[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

1

BRZA HRANA

Hamburger

Hot dog (u prijevodu znači vrući pas)

Brza hrana (en. fast food) je termin i vrsta hrane koja se u restoranima brze hrane, vrlo brzo priprema i servira i usto je i jeftina pa zbog toga se naziva brza hrana, no ona se još ponekad naziva i junk food (što u hrvatskom jeziku znači hrana smeće). U svijetu su posebno pupularni hamburgeri (kao što je Big Mac, dvostruki hamburger), mesni hamburgeri te pomfriti, to jest prženi krumpirići, ali i gazirana pića, najčešće Coca-Cola. U SAD-u brza hrana najpopularnija, posebno kod djece i tinejdžera. U brzu hranu spadaju hamburger, hot dog, brzo pripremljena piletina, gazirana pića (ponuđena uz brzu hranu) itd.

Neki ljudi misle da je brza hrana vrlo dobra za zdravlje, te zbog toga njihova prehrana uglavnom sadrži brzu hranu. Ostali ljudi smatraju da je takva hrana loša za zdravlje i da je vrlo nekvalitetna, jer ona sadrži mnogo masti i šećera, može naškoditi osobi koja ju je pojela u velikim količinama, te, posebice, da uzrokuje debljinu, tzv. pretilost. Može uzrokovati i ostale zdrastvene probleme, a najčešće su bolesti srca, diabetes , visoki holesterol u krvi, dijabetes kod mlađe djece, te začepljene krvne sudove. Kritizirala ju je talijanska grupa Slow Food koja je govorila i o rizicima brze hrane.

Najpoznatiji restoran brze hrane je McDonald's. Uz McDonald's, popularni su i KFC, Burger King, Wendy's, Taco Bell, Wimpy, Pizza Pizza te Pizza Hut. Lanci restorana brze hrane simbol su globalizacije i utjecaja Amerike, a brza hrana jedan je od simbola savremenog Zapada i ljudskih potreba brzog načina života, a koja ima i sve brži i stresniji ritam u državama Zapada.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

2

VRSTE BRZE HRANE

Burrito

Buritto s prilozima

Otvoreni burrito

Burrito (ili Taco de harina) je tradicionalno meksičko jelo.

Sastoji se od tortilje od pšeničnog brašna punjene nadjevom. Razlikuje se od tacosa, po tome što tortilja posve obavija nadjev, dok je kod tacosa, nadjev vidljiv. Tortilja se obično lagano peče na žaru ili kuha na pari, da omekša i bude savitljivija. U Meksiku su meso i zapečeni grah najčešći nadjev, a ponekad i jedini.

U Sjedinjenim Američkim Državama, burrito općenito uključuje kombinaciju sastojaka, kao što su: riža u meksičkom stilu (s paradajzom, lukom, bijelim lukom i sl.) ili obična riža, zapečeni grah ili kuhani grah, zelena salata, salša umak, guacamole (umak od avokada), meso, sir i vrhnje, a količina varira. Tipični burrito u američkom stilu puni se s više sastojaka od samo mesa i/ili nadjeva od povrća, kao u Meksiku.

Prema narodnoj priči, trgovac Juan Méndez iz Ciudad Juáreza prodavao je tacose na ulici. Koristio je magarca za prijevoz sebe i tacosa za vrijeme Meksičke revolucije (1910.-1921.) Kako bi hranu učinio toplom, zamatao je nadjev u velike tortilje. Ljudi su to nazivali "buritto hranom" što znači "hrana maloga magarca".

Cheeseburger

Cheeseburger je vrsta hamburgera koji sadrži sir, a osnovni sastojci su: goveđi odrezak, sir i hljeb. Njegovo ime je nastalo spajanjem riječi "cheese" (sir) i "hamburger". U pripremi cheeseburgera, sir se izreže i doda pri kraju prženja da se istopi. U restoranima brze hrane, u cheeseburger se najčešće dodaje obični američki sir, ali u mnogim varijantama. Uz to, popularni izbori su mozzarella, gorgonzola, pepper jack ili čedar.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

3

Cheeseburgeri su nastali odvojeno u različitim regijama svijeta. Npr., restoran "Kaelin" u Louisvilleu, Kentucky tvrdi da je 1934. godine izumio cheeseburger.[1] Godinu kasnije, Louis Ballast iz Denvera, Colorado dobio je prava na robnu marku

"cheeseburger".[2]

Tvrdilo se i da je Lionel Sternberger stvorio cheeseburger u Pasadena, Kalifornija između 1924. i 1926. godine. Također, vodi se i rasprava o imenu restorana i točne godine stvaranja.[3] Kad je 1964. godine Sternberger preminuo, magazin Time je 7. veljače 1964. pisao o raspravi.[4]

Jucy Lucy je jedna od podvrsta cheeseburgera, izumljena u Minneapolisu; u njoj se sir stavlja u meso i peče do istapljanja. Cheeseburger može imati više pljeskavca i sira. Dva komada pljeskavice i sira je dupli cheeseburger; dok su ta tri komada trostruki cheeseburger. Više od tri komada se ne koriste u restoranima.

Hamburger

Hamburger je vrsta sendviča u okruglom pecivu, a ista riječ može se upotrijebiti i za kosani odrezak od goveđeg mesa koji se najčešće stavlja u pecivo prilikom izrade takvog sendviča.

Mesnom odresku, koji je osnovni sastojak hamburgera, obično se dodaje povrće poput zelene salate, luka i kiselih krastavaca, te razni umaci poput kečapa, senfa ili majoneze.

Danas mnogi restorani brze hrane upravo na hamburgerima temelje većinu svoje prodaje, a često ih poslužuju u menijima s pomfritom ili nekim sličnim prilozima.

Postoje mnoge suprostavljene teorije o porijeklu imena.

Jedna od teorija nastanka imena je da su hamburgeri dobili ime po njemačkom gradu Hamburgu, gdje je bilo uobičajeno staviti pečenu svinjetinuu klipić, a još jedna teorija govori da su se u Hamburgu komadići mesa slični odrescima u današnjim hamburgerima posluživali zajedno s okruglim pecivima.

Kebab

Doner kebab

Kebab je turski i arapski naziv za razna jela s ražnja ili roštilja ss Bliskog istoka.

Osnovu čini janjetina, govedina ili piletina, razne vrste povrća i umaci.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

4

Kebab se priprema na razne načine. U Evropi je najčešći doner i jufka, SIS, ili iskender kebab.

Vrlo je rasprostranjen u svijetu. Meso za kebab obično se peče u vertikalno postavljenom ražnju koji se okreće.

Meso se kombinira s hljebom i raznim povrćem (uglavnom zelena salata, zelje, paradajz i luk) i raznim umacima.

Kokice

Kokice (engl. popcorn) je naziv za zrna posebne vrste kukuruza (t.zv. pucavac) koja nastaju pri zagrijavanju na oko 200 °C . Nemasne, nezasoljene ili nezaslađene kokice su niskokalorične i spadaju kao cjelovite žitarice u kategoriju zdrave hrane.

Bogate su vlaknima, vitamina B1 B2, kalija, ugljikohidrata i magnezija. Nešto manje sadrže bjelančevine, niacina i folata.

Postoji od opasnost od vrećice u kojima se nalaze kokice iz mikrovalne pećnice. Svi gotovi i polugotovi proizvodi koji se pripremaju u mikrovalnoj pećnici uglavnom sadrže PFOA, kako ne bi propustili masnoću izvan pakiranja, a istraživanja pokazuju da ta tvar ima kancerogena svojstva, djeluje na reproduktivni sustav, jetru, štitnjaču i drugo.

McDONALD'S

McDonald's je američka tvrtka prehrambene industrije i svjetski lanac restorana brze hrane (Fast Food)

McDonald's prvenstveno prodaje hamburgere, cheeseburgere, proizvode od piletine, francuske krompiriće, bezalkoholna gazirana pića (Coca-Cola, Sprite), frape pića i deserte. Nedavno, počeo je nuditi salate, savijače (varijantu burrita koja uključuje

tradicionalno punjenje za sendvič omotano u mekanu tortillu) i voće.

Uz svoj lanac restorana, Korporacija McDonald’s drži manjinski udio u Pret A Mangeru (trgovac sendviča na malo baziran na tržište Velike Britanije), posjedovao je Chipotle Mexican Grill do 2006. i lanac restorana Boston Market do 2007. Organizacija je također proširila McDonald's meni posljednjih desetljeća kako bi uključila alternativne opcije obroka, kao na primjer salate i smotane zalogaje (snack wraps), kako bi se prilagodio rastućem interesu potrošača za zdravlje i wellness. Svaki McDonald'sov restoran rukovođen je putem franšize, pripojenja, ili same

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

5

korporacije. Korporacijski prihodi dolaze od najma, taksi i naknada plaćenih od franšiza, kao i od prodaja ostvarenih od organizacijski rukovođenih restorana. McDonald'sovi prihodi su narasli 27% kroz 3 godine završavajući s 2007. godinom s 22,8 milijardi američkih dolara, i 9% rasta kod poslovnih prihoda završavajući s 3,9 milijardi američkih dolara.

Proizvodi McDonald's-a

Sendviči:

- Big Mac - vrsta hamburgera koji se može kupiti od 1958. godine, a koji je, navodno, bio inspiriran sličnim dvostrukim hamburgerom, koji se prodaje u lancu restorana Big Boy od 1936. godine. Big Mac se sastoji od dva goveđa odreska, posebnog umaka (koji je varijacija popularnog Thousand Isladns dressinga, salate, sira, kiselih krastavaca i luka u pecivu sa sezamom.

U ekonomiji se primjenjuje tzv. "Big Mac indeks", gdje se prema cijeni Big Maca određuje da li je jedna valuta podcijenjena ili precijenjena u odnosu na američki dolar. Ovaj je indeks popularan kod ekonomista jer su svi sastojci za Big Mac jednaki u svakoj zemlji, a razlika u cijeni indikator je konkuretnosti ekonomije prema američkoj.

- Royal Cheese

- McCountry

- Dupli Cheeseburger

- McToast

- Cheeseburger

- Hamburger

- McRib

Pileći proizvodi:

- McChicken

- Chicken McNuggets - pileći medaljoni, u ponudi od 1980. godine. Chicken McNugget je mali komad mljevenog pileća mesa pržen u dubokom ulju.

- Wings

Riblji proizvodi:

- Filet-o-Fish

Krompiri:

- Pommes Frites

- Wedges

Salate:

- Pileća Premium salata

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

6

- Grčka salata

- Vrtna salata

- Miješana salata

Osvježavajuća pića:

- Coca-Cola

- Coca-Cola Zero

- Fanta

- Sprite

- Sok od naranče

Topli napitci:

- Čaj (više vrsta)

- Kakao napitak

Kafa:

- McEspresso

- Cappuccino

- Crna kafa

- Kavfa sa mlijekom

- Café Latte

Deserti:

- Sladoledna torta

- Krafna

- Pita od jabuka

- McSundae sladoled

- McFlurry

- Kornet

- Shake

- Cool pita (pita sa sladoledom)

Pizza

Pizza s rajčicom, sirom, šampinjonima, paprikom i crnim maslinama

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

7

Pečenje pizze u krušnoj peći

Pizza je vrsta jela koje potječe iz talijanske kuhinje (posebno iz napolitanske regije), a koja se sastoji od tankog, najčešće okruglog tijesta premazanog umakom od paradajza, na koje se zatim stavljaju razni dodaci, prije svega sir (orginalno mozzarella), a zatim se peče u peći.

Pizza je vrlo popularno jelo u svijetu, prije svega zbog jeftinih i lakodostupnih osnovnih sastojaka te jednostavnosti spravljanja.

Postoji mnogo vrsta pizza. Najčešće vrste su:

- Margarita - paradajz i sir, ulje (prema originalnom receptu začinjena bosiljkom)

- Capricciosa/Mista, tj. miješana - paradajz, sir, šunka, gljive, masline

- Prosciutto - paradajz, sir, šunka

- Funghi - paradajz, sir, gljive

- Napolitana - paradajz, sir, slani inćuni, kapari

- Quattro formaggi - mozzarella, i još tri vrste sira po izboru između nekih od vrsta gorgonzole, ementalera, edamera, gaude

- Vegetariana - paradajz, sir, razno povrće

- Hawaii - paradajz, šunka, gljive, sir, ananas

- Marinara - paradajz, češnjak, origano, ulje

- Prosciutto crudo, tj. pizza s pršutom - paradajz, sir, pršut

- Bianca - sir, šunka/slanina, vrhnje

- Picante - paradajz, sir, šunka, gljive, panceta, ljuti feferoni

- Al tonno, tj. pizza s tunom - paradajz, sir, tuna, luk, masline

- Pizza s plodovima mora - paradajz, sir, školjke, repići kozica, srdele, maslinovo ulje, peršin, maslina

- Calzone - paradajz, sir, šunka

Prženi krumpirići

Prženi krompirići ili pommes frites (engleski: Chips, američki engleski: French fries) je jelo proizvedeno od krompira. Popularno je u mnogim zemljama svijeta i ima mnogo naziva. Kod nas se češće naziva "pomfrit". Pripada među najnezdravije obroke. Krompir je sam po sebi jako dobar izvor B vitamina, ali jednom kada se uroni

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

8

u vruće ulje, ova se niskokalorična namirnica pretvara u kaloričnu bombu, koja podiže loš holesterol.

Nastao je tako što su siromašni stanovnici Belgije imali običaj da svako njihovo jelo sadrži i male pohane ribice, no kada su se u zimskim mjesecima jezera smrzavala, bili su u nemogućnosti upecati svoj obrok te su stoga

umjesto malih ribica kao prilog jelu stavljali pržene, na trakice narezane, krompire. No, pomfrit je vjerojatno nastao u Francuskoj i to od Antoine-Augustina Parmentiera, samo što to nije nikad nigdje bilo točno zabilježeno. Naziv francuski kruompir nastao je kada su Britanski i Američki vojnici za vrijeme prvog svjetskog rata stizali u Belgiju te su tamo okusili njihove pržene krumpiriće koje su oni prozvali francuskim krompirima iz razloga što je francuski jezik najčesći jezik u Belgiji.

Taco

Taco je tradicionalno meksičko jelo, koje se sastoji od tortilje, napravljene od kukuruznog ili pšeničnog brašna, napunjene ili umotane oko nadjeva.

Nadjevi mogu biti: svinjetina, govedina, janjetina, piletina, morski plodovi, povrće i sir. Uglavnom se jede bez pribora, često s prilozima kao što su salsa, korijander, ljuta ili slatka paprika, paradajz, luk i zelena salata.

Tacosi su popularni u Sjedinjenim Američkim Državama. Mnogi fast food lanci restorana u Sjedinjenim Američkim Državama, kao što su: Taco Bell, Del Taco i Jack in the Box prodaju tacose.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

9

UTJECAJ MCDONALDSA NA RAZVOJ FAST FOOD INDUSTRIJE

Vrlo često se nađemo u situaciji da „umiremo“ od gladi kada se vraćamo s posla, iz škole ili kina, pa najčešće zbog nedostatka snage i volje za kuhanjem svratimo u najbliži fast food da nešto „prezalogajimo“. Uđemo u restoran, naručimo željeno jelo i za par minuta je ispred nas. Nekada se zapitamo kako je sve to krenulo, kada je zapravo počelo doba brze pripreme hrane i ko je dao najviše doprinosa razvoju ovog načina ishrane.

Fast food fenomen se razvio u južnoj Kaliforniji u ranim 40-im dvadesetog stoljeća. Mnogi restorani, pa i restoran u vlasništvu braće Richarda i Maurica Mcdonalda radio je na pripremi i prodaji brze hrane. Uprkos dobrom poslovanju i zaradi tokom 11 godina, braća Mcdonald’s nisu bili zadovoljni i odlučili su unaprijediti način poslovanja. Cilj im je bio da se hrana pravi još bržim tempom, prodaje po jeftinijim cijenama i da se više radi na principu pogonske proizvodnje, a ne restorana. Tako su Mcdonaldsi umjesto nekoliko kuhara specijaliziranih za pripremu brze hrane, a za kojima je bila velika potražnja odlučili angažovati više neobučenih radnika od kojih je svaki činio po jedan mali korak u procesu pripreme hrane. Također su promijenili i izgled restoranske kuhinje, pa su umjesto raznolike opreme za pripremu različitih vrsta jela imali: ogroman roštilj na kojem je jedna osoba mogla da pravi više burgera istovremeno, dio za preljeve u kojem je više osoba istovremeno stavljalo iste začine u svaki burger, fritezu u kojoj se pripremao francuski pomfrit, aparat za točenje i milkšejk mašinu za deserte i napitke, te pult gdje su gosti poručivali i preuzimali narudžbe.

Iako su se već obogatili na prethodnom restoranu, ovaj novi, “Mcdonald’s“, učinio ih je bogatijim, ali i slavnim. Vlasnici restorana iz mnogih krajeva su dolazili s namjerom da kopiraju njihov način pripreme hrane koji su oni nazivali “Sistem brze usluge”. Kopije “Brzog sistema usluge” su se sve više širile po cijeloj Kaliforniji, a danas su prisutne u cijelom svijetu, pa i kod nas, u BiH. Iako nude različite vrste hrane, mnogi lanci fast food restorana, a po uzoru na Mcdonald’s imaju iste karakteristike: u gotovo svakom naručuješ svoju hranu i uzimaš na pultu, drive through narudžbe se vrše preko zvučnika ili prozora kroz koji se i uručuje, hrana dolazi posebno upakovana, u vrećici ili na tacni, većina jela se jede obično bez upotrebe noža ili viljuške, hrana je relativno jeftina, svaki od restorana u lancu je po izgledu sličan ili isti kao ostali, kao i meni i hrana.

Upravo zbog Mcdonaldsa, drugih restorana ovakvog tipa, ali i ljudi čiji tempo života ne dozvoljava drugi način ishrane i življenja, fast food će uvijek biti atrakcija.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

10

Prema Britanskom portalu guardian.co.uk

NAJBOLJI FAST FOOD SPECIJALITETI NA SVIJETU

Sve brži tempo života mijenja mnoge navike, pa tako i prehrambene. Kuhana hrana rijetko su na jelovniku. „Zalogajnice“, pekare, ekspres restorani vrlo su posjećena mjesta, a razlog tomu je ponuda jela, koja je moguće 'grickati usput'. Britanski portal guardian.co.uk, objavio je listu deset najboljih brzih jela na svijetu. Visoko peto mjesto zauzeo je burek, a mianmarska riblja čorba s rižinim rezancima i povrćem na prvom je mjestu.

Zbog mnogobrojnijih obaveza ljudi sve rjeđe pronalaze vremena za prikladan sporo kuhani obrok. U takvim okolnostima broj usputnih „zalogajnica“ u stalnom je porastu. Deset minuta bez imalo truda, prljavog posuđa i razmišljanja o receptu svatko može odvojiti.

Britanski portal guardian.co.uk, stoga je načinio listu najboljih brzih jela na svijetu. Ovo su tradicionalna jela pojedinih zemalja. Među 10 odabranih, na prvom mjestu je mianmarska mohinga odnosno riblja čorba s tjesteninom od riže te povrćem, dok je bosansko hercegovački burek zauzeo visoko peto mjesto.

Mohinga (Mianmar/Burma)

Ovo jelo svojevrsno je varivo s glavnim sastojkom ribom te rižinim rezancima i povrćem. Najčešće sadrži i vlasac te hrskavi sastojak bananina drveta. Bliže je sadržajem 'slow' nego 'fast' foodu, ali se diljem Burme prodaje u sprijeda otvorenim kioscima, pokretnim kolicima i košarama. Jelo se obično jede u jutarnjim satima.

Banh mi (Vijetnam)

Iako pojam sendvič dolazi iz engleskog govornog područja najbolji na svijetu sendvič ne proizvode ni Britanci, ni Amerikanci, nego Vijetnamci. Sastoji se od bijelog kruha punjenog majonezom i paštetom s hrskavim školjkama, povrćem i začinima.

Daulat ki chaat (India)

I treće najbolje jelo, koje se može naći u usputnim uličnim zalogajnicama dolazi iz Azije. Indijski daulat ki chaat slatkasto je jelo, kombinacija mlijeka i pistacija, dok mu narančastu boju daje šafran. Ovaj ukusni specijalitet zapravo se ne prodaje niti u cijeloj Indiji nego samo na ulicama njenog glavnog grada New Delhija i to za vrijeme zimskih mjeseci zbog kvarljivih sastojaka.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

11

Phat Kaphrao (Tajland)

Ovo jelo zasitna je kombinacija mljevenog svinjskog mesa te piletine ili morskih plodova. Uobičajeno za tajlandsku kuhinju i ovo jelo jako je začinjeno sjeckanim češnjakom i čilijem, a uz to se služi riža ili grah.

Burek (Bosna i Hercegovina)

O ovom jelu znamo mnogo. Može biti punjen mesom, sirom, krumpirom ili zeljem, iako u Bosni i Hercegovini burekom se samo naziva tijesto punjeno mesom, a tijesta s

ostalim nadjevima imaju druge nazive poput sirnica, zeljanica, što i Britanci navode u tekstu. Riječ burek dolazi od turske riječi burmak, što znači uviti, zaviti, omotati. Prema guardian.co.uk., burek najbolje ide uz crni čaj. To je vjerojatno osobni dojam, budući da kod nas ovo jelo ide najbolje uz jogurt.

Sfenj (Maroko)

Marokansko slatko jelo koje se prži u dubokom ulju, a sliči uštipcima ili krafnama. Obično se jede ujutro uz kafu ili čaj, ali i u kasno poslijepodne. Služi se isključivo odmah nakon što se pripravi.

Walkie-talkies (Južnoafrička Republika)

Napravljeno je od kokošijih nožica i glava, koje se prvo zajedno kuhaju, a zatim se prema ukusima peku samo sa domaćim začinima. Jelo je nastalo tako što su za vrijeme apartheida bogati zemljoposjednici jeli samo najbolje dijelove kokošijeg mesa, dok su nožice i glave davali radnicima.

Tamales (Meksiko)

Ovo jelo tipični je predstavnik meksičke kuhinje. Sastoji se od pikantnog ili sirnatog umaka s komadićima piletine ili svinjetine. Sve to umotano je u tanke tortilje od kukuruza ili lista banane.

Red red (Gana)

Jelo je slatko - ljuta kombinacija, koja se uglavnom služi vrela, a glavni sastojak je grah. Osim njega uglavnom se dodaju, crveni luk, čili, grašak, palmino ulje.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

12

Currywurst (Njemačka)

Uz burek, Europljanima je ovo jelo dakako najpoznatije. Kobasice iz Njemačke služe se uz pomfrit ili drugu vrstu prženog krumpira i ljuti sos ili kečap.

UVOĐENJE 'ZDRAVIH' MENIJA U RESTORANIMA BRZE HRANE

Posljednje godine tri najpoznatija lanca brze hrane poboljšali su svoje ponude i to menijima koji nude zdravu hranu.

McDonald's je najavio da će u svoju ponudu uvesti sendvič od jaja, tačnije samo s bjelanjcima za doručak, McMuffin. Burger King predstavio je svoj pureći hamburger, a Cracker Barrel

najavio je da može ponuditi tačne informacije o kalorijama i mastima za jela poput pečene piletine te započeo testiranje novog zdravog menija Wholesome Fixin's, gdje postoje jela s manje od 600 kalorija.

Darren Tristiano iz kompanije za istraživanje Technomic kaže da samo četvrtina Amerikanaca naručuje zdravi meni u restoranima brze hrane. On je dodao da se na većini tržišta prodaje samo jedan do dva posto vegetarijanskih hamburgera, te da je pržena piletina prodavanija od piletine s roštilja u odnosu 9 na prema 1. "Potrošači će uvijek izabrati hranu prema okusu, ali to nikada neće biti zdravija hrana", rekao je Tristiano.

Umjesto toga, ovi restorani brze hrane koriste bjelanjke i ćurke na svojim jelovnicima želeći da gostima daju do znanja da u restoranima postoji zdrava hrana, ili bar ne toliko 'nezdrava' i samim time pokušavaju privući ljude. Neki smatraju da su zdravi meniji jedan od marketinških alata da bi se privukli gosti.

Kao što je slučaj kod uvođenja svakog novog proizvoda, oni skreću pažnju na lanac koji ih uvodi, mijenjaju percepciju brenda na bolje. I to s pravom: pureći burger Burger Kinga ima 530 kalorija, 15 posto manje od klasičnog hamburgera. No, ljudi obično bez obzira što se nudi zdravi meni, naručuju nezdravi. Čak i oni koji su došli upravo jer postoji opcija dijetne hrane na kraju naručuju hamburgere i pomfrit. "Ljudi zapravo nemaju interesa za takvu ponudu ali oni će ipak cijeniti to što se nudi", objašnjava Marian Berelowitz iz JWT-a, dodajući da će ipak razmišljati da sljedeći put uzmu neki zdravi meni što se u praksi rijetko kad dogodi.

Pa ipak, Bonnie Rigg iz NPD grupe naglašava da uvođenje zdravijih menija ima perspektivu s obzirom na to da je 8% ljudi prilikom odabira jela vođeno njegovom kvalitetom. To je najjače izraženo u skupini starijih od 65 među kojima 11% preferira

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

13

zdravu prehranu. Ako uzmemo da većina ljudi ruča ili večera u društvu, dovoljno je da jedan od njih odabere zdravi meni, već se otvara prilika se drugi zainteresiraju za njega.

ISTRAŽIVANJA - KOLIČINA SOLI U FAST FOOD HRANI

Naučnici sa australskog Instituta George su promatrali iste fast food namirnice u šest različitih zemalja, u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi, Australiji, Francuskoj i Novom Zelandu. U jednoj porciji Chicken McNuggetsa u SAD-u su pronašli 1,5 gram soli, dok isto jelo sadrži 0,6 grama soli u Velikoj Britaniji te 1,7 grama u Kanadi.

Pileći nuggetsi posluženi u Australiji, Francuskoj i Kanadi sadrže manje soli nego oni američki, ali više nego britanski, prenosi Reuters. Razni burgeri u prosjeku sadrže oko 1,3 grama soli, a ta količina se ne razlikuje značajno od zemlje do zemlje. Naučnici nisu sigurni zašto se u istim namirnicama količine soli razlikuju s obzirom na lokaciju, ali vjeruju da to ima veze sa zdravstvenom politikom zemalja koja zagovara smanjenje upotrebe soli u prehrani.

Proizvođači fast food hrane često ističu kako je redukcija soli u njihovoj hrani teško ostvariva, jer zahtjeva ulaganje u nove proizvodne procese i tehnologije. - Mi smo smanjili količinu soli za 10 posto u pilećem meniju u SAD-u, a smanjenje soli u svim našim jelima za 15 posto ostvarit ćemo do 2015. – ističu u McDonaldsu.

Dobrobiti smanjenja soli

Odraslim ljudima je u prosjeku potrebno oko 2,5 grama soli na dan, no brojne su studije pokazale da u zapadnim zemljama ljudi svakodnevno unose i do peterostruko više. Smanjenje soli u prehrani djeluje poticajno na rad bubrega, smanjuje visoki krvni tlak te rizik od nastanka srčanih oboljenja, ističu naučnici. Tvrde kako je reduciranje soli vrlo efikasna prevencija za brojne zdravstvene poteškoće i jedna od lakših stvari koje čovjek može sam napraviti za svoje zdravlje.

- KOEFICIENT INTELIGENCIJE I BRZA HRANA

Istraživanje Sveučilišta u Londonu pokazalo je kako će djeca koja jedu više brze hrane razviti manji IQ od djece koja redovito jedu svježe kuhana jela.

Ishrana djeteta, ispostavilo se, ima dalekosežni utjecaj na IQ djeteta, čak i kada se svi drugi mogući faktori poput inteligencije u ranoj dobi i imovinskog stanja obitelji uzmu u obzir.

U istraživanju je sudjelovalo 4000 škotske djece između tri i pet godina starosti, i uspoređivali su se učinci brze hrane s učincima svježe kuhanih obroka.

Dr. Sophie von Stumm smatra kako su rezultati očekivani.

- Zdrav razum nalaže kako će hrana koju jedemo utjecati na razvoj mozga, no prethodna istraživanja su se sva fokusirala na učinke specifičnih grupa namirnica umjesto na tipove obroka, rekla je von Stumm.

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

14

- Ovo istraživanje pomoći će s pružanjem čvrstih dokaza raznim javnim kampanjama čiji je cilj smanjiti količinu brze hrane koju jedu djeca u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Von Stumm ističe kako je istraživanje pokazalo da su razlike u ishrani djece velikim dijelom i društveni problem.

- Majke i očevi s manjim primanjima često imaju manje vremena za pripremanje svježih obroka svojoj djeci. Ta djeca postižu slabije rezultate na testovima inteligencije, i često imaju problema u školi.

Slične rezultate postiglo je i istraživanje u Australiji, koje je pokazalo kako djeca koja jedu ‘junk food’ u prosjeku imaju IQ dva boda niži od svojih vršnjaka koji se zdravije hrane. Istraživanje objavljeno u Americi 2010 također je pokazalo kako djeca koja jedu pizze i prženu hranu prije treće godine života imaju IQ do pet bodova niži od vršnjaka koji su jeli svježe kuhana jela s voćem i povrćem.

ISTRAŽIVANJA O NAVIKAMA HRVATSKIH STUDENATA U POTROŠNJI BRZE HRANE

Prehrambene navike su u prošlosti bile relativno stabilne i najviše pod utjecajem prirodnih i klimatskih faktora, odnosno lokalne poljoprivredne proizvodnje. Danas se prehrambene navike mijenjaju vrlo brzo, a na njih najviše utječu društveni mega trendovi. Jedan od važnijih savremenih prehrambenih trendova je i potrošnja brze hrane (Kovačić i sur., 2010). Potrošnja brze hrane još uvijek pokazuje pozitivan trend (Andreson i sur., 2011).

Istraživanje Bowman i sur. (2004.) koje je provedeno među djecom i adolescentima u SAD-u pokazuje kako čak 30,3% ispitanika tokom dana konzumira brzu hranu te da osobe muškog spola češće konzumiraju brzu hranu.

Anderson i sur. (2011.) su utvrdili da mlađi ispitanici (18-24 godine) češće konzumiraju brzu hranu od starijih (55-64 godina) i da se brza hrana najčešće konzumira za ručak i za večeru, a razlozi konzumacije su brza priprema, okus i cijena brze hrane. Na učestalost konzumacije brze hrane utječu sociodemografske karakteristike kao što su visina prihoda, nivo obrazovanja i veličina domaćinstva. Osobe koje žive u domaćinstvima s većim brojem članova (>4 člana), u domaćinstvima s višim prihodima te osobe s višim stepenom obrazovanja učestalije jedu brzu hranu (Stewart i Yen, 2004., Akbay i sur., 2007., Ayo i sur., 2012.). Dosadašnja istraživanja pokazuju da svaki sat produženog boravka izvan kuće povećava vjerojatnost potrošnje brze hrane za 0,5% (McCracken i Brandt, 1987., Ayo i sur., 2012.).

Prehrambene navike se uglavnom stječu u djetinjstvu, u krugu obitelji i prijatelja, te utječu na učestalost konzumacije brze hrane u starijoj životnoj dobi (French i sur., 2001). Mnogi studenti nakon odlaska na studij napuštaju mjesto stanovanja, tj. ne žive više s roditeljima, što utječe na promjenu prehrambenih navika. Često studenti tiokom studiranja odabiru manje zdravu hranu koja je jednostavna i brza za pripremu (Driskell i sur., 2005). Studenti se nerijetko svrstavaju u rizičnu skupinu za konzumaciju nezdrave hrane a konzumiranje brze hrane u restoranima brze hrane je

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

15

postalo dio životnog stila studenata (Davy et al., 2006). Kako je do sada u Hrvatskoj provedeno samo istraživanje o stavovima potrošača brze hrane na zagrebačkom tržištu (Kovačić i sur., 2010), cilj ovog istraživanja je utvrditi navike hrvatskih studenata u objedovanju i u potrošnji brze hrane. Dosadašnja istraživanja pokazala su da su mlađe osobe sklonije potrošnji brze hrane pa su iz tog razloga studenti pogodna populacija za ovo istraživanje (Paeratakul, 2003., Driskell i sur. 2005., Akbay i sur. 2007).

Potrošnja brze hrane

Učestalost konzumiranja brze hrane među hrvatskim studentima prikazana je na grafikonu 1. Najveći udio ispitanika konzumira brzu hranu nekoliko puta mjesečno (42,0%), dok svega 1,5% njih nikada ne konzumira brzu hranu.

Usporedno, većina američkih studenata konzumira brzu hranu 1-3 puta sedmično (Morse et al., 2009), dok korejanski studenti jedu brzu hranu u prosjeku 7,5 puta mjesečno (Kim et al., 2004).

Grafikon 1. Učestalost konzumacije brze hrane

Među ponuđenim jelima brze hrane (hamburger, kebab, prženi krumpirići/pomfrit, hot dog, ćevapi, pizza i ostalo) najveći broj ispitanih studenata konzumira pizzu (79,7%), pržene krumpiriće/pomfrit (48,2%) i hamburger (28,7%). Slijede studenti koji kao obrok brze hrane najčešće odabiru ćevape (20,8%) i kebab (18,5%). Među odgovorima studenata najmanje je zastupljena konzumacija hot doga (8,6%). Od ostalih vrsta brze hrane ispitanici navode sendvič (N=12), pohano meso (posebice

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

16

piletina) (N=11), peciva iz pekarnice (N=7), burek (N=3), gyros1 (N=2), pljeskavice (N=2), lignje (n=2), falafel2 (N=1), hrenovke (N=1), pržene ražnjiće (N=1), štrukle (N=1) i vegeburger (N=1). Rezultati istraživanja o potrošnji brze hrane u istočnoj Africi, u Kampali pokazali su da stanovnici Kampale među jelima brze hrane najčešće odabiru pržene krumpiriće/ pomfrit, pohanu piletinu i riblje štapiće te pizzu i kebab (Ayo i sur., 2012).

Anketnim ispitivanjem utvrđeno je i vrijeme konzumiranja brze hrane. Postojala je mogućnost više odgovora, a dobiveni rezultati pokazuju kako najviše ispitanika konzumira brzu hranu za ručak (48,7%) i za večeru (38,7%) što je jednako rezultatima istraživanja Anderson i suradnika (2011). Za međuobrok brzu hranu konzumira 27% ispitanih studenata, dok brzu hranu za doručak odabire tek 6,3% ispitanika.

Istraživanje Brevard i sur. (1996) pokazuje da studenti odlaskom na studij mijenjaju prehrambene navike i učestalije konzumiraju brzu hranu u odnosu na učestalost konzumacije brze hrane prije studija pa je iz toga razloga ispitanicima postavljeno pitanje „Mislite li da ste prije dolaska na studij jeli manje brze hrane?“. Čak 60,6% ispitanika smatra da su prije dolaska na studij jeli manje brze hrane što se može povezati s osnovnim obilježjima brze hrane, a to su dostupnost brze hrane, pristupačna cijena, te brza i jednostavna priprema.

Važnost pojedinih obilježja brze hrane

Važnost pojedinih obilježja brze hrane mjerena je na skali od 5 stupnjeva, gdje 1 predstavlja „potpuno nevažno obilježje“, a 5 „vrlo važno obilježje“.

Najvažnija obilježja brze hrane za ispitane studente su okus (srednja vrijednost 4,68) i miris (srednja vrijednost 4,38) (Tablica 2). Nakon toga slijede cijena, sigurnost hrane i izgled. Najmanje važnim obilježjem ispitanici su ocijenili trend takve prehrane (srednja vrijednost 2,15). Slični rezultati dobiveni su u istraživanju Driskell i sur. (2005) prema kojem su studentima najvažnija obilježja pri izboru hrane dostupnost, okus i cijena.

Tablica 2. Važnost pojedinih obilježja brze hrane

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

17

Prehrambene navike

Ranija istraživanja pokazala su povezanost između potrošnje brze hrane i prehrambenih navika (mjesto i vrijeme konzumacije obroka, društvo). Veći udio ispitanih studenata živi s obitelji (51,4%). Među njima (N=339) svega 15,5% objeduje (doručak, ručak ili večera) s obitelji svakodnevno, a najveći je udio onih koji s obitelji objeduju 1-4 puta tjedno (31,1%). Samo 8,8% ispitanika s obitelji objeduje 5-6 puta tjedno, a njih 2,4% ne objeduje s obitelji. Ispitanici koji ne žive s obitelji (42,2%) očekivano objeduju sa članovima obitelji samo kada ih posjete. Čak 18,1% ispitanika objeduje gotovo svakodnevno (više od 6 puta tjedno) izvan kuće dok njih 6,1% ne jede izvan kuće. Najveći je udio onih ispitanika koji objeduju izvan kuće 1-4 puta tjedno (41,7%). Među ispitanim studentima je 17,6% onih koji objeduju izvan kuće 5-6 puta tjedno, odnosno 16,5% onih koji objeduju izvan kuće manje od jednom tjedno.

Utjecaj sociodemografskih obilježja studenata na potrošnju brze hrane

Utvrđena je razlika između učestalosti konzumiranja brze hrane među ispitanim studentima s obzirom na stručnu spremu roditelja (÷2=69,356, p=0,000) prosječni mjesečni džeparac (÷2=37,374, p=0,005) i dob ispitanih studenata (÷2=185,477, p=0,000).

Stariji ispitanici (>23 godine) konzumiraju manje brze hrane što je jednako rezultatima istraživanja autora Anderson i sur. (2011). Studenti čiji roditelji imaju viši stupanj obrazovanja rijeđe jedu brzu hranu što se može povezati s time da visokoobrazovani roditelji educiraju djecu o važnosti pravilne prehrane i o štetnosti učestale konzumacije brze hrane. Ispitanici s višim mjesečnim džeparcem učestalije jedu brzu hranu (p=0,005) što je u skladu s rezultatima istraživanja autora Ayo i suradnika provedenog 2012. godine. Nije utvrđena razlika između učestalosti konzumiranja brze hrane s obzirom na ostala sociodemografska obilježja (spol, mjesto odrastanja, mjesto stanovanja, broj članova kućanstva) (pˇÝ0,05).

Utvrđeno je da postoji povezanost potrošnje pojedinih namirnica brze hrane i spola ispitanika (pˇÜ0,05). Ispitanici muškog spola učestalije konzumiraju hamburger, ćevape i kebab, dok ispitanici ženskog spola češće konzumiraju pržene krumpiriće/pomfrit. Ne postoji razlika u odabiru pojedinih namirnica i jela brze hrane s obzirom na ostala ispitana sociodemografska obilježja (pˇÝ0,05).

Utjecaj prehrambenih navika na potrošnju brze hrane

Rezultati istraživanja pokazuju da postoji razlika između prehrambenih navika te potrošnje brze hrane. Ispitanici koji ne objeduju ili rijeđe objeduju s obitelji češće konzumiraju brzu hranu (÷2=51,035, p=0,010). Razlog tomu može biti dostupnost brze hrane, pa ispitanici koji često objeduju izvan kuće i oni koji ne žive s obitelji češće konzumiraju brzu hranu (pˇÜ0,05) što je jednako rezultatima istraživanja koje su proveli Ayo i sur., 2012. Nije utvrđena statistički značajna razlika između potrošnje pojedinih jela brze hrane s obzirom na prehrambene navike (pˇÝ0,05). Ispitanici koji žive s obitelji u znatno manjoj mjeri misle da su prije dolaska na studij jeli više brze hrane u odnosu na one koji ne žive ss porodicom što se može povezati s

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

18

osamostaljenjem, studenti napuštanjem obitelji pri odlasku na studij počinju češće jesti brzu hranu (÷2=20,873, p=0,000).

ISTRAŽIVANJA O PONAŠANJU U VEZI SA ZDRAVLJEM U DJECE ŠKOLSKE DOBI 2001/2002

Prehrambene navike

Djetinjstvo i adolescencija su razdoblja kada su povećane fiziološke potrebe za hranjivim tvarima, a velika nutritivna vrijednost namirnica od izuzetne je važnosti. Uz prehrambene navike adolescenata veže se razvoj rizičnih faktora za nastanak hroničnih bolesti u odrasloj dobi, a u smislu prevencije važno je prihvaćanje zdravih stilova života.

Adekvatan unos energije i hranjivih tvari tokom djetinjstva i adolescencije ne samo da će smanjiti rizik od nastanka trenutnih zdravstvenih problema kao što su karijes, anemija, zaostajanje u rastu, prekomjerna tjelesna težina i pretilost, nego će također odgoditi ili spriječiti nastanak kroničnih degenerativnih bolesti u odrasloj dobi kao što su kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, moždani udar, neki oblici zloćudnih bolesti, inzulin neovisne šećerne bolesti, osteoporoze.

Prehrambene navike uvelike zavise i o društvenim faktorima tokom adolescencije. One su odraz slabljenja roditeljskih utjecaja te istovremenog utjecaja prehrambenih navika vršnjaka.

Mladi svoje navike stvaraju i pod utjecajem prehrambene industrije i reklama usmjerenih isključivo njima. Promjene načina prehrane povezane su i s izražavanjem želje za nezavisnošću od roditelja i traženjem identiteta. Djeca su najpodložnija populacijska skupina za usvajanje loših prehrambenih navika jer uslijed nedostatka vremena i zaposlenosti roditelja sve češće konzumiraju hranu izvan roditeljskog doma, najčešće kao «fast food» obrok.

Kulturni utjecaji nameću model mršavog tijela. To ima važan utjecaj na stvaranje predodžbe o vlastitom tijelu, tjelesno pouzdanje (body esteem) i samopouzdanje. Nezadovoljstvo vlastitim izgledom i redukcijske dijete česte su među mladima, posebice djevojkama. S obzirom da adolescenti imaju povećane potrebe za energijom i nutrijentima, provođenje redukcijskih dijeta u doba adolescencije može imati negativne posljedice na njihov rast i razvoj.

Rezultati HBSC istraživanja koji se odnose na pitanja vezana uz prehrambene navike mladih značajni su jer omogućuju bolje razumijevanje socijalnih i psiholoških f koji ktora utječu na različite prehrambene navike, a one su karakteristike različitih životnih stilova. Bolje razumijevanje životnih stilova omogućuje bolje i usmjerenije intervencije u smjeru zdravije ishrane i zdravog načina života.

Detaljni upitnik o prehrambenim navikama mladih zbog opsežnosti pitanja HBSC istraživanja bilo je nemoguće provesti pa su pitanja ograničena na konzumaciju voća, povrća, slatkiša i slatkih pića. Djeca su odgovarala na pitanja koliko često

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

19

doručkuju, ručaju i večeraju radnim danima u tjednu, a koliko često to čine vikendom.

Prema rezultatima, 15% djece nikad ne doručkuje radnim danom, a 4% to ne čini niti vikendom. Pet dana u tjednu doručkuje 70% djece, 72% dječaka i 68% djevojčica. Dio djece doručkuje potpuno neredovito (3% doručkuje jedan odnosno dva dana u tjednu, 5% doručkuje tri dana u tjednu, a 4% doručkuje četiri dana u tjednu).

U dobi od 11 godina doručkuje 76,6% djece (77,6% dječaka i 75,4% djevojčica), u dobi od 13 godina 69% djece (70,4% dječaka i 67,4% djevojčica), a u dobi od 15 godina 63,8% djece (67,6% dječaka i 60,9% djevojčica). S dobi se sve manje doručkuje (zamjećuje se pad kod dječaka za 14%, a kod djevojčica za 10%). Subotom i nedjeljom doručkuje 87% djece, 24% više nego radnim danima u tjednu.

Preskakanje doručka može uzrokovati mučninu tokom jutra i ometati procese učenja i pamćenja. Doručak, pogotovo onaj bogat žitaricama, dobar je početak dana, a pridonosi i boljem raspoloženju. Oni koji preskaču doručak češće konzumiraju hranu bogatu mastima, a siromašnu vlaknima tokom ostatka dana.

Voće i povrće su važan izvor ugljikohidrata, vitamina i minerala. Redovita konzumacija tih namirnica, započevši od najranijeg djetinjstva smanjuje rizik za nastanak kroničnih degenerativnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti i rak.

Na pitanje koliko puta sedmično obično jedeš voće i povrće ponuđeni odgovori bili su: nikada, manje nego jednom tjedno, jednom tjedno, 2-4 dana u tjednu, 5-6 dana u sedmici, svakog dana jednom na dan, svakog dana više nego jednom na dan. Isti odgovori bili su ponuđeni i za pitanje koliko često konzumiraju slatkiše, coca colu i druga slatka bezalkoholna pića. Konzumacija «slatkih pića» i slatkiša, koja sadrže puno «praznih» kalorija ometa unos nutritivno puno vrjednijih namirnica. Slatka pića imaju važnu ulogu u doprinosu razvoja pretilosti.

Istraživanje je provedeno u proljeća kada je u Hrvatskoj svježe voće i povrće lako dostupno, uz odgovarajuće ekonomske mogućnosti. Djevojčice jedu više voća i povrća u svim dobnim skupinama, ali se i taj udio s dobi smanjuje.

Svaki dan jednom ili više puta dnevno jede voće 41,9% djece u dobi od 11 godina, a povrće 33,2%, 35,7% djece u dobi od 13 godina jede voće, a povrće 23,7%, voće jede 27,6% djece u dobi od 15 godina, a povrće 19,8%.

Konzumacija voća i povrća opada u oba spola za više od 7% od 11. do 15. godine. S obzirom na to koliko mladi jedu voća, odnosno povrća dnevno Hrvatska je na 13. mjestu od 35 zemalja po konzumaciji voća, a na 23. mjestu po konzumaciji povrća, iako spada u mediteranske zemlje.

Slatka pića svaki dan pije 33% dječaka i 31% djevojčica, a 13,2% dječaka i 16,0% djevojčica ih ne pije više no jednom tjedno. Dječaci piju više slatkih pića dnevno nego djevojčice.

Slatkiše jede jednom ili više puta dnevno 33% dječaka i 36% djevojčica, dok 21,9% djece jede slatkiše jednom tjedno ili rjeđe. U dobi od 13 godina i dječaci i djevojčice najviše jedu slatkiše. Smanjen unos voća i povrća, a sve veća konzumacija slatkih pića na prijelazu iz

[ISHRANA ŠKOLSKE DJECE-BRZA HRANA]

20

dječje u adolescentnu dob može se dijelom objasniti oblikom iskazivanja neovisnosti i autonomije. Stoga se često otpor prema roditeljima iskazuje u obliku opredjeljenja mladih za vegetarijanstvo, preskakanjem obroka ili samostalnom pripremom obroka. Ne smijemo zaboraviti da utjecaj na stvaranje prehrambenih navika djece imaju obitelj, škola, zdravstvo, društvene organizacije, mediji, državna politika koje bi trebale biti stalan izvor zdravih prehrambenih smjernica.

Dostupnost ukusne i jeftine zdrave hrane važna je pri odabiru načina prehrane. Odabir hrane i pića usko je povezan i sa socio-ekonomskim statusom. Postoje naznake da mladi nižeg socio-ekonomskog statusa jedu više grickalica i slatkiša, preskaču doručak i jedu manje voća i povrća nego oni viših ekonomskih mogućnosti.

Literatura:

1. Jump up↑ Morales, Eric César; Carrillo, Julián (2012). "Burritos". In Herrera-Sobek, Maria. Celebrating Latino Folklore. ABC-CLIO. pp. 178–180. ISBN 9780313343391.

2. Kuzman, M., Pejnović Franelić, I., Pavić Šimetin, I.dr. : Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi 2001/2002- Rezultati istraživanja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zagreb.

3. Marina Tomić, Nina Fočić, Božena Marijanović, Jelena Topličanec: Navike hrvatskih studenata u potrošnji brze hrane. Agronomski glasnik 5-6/2012.

4. Pirouznia M. The influence of nutrition knowledge on eating behaviour - the role of grade level. Nutrition & Food Science 2001;31:62-66.

5. Truswell A S, Darnton-Hill I. Food habits of adolescents. Nutrition Rewiews 1981;39:73-99.

6. Thomas J. Food choices and preferences of schoolchildren. Proceedings of the Nutrition Society 1990;50:49-57.