UNIVERZITET U BEOGRADUSAOBRAĆAJNI FAKULTET
- dodiplomske akademske studije -
SEMINARSKI RADiz
Saobraćajne Psihologije
TEMA:
UZROCI SAOBRAĆAJNIH NEZGODA
Milinković Marijana DB 080040Ivanović Nevena DB 080024Radosavljević Ivan DB 080051Dimitrijević Nikola DB 080138
SADRŽAJ
Uvod........................................................................3
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Teorije saobraćajnih nezgoda...................................41. Teorija slučaja....................................................42. Teorija zaraze....................................................5
3. Teorija sklonosti.................................................54. Spell teorija.......................................................6
Uzroci saobraćajnih nezgoda .............................................. 6 1. Uzrast .........................................................................82. Iskustvo ......................................................................9
3. Pol ............................................................................114. Vid ............................................................................125. Psihomotorne sposobnosti .........................................146. Inteligencija i posebne sposobnosti ............................15
7. Ličnost ......................................................................168. Socijalni činioci i stavovi ............................................189. Umor i dnevni bioritam ..............................................2010.Alkohol .....................................................................22
11.Lekovi i droge ...........................................................25Zaključak ........................................................................ 27
2
Uzroci saobraćajnih nezgoda
UVOD
Čovek u ulozi vozača opaža složenu stvarnost u saobarćajnim
okolnostima koje uslovljavaju najviše nivoe svih psihofizičkih i
emocinalnih angažovanja. Upravljanje vozilom u uslovima intezivnog
saobraćaja u kojem dominira brzina i snaga vozila naročito uslovljava
snažno emocionalno doživljavanje i reagovanje koje ima povratne
refleksije (uticaj) na efikasnost reagovanja, na sopstvenu bezbednost u
vožnji i bezbednost drugih učesnika u saobraćaju. Prema podacima,
ljudski faktor je jedini uzrok nezgode u 57% slučajeva saobraćajnih
nezgoda, a zajedno sa drugim faktorima je prisutan u preko 90%
nezgoda. Može se tvrditi da gotovo nema saobraćajne nezgode gde
ljudski faktor nije našao svoje mesto. Sa druge strane, prema istom
izvoru, mehanički faktor (voziIo) bio je jedini uzrok saobraćajnog
traumatizma u 2.4%, a faktor okoline (put) bio je izolovan uzročnik u
4,7% saobraćajnih nezgoda.
Postavlja se pitanje zašto čovek pravi toliko grešaka u
vožnji. U toku vožnje, čovek mora da se osloni na tri nepostojane
mentalne funkcije: percepciju, pažnju i pamćenje . U toku vožnje vozači
dobijaju pravu "oluju" informacija. Najveći deo njih predstavljaju
vizuelni inputi: sam put, druga vozila, pešaci, saobraćajni znakovi,
pejzaž i sl. Šta više, vozač može da procesuira i informacije iz drugih
izvora, kao što je auditivni input (slušanje radija, razgovor mobilnim
telefonom, razgovor sa putnikom u vozilu) ili interni input (prisećanje
željenog pravca kretanja ili planiranje događaja koji nisu u vezi sa
vožnjom).
TEORIJE SAOBRAĆAJNIH NEZGODA
3
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Teorijska objašnjenja osnovnih uzroka nezgoda potiču iz
matematičkih modela koji su kasnije proveravani u psihološkim
istraživanjima. U matematičko-statističkim proračunavanjima
saobraćajne nezgode su posmatrane u određenom vremenskom
periodu kao retki događaji koji se ponavljaju i na osnovu načina kako
se oni događaju u posmatranoj populaciji objašnjavaju se uzroci
nezgoda. To su teorije da se nezgode javljaju slučajno, da se javljaju
kao zaraze i da postoji kod izvesnih ljudi “sklonost za nezgode”.
1. Teorija slučaja
Ova teorija o pojavi nezgoda ističe da se one javljaju prostom
slučajnošću. Kod ljudi izloženih istim uslovima u nekom periodu ista je
verovatnoća da imaju nezgode koje se ponavljaju u određenom
periodu. Matematički formulisano, verovatnoća da će neko doživeti
nezgodu u posmatranom vremenskom periodu P(r) biće jednaka:
( ) *!
r
rP er
gde je λ prosečan broj nezgoda, a e eksponent.
Prema ovom modelu svi članovi populacije uvek imaju istu verovatnoću
da dozive nezgodu. Moguće je da neki dožive više nezgoda ali je to
rezultat slučaja i njihov broj je relativno mali.
2. Teorija zaraze
Druga teorija polazi od pretpostavke da na početku svi imaju
jednaku mogućnost da dožive saobraćajnu nezgodu, ali se to menja
nakon prve nezgode. Pretpostavlja se da doživljavanje prve nezgode
zarazno deluje ali ne u smislu prenošenja nezgode sa jedne na drugu
4
Uzroci saobraćajnih nezgoda
osobu nego u samoj promeni stava osobe koja je doživela nezgodu.
Takva vrsta ponašanja je slična psihičkoj traumi.
Prema jednoj varijanti posle doživljene nezgode verovatnoća
nezgoda se smanjuje jer vozači postaju oprezniji pa je varijansa
nezgoda manja nego kod Puasonove raspodele. Prema drugoj varijanti
pod uticajem prve nezgode ljudi postaju skloni da imaju više nezgoda.
3. Teorija sklonosti
Najpoznatija teorija saobraćajnih nezgoda je teorija o „sklonosti
za nezgode“. Pretpostavlja se da pri istim uslovima ne postoji jednaka
verovatnoća među osobama da dozive nezgode i da se ta verovatnoća
konstantno ispoljava tokom vremena. Pri tome vreme pojave nezgode
je slučajno. Osobine i sposobnosti su tretirane kao osnova za
objašnjenje ove teorije.
Prema empirijskim nalazima „sklonost“ operiše kada je velika
izloženost riziku. „Sklonost za nezgode“ je individualna stalna i
povremena osobina koja moze biti urođena ili stečena i zavisi od
raznih psihofizioloskih činilaca.
4. Spell teorija
Slično teoriji sklonosti, ljudi skloni jednim incidentima, takođe su
skloni i drugim vrstama incidenata, pa i saobraćajnim nezgodama.
Pored psihofizičkih osobina ova teorija uzima u obzir i objektivne
okolnosti. Ista osoba može biti veoma sklona incidentima u jednim
uslovima (noćna vožnja, kiša), a potpuno bezbedna u nekim drugim
uslovima (dnevna vožnja, suv kolovoz). Spell teorija uvažava
5
Uzroci saobraćajnih nezgoda
subjektivne karakteristike ličnosti i objektivne karakteristike
saobraćajne situacije.
UZROCI SAOBRAĆAJNIH NEZGODA
Nezgode izazivaju brojni činioci koji su u uzajamnoj sprezi. Činioci
drumskih nezgoda su obično kategorisani u tri široke kategorije koje
čine sistem vozač, vozilo i okolina.
Slika 1.
Istraživanja pokazuju da se najveći broj
nezgoda odnosi bez sumnje na vozače (slika 1) ili su oni u krajnjem
slučaju poslednja instanca u lancu dogadjaja koji su u sprezi sa ostalim
faktorima.
Na osnovu pomenutog istraživanja većeg broja nezgoda nađeno
je da je u 91% nezgoda relativna uloga ljudskog faktora, pri čemu u
oko 57% nezgoda ljudski faktor je bio prisutan bez učestvovanja vozila
i ostalih okolnlh činilaca.
6
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Osnovne uzroke saobraćajnih nezgoda kada je u
pitanju ljudski faktor čine:
1. Uzrast
2. Iskustvo
3. Pol
4. Vid
5. Psihomotorne sposobnosti
6. Inteligencija i posebne sposobnosti
7. Ličnost
8. Socijalni činioci i stavovi
9. Umor i dnevni bioritam
10. Alkohol
11. Lekovi i droge
1. Uzrast
Uzrast je jedan od često pominjanih činilaca nezgoda. Nezavisno
od populacije vozača koja se posmatra, ističu se dve posebne grupe
koje su najviše zastupljene u učestanosti nezgoda. To su mlađe dobne
grupe, do 24 god. starosti, i starije dobne grupe, od 60 god.
7
Uzroci saobraćajnih nezgoda
U mlađem periodu, pored karakteristika mladalačkog perioda-
nedovoljna obučenost i iskustvo, a u poznijim godinama fiziološke i
psihološke promene, doprinose većem broju nezgoda.
Naime, kod profesionalnih vozača uzrast do 50-55 godina ima
manje nezgoda, ali posle se pojavljuje porast broja nezgoda. Taj porast
nezgoda je naročito istaknut posle 60 - 65 godina. Međutim, pri vožnji u
gradskim uslovima kod profesionalnih vozača, može se dogoditi da
upravo stariji vozači čine najmanje nezgoda.
Poseban problem u bezbednosti saobraćaja u svim zemljama
čine mlađi vozači. To je više izraženo u onim zemljama gde mogu da
voze od 16 godina, kao u SAD. Oni čine preko trećine svih nezgoda i
nezgoda teže prirode, iako su zastupljeni samo sa jednom petinom u
ukupnoj populaciji vozača.
Mlađi vozači čine veći broj nezgoda zbog toga što je to period
mladalačkog nemira i njihovo ponašanje na putu je deo njihovog
opšteg ponašanja. Pošto se danas smatra da vozači "voze onako kao
što žive" , to ono ima najbolju potvrdu u ovoj dobnoj grupi mlađih
vozača. Svakako da je i samo iskustvo ovde vrlo značajno jer je to
period kada se uči.
. Loše navike, kao što su pijanstvo, pušenje, loše ocene, su među
najboljim pokazateljima onih vozača koji čine nezgode i prekršaje.
Kada se završava mladalački period, oko 24 godine, dolazi postupno do
promene ponašanja i smanjivanja nezgoda.
Kod vozača starijih dobnih grupa psihofiziološke funkcije opadaju
i dolazi do povećanja individualnih razlika. Izražene promene organskih
funkcija i perceptivno-motornih sposobnosti javljaju se posle 40 godina
starosti. Ali, zbog većeg iskustva kojim se te promene nadoknađuju,
one se ne odražavaju toliko u vožnji. Poteškoće u vožnji su kod starijih
osoba veće ako su se kasnije obučili da voze; premda se oni uspešno
obučavaju, njihova obuka duže traje.
8
Uzroci saobraćajnih nezgoda
2. Iskustvo
U tesnoj vezi sa uzrastom, iskustvo učestvuje u velikom procentu
u saobraćajnim nezgodama. Uticaj iskustva se najvidnije ispoljava na
mlađem uzrastu, kada se ispoljava i mladalačka nezrelost. Iskustvo nije
potpuno definisano, ali se u statističkim razmatranjima uzima kao
dužina vozačkog staža. Broj saobraćajnih i industrijskih nezgoda opada
sa godinama vožnje i rada.
Uticaj iskustva je najizraženiji na početku u prvoj godini vožnje, a
kasnije njihovi efekti opadaju. Kod profesionalnih vozača u gradskom
saobraćaju prva godina je najkritičnija i ona je skoro tri puta rizičnija od
pete godine vožnje. Kako se količina vožnje povećava sa godinama, to
jednostavno sledi da broj nezgoda opada po kilometrima tokom
godina vožnje. Tako je dvostruko više nezgoda koje čine muškarci u
odnosu na žene potiče od toga što oni dvostruko više voze pa imaju
zato broj nezgoda po kilometrima isti.
9
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Povezanost nezgoda sa godinama iskustva zavisi i od
uzrasta kada se vozači obučavaju. Na mlađim uzrastima se brže stiče
iskustvo.
Ustanovljeno je da vozači koji voze trkačka vozila čine više
nezgoda nego normalni vozači, jer oni, iako imaju u nesrazmerno bolju
tehniku voznje, čine rizičnije manevre.
Pri upravljanju tramvajem, gde se ne zahteva posebna tehnika
vožnje, dolazi do progresivnog smanjivanja nezgoda sa godinama
vožnje. Stoga je verovatnija pretpostavka da se sa godinama vožnje
stice posebna saobraćajna zrelost, koja je nezavisna od fizičke ili
socijalne zrelosti.
3. Pol
Kod mlađih vozača ne postoje bitne razlike između muškaraca i
žena u broju nezgoda, ako se uzme u obzir njihova količina vožnje.
Međutim, u odnosu na način poštovanja saobraćajnih pravila, tu su
razlike očevidne jer se žene više pridržavaju saobraćajnih pravila od
muškaraca.
10
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Postoje eksperimentalni dokazi da između muškaraca i žena ima
razlike u nekim sposobnostima i osobinama. Najvidnija razlika je u
fizičkoj snazi, koja je dvostruko slabija kod žena nego kod muškaraca
ili, ako se prikazuje u odnosu na telesnu težinu, taj odnos je 60% u
korist muškaraca. Te razlike se ne menjaju sa uzrastom.
Pored razlike u fizičkoj snazi i izdržljivosti, postoje izvesne razlike
u brzini odgovora i načinu obrade informacija između muškaraca i
žena. Muškarci su bolji u brzini odgovora i u perceptivno-motornim
zadacima, gde su informacije date preko instrumentalnih pokazivača.
S druge strane, žene su bolje u ručnoj spretnosti, gde se
zahtevaju fini pokreti prstiju i u zadacima gde se zahteva obrada
informacije preko simboličnog i semantičkog materijala. Opšte je
poznato da se žene svih uzrasta sporije obučavaju i teže stiču prva
iskustva u vožnji. Kod žena su karakteristične, pre svega, veća
opreznost i kritičnost u saobraćajnim situacijama sa mnogo sporijom
vožnjom. Stoga je verovatno manja zastupljenost žena u težim
saobraćajnim nezgodama. Žene mnogo više poštuju saobraćajne
norme zbog potrebe bezbednosti i pravilnog odvijanja saobraćaja.
4. Vid
11
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Pošto se preko vida prima velika količina informacije u toku
vožnje, to su brojne vidne fuiikcije od posebnog značaja za sigurnost u
vožnji.
Međutim, empirijski podaci nisu to uvek potvrđivali, kada su
vidne funkcije posmatrane kao nezavisne izolovane funkcije. Za vožnju
je najznačajnije nekoliko funkcija; vidno polje, opažanje dubine i
boje, adaptacija na tamu.
Vidno polje je u izvesnoj meri ograničeno iz vozila.
Konstatovano je čak da na raskrsnicama sudari nisu uvek na onoj
strani na kojoj je vid ograničen. Poremećaj u opažanju boja spada u
jednu od najviše proučavanih funkcija vida sa nezgodama ali ipak nije
poznat njen odnos sa nezgodama. Dosta istraživanja ukazuje da vozači
sa poremećajem u opažanju boja nemaju više nezgoda nego ostala
populacija vozača. Uprkos tome, ona je jedna od sposobnosti koja se
testira kod vozača jer je njena uloga nesumljiva za brzo i tačno
opažanje saobraćajne signalizacije.
Jasnoća sa kojom će se videti predmeti zavisi od oštrine
centralnog i periferijskog vida, što je najznačajnija vidna funkcija. Isto
tako, postoje podaci da vozači sa slabijom oštrinom imaju više
nezgoda nego vozači sa dobrom oštrinom vida.
Osim dinamične oštrine vida, za vožnju je značajna i sposobnost
brzog i tačnog skretanja pogleda na informativnija polja. Potrebna je
izvesna veština u tom vidnom pretraživanju, koja se stiče vežbanjem.
Ta sposobnost brzog i tačnog skretanja očiju na odredjena mesta
vidnog polja se može meriti. Nađeno je da oni koji su na testu sporiji u
skretanju očiju na ciljeve, koji se javljaju neočekivano na periferiji polja,
imaju više nezgoda.
12
Uzroci saobraćajnih nezgoda
5. Psihomotorne sposobnosti
Pošto je upravljanje vozilom perceptivno-motorna veština,
psihomotornih sposobnosti je veoma velika. Brojna istraživanja su
potvrdila da su složene psihomotorne sposobnosti tesno povezane sa
nezgodama,
S druge strane, povezanost između vremena reakcije i nezgoda
je slaba. Kada se uključe novi momenti u vremenu reakcije, kao
pravovremenost odgovora na učestale signale, dakle, aspekt budnog
ponašanja ili reakcije na vise signala, onda je povezanost sa
nezgodama veća.
Konstatovano je da osobe koje brzo reaguju, a sporije su na
perceptivnim testovima, imaju više nezgoda. Slično je utvrđeno u
jednoj studiji sa posebnim vrstama nezgoda koje nastaju sudarom
otpozadi. Vozači koji su češće pogođeni otpozadi sporije reaguju na
svetlosne signale, ali izvode brzo motorni odgovor, imaju tzv.
nesinhronizovani model reakcije.
13
Uzroci saobraćajnih nezgoda
6. Inteligencija i posebne sposobnosti
Korelacioni odnosi inteligencije sa nezgodama su niski, što je u
sup-
rotnosti sa očekivanjima, iako se ne može očekivati da taj odnos bude
isključivo linearnog karaktera.
Logički se teško može pretpostaviti da razlike u
inteligenciji nisu u vezi sa nezgodama. Osobe sa smanjenom
inteligencijom su
nesposobne za sigurno upravljanje u današnjim vrlo teškim
saobraćajnim uslo-
vima. Intelektualna zaostalost doprinosi neadekvatnom ponašanju,
teškoći
shvatanja i brzog interpretiranja saobraćajne situacije.
S druge strane, pretpostavlja se da vozači sa visokom
intelektualnom sposobnošću nisu najbolje prilagođeni jer zahtevi
vožnje su takvog karaktera da ne odgovaraju njihovim potencijalnim
mogućnostima. To ih dovodi do veće razdražljivosti i može ih činiti
sklonijim nezgodama. Ova logička
pretpostavka nema empirijsku potvrdu. Prema tome, za upravljanje je
14
Uzroci saobraćajnih nezgoda
potrebna prosečna intelektualna sposobnost ali to ne obezbeđuje da će
biti siguran vozač.
Zapaženo je da vozači koji nisu integrisani u industrijsku,
odnosno savremenu urbanu i saobraćajnu civilizaciju, rizikuju da imaju
više nezgoda ako im je konkretna inteligencija slabija. Pokazalo se da
je mehaničko shvatanje potrebnije kod vozača težih vozila sa
prikolicama, autobusa nego kod vozača lakih vozila. Sposobnost
prostornog predočavanja naročito predmeta u pokretu je jedna od
važnih sposobnosti za snalaženje i prilagođavanje saobraćajnoj
situaciji. Skorije je istaknuta uloga perceptivnog stila kao činioca
nezgoda i ponašanja vozača u raznim saobraćajnim situacijama.
Pošto se vozači u toku vožnje stalno nalaze u situaciji da brzo
otkrivaju predmete u vrlo dinamičnom vidnom polju uz korišćenje i
drugih čulnih informacija, to lakoća sa kojom to oni čine, u velikoj meri
određuju njihovu sposobnost i sigurnost upravljanja.
7. Ličnost
Pri razmatranju ličnosti vozača najčešće se polazi od prihvaćenih
tipologija ličnosti. Postoji više shvatanja o strukturi ličnosti dobijenih
putem faktorske analize. Različitim tehnikama za ispitivanje ličnosti
mere se različite osobine ličnosti i njihovom interkorelacijom dobijaju
se viši redovi organizacije ličnosti, koji predstavljaju njegovu strukturu.
Te dobijene dimenzije predstavljaju osnove našeg ponašanja i čine
osnovnu strukturu ličnosti dobijene putem faktorske analize.
Vozači skloniji nezgodama su pretežno neurotične ičnosti sa
osobinama koje su u tom delu predstavljene. Dobri i sigurni vozači su
oni koji su emocionalno stabilne ličnosti.
15
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Ovakav teorijski model tipologije ličnosti sigurnih i rizičnih vozača
je proveravan na manjoj grupi vozača koji su ispitivani pomoću
projektivnih testova. Postoje pokušaji da se tipologija ličnosti vozača
odredi na osnovu njihovog ponašanja u saobraćajnoj situaciji. To je
potpuno novi i pravi pristup proučavanja osobina ličnosti vozača jer
postoje ipak odstupanja između opšteg ponašanja i ponašanja u
saobraćajnoj situaciji. Ove tipologije koje polaze od uobičajene
klasifikacije dobrih i loših vozača ne odudaraju mnogo od klasičnih
tipologija.
U Engleskoj je razvijena jedna tipologija ličnosti vozača na
osnovu objektivnog opisa i klasifikacije vozačkog ponašanja u
posebnom drumskom testu. Postoje četiri grupe vozača na osnovu
opaženih razlika u vozačkom ponašanju.
U grupu "bezbednih" spadaju vozači koji ne čine nikakve
nepotrebne manevre i rizike, a u "nepromišljenu" grupu spadaju oni
koji češće kontrolišu ogledalo vozača nego što čine manevre. Odnosno,
ako je odnos broja korišćenja ogledala sa brojem manevre manji od
16
Uzroci saobraćajnih nezgoda
kritične vrednosti koja varira i kreće se oko 50, onda vozač spada u
grupu "aktivno izdvojenih" , a kao kritična operacija za razdvajanje
zadnjih grupa služi broj koliko se puta pretiče vozilo sa brojem koliko je
preteknut od drugih vozila. Vozači "aktivno izdvojeni" svakako se
karakterišu većom težnjom za preticanjem nego "pasivna" grupa
vozača.
8. Socijalni činioci i stavovi
Sa osobinama ličnosti su u vezi razni socijalni činioci koji utiču na
nezgode.
Pri razmatranju njihove uloge polazi se od toga da je vožnja neki
oblik socijalne interakcije i da sigurnost vožnje zavisi u velikoj meri od
prihvaćenosti pravila ponašanja u saobraćaju.
Kada se zna da su različite karakteristike ličnosti u različitoj vezi
sa brojem nezgoda onda se pretpostavlja da će različiti ljudi koji čine u
nacionalnom i etničkom pogledu celinu takođe izazvati osetne razlike
u broju nezgoda. A ta razlika u učestalosti nezgoda bi se mogla
pripisati ne samo tehničkim, socioekonomskim merama ili merama
prevencije, nego samom ponašanju vozača određene populacije.
Pojedine nacionalne grupe su impulsivnije ili manje disciplinovanije, što
stvara veću verovatnoću da imaju nezgode. S obzirom da jedan deo
17
Uzroci saobraćajnih nezgoda
populacije vozača koja čini često nezgode predstavlja one koji su se
već ogrešili o razne druge društvene norme, to stavovi naginju ka tome
da se isti tretiraju mnogo oštrije.
Postoje stavovi kod vozača koji su potpuno naprihvatljivi, kao što
je da do nezgoda dolazi slučajno. Neki profesionalni vozači nezgode
pripisuju raznim brigama, lošoj sreći, nedostatku veštine i drugim
manje važnim činiocima. Takvi stavovi su donekle rezultat niskog
obrazovnog nivoa profesionalnih vozača i nepotpune obuke.
U promeni stavova koji se menjaju sa uzrastom može doprineti
bolja obuka, informisanost i represivne mere. U svim sredinama ističe
se važna uloga kaznenih mera. To je uslovljeno činjenicom da se u
populaciji vozača koji često čine nezgode nalaze oni koji su socijalno
neprilagođeni.
Međutim, upravo za ovu populaciju vozača koji čine nezgode ne
postoje odgovarajuće kaznene i druge mere koje su efikasne. Kaznene
mere imaju najveći uticaj na vozače koji pokazuju takve osobine
ličnosti kao što su agresivnost , nedovoljna zrelost i emocionalna
nestabilnost, a to čini dosta veliki deo populacije vozača. Kazna u
psihološkom značenju je negativni pojačivač koji izaziva ponašanje
izbegavanja i može imati vidni uticaj na ponašanje.
Zdravstveno stanje utiče na pojavu nezgoda, iako ne postoji
dovoljno empirijskih podataka o povezanosti nezgoda sa raznim
akutnim i hroničnim bolestima vozača. Svaka bolest koja je lakšeg
karaktera smanjuje budnost, sposobnost opažanja, koordinaciju, a time
povećava verovatnoću da se doživi nezgoda, ali se teško može oceniti
kada je loše zdravstveno stanje uslovilo nezgodu. Sa nezgodama se
povezuje nekoliko hroničnih bolesti, kao što su dijabetes, krvni pritisak,
epilepsija, razne neuroze, lakši lokomotorni porernećaji i dr. Posebno
se ističe uloga privremenog gubitka svesti u toku vožnje kod vozača
koji su oboleli najčešće od epilepsije. Zdravstveni i psihijatrijski aspekti
nezgoda treba da budu mnogo više i temeljnije proučavani.
18
Uzroci saobraćajnih nezgoda
9. Umor i dnevni bioritam
Statističke nezgode po časovima vožnje nisu išle u prilog većoj
povezanosti produženog rada, odnosno umora sa nezgodama.
Zapaženo je da se nezgode vozača pojavljuju češće u prvim
časovima vožnje. To je verovatno uslovljeno početnom
neprilagođenošću vozača zahtevima naporne gradske vožnje. Postoji
velika verovatnoća da se nezgode raspodeljuju u skladu sa
cirkadijalnim ritmom. Zbog uticaja umora i drugih činilaca na nezgode,
cirkadijalni uticaji na učestalost saobraćajnih nezgoda se ređe vidno
ispoljavaju.
Najveći broj nezgoda dugolinijskih vozača dogodio se u periodu
od četiri do šest časova, kada je ritam srca najniži. I u ovom slučaju,
dvostruko više nezgoda se događa u periodu između ponoći i 08
časova, nego u ostalom šesnaestočasovnom periodu. Taj uticaj
dnevnog ritma je još više istaknut kada se uzme u obzir gustina
saobraćaja po periodima dana.
Model cirkadijalnog rasporeda nezgoda zavisi od vrste nezgoda.
U slučaju razmatranih nezgoda teretnih vozila, gde se skoro 90%
nezgoda odnosi na sudare sa fiksiranim objektima i skretanja sa puta,
raspodela nezgoda tokom dana je u skladu sa dnevnim ritmom. To
znači da se uticaj dnevnog ritma na nezgode ispoljava najviše kada se
19
Uzroci saobraćajnih nezgoda
razmatraju nezgode u kojima učestvuje jedno vozilo. Kada se
razmatraju nezgode gde je uključeno drugo vozilo, raspodela nezgoda
tokom dana ne pokazuje uticaje cirkadijalnog ritma nego gustine
saobraćaja.
Kada se razmatraju sudari vozila, onda je učestanost nezgoda
tokom dana u skladu sa gustinom saobraćaja tokom dana. Polazeći od
ovakvih uticaja umora i dnevnog bioritma na pojavu nezgoda, nameće
se pitanje režima rada profesionalnih vozača, naročito dugolinijskih
vozača. Trajanje i planiranje treba da se uskladi tako da se izbegnu
njihovi negativni uticaji.
Posebno treba prilagoditi režim rada da ne dođe do istovremenog
uticaja umora i ritma, što se može dogoditi posle produžene vožnje u
ranim jutarnjim časovima.
10. Alkohol
Alkohol dovodi do težih nezgoda najčešće kod mlađih neiskusnih
vozača. S obzirom na visok procenat zastupljenosti uticaja alkohola na
saobraćajne nezgode i pošto je u vezi sa drugim aspektima socijalnog
ponašanja, alkohol predstavlja problem od društvenog značaja.
20
Uzroci saobraćajnih nezgoda
Da bi se shvatilo kako alkohol utiče na pojavu nezgoda, treba da
se upozna mehanizam delovanja alkohola na čoveka, čiji uticaji zavise
od njegove koncentracije u telu. Alkohol se, za razliku od hrane, vrlo
brzo apsorbuje i rastvara u tečnosti i tkivima, tako da se u krvi javlja
već posle nekoliko minuta od unošenja. Koncentracija alkohola brzo
raste, do dva časa od unošenja, kada počinje postepeno da opada u
toku 18 časova.
Na brzinu apsorpcije utiče vrsta pića, vrsta i količina hrane,
pušenje i razne individualne osobine, posebno težina.
Pušenje održava visoku koncentraciju alkohola u krvi a razni
sedativi i stimulatori pospešuju dejstvo alkohola. Apsorbovana količina
alkohola koja se nalazi u krvi biva brzo preneta u ostale delove tela,
posebno u one koji su bogati krvnim sudovima. U mozak alkohol sporije
dopire ali duže ostaje. Koncentracija alkohola u mozgu je u linearnom
odnosu sa njenom koncentracijom u krvi, pa je zato pouzdana direktna
procena iz krvi.
Osim toga, moguće je proceniti količinu alkohola preko mokraće
ili izdahnutog vazduha. Postoje brojni hemijski testovi za odredjivanje
alkohola u krvi. Količina alkohola u krvi se najpreciznije izražava
odnosom težine alkohola u datoj količini krvi (mg/100 ml). Najčešće
poznate mere koncentracije alkohola su .05, .10 i .15%. Pri
koncentraciji od .05% učestalost pojave nezgoda je slična kao kod
vozača koji nisu pili, međutim , sa povećanjem koncentracije na .06%
verovatnoća nezgoda se povećava.
Povezanost nezgoda sa alkoholom može se upoznati preko
dejstva alkohola na ponašanje. Vlada uverenje da alkohol pojačava
razne funkcije iako ima više depresivnu ulogu. Nema određenih
modela ponašanja pri različitim stadijumima intoksikacije, ali se
uočavaju karakteristične promene u funkcijama koje su značajne za
vožnju. Kao što se može očekivati, alkohol prvo utiče na saznajne
funkcije. Slabije opažanje često je praćeno kratkotrajnim nesvesnim
21
Uzroci saobraćajnih nezgoda
periodima kada se ne opaža i vozač nije svestan da se ti periodi
javljaju. Pod uticajem alkohola pojavljuje se jako sužavanje
perceptivnog vidnog polja, a pokreti očiju postaju manje učestali pa i
usmeravanje pažnje nije pravovremeno. Te promene su veoma bitne
za ponašanje vozača kod kojih je budnost osnovna.
Mentalne funkcije, kao pamćenje za skorije događaje, a naročito
kritično suđenje, je poremećeno. Ove promene su praćene povećanim
samopouzdanjem pa dolazi do velikog nesklada sposobnosti i
mogućnosti. Pod uticajem alkohola dolazi do promene u emocionalnom
ponašanju i osecaju manje odgovornosti. Alkohol u stvari potencira sve
lične nedostatke u sposobnostima i osobinama ličnosti, što se odražava
na sigurnost vožnje.
Prema navici pijenja i ponašanja vozači se mogu
razvrstati u tri kategorije.
U prvu kategoriju spadaju vozači koji su osetljivi na alkohol, koji
ga ne piju ili ga piju u malim količinama. Tu spadaju i oni koji ređe i
obazrivo piju u društvu ali koji su vrlo odgovornl i ne prelaze dozvoljene
granice za sigurnu vožnju.
U drugu grupu spadaju oni koji često piju u društvu i prelaze
dozvoljene granice. Oni su najprisutniji u saobraćaju i predstavljaju
veliki problem.
I treća grupa su hronični alkoholičari koji piju u svako doba i koji
su zavisni od alkohola. To je najopasnija grupa vozača, uprkos tome što
ti vozači pokušavaju da ne piju dok voze.
22
Uzroci saobraćajnih nezgoda
11. Lekovi i droge
U svim zemljama se povećava upotreba raznih lekova i droga. Ta
povećana potrošnja predstavlja sve veću opasnost po bezbednost
saobraćaja zbog propratnih pojava, čiji uticaji na vožnju nisu dovoljno
poznati.
Ti propratni negativni uticaji lekova i droga koji slabe vozačku
sposobnost zavise od vrste, količine i brzine kojom se ti lekovi i te
droge metabolizuju u telu. Obično se njihovi uticaji javljaju tek pošto je
prošlo njihovo osnovno dejstvo, pa se zato ne mogu primetiti, a teško
se procenjuje koncentracija lekova i droga u krvi i urinu.
Postoje nekoliko većih kategorija farmakoloških sredstava,
različitog hemijskog sastava, čiji su mehanizmi dejstva na ponašanje
različiti. Od lekova i droga koji najviše utiču na vozačko ponašanje
spadaju sredstva za smirenje (psihički sedativi, među kojima su
najznačajniji barbiturati i trankilizatori), stimulativna sredstva i razne
droge. Jedna od najpoznatijih klasa psihičkih sedativa koji se najšire
primenjuju su barbiturati, koji se uzimaju najčešće kao sedativi i pilule
za spavanje.
Barbiturati izazivaju nespecifičnu opštu depresiju nervnog
sistema u različitom stepenu, što zavisi od količine, vrste i načina
23
Uzroci saobraćajnih nezgoda
uzimanja, a klasifikuje se obično prema trajanju njihovog dejstva.
Sporo se izlučuju iz tela, naročito ako su uzeti sa alkoholom. Pod
njegovim uticajem slabi pažnja, dolazi do pospanosti, usporeno je
vreme reakcije i sposobnost mišljenja i dolazi do slabljenja motorne
koordinacije. Javlja se nedostatak emocionalne kontrole i agresivnije
ponašanje, a u simuliranoj vožnji veštine su slabije. Druga klasa
psihičkih sedativa su sredstva za smirenje (trankilizatori ) koja se
upotrebljavaju pri lečenju neurotičnih bolesnika. Ona dovode do
smirenja u stresnim situacijama, kada postoji velika napetost. Propratni
uticaji ovih lekova su nagle promene u radu srca, smanjenju viđenja, a
posebno sposobnost obrade informacije.
Izvestan uticaj, mada se ređe koriste, imaju razna narkotička
sredstva koja se upotrebljavaju kao sredstva za ublažavanje bolova.
Njihovo propratno dejstvo je slično dejstvu psihičkih sedativa, ali nema
podataka u kojoj meri je prisutno među vozačima koji su imali nezgode
u odnosu na ostale vozače iz populacije.
Najmoćnije stimulativno sredstvo koje deluje na nervni sistem je
amfetamin. Amfetamin, slično čaju i kafi, podstiče brojne funkcije u
vezi sa aktivnošću simpatičkog nervnog sistema, izazivajući opštu
aktivaciju. Koristan je za monotona i umorna stanja, ali njegovo
učestalo korišćenje može štetno uticati na sigurnost vožnje. U složenim
saobraćajnim uslovima amfetamin dovodi do pogrešnog suđenja i
većeg rizika jer može stvarati konfuzna i paranoidna stanja koja utiču
na sigurnost vožnje.
Marihuana i hašiš su najpoznatije psihoaktivne supstancije koje
dovode do promena u saznajnim funkcijama i emocionalne stabilnosti.
Laboratorijska proučavanja dejstva marihuane, koja se češće
koristi među mlađima, ukazuju na vidne uticaje na razne funkcije u vezi
sa vožnjom. Pod uticajem marihuane javlja se odsustvo odgovora na
signale i usporen proces obrade informacije i donošenja odluke.
24
Uzroci saobraćajnih nezgoda
ZAKLJUČAK
Ponašanje vozača koji su pod uticajem nekih od gore pomenutih
uzroka može da bude različito, od sasvim prihvatljivih i poželjnih u
saobraćaju, do krajnje opasnih. Takođe postoje određeni uzroci koji
pozitivno utiču na vozače. Uzimajući u obzir emocionalno nestabilne
vozače možemo imati veoma agrsivna ponašanja u saobraćaju. Stoga
moramo delovati u cilju sprečavanja takvih ponašanja. Prvo, okolina
vozača, zatim drugi učesnici u saobraćaju i saobraćajna policija.
Dalje smo mogli videti da se broj saobraćajnih nezgoda sa
povređenim licima iz godine u godinu povećava a gde učešća imaju i
ovakvi vozači u određenom procentu. Zbog toga je neminovno obratiti
više pažnje na ponašanje vozača.
Ipak na kraju treba dodati da nijedan vozač ne može izbeći
uticaje raznih faktora, ali je potrebno da svi vozači obraćaju u toku
vožnje pažnju na saobraćaj, saobraćajne propise i druge učesnike u
saobraćaju, jer nikada nisu upitanju samo pojedinci kao vozači. Postoji
čitav niz drugih faktora u saobraćaju koje treba poštovati da bi se
osigurala bezbednost u saobraćaju.
25
Uzroci saobraćajnih nezgoda
26