉudnovato.
“Jadna Mira! Zar ne znate? Našli su je mrtvu na pragu kuće,
ima tome tri tjedna. Sirotica je ĉetiri dana leţala mrtva, a nitko
nije znao.
Znate, ţivjela je usamljeno i doista bijedno...”
Pokunjene glave vraćala sam se kući. U mislima mi je ostala
samozatajna i plašljiva Mira i njezina trošna kuća koju su
godine i vrijeme skoro potpuno uništile.
A u mome vrtu svake godine cvjetaju bijele, tamno smeĊe i
šatirane perunike. I sjećaju me na Miru. Tada ih njeţno ubirem
i odnesem na njezin grob, jer Mira ih je meni s ljubavlju
darivala.
Priĉe naših snova
185
Evica Kraljić – Ivanova Sava
Ţubori Sava, ponekad tiha, nestvarno mirna, ponekad
silovita, nabujalih grudi, lomljiva i pakosna. Teĉe Sava,
ĉuvarica tajni, ljubavnih uzdaha rasutih njenim rubovima,
zaboravljenih obećanja, neispunjenih ţelja i uzdrhtalih srca
koja su tu, uz Savu, ostavljala tragove bola, radosti i sreće.
Kao razigrani djeĉak, plavokosi Ivan, volio je sjediti uz nju i
nogama dodirivati njenu hladnu vodu koja je s proljeća
strmoglavo jurila mutna i prkosna, rastući iz zagrljaja bijelih
snjegova, negdje s planina, u naletu lavina na kojima bi sunce
tijekom dana zaplesalo i u svom toplom zagrljaju pretvorilo
ledeno srce hladnih snjegova u mutnu i brzu rijeku. Volio je,
Ivan, satima promatrati igru nemirnih valova s ponekom ribom,
koja bi izronila na površinu udišući snopove ĉistog,
nezagaĊenog zraka.
Srce mu je tada bilo ispunjeno prekrasnom ljepotom zelene
trave, koju samo u tako rano proljeće moţe slikar doĉarati na
bijelome platnu da bi ostala zauvijek zabiljeţena za neke druge
znatiţeljne i radoznale prolaznike, kojima je Sava bila
opuštajuća obala plešuće ĉarobnice. Svakako, na tom bi platnu
nadahnuti slikar vjerno naslikao razlistalo drveće, baš kao što je
danas izgledalo razbarušenih kosa, ponegdje sljubljenih s
rijekom u ĉijim se granama vjetar nestašno skrivao istjerujući
jata cvrkutavih ptica, koje bi se za ĉas vratile u zagrljaj
baršunastih grana zelenila, na kojima su se ljuljala iznova
obnovljena gnijezda za njihove buduće naraštaje.
Tako su mu prolazili dani djetinjstva, samo ga je školsko
zvono odvlaĉilo daleko od nje i uţitaka koje mu je njena divlja
ljepota uvijek iznova pruţala. Kao na pladnju bile su mu
ponuĊene prve visibabe proljeća, uz sam rub guste šume, koja
je ĉarobnom ramom uokvirila Savu i šumu u njegovim
djeĉaĉkim oĉima. A tek ţuti jaglaci koji su poput bisera bili
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
186
rasuti po travi, izvukli bi iz njega i one najskrivenije atome
djeĉaĉke razigranosti i znatiţelje.
Sjećajući se tih dana, za sebe moţe s iskrenošću reći da je
tada bio zaista sretno dijete, ispunjeno mnogobrojnim tajnama
koje je znala samo njegova prijateljica Sava, ĉvrsto ih
skrivajući u jecaju valova, na mreţastoj površini svojih voda u
kojima su se noću kupali mjesec i razbarušene zvijezde.
Ĉak i onda kada je znao satima sjediti uz brbljavu Savu,
kada mu je bistra Sava ţuborila svoje tajne, a on uţivao u
njenom ţuborećem pjevu, nije ni slutio da će mu jednoga dana,
mnogo godina kasnije, u dalekom svijetu, tako jako i tako
bolno nedostajati to prešutno prijateljstvo rijeke Save i njega.
Plavokosi djeĉak s nanizanih desetak godina više, poslije
osnovne škole otišao je u veliki grad na daljnje školovanje.
Uĉio je, gutao znanje, obogaćivao je sebe, ali uvijek negdje u
podsvijesti, u miru i tišini njegovog srca, ţuborila je Sava,
prijateljica iz djetinjstva; hrabrila je dane njegove klonulosti,
uzdizala ga iz tame nekih misli, vraćala ga na one svoje zelene
obale, nabujalih grudi, nudeći mu sebe kao na dlanu, samo da
ne bude izgubljen u ovom velikom gradu mogućih uspjeha i
padova za one koji su bili slaba duha. On je znao da se nikada
neće izgubiti niti slomiti jer je imao u njedrima svoju vjernu
rijeku koja će uvijek ĉekati njegov povratak. A kad osjećaš
kako te netko voli i ţeljno išĉekuje, tada nema zapreka, nema
zabrana, ne kolaju mislima nikakve ludosti.
Nakon uspješno završenoga školovanja, mladi inţenjer Ivan
vratio se kući, ostavio kovĉeg i neke stvarĉice, ovlaš poljubio
majku i oca i poletio u zagrljaj svojoj rijeci. Njegova Sava,
njegova vjerna prijateljica, bila je tu, na istom mjestu, moţda
malo bujnija i malo šira, a to nije nimalo smetalo Ivanu da se
baci u njezin zagrljaj, da uroni sebe u njene snaţne putujuće
ruke, da gutljajem njenih voda ovlaţi svoje suho grlo. Nije toga
trenutka znao niti mogao naslutiti da je ovo posljednji zagrljaj
njega i Save.
Priĉe naših snova
187
Sava je znala, slutila je da svoga djeĉaka Ivana neće nikada
više vidjeti; osjetila je po kiši koja se iz vedra neba rasula nad
njima, po hladnoći koja je u tren prostrujala njenim vodama, po
neizmjernoj ljubavi kojom ju je Ivan u naletu novih valova
zasipao.
Sutradan je otišao, onako iznenada kao što je i došao toga
ljeta. Nije se stigao ni oprostiti od rijeke, prijateljice, druţice,
nenapisane pjesme sjećanja.
Stric ga je odveo daleko, u „bolji“ svijet, jer tu za njega neće
biti posla. Godinama će u obliţnjem gradu obilaziti mjesta na
kojima se nudilo bilo kakvo zaposlenje, ali i ta – bilo kakva
zaposlenja – bit će popunjena prije nego ih Ivan stigne i
proĉitati.
“Uvijek se moţeš vratiti kući!”, rekao je stric.
Od tada je prošlo dvadesetak godina; u dalekom svijetu Ivan
je sagradio svoje gnijezdo. Povukao je i svoje roditelje k sebi.
Ţena mu je strankinja, dva sina, dvije suze sreće u njegovom
ţivotu. U prolaznosti dana i godina bio je sretan što su njegovi
roditelji bili uz njega, što mu djeca, zahvaljujući njima, teĉno
govore njegov maternji jezik.
Njegova lijepa kuća, kuća uspješnoga biznismena, sjala je na
brdašcu velikoga grada, a negdje daleko šumjela je rijeka.
“UĊi, moj Ivane! Prehladit ćeš se, veĉeri su ovdje
prohladne!”, njeţno ga je za ruku vukla njegova ţena.
“Još malo, draga!”, šapnuo je.
Ona rijeka ĉiji šum ĉuje…Moţda je Sava… Njegova
prijateljica… Slušat će još malo njezin pjev…Uroniti u tu
glazbu valova…
Tekla je negdje u daljini rijeka, ali nije to bila njegova Sava.
U toj rijeci nije bilo srca. Sava je imala golemo srce, Sava je u
njegovoj domaju tekla i dalje ista, prkosna, bujna…I ĉekala.
I danas Ivanova Sava ţubori njegovim venama. I uvijek će
tako biti.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
188
Nikola Vušković – Vizija
Svetlost. Prijatna svetlost kao da smiruje onog ko se naĊe u
njoj. Blaga svetlost je nalik na raĊanje zore, koja svakom danu
donosi one najlepše trenutke. Zato devojku oduševi mesto na
kojem se nalazi. Gledala je dolinu koja se naširoko prostire oko
nje, toliko da nije mogla svojim pogledom da dopre do njenih
krajeva. Svetlost koja je doĉeka u dolini, nastavi i dalje da
postoji, ulepšavajući pogled na predeo u kojem se nalazi.
Stojala je na stazi zelenoj od trave. Koliko god da se po njoj
gazilo to nije moglo da uništi zeleni tepih na njoj. Nije bilo
tragova ljudi koji su mogli to da urade. Postojala je samo
priroda koja odrţava zelenilo, bez mešanje ikoga sa strane.
Devojka krenu stazom kroz predeo koji se pruţao u daljinu.
Gledala je raznobojne cvetove koji su se otvorili po prostranoj
livadi. Bilo je meĊu njima dosta onih u pupoljku, što je
nagoveštaj da će za neko vreme, stidljivo da se razviju sliĉni
cvetovi. Osetila je prijatne mirise koje donosi lagani vetar koji
se spušta preko šuma u daljini i polja ispod njih. Bili su to
mirisi bujne netaknute prirode koje ona ranije nije mogla da
oseti. Ţivot je za nju poĉeo u košnici velikog grada, koji nije
mogao to da joj pruţi. Zato je htela da se naĊe usred širokih
polja, ograniĉenih samo šumama na jednom kraju ili
svetloplavim nebom sa kojim se spaja u daljini, na drugim
krajevima.
Mirisi su ispunili energijom njeno telo nenaviknuto na veće
kretanje. Ĉinilo joj se da je lagana poput vazduha, koji je
osetila uz svu sveţinu u svojim plućima. Njeni koraci bili su
lagani tako da ih nije osetila ni trava po kojoj hoda. Htela je
više da se nagleda lepote u kojoj se zatekla. Zato je krenula
stazom ka brdu nedaleko ispred nje i brzo je stigla u podnoţje.
Tu je doĉeka ţubor potoĉića koji je bio van njenog pogleda.
„Tu si se sakrio bistri lepotane, kao da se bojiš se da će od
pogleda mog, lepota tvoja da nestane.“
Priĉe naših snova
189
Pomisli kao da se nada da je i potok osetio njenu misao.
Gledala je bistru vodu kako poskakuje na nekom manjem ili
većem kamenu na koji bi naišla. Voda bi se zatim lagano
umirila u glatkom koritu, koje je prekriveno peskom i ponekom
travom koja se borila da opstane na maloj dubini. Potok je
tekao nedaleko od šume u ĉijoj senci izgleda kao da je našao
zaklon. Taj zaklon mu i nije trebao za drugo, osim da saĉuva
lepotu koju ima.
Tek ponegde je izlazio iz senke da bi pokazao svoju bistru
srebrnastu boju. Devojka odluĉi da to bude njena nova staza
kojom će se peti ka vrhu brda. Zagazila je u vodu bosa, a
sandale je skinula i nosila ih u ruci. Voda je osveţi i dade
podsticaj da se lakše penje ka vrhu. Dok je hodala prema vrhu
brda, razno drveće bacalo je preko nje svoju tamnu ali laganu
senku. Ponegde je senka bila prošarana titrajima svetlosti koje
leţerno poigravaju izmeĊu granja, dok se one pomeraju na
vetru. A vetar je zahvatao sve vrhove drveća u pokušaju da se
probije ispod onih najviših grana.
Ispod vrha potok je skrenuo svojim putem mimo visokog
drveća baš u trenu kada je izlazio iz njihove senke. Devojci je
bilo ţao što ne moţe senku da prati samo do vrha brda. Tu je i
šuma prestajala, kao da se sa potokom dogovorila da ostave
devojku samu baš na vrhu brda. Odatle će ona moći pogledom
da obuhvati više od onog što do tada nije mogla da vidi, a to je
bio grad u kojem ţivi. U mislima se nadala da nije onakav
kakav je bio u njenom sećanju, već da je lepši i bar malo nalik
na predeo kroz koji je prošla. To je bila jedina ţelja sa kojom je
htela da upotpuni svoju viziju.
Svetlost! Neprijatna svetlost, skoro bolna, zaslepi je kad je
napravila poslednje korake ka vrhu. Baš u trenu kad je mislila
da će videti ceo predeo kojem se nadala.
“Ustanite Tami! Vaše vreme je isteklo. Termin koji ste
zakupili za svoju viziju budućnosti je istekao. Nadam se da vas
nismo prekinuli u trenutku za kojim ćete ţaliti. Ako se to
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
190
desilo, posetite nas uskoro ponovo. Ţelimo vam prijatan
odlazak i povratak u stvarnost!”
Bio je to glas koji je Tami ĉula. Iako je izgledao prijatan, bio
je to glas koji je vratio u stvanost, nakon vizije koja je izgledala
mnogo lepša. Izašla je na ulicu iz zdanja zgrade u kojoj su uz
pomoć mašina prodavali snove. One snove za koje su ljudi hteli
da plate. Tami se našla u stvarnosti, na prljavim ulicama grada,
gde su pored zgrada neumorno stojali brojni kontejneri u koje
se baca otpad. Iz njih je tako otuţno zaudaralo, da ona zaţali za
mirisima koje je u skoro osetila tamo negde u prirodi. Nastavila
je brzo i ţurno odatle da se udaljava. Ţelela je što duţe u svome
sećanju da zadrţi viziju kojoj se nadala, a za koju veruje da je
njena mladost u stanju da je doĉeka i u stvarnosti proţivi.
Priĉe naših snova
191
Nikola Vušković – Potraga
Ĉovek je sa nestrpljenjem ĉekao da se pojavi prizor koji
odavno nije gledao. Sećao se kad je kao mlaĊi pilot izveo svoje
prve letove blizu Zemlje. Uvek kada je od nje odlazio ili se njoj
vraćao divio se prizoru koji je video iz svoje kabine. Posle više
decenija dugih lutanja, vraća se ka njoj i oĉekuje da ugleda ono
što je ostavilo neizbrisiv trag u njegovom obimnom sećanju.
Zašli su u senku i to je umanjilo snagu Sunca koje sakriva
Zemlju od pogleda. U trenu kad je pogled ispred njih bio jasniji
ĉovek poskoĉi sa mesta na kom je sedeo.
Zujanje pogonskog dela se utiša pa su ljudi mirno gledali u
plavi biser koji se ukaza ispred njih. Većina su bili zadivljeni
onim što posmatraju, svesni da u velikoj školjci mleĉnog puta
gledaju Zemlju, koja liĉi na tamnoplavi biser sav išaran
beliĉastim pramenovima.
Ponesen tim prizorom ĉovek progovori.
“Smatrali su da je Venera sestra bliznakinja Zemlji. No,
imao sam prilike da vidim planete koje joj mogu biti još veće ili
bliţe sestre. No, ipak meĊu svima, ona je jedina, ma koliko bilo
onih koje su joj sliĉne. Gledajte već se vidi ono što nema
nijedna planeta.”
Ljudi su tada poĉeli da naslućuju u plavetnilu koje vide
velike koliĉine vode, koje nigde nema u istom odnosu prema
kopnu. To je odrţavalo ţivot koji postoji na Zemlji, tako da
nigde drugo ne mogu da se naĊu takvi oblici ţivota, ĉak ni ako
postoje pokušaji da se naprave sliĉni veštaĉki uslovi.
“Sigurno neko ţeli da nasluti svet koji mu je blizak po
sećanju na mesto roĊenja. Ma gde da ste se rodili, ne moţe vam
odmoći moje mišljenje.”
“Spremni smo da ga ĉujemo, gospodine!”
“Da vam kaţem ono bitno, da to znate vi koji ste na poĉetku
većih putovanja. Posao me je odveo do drugih zvezda u potrazi
za sirovinama i energijom. Iako sam njih traţio i nalazio, video
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
192
sam ono što malo ko moţe da vidi. Video sam planete koje
okruţuju oblaci od isparenja sa njihovih površina. Oni su
jednako lepši po boji koju imaju kao i po oblicima koje naprave
razne struje koje ih nose. Neke boje su lepše pa ne mogu da se
uporede sa bojom oblaka na planeti Zemlji, ali... Ipak, svi oni
su bili bez ţivota u njima. Jedino ovde iz oblaka nastaje ţivot
koji buja u svim biljkama, da bi se iz njih preneo u ostali ţivi
svet.”
Stari pilot zastade kao da se priseća nekih detalja.
“Nisu samo oblaci oni koji daju ţivot, jer ima drugih
isparenja i gasova koji ĉine da nebo uvek ima neţno plavu boju.
Mada sam video nebo koje je imalo lepšu boju, kao
svetlocrveno nebo ili ljubiĉasto sa prelivima ka lila boji, ali
naţalost tamo odakle gledah to nebo, nisam mogao da
opstanem bez zaštitne opreme. Ţivot koji postoji u tim
uslovima, za nas je jednako otrovan kao i gasovi u tom
okruţenju. Pomenuh da sam mnogo puta traţio sirovine, no
nekada sam našao mnogo dragog kamenja. Ono je moglo da se
skuplja po površini kao obiĉno kamenje, ali njegova vrednost,
koju bi izneli na trţište, onda je mnogo i lako padala. U odnosu
na njih jedina vrednost koja nikada ne sme i ne moţe da
opadne, iako je moţda bila okrnjena slabom svesti ljudi, to je
vrednost koju ima Zemlja i ono što na njoj postoji. Na njoj je
dato sve ono što treba, da bi ţivot na njoj opstajao, kako nekada
tako i sada kada se širi van nje. U svemu što sam traţio i
nalazio bilo je mnogo vrednosti, mnogo razliĉitosti. Ipak od
svega najdraţe mi je ono za šta mi iskustvo kaţe da uvek treba
biti na poĉetku. U svemu što sam traţio najvrednije je, lepota
koju sada vidimo pred nama. To znam uz godine koje su me
tome nauĉile. U stvari svo vreme mojeg dugog lutanja, ja sam
bio u potrazi za takvom lepotom.”
“Molimo pilote na brodu „Dedal“ da nam daju podatke
poslednjeg boravka na Zemlji, kako bi vas pronašli u arhivi.
Nismo mogli da vas naĊemo dugi niz godina unazad. Auuh!
Evo, ovo je bilo baš davno, ĉak dvehiljadeos...”
Priĉe naših snova
193
Zaĉuo se glas iz kontrole leta, koja vrši rutinsku proveru.
Glas se utišao jer je mlaĊi pilot pritisnuo taster i preuzeo
obavezu da preda podatke o ljudima na brodu. Za to vreme stari
pilot je gledao kako tamnoplava lopta postaje sve veća i jasnije
se raspoznaje njena površina. Dok to gleda, mislio je na godine
koje su prošle, od kojih se osećao stariji. Zapita se, koliko će
još puta da pogleda Zemlju koja je još uvek u najboljim
godinama. Oţiljci koje su joj naneli ljudi, polako su se zaleĉili,
od vremena kada je sav otpad na njoj poĉeo da se razlaţe u ono
od ĉega je nastao. Otada više nije bilo zagaĊivanja, a njene
bolne rane su se zacelile. Energija se dobijala na bolji naĉin bez
štetnih materija koje dugo ostaju da kontaminiraju sredinu gde
se odloţe. Zemlja se vraćala u svoju najbolju mladost koju je
nekad imala. Ponesen mislima o lepšem izgledu koji ona ima,
stari pilot se tada oseti sveţim. Svojim sećanjem vraćao se u
dane mladosti koje je proveo na Zemlji, a to mu sada daje
osećaj snage koju je on tada imao.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
194
Dušica V.Milentijević – Iskrena ljubav
Zamišljeno je zurila u prozor po kojem su kišne kapi klizile
kao neprolivene suze iz njenih oĉiju.Toliko pitanja bez
odgovora, toliko promašaja za koje se gorko kaje. Sad je stajala
na raskrsnici svog ţivota potpuno slomljena i vraćala se u
mislima kroz svoj ţivot. Nikoga nije krivila sem sebe. Prošli su
davno dani kad je prebacivala krivicu na sudbinu ili druge oko
sebe. Sama je kriva za sve.Uvek je sama odluĉila i uvek
pogrešno. Ceo ţivot je maštala samo o ljubavi, deci, ĉoveku
koji će je voleti, porodici, kući punoj topline, smeha i ljubavi.
Koliko puta je zbog zaljubljenosti verovala u ljubav, koliko
puta su je povredili, prevarili, zgazili njeno srce? Kad je on
ušao u njen ţivot probudio joj je nadu i veru da nisu svi isti, da
zasluţuje biti voljena. Voleo je, mogla je to videti u njegovim
oĉima ali nije mogla verovati u njegovu ljubav, ne više nije
imala snage verovati. Bolelo je srce jer i ona ga je ludo zavolela
ali razum je stalno opominjao da ne sme verovati, ne više. Prvi
put je osetila da je nekome vaţna, da je stavlja ispred svega i
svih. Mnogo puta je dokazao svoju ljubav i nije je ubedjivao
koliko je voli kao drugi pre njega. Da li sme otvoriti srce još
samo ovaj put? Moţe li verovati da je neće slomiti, moţe li
verovati da će pokupiti njeno srce i sastaviti ga, zaleĉiti za sva
vremena, uĉiniti je srećnom i zadovoljnom, davati joj jednako
kao ona njemu. Bio je toliko drugaĉiji od svih do sada.
Staloţen, realan,iskren pre svega. Ništa nije krio od nje ni lepo
ni ruţno o sebi. Dok su joj oĉi pune suza pratile kišne kapi po
staklu srce joj je treperilo puno nade a razum je gušio srce i
njegove ţelje. Ĉekala ga je ceo ţivot, svoju srodnu dušu i sad
kad ga je pronašla plašila se pokušati još jednom iskreno voleti.
Ţeljela mu je dati svoju ljubav, poverenje, dušu i telo. Ali
previše strahova je ispunjavalo ranjenu dušu. Boţe volela ga je
ludo iako nije znala zašto i ţelela mu sve najbolje u ţivotu. Nije
zasluţio nju, polomljenu, uništenu. Mogao je lako zaleĉiti je i
Priĉe naših snova
195
uĉiniti da zaboravi sve, ruţnu prošlost,boli. Volela ga je toliko
jako da nije ţelela staviti taj teret na njegova ramena. Sa
suznim oĉima pokušavala je skupiti hrabrost i snagu da ga otera
od sebe, natera da je što pre zaboravi, da ne okrene njegov broj.
Koliko puta je samo uzimala u drhtave ruke telefon. Znala je da
nije fer do njega, do deteta ali nije ţelela vezati ga uz sebe
obavezom, zato je i otišla u drugu drţavu gde će poĉeti novi
ţivot sama, sa njegovim detetom pod slomljenim srcem.
Zauvek će imati deo njega, da ga voli i oboţava. Gospod joj je
podario što je najviše ţelela – dete. Nešto dobiješ, nešto
izgubiš. Voli ga dovoljno da neće dozvoliti da ga veţe uz sebe
obavezom jer je znala da je ĉastan ĉovek i da ne bi dozvolio da
sama podiţe njihovo dete i da sama brine o njemu. U jedno je
bila sigurna, ovde je nikad neće pronaći. Ispunio joj se deo sna,
imat će deo voljenog ĉoveka u svome detetu.Dani su prolazili
sumorni i prazni, svaki trenutak je mislila na njega. Njegova
slika titrala joj je stalno pred oĉima.Bolelo je i srce i duša,
strašno joj je nedostajao, njegov osmeh, najlepše oĉi pune
prikrivenih osećaja. Da li greši ? Da li će i taj greh nositi na
duši?
Redovne kontrole vraćale su sreću u njene tuţne oĉi. Beba je
dobro napredovala i bila jako aktivna. Bar to joj je skretalo
misli malo. Šetala je ĉesto, volela je mesec maj kad se priroda
budi, buja, otkriva sve lepote ispod sneţnog ogrtaĉa polako,
stidljivo. Nabrala je malo poljskog cveća. Krenula je ka stanu
razmišljajući šta joj je ostalo od obaveza za danas. Kad je izašla
iz lifta primetila je pred svojim vratima muškarca. Polako se
okrenuo a njoj je srce stalo, izgubila je dah, zatreperila je
trepavicama da zadrţi suze iz oĉiju. Izdahnula je i krenula
prema njemu. Fiksirao je pogledom,ljutitim, bolnim,
uvredjenim. Nije progovarao, ni ona nije mogla oblikovati
reĉenicu, reĉ a ni misao. Prišla je vratima i pokušala otkljuĉati
ali joj je kljuĉ ispao iz drhtavih ruku. Osećala ga je pored sebe
svakim ţivcem svoga tela. Bez reĉi pokupio je kljuĉ i otkljuĉao
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
196
vrata. Otvorio ih jh je i propustio je da prva udje. Nervozno je
prošla pored njega još uvek sva izgubljena, šokirana, uzdrmana.
“Dobar dan malena. Izvini nisam se najavio, ali kad mi je
Jelena rekla gde si krenuo sam iz istih stopa.“
“Stefane, ja...“, progutala je reći nesposobna bilo šta reći,
nije imala opravdanja za odlazak bez pozdrava ili objašnjenja.
Gledao je prodorno tim najljepšim zelenim oĉima. Zurila je i
ona u njega nesposobna odmaknuti pogled. Udahnula je
duboko i sabrala misli. Šta je tu je, nije znala koliko mu je
njena najbolja prijateljica izdala ali će saznati.
“Zašto?“, иzdahnuo je glasom protkanim bolom.
I dalje je zurila u njega kroz maglu suza koje je pokušala
zadrţati da ne krenu niz lice. Šta da mu kaţe? Zar bi ga mogla
gledati u oĉi i slagati? Odluĉno se okrenula od njega i izvadila
nalaze iz tašne. Pruţila mu je papire.
“Nisam te htela prisiliti na ništa... Еto, zato!“
“Na šta Sanja?“, i dalje je gledao u nju. “Kako misliš
prisiliti?„
“Pogledaj papire i sve će ti biti jasno.“
Otišla je u kuhinju i zaposlila se kuvanjem ĉaja. Stefan je
krenuo za njom i dalje drţeći papire u rukama. Podigao ih je i
probledeo, papiri su se rasuli po podu iz njegovih ruku.
Opsovao je sebi u bradu.
“Sanja?! Zbog ovoga beţiš bez reĉi?“
Beo poput zida krenuo je korak prema njoj. Uplašila se
njegovog besnog pogleda pa je ustuknula korak unazad.
“Idi Stefane, nemoj da me plašiš. Ovo nije tvoj problem, već
moj. Ja sam kriva što se desilo, ne ti. Idi molim te!“
Zastao je kad je primetio strah u njenim oĉima. Bolelo ga je
jer nije verovala u njega, jer je krila tako vaţnu stvar za njih
oboje, jer ga je brisala kao da nije deo svega ovoga. Okrenuo se
i seo za sto.
“Sedi jer imaš mnogo toga da mi ispriĉaš.“
Priĉe naših snova
197
“Nema se tu šta priĉati, trudna sam jer sam zaboravila popiti
pilule. Moja greška – moj problem. Slobodan si, moţeš se
vratiti kući i zaboraviti me.“
“Ja tebe, malena, volim iz dna duše i sveg srca. Kako si
samo mogla otići bez reĉi? Znaš li ti kroz šta sam prolazio ova
tri meseca? Pa, zar me ni malo nisi volela? Pokušao sam te
zaboraviti ali nisam mogao, zato sam sad tu i ne idem bez tebe
nigde.“
“Jaaaa..... Pa, jesam, zato sam i otišla.“
Poraţeno je spustila glavu.
„Kako ne moţe da razume?“
„Volim te i volim to malo ĉedo što ĉuvaš pod srcem. Moţeš
beţati al ja ću te uvek naći i neću nikad odustati od nas. Ti si
moja sreća, moja ljubav, moj smisao ţivota bez tebe ja sam
osudjen na pakao. Shvataš li ti da si ti sve što sam ikad ţeleo?
Zašto mi nisi rekla? Kriješ dete od mene, oduzimaš mi snove i
radost. Ne mogu da verujem da si to htela kriti od mene? Da li
bi detetu ikad rekla ko mu je otac?“
Njegove reĉi slamale su je, suze su tiho kapale na njene
ruke, jecaje je gušila da ne poĉne da rida na sav glas.
„Izvini, oprosti mi!“, јedva je izdavila kroz suze.
Ustao je i prišao joj, neţno je zagrlio i podigao u naruĉje.
Brisao joj je suze i smirivao je. A ona je plakala i ispirala svu
bol iz srca koje je godinama gušila, ubijala. Nije mogla da
veruje, ţeleo je nju, ţeleo je njihovu malu bebu. Šaputao joj je
da je to tek prvo i da ţeli bar još dvoje. Poĉela je da štuca, suze
su polako presušile.
„Stefane, nosim blizance.“
Osmeh radosti iz oĉiju razlio mu se po licu. Ponosno je
namignuo. Toplina joj se razlila oko srca i po utrobi.
„Sutra krećemo kući! Ja ću sve spakovati i organizovati a ti
ideš sad da odmoriš. Dosta je bilo suza.“
Prvi put sreća joj je ispunila grudi. Shvatila je da je on njena
sudbina, njena srodna duša, njena prava, jedina, iskrena ljubav.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
198
Snovi se ispunjavaju. Prava ljubav postoji, samo je treba
pronaći, prepoznati i zadrţati.
Priĉe naših snova
199
Vesna Andrejić Mišković – Duga u ormaru
Ne znam toĉno kad sam poĉela pisati ovu priĉu. Znam samo
da sam ju zagubila jedne noći kad sam ugledala dugu. Ostala
sam bez daha je jer izgledala zaista nestvarno. Doduše, malo je
bila zgrĉena, zbog sobe koja i nije baš velika. Protezala se od
mog uzglavlja do vrata ormara i zavirivala unutra, kao da traţi
što bi obukla.
Nikad nemam obiĉaj ormar zatvarati, tako da odjevni
predmeti ţivahno izviruju van i prkose mojoj takozvanoj
urednosti. Prateći dugine boje, koje (meĊu nama reĉeno)
previše bljeskaju ispred mojih oĉiju. Navikla sam na tamu i
moje mrzovoljno gunĊanje je gubilo snagu, tako da je sada
samo ostao tihi šapat. Otkotrljala sam se poput klupka s kreveta
ravno do ormara. Morala sam zaviriti kakva se ĉudesa tu
zbivaju.
I zaista , ostala sam bez rijeĉi. Kao prvo, shvatila sam da mi
je odjeća jednoliĉna i dosadna. Boja najĉešće tamno plava, crna
i siva. Duga ju je svojim prstima njeţno dodirivala, s njom je
plesala a odjeća je stidljivo spustila glavu i poĉela mijenjati
boju.
A ja? Samo sam stajala i nisam se mogla nagledati ovog ne
svakidašnjeg performansa. Sve je bilo nestvarno, pa sam
morala da se uštinem i da provjerim sanjam li. Nisam sanjala.
Bol koji sam osjetila bio je stvaran, zarila sam nokte u
nadlakticu, soĉno opsovavši sebi u brk jer sam postala ekspert u
samoozlijeĊivanju. Vratila se u krevet zijevajući kao deva i
bojeći se da dugu ne uplašim, naravno ako je zbilja tu. Nisam ja
nikad naĉisto sama sa sobom, jer stvarnost i snove ĉesto brkam
i nikad ne znam što se trenutno zbiva. Dakle, vratila sam se u
krpice, pokrila po glavi, jer je svjetlost duginih boja bila još
prejaka za moje osjetljive leće, i zaronila nazad u snove. Vrtjela
sam se, prebacivala jastuke, ĉas pod noge, ĉas pod leĊa, pa pod
glavu...
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
200
U toj borbi s jastucima, doĉekala sam i jutro. Lagano sam
otvorila lijevo oko, probala i desno, ali nije išlo. Zalijepilo se,
kao moment ljepilom. Zaškiljila sam po sobi. Duge nije bilo.
Odahnula sam.
Dobro je, ipak je to bila jedna od noći za koju sam samo
mislila da je stvarna a zapravo je bila najobiĉniji san.
Napravila sam zalet iz kreveta (zakotrljavši se), tako mi je
lakše ustati iz kreveta, nego da mi krckaju koljena dok polako
ustajem. Razmišljala sam kako je moguće da sam ormar
zatvorila kad to nikad ne ĉinim. Odškrinula sam vrata lagano i s
nevjericom gledala trljajući ovo otvoreno oko. Zabljesnula me
je šarena ĉarolija. Odjeća mi je i dalje bila nemarno nabacana i
štrĉala s vješalica, samo je jedna haljina bila drugaĉija. Boţe,
nekad je bila siva, a sada je šarena, poput slapa duginih boja!
Ovo je previše ĉak i za mene. Idem se umiti...
Priĉe naših snova
201
Vesna Andrejić Mišković – Elizabeta
Jedne kišne subote, dok su se svi sklanjali pod tende ili
otvarali svoje šarene kišobrane, ona mi je zapala za oko. Onako
sitna, ali ipak graciozna, lagano je hodala kao da joj ne smetaju
kišne kapi, koje su joj se slijevale niz lice i pravile tanke
kanaliće prema izazovnom dekolteu. Nijemo sam promatrao
njen osmjeh i tople smeĊe oĉi i poţelio da nestanem u njima.
Naravno da sam vidio kad je ušla u dvanaesticu i otišla
prema Maksimiru .
Od tog dana sam se vozio tramvajem bezbroj puta, od
Kvatrića do Jelaĉić placa, u nadi da ću ju opet sresti. I jesam.
Jednog jutra je sjedila u tramvaju kad sam ja ušao. Nije bila
sama, ţivahno je priĉala s punašnom prijateljicom bakreno–
naranĉaste kose. Progurao sam se do njih, toliko blizu da sam
mogao ĉuti svaku njihovu izgovorenu rijeĉ. Praveći se da
nezainteresirano gledam kroz prozor, zapravo sam gledao
njihov odraz u njemu i upijao svaku rijeĉ koju su izgovarale.
Doduše, ona i nije toliko puno priĉala kao njena prijateljica.
Zvonkim, skoro opernim glasom se hihotala i nadvisivala je sve
zvukove koji su dolazili izvana. Nije se nitko bunio, dapaĉe, svi
putnici su ih radoznalo promatrali. Samo sam se ja pretvarao
kao da me ne zanimaju. Saznao sam da se zove Elizabeta.
Boţe, koje aristokratsko ime! Kao kraljica Elizabeta! U sebi
sam je odmah nazvao Liza. Bilo mi je lakše u sebi ju tako zvati.
Postala je moja muza, moj smisao ţivljenja i pisanja.
Ubrzo sam puno toga saznao o njoj i njenom ţivotu. Imala je
dobrog muţa, sina i hrpu prijatelja. Nije me to sprijeĉilo da
maštam. U neposrednoj blizini njene kuće izdavao se mali
stanĉić u potkrovlju, a kako je gledao baš na Lizin vrt, bez
razmišljanja sam ga unajmio. Tu sam provodio sate i sate kraj
prozora, smijući se njenim nespretnim pokušajima da glumi
vrtlaricu. Nisam joj prilazio, samo sam ju neprimjetno slijedio i
maštao. Da, maštao...
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
202
Saznao sam puno o njenim neriješenim obiteljskim
problemima, koji su je jako tištili, i o svemu ostalom što ju je
izjedalo i muĉilo, pa i o sinovom seoskom imanju, i Jurinoj
kriţobolji, i o prijateljima, hobijima, pjevanju, planinarenju...
Ĉak sam kupio gojzerice i poĉeo se i sam pentrati po
domaćim brdima i gorama ne bi li ju stigao, iako sam znao da
nikad neću. Ona pripada drugom svijetu, a ja sam samo mali
umjetnik kojem je bila potrebna muza. I ništa više. I ništa više.
Eh, Lizo!
Priĉe naših snova
203
Mugdim Galijašević – Sada nemam ni kuće,
ni posla
Danas sam otišao do kafića – galerije Boris Smoje u
Radićevoj ulici. Godinama se tamo subotom odrţavaju
Sarajevska jutra poezije. Ja jedno vrijeme nisam išao. Danas
nisam vidio nikoga, vjerovatno su promijenili termine ili su na
drugom mjestu, a ja nisam znao.
“Eh, odoh ja onda do svoje Klupe, a i obećao sam da ću joj
ĉešće navraćati.”
Upeklo sunce, a ona nekako u hladovini.
“Znam da tebi sunce smeta i drago mi je da ima hlada. Kako
si?” “Nemaš pojma koliko si ti meni drag. Ne znam zašto, ali
prema tebi osjećam nešto posebno.”, obradovala se meni klupa.
“Volim i ja tebe, Klupo! Da nije tako, ne bih ja već
godinama dolazio.”
Uto, eto nekog ĉovjeka, moţda ima ĉetrdesetak godina.
Obuĉen normalno.
“Dobar dan!”
“Dobar dan!”, odgovorih.
“Imate li cigaretu?”, upita me ĉovjek koji mi se uĉinio
nekako sav rastresen.
“Nemam, ne pušim više od deset godina.”
“E, baš sam baksuz! Pored toliko pušaĉa, sjednem kod
nepušaĉa.”
“Radite li?”
“Ne, u penziji sam.”
“Blago Vama! Da znate šta znaĉi kada si godinama bez
posla...”
“Ja istina ne znam, ali zna moj sin.”
“Ja sam sada ni na nebu ni na zemlji i što je najgore ne znam
šta da uradim. Imam ja fakultet, ali to nema veze, ne mogu do
posla. Supruga je jedno vrijeme radila, i prodala se firma, i njoj
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
204
otkaz. Imamo dvoje djece, idu u srednju školu. Ma, što ja to
Vama priĉam kada Vi to ne razumijete?!”
NaiĊe neki mladić s djevojkom i ja ga zamolim cigaretu.
“Uzmite dvije, za poslije. Dajte da Vam pripalim.”, reĉe
momak.
Ne vjerujem da je pomislio da ţicam.
Dadoh cigare ĉovjeku do mene. Baš se obradovao.
“Ja sam ti sa Sedrenika. Imao sam posao, ali više nemam.
Uništena kompanija, a lešinari razvukli firmu i radnici ostali na
ulici. Srušili su tu fabriku i napravili hotel. Imao sam kuću, a
sada je nemam. Udari granata, ubi mi roditelje. Srećom da je
ţena s djecom bila kod njene majke. Eto, sve što sam imao,
nemam više. Imam brata u Minhenu. On je tamo otišao poslije
završetka rata. Radi u Audiju. Zna da sam u belaju pa mi je
rekao da doĊem, da proba da me negdje ubaci. Za poĉetak
bauštela mi ne gine. Srećom, u tehniĉkoj školi sam uĉio
njemaĉki jezik. Ali, prijatelju, ne znam šta da radim. Da idem
ili ne idem? Ĉak sam se kupio i autobusku kartu. I to za sutra,
ali u jednom pravcu. Moţda sam trebao kupiti povratnu. Šta Vi
mislite?”
“Ne znam.”
“Mislite li da ću dobiti posao?”
“Ne mogu reći, ne znam.”
“A šta mislite, hoće li ovdje biti brzo posla?”
“Ne znam Vam to kazati.”
“Vi ništa ne znate. Šta god Vas pitam Vi „ne znam“. Pa,
zamislite se malo. Pomozite mi da donesem odluku.”
“Ja bih Vam pomogao, ali zaista ne znam kako. Moţda se
ovdje poĉne nešto dešavati, pa da bude posla.”
“Ma, šta će se desiti? Samo grade hotele, trgovaĉke centre i
otvaraju kafiće.”
“Ujutro, u 8 sati, autobus za Minhen polazi sa stanice. Šta
mislite, hoću li otići?”
“Ne znam, to vi morate odluĉiti.”
Priĉe naših snova
205
“Pa, da ja znam odluĉiti, ne bih Vas pitao. Sa suprugom sam
razgovarao, i ona kao i Vi– odluĉi sam! Djeca se ne miješaju,
ali sam ih ĉuo kada su kazali da bi voljeli da odem i da poĉnem
zaraĊivati novac. Svega su Mirha i Mensur ţeljni. Šta da radim
prijatelju, da putujem ili ne putujem?”
“Ne znam.”
Ode, skoro ljut, naglas govoreći sam sa sobom. Ĉujem ga
kako kaţe: „Onaj ništa ne zna, samo govori– ne znam!“
“U posljednje vrijeme sam svjedok sve ĉešćih priĉa ljudi
koji nemaju posla, a neki nemaju ni snage da bi nešto radili.”,
veli mi Klupa. “Pritisla ih bolest, a neki su prije vremena
ostarjeli od teška ţivota. Ţao mi ih je. Slušam ja ĉesto kada se
dvoje dogovaraju, ići ili ne ići. Kaţu– ko zna šta ih ĉeka. Vele
da su u Njemaĉkoj poĉeli iseljavati svoje stanovništvo na
sjeveru zbog opasnosti od radijacije. Tamo ima mjesta za one
koji iz zemalja na Balkanu i sa drugih strana bjeţe od gladi.
Koga briga za radijaciju. A ti, pravo mi reci, kako si? Znaš da
sam ja kao zatvorena kutija. Ĉujem da pišeš punom parom.”
“Hvala ti, moja prijateljice! Ti znaš i kada nisam bio dobro.
Satima sam sjedio i priĉao s tobom. Ali, sada sam dobro,
nikada bolje. Imam i snage. I moj ljekar veli da se i sam
iznenadio kako su mi nalazi dobri. Ţao mi onog ĉovjeka od
maloprije.”
DoĊoh kući zaista pod utiskom onog razgovora. Prije
izvjesnog vremena jedan moj predratni prijatelj mi je obećao
pomoći da zaposlim Vanju.
Zazvonio je telefon. Prijatelj je na vezi.
“Vozdra, doĊi u ponedjeljak sa sinom.To ne mora ništa da
znaĉi a i moţe.”
Ali sam još jednom sam sebi kazao:
“Nije sve crno, ima još ljudi koji drţe rijeĉ.”
IzaĊoh na balkon. S Breke sam vidio divne rakete raznih
boja. Tako su navijaĉi Sarajeva proslavljali osvajanje prvog
mjesta u ligi. I onaj ne odrţa rijeĉ, Vanja– magistar
ţurnalistike, i dalje bez posla.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
206
Mugdim Galijašević – Samo da me još
jednom zagrliš
Ima jedna klupa koja mi stalno zapinje za oko. Blizu je
Pionirske doline, nedaleko od Medicinske škole, na Jezeru. U
svaka godišnja doba, nekako je drugaĉija od ostalih. Ĉitam na
njenim drvenim daskama: „Azra i Ismet“, „Dada i Dino se
vole“, „Ovo je srce tvoje ljubavi“... Toliko su duboko urezane
ove rijeĉi da ih ni vrijeme nije izbrisalo.
Pitam se, šta li je sada s ovim mladim ĉija su imena urezana?
Ima ih još: Edo, Mijo, Šole, Lejla, Tina... Sigurno više nisu
mladi kao kada su ovdje kao srednjoškolci sjedili.
“Ja ću ti ispriĉati. Jednom smo nas dvoje razgovarali. Priĉala
sam ti o dvoje zaljubljenih, Asharu i Amini. Aminu je ubio
pijani vozaĉ, a Ashar nastavio da dolazi i da priĉa s Aminom,
ovdje– na klupi. Zapamtila sam ja tebe. Ĉesto ovuda prolaziš i
zagledaš po klupama, baš kao da traţiš neko ime, tebi vaţno.”,
meni će potiho klupa.
Ĉuj klupa, pa priĉa. Ali tiho, samo je ja ĉujem.
“Ovaj Ismet je bio lijep, visok momak, znam da je bio
ĉetvrta godina medicine. Iznenada se razboli. Rak. I ode zaĉas.
Azra, njegova djevojka, bila je neki dan ovdje. Sjela i donijela
buket ruţa i ĉula sam kako razgovara s Ismetom.”
“Znam ja da si ti ljubavi na onom svijetu. Kada gledam u
nebo s puno zvijezda, onu najljepšu ja odaberem i kaţem, ono
je moj Ismet. I zaista mi je zaĉudo da se odrţala ova klupa naše
ljubavi. Mnoge su uništene, a nju kao da su zaobilazili. Evo,
vidim naša imena. Koliko smo se voljeli. Uvijek smo bili u
nekom snu. Išli smo u isti razred medicinske. Jedva smo ĉekali
da zazvoni zvono pa da i odmor provedemo zajedno. Znali su
nas i profesori zadirkivati, ali to je meni bilo simpatiĉno. Znam
kada su te jednom poslali direktorici. Ti si na svojoj klupi
Priĉe naših snova
207
urezao Azra, pa srce, i onda Ismet. To je vidjela razrednica i
naljutila se, kaţe–oštetio si klupu.”
“Jesam, direktorice, ja sam to urezao našu ljubav. I kazat ću
ja svom ocu da plati novu klupu. Ali, molim Vas, da ja sjedim u
njoj dok sam uĉenik ove škole.”, kazao je direktorici.
Direktorica, razumna ţena, shvatila je da je ljubav u pitanju,
a ne vandalizam i progledala je Ismetu kroz prste. I Ismet
nastavio sjediti u istoj klupi.
Azra je završila medicinu. Ljekar je.
“Moj Ismete, sjećaš li se kako smo se dogovarali da
studiramo oboje medicinu, pa jednom da zajedno odemo u
svijet i zaradimo para i vratimo se u naše Sarajevo? U našoj
mahali i kuće su nam jedna uz drugu. Nas ništa do smrti neće
rastaviti.”, govorila je Azra.
I sudbina je stavila taĉku na ove ţelje i planiranja dvoje
zaljubljenih.
“Znaš, dragi Ismete, ja ti ĉesto doĊem na mezar. U stvari, što
ti ja to govorim kada ti znaš? I onda, ponovimo sve ove naše
priĉe s klupe. S tobom sam uvijek u mislima, na mezarju i na
ovoj klupi. I dolaziću ja ovdje. Nekako, u mojoj ludoj glavi,
nekada se ukaţe tvoja slika. Kao– ti sjediš na klupi i ĉekaš me.
Ja, kao svako ţensko, duša zakasniti... Da sam znala kakva nas
sudbina ĉeka, ne bih. Jer svaki sekund s tobom proveden je
dragocjen bio onda, a danas bih za njega dala i ţivot, samo da
me jednom još zagrliš.”
Jesam li ja to ĉuo jecaje, ili sam ih ja zamislio? I ĉiji su?
Azrini, Ismetovi, ili klupe, svjedoka njihove ljubavi?
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
208
Ifeta Hrnjić – Sunčana strana duše
Svi redom gledaju oko sebe, samo ponekad im pogled
nestane u daljini ili se vrati na davno preĊene staze. Rijetki su
trenuci, kada se zagledamo u sebe, u dubinu svog bića, kada
duša zakljuĉana vrata otvori.
Obiĉno je to, kada nam se misli sapletu, na poledici,
stvorenoj niotkud, kada cijelo pukne na dvoje, razbijeno na
obiĉnoj besmislici, kada tišina u sred vreve postane tako glasna,
da popucaju stakla oĉnih prizora.
Zašto to rijetko ĉinimo?
Najviše od svega, sebe se bojimo!
Prije pogleda u ogledalo duše, nadamo se da raste na
ovozemaljskoj sunĉanoj strani, da je bašta mirisna, da sve
druge svojom ljepotom opija.
Blazirani osmjeh duše, ĉesto zavara, pa one manje uporne,
stalno zapljuskuje zabluda. Nije dovoljno pogledati samo s
vrata. Obiĉno je predvorje nadanja besprjekorno ĉisto. Treba
ući u njene odaje, zaviriti u skrivene dijelove, zaklonjene
sjenom.
Jednom sam se ohrabrila i kroĉila unutra, nešto dublje, i
zastala skamenjena od zaprepaštenja.
Smrknuta ljutnja, izronila je iz njenog mraĉnog dijela, lica
ukoĉenog, stisnutih usana, bezglasna. Gledale smo se dugo.
Pokušala sam vrhovima prstiju da joj izravnam bore, da
osmjehom, umijem njeno lice, obećanjem, da probijem tu
grobnu tišinu. Polako se opustila. Pruţila sam joj ruke
pomirenja, zagrlila je njeţno i prihvatila taj dio sebe, shvativši
da ona tu ponekad boravi i da ne zavisi uvijek samo od mene,
hoće li tu biti ĉešći ili rjeĊi gost.
Sagela sam se, da zavirim u jedan mraĉni kut. Pred oĉima mi
je zasjala, u svoj svojoj tamnini– tuga, prosjede duge kose,
sapletene u pletenice sjete. Milo me je gledala, kao nekog jako
bliskog, mjesto mi do sebe pravila, da joj priĊem uzdahom me
Priĉe naših snova
209
hrabrila. Sjela sam pored nje, shvativši po ulegnutom krevetu,
da tu ĉesto boravi. Rijeke bola, što kroz dušu protekoše,
ostaviše to tamno jezerce, da me ponekad umije svojom
mlakom slanoćom i podsjeti na raĊanje bola.
Razmišljam, da li da idem dalje, ali prirodna radoznalost,
bez pitanja pruţila je korake i krenula dalje.
Odjedanput sam se u mjestu ukopala, uzbuĊenjem uzdrhtala,
suznih oĉiju, gotovo zaplakala. Ispred mene pukla je
nepregledna sunĉana strana duše...
Zlatno klasje pšenice njiše ljetni povjetarac, otkrivajući
procvjetale crvene makove. Vesela djevojĉica, skaĉe s noge na
nogu, dok u korpu stavlja ubrane najljepše snove. Oĉiju, boje
gorskih jezera, lica sa širokim osmjehom, kojim bi i sunce
zasjenila, mašući me doziva, mojim imenom, kao da me zna...
Kao da sam to ja...
Konaĉno shvatim da sam je pronašla.
Moja sunĉana strana duše, u punom svjetlu, sa neizbrisanim
snovima, sa onim što sam nekad bila, dok u svijet nisam
kroĉila.
Potraţite je, ona sigurno postoji, ma kolika bila...
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
210
Ifeta Hrnjić – Kukuruzova svila
Pred kraj ljeta, kad svilaju kukuruzi, Zana i Enisa su se kao
obiĉno, igrale ţena, ko fol pospremale kuće, premještale
namještaj, kuhale, pile kafu i razgovarale, kao što to ĉine
njihove mame. Bile su skoro vršnjakinje. Enisa je bila samo
godinu starija od Zane. Enisa je sa roditeljima ţivjela u
ţeljezniĉkoj kući, koja se nalazila pored signala na pruzi, na
ulazu u ţeljezniĉku stanicu. Tu su se doselili iz Hercegovine.
Njen otac, bio je zaposlen na ţeljeznici, a majka joj je bila
domaćica. Imala je stariju sestru i mlaĊeg brata. Zana je ţivjela
sa svojim roditeljima i nenom, u staroj bosanskoj kući
(nekadašnji Han), koja se nalazila izmeĊu rijeke Bosne i ceste.
Imala je starijeg brata. Otac joj je bio ţeljezniĉar, a majka
domaćica.
Toga dana, igrajući se, pravile su odjeću svojim plastiĉnim
lutkama, ali falila im je kosa. Zana se dosjeti da je najljepša
kosa od svile sa kukuruza. Kako su se igrale u dvorištu Zanine
kuće, ugledale su preko ograde komšijine kukuruze, na kojim je
bilo još divne svile. Bez razmišljanja, provukle su se ispod
ograde i poĉele kidati kukuruze i skidati svilu. Kako se kod
nekih već bila osušila, to su te kukuruze bacale i kidale nove.
Kada su dovoljno skupile svile da mogu napraviti kosu lutkama
sa raznim frizurama, to su se opet provukle ispod ograde nazad
u Zanino dvorište. Bile su presretne, dok su pravile lutkama
nove frizure, stalno pokazujući jedna drugoj svoje umjeće.
Sutradan, Zana je ĉula neku galamu u komšijinom dvorištu.
Provirila je kroz prozor i skamenila se od straha. Komšija je
mašući rukama izvikivao razne psovke, zbog pokidanog
kukuruza. Ubrzo je pozvao njenog oca, pitajući ga da li je on
vidio ko je to uradio? Zanin otac bio je jako iznenaĊen, kada je
ugledao toliko pokidanog kukuruza.
Priĉe naših snova
211
Obraćajući se komšiji reĉe: „Smiri se komšija, nije to ništa
strašno. To je sepet kukuruza. Pitaću Zanu, zna li ona šta o
tome“.
Ĉuvši to Zani je srce skoĉilo u grlo, usta su joj zanijemila,
tresla se od straha kao jasikova liska. Ubrzo je ĉula oca kako je
doziva. Sišla je polako niz stepenice, nogama teţim od olova, a
lice joj je oblilo crvenilo srama. Kada je stala pred oca, nije mu
smjela pogledati u oĉi, svjesna poĉinjene greške. Otac ju je
pitao da li ona nešto zna o potrganim komšijinim kukuruzima.
Kako je ona ćutala, on joj reĉe:
„Reci mi, jesi li ih ti potrgala? Reci mi, neću ti ništa“.
Zana mu je tada priznala da su to uradile ona i Enisa, da su
pogriješile i da to neće nikada više uraditi. Njen otac, vidno
ljut, samo joj je rekao da uĊe u kuću.
Prišao je komšijinoj ogradi i viknuo:
„Komšija, moja Zana i njena drugarica Enisa su trgale i
bacale kukuruze, radi svile, od koje su pravile kose lutkama.
Znaš već kakva su djeca. Nemoj se ljutiti. Ja ću ti namiriti štetu.
Daću ti u jesen sepet zrelih kukuruza.“
Komšija je i dalje bio ljut, ali je na kraju prihvatio prijedlog
Zaninog oca. MeĊutim, to ga nije zadovoljilo, jer je bio ters i
prijek ĉovjek, pa je pozvao i Enisinog oca, da mu kaţe šta je
ona uradila. Saznavši za štetu, u ĉijem je nastajanju uĉestvovala
i njegova Enisa, otišao je kući kipteći od bijesa. Zana je
sutradan ĉula da je Enisa dobila batine i bila je zbog toga jako
tuţna. Enisinom ocu to nije bilo dovoljno, nego ju je nekoliko
dana dovodio pred komšijinu baštu. Iz pantalona bi tada
izvukao kaiš i tukao Enisu kaišem, govoreći joj:
„Hoćeš li to više ikada uĉiniti!?“
Prestravljena Enisa nije ispuštala glasa, bojeći se još većeg
oĉevog bijesa, a suze, koje nije mogla zadrţati, slivale su se niz
njeno lice, što od bola, što od stida. Neĉujno je odgovarala:
„Neću, neću nikad više!!!“
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
212
Zana to nije mogla da gleda i sluša, nego je silazila do rijeke
i šĉućurena, poluglasno, bespomoćno bi plakala, ţaleći svoju
drugaricu.
Mnogo godina kasnije, Zani je ĉesto padala na pamet ta
ruţna epizoda. Razmišljala je, šta moţe biti dobro u
kaţnjavanju? Ništa. Nametnute kazne ostaju duboko u sjećenju
urezane. Bolni su njihovi oţiljci, okom nevidljivi, a u duši
utisnuti kao otisci prijetećih prstiju, što mirišu na trulost
nezaborava.
Priĉe naših snova
213
Marija Najthefer Popov – Nagrada i kazna
U prepunoj sali,većini je bilo interesantnije pratiti njihov
susret posle dugog vremenskog perioda, od samog dogadjaja
zbog koga su svi i bili pozvani. Nije je udostojio niti jednog
pogleda. Opšte zaprepašćenje i zakljuĉak: "On je nju preboleo!"
Ona je osećala suprotno: "Nikada me nije ovoliko voleo!"
Bila je sigurna da bi ga susret oĉiju slomio i da bi izgubio
kontrolu nad svojim ponašanjem, potpuno. U deliću sekunde
odluĉila je da ga nagradi i kazni. Skinu sa sebe kao sneg beli
blejzer, nage se preko stola i zamoli ga da okaĉi blejzer na
vešalicu koja je bila tik iza njega. Ne pogledavši je u oĉi,
ispruţio je ruku, tako poznati joj prsti stegnuše ĉeţnjivo njen
blejzer, nesvesno ga privi na grudi, ovlaš kragnom predje preko
usana i ona uhvati trenutak širenja njegovih nozdrva i dubokog
udaha tako mu poznatog parfema, koji mu je bio potreban kao
vazduh koji mora udisati da bi ţiveo. Neţno, kao da odlaţe
neprocenjivu dragocenost, okaĉi blejzer, i ĉitave se noći ne
pomeri sa svog mesta, ĉak i u trenucima kada je bilo
neopravdano ne promeniti lokaciju. Znala je da se
samokaţnjava! Znala je da razgovara sam sa sobom. Udisao je
nju! Ĉuvao je radost koju mu je priuštila dozvolivši mu da
ponovo u svoja pluća udahne njen miris, pa makar i na ovakav
naĉin. Ona je osećala titraje njegovog srca, grĉenje svakog
mišića na njegovom tako joj poznatom telu.... Da ju je samo
jedan put pogledao u oĉi, ona bi znala da je preboleo.
Pred zoru, neko joj je prišao sa ledja, dţentlmenski joj
prebacio blejzer preko golih ramena, ponovo duboko udahnuo,
ovaj put i miris njene kose, i pre nego je uspela da se zahvali
videla je zgrĉene mišiće na njegovom vratu i ledjima kako
odlaze u noć.
Tada, tek tada joj se ote bolan uzdah iz grudi. Nije je njegov
bol uĉinio srećnom.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
214
Radica Matuški – Izgubljeni pioni
Posmatram nervozno moju i tvoju ruku, jedna kraj druge,
dodiruju se. Ali se ipak ne spajaju!
Zadrhtim, osećajući veliki poraz u grudima. Gubim se u
tvojim oĉima, postajem zenica, pogled... Postajem jedan
neprolazni trenutak slabosti. Okuju me neki osećaji i ne mogu
ih opisati. Gledam te kako sa osmehom priĉaš o obiĉnim
stvarima, sa vragolastim osmehom, o mojim strahovima, sa
nadanjem o padu... Uvek spreman da ustaneš, da se suoĉiš sa
vremenom, sa lavovima teskobe.
Podsećaš me na Herkula, na Simbada, na Atilu... A moţda
najviše liĉiš na Luja Kondea. Ipak, moţda ni na koga od njih ne
liĉiš. Jer nisu oni imali takav magnet u sebi, nisu tako zraĉili.
Gledam te i poţeleh da padnem, na tvojim rukama, u ovoj i
svim noćima kada se sretnemo kao dva obiĉna lika neke tek
smišljene partije šaha, nas dvoje, dva izgubljena piona! Poţelim
da budem latica koja pada snagom vetra, a ti da budeš toplo
osunĉano tlo koje me doĉeka, zadrţi, i u kojem ću pustiti neko
novo korenje.
Ali, nisam ni ja ruţa, ni ti toplo osunĉano tle, moj nestvarni,
magnetni junaĉe!
Priĉe naših snova
215
Dylan Horman – Kako se Dylan Horman
podelio na dva sebe
Odlazio sam mnogo puta. Odlazio, i u ratove, i u bolnice, i u
vojske, i na svadbe, i pomene, i u lovove, i u crkvu… I uvek sa
nekakvim osećajem da se više nikad neću vratiti tamo odakle
sam pošao. Prvo je poĉelo sa školom, prvi dan škole. Plakao
sam. Strašno je bilo da malom detetu prolazi kroz glavu da više
nikad neće videti svoju sobu, igraĉke, roditelje. Plakao sam, i
nisam znao put da se vratim kući. Onda su, kada bi me našli,
zvali moje roditelje da doĊu po mene. Prvo su me tukli, misleći
da ih sve od reda zajebavam, pa su ozbiljno priĉali sa mnom, pa
su me vodili kod lekara, i uvek tako. Onda se pojavio ON. Tih
prvih godina, ON je bio samo pogled, trag pogleda razmazan
preko onog što sam ja pogledavao. ON mi je rekao za štos kako
da više ne plaĉem i kako da uspavam strah i pobegnem od
njega za par koraka više. Rekao mi je, da kad god odlazim, da
se opraštam, kao da se više nikad neću vratiti, da to moram baš
dobro da odglumim, da to moram baš dobro da slaţem, i sebe, i
svoj strah, kao da to odistinski tako razmišljam. Tako je i bilo.
Uveţbao sam laganje samoga sebe. Kada bih odlazio u školu,
opraštao sam se sa svojima, sa svojom sobom, igraĉkama,
knjigama za sutradan, koje danas nisam nosio. Radio sam to
ceremonijalno, odistinski. Ostavljao sam uvek nešto svoje , da
me se sećaju. Prvo su to bile ĉarape, pa stripovi, istrošene
olovke... Moji roditelji su videli da to pomaţe, pa su me pustili.
Problem je bio u tome što nikad nisam više zatekao stvari koje
sam ostavljao za sobom , one za sećanje. ON je sada imao i oĉi,
i ruke, i noge. Imao je moj lik i jasno se mogao videti samo u
mraku, kada je meni san dolazio na oĉi, a strah se budio i sam
od sebe ţiveo u mojoj sobi. ON mi je rekao da je zadovoljan
kako glumim, da ĉak i njega nekad prevarim glumom....
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
216
Kada sam krenuo u vojsku, oprostio sam se od svojih kao da
se nikad neću više vratiti. Ostavio sam dedin ruĉni sat na sto i
rekao da ga ĉuvaju i da me se ponekad sete. RoĊaka nije bilo na
ruĉku, peĉeno prase još je bilo ţivo, otac je spavao, a majka je
kuvala kafu komšinici. ON je sedeo za stolom i aplaudirao.
Rekao mi je da sam prevazišao i njega samog.
Kada sam se vratio, predhodno se oprostivši od oficira i
puške, zatekao sam oca kako spava i majku kako pije kafu sa
komšinicom. Prase je još uvek bilo ţivo, samo veće i deblje, a
ON je leţao u mojoj sobi sa dedinim satom. Ustao je i zagrlio
me je. Prvi put sam osetio njegov dodir. Bio je ĉvršći od mog i
mirisao je kao ja.
Onda su krenuli ratovi i nova opraštanja, bio sam sve stariji,
prasad je bila sve veća, sve manje stvari sam imao za
ostavljanje, a ON je bio sve stvarniji.
Trebalo je sutra da krenem, u rano jutro. Leţao sam na podu,
na smrdljivom ćebetu. Bio sam go i nije mi bilo hladno. Ispod
glave mi je bio ruksak sa guţvavom vojnom uniformom.
Cokule su mi bile na nogama, a puška naslonjena na zid. ON je
leţao u mojoj bivšoj piţami, u ĉistoj posteljini, na mom bivšem
krevetu, kojeg sam ostavio za sećanje kada sam odlazio rodjaku
na sahranu. Tad mi se moj osećaj probudio i bio tako jak, da se
nikad sa te sahrane neću vratiti, da sam morao nešto veće
ostaviti na rastanku. Moj krevet. On je uţivao u svim mojim
stvarima.
“Nemam više šta ostaviti za sobom. Pozajmi mi nešto, pa ću
ti vratiti kada se vratim.”
“Ko mi garantuje da ćeš se vratiti?”, ON me nije gledao.
Gledao je u dedin sat na ruci. Otkucaji mehanizma su se tako
jako ĉuli u mrtvoj tišini da su se videli.
“Pa, uvek se vratim, zar ne?”
“Moţda ovaj put nećeš? Moţda ostaneš tamo, moţda usput
se oţeniš i više se nikad ne vidimo?”
“I ja se bojim da se neću vratiti.”, posle mnogo godina
laganja sam ponovo zaplakao.
Priĉe naših snova
217
“Aj, molim te, daj nešto na zajam! Od koga ću traţiti ako
neću od tebe. Ti mi doĊeš kao neki brat bliznjak. Isti smo.”
Uhvatio sam njegov smeh dok je sa mekog jastuka okretao
glavu ka meni.
“Znam šta ćemo. Nije po pravilu da ti zajmim stvari, ali
pomoći ću ti. Ostala ti je još jedna stvar koju moţeš ostaviti za
opraštanje i dugo sećanje na tebe.”
Motao sam u glavi šta je to meni još ostalo. Nije mi trebalo
dugo da shvatim da nemam baš ništa. Jedan obiĉan, kratki
sekund.
“Šta je meni ostalo? Ništa.”
“Ostala ti je ljubav. Jel tako? Voliš li roditelje, roĊake, svog
psa?”
“Volim.”
Nije mi bilo jasno šta pokušava.
“Kako bi nacrtao ljubav?”
“Kao crveno srce. Sećam se da smo ga tako crtali u školi
kada bi neko od deĉaka voleo neku devojĉicu.”
“Bravo! Srce. Ajde, nacrtaj ga i ofarbaj u crveno!”
Našao sam neki stari list papira ispod kreveta, koji više nije
bio moj. Ponoć je već odavno prošla. Majka i otac su spavali u
njihovoj sobi, a baba je spavala u gostinjskoj od kada je deda
umro. Nisam imao boje pa sam se setio da vrhom bajoneta sa
puške raseĉem malo prst i srce obojim krvlju. ON je bio
zadovoljan. Smejao se i, kao i uvek kad je bio zadovoljan,
udarao je dlanovima. Skoĉio je sa kreveta i uzeo mokro srce iz
mojih ruku, odnekle je izvukao teglu, praznu, u kojoj su majka i
baba ostavljale ajvara za zimu. Postavio je srce na pod i
poklopio ga teglom. Onda je digao kraj tegle, kao kada deca
vataju leptire i diţu teglu da smeste leptira u nju.
“Ajde sad, voli!”
“Kako, koga?”
“Voli sve one koje voliš.”
Jako sam se napregao i poĉeo sam da volim: i majku, i oca,
i babu, i dedu koji je umro, i psa, i komšinicu, i devojĉice iz
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
218
škole, i apotekarku, komšiju koji mi je popravljao biciklo, i
onog deĉka sa mora, iz Pule, i njegovu majku i oca, ĉak I
NJEGA…
“Skrati malo ljubav ĉoveĉe, nemamo vremena baš toliko!
Onda je iz mojih usta izleteo jedan plavi leptir. Bio je to
najlepši leptir kojeg sam video u ţivotu. Leteo je po sobi i
doleteo na srce od papira obojenog mojom krvlju. ON je
spustio teglu.
“Eto, to je to! Sad moţeš ići u taj rat.”
Legao je u moj bivši krevet, okrenuo se prema zidu i zaspao.
Obukao sam grubu uniformu, stavio ruksak na ledja i pušku
oko ramena, i krenuo.
Napolju se još osećao jak miris spaljene zemlje. Barut koji je
leteo nebom štipao je za oĉi. Ranjeni su kukali, a ja sam ćutao.
Kiša je prestala. Dimitrije Skurlić je išao sa mnom u školu.
Video sam njegovo lice kako se pojavljuje i zaklanja pola moga
neba. Spustio je dlan na moje oĉi i više nisam video ništa.
Odakle Dimitrije Skurlić sad tu? Odakle to Guguta plaĉe i
pominje moje ime?
ON se probudio i glasno nasmejao. Uzeo je leptira,
prelepog, plave boje, ispod tegle, i pojeo ga. Umesto srca na
papiru stajao je spaljeni papir. Danas je svadba, ON se ţeni.
Majka i otac su mu baš našli lepu ţenu. Otac je poklao sve
svinje iz obora…
Priĉe naših snova
219
Dylan Horman – DIA DE MUERTOS
Veĉe, kao i svako drugo, sem što danas nema Ĉedinog
ćaleta. Umro je sinoć. Bio sam celu noć kod Ĉede da se
upoznam sa ćaletom. Obiĉaj je da na dan smrti, uveĉe, svi idu
na gajbu pokojnika, na upoznavanje istog. Tad se u laganom
pijanstvu propovedaju ĉudesne anegdote i fascinantne priĉe gde
se mi u stvari upoznajemo sa pokojnikom, njegovim
ţivljenijem.
“Pokojnik je ovo, pokojnik je ono... Sećaš se kada je On...
Jeste bilo to... Moţeš li da veruješ da je on 68. godine za trijes
posto premašio normu u fabrici alata, glodalica mu pojela prst i
dobijo sat od firme…”
Rakija, alkoholizam, malo prospeš na tepih, kaţeš “Pokoj
mu duši!” i nastaviš.
Skupa je smrt. Više od pola koliĉine rakije što se ima ili
kupi, prospe se na tepih, soma eura spomenik i prateće
manifestacije, pop dve glave, grobno mesto... Mezetluk...
Sanduk, svilica, košulje, peškiri, ovo–ono... Dva soma. Smrt.
Treba napojiti i naraniti sve koji doĊu. Parking za jednu noć u
kapeli, cipele, viski. Smrt treba da je gala. Jebiga, ne umire isti
ĉovek svaki dan! Mene moja smrt plaši. Zbog mog potomstva
poţelim da nikada ne umrem, samo zbog kinte, treba mlade
poštedeti suvišnih troškova. Samo priĉa o meni uz alkohol će
sigurno koštati 4 soma evra. Recimo da riknem sutra, naprasno,
a svi ovi moji alkosi ostanu iza mene... Uţas!
Te, pokojnik je dobio sat od firme... Jebiga, ceo ţivot se
sklupĉa u mali mehaniĉki mehanizam. Sprcao se u chuku. Te,
pokojnik je ovo... Te, On je ono... E, neka mu je svaka ĉast i
laka zemlja...
Ĉeda gleda mrtvog ćaleta i prekida priĉu:
“Moj ćale je prcao Senku iz trafike!”
Opaaa! Sahrana, mir–nooo! Ćale prcao Senku iz trafike kod
parka!? Ne verujem! Ona je sada bomba u svojim pedesetim.
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
220
Ona je merilo, esencija poţude. Alo, klinci, da li vi znate da je
Senka car!? Senka je svima– prvi put. Bez Senke je svima–
Nikad.
“Bravo ćale!”
Svi gledaju u mene. Ja i Ĉedina keva cmizdrimo.
“Bravo tata!”, uzvikuje Ĉeda.
Keva još više kuka.
Odlazim.
Veĉe je, kao i svako drugo u kafani koju volim.Veĉe je, kao
i svako drugo, kada na svetu, sasvim lagano, u ovom trenutku,
oboli 100 000 ljudi od side i drugih boleština. Moje mesto je
rezervisano za mene. Kafana je puna.
“Umro je Ĉedin ćale.”, kaţem ekipi koja radi, oni klimaju
glavama.
“Ćale je trtio Senku.”
“Ma, nije valjda...”
“Ti si mi bio sa ţenom!”
“Jok ja!”
Pojavio se neki ludi kamiondţija, pre neki dan, i sve smara
po kafani da su mu bili sa ţenom. Pre neko veĉe, posle pola
sata ubeĊivanja mi je poslao piće. Nisam ga uzeo, iz principa.
Ja ne uzimam piće od tipova koji sumnjaju da sam im bio sa
ţenama. Sada sam uzeo viski i rekao barmenu da piše na
kamiondţiju. Barmen mi reĉe da je pre pola sata bio neki mladi
glumac, mladi lav, i da je uzeo autogram za devojku. Otvaram
,,Kulturni geto” i pronalazim moju kratku priĉu. Objavljena je.
Ispod je dobra kritika nekog anonimusa. Hvala mu! Pitam
barmena da li hoće da pokloni devojci moj autogram. On mi
odgovara da neće jer njegova devojka sluša narodnjake. Nema
šta! Svaka ĉast! Pretpostavljam da bi pokojnog Danila Kiša
pitala da li poznaje Kemiša. Mora u stihu...
Nasuprot kamiondţije, koji mrzi sve po kafani, sedi Rada
koja lista modni ĉasopis i koja pije tridesetu kafu danas. Ona je
samohrana majka dve ćerkice koje su obuĉene da prose i da
prodaju grobljansko cveće po klubovima i kafanama. Zovu je
Priĉe naših snova
221
,,Rada Folksbank” jer je puna kao brod. Jednom davno, kada je
Rada bila mala, i nju je majka ĉekala po kafanama da iz noći
donese pune dţepove siće. Kada je Rada stasala i shvatila da ne
mora majci više da prazni dţepove, ona ju je vezala za stolicu i
danima opijala, dok matora nije završila u ustanovi i kasnije u
rupi. No mercey! Plašim se smrti. Smrt je skupa stvar. Gledam
Radu kako stojiĉki nosi dušu svoje majke i dušu svoje dece,
ubirući porez noćnih senki, mladih glumaĉkih lavova, propalih
pisaca...
Umro je Ĉedin ćale, i ja prosipam par kapi na pod i otpijam
gutljalj. Priklanjam se mesecu smrti. Mesec je mrtvih.
Decembar je, praznik je Ĉedinog matorca, legende koja je
dobila sat od firme, kralja koji je ostao bez prsta, i šmekera koji
je Senku... Pitam barmena da li bi moţda autogram od Ĉedinog
matorca poklonio devojci , objašnjavajući mu vezu sa Senkom.
Usta mu se razvlaĉe u osmeh.
“Senku–kiosk?! Kod parka?! Kenjaš?!”
E, taj ćale sutra odlazi u rupu. Veĉni dom. Sutra se jede, i
pije, i kuka za bodove. A ja ĉitao kako se to radi na Tibetu.
Mali ćelavi tibetanac rikne i ondašnji sveštenici drmaju
zvonĉiće. Milioni malih zvonĉića. Udaraju u ogromne gongove.
Metalni zvuci odjekuju Tibetom. Ne, to nije Tibetanski Heavy
metal! Ĉuju se vrtoglavi stihovi svetih mantri koje prate malog
ćelavog na onaj svet. On se ne ukopava, već se polaţe na stene
gde će ga ptiĉurine razbucati. Tibetanski vrsni poznavaoci
anatomije pomaţu lešinarima tako što smrskaju kosti
pokojnika, i tako olakšaju razjebavanje tela. Ĉak i puste krv.
Lešinare treba namamiti. I koliko Tibetance izaĊe sahrana?
NULA, brate! Hoću da skonĉam na Tibetu. Ne ţelim
globalizovanu smrt. Hoću da se mrtav energetski razmenjujem
sa prirodom. Hoću da moj duh ţivi u ptiĉijoj kaki. I ne ţelim da
me se sete za noć veštica, jer ako ţelimo u Evropu i Ameriku,
moraćemo i to da slavimo. To je, u stvari, ismevanje svih
Ĉedinih ćaleta. Amerikanci su izmislili taj HALLOWEEN,
zamenili ga sa ALL HALLOW EVEN– veĉe svih svetih. To
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
222
znaĉi, kada udjemo u Ameriku, da ćemo se smejati sami sebi i
prositi po vratima za bombone. 31. listopad je dan kada se
Amerika, i Engleska, i Mi (ostale kraste), smejemo i liĉimo na
planetu ludaka. I to je trenutak kada prepoznaš marsovce medju
nama, koji pišaju iza kontejnera. Samo oni se ne smeju. Hoću
smrt na Tibetu, da me ptiĉurine pojedu. Bar sam to zasluţio, za
DŢ!
Priĉe naših snova
223
Radojka Rea Sartori – Zelena trava doma
jebenog
Spustim glavu kad krenem na livadu. Nisam raspoloţena da
gledam oko sebe. Buljim u stazu. Buljim u travu ispred sebe.
Ako i dignem pogled onda je to da vidim ptice i nebo. Nisam se
nikad osećala delom sveta. Što više krava i volova oko mene,
utoliko se ja osećam usamljenije. Nekako to funkcioniše sve
dok ne znaš da postoji negde neka volina koja ti se pod koţu
uvukla, koja ti je dušu dotakla, koja te je sjebala, skroz na
skroz. Ne mogu mene zajebati u ţivotu nikakvi lepi i fensi
volovi. Bole meneee! Uvek sam bila krava sa stavom, krava
koja gleda svoja posla i ne treba joj ništa. Mogla sam tako da
foliram ţivot do kraja. Mislila bih da sam savršeno srećna sve
dok foliraţa prolazi a mene ne dotiĉe. Jebeni Garonja je morao
da se pojavi. Kladim se da mi je to smestio onaj Bog kravlji.
Oduvek se razgovaramo i oduvek smo na ti. Imala sam neki
osećaj da će mi uvaliti nešto... I uvali mi! Uvali mi da osetim
tog vola svakim drhtajem svoje kravlje duše. Uvali mi da ga ne
moram ni videti a da me jebe uzduţ i popreko. Kravljeg mi
ţivota, svršavam kad na njega pomislim! Mogu da se opkladim
da me je dovatio više puta i od mene pekmez napravio. Znao je
da mi izdaleka pod bedra zadje, promeškolji se i ostavi me
nedojebanu. Znao je uz rep da mi se stvori i da me pojebe,
onako, na nevidjeno. Duše su nam kravlje povezane. Kadgod
mi dodje da ga na ove moje rogiće nabodem i da mu sve po
spisku... More, vole jedan matori, mene si našao da muĉiš!
Svaka moja misao što se u psovku ili pretnju pretvori samo je
moja nemoć da ga liznem, da ga bedrom gurnem, da se uz
njega privijem i zaspim. Kurĉevita volina me pocepa na koţu,
kost i dušu. Ne mogu da ga slušam kad mi pamet soli. A ume to
da radi, ume da mi svira onom medenicom kako sam ja
pobrkala livade. Kur moj! Nisam ja ništa pobrkala. Šta on brka,
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
224
to ja ne znam. Nek vidi sam sa sobom. Ja pobrkala nisam ništa.
Ja volinu volim. S tom bih volinom ostatak ţivota da se ćuškam
neţno po livadama, po zelenim travama doma jebenog.
Tuţan je ţivot ove krave. Niko ne razume koliko je ţivot
vaţan i koliko sam ja ozbiljna krava i sigurna u ono što znam i
osećam. Jebe se meni i za moju i za tudju livadu. Ja sanjam da
volim moju garavu volinu. Kraj. Boli me piĉka za sve na ovom
svetu! Šta ću ja da odnesem s ovih livada? Livadu neću. Neću
ništa. Samo ću da odnesem sa sobom tu veĉitu ĉeţnju. Neću
nikad da je se oslobodim. Pratiće me ko kakav usud i kad na
veĉne ispaše budem odlazila. Volina! Samo me je trebao voleti,
stvarno, istinski. Samo treba da me lizne i da mi miris svoj na
ovoj glupoj njušci ostavi. Gde da crkavam kad ću svugde
crkavati za njim? A zar je tako teško podariti kravi malo sreće?
Pazi vole, da nešto ne izgubiš! Ništa i nemaš, kapiš??? A
mogao bi imati. Mogao bi imati nezaborav, mogao bi dotaći sa
mnom nebo. Ko zna, moţda se nikad na glupu zemlju i travu ne
bi ni vratili. Moţda bi se voleli toliko jako i toliko dugo da bi
na kraju svet prestao da postoji.
Priĉe naših snova
225
Radojka Rea Sartori – Ra Muu i istina na
mesečini
Ĉudna sam ja krava. Nisu mi sve livade na broju. Preţivam
ţivot, ako ćemo pravo. Izvalim se kadgod ispod zvezdanog
neba i blenem u Mesec. Nekad mislim da Mesec sa mnom
priĉa. Nekad mislim da i one smotane zvezde trabunjaju nešto.
Prost je kravlji ţivot. U stvari, moţda je samo moj ţivot prost.
Ima neko divlje groţdje. Ne mogu da se setim kako se zove.
Jednom sam ĉula da ga zovu „kordunašica“. Posle sam opet
ĉula neki drugi naziv. Nije ni vaţno. To je crno groţnje,
priliĉno sitnog zrnevlja i tvrde koţice. Što to groţdje ima
fenomenalan ukus! To groţdje zna da se svojim vreţama veţe
za kakvo drvo i raste uz njega. Miriše ko duša. Ima ukus koji se
pamti ali se ne da opisati. Zamiriše livada kad se ono raspukne
medju zubima. Ispod tog drveta, koje je opasala vreţa
naĉiĉkana malim grozdovima, volim da dremam ponekad. Sve
miriše na ljubav i vino bogova. Poĉetkom jeseni ja se tu
uvuĉem i sanjam svog dragana. Blesavi Garonja mi ne izlazi iz
glave.
„Dobro bre, travo, šta se to sa mnom dešava?“
Trava spava.
„Dobro Meseĉe, što mi ti ne reĉe?“
Mesec se samo šeretski osmehuje. Zvezdice pucaju nebom
od prigušenog smeha. Ne vredi ih pitati. Ima tu neki krajputaš.
Piše da je tu sahranjen neki vojnik.
„Kaţi mi ti, vojniĉe mudri, šta se to meni dešava? Zašto ja
ne mogu da ţivim bez mog Bika Garonje? Eto, ĉekam ga celi
svoj kravlji vek i ĉekaću ga dovek. Znaš li ti što je to tako? Što
mene niko drugi ne zanima?“
Roza mi se smeje. Kaţe da sam budala. Svaka bi druga
krava odavno mahnula repom nekom drugom, zgodnom i
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
226
pristalom biku, samo ja slepa hodam livadama. Još mi i smeta
ako mi se koji primakne. Nadrndam se i frkćem ko besna krava.
Vojnik ćuti. Mislim da je poginuo a da ni sam nije nauĉio
zašto je to tako. Moţe biti da je i on nekog tako voleo ali je
poginuo pre nego što je odgovore na veĉna pitanja dobio.
Verujem da sad zna ali da ne sme da priĉa. Vasceli svet da
pitam, niko odgovor neće imati. Reći će samo:
„Budala si!“
Pa, dobro, nek sam! Ja sam tvrdoglava krava i ne smeta mi
nimalo što sam budala. Ne moţe jedna krava protiv svoje tvrde
glave i duše kravlje. Neće moja duša nikog. Samo njenog
Garonju. Vidim ja, odgovora mi nema. Nema mi ni drugog
rešenja. Ovo ludo kravlje srce ne mogu promeniti. Ono voli što
voli. Ono hoće što hoće ili ništa neće. Tvrdoglavo. I šta ja sad
da ĉinim kad ona moja lepa volina neće da mukne i da me
zovne na kakvu usamljenu livadicu da se malko poguramo
bedrima, ĉarnemo rogićima, liznemo jezicima, šta god lepo?
Nemam kud. Izvalim se ovako ispod vreţe što miriše, zobljem
ova mirisna zrnca, i sve sanjam njegovu garavu njušku. Koliko
mogu ovako? Luda sam krava. Mogu doveka. Što je još gore,
hoću doveka. Što bi mene bilo briga za nešto drugo? Mene
ništa drugo ne zanima. Sve mi je dosadno. Sve mi je nekako, ko
ova trava što spava, bezukusno. Jeste, luda sam krava! Luda ću
ja i krepati. Ne mogu ja nikog, ko mog Garonju voleti. Zato,
vozdra bre! Svet je takav kakav je. Njima se svašta moţe. Meni
se ne moţe. Meni se neće. Hoću samo ono za ĉim mi srce bije.
Ako nemam to, ćutaću ili mukaću ovako, zanavek.
Šta zna jedna obiĉna novozelandska krava? Ništa. Ne znam
ja puteve Gospodnje. Moje je da volim i verujem. Boţije da me
pomiluje ili kazni. Kako mu drago! Ja odoh i pred njega, tog
poremećnog kravljeg Boga, s ljubavlju u srcu, s mojim
Garonjom, jednim jedinim, u ovoj duši bolesnoj od ljubavi.
Moţe da se slika i sam Bog! Ja jesam krava, ali svoju dušu i
svoje srce neću prilagodjavati nikom. Takvo je kakvim ga je
Gospod stvorio. Sad nek s takvim izadje on na kraj!
Priĉe naših snova
227
Sadrţaj
Nebojša Amanović – Moleban sveštenika ................................. 1
Milica Lesjak – Oprosti oĉe ....................................................... 7
Milica Lesjak – Sestre ............................................................. 10
Aleksandra Filipović – Devojĉica iz skloništa ........................ 12
Ivan Gaćina – Zora zrmanja .................................................... 16
Sanja Maksimović – Venĉanica ............................................... 18
Sanja Maksimović – Ţena na prozoru ..................................... 21
Milan M. Rajović – Radmila ................................................... 26
Petra Rapaić – Duhovi izvana ................................................ 30
Petra Rapaić – Ljubavne avanture proseĉne Ţenke ................ 35
Radojka Mugoša Petrić – Ina .................................................. 40
Gordana Sarić – Kosa ............................................................. 44
Nešo Popović – Gej je O. K.? .................................................. 47
Nešo Popović – Jesam peder, nisam gej .................................. 50
Tanja Ajtić – Barba Roko ........................................................ 52
Tanja Ajtić – Kupidova strela .................................................. 54
Lidija Lazarević – Izgubljene rime ......................................... 55
Spomenka Denda Hamović – Ja lјubim te ............................... 57
Spomenka Denda Hamović – Blesak ....................................... 62
Zvjezdana Ĉagalj – Ĉeţnja ...................................................... 64
Zvjezdana Ĉagalj – U likara .................................................... 68
Dragana Miljković – SuĊenik ................................................. 70
Tamara Tamkuz Kuzmanovic – Moţe li ona biti laka ţenska? 72
Tamara Tamkuz Kuzmanovic – Ja bih da se ubijem ............... 76
Jelena Dilber – AranĊelovdanski sumrak ............................... 81
Jelena Dilber – Pod malim mostom u predgraĊu .................... 85
Miljan Paunović – Povratak .................................................... 90
Zdenka Kirin – Dogodilo se meni ........................................... 94
Marat M’saev Daan – Danas sam ţena ................................... 97
Marat M’saev Daan – Kiša i suze ......................................... 102
Ţeljko Ţele Jovanović – Moja baba ....................................... 107
Ţeljko Ţele Jovanović – Lavor .............................................. 109
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
228
Glorija Wolf – Memorijski kod ............................................. 110
Glorija Wolf – Noćni menadţer ............................................. 112
Slobodan Mitrić – Milkina kuća na kraju .............................. 115
Marija Stojiljković Marstoj – Sneţna kraljica ....................... 117
Svetlana Ţivanović – Senke ................................................... 119
Svetlana Ţivanović – Spasi mi ljubav .................................... 122
Gabrijel Barišić – Kad hipsteri pišu pravila .......................... 125
Gabrijel Barišić – MMA fajterica ......................................... 131
Miljana Vidosavljević – Doći ću ti u snovima ....................... 136
Miljana Vidosavljević – Više te ne puštam ............................ 137
Strahinja Lakić – Munja ........................................................ 138
Slavica Klеin – Naslednik ...................................................... 141
Slavica Klеin – Jecala sam... .................................................. 146
Damir D. Ocvirk – Paĉja juha ................................................ 147
Blaţenka Jukić – Mario "Slatkica" ........................................ 152
Slavica Turinski–Lazić – Kralj proljeća................................. 157
Vitomir Ćurĉin – Sarajevska putovanja snova ....................... 162
Vitomir Ćurĉin – Slatko sanjarenje ........................................ 167
Jasna Šemiga Pintarić – Veronika na moru .......................... 171
Jasna Šemiga Pintarić – Marko ............................................. 176
Josip Matej Bilić – Carmen de occursu ................................. 181
Evica Kraljić – Perunike ........................................................ 182
Evica Kraljić – Ivanova Sava ................................................ 185
Nikola Vušković – Vizija ........................................................ 188
Nikola Vušković – Potraga ..................................................... 191
Dušica V.Milentijević – Iskrena ljubav .................................. 194
Vesna Andrejić Mišković – Duga u ormaru ........................... 199
Vesna Andrejić Mišković – Elizabeta ..................................... 201
Mugdim Galijašević – Sada nemam ni kuće, ni posla ........... 203
Mugdim Galijašević – Samo da me još jednom zagrliš ......... 206
Ifeta Hrnjić – Sunĉana strana duše ........................................ 208
Ifeta Hrnjić – Kukuruzova svila ............................................ 210
Marija Najthefer Popov – Nagrada i kazna ........................... 213
Radica Matuški – Izgubljeni pioni ......................................... 214
Priĉe naših snova
229
Dylan Horman – Kako se Dylan Horman podelio na dva sebe
............................................................................................... 215
Dylan Horman – DIA DE MUERTOS ................................. 219
Radojka Rea Sartori – Zelena trava doma jebenog ............... 223
Radojka Rea Sartori – Ra Muu i istina na meseĉini ............. 225
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
230
Priĉe naših snova
231
Udruţenje Nezavisnih Pisaca
PRIČE NAŠIH SNOVA
Prvo izdanje
CreateSpace
Prvi put objavio CrateSpace u Sjedinjenim Ameriĉkim
Drţavama u 2017.
Copyright © 2017 Udruţenje Nezavisnih Pisaca
Odabir i sortiranje priĉa
Marat M’saev Daan
Tehniĉka priprema i obrada
Marat M’saev Daan
Korice
Marat M’saev Daan
ISBN-13: 978-1979329231
ISBN-10: 1979329230