Bilo jednom jedno dijete

spremno roditi

se.

Jednog je dana pitalo Boga:

»Čujem da me sutra šalješ

na zemlju?

Ali, kako ću

tamo živjeti kad sam

tako malo i bespomoćno?«

Bog je odgovorio:»Između mnogih anđela

izabrao sam jednog za tebe.

On će te čekati i

brinuti se za tebe!«

»Ali«, kaže dijete,

»tu na nebu

ne radim ništa

osim što pjevam i smijem

se.

To je ono što mi treba

da budem sretan!«

Bog reče:»Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan.

Osjećat ćeš

ljubav svoga

anđela i bit ćeš sretan.«

»A«, nastavi dijete,

»kako ću razumjeti

kad mi ljudi budu pričali,

ako ne govorim njihovim

jezikom?«

»To je lako«, dometnu Bog, »tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti,

s mnogo strpljenja i pozornosti tvoj će te

anđeo naučiti

pričati.«

Dijete je pogledalo

Boga i reklo:

»A što da radim kad

želim pričati s tobom?«

Bog se nasmiješi djetetu

i odgovori:

»Tvoj će ti

anđeo spojiti ručice i naučiti te kako

se moli«.

Dijete nastavi: »Čujem da na zemlji

ima zlih ljudi…

tko će me zaštititi?«

Bog zagrli dijete i reče:

»Tvoj će te anđeo braniti i po cijenu svog života!«

Dijete tužno uzdahnu:

»ali nikada te više ne ću vidjeti!«

Bog zagrli dijete

i nadoda:

»Tvoj će ti anđeo uvijek

govoriti o meni i naučit

će te kako ćeš mi se vratiti,

iako ću ja uvijek biti uz tebe.«

U tom je trenutku na nebu zavladao mir, ali

već su se mogli čuti

glasovi sa

zemlje.

Dijete je na brzinu

nježno upitalo:

»Bože, ako sada

moram ići, reci mi

barem ime mog

anđela!«

Bog se nasmiješi: »Ime tvog anđela nije

uopće važno, ti ćeš

ga zvati…

MAMA! www.miljenko.info