Upload
sinisa-kruska
View
369
Download
14
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Razgovor o hipnozi sa Sinišom Kruška, hipnoterapeutom vodi Andrea Halgašev Gavranović, novinar Radio Subotice.
Citation preview
1
Intervju: Siniša Kruška, hipnoterapeut
Razgovor o hipnozi
- razgovor vodi Andrea Halgašev Gavranović –
Radio Subotica – emisija Radio Klinika, 13. 10. 2013.
Andrea Halgašev Gavranović: Šta je hipnoza?
Siniša Kruška: Hipnozu možemo definisati na više načina. Najjednostavnije
objašnjenje je da imamo čoveka koji žel i da dospe u dublje stanje svesti i
imamo drugog čoveka koji je obučen da svog subjekta povede u dublje
stanje svesti kako bi taj subjekt, njegov klijent , stupio u kontakt sa svojom
podsvešću. Kada već dospe u to duboko stanje podsvesti , događaju se
različite stvari, kao na primer unutrašnje putovanje, unutrašnje promene,
susret sa svojim unutrašnjim svetom, odnosno , uz stručnu pomoć
hipnotizera ili hipnoterapeuta dolazi do određenih unutrašnj ih promena u
željenom pravcu.
AHG: Razgovarajmo o hipnoterapiji. Šta je hipnoterapija, odnosno šta je
njena suština?
SK: Reč hipnoterapija se sastoji iz dve reči. Prva je „hipno”, što ukazuje na
hipnozu, na nešto što se dešava pod hipnozom, tj . u unutrašnjem stanju
svesti koji se razlikuje od svakodnevnog. Reč „terapija” u svakodnevnoj
upotrebi znači lečenje. Ovde , međutim, reč „terapija” koristimo u širem
smislu, za svaku pozitivnu promenu koja se u čoveku dogodi u hipnotičkom
stanju kada, polazeći od nekog neželjenog stanja, npr. lošeg raspoloženja,
depresije, strahova, fobija, zdravstvenog problema za koji se vezuje izvestan
stres, stresa na radnom mestu itd… postignemo pozitivne promene. U
hipnozi postoje načini da se ovi problemi reše, da se ko d tih stanja
pomogne, i onda govorimo o hipnoterapiji.
AHG: Ko može biti hipnoterapeut?
2
SK: Hipnoterapija je opšteprihvaćena struka u zapadnom svetu, znači u
Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Australiji , Evropi, kao i u drugim
krajevima sveta. Hipnoterapijom može da se bavi svaka osoba srednjeg i
visokog obrazovanja ukoliko raspolaže odgovarajućom stručnom obukom za
hipnotizera, odnosno hipnoterapeuta i polož i stručni ispit. Pošto je u pitanju
samoregulišuća profesija, postoje odgovarajuće strukovne organizacije u
svetu koji vrše obuku za hipnotizere i hipnoterapeute, sprovode struč ne
ispite i pružaju odgovarajući sertifikat .
AHG: Gde ste Vi učili?
SK: Kod jedne američke organizacije po imenu National Guild of Hypnot ists,
koja ima instruktore po celom svetu. Moji instruktori žive i rade u
Nemačkoj , a obuku drže i u Budimpešti. Tokom nastave se stiču sva
potrebna teoretska i praktična znanja. U toj školi sam položio i stručni ispit.
AHG: Čime se inače bavite?
SK: Završio sam studije molekularne biologije na Beogradskom univerzitetu,
nakon kojih sam krenuo putem nauke. Kasnije me je život odveo u drugom
pravcu i počeo sam da se interesujem za alternativnu medicinu i njome
aktivno bavim.
AHG: Šta Vas je navelo da se bavite hipnoterapijom?
SK: Odavno se bavim tajnama ljudskog uma, ustvari, još u osnovnoj školi
sam se zainteresovao za to na koji način razmišljamo i kako možemo
poboljšati memoriju. Izučav ao sam različite tehnike učenja koje sam
primenjivao u školi i kasnije, tokom univerzitetskih studija. Na fakultetu
smo učili različite predmete iz fiziologije, između ostalih i neurofiziologiju, i
veoma mi se dopalo na koji način funkcioniše ljudski mozak pa sam poželeo
da detaljnije izučavam njegove tajne. Kasnije sam s hvatio da naša , zapadna
materijalistička nauka doseže do izvesne granice i kada se ta granica pređe,
ne ume više da nam pomogne i pruži adekvatna objašnjenja za tajne uma. To
me je navelo da se zainteresujem za alternativnu medicinu i različite oblasti
3
ezoterije. Prošao sam različite obuke, uglavnom u Mađarskoj, izučavao sam
stručnu literaturu, počeo sam da radim sa ljudima, proučavao sam različite
oblasti znanja, objedinjujući drevne nauke i savremenu nauku.
Sve to me je vodilo ka jednom zaključku, a to j e da se uzrok i koren svega
nalazi u našoj podsvesti. Religije i naučne discipline pokušavaju to da
spoznaju i one svoja učenja na ovome zasnivaju, bilo da to priznaju ili ne.
Sve metode alternativne medicine koje se bave ljudskom dušom ustvari, na
ovaj ili onaj način, prodiru u čovekovu podsvest, a najrazvijeniju i
najmoderniju mogućnost za to sam našao u hipnoterapiji.
AHG: Kao što ste spomenuli, učili ste u Mađarskoj, u ogranku američke
međunarodne gilde, odnosno udruženja hipnotista.
SK: Sedište organizacije je u Americi, dok naši instruktori rade u Nemačkoj ,
a u Mađarskoj drže nastavu. U Mađarskoj su osnovali strukovno udruženje
pod nazivom Udruženje za komplementarnu hipnozu , kojem pripadamo svi
koji smo sertifikovani.
AHG: Šta ste tamo učili?
SK: Naučili smo osnove hipnoze, osnove funkcionisanja ljudskog uma,
načine pozitivnog uticanja na um. Usvojili smo različite tehnike kojima
možemo efikasno uvesti ljude u hipotičko stanje i u t om stanju svesti
pokrenuti i sprovesti različite pozivitne promene, na taj način pomažući
klijentima da unaprede svoj život, poboljšaju svoje životne okolnosti,
unutrašnja osećanja, svoje duševno i fizičko stanje.
AHG: Da li to znači da možemo savladati različite navike? Kako to uopšte
funkcioniše?
SK: Da, tačno. Takozvane ukorenjene navike su se formirale nekada, dok
smo bili deca, dok smo bili bebe, štaviše, dok smo bili u majčinom stomaku.
Mi se toga ne sećamo. Poznato je da kada se pokušamo prisetiti ranog
detinjstva, najdalje čega se sećamo je period do treće godine života. Naša
podsvest, međutim, sve pamti. I ono što smo radili prošle nedelje, i ono što
4
smo radili od rođenja do sada, štaviše, u sebi čuvamo i doživljaje od pre
rođenja. Različite informacije koje smo primili, na način na koji ih je naša
podsvest ispravno ili pogrešno shvatila i protumačila, stvaraju unutrašnje
programe koji se pojavljuju kao navike i koji unose smetnje u pojedine
oblasti u našem životu.
Mogu da poremete ili otežaju naš razvoj, odnose sa ljudima, profesionalno
napredovanje, naš svakodnevni život. Pomislimo samo šta sve jedna
„obična” fobija može da uzrokuje u životu čoveka , ili određeni strahovi, ili
nedostatak samopouzdanja. To ne mora biti u svakoj oblasti u životu,
dovoljno je samo, na primer, na polju emocionalnih odnosa.
Ili recimo, tinejdžer izgubi unutrašnju ravnotežu i počne da puši. Čest
primer. Kasnije se formiraju izvesne navike, zavisnost i mladi čovek će
postati pušač, što za sobom povlači zdravstvene i ostale posledice.
U svim ovim situacijama pomoću hipnoterapije , tzv. regresionim tehnikama,
uspešno možemo da se vratimo u to doba života, kako bismo ispitali te
programe, situacije, oživeli davno zaboravljene uspomene, preobrazili ih,
tako da podsvest dobije mogućnost da na osnovu novih spoznaja formira
nove programe, kod kojih nema potrebe za tzv. „mentalnim štakama”, ili
negativnim emocij ama, negativnim programima, nakon čega se život čoveka
preusmerava u sasvim drugom pravcu.
AHG: Koliko su pouzdana iskustva koja tokom hipnoze stekne klijent?
SK: Ono što u hipnotičkom stanju doživi klijent je, pre svega, subjektivnog
karaktera i to je ono što nas interesuje. Ako se naš klijent vrati u izvesno
doba u životu, recimo u svoje detinjstvo, i ispriča nam šta se sve dešavalo sa
njim, nas ne zanima da li se to zaista dogodilo ili da li se dogodilo onako
kako njegova podsvest kaže, već kako je to na njega delovalo. Ako je taj
uticaj bio negativan, naš zadatak je da to preobrazimo , jer na našeg klijenta
ne utiče ono što se sa njim nekad stvarno dogodilo, ili što je činilo njegovu
5
stvarnost u tom trenutku, već kako je tu stvarnost doživeo . To je ono što u
njemu živi sve do današnjeg dana i ometa ga .
AHG: Kako da zamislimo terapiju? Izgubimo svest i možda čak kažemo i
račun u banci?
SK: Ne, ni u kom slučaju. Ustvari, kada se čovek nalazi u hipnotičkom stanju,
onda je u stanju duboke svesti , ali pri tome ne gubi osećaj svesnosti. Svestan
je sebe i zna da je pored njega hipnotizer, zna gde se nalazi, samo je dospeo
u jedno produbljeno stanje u kojem se ne bavi spoljnim svetom. I što je
najvažnije, onaj ko se nalazi u hipnozi nikada neće otkrit i stvari koje su
suprotne njegovim moralnim načelima ili koje bi ugrozile njegovu sigurnost.
Zloupotrebe o kojima se često govori potpuno su neosnovane kada je o
hipnozi reč.
AHG: Da li se može dogoditi da nam se tom prilikom nešto „ugradi” u svest?
Mislim tu na negativne stvari.
SK: Istina je da čovek i tokom hipnoze zadržava svoja moralna načela. Pod
hipnozom nije moguće navesti čoveka ni na šta što u svakodnevnom stanju
svesti ne bi učinio. Teoretski, agresivan čovek i pod hipnozom ostaje
agresivan, a zadatak hipnoterapeuta je da tu osobinu nekako preobrazi kako
bi ta osoba krenula nekim drugim putem.
Osnovno pitanje jeste da li se hipnoza m ože zloupotrebiti? Svaki stručno
kvalifikovani hipnotizer, hipnoterapeut ili hipnocoach je dužan da se
pridržava etičkog kodeksa svoje strukovne organizacije ili udruženja. Prema
tome, etički kodeks se odnosi na sve nas i on strogo zabranjuje bilo kakvu
zloupotrebu hipnoze, davanje sugestija koje bi eventualno mogle biti štetne
po naše klijente. Odgovarajuća stručna osposobljenost garantuje da do toga
neće doći.
I kada već govorimo o negativnim sugestijama, još jedna bitna stvar: svi mi
smo izloženi negativnim sugestijama u svakodnevnom životu putem
masovnih medija, novina, porodice i prijatelja. Zbog toga je jedan od naših
6
zadataka da naučimo ljude kako da obrate pažnju na ove negativne sugestije
i kako da se od njih odbrane.
AHG: Kada smo kod etike, od kog uzrasta se sme hipnotisati? Da li u vezi sa
tim postoji neko pravilo ili etičko načelo?
SK: Pitanje od kog uzrasta se neka osoba može hipnotisati nije etičko
pitanje. U osnovi, svaki čovek može biti hipnotisan , nezavisno od uzrasta.
Malom decom se ne bavimo, pošto su deca do šeste godine života sama po
sebi u hipnotičkom stanju. Kod njih svest još nije potpuno razvijena. Od
šeste, sedme do trinaeste, četrnaeste godine života, zavisno od razvojnog
nivoa deteta, već možemo govoriti o dečijoj hipnozi koja se razlikuje od
hipnoze odraslih. Deca se hipnotizuju uglavnom kroz igru i priče za decu.
Možemo dodati da je jedna od glavnih namena priča za decu uvek bila ta da
se u podsvest dece unesu izvesne informacije, obrasci ponašanja, društvene
norme i slično, znajući da se na decu najlakše može uticati putem priča. U
tome nema ničeg novog, ono je staro koliko i čovečanstvo. Mi, međutim, ove
činjenice možemo i konkretnije da primenimo ukoliko , na zahtev roditelja,
želimo da pomognemo nekom detetu.
Kasnije, nakon ovog uzrasta, više nema nikakvih prepreka za hipnozu.
Radimo sa svima, osim sa mentalno zaostalim ljudima ili psihijatrijskim
slučajevima. Njima se ne bavimo mi, već odgovarajući stručnjaci, psihijatri.
AHG: Da li postoje ljudi koje nije moguće hi pnotisati?
SK: Ovo je često predmet rasprave, pri čemu se iznose različiti procenti, npr.
da li se osamdeset ili devedeset pet procenata čovečanstva može hipnotisati.
Međutim, svako ko se udubi u tajne hipnoze zna da svaki čovek može biti
hipnotisan, pošto svi mi svakodnevno sanjarimo, svaki čovek ima svoje
unutrašnje misli, svoj unutrašnji svet. Kada pročitamo neku knjigu ili
pogledamo neki film svi mi se, iako znamo da nije u pitanju realnost, ipak
poistovećujemo sa glavnim ili nekim drugim junakom, što predstavlja jednu
vrstu hipnotičkog stanja u koje svojom voljom stupamo.
7
AHG: Da li se ovim putem može povećati učinak kod sportista?
SK: Da, može da se poveća učinak kod sportista. Štaviše, hipnoza se u ovom
slučaju, sada već govorimo o hipnocoaching-u, naziva legalnim dopingom. U
svetu se veoma često primenjuje kod fudbalera, a u Americi je raširena kod
npr. golf igrača. Blagodeti hipnoze mogu da uživaju i svi ostali spor tisti , za
povećanje koncentracije, efikasnosti , za savladavanje strahova i unutrašnjih
prepreka. Na njih se, u cilju postizanja uspeha, može uticati time što će
podići nivo svojih performansi i na taj način ostvariti bolje rezultate.
AHG: To znači da se i od zavisnosti možemo uspešno osloboditi?
SK: U hipnozi je odvikavanje od pušenja tzv. „šlager”. Pušenje je
najrasprostranjeniji oblik zavisnosti, najrasprostranjenija nezdrava,
škodljiva navika. Ljudi se često obraćaju sa ovim problemom, kod kojeg se
veoma efikasno može pomoći.
AHG: I kod alkoholizma?
SK: I kod alkoholizma, ali to je, da kažemo, teži slučaj . Naime, kod
alkoholizma postoji veoma značajan zdravstveni aspekat , pošto čovek
obično ne primećuje kada počne da pije. Kada to postane očigledno, su očava
se i sa drugim problemima. Teoretski možemo pomoći, u praksi je, međutim,
potrebna saradnja sa drugim stručnjacima, u prvom redu sa lekarima.
Postoje i druge zavisnosti, kao npr. od navika, koje su manje poznate . Kod
zavisnosti koje su isključivo psihičkog porekla ili karaktera , hipnozu je
moguće primenjivati samostalno i veoma efikasno.
AHG: Navedimo nekoliko primera kod kojih se uspešno primenjuje hipnoza.
SK: Da ostanemo kod ovog primera, naveo bih da postoje različiti oblici
prinudnog ponašanja kod ljudi. Mogli bismo navesti razne primere, jer
koliko ljudi, toliko vidova prinudnog ponašanja može da nastane , bilo u
detinjstvu, bilo kasnije. Neki ljudi vrše prinudne pokrete, npr. prinudno se
češu, iako za tim nemaju potrebe. Neki neprestano kontrolišu sebe ili svoju
8
okolinu. Drugi opet pate od opsesivne potrebe za čišćenjem i neprestano
čiste sebe i druge. Neki ljudi pate od opsesivnih fobija, plaše se da će im se
dogoditi neko zlo, iako je njihov strah neosnovan. Ovde je već teško razlučiti
šta je zavisnost, šta opsednutost, a šta prinudno ponašanje .
Ovi problemi svakako vode poreklo ili od stanja šoka koje je osoba doživela
u nekom trenutku života, najčešće u detinjstvu ili ranije, ili od kombinacije
više faktora koji su doprineli nastanku određenog prinudnog ponašanja. U
poslednje vreme izloženi smo mnogobrojnim uticajima medija koji nam
neprimetno sugerišu izvesne strahove, probleme. Saopštavaju nam stvari ili
tragedije koje su se dogodile drugim ljudima i na osnovu tih informacija
mogu se formirati izvesne opsesije. Šta, ako se i meni dogodi? Do sada nije,
ali šta ako?
Postoje istraživanja koja su pokazala da je 92 posto naših strahova
neosnovano. Samo 8 posto čini ono što zaista može da nam se dogodi, na šta
treba da obratimo pažnju.
AHG: Kako nastaju strahovi?
SK: Strahovi mogu nastati na različite načine. Strah u osnovi ima pozitivnu
funkciju, a to je da nas zaštiti. U fizičkom svetu smo izloženi raznim
uticajima, potrebno je da pazimo na svoj život, na svoju sigurnost.
Pomislimo samo na saobraćaj. Prema tome, strah ima veoma pozitivnu
ulogu.
Međutim, nakon izvesne tačke , strah više nema pozitivnu ulogu i onda
nastaju opsesije - „šta bi sve moglo da se dogodi i šta će biti ako… i ako se
dogodilo nekom drugom, dogodiće se i meni… ” Ovde su već u pitanju
neosnovani strahovi koji nam postavljaju prepreke u životu. Ne nastaju
preko noći, potrebno im je vreme. K ada smo puno puta izloženi izvesnim
situacijama ili informacijama od strane drugih ljudi ili sredine i ako te
informacije prihvatimo kao realne, nezavisno od toga što su u spoljnom
svetu one neosnovane, nastaju stvarni strahovi.
9
AHG: Govorili smo o strahovima koji su nastali u detinjstvu. Da li to znači da
će svako, ko se u detinjstvu nečega plašio, imati kasnije problema?
SK: Možda, ali ne mora, pošto smo u detinjstvu bili najviše izloženi uticajima
sredine tako da nam je podsvest bila otvorena. Kasnije, oko dvanaeste
godine života, formira se određeno kritičko razmišljanje. U hipnoterapiji se
ovo naziva kritičkim faktorom. Radi se , ustvari, o kritičkom razmišljanju
pomoću kojeg naš racionalni um iz spoljnjeg sveta filtrira informacije koje
su realne, nerealne ili ih takvima smatramo. Uprkos tome, puno informacija
dospeva u našu podsvest tako da mi to ni ne znamo. Dok smo deca, one
imaju jači uticaj na nas. Ali kao što postoje negativne, postoje i pozitivne
informacije. Pozitivna podrška roditelja, sredine, naši unutrašnji programi.
Ne zaboravimo da smo mi , ljudi, tokom evolucije programirani za
preživljanje i opstanak. U sebi nosimo puno pozitivnih programa koji su u
stanju da odbiju i odbace negativne programe.
AHG: To je ono „biće već nekako”…
SK: Biće već nekako, ili „znam da postoji problem, ali znam i rešenj e”, ili
„iznaći ću rešenje”. Na primer, kada se ljudi u životu nađu u stvarnoj
opasnosti u vreme rata , katastrofe, tragedije, od kukavice će iznenada
postati hrabar čovek, od običnog čoveka heroj. Ne moramo da govorimo
samo o ovakvim drastičnim situacijama. I u svakodnevnom životu nastaju
situacije u kojima se iznenadimo : „Odakle sam samo to smislio? Kako sam
osetio o čemu je reč? Unapred sam znao i tako je ispalo. ”
Kada se pouzdamo u intuiciju, u stanju smo da predosetimo pravo rešenje , a
da negativne informacije i programe koji nekako dospeju u našu blizinu
odbijemo, odnosno neutrališemo.
AHG: Sa kakvim problemima su vam se do sada obraćali klijenti?
SK: Do sada su mi se obraćali sa različitim problemima, često sa
emocionalnim temama, problemima sa supružnikom ili zato što ne mogu da
nađu bračnog druga, odnosno momka, devojku. Neki su dolazili zbog
10
porodičnih odnosa i problema, a neki zbog problema u karijeri ili na radnom
mestu, u vezi sa napredovanjem, neuspehom, samopouzdanjem ,
međuljudskim odnosima . Zatim, bilo je klijenata koji su se borili sa
strahovima i fobijama. Bilo je interesantnih slučajeva. N a primer, klijenti
koji su se plašili određenih mesta, kuća ili socijalnih situacija. Dru gi
slučajevi su bile zavisnosti o kojima smo pričali, odvikavanje od pušenja,
mršavljenje ili oslobađanje od nekih drugih vrsta zavisnosti.
Bilo je i „lepših” tema, kada se nismo bavili problemima, već pozitivnim
programiranjem, npr. radi ostvarenja poslovnih ciljeva ili poboljšanja u
učenju. Bilo je onih koji su potražili pomoć radi poboljšanja sportskih
dostignuća što ih je dovelo do veoma lepih rezultata. Tokom svog rada imao
sam priliku da se susretnem sa mnogobrojnim slučajevima i svaki čovek je
jedinstven i zaseban slučaj . Meni je to pomoglo da sa tim ljudima i ljudima
uopšte uspostavim mnogo dublju vezu. Vidim da se u svakom čoveku kri je
beskrajna unutrašnja mudrost koja ga potpomaže. Možda ta osoba u
spoljnem svetu, u svakodnevnom životu , ima ozbiljne brige i probleme ili je
počinila ozbiljne greške. Tokom hipnoze se ispostavlja da se i u tom čoveku
krije ogromna unutrašnja mudrost i tu unutrašnju mudrost, unutrašnju moć
možemo da upotrebimo kako bi toj osobi ona bila od pomoći u
svakodnevnom životu.
AHG: Da li Vam klijenti daju povratnu informaciju?
SK: Da, to ih i zamolim. Svaki put kada se sretnemo tokom više sesija,
popričamo o tome šta se u međuvremenu dešavalo. Kada završimo sa
zajedničkim radom, uvek ih zamolim da mi se kroz nekoliko meseci jave.
Pozitivne sugestije i pozitivne prom ene u podsvesti donose neposredne
rezultate, olakšanje, napredovanje, „a-ha” trenutke spoznaj e. Na primer:
„Mnogo se bolje osećam, rešiću ovu vezu ili ću pronaći novu, postići ću
uspeh koji želim”.
11
Međutim, hipnoza donosi i dugoročne rezultate jer sugestije koje dajemo
klijentu imaju dugoročno pozitivan uticaj na čoveka i kada rešimo neki
problem, recimo povećamo samopouzdanje, to deluje na mnogobrojna druga
područja u životu, a ne samo na ono koje je bila glavna tema tokom terapije.
Stoga uvek tražim povratnu informaciju, pošto je to i za mene veoma
korisno i poučno.
AHG: Za šta je sve još korisna hipnoza?
SK: Hipnoza je korisna za sve ono što se krije u ljudskoj podsvesti.
Najjednostavniji primer su sugestije. Sugestije svi mi primamo iz spoljneg
sveta. One mogu biti verbalne, rečima iskazane, ili neverbalne, izražene bez
reči. Neverbalne sugestije se formulišu u kontekstu date situacije i
prihvatamo ih kao određenu informaciju. Šta je ispravno, a šta neispravno,
šta treba da učinimo, čega da se plašimo ili u čemu da se sputavamo.
Hipnoza omogućuje da pristupimo tim sadržajima iz podsvesti, unutrašnjem
svetu emocija, skrivenih misli, pa čak i unutrašnjim sposobnostima koje do
tog trenutka nisu došle do izražaja, dok tekuće sposobnosti dalje možemo
da razvijamo. Postoje beskrajne mogućnosti za razvoj. Hipnozu, na primer,
možemo primenjivati za poboljšanje opštih životnih okolnosti kada klijen tu
dajemo sugestije da je vredno ljudsko biće, puno samopouzdanja, koje je
toliko toga uspelo da reši u svom životu počev od najranijeg detinjstva. U
životu svakog čoveka postoj e pozitivni događaji na kojima j e moguće dalje
graditi.
AHG: Znači, fokusirate se na uspehe.
SK: Tako je, fokusiramo se na uspehe. Ljudi su skloni da zaborave svoje
uspehe i da se fokusiraju samo ne neuspehe, na tzv. stvarne ili umišljene
poraze. Kada kažemo sebi „ja sam neuspešan, ništa mi ne ide”, to u
stvarnosti nije tačno. Nismo nesrećniji od drugih ljudi, jedino što je danas
teže pozitivno razmišljati. Isuviše se koncentrišemo na negativne stvari, na
negativne vesti, događaje. Puno ljudi se bori sa umišljenim, nepostojećim
12
problemima i ne fokusira se na one stvarne. Uz pomoć hipnoze ove stvari je
moguće razlučiti. Hipnoterapija omogućuje da uvidimo stvarni problem i da
ga rešimo, a potom formulišemo pozitivne ciljeve. Mnogi kažu: „Ne znam šta
bih radio u poslu, karijeri, kuda bih želeo da dalje napredujem ”. U
hipnotičkom stanju ta osoba može da ispita i proveri različite puteve i time
dođe do odgovora. U svesti tog odgovora još nema, još se nije formulisao,
dok se u podsvesti nalaze mogućnosti koje su za tu osobu najbolje. Njih je
moguće prepoznati i potom stvoriti unutrašnje progr ame koje će osoba
putem svog delovanja i realizovati .
AHG: Govorili smo o etici, ali nismo naveli da li hipnoterapeuta obavezuje
neki kodeks da o svom klijentu ne sme iznositi nikakve informacije.
SK: Upravo tako. Prema svojim klijentima imamo veoma strogu obavezu
čuvanja tajne. Ne smemo nikome da iznosimo, niti pričamo ono što nam
klijenti o sebi otkriju. U cilju edukacije, drugim kolegama smemo da
navedemo tehnike koje smo primenjivali, ali i onda detalji iz pri vatnog
života klijenta ostaju stroga tajna. Na ovaj način se između klijenta i
hipnoterapeuta stvara visok nivo poverenja.
AHG: Da li postoji veza između hipnoterapije i samohipnoze?
SK: Obe su aspekti hipnoze. Za hipnoterapiju su potrebna dva čoveka –
hipnoterapeut i klijent. U tom sl učaju stručnjak vodi klijenta kroz njegovu
podsvest i pri tome mu pomaže da u njoj izvrši unutrašnje promene.
Prilikom samohipnoze čovek hipnotizuje samog sebe, sam sebe uvodi u
dublja stanja svesti. To i nije tako neuobič ajeno. Kada svaki dan slušamo
muziku, ili čitamo neku knjigu, to već spada u jednu vrstu samohipnoze.
AHG: Meditacija.
SK: Meditacija i joga su dobri primeri samohipnoze. Osim toga, postoje
specijalne tehnike koje se kod nas mogu usvojiti. U tom stanju čovek sam
sebi može da daje pozitivne sugestije, da kreira pozitivne slike, na primer o
uspehu. U tom slučaju kaže sebi : „Ovo želim da postignem i svoj cilj vidim
13
ostvarenim u realnom svetu”. Ne da će se ostvariti, već kao ostvarenog.
Uživim se u ceo proces i znam da sam na cilju. Na primer, započinjem novi
biznis i iako sam početnik, već vidim kako moj biznis odlično ide, imam
puno klijenata, dolaze mi, uspešan sam, sa svima gradim dobre odnose i sve
to vidim u stvarnosti. I li ako sam, na primer, sportista, vidim sebe na vrhu,
već trčim, plivam, igram stoni tenis ili fudbal kao pravi profesionalac i to
vidim kao unutrašnju stvarnost. Zbog čega je to važno? Zbog toga što za
podsvest ne postoje budućnost, sadašnjost i prošlost, već sve postoji samo u
sadašnjem trenutku i ono što vidim kao sadašnjost, moja podsvest tako i
doživljava. S obzirom da se u spoljnem svetu to još nije ostvarilo, podsvest,
kao ona koja naređuje, putem mog delovanja će me navesti da to pretvorim i
u spoljnu realnost.
Na žalost, ovo važi i u suprotnom smeru. Ukoliko smo puni negativnih
programa, neprekidno zamišljamo zlo i probleme. Ovde ne govorimo o
osnovanim strahovima, već o onima koji su neosnovani. Vremenom se ovi
unutrašnji strahovi pretvaraju u spoljnu realnost. Ovo je rezultat nesvesne,
odnosno nenamerne samohipnoze. Samohipnozu, međutim , svesno
koristimo radi postizanja pozitivnih stvari, pozitivnih ciljeva.
AHG: Koliko su trajne date sugestije?
SK: U podsvesti svakog čoveka paralelno deluje više programa. Kada
govorimo o hipnozi ili hipnoterapiji, ukoliko je kompetentan stručnjak
dobro obavio svoj posao, detaljno ispitao podsvest svog klijenta i pomogao
mu da izmeni negativne programe i unese nove, pozitivne sugestije, pronađe
najbolja rešenja, onda se postižu trajna rešenja.
AHG: Koliko mnogobrojne negativne informacije kojima smo izloženi
potkopavaju ove pozitivne promene?
SK: Mi smo odgovorni za to da pazimo koje informacije primamo. Nismo
prinuđeni da po ceo dan gledamo televiziju, čitamo novine ili novinske
članke koji negativno deluju na nas. Naravno, potrebno je da budemo
14
obavešteni, koristimo internet i medije, ali samo mudro i pametno. Potrebno
je da pazimo na to kakve informacije primamo, isto kao što kada smo gladni ,
pazimo na to kakvu hranu unosimo.
Kada radimo pozitivno programiranje, obraćamo pažnju na to da sve što
čitamo, sve informacije koje stičemo, budu istinite i da nas vode ka
ostvarenju naših ciljeva. Ako nam neko kaže : „Slušaj , ionako ti neće uspeti ,
jer ni drugima nije”, mi onda treba da znamo da tog čoveka ne slušamo.
Želeo bih da svakome preporučim jedan praktičan savet. Ako i mamo neki
cilj koji želimo da postignemo, onda će svako imati o tome neko svoje
mišljenje. Obratimo pažnju samo na one ljude koji su već postigli ciljeve
kojima stremimo , koji su bolji od nas i koji raspolažu praktičnim iskustvom.
Oni će nas naučiti, dok ć e oni koji su puni poraza i neuspeha imati hiljadu
razloga i opravdanja zašto im nije uspelo i zašto „ni tebi neće uspeti”.
Ljudi koji su taj cilj već postigli pokazaće nam stvarne opasnosti od
neuspeha, stvarne rizike, upozoriće nas na šta da pazimo i podržavaće nas u
ostvarenju našeg cilja. Od nas zavisi odabir l judi od kojih želimo da učimo i
da potražimo one koji su uspešniji od nas i koji su ostvarili ciljeve kojima i
mi težimo.
AHG: Mnogi ljudi se plaše hipnoze, pogotovo toga da li će moći da se povrate
iz toga stanja. Da li postoji mogućnost da neko eventualno ostane u ovom
izmenjenom stanju svesti?
SK: Ovaj strah je u potpunosti neosnovan. Ne postoji mogućnost da se neko
ne vrati iz hipnotičkog stanj a svesti. Prvo i pre svega zato što je tzv.
hipnotičko stanje svesti ustvari prirodno. Nije u pitanju nešto što je veštački
izazvano, već jedno prirodno stanje kroz koje svaki čovek prolazi po
nekoliko puta dnevno. Hipnoterapeut samo potpomaže to stanje , kako bi
čovek brže dospeo u dublje nivoe svesti i sprov eo odgovarajuće promene.
Ako bi, pretpostavimo, pošto se u praksi to ne dešava, hipnotizer iz nekog
razloga napustio svog klijenta i pobegao na drugi kraj sveta, klijent bi se i
15
onda prirodnim putem vratio u normalno stanje svesti. Možda bi u
međuvremenu zaspao, ali će se uvek vratiti.
AHG: Koliko je kod nas raširena ova struka?
SK: Ne mnogo. Poznato mi je da postoji nekoliko kolega, ugl avnom u većim
gradovima, koji su isto kao i ja u inostranstvu završili svoje stručno
osposobljavanje, tako da kod nas ima malo hipnoterapeuta i hipnotizera.
AHG: Gde mogu da Vas nađu?
SK: Putem mail-a, na adresi [email protected] . Živim u Senti,
a ukoliko neko želi da dogovori termin za sesiju, da potraži savet il i samo
želi da više sazna o hipnozi, može da me pozove i telefonom. Rado ću
odgovoriti na svako pitanje.
AHG: Da li možemo dobiti broj telefona?
SK: Da, 063/85-71-083.
AHG: Koliko je hipnotičkih sesija potrebno da bi se postigao rezultat?
SK: Zavisi. Puno rezultata se postiže već posle jedne do dve sesije, ali moje
praktično iskustvo je da je kod ozbiljnijih stvari potrebno od tri do šest
sesija. Ukoliko se radi o hi pnocoaching-u (hipnokoučing) na primer, kod
sportista, ili o nekoj drugoj vrsti coaching-a, onda je moguće , uz određenu
redovnost, raditi i mesecima.
AHG: Popričajmo malo o ovoj stranoj reči. Šta ona znači?
SK: Coaching (koučing) je savremena reč, prvobitno se koristila u značenju
trenera u engleskom jeziku. Danas se koristi za svaku vrstu podučavanja
tokom koje potpomažemo drugu osobu u postizanju uspeha u nekoj oblasti
života. Kada, na primer, nekoga podučavamo kako da uči, kako da brzo čita,
kako da poboljša memoriju ili kako da bude uspešan u nekoj oblasti života ,
onda govorimo o coaching-u, a ne o terapiji. Ukoliko to radimo u
hipnotičkom stanju, onda je reč o hipnocoaching -u.