UDK: 930.24(4):94(497.2)(093.3)
Ivan Bilrski
OT MIFA K ISTORII
ili
OT STEPI K IZRAIL*
V state rassmatrivats koncepcii vremeni i istorii v bolgarskom
srednevekovom obestve, z~eskom i potom hristianskom, na osnove Imennika
bolgarskih knze (hanov). tot tekst do{el do nas v pozdnh russkih spiskah,
nahodihs v sostave Ellinskogo i Rimskogo letopisca, gde sleduet neposred-
stvenno za biblesko ^etverto knigo Carstv. Takim obrazom novokreenne
bolgar priobats k biblesko istorii ^elove~estva, smsl kotoro
Spasenie lde.
V srednevekovo istorii Bolgarii mo`no vdelit dva perioda, v
ka`d iz kotorh osnovne ~ert obestva i gosudarstva suestvenno
otli~ats, ~to opredellos razli~imi v kulturnh i civilizacionnh
modelh. Re~ idet o z~eskom periode bolgarsko istorii, ohvatvaem
po~ti dva stoleti posle ustanovleni vlasti hana Asparuha na Balkanah k
gu ot Duna, i o periode posle Kreeni (posle 864 g.). Nesmotr na stol
va`nu peremenu, prois{ed{u pri hane Borise I, v Bolgarii ne proizo{lo
rezkogo prervani gosudarstvenno tradicii: sohranilas ne tolko
dinasti, no i sama gosudarstvenna struktura, kotora prosuestvovala ee
primerno poltora stoleti vplot do zavoevani stran vizantiskim
imperatorom Vasiliem II Bolgaroboce. Odnako nesmotr na sohranenie
pre`ne gosudarstvennosti novoe bolgarskoe obestvo na~inaet osoznavat
seb kak hristianskoe. to obestvo imeet ine celi i ideal, ot kotorh
zavisit postroenie novo politi~esko i gosudarstvenno doktrin,
okon~atelno prervae svz s tradicimi evrazisko stepi i identi-
ficirue seb s pravoslavnm gosudarstvom vizantiskogo tipa. Takim
obrazom, bolgarskoe obestvo, po suti dela, uhodit ne tolko ot z~esko
religii, no i ot svoe tni~esko sunosti. Formiruets slavnska
Zbornik radova Vizantolo{kog instituta H, 2005.
Recueil des travaux de lInstitut detudes byzantines XI, 2005
* hotel b poblagodarit Aleksandre Dimitrovo i Vere ^encovo za okazannu mne
pomo.
narodnost, kotora ne imeet po~ti ni~ego obego s trkoz~nm stepnm
narodom, polo`iv{im na~alo gosudarstvenno `izni i opredelv{im ee
osnovne ~ert v perve stoleti bolgarsko istorii. Ot togo naroda
sohranils li{ tnonim bolgar.
Nova hristianska i slavnska identi~nost potrebovala vrabotki i
novogo ponimani istorii. S odno storon, to novoe ponimanie blo sv-
zano s vospritiem hristianskogo linenogo (ili istori~eskogo) ponimani
vremeni, a s drugo ono {lo po puti poiska sposobov vkl~eni
novokreennogo naroda v istori Spaseni. Zdes hotel b predstavit
nekotore nabldeni, otnosies k vospriti vremeni i istorii v
menes kulturno i socialno srede bolgarskogo obestva, svzanno
s perehodom ot z~esko religii protobolgar k pravoslavnomu hristianstvu.
*
*
*
Konkretna zada~a, kotora stavits v nastoem issledovanii, sostoit v
prosle`ivanii nekotorh harakternh provleni koncepcii vremeni i
istorii u protobolgar i transformacii tih predstavleni v hristiansku
pohu. Is~erpvaee issledovanie to tem ka`ets neposilnm v uzkih
ramkah stati, ~to poslu`ilo pri~ino ograni~eni ee rassmotreniem nekoto-
rh dannh, soder`aihs v Imennike bolgarskih knze, i opredeleniem
togo mesta, kotoroe on zanimaet v sohraniv{ihs spiskah. Sleduet napomnit
davno izvestn fakt, ~to interesui nas tekst do{el do nas tolko v
pozdnih russkih spiskah: v sostave t. n. llinskogo letopisca slo`nogo
kompiltivnogo letopisnogo proizvedeni, proishodego iz `noslav-
nsko, uslovno govor, bolgarsko sred.1 Pre`de vsego hotelos b
obratit vnimanie imenno na tot kontekst, kotor, nesomnenno, vzvaet
osob interes k tomu pamtniku. No poka prihodits s so`aleniem
konstatirovat, ~to, po ne zavisim obstotelstvam, mne ne bla dostupna
ni odna iz rukopise llinskogo letopisca, hot, kak predstavlets,
imenno dostup k sohraniv{ims rukopisnm spiskam, vozmo`no, pozvolil b
dat sover{enno novoe osveenie postavlenno problem.
Itak, Imennik bolgarskih knze sohranils v treh spiskah:
Uvarovski & 1334 (10). V nastoee vrem hranits v otdele rukopi-
se GIM v Moskve. Rukopis napisana na 432 listah, poluustavom konca XV
veka. Bol{a ~ast ee vkl~aet llinski letopisec (ll. 1422), posle
~ego sledut stati, vpisanne iz Novgorodsko IV letopisi.2
8 Ivan Bilrski
1 A. Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. II, g. 1, s. 19; Arhimandrit Leonid,
Drevn rukopis, Russki arhiv, 1889, 4 (aprel), s. 3 sl.
2 Arhimandrit Leonid, Sisemai~eskoe oisanie slavno-rossiskih rukoise
sobran grafa A. S. Uvarova, ~ast tret, Moskva, 1894, s. 2526, & 1334 (10); M. N. Tihomirov,
Imennik bolgarskih knze, Vestnik drevne istorii, 3, 1946, s. 83.
Spisok Sinodalnogo sobrani & 280. Bol{o sbornik, v list, na
728 listah, napisann poluustavom na~ala XVI veka. Na~alo otsutstvuet, a
imeis tekst na~inaets s knzi rusii i skazani pap Ippolita
Rimskogo ob Antihriste. llinski letopisec zanimaet osnovnu ~ast
sbornika (l. 4407). Interesno, ~to vsled za llinskim letopiscem zdes
pomeen pere~en izrailskih i romeskih care. Posle togo pere~n v tekst
vkl~en spiski zavisimh ot Vselensko patriarhii cerkovnh kafedr (l.
411). Za nimi v rukopisi sledut tekst drugih so~ineni: Kratki letopi-
sec (do 1473 g.), poslanie patriarha Filofe (l. 426) i pravila mitropolita
Kirilla (l. 428). Vo vtoro ~asti sbornika soder`its tekst Novgorodsko IV
letopisi.3 O~evidno, sam sbornik voznik v samom konce XV veka, posle 1496
g., ~to podtver`daets kak tekstom state o russkih knzh, tak i Kratkim
letopiscem.
Spisok Pogodinskogo sobrani & 1437 (hranits v Publi~no biblio-
teke Sankt-Peterburga). Napisan poluustavom XVI veka, na 240 listah.4 Po
slovam A. Popova, tot spisok vpolne identi~en Sinodalnomu, odnako, on
dovodit povestvovanie tolko do smerti imperatora Maksimiana.5
Zdes ne budu podrobno razbirat vopros o tom, kak, kogda i na kakom
materiale bl pervona~alno sostavlen Imennik bolgarskih knze.
Mo`no, kak predstavlets, soglasits s utver`deniem V. N. Zlatarskogo, ~to
pervona~aln variant togo pamtnika bl napisan na gre~eskom zke na
kamne i predstavll sobo pigrafi~esku nadpis.6 Trudno otvetit i na
vopros o tom, kogda i kakim obrazom Imennik bl vkl~en v sostav llin-
skogo letopisca, odnako, mo`no s polno uverenost utver`dat, ~to on po-
vils na Rusi u`e v vide kni`nogo pamtnika. Verotno, perevod s gre~eskogo
i izgotovlenie protografa russko letopisi bli sdelan v Bolgarii i, kak
ukazvat nekotore avtor, v preslavskom kni`nom centre car Simeona I.7
Samo sostavlenie vsemirno hroniki, kak i vkl~enie v nee opredelennh
tekstov i sobti imeet va`ne{ee ideologi~eskoe zna~enie i vlets
pokazatelem opredelennogo otno{eni k vne{nemu miru i k ego istorii. Po-
tomu na{i usili budut napravlen na osveenie, povozmo`nosti, voprosa o
meste bolgarskih knze vo vsemirno istorii, v istorii sozdannogo Bogom
mira.
V. M. Istrin pervm dal interesnoe obsnenie zaglavi interesuego
nas letopisca, kotoroe glasit: Leoisec llinski i Rimski. Si knig
sisann ne iz edineh knig, no o razli~nh, isinnh, velikih, o
Ot mifa k istorii 9
3 A. Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. I, Moskva, 1866, s. 1; Tihomirov,
Imennik bolgarskih knze, s. 83. Tihomirov, po sravneni s Popovm, pod~erkivaet nali~ie
razli~i.
4 Tihomirov, Imennik bolgarskih knze, s. 83.
5 Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. I, s. 1 sl.
6 Sm.: V. N. Zlatarski, Bolgarskoe leto~islenie, Izvesti otdela russkago zka i
slovesnosti Akademii nauk, 1912, t. H, kn. 2, s. 28 sl.
7 Arhimandrit Leonid, Drevn rukopis, Russki arhiv, 1889, 4 (aprel), s. 36.
isravleni mnogu. Moiseeva isinna skazani. i o ~ereh carsvii i o
roro~esva georgieva o isine izlo`ena. i o ezdr i o isorii i o
azma azmaskh (=Pesn pesne I. B.) i o aaukiha (= pentateucoj,
I. B.) i ee `e o ioannova granografa i aniohiskago i`e vs llinsk
ak bldi i sleeni sloves i kai idolsk reb rinosim im
okudu i kako bea{e. si knigi isann bisk o erovasil.8 Re~
idet o sleduih knigah: 1. Iz Ptikni`i Moiseeva i drugih vethozavetnh
knig; 2. Iz hroniki Georgi Amartola; 3. Vpiski iz knigi Ezdr i drugih; 4.
Iz Ioanna Antiohiskogo (Malal).9 Vse issledovateli ukazvat, ~to
Imennik nahodits neposredstvenno za tekstom IV Knigi carstv. K so`a-
leni, ne raspolaga detalnm opisaniem rukopisi Uvarovskogo spiska,
odnako A. Popov podrobno opisvaet Sinodaln spisok, podtver`da, ~to
Pogodinski v to ~asti emu polnost identi~en.10 Krome togo, nikakih
otli~i do sih por ne blo otme~eno tak`e v otno{enii spiska iz sobrani
grafa Uvarova. Naprotiv, vse avtor govorili ob ih polnom shodstve, ~to daet
osnovani ishodit v dannom slu~ae iz predpolo`eni i ob identi~nosti
konteksta, v kotor vkl~en interesui nas pamtnik.
Itak, kakie `e tekst vo{li v sostav rukopisi Sinodalnogo sobrani?
Zdes mne pridets ograni~its tolko predstavleniem konkretnogo kon-
teksta Imennika. Potomu na~nu ne s na~ala sbornika, a privedu li{ ~ast
opisani, sdelannogo A. Popovm:11
l. 17r : o Moisei proroce.
o Faraone egda pusti sn izrailevi
l. 18r : O Rufii
l. 19r : O Samuile proroce. V tom razdele vkratce rasskazvaets o
care Saule, o care Davide i o care Solomone, pri~em povestvovanie
na~inaets so sleduih slov: Samoil `e o oveleni Gosodn omaza
im Saola na carsvo, sna Kisova .
ll. 19v35v : S Rovoama na~inats vpisanne celikom otrvki iz
III Knigi carstv (s glav XII do konca knigi).
ll. 36r67r : Carsvo D vasilii. Zdes privedena celikom IV Kniga
carstv. V svoem opisanni A. Popov delaet re{iteln vvod o drevnosti
slavnskogo zka biblesko knigi, privod sootvetstvuie primer.12
l. 68r : Imennik bolgarskih knze.
l. 69r : otrvok iz hroniki Georgi Amartola o Navuhodonosore.
10 Ivan Bilrski
8 Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. I, s. 34.
9 V. M. Istrin, K voprosu o vzaimootno{enii llinskih letopiscev i Arhivskogo
(Iudeskogo) hronografa, Izv. Od. russkogo zka i slovesnosi Akademii nauk, 1911, t. H,
kn. 4, s. 141150.
10 Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. I, s. 1.
11 Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. I, s. s. 21 sl.
12 Popov, Obzor hronografov russko redakcii, t. I, s. 25.
l. 70v : rasskaz o Valtasare.
tot kontekst Imennika bolgarskih knze vesma krasnore~iv.
Nesomnenno, sostavitel sledoval bibleskomu izlo`eni istorii ob
ustanovlenii carstva u naroda Izraileva: v sbornik vo{li povestvovanie o
denih proroka Samuila i pere~islenie care, pri~em IV Kniga carstv
privedena celikom. Neposredstvenno za ne v tekst vkl~en spisok imen
bolgarskih hanov (knze), na~ina s mifi~eskogo Avitohola. Posle togo
spiska priveden rasskaz o Navuhodonosore i o konce carstv naroda Izraileva.
Okazvaets, vpro~em, ~to ti carstva zaver{ats bolgarskimi knzmi.
Hotelos b osobo otmetit, ~to Imennik bolgarskih knze ne obrazuet
samostotelnu ~ast vnutri llinskogo letopisca, i, ne vls
~ast hroniki Georgi Amartola, on, o~evidno, bvaet vosprinimaem kak
lement predduego bibleskogo teksta.
Kakie `e vvod mo`no sdelat na osnovanii tih nabldeni?
Vo-ervh, Imennik bolgarskih knze vhodit v sostav teksta kako-to
vsemirno hroniki, ispolzovanno kak obrazec pri sostavlenii v konce XV
veka na Rusi llinskogo i rimskogo letopisca. Vo-vorh, ta hronika
bla napisana v Bolgarii v H veke, v okru`enii car Simeona I. V-reih,
Imennik bolgarskih knze bl vkl~en v upomnutu hroniku v ka~estve
sostavno ee ~asti i kak okon~anie privedenno celikom IV Knigi carstv,
vsledstvie ~ego bolgarskie vladeteli okazalis v rdu care naroda
Izraileva.
Vne somneni, vse to vlets vra`eniem opredelennogo otno{eni k
vsemirno istorii i k mestu v ne bolgar. V posleduem svoem izlo`enii
sdela poptku razsnit svo tezis o tom, ~to ponimaets pod tim
otno{eniem. ^tob pokon~it s predvaritelnmi nabldenimi, vernus k
pervona~alno teme nastoego issledovani, a imenno, k koncepcii istorii
kak koncepcii vremeni i mira. ti koncepcii u z~nikov i hristian ne
tolko razli~n, no i polnost protivopolo`n. Potomu odnovremennoe
prisutstvie tih protivopolo`nh koncepci v samom tekste Imennika i v
tom kontekste, v kotorom on do{el do nas, daet nam prekrasnu vozmo`nost
prosledit te puti, po kotorm z~niki-protobolgar voshodili k osozna-
ni samih seb kak hristianskogo naroda i Novogo Izrail, a tak`e vsnit,
kakim obrazom protobolgar priobats k posti`eni hristianskogo vre-
meni i istorii.
*
*
*
Svz ponimani vremeni s religie t.e. s cennostmi, kotore
opredelt oblik opredelennogo ~elove~eskogo obestva ne podle`it
nikakomu somneni. Kalendar to faktor religiozno kultur, kotor
obespe~ivaet prorv svennogo v profannoe i, takim obrazom, zadaet ritm
`izni kak ~eloveka, tak i obnosti, obespe~iva odnovremenno i ih smsl i, v
Ot mifa k istorii 11
nekotorom otno{enii, ih realnost, destvitelnost. Nado obratits
vnov k voprosu o vremeni i o ego ponimanii, kotoroe mo`no opredelit kak
kulturno-religiozn fenomen, poskolku i sam process dosti`eni
opredelenno obnost samoidentifikacii nelz rassmatrivat vne
religii. Zdes vrd li neobhodimo ostanavlivats podrobno i obsu`dat dve
koncepcii vremeni, kotore, v obem, mo`no svesti k opredeleni vremeni
libo kak cikli~eskogo (mifologi~eskogo), libo kak linenogo (istori~esko-
go).13 Vidimo, vdelt ih v ~istom vide mo`no tolko putem umozritelno
abstrakcii, i ih sovmestnoe suestvovanie kak na prot`enii otdelnh
poh, tak i v soznanii otdelnh lde nesomnenno. V dannom slu~ae sleduet
obratit vnimanie na problemu religiozno sunosti kak cikli~eskogo (to
bessporno!), tak i istori~eskogo, linenogo vremeni.14 V svzi s tim hote-
los b vkratce ostanovits na voprose o razli~ii svennogo i profannogo
vremeni, ~to osobenno harakterno dl mifologi~eskogo m{leni.
Kak izvestno, mifologi~eskoe soznanie svzano s osmsleniem mira pri
pomoi teksta, rasskaza, mifa, kotor soobaet nam ob organizacii kosmosa,
ego realizacii, osuestvlenii, povlenii v nekoem pervona~alnom
vremeni. to pervona~alnoe vrem i slu~iv{ees v nem sobtie neprervno
povtorets dl togo, ~tob podder`ivat realnost mira, ego garmoni.
to, v obem, i est pobeda kosmosa, pobeda pordka nad haosom,
osuestvlenna odnim bogom ili kulturnm geroem i daa na~alo mira i
vremeni. Kak u`e blo skazano, tot tekst ili mif povtorets cikli~eski, on
proigrvaets ~erez opredelenne period vremeni, takim obrazom, ~tob
podder`ivat garmoni mira, neprervno preodoleva haos. V tom smsle
ka`d ritual vsegda odno i to `e svennoe sobtie, slu~iv{ees v to `e
samoe pervona~alnoe svennoe vrem, prorvav{ees v profannom vremeni
profannogo mira. Pri linenom vremeni v ~istom ego vide taka povtor-
emost otsutstvuet, ~to, odnako, ne ozna~aet otsutstvi prorva svennogo v
profannom ili otsutstvi ponti svennogo vremeni. Naprotiv, zdes
poprobu dokazat, ~to sama istori svenna.
Vne somneni, istori~eski linenoe vrem svzvaets s iudesko
religie, ~erez kotoru ono perehodit v hristianstvo. Destvitelno,
nevozmo`no iskat v iudesko religii ili v hristianstve svennoe vrem,
predstavlee osuestvlenie mifi~eskogo teksta v ramkah mifi~eskogo
soznani. Svennoe v nih osuestvlets v ramkah samih pri~inno-sled-
stvennh svze linenogo vremeni. V tom smsle sama istori svenna,
~to stanovits o~evidnm pri ~tenii Svennogo Pisani. Istori evre-
skogo naroda to istori Zaveta, zakl~ennogo me`du nim i Gospodom. U
izbrannogo Bo`ego naroda net drugo istorii krome istorii Zaveta, ego
12 Ivan Bilrski
13 B. A. Uspenski, Istori i semiotika (Vospritie vremeni kak semioti~eska
problema), ID., Izbranne trud, t. 1, Moskva, 1996, s. 970
14 V tom smsle ne mogu soglasits s utver`deniem ob opredelenno nereligioznom
haraktere linenogo vremeni.
zakl~eni, sobldeni ili naru{eni v destvih, iz-za kotorh mo`no
polu~it blagodat i zaitu ili `e podvergnuts nakazani. Krome to
svenno istorii u evreev net nikako drugo. Garmoni mira u nih ne
zavisit ot povtoreni ili osuestvleni kakogo-to predve~nogo mifa. Da`e
sam Zavet ne predve~en, i ego zakl~enie mo`no to~no opredelit vo vremeni,
ispolzu razne kalendarne sistem ili v svzi s opredelennmi
sobtimi vsemirno istorii. Takim obrazom, okazvaets, ~to istori
evreev to ih svenna istori, a knigi Vethogo Zaveta rassmatrivats i
kak istori evreskogo naroda, i kak istori Zaveta, zakl~ennogo me`du nim
i Bogom.
Podobna koncepci blizka i hristianstvu, proishodemu iz iude-
sko religii. Zdes nu`no upomnut, ~to prazdnovanie Pashi, Ro`destva i
drugih hristianskih ili iudeskih prazdnikov to tolko ~estvovanie,
otme~anie opredelennh dat, no ne osuestvlenie kakogo-to predve~nogo
sobti. Osobo sleduet pod~erknut, ~to i Ishod iz Egipta, i obretenie Zemli
Obetovanno, i vavilonski plen, i Ro`denie Spasitel, i Ego Voskresenie
to nepovtorime istori~eskie sobti, nesmotr na to, ~to slu~ilis oni s
u~astiem Bo`e desnic. Dl hristian istori mira voploaet istori
Spaseni, sover{av{egos v mire i vo vremeni. V tom Spasenii smsl
istorii15 i osnova ka`dogo hristianskogo izlo`eni vsemirno istorii.
Zdes hotelos b sravnit istori s zerkalom, v kotorom danna
obnost rassmatrivaet seb, ptas ustanovit ili podder`at svoe
samoosoznavanie. Imenno v ee osmslenii ili izlo`enii oba vzglda na vrem
privedut nas k sover{enno raznm rezultatam. Mifologi~eskomu soznani
sledovalo b otvergnut ide o pri~inno-sledstvennh svzh v hode sobti
i sozdat celn, zaver{enn, garmoni~n mir, v kotorom sobti
provlts s periodi~eskim povtoreniem nekoego predve~nogo teksta. V nem
nelz iskat raznicu me`du mifom i destvitelnost, poskolku ona ne
suestvovala. Ka`doe sobtie budet destvitelnm tolko esli ono
prinadle`it mifu, a mif budet prisutstvovat v ka`dom iz izlo`ennh
sobti. Takim obrazom, istori prinimaet formu posa, v kotorom ka`da
bitva kosmi~eskoe sra`enie, ka`doe sotvorenie Sotvorenie mira,
ka`d rodona~alnik Rodona~alnik i Tvorec. to daet vozmo`nost
obosobit izlo`enie istorii ramkami bolee uzko obnosti, kotora smo`et
identificirovats s pontiem garmonii i izolirovat seb ot okru`a-
ego haosa, pri~em ta obnost vsegda rodova, vsegda svzanna s
tnosom, rodom i rodona~alnikom.
S drugo storon, hristianska istori to istori Spaseni, Novogo
Zaveta. Smsl to istorii v buduem, v ispolnenii togo Zaveta, ~to
svzvaets s povtornm prihodom Spasitel v mir, s koncom sveta i
Stra{nm sudom nad ~elove~estvom. Takim obrazom, Nov Zavet prodol`aet
Vethi, kotor tak`e vlets neotdelimo ~ast hristiansko istorii. V
Ot mifa k istorii 13
15 N. Berdev, Smsl isorii, Obelisk, Berlin, 1923.
tom smsle ee na~alo sovpadaet s istorie evreskogo naroda, a vrem ot
Voploeni Spasitel i dalee okazvaets rdom sobti, otnosihs k
puti k Spaseni i ne imeih nikakih tni~eskih harakteristik. Potomu
narod, kotor identificiruets ~erez ponimanie vremeni v hristiansko
istorii, vidit seb v ne ne prosto kak tnos, no kak narod Novogo Zaveta,
nov Izbrann narod, Nov Izrail.
*
*
*
tot process imeet svoi osobe ~ert u narodov, prinadle`av{ih k
Vosto~nomu Hristianstvu, poskolku v ih predstavlenih proishodit
oto`destvlenie Izbrannogo naroda i naroda Imperii romeev. O~evidno, ~to
osnovne sobti hristiansko istorii v te~enie poslednih 2000 let bli
svzan s Rimom i imperie. Imenno v ee granicah v pravlenie Oktaviana
Avgusta ro`daets Spasitel fakt, kotor specialno pod~erkivaets v
istori~eskih i v ~isto cerkovnh tekstah. Potomu z~eska Rimska
imperi i ee imperator osven Ego prisutstviem.16 Imperi mo`et
okazvats i gonitelnice hristian, no imenno v ee nedrah razvivaets i
pobe`daet ih u~enie i ih vera. Tor`estvo hristianstva vo vremena sv. car
Konstantina Velikogo predstavlets nam tor`estvom hristianstva vo vsem
mire. Takim obrazom, imperi prevraaets v tu svennu strukturu, v
kotoro razvivaets istori Spaseni, i v kotoro obitaet Nov Izrail.
Svenna Imperi otra`aet svenn Bo`i pordok na Zemle17 i v tom
smsle ohvatvaet ves istinn hristianski mir, vs okumenu.
Nesomnenno, bolgar nahodts (vo vskom slu~ae na~ina s IX veka) v
kulturno srede Vosto~nogo Hristianstva, pod silnm vliniem Kon-
stantinopol. V nastoem issledovanii poptas prosledit, kak
perehod bolgarskogo obestva ot z~estva k Hristianstvu vliet na ego
vospritie vremeni i istorii. Inmi slovami, budet zatronut vopros o tom,
kak varvarski narod prevraaets v ~ast naroda Novogo Zaveta, v Novogo
Izrail.
Protobolgar perehodt Duna i ostanavlivats v Mizii, ne prerva
svoih u`e sformirovav{ihs tradici ne tolko v svoe protogosudarstvenno
organizacii, no i v oblasti religii, kulta i svzannogo s nimi kalendar. tot
kalendar u`e bl obektom mno`estva issledovani,18 i zdes ostanovls
14 Ivan Bilrski
16 B. A. Uspenski, Vospritie istorii v Drevne Rusi i doktrina Moskva Treti
Rim, ., Izbranne trud, t. , s. 96 (sm. i prime~. 39 i 40).
17 Iv. Biliarsky, Hierarchia. L'Ordre sacre. Etude sur l'esprit romaique, Fribourg/Suisse, 1997, p.
11 suiv.
18 J. Marquart, Die Chronologie der altturkischen Inschriften, Leipzig, 1898; J. Mikkola, Die
Chronologie der turkischen Donaubulgaren, Journal de la Societe Finno-Ougrienne, t. 30, Helsingfors,
1914; O. Pritsak, Die bulgarische Furstenliste und die Sprache der Protobulgaren, Wiesbaden, 1955, S.
19 sq.; M. Moskov. Imennik na blgarskite hanove (Novo tlkuvane), Sofi, 1988; D`. Bri,
Hronologi~ni cikl na blgarite, Minalo, 1910, N. 4, s. 383399; E. Georgiev,
tolko na nekotorh sobstvennh nabldenih, svzannh s ponimaniem vre-
meni i istorii protobolgar. Re~ idet o dvenadcatiletnem cikle,19 v kotorom
ka`d god nosit im opredelennogo `ivotnogo. God v nem delts na mesc,
obozna~enne pordkovmi ~islitelnmi. Takim obrazom, data opredelets
ukazaniem imeni `ivotnogo-ponima goda i o~erednosti mesca. Nabldeni,
otnosies k sisteme hronologii, dat vozmo`nost sdelat opredelenne
zakl~eni otnositelno samogo ponimani vremeni u protobolgar. to povtor-
ies cikl mifologi~eskogo soznani, kotore v pervu o~ered posred-
stvom svoih astrologi~eskih osobennoste20 zadat ritm ritualam, verovanim
i vse `izni protobolgarskogo obestva.
Pontie vremeni u protobolgar daet kl~ k ponimani ih mirovoz-
zreni i koncepcii universuma, v kotorom oni `ivut. to pontie mo`no
blo b nazvat z~eskim, t. e. opredelims ih z~esko vero, v
kotoro, kak i u vseh trkskih narodov, suestvuet urani~eski bog, gospod-
stvui nad mirom i ldmi. V svzi s zada~e dannogo issledovani
interesn pre`de vsego predstavleni ob istorii, t.e. obo vsem, ~to prois-
hodilo ili proishodit v universume, sohran ego takim, kakov on est. Kak
predstavlets, obnaru`it konkretnoe provlenie cikli~eskogo ponimani
vremeni v predstavlenih protobolgar ob istorii mo`no i v tekste Imen-
nika bolgarskih knze (hanov), kotor, sobstvenno, vlets tak`e i
edinstvenno letopis, sohraniv{e danne o protobolgarskom kalendare.
Zada~a sostoit pre`de vsego v tom, ~tob nati svedeni o suestvovanii v
istori~eskom (uslovno govor) m{lenii protobolgar predstavleni ob
obosoblenii bol{ih ciklov, posle kotorh vse vozro`daets i obretaet
novoe na~alo. Re~ idet o tak nazvaemh rah, predstavleni o kotorh
prisui, v pervu o~ered, mifologi~eskomu soznani, i kotore tesno
svzan s idee neprervnogo preodoleni haosa i povtoreni predve~nogo
sobti, s kotorogo na~inaets mir.21
Na~nu s na~ala istorii, kotoroe, sud po Imenniku, vlets sugubo
mifologi~eskim. V to svzi stoit obratit vnimanie na dvuh pervh
upomnuth v spiske vladetele, a imenno, na Avitohola i Irnika iz roda
Dulo.22 Perv iz nih, soglasno Imenniku, `il trista let, i ego
Ot mifa k istorii 15
Prablgarskoto letopisanie Izsledvani v ~est na M. Drinov, Sofi, 1960, s. 369380; .
Mikola, Trksko-bolgarskoe leto~islenie, Izvesti Otdela russkogo zka i slovesnosti
Akademii nauk, 18, 1913, N. 1, s. 243247; K. Ire~ek, . Mikola, Trksko-bolgarskoe
leto~islenie. Recenzi, Minalo, 1914, N. 2, s. 8188; . Todorov, Izto~noaziatski
`ivotinski cikl ot gledie na astrologi~eskite vrvani. (Km vprosa za Imennika na
blgarskite hanove), Godi{nik na Sofiski Universitet, Istoriko-filologi~en fakultet,
39, 19241943, N. 1; G. Feher, Imennikt na blgarskite hanove leto~islenieto na
prablgarite, Godi{nik na Narodni muze, 19221925, N. 7, s. 237313.
19 Ne sovsem sno, obedinlis li oni v bol{ie cikl, naprimer, v {estidestiletnie.
20 Moskov, Imennik, s. 7779.
21 M. Eliade, Le mythe de leternel retour. Archetypes et repetition, Paris, 1949, p. 1112,
6365, etc.
22 Moskov, Imennik, s. 1920.
carstvovanie na~alos v godu dilom tvirem, t. e. v devt mesc goda zmei.
Irnik `e, kotor, po-vidimomu, bl ego naslednikom, `il sto ptdest let,
a god ego vocareni tak`e bl dilom tvirem. Oba pravitel proishodili iz
roda Dulo i, o~evidno, vllis otcom i snom, hot tot fakt v tekste osobo
ne upomnut. Sleduie vladeteli v spiske predstavlen gorazdo reali-
sti~nee (pri vse uslovnosti v dannom slu~ae togo opredeleni), pri~em god
ih `izni zna~itelno sokraats, a na~ina s pravitel po imeni Gostun
(treti v spiske) iz roda Ermi vlast roda Dulo perervaets.23
Itak, kem bli Avitohol i Irnik? V istori~esko nauke carit po~ti
polnoe edinodu{ie v otno{enii oto`destvleni tih lic s gunnskim vo`dem
Attilo i ego snom Ernahom.24 Sledovalo b, vpro~em, uto~nit, ~to re~
idet ob ih mifologizirovannh obrazah.25 No v dannom slu~ae bolee va`nm
predstavlets to, ~to ti dva pravitel okazvats v roli tvorca-ro-
dona~alnika (osnovatel roda), kotor, kak m u`e skazali, cikli~eski
povlets iz svoego predve~nogo sakralnogo vremeni, ~tob vnesti pordok
v haos i dat novoe na~alo miru. ^to daet osnovanie dl takogo utver`deni? V
pervu o~ered, nado obratit vnimenie na to, ~to prodol`itelnost `izni
oboih neverotna v sravnenii s prodol`itelnost `izni obknovennh
lde. Va`noe zna~enie imeet i to, ~to prodol`itelnost `izni tih
gosudare sovpadaet s godami ih carstvovani, ~to mo`no rass~itat putem
deleni let ih pravleni na ~islo let v cikle.26 to ee bolee
mifologiziruet ih li~nosti i predstavlet ro`dennmi carmi: odin iz
interesnh variantov predstavleni o rodona~alnike-tvorce.
Hotelos b osobo obratit vnimanie na datu prihoda k vlasti Avi-
tohola i Irnika. Pontno, ~to re~ idet ob odno i to `e date: dilom
tvirem. God `izni i carstvovani Avitohola 300 let, kratn
dvenadcati, ~to pozvolet putem prostogo deleni vnov polu~it tot `e god,
dilom, vhodi v dvenadcatiletni cikl. Odnako vrd li s to `e
16 Ivan Bilrski
23 Moskov, Imennik, s. 20.
24 J. Marquart, Die Chronologie der altturkischen Inschriften, S. 7278; A. Burmov, Vprosi
iz istorita na prablgarite, Godi{nik na Sofiski universitet, Istoriko-filologi~eski
fakultet, 1948, 2, s. 6; Moskov, Imennik, s. 144175. Contra: J. Mikkola, Die Chronologie der
turkischen Donaubulgaren, SS.2324; B. von Arnim, Wer war Avitohol? (Zur Furstenliste),
Sbornik v ~est na prof. L. Mileti~, Sofi, 1933, p. 573577; Pritsak, Fursteinliste, p. 3537.
25 Rd avtorov, odnako, ne sogla{ats ponimat ti obraz kak polnost
mifologi~eskie, strems nati v nih realnu istori~esku osnovu. Podobno osnovo moglo
bt tolko sohraniv{ees predanie o sosuestvovanii protobolgar s zapadnmi gunnami sm.
Kamakamova, Imennik, s.18 sl.
26 V tekste sno skazano, ~to Avitohol `il 300 let, i vse issledovateli s~itat
dilom tvirem godom ego vocareni (ved tak proishodit so vsemi ostalnmi pravitelmi
spiska). Poskolku Irnik na~inaet svoe carstvovanie v god dilom, to sleduet, ~tob god
carstvovani Avitohola bli kratnmi 12-ti i v dannom slu~ae to imenno tak, poskolku 300
vlets kratnm 12-ti. Takim obrazom, okazvaets, ~to rovno ~erez 25 dvenadcatiletnih
ciklov nastupaet vnov god dilom, kogda naslednik Avitohola zanimaet prestol. Iz togo
mo`no zakl~it, libo ~to god `izni i carstvovani dvuh pravitele sovpadat, libo re~
idet o dvonom sovpadenii, pri kotorom dilom vlets na~alom drugogo ~isla (men{e 300),
to`e kratnogo 12-ti.
legkost mo`no obsnit ukazanie na prihod k vlasti Irnika tak`e i v tot
`e sam mesc: tvirem.27 Sovpadenie i goda, i mesca ne mo`et bt
slu~anm, tem bolee, ~to v ramkah cikli~eskogo vremeni, v sunosti, re~
idet ne o sovpadenii, a o to `e samo date. Napra{ivaets vvod, ~to
Avitohol i Irnik vocarilis-rodilis v odno i to `e vrem, nesmotr na to,
~to v tekste prmo ukazano, ~to pravlenie Avitohola dlilos 300 let, i ~to
Irnik vocarils posle nego. Edva li vozmo`no polu~it bolee ubeditelnoe
dokazatelstvo mifologi~eskogo predstavleni o vremeni u protobolgar!
Pontno, ~to mifi~eskie cari-rodona~alniki predstavlen zdes v
svoem mifi~eski-svennom i predve~nom vremeni, kotoroe, v sunosti, ne
te~et. Sud po kalendar, datirovka dilom tvirem tolko dokazvaet ego
prorv v profannoe vrem zemnh lde. Predve~ne rodona~alniki, koto-
re zdes nazvan imenami Attil i ego sna, snova povlts dl togo,
~tob dat na~alo rdu hanov. Tak na~inaets o~eredno cikl, o~eredna ra,
kotora snova vnosit pordok v haos zemno `izni.
^tob raskrt smsl vtorogo cikla ili r, sleduet obratit vni-
manie na to, kakim obrazom samo rodoslovie vladetele predstavleno v tekste.
Pre`de vsego sleduet pod~erknut to, ~to dl rodovo pamti central-
noaziatskih narodov poznanie i izu~enie rodoslovi vsegda imelo osoboe
zna~enie.28 Danne Imennika i imeies v raspor`enii u~enh nadpisi
dat osnovanie s~itat, ~to iskl~eni ne sostavili i protobolgar. Zdes
ne mesto podrobno ostanavlivats na tom voprose, no nelz ne obratit
vnimanie na osoboe zna~enie roda Dulo.29 O~evidno k nemu prinadle`ali kak
vladeteli Staro Veliko Bolgarii, tak i perve vladeteli Dunasko Bol-
garii. Prinadle`aimi k rodu Dulo s~itats, vpro~em, i mifi~eskie rodo-
na~alniki Avitohol i Irnik. Razumeets, vrd li mo`no predpolagat
suestvovanie kakogo-to rodoslovi, voshodego ko vremenam Attil.
Predstavlets, ~to v tom slu~ae sostavitel teksta namerevals ne prosto
pod~erknut rodstvo mifi~eskogo rodona~alnika s pervm vladetelem, pri-
ved{im protobolgar v Mizi. Ego cel sostola ne tolko v tom, ~tob
vozvsit rod hana, no i v tom, ~tob obozna~it na~alo novogo cikla istorii,
kotor na~inaets imenno s hana Asparuha i ustanovleni vlasti bolgar k
gu ot Duna.
Soglasno mneni bol{instva issledovatele, Imennik sostavlen iz
dvuh ~aste, odna iz kotorh napisana pri hane Asparuhe, a druga celikom
Ot mifa k istorii 17
27 Razumeets, mo`no predpolo`it i drugo variant, v kotorom pordkove
~islitelne ne vlts naimenovanimi mescev, a kako-to dopolnitelno klassifikacie
let, vkl~ae cikl, prev{aie dvenadcatiletnie, kak to blo, naprimer, v Kitae.
Bolee podrobnoe izu~enie kalendar, odnako, vhodit za ramki nastoego issledovani.
28 Ra{id-ad-Din, Sbornik letopise, MoskvaLeningrad, 1952, t. I, s. 153; Gumilev,
Drevnie trki, Moskva, 1993, s. 21.
29 Liu Mau-tsai, Die chinesischen Nachrichten zur Geschichte der Ost-Turken (Tu-kue), Buch I,
Wiesbaden, 1958, S. 170, 221, 258, 605, 656 (cite: To-lu); Pritsak, Furstenliste, S.61 sq.;
Kamakamova, Imennik, s. 20 sl.
ili posredstvom vneseni dopolneni, vo vtoro polovine VIII-ogo veka.30
Nesomnenno to, ~to posle Bezmera (on stoit ptm po o~erednosti v spiske
bolgarskih knze) podvodits opredelenn itog i v otno{enii praviv{ih
vladetele, i v otno{enii let ih pravleni. Sleduet obratit vnimanie na
odnu vesma lboptnu otslku k sovremennosti: o`de i dosele. Posle
togo na~inaets nov cikl, pri~em vnov s roda Dulo, k kotoromu
prinadle`al i han Asparuh. Soglasno tekstu, on carstvoval prodol`itelnee
vseh, krome mifi~eskih Avitohola i Irnika. Da`e ne prinima vo vnimanie
istori~eskie danne, soder`aies v posleduem pere~islenii bolgarskih
pravitele, est vse osnovani predpolagat, ~to na~alo pravleni togo hana
i prihod bolgar v Mizi avtor Imennika s~itaet i na~alom novo r,
novogo cikla, vosprinimaemogo imenno v ramkah mifologi~eskogo predsta-
vleni o vremeni.
Predlo`enne v{e nabldeni, kak i danne drugih isto~nikov, koto-
re ne vlts predmetom nastoego issledovani, dat vozmo`nost obo-
zna~it nekotore ~ert btovav{ih v z~eskom bolgarskom obestve
predstavleni o vremeni i istorii. Kak u`e upominalos v{e, ti pred-
stavleni ograni~en ramkami tnosa i pod~inen mifologi~eskomu ili
kosmologi~eskomu soznani z~nika. Istori v nih zamknuta v ramkah odno-
go plemeni, gde rodona~alnik predstavlen v obraze ve~no vozvraaegos
kulturnogo gero, pobeditel haosa i tvorca mira. Imenno takov perve
praviteli bolgarskogo gosudarstva i tnosa: kak i u drugih trkskih narodov,
ih korni nado iskat u zapadnh gunnov i ih vo`d Attil. Perve
cari-osnovateli povlts ex nihilo;31 oni ro`dats ~udesnm obrazom32 i
carstvut na prot`enii stoleti,33 ~tob vpolnit svo missi. Imenno
tak oni, kak i nekotore iz ih naslednikov, realizut to ve~noe vozvraenie,
kotoroe dalo v Predve~nosti na~alo mira i kotoroe podder`ivaet ego
garmoni. Takim obrazom na~alo naroda slivaets s na~alom mira v to
svennoe vrem, kotoroe blo pre`de vseh vremen i povtorets cikli~eski,
~tob vossozdavat vnov ka`doe novoe na~alo.
18 Ivan Bilrski
30 Mikkola, Die Chronologie der turkischen Donaubulgaren, p. 10; Pritsak, Furstenliste, p.
1314,35 sq., 47.; Moskov, Imennik, s. 38 suiv.; Kamakamova, Imennik, s. 29.
31 Sm., v svzi s tim, tak`e legendarnoe predstavlenie o bro{ennom rebenke,
kotoroe privedeno Bolgarsko apokrifi~esko letopis v povestvovanii o care Ispore. V.
Tpkova-Zaimova, A. Miltenova, Istoriko-apokalipti~nata kni`nina vv Vizanti i v sred-
novekovna Blgari, Sofi, 1996, s. 196; Iv. Venedikov, Mednoto gumno na prablgarite,
Sofi, 1983, s. 4762; Iv. Biliarsky, La fondation de villes et lorganisation de lUnivers (selon les
inscriptions protobulgares et la litterature eschatologique), Initia Urbis, Da Roma alla Terza Roma,
1997 (v pe~ati).
32 Kak to blo v slu~ae s snovmi vdov, a tak`e i v u`e upomnutom povestvo-
vanii o podbro{ennom rebenke V. Tpkova-Zaimova, A. Miltenova, Istoriko-apokalipti-
~nata kni`nina vv Vizanti i v srednovekovna Blgari, Sofi, s. 196197.
33 Tak, ne tolko v Imennike, no i v Bolgarsko apokrifi~esko letopisi car Ispor
carstvuet 172 goda, car Izot sto let i tri mesca i t. d. Sm.: V. Tpkova-Zaimova, A.
Miltenova, Istoriko-apokalipti~nata kni`nina vv Vizanti i v srednovekovna Blgari,
Sofi, s. 196.
**
*
Odnovremenno s tim hotelos b ukazat i na odno interesnoe nabl-
denie, kotoroe mo`no sdelat na osnove teksta Imennika, vlegos ne
tolko va`ne{im svidetelstvom mifologi~eskogo temporalnogo m{leni
protobolgar, no i kak b tem mostom, kotor pozvolet prosledit perehod k
sozidani novo impersko-hristiansko identi~nosti i k vospriti evre-
sko-hristiansko koncepcii vremeni i istorii. Re~ idet o tom, kakim imen-
no putem i v kako rukopisno tradicii tekst togo pamtnika do{el do
na{ih dne. Izdav{i tot tekst v pro{lom veke russki u~en A. N. Popov
obnaru`il ego v sostave llinskogo i rimskogo letopisca.34 Sam izdatel
vskazvaet mnenie, ~to pri sostavlenii togo russkogo hronografa, verotno,
ispolzovalis i bolgarskie letopisi.35 Dl nastoego issledovani in-
teresen tot fakt, ~to tot naibolee rki pamtnik gosudarstvenno
ideologii z~esko Bolgarii bl vkl~en v ka~estve sostavno ~asti v
hristiansku letopis, kotora sama po sebe vlets sinteti~eskim vra-
`eniem hristianskogo ponimani vremeni i istorii. Takim obrazom, z-
~eski mifologi~eski tekst, soobai o svennh sobtih, sover-
{iv{ihs v svenno predve~nosti rodona~alnikov i kulturnh geroev,
stal sostavno ~ast hristiansko svenno istorii, istorii Spaseni.
Interesno i to, gde imenno nahodits upomnut tekst. Kak u`e blo
skazano v{e, sam llinski i rimski letopisec sostoit iz ~aste
raznogo proisho`deni. to pre`de vsego bibleskie tekst, a tak`e ~asti
hronik Georgi Amartola i Ioanna Malal. Imennik nahodits vo vtoro
~asti Letopisca, gde on pomeen neposredstvenno posle biblesko IV Knigi
carstv i da`e s~itaets nekotormi avtorami kak b ee prodol`eniem.36 Kak
u`e upominalos, suestvuet i vesma interesnoe utver`denie, ~to inte-
resui nas tekst povils v sostave Letopisca (no, razumeets, ne v
kanoni~eskih bibleskih knigah) ee vo vremena car Simeona I, v na~ale X
veka.37 Vo vskom slu~ae ka`ets snm, ~to na Rusi tekst Imennika
povils imenno kak kni`n, a ne kak pigrafi~eski pamtnik. Itak,
mo`no konstatirovat, ~to tekst Imennika bl vkl~en v letopis v
ka~estve ~asti IV Knigi carstv ili neposredstvenno posle nee.
Sleduet otmetit, ~to predpolo`enie o tom, ~to Imennik bolgarskih
knze v sostave llinskogo letopisca vlls ~ast biblesko IV
Knigi carstv bl vdvinut ee B. fon Arnimom. Cel ego issledovani,
odnako, bla sover{nno otli~no ot moe: sut ee sostola v poptke
Ot mifa k istorii 19
34 A. N. Popov, Obzor hronografov russko redakcii, Moskva, 1866, s. 2527; M. N.
Tihomirov, Imennik bolgarskih knze, Vestnik drevne istorii, 3, 1946, s. 8190;
Kamakamova, Imennik, s. 78; Von Arnim, Wer war Avitohol?, S. 573 sq.; Pritsak,
Furstenliste, S. 12 sq.
35 A. N. Popov, Obzor hronografov russko redakcii, s. 5866.
36 B. von Arnim, Wer war Avitohol?, S. 574; Moskov, Imennik, s. 18.
37 B. von Arnim, Wer war Avitohol?, S. 575; Pritsak, Furstenliste, S. 1314.
oto`destvit upomnutogo na pervom meste v spiske bolgarskih pravitele
Avitohola s realnm istori~eskim licom.38 Predstavlets, odnako, ~to
zna~enie opredeleni mesta Imennika v tekste Letopisca gorazdo va`nee,
potomu ~to ono daet vozmo`nost prosledit mehanizm smen mirovozzreni
bolgarskogo obestva, osuestvlennogo posle Kreeni. V dannom slu~ae
imeets v vidu izmenenie treh suestvennh konceptualnh lementov togo
mirovozzreni: predstavleni ob istorii i svzannogo s nim predstavleni o
vremeni, a tak`e ponti naroda i gosudarstva.
Vkl~eniem knze (hanov) v rd care Izrail i Iudei bolgarska
svenna istori priobaets k bibleskomu tekstu, ~to vlets ~ast
processa prisoedineni bolgar k obe iudeo-hristiansko istorii. Istori
stepnogo naroda, ko~evogo trkskogo plemeni, svzvaets s istori Zaveta i
Spaseni, kotora vlets tak`e i svenno istorie naroda Izraileva i,
posle voploeni Slova, vsego ^elove~estva. Takim obrazom, protobolgar
pokidat mir svoe mifologii, svoih bogov, kulturnh geroev i predkov,
cikli~eski povlihs s cel ustanovit prdok v profannom mire. Oni
u`e stanovts sostavno ~ast pri~inno-sledstvenno cepi, kotora
na~alas s Sotvoreni, pro{la ~erez vetho- i novozavetne sobti, ~erez
Voploenie i Rasptie, ~tob zakon~it Vtorm Pri{estviem i Stra{nm
sudom. Zdes hotelos b vnov pod~erknut, ~to takim obrazom bolgar ne
tolko obretat nove predstavleni ob istorii i vremeni, no i prihodt k
novo samoidentifikacii v ka~estve hristianskogo naroda. Vkl~enie
bolgarskih hanov v rd bibleskih care Izrail i Iudei, v sunosti,
ozna~alo to, ~to neofit-bolgar tak`e stanovilis izbrannm Bo`im
narodom, vlls Novm Izrailem i ~to osobenno va`no narodom
Svennogo Carstva, kakim bli rimlne ili romei, tem narodom, kotorm,
po suti, vllis vse istinne pravoslavne hristiane.39
*
*
*
Itak, oboba sdelanne v hode issledovani nabldeni, hotelos b
ukazat na sleduie va`ne zakl~eni. V z~eski period do Kreeni
bolgarskoe obestvo i bolgarskoe gosudarstvo `ivet v svoem sobstvennom
z~eskom mire, v svoe sobstvenno istorii i vremeni. Ponimanie v tom
obestve istorii i vremeni harakterizuets ne tolko predstavlenimi o
cikli~esko smene let, no i o bol{ih ciklah, rah, prihod ka`do iz
20 Ivan Bilrski
38 B. von Arnim, Wer war Avitohol?, S. 573575.
39 Po okon~anii rabot nad osnovno ~asti nastoego issledovani polu~il
vozmo`nost poznakomits s posledne knigo B. A. Uspenskogo (Boris i Gleb: Vosriie
isorii v drevne Rusi, Moskva, 2000, 124 s.), kotora stala dostupna mne blagodar lbeznosti
avtora. V to knige on pri{el k shodnm zakl~enim, osnovannm na gorazdo bolee ob{irnom
i bogatom materiale, otnosems k voprosu o vospritii istorii i formirovanii
identi~nosti v hristiansko Rusi. to vlets ee odnim dokazatelstvom shodstva tih
processov u pravoslavnh narodov.
kotorh vsegda vlets novm na~alom na~alom, povtorim, po sues-
tvu, garmonizaci mira mifi~eskimi rodona~alnikami ili kulturnmi
geromi, pobeditelmi haosa. to istori sozidala i podder`ivala plemennoe
samoosoznavanie protobolgar, predstavlla im ih sobstvennoe pro{loe, i, v
kakom-to smsle, vnosila pordok v ih nastoee, dava predstavlenie i o
buduem. Re~ idet ob obestve zamknutom i vsmatrivaems v seb, gori-
zont predstavleni kotorogo opredelets dalekimi, no vse-taki obozrimmi
gorizontami evrazisko stepi. Osnovnm isto~nikom svedeni ob to pohe,
o ee duhovnosti i o ee koncepcih vremeni i istorii vlets Imennik
bolgarskih knze (hanov).
Kreenie bolgarskogo naroda, osuestvlennoe v seredine IX veka, i
prevraenie hristianstva v gosudarstvennu religi prinost s sobo novoe
ponimanie mira, vremeni i istorii. Predel plemenno ograni~ennosti
okazvats razbit ne tolko v prostranstve poskolku Bog sozdal ves
vidim mir i pridal smsl ego suestvovani, no i vo vremeni. Ono u`e
ne ograni~eno cikli~eskim preodoleniem haosa profannogo mira pri pomoi
povtoreni svennogo predve~nogo teksta, a predstavlet sobo neprervnu
lini nepovtorimh sobti, na~atu v moment slomiv{ego ve~nost
Sotvoreni, kotora dol`na zaver{its vnov v to ve~nosti posle Vtorogo
pri{estvi Spasitel. Takim obrazom, istori naroda vpisvaets v tot
neprervn rd sobti, veduih k ee istinnomu smslu Spaseni. Tak,
pri pomoi to novo istorii lomaets i stara plemenna identi~nost s
tem, ~tob dostignut novogo samosoznani naroda Spaseni, Izbrannogo
naroda Bo`ego, Novogo Izrail. V ka~estve odnogo iz mostov, pozvolih
pereti k to novo identi~nosti i k novomu ponimani vremeni, vnov
ispolzuets Imennik, ~erez kotor bolgarskie vladeteli z~esko
pohi prisoedints k rdu bibleskih care Izrailevh, simvoli~eski
vkl~a bolgar v istori Spaseni.
Ivan Biqarski
OD MITA KA ISTORIJI ILI OD STEPE KA IZRAIQU
Istra`ivawe je posve}eno koncepciji vremena i istorije u bugarskom
sredwovekovnom dru{tvu. Dve velike epohe u istorijskom razvoju onovremene
Bugarske paganska i hri{}anska neposredno uti~u na obrazovawe identi-
teta sredwovekovnog ~oveka, koji je, sa svoje strane, tesno povezan sa poimawem
vremena, istorije i smisla istorije. Osnovni zadatak istra`ivawa je pred-
stavqawe mehanizma mewawa koncepcije vremena, karakteristi~nog za pagan-
Ot mifa k istorii 21
sko bugarsko dru{tvo, u hri{}ansko shvatawe istorije. Pri tome, oslonac
istra`ivawa uglavnom po~iva na analizi najzna~ajnijeg teksta koji je ostao iz
paganske Bugarske Imenika bugarskih kne`eva (hanova). Tekst je do{ao do
na{eg vremena preko poznijih ruskih spiskova vladara, koji se nalaze u
sastavu tzv. Helenskog i Rimskog letopisca. U toj rukopisnoj tradiciji ovaj
tekst dolazi neposredno posle ^etvrte kwige Carstava i prakti~no pred-
stavqa wen nastavak. Na taj na~in novopokr{teni Bugari prikqu~uju se
biblijskoj istoriji ~ove~anstva, koja po~iwe Svarawem, prolazi kroz Prvo-
rodni greh i istoriju izabranog naroda Bo`jeg Izraiqa, zatim kroz Ovaplo-
}ewe i Stradawa Hristova i zavr{ava se Drugim dolaskom i Stra{nim
sudom. To je istorija sveta ~iji je smisao Spasewe i koju stepsko pleme Bugara
ulazi prikqu~ivawem svojih kne`eva nizu kraqeva Izraiqa i Judeje.
22 Ivan Bilrski
UDC: 937 (093)
Dejan Xelebxi}
H DHMOKRATIKH RWMH STHN POLITIKH SKEYH
TOU MICAHL YELLOU*
Sto Buzantio to endiaferon toso gia thn istoria thj dhmokratikhj Rwmhj
kai twn arcaiwn ellhnikwn dhmokratikwn polewn, oso kai gia ta politeiaka
touj susthmata htan panta amudro. Apo mia prwth matia to idio iscuei kai gia
thn Istoria Suntomo tou Micahl Yellou. Sto paron arqro exetazetai an h
dhmokratikh Rwmh ephrease thn politikh skeyh tou Yellou.
Oi gnwseij twn Buzantinwn gia thn palaioterh istoria basizontan
kuriwj sta cronika tupou apo Adam h apo ktisewj kosmou. Ta cronika auta
mporoun men na diaferoun se leptomereiej, alla ta basika carakthristika
touj einai koina: h cristianikh kosmoqewria, ta kuriarca qemata, h
diarqrwsh kai katanomh tou ulikou, oi phgej.1 Ena apo ta basika auta
carakthristika einai kai oti sto epikentro tou endiaferontoj touj brisketai
h istoria twn anatolikwn Autokratoriwn, h istoria twn Ioudaiwn kai epeita
twn Cristianwn, opwj kai h Rwmaikh Autokratoria kai sto teloj, bebaia, h
Autokratoria thj Neaj Rwmhj. Oi cronografoi sucna ekanan logo gia thn
ellhnikh kai th rwmaikh muqologia, ton Trwiko polemo, th fugh tou Aineia
apo thn Troia kai thn idrush thj Rwmhj. Omwj, gia tij arcaiej ellhnikej
poleij krath to endiaferon touj htan panta amudro. To idio iscuei kai gia th
dhmokratikh periodo thj rwmaikhj istoriaj,2 me mia mono exairesh, thn
Zbornik radova Vizantolo{kog instituta H, 2005.
Recueil des travaux de lInstitut detudes byzantines XI, 2005
* Me to qema auto prwta ascolhqhka to 2003 sth metaptuciakh diplwmatikh ergasia
Istoria Suntomoj tou Micahl Yellou, pou ekponhsa kata th diarkeia twn metaptuciakwn
spoudwn mou sto Panepisthmio Aqhnwn upo thn epibleyh tou kaqhghth A. Markopoulou. Qa hqela
apo thn qesh auth na ton eucaristhsw gia th bohqeia pou mou prosefere tote, opwj kai gia tij
parathrhseij pou ekane gia to paron arqro. Ennoeitai oti ta laqh pou paremeinan einai dika mou.
1 Bl. genika H.Hunger, Die hochsprachliche profane Literatur der Byzantiner I, Munchen 1978,
243504 (ellhnikh metafrash Buzantinh logotecnia B, Aqhna 21997, 13364) Crhsimej
plhroforiej idiaitera gia tij phgej twn cronografwn sto A. F. Markopouloj, H cronografia
tou Yeudosumewn kai oi phgej thj didaktorikh diatribh, Iwannina 1978 kai Elizabeth M.
Jeffreys, The Attitudes of Byzantine Chroniclers towards Ancient History, Byzantion 49 (1979) 199238.
2 Gia thn stash twn cronografwn anaforika me thn arcaia ellhnikh kai rwmaikh
istoria bl. Jeffreys, Attitudes, 199238.
Epitomh Istoriwn tou Iwannh Zwnara. Apo ta exi biblia thj Epitomhj, ta
opoia o Zwnaraj afierwse sthn Palaia Rwmh, duo kai ena meroj tou tritou
ascolountai me thn istoria thj Rwmhj mecri ton Ioulio Kaisara. Ecei hdh
parathrhqei oti o Zwnaraj den endiaferotan mono gia thn polemikh istoria
twn Rwmaiwn h gia orismenej proswpikothtej alla kai gia thn politeiakh
istoria.3 H periptwsh Zwnara, parolo pou einai monadikh anamesa stouj
cronografouj, deicnei oti oi Buzantinoi logioi oci mono htan se qesh na
katanohsoun pwj leitourgouse to rwmaiko dhmokratiko politeiako sus-
thma,4 alla oti htan ikanoi na to crhsimopoihsoun sthn kritikh twn basilewn
kai thj epochj sthn opoia zousan.5
Apo orismenej buzantinej phgej, kuriwj th Biblioqhkh tou Fwtiou, th
Souda, kai tij Eklogej, pou suntacqhkan ston kuklo tou Kwnstantinou Z tou
Porfurogennhtou, einai gnwsto oti oi buzantinoi suggrafeij eican sth diaqesh
touj oci monon tij phgej pou ecoume kai emeij, alla kai orismenej ellhnikej
phgej gia thn rwmaikh istoria, camenej shmera. Parolo pou o Fwtioj gnwrize
polla keimena pou kaluptan thn rwmaikh istoria, edeixe gia thn periodo auth
mikro endiaferon, kaqwj sto epikentro twn endiaferontwn tou briskotan
kuriwj h istoria twn anatolikwn Autokratoriwn.6 Antiqeta, stij Eklogej
briskontai polla apospasmata suggrafewn pou kaluptan me thn afhghsh
touj thn rwmaikh istoria, opwj o Dionusioj Alikarnaseaj, o Polubioj, o
Appianoj, o Diwn Kasioj klp. H diafora auth pou parathreitai den mporei na
einai tucaia alla einai mallon apotelesma thj epiponhj ereunaj twn arcaiwn
phgwn apo thn epoch tou Fwtiou mecri ton Kwnstantino Z.7
O Paul Magdalino8 epishmane hdh oti sthn aulh tou Micahl Z to
rwmaiko parelqon htan a la mode. Kata th diarkeia thj basileiaj tou
grafthkan merika keimena pou to apodeiknuoun: a) To Prooimion thj prag-
mateiaj twn sunoyisqentwn nomimwn tou Micahl Attaleiath,9 sto opoio o
suggrafeaj ekqetei thn istoria tou rwmaikou dikaiou, xekinwntaj apo thn
epoch thj rwmaikhj dhmokratiaj, b) H Sunoyij nomwn tou Micahl Yellou,
sthn opoia ermhneuei latinikouj nomikouj orouj10 kai g) Eklogai tou Iwannh
Xifilinou, o opoioj crhsimopoihse ta biblia 3680 tou Diwna Kasiou, ta
opoia kaluptoun thn cronikh periodo apo ton Augousto mecri ton Alexandro
24 Dejan Xelebxi}
3 P. Magdalino, Aspects of Twelfth-Century Byzantine Kaiserkritik, Speculum 58 (1983)
326346.
4 Bl. Jeffreys, Attitudes, 207.
5 Bl. Magdalino, Kaiserkritik, 342343.
6 Scetika bl. D. Mendels, Greek and Roman History in the Bibliotheca of Photius A Note,
Byzantion 56 (1986) 196206.
7 Gia thn epirroh pou oi arcaiej phgej askhsan sth buzantinh istoriografia kata thn
periodo auth bl. R. H. Jenkins, The Classical Background of the Scriptores post Theophanem, DOP 8
(1954) 1130.
8 Magdalino, Kaiserkritik, 343.
9 Jus Graecoromanum VII, epim. I. Zepoj kai P. Zepoj, Aqhna 1931, 415417.
10 Bl. Michaelis Pselli Poemata, ekd. L. G. Westerink, Stuttgart kai Leipzig 1992, 8. 453 ex.
Sebhro11. Anamesa sta erga auta mporei shmera na sumperilhfqei kai h
Istoria Suntomoj (sto exhj IS) tou Micahl Yellou,12 h opoia ekdoqhke gia
prwth kai teleutaia fora molij prin apo dekapente cronia. To ergo den einai
dunaton na cronologhqei me akribeia alla kata pasa piqanothta o Yelloj
thn afierwse ston Micahl Z.13
Sthn epigrafh tou ergou anaferetai oti arcizei apo Rwmulou kai oti
den perilhfqhkan mono ekeinoi oi hgemonej thj Palaiaj kai thj Neaj Rwmhj,
oi opoioi den epraxan tipota axiologo (IS 2.13). H IS teleiwnei me thn
basileia tou Basileiou B. Einai endiaferon oti penhnta duo paragrafoi
einai afierwmenej stouj basileij, upatouj kai autokratorej thj Palaiaj
Rwmhj, enw oi upoloipej penhnta duo stouj buzantinouj autokratorej.14 Auto
qa mporouse na einai tucaio, alla den prepei na apokleistei h piqanothta oti
o suggrafeaj me ton tropo auto hqele na upogrammisei thn isotimia Palaiaj
kai Neaj Rwmhj. Sto Buzantio ta istorika erga pou existorousan
apokleistika thn istoria thj Palaiaj kai thj Neaj Rwmhj, htan spaniej.15
Oso xerw, prin ton Yello eice graftei mono ena tetoio keimeno.16 prokeitai
H dhmokratikh Rwmh sthn politikh skeyh tou Micahl Yellou 25
11 Cassii Dionis Cocceiani historiarum Romanorum quae supersunt III, ekd. U. P. Boissevain,
Berolino 1891, 479709.
12 H ekdosh thj IS Michaelis Pselli Historia Syntomos CFHB 30, ekd. W. J. Aerts,
Berolino kai Nea Uorkh 1990. Sthn parousa meleth qewroume oti o Yelloj einai ontwj o
suggrafeaj thj IS. Me to qema thj patrothtaj thj IS mecri twra ascolhqhkan orismenoi
ereunhtej. O Aerts qewrei oti o Yelloj den einai pragmatikoj suggrafeaj (bl. W. J. Aerts, Un
temoin inconnu de la Chronographie de Psellos, Byzantinoslavica 41 (1980) 1 ex. kai Historia
Syntomos, IC ex.). Merida episthmonwn decthke thn apoyh auth, opwj o Reinsch sthn
bibliokrisia thj ekdoshj thj IS (Ellhnika 41/2 (1990) 426) kai o V. Tiftixoglou (Lexikon des
Mittelalters VII, Stuttgrat Weimar 1999, 305). Qewrw, omwj, oti o Jakov Ljubarskij kai oi John
Duffy kai Eustratios Papaioannou apedeixan, prosferontaj peistika epiceirhmata, oti h IS
prepei na apodoqei ston Yello (bl. Ja. Ljubarskij, Some Notes on Newly Discovered Historical
Work by Psellos, To Ellhnikon Studies in Honor of Speros Vryonis, Jr., New York 1993, 213228
tou idiou, Kratka istori Mihaila Psella: suestvuet li problema avtorstva?, Vizantijskij
Vremennik 55/1, 1994, 8084 J. Duffy E.Papaioannou, Michael Psellos and the Authorship of the
Historia Syntomos: Final Considerations, Buzantio: Kratoj kai Koinwnia Mnhmh Nikou
Oikonomidh, Aqhna 2003, 219230).
13 Prwtoj o Ljubarskij exefrase th gnwmh auth (bl. . N. Lbarski, Mihail Psell.
Li~nost i tvor~estvo, Moskva 1978, 177 bl kai th nea ellhnikh ekdosh tou ergou, H
proswpikothta kai to ergo tou Micahl Yellou, Aqhna 2004, 258). Bl. epishj kai K. Snipes, A
Newly Discovered History by Michael Psellos, JOB 32/3 (1982) 5361
14 Anamesa stij ekaton exi paragrafouj thj IS, mono duo (8 kai 15) den ascolountai
me ena sugkekrimeno hgemona, alla me tij metabolej tou politeiakou susthmatoj. Me autej tij
paragrafouj analutika qa ascolhqoume sthn parousa meleth.
15 To gegonoj auto xenizei otan gnwrizoume oti oi Buzantinoi qewrousan oti htan
apogonoi thj Palaiaj Rwmhj. Gia thn shmasia thj Rwmhj sthn ideologia twn Buzantinwn bl. thn
meleth tou F. Dolger, Rom in der Gedankenwelt der Byzantiner (F. Dolger, Byzanz und die europaische
Staatenwelt, Darmstadt, 1964, 70115). Bl. kai ODB lhmma Rome.
16 Enaj sugcronoj tou Ludou, o Hsucioj Illoustrioj, eice epishj sunqesei ena istoriko
ergo, to opoio kata kurio logo existorouse thn rwmaikh istoria. To ergo auto ecei caqei, alla
gnwrizoume to periecomeno tou apo th sunoptikh perigrafh tou Fwtiou (bl. Photius Bibliotheque I,
ekd. R. Henry, Paris 1959, 101102 kwd. 69), o opoioj anaferei oti htan diairaimeno se exi
tmhmata, arcize apo ton Bhlo, basilea twn Assuriwn, kai teleiwne me thn basileia tou
Anastasiou A. O Fwtioj carakthrizei to keimeno tou Hsuciou biblion istorikon wj en sunoyei
gia to ergo tou Iwannou Ludou, suggrafea tou ektou aiwna, Peri arcwn thj
Rwmaiwn politeiaj.17 O Ludoj egraye to ergo auto18 prokeimenou na deixei
oti ta axiwmata, ta opoia uphrcan kata thn epoch tou, ecoun tij rizej touj
stij palaioterej periodouj thj rwmaikhj istoriaj, mecri ton Rwmulo, pragma
pou den sunadei me thn istorikh alhqeia. Prokuptei bebaia to erwthma giati o
Yelloj egraye thn IS; Opwj qa doume ameswj parakatw, o Yelloj tonizei oti
egraye to ergo gia didaktikouj skopouj. Kata thn gnwmh mou, o skopoj autoj
den htan monadikoj alla uphrcan kai orismenej politikej skopimothtej. Sto
paron arqro qa prospaqhsw na to deixw sto paradeigma thj istoriaj thj
dhmokratikhj Rwmhj.
Einai carakthristiko oti ekei opou diakoptetai h dihghsh gia th
rwmaikh dhmokratia, kai prin sunecistei gia touj Rwmaiouj autokratorej,
ginetai logoj gia ton skopo tou ergou:
Ta men oun osa oi kat eniautouj upatoi kai meta toutouj oi epiklhqentej
dhmarcoi ef ekastwn twn cronwn peprakasi, parhsein moi dokw
perigegrammena tugcanonta epi taij idiaij epistasiaij kai ouk econta
suneceian arcikhn, eteran de wsper istorian soi pragmateusomai apo
Kaisaroj Iouliou labwn thn archn, in ecoij ta men mimeisqai twn basilewn, ta
de mwmeisqai te kai bdeluttesqai (IS 10, 5863).
Epomenwj, kurioj skopoj thj IS, sumfwna me ton suggrafea thj, einai
didaktikoj grafetai gia kapoio diadoco tou qronou h, endecomenwj, gia
enan neo autokratora pou molij eice anebei ston qrono,19 prokeimenou na tou
upodeixei poioi basileij htan kaloi, gia na touj mimeitai, alla kai poioi htan
kakoi, gia na touj apostrefetai. Me ton tropo auto, to ergo anadeiknuetai wj
ena eidoj katoptrou hgemonoj (Furstenspiegel).20 Htan, omwj, autoj o
monadikoj skopoj; O Yelloj, aitiologwntaj giati diakoptei apotoma th
dihghsh gia thn rwmaikh dhmokratia, leei oti h en logw periodoj den ecei
shmasia gia ton apodekth tou ergou, dedomenou oti tote epikratousan
entelwj diaforetikej politeiakej sunqhkej (idiai epistasiai) apo ekeinej
stij opoiej autoj zei kai, epomenwj, den mporoun na suneisferoun sthn
26 Dejan Xelebxi}
kosmikhj istoriaj, apo thn perigrafh tou, omwj, kaqistatai safej oti eprokeito gia to ergo, to
kentriko qema tou opoiou htan h rwmaikh istoria.
17 Ekdosh tou keimenou Ioannis Lydi De magistratibus populi Romani, ekd. R. Wuensch, Leip-
zig 1903.
18 Gia ton en logw ergo tou Ludou bl. M. Maas, John Lydus and the Roman Past.
Antiquarianism and Politics in the Age of Justinian, London New York 1992.
19 Bl. thn uposhmeiwsh 13.
20 Oti h IS einai ena eidoj katoptrou hgemonoj sumfwnoun o Aerts (Historia Syntomos, IX),
o Failler sthn bibliokrisia gia thn ekdosh thj IS (bl. REB 49, 1991, 271), kai o Ljubarskij (Some
Notes, 219). O Tinnefeld, omwj, decqhke thn topoqethsh auth me arketh epifulaxh
(Byzantinoslavica 53/2 (1992) 272 bibliokrisia thj IS). Genika gia ta katoptra hgemonoj bl. Her-
bert Hunger, Die hochsprachliche profane Literatur der Byzantiner I, Munchen 1978, 157165
(ellhnikh metafrash Buzantinh logotecnia A, 245256). Prbl. A. Markopoulos, Autour des
Chapitres parenetiques de Basile Ier, EUYUCIA. Melanges offerts a Helene Ahrweiler Byzantina
Sorbonnensia 16 Paris 1998, 469470 (= History and Literature of Byzantium in the 9th 10th Cen-
turies, Ashgate Variorum 2004, XXI).
ekplhrwsh tou didaktikou skopou tou ergou. Sthn periptwsh auth, omwj,
tiqetai to erwthma giati den pareleiye ex oloklhrou thn istoria thj
dhmokratikhj Rwmhj;
O Ljubarskij parathrhse oti sthn IS h istoria thj dhmokratikhj Rwmhj
perigrafetai biastika kai cwrij kamia taxh.21 Auto kata thn apoyh mou
iscuei mono gia thn teleutaia paragrafo (14) pou afora sthn periodo auth,
opou se treij protaseij anaferontai tria entelwj diaforetika gegonota, ta
opoia den ecoun kamia scesh metaxu touj: polemoj kata twn Sabinwn,
anegersh tou naou tou Kronou kai elleiyh trofhj sthn Rwmh.22 Se o, ti, omwj,
afora to upoloipo keimeno (813) den summerizomai thn apoyh tou
Ljubarskij: nomizw, antiqetwj, oti ola ta gegonota pou anaferontai kata-
nemontai gurw apo duo basikouj axonej:
a) h istoria tou turannou Tarkuniou kai
b) h idrush tou neou aristokratikou politeumatoj enanti tou opoiou o
Yelloj threi eunoikh stash.
Apo to gegonoj auto kaqistatai safej oti h epilogh twn eidhsewn apo
thn Rwmaikh Arcaiologia tou Dionusiou Alikarnasea, pou kata pasa
piqanothta htan h monadikh phgh tou Yellou gia thn en logw periodo23 den
htan tucaia.
H istoria gia ton Tarkunio arcizei thn stigmh pou skotwse ton penqero
tou kai nomimo basilea Toullio (sthn IS Stullio, IS 4.6364). Me ton tropo
auto o Tarkunioj paranomwj epi thn basileian aneisi kai euquj eij thn
turannida meqistv thn archn (IS 6.6769). O Tarkunioj, opwj oloi oi turannoi,
fobotan gia thn zwh tou kai upopteuotan touj pantej gia ton logo auto
schmatise eidikh froura kai mono spania kai aprosdokhta ebgaine sthn polh
(IS 4.686.70), enw skotwse pollouj politej, proballontaj abasimej
kathgoriej (adika egklhmata) enantion touj (IS 67172). O turannoj
katadiwcqhke telika apo touj politej kai katadikasthke se exoria. Meta
thn ptwsh kai th fugh tou, oi prwtoi upatoi, Broutoj kai Poplikolaj,
frontisan na apokatasthsoun thn ennomh politeia, qespizontaj nomouj, touj
opoiouj o Tarkunioj eice katarghsei kai eisagonaj kai pali tij dhmosiej
H dhmokratikh Rwmh sthn politikh skeyh tou Micahl Yellou 27
21 Bl. Ljubarskij, H proswpikothta kai to ergo, 256.
22 Sthn IS uparcoun pollej paragrafoi pou carakthrizontai apo megalh sunoch
(scetika bl. Ljubarskij, Some Notes, 221). Uparcoun, wstoso, kai paragrafoi, opou ta gegonota
anaferontai to ena meta apo to allo, cwrij na sundeontai metaxu touj, opwj sucna sunebh sta
buzantina cronika. Merika carakthristika paradeigmata: 18, 20, 27, 36, 44, 45, 48 kai 64.
23 Gia tij phgej thj IS gia thn en logw periodo bl. to upomnhma twn phgwn thj ekdoshj
tou Aerts. Den uparcei amfibolia oti o Dionusioj Alikarnaseaj uphrxe h kuria phgh tou
Yellou, dedomenou oti sthn IS briskoume polla cwria, ta opoia o Yelloj antigrafei scedon
kata lexh. Oso afora ston Ploutarco, einai endeiktiko oti h periodoj gia thn opoia grafei o
Yelloj sumpiptei scedon ex oloklhrou cronologika me ton Bio tou Poplikola tou Ploutarcou.
Gnwrizoume, allwste, oti o Yelloj diabaze ton Ploutarco: eteroj de me qumoj anhken
upomnhsqenta thn shn ieran anamnhsai kefalhn, steilai moi ton Ploutarcon ei men oun eceij,steilon (Michaelis Pselli Scripta minora II Epistulae, ekd. E. Kurtz, Milano 1941, 20.1012).
Wstoso, to lexilogio thj IS kai tou Biou tou Poplikola den ecoun polla koina stoiceia.
qrhskeutikej teletej (taj teletaj auqij prosetaxan epiteleisqai IS 6.91).
Einai endeiktiko oti o Yelloj, an kai to keimeno tou einai toso suntomo,
anaferetai treij forej (IS 6.90.6 kai 8.1519) sth nomoqetikh touj
drasthriothta. To kurio carakthristiko tou turannou einai oti paranoma kai
me biaio tropo katalambanei thn exousia kai oti den upakouei stouj nomouj
alla kuberna auqaireta. O idioj o Yelloj sthn kathgoria kata tou patriarch
Micahl Khroulariou (Proj thn sunodon kathgoria tou arcierewj), pou eice
kathgorhqei, metaxu allwn, kai gia turannida, orizei thn turannia wj
autoceirotonhton basileian kai twn kaqesthkotwn nomwn oligwrian.24 Apo ton
Yello maqainoume gia ton Tarkunio oti duo forej sunaspisthke me touj xenouj
hgemonej kai xekinhse touj polemouj kata twn Rwmaiwn (IS 6.92 kai 12).
Sto proswpo tou Tarkuniou tou Uperhfanou ekproswpountai ta kuria
carakthristika tou turannou, pou sunantoume toso se arcaiouj, oso kai
stouj buzantinouj suggrafeij:25 h dolofonia tou prokatocou, h paranomh
katalhyh tou basilikou qronou, o foboj proj touj pantej kai h idrush thj
eidikhj frouraj, opwj kai h adikh sumperifora enanti twn politwn. Ena allo
paradeigma tou turannou sthn IS einai o Fwkaj o turannoj (75). H eikona
tou, se genikej grammej, einai paromoia me ekeinh tou Tarkuniou, alla sthn
perigrafh tou Fwka o Yelloj endiaferetai perissotero gia ton proswpiko
tou carakthra kai h emfash dinetai sthn aselgeia kai, idiaitera, thn
wmothta tou.26
H stash tou Yellou apenanti thj aristokratikhj rwmaikhj politeiaj
einai h deuterh kai, iswj, h pio shmantikh ptuch thj dihghshj tou gia thn
dhmokratikh Rwmh. Aj shmeiwqei pantwj oti o Yelloj orise me akribeia to
rwmaiko politeiako susthma:
kai pausamenhj thj monarciaj htoi basileiaj eij aristokratian to
kratoj metepese, kanteuqen duo andrej kreitouj twn allwn aristokratein kat
eniautouj epetreponto kai upatoi exwnomazonto kai toutoij tou kaqhkontoj
eniautou eij thn exousian plhrwqentoj idiwtai auqij kaqistanto kai logouj
edidosan wn diJkhkasi (IS 6.8085).
Apo ton orismo auto kaqistatai safej oti o Yelloj gnwrize pwj
leitourgouse to rwmaiko politeiako susthma: a) h exousia anatiqetai se duo
upatouj gia ena crono b) sto teloj thj qhteiaj touj oi upatoi htan
28 Dejan Xelebxi}
24 Michaelis Pselli Orationes forenses et acta, ekd. George T. Dennis, Stoutgardh kai Leiyia
1994, 59 1.159091.
25 H eikona tou turannou me ta carakthristika auta sunantoume sta katoptra hgemonoj
(bl. p.c. to katoptro tou Qeofulaktou Acridoj Basilikh Paideia, Theophylacte d Achrida,
Discours, Traites, Poesies, ekd. Paul Gautier, Thessalonique 1980, 193211 edw 195.21199.21 kai
201.26).
26 Hdh apo ton Hrodoto, thn arcaia ellhnikh politikh skeyh endieferan exisou, an oci kai
perissotero, ta hqh kai oi tropoi tou turannou, opwj kai h politikh katapiesh pou askhse (bl. F.
Dvornik, Early Christian and Byzantine Political Philosophy I, Washington 1966, 175). Sth dhmokratikh
Rwmh, antiqeta, h apecqeia gia touj basileij uphrce kai gia politikouj logouj, alla kai gia thn
sterhsh thj eleuqeriaj (bl. J. R. Dunkel, The Greek Tyrant and Roman Political Invective of the Late Re-
public, Transactions and Proceedings of the American Philological Association 98, 1967, 158).
upocrewmenoi na dwsoun logo stouj politej gia th diakubernhsh touj kai g)
oi upatoi ginontan kai pali koinoi politej (idiwtai) meta to teloj thj qhteiaj.
Ton orismo auto, kata pasa piqanothta, diatupwse o idioj o Yelloj. Sto
prwto meroj thj protashj (IS 6.776.80) o Yelloj, scedon kata lexh
antegraye ton Dionusio Alikarnasea,27 alla o orismoj pou akolouqei den
uparcei oute ston Dionusio oute, oso xerw, se allej phgej.28
Gia thn periodo thj prwimhj rwmaikhj dhmokratiaj den uparcoun
axiopistej phgej29 kai einai duskolo na diacwristei ti ap osa dieswse h
paradosh anhkei sthn istorikh alhqeia kai ti sto muqo. Sumfwna me thn
paradosh, o Tarkunioj ecase thn exousia to 510 p. C, otan eklecqhkan oi
prwtoi upatoi, Broutoj kai Kollatinoj. Sth suneceia o Oualerioj
Poplikolaj upateuse tesserij forej.30 Stij proswpikothtej autej h rwmaikh
istoriografia a ai. p. C. kex. apedwse orismenej politeiakej metarruqmiseij
kai qespish twn newn nomwn, oi opoioi periorisan thn exousia twn upatwn kai
stouj politej paracwrhsan megaluterej eleuqeriej. Sthn IS oi taseij autej
den perigrafontai me leptomereiej alla uparcei mono h antanaklash touj
auto fainetai an sugkrinoume thn suntomh dihghsh tou Yellou me tij phgej
tou. O Dionusioj dihgeitai oti h prwth frontida twn Broutou kai Kollatinou,
meta thn diwxh tou Tarkuniou kai twn giwn tou, htan gia na exasfalisoun to
rwmaiko kratoj na mh xanaginei basileia.31 Gia ton logo auto epitrepotan o
enaj upatoj na fernei mono touj pelekeij, enw o alloj mono tij rabdouj kai na
touj allazoun kaqe mhna, enw palaiotera o basileuj efere kai ta duo
sumbola.32 O Yelloj anaferei monon auto alla den exhgei ton sumbolismo
tou diacwrismou twn sumbolwn autwn (IS 6.8890). Kata paromoio tropo o
Yelloj anaferei oti o Poplikolaj apagoreuse stouj upatouj na
crhsimopoioun tij rabdouj sthn polh kata tij epishmej parelaseij alla
apagoreuse touj pelekeij. To epwnumo Poplikolaj, pou o Oualerioj elabe
logw thj diataghj authj, shmainei dhmokhdhj h dhmou frontisthj (IS
6.68.11). Stouj arcaiouj suggrafeij briskoume epishj thn idia etumologia
alla o Ploutarcoj kai o Dionusioj Alikarnaseaj prwta exhghsan ton
sumbolismo tou nomou. Gia ton Ploutarco autoj htan to mega proschma
dhmokratiaj, dioti o skopoj tou Poplikola htan thn archn anti foberaj
ceirohqh kai prosfilh poiein toij polloij.33 O Dionusioj Alikarnaseaj
H dhmokratikh Rwmh sthn politikh skeyh tou Micahl Yellou 29
27 Pbl. Dionysi Halicarnasensis, Antiquitatum Romanorum quae supersunt II, ekd. C. Jacoby,
Leipzig 1888, 138.15 E1.
28 Sumfwna me to upomnhma twn phgwn tou Aerts paromoioj orismoj den uparcei se allej
phgej.
29 Oi palaioterej phgej gia thn prwimh rwmaikh dhmokratia einai kata polu
metagenesterej (a ai. p. C.), kai sthrizontai pantwj se keimena twn arcwn tou g ai. p. C
(scetika bl. Oxford Classical Dictionary OCD, Oxford 2003, 1323 lhmma Rome (history)).
30 Stouj katalogouj me ta onomata twn upatwn, o Poplikolaj anaferetai wj upatoj sta
akolouqa eth: 509, 508, 507 kai 504 (bl. OCD 1580 Valerius Poplikola Publius)
31 Bl. Dionysius 139.817 E I.3.
32 Bl. Dionysius 140.615 E II.1.
33 Bl. Plutarchi Vitae Parallelae I 200.1217 Poplikolaj 10.
anaferei oti me ton tropo auto o Poplikolaj hqele na deixei stouj politej
(touj dhmotikouj) pwj den prepei na fobountai gia thn eleuqeria touj.34 Einai
orato oti oi arcaioi suggrafeij gnwrizan ton sumbolismo tou en logw nomou
h exousia twn upatwn mesa sthn polh den htan pleon apoluth, opwj
palaiotera h basilikh. Oi idioi suggrafeij perigrafoun seira nomwn35 pou
paracwrousan megalutera dikaiwmata stouj politej.
O Yelloj anaferei oti epi Poplikola ananewqhke enaj palaioj nomoj
tou basilea Toulliou (sthn IS Stullioj), basei tou opoiou egine h apografh
twn agaqwn twn politwn kai h taxinomhsh tou telouj gia tij polemikej
dapanej (timhseij biwn kai taxeij twn eij touj polemouj eisforwn) tote
proekuye oti sthn Rwmh uphrcan ekaton trianta ciliadej efhboi, oi opoioi
mporesan na entacqoun sta rwmaika strateumata.36 Apo to gegonoj auto o
Yelloj katalhgei mallon aprosdokhta sto sumperasma oti gia touj
Rwmaiouj apodeicqhke oti h aristokratia einai kaluterh apo th basileia.
Paraqetoume olh th scetikh paragrafo:
Epi thj upateiaj toutwn dh twn andrwn allo men ouden axion logou
epracqh, timhseij de egenonto biwn kai taxeij twn eij touj polemouj eisforwn,
wj Stullioj basileuj enomoqethse, panta ton epi thj Tarkuniou dunasteiaj
cronon afeimenai, tote de upo toutwn ananewqeisai ex wn eureqhsan twn en hbV
Rwmaiwn andrej peri triskaideka muriadej. Touto de anti pollwn hrkese
praxewn. Eirhnikon te ton eniauton ekeinon suntetelekasi kai ta plhqh twn
strateumatwn Rwmaioij sunhuxhkasi kai h aristokratikh upateia kreittwn
thj basileiaj Rwmaioij apodedeikto kai mecri pollou ta kat autouj hnqhse
thj twn duein upatwn omonoiaj apocrhsashj autoij (IS 8.1524).
Gia ena tetoio sumperasma genikou carakthra (h aristokratikh
upateia kreittwn thj basileiaj Rwmaioij apodedeikto) o suggrafeaj den
edwse apodeixeij. H auxhsh tou ariqmou tou stratou den einai eparkhj.
Epipleon, o idioj o Yelloj leei oti ananewqhke monon enaj nomoj pou eice
qespisei o Toullioj alla katarghqhke apo ton Tarkunio. Einai safej oti o
Yelloj eteine, sugkrinontaj ta duo politeiaka susthmata, na diatupwsei thn
proswpikh tou stash oti h aristokratia einai kaluterh apo thn basileia.
Monadikh proupoqesh einai na uparcei omonoia metaxu twn upatwn (kai mecri
pollou ta kat autouj hnqhse thj twn duein upatwn omonoiaj apocrhsashj
autoij).
Se ena allo shmeio sth Cronografia tou o Yelloj leei oti h arcaia
aqhnaikh dhmokratia einai kalutero politeiako susthma apo th basileia
30 Dejan Xelebxi}
34 Bl. Dionysius 167.712 E 19.4 kai Plutarchi Vitae Parallelae I 201.5202.12
Poplikolaj 11, 12.
35 Bl. Dionysius 167 1323 E 19.3
36 Gia to cwrio auto (IS 8.1520) o Yelloj crhsimopoihse kai pali ton Dionusio
Alikarnasea, antigrafontaj scedon kata lexh mia protash tou (Dionysius 168.5 11E20).
Sumfwna me ton Ploutarco, omwj, prokeitai gia ton tamieutikon nomon, me ton opoio o Poplikolaj
epetuce na exasfalisei crhmata pou aneqese stouj orfanouj kai tij chrej twn Rwmaiwn pou
ecasan thn zwh touj ston polemo (Plutarchi Vitae Parallelae I, 202.213 Poplikolaj 12).
pou uphrce sthn Rwmaikh Autokratoria kai sto Buzantio. Edw, omwj,
prospaqhse na sthrixei thn stash auth:
Erw de bracu ti thj upoqesewj parekbatikwteron oti taij men eu pratto-
usaij polesin ek twn aristwn kai twn eugenwn te ama kai agennwn oi
katalogoi, kan taij politikaij taxesi, kan toij strateumasin outw goun
Aqhnaioi epoliteusanto kai oposai poleij thn ekeinwn dhmokratian ezhlwsan,
par hmin de touti to kalon erriptai kai htimastai, kai logoj oudeij eugeneiaj,
all anwqen ek klhrou diadochj, Rwmulou prwtou arxamenou thj toiauthj
sugcusewj, h te sugklhtoj diefqarto, kai o boulomenoj esti dhmopoihtoj.
Amelei pleiouj an euroi tij par hmin sisuroforouj thn stolhn metallaxantaj
arcousi goun pollakij hmwn ouj ek twn barbarwn ewnhsameqa, kai taj megalaj
pisteuontai dunameij ou Perikleij, oude Qemistokleij, all oi atimotatoi
Spartakoi.37
H lexh dhmokratia den ecei arnhtikh ennoia sto anwterw cwrio, opwj
sumbainei tij perissoterej forej toso ston Yello, oso kai se allouj
buzantinouj suggrafeij.38 Wstoso, h dhmokratia tautizetai me thn aristo-
kratia, dioti, sumfwna me ton Yello, toso sthn politikh, oso kai ston strato
summeteican mono oi aristoi twn politwn (ek twn aristwn kai twn eugenwn te
ama kai agennwn oi katalogoi). Anti thj politikhj authj taxhj (par hmin de
touti to kalon erriptai kai htimastai) epikrathse sto Buzantio h sunhqeia
thj klhronomikhj diadochj tou qronou, pou, sumfwna me ton Yello, arcizei
apo ton Rwmulo. H sunhqeia auth, thn opoia o Yelloj onomazei sugcusin,
uphrxe o kurioteroj logoj thj parakmhj tou Buzantiou. To politeiako
susthma thj arcaiaj Aqhnaj auto kaqauto den endiefere ton Yello
paraballontaj thn arcaia Aqhna me to Buzantio o Yelloj eteine na askhsei
kritikh sto buzantino susthma. H kritikh twn basilewn den htan bebaia
spanio fainomeno stouj buzantinouj istoriografouj39 alla o Yelloj
eishgage, opwj ecoun hdh parathrhsei oi Kazhdan kai Epstein,40 mia nea
diastash thj kritikhj: h katadikh tou idiou tou autokratorikou axiwmatoj.
Opwj eidame parapanw, o Yelloj procwrhse akomh perissotero, giati
amfisbhthse to idio to susthma. Paramenei na doume ti o Yelloj ennoouse
upo thn ennoia aristokratia. Gia na apanthsoume s auto to erwthma prepei
na epanelqoume sthn IS.
Sthn paragrafo gia ton Kwnstantino Z (102) tonizetai oti sth nearh
tou hlikia o autokratwr eice pollouj sumboulouj kai oti o Rwmanoj A kai
oi gioi tou eginan sumbasileij tou. O Yelloj epikrinei thn katastash auth,
H dhmokratikh Rwmh sthn politikh skeyh tou Micahl Yellou 31
37 Michele Psello, Imperatori di Bisanzo (Chronographia) II, ekd. S. Impellizzeri, Fondazione
Lorenzo Valla 1984,78 VI 134.316.
38 Gia thn arnhtikh ennoia thj lexhj dhmokratia bl. S. Vryonis, Byzantine dhmokratia and
the Guilds in the eleventh Century, DOP 17 (1963) 287314.
39 Klasiko gia to qema auto paramenei to biblio tou F. H. Tinnefeld, Kategorien der
Kaiserkritik in der byzantinischen Historiographie, Munchen 1971.
40 A. P. Kazhdan Ann Wharton Epstein, Change in Byzantine Culture in the Eleventh and
Twefth Centuries, Berkeley Los Angeles London 1985, 164 (ellhnikh metafrash Allagej ston
buzantino politismo kata ton 11o kai 12o aiwna, Aqhna 1997, 253).
epeidh den htan oute monarcia oute aristokratia, alla poluarcia, epeidh o
kaqenaj sumbouleue diaforetika ton Kwnstantino:
Dio polla men twn atopwn epratteto, ouk oliga de ekainotomeito, twn
paidagwgountwn ton autokratora Kwnstantino ton Porfurogennhto twn men
tade proairoumenwn, twn de ta antiqeta. Poluarcia gar, ou monarcia hn to
ginomenon kai oude aristokratia, all arch tij sugkecumenh kai ataktoj (IS
92. 5862).
Sthn suneceia o Yelloj orizei ti shmainei aristokratia:
To gar aristokratein, ei proj omonoian tij agagoi, ennomon esti antikruj
kai epistasia basilikh (IS 92.6263).
H ennoia thj aristokratiaj einai profanwj diaforetikh apo thn arcaia,
dioti den apokleiei thn uparxh basilewj. Otan o Yelloj leei oti h
aristokratia einai ennomoj antikruj kai epistasia basilikh, auto shmainei
oti uparcei ennomoj basileuj. To susthma, omwj, sto opoio o basileuj den
kuberna monoj tou alla ecei sumboulouj o Yelloj onomazei aristokratia.
Monadikh proupoqesh einai na uparcei omonoia metaxu basilewj kai
sumboulwn tou, opwj sth dhmokratikh Rwmh metaxu twn duo upatwn. Qa
mporousame na poume oti o Yelloj tassetai uper thj periorismenhj monar-
ciaj h miaj meikthj politeiaj, h opoia ecei mono duo sustatika: to basiliko
kai to aristokratiko. Paradeigma tetoiou politeumatoj htan h basileia tou
Kwnstantoj B, o opoioj epaineitai gia thn stash pou thrhse enanti twn
sumboulwn tou (epi toij sumbouloij thn basileian poioumenoj, IS 68.2732).
Anaferetai kai ena apofqegma tou Kwnstantoj: o basileuj panta prepei na
sumbouleuetai me touj sumboulouj tou diaforetika, mporei na antimetwpisei
thn ecqrikh diaqesh touj an epiceirhsei kati kai to epitucei, oi sumbouloi
qa ton mishsoun, giati den touj edwse thn eukairia na summetascoun kai oi
idioi sto egceirhma auto. An, omwj, den to kataferei, qa ton mishsoun logw
thj apotuciaj.41
Wstoso, ta paradeigmata proj apofughn, toso sthn rwmaikh oso kai
sth buzantinh istoria, einai polu perissotera. H perifronhsh enanti twn
sumboulwn gia ton Yello einai to megalutero meionekthma twn basilewn,
opwj deicnei o carakthrismoj tou Rwmanou D sthn Cronografia:
kai thj basilidoj katoligwrei kai twn en telei katapefronhkei, kai twn
sumboulwn afemenoj, touto dh to twn basilewn aniaton noshma, eautJ proj pan
otioun ecrhto kai sumboulJ kai parenetV.42
32 Dejan Xelebxi}
41 Eiwqe legein outoj o basileuj, wj o basileuwn men, sumbouloij de peri twn deontwnpragmatwn mh crwmenoj, outoj twn hdistwn eauton aposterei h gar katorqwsaj peri wnproeileto baskainontaj touj pleiouj ecei toutJ thj praxewj wj mh metascontaj twn
bouleumatwn autJ, h atuchsaj duein hmarthke, kai wn epeceirhse kai tou sunalgein toujuphkoouj autJ (IS 68.2732). To elattwma tou autokratora Gaiou htan proj thn sugklhton
itamwtatoj (IS 12.7).
42 Chronographia II, 334 VIIb 14.25.
H politikh skeyh tou Micahl Yellou den ecei ewj twra melethqei
susthmatika. Sto paron arqro den ascolhqhka me olej tij pleurej thj.
Prospaqhsa na deixw oti o Yelloj eice en merei ephreastei apo thn
aristokratikh politeia thj dhmokratikhj Rwmhj. O Yelloj den edeixe monon
oti gnwrize pwj leitourgouse to politeiako thj susthma alla kai uioqethse
eunoikh stash enanti tou. Toso sthn Cronografia, oso kai sthn IS o Yelloj
edeixe th dusareskeia tou oci mono gia tij anqrwpinej adunamiej twn
autokratorwn, alla kai gia to idio to susthma. Gia ton logo auto anti thj
apoluthj monarciaj proteine ena eidoj periorismenhj monarciaj, sthn opoia o
autokratwr qa kubernouse apo koinou me touj sumboulouj tou. Istorika pa-
radeigmata anazhthse toso sth buzantinh istoria (p. c. basileia Kwnstantoj
B), oso kai sthn aristokratikh upateia thj dhmokratikhj Rwmhj.
Dejan Xelebxi}
REPUBLIKANSKI RIM U POLITI^KOJ MISLI
MIHAILA PSELA
Vizantijski hroni~ari su se vrlo malo interesovali za istoriju Rimske
republike, a naro~ito za wenu politi~ku istoriju. Jedini izuzetak je Zonari-
no delo Epitomh Istoriwn, u kome je vi{e od dve kwige posve}eno ovom perio-
du. U Kratkoj istoriji Mihaila Psela, koja obuhvata rimsku i vizantijsku od
Romula do Vasilija II, o republikanskom Rimu postoji vrlo malo istorijskih
podataka i odnose se na najraniji period, za koji postoji vrlo malo verodostoj-
nih izvora. Me|utim, odeqak o Rimskoj republici je zanimqiv zbog toga {to
mo`e da doprinese boqem razumevawu Pselovih politi~kih stavova. Jedini
Pselov izvor za ovaj period je Rwmaikh arcaiologia Dionisija Halikarna{a-
nina, ali izbor podataka koje unosi u svoje delo, kao i wegovi li~ni stavovi,
pokazuju da je Psel bio naklowen rimskim republikanskim tradicijama. U
osnovi, u ovom odeqku se govori o dva aspekta prvih nekoliko godina Rimske
republike: ponovno uspostavqawe dr`ave zasnovane na zakonima (ennomoj po-
liteia), nakon pada i progonstva tiranina Tarkvinija Oholog, i stvarawe no-
vog politi~kog poretka prelaz iz monarhisti~kog u aristokratsko dr`avno
ure|ewe (aristokratia). Lik Tarkvinija u osnovi predstavqa tipi~nog tira-
nina, poznatog kako iz starogr~kih, tako i iz vizantijskih izvora, koji dr`a-
vom vlada krajwe samovoqno, preziru}i zakone. Zbog toga je osnovni zadatak
prvih konzula bio ponovno uspostavqawe dr`ave zasnovano na zakonima. Me-
|utim, umesto starog, monarhisti~kog poretka uspostavqen je aristokratski.
Novi sistem Psel defini{e na slede}i na~in: i od tada (tj. ukidawa monar-
H dhmokratikh Rwmh sthn politikh skeyh tou Micahl Yellou 33
hije) aristokratska vladavina svake godine je poveravana dvojici qudi, bo-
qim od ostalih, koji su nazivani konzuli i koji su, po{to bi na vlasti prove-
li jednu godinu, ponovo postajali privatna lica i polagali ra~une za ono {to
su u~inili (Kratka istorija 6. 8185). Ovu ili neku sli~nu definiciju ne na-
lazimo ni kod Dionisija Halikarna{anina ni, koliko je meni poznato, kod ne-
kog drugog pisca, pa se mo`e zakqu~iti da je Psel dobro razumevao na koji na-
~in je funkcionisao rimski politi~ki sistem u doba Republike. Psel ne samo
da pokazuje naklonost prema ovom ure|ewu, nego ~ak eksplicitno tvrdi da je
aristokratsko ure|ewe za Rimqane bilo boqe od monarhisti~kog: Rimqanima
je dokazano da je aristokratska vladavina konzula (aristokratikh upateia) bo-
qa od kraqevine i zadugo je kod wih cvetalo, sve dotle dok je postojalo dovoq-
no sloge izme|u dvojice konzula (Kratka istorija 8. 2224).
Sli~ne stavove Psel je ponovio i na drugim mestima. Po wemu je atinska
demokratija bila boqe dr`avno ure|ewe od rimske i vizantijske monarhije, za-
to {to je vlast u Atini bila poveravana najboqim qudima (up. Hronografija
VI 134.38). Nasuprot tome, u Rimu i Vizantiji to dobro je odba~eno i obe{~a-
{}eno, a vlast je postala nasledna, {to je prouzrokovalo propadawe institu-
cija, a posebno Senata (up. Hronografija VI 134. 812).
Psel ne samo da je bio veoma o{tar kriti~ar pojedinih careva, nego je u
kritici i{ao jo{ daqe. Kao {to se iz gore navedenih primera vidi, Psel je
ponekad sumwao i u sam sistem, smatraju}i da je lo{iji od politi~kog ure|ewa
anti~kih gradovadr`ava. Wegova ideja je bila da treba uvesti neki vid ogra-
ni~ene monarhije, u kojoj bi car vladao zajedno sa svojim savetnicima. Po Pse-
lu, prezir prema savetnicima je najve}i greh careva, wihova neisceliva bolest
(up. Hronografija VIIb 14. 25). Naklonost ka ovakvom ure|ewu Psel je pokazao
i u poglavqu o Konstansu II, koga hvali zato {to je vladao oslawaju}i se na sa-
vete svojih savetnika i Senata (up. Kratka istorija 68. 1237). Za ovakvu vla-
davinu, koju on ponekad naziva aristokratija, Psel nagla{ava da je carska vla-
davina, te da je krajwe zakonita (ennomon antikruj) (up. Kratka istorija 92,
posebno 6263). Nagla{avawe da je aristokratija, kako je on shvata, zakonito,
pa ~ak i carsko dr`avno ure|ewe mo`da govori da su Pselovi savremenici mo-
gli da posumwaju u ispravnost wegovih politi~kih stavova.
34 Dejan Xelebxi}
UDK: 321.17(41/46):930.1(495.02)
Marko Dra{kovi}
KOMPONENTE ZAPADNOEVROPSKOG FEUDALIZMA
U DELU ANE KOMNINE
Poku{avamo da identifikujemo komponente (institucije, zvawa, obi~aji)
zapadnoevropskog feudalizma koje se mogu nazreti u delu Ane Komnine, i da sa-
gledamo strukturu wenog poznavawa svake od tih komponenata. Metodolo{ka
osnova postupka jeste uzajamna komparacija vesti Ane Komnine i wihova kritika
u okviru poznatih elemenata zapadnoevropskog feudalnog sistema.
Entuzijasti~ni poznavalac politi~kih i ratnih zbivawa, uporni istra-
`iva~ dokumenata i usmenih svedo~ewa, majstor upe~atqivog i u~enog izra`a-
vawa, relativno dugog `ivotnog veka (10831153/54), Ana Komnina svojim de-
lom, temeqnom i ambicioznom Aleksijadom, vekovima daje istra`iva~ima po-
vode i gra|u za rekonstrukciju i razumevawe jednog doba, dinami~nog kako za
Vizantiju, tako i za zapadnu Evropu. Weno delo je odavno postalo izvorni te-
meq velikih studija o raznolikim politi~kim, ratnim i verskim zbivawima
iz doba wenog oca, vasilevsa Aleksija I. Ostale civilizacijske sfere tog dela
ostale su u nauci samo delimi~no dotaknute, kao {to je slu~aj sa Aninim po-
znavawem komponenata zapadnoevropskog feudalizma. Kao savremenica prva
dva krsta{ka rata, vizantijsko-normanskih ratova i nagle pojave zapadno-
evropskih najamnika i trgovaca u Vizantiji, Ana Komnina svakako je morala
upoznati neke od komponenata zapadnoevropskog feudalizma. Na{ ciq je da u
Aninom delu identifikujemo ove komponente, te da ocrtamo granice wihovog
poznavawa. Ovo je tim bitnije zbog ~iwenice da je Anina Aleksijada prvi vi-
zantijski izvor u kome se mo`e nazreti poznavawe ve}eg broja ustanova zapad-
noevropskog feudalizma.
Poku{avaju}i da uo~imo komponente zapadnoevropskog feudalizma koje
Ana Komnina poznaje, po~e}emo sa hominijumom (hominium) tj. prvim me|u ~i-
novima kojima je jedna li~nost postajala ne~iji vazal. Govore}i o poseti kr-
sta{a Carigradu krajem 1096. godine, Ana isti~e da je Aleksije I nagovorio
Iga od Vermandoa da odmah postane wegov ~ovek (anqrwpoj) i da se na to zaku-
Zbornik radova Vizantolo{kog instituta H, 2005.
Recueil des travaux de lInstitut detudes byzantines XI, 2005
ne uobi~ajenom latinskom zakletvom.1 Uo~i}emo da se Anin redosled (po kome
Ig najpre postaje vasilevsov ~ovek, pa tek potom pola`e uobi~ajenu latinsku
zakletvu), potpuno podudara sa redosledom ~inova kojima se postaje vazal (po
kome se najpre pola`e hominijum, pa se tek posle toga pola`e vazalna zakle-
tva).2 Ve} ovo pore|ewe upu}uje nas na pretpostavku da Ana Komnina pod ~i-
nom kojim je Ig postao Aleksijev ~ovek podrazumeva hominijum. Primetimo za-
tim da Anin izraz da postane wegov ~ovek verno odslikava su{tinu homini-
juma, jer hominijum i jeste ~in kojim se postaje ne~iji ~ovek tj. homo. [tavi-
{e, uo~i}emo da izjava kojom su budu}i vazali polagali hominijum (`elim da
postanem tvoj ~ovek3) prili~no podse}a na pomenuti Anin izraz (da posta-
ne wegov ~ovek); to ukazuje na mogu}nost da je porfirogenitisa znala jednu od
fraza kojom se polagao hominijum (tj. da je poznavala verbalnu komponentu ho-
minijuma). Jedan drugi navod Ane Komnine upu}uje nas na zakqu~ak da je pozna-
vala i mehani~ki deo hominijuma (koji je u zapadnoj Evropi bio poznat kao im-
mixtio manuum). Opisuju}i na~in na koji su zapadnoevropski najamnici iz voj-
ske Aleksija Komnina pre{li na stranu pobuwenog Nikifora Vrijenija, Ana
doslovno ka`e da su Franci pru`ili svoje desne ruke Vrijeniju u skladu s wi-
hovim preda~kim obi~ajem obe}awa vernosti.4 Ako podsetimo na ~iwenicu da je
krajem XI veka postojao hominijum ~iji se mehani~ki deo vr{io upravo tako {to
je budu}i vazal pru`ao svoju desnu ruku senioru5, onda ima osnova za zakqu~ak
da je Ana poznavala mehani~ku komponentu hominijuma. Pored toga, Anin izraz
frana~ki preda~ki obi~aj obe}awa vernosti samom svojom strukturom ukazu-
je na verovatno}u da pod wim Ana Komnina podrazumeva hominijum.
Radi uo~avawa Aninog poznavawa vazalne zakletve vernosti vrati}emo se
na wenu tvrdwu da je Aleksije nagovorio Iga da postane wegov ~ovek i da se na
to zakune uobi~ajenom latinskom zakletvom. Sama formulacija uobi~ajena la-
tinska zakletva navodi na pretpostavku da pod wom Ana podrazumeva vazalnu
zakletvu, tim pre {to u celom svom delu porfirogenitisa ovu formulaciju za-
kletve vezuje samo za zapadnoevropske plemi}e. Osim toga, pomenuto podudarawe
Aninog redosleda (po kome Ig postaje vasilevsov ~ovek, pa tek potom pola`e
uobi~ajenu latinsku zakletvu) sa redosledom ~inova stupawa