View
0
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
Divrej Tkra B’’H
B-g obećaje da će, bude li čuvao njegove
zapovijedi, narod Izraelov uţivati u svo-
joj domovini u materijalnom blagostanju
i sigurnosti. Ali prenosi i oštro upozo-
renje na izgnanstvo, progone i druga zla
koja će ih zadesiti ako napuste svoj savez
s njime. Ipak, "čak i u zemlji njihovih ne-
prijatelja, neću ih odbaciti; niti ću ih ikad
prezreti, uništiti ih i prekinuti Moj savez
s njima; jer Ja sam G-spod B-g njihov."
Paraša završava pravilima o načinu
vrednovanja različitih vrsta zavjeta B-gu.
Prijevod: Dolores Bettini
(Vajikra 25,1-27,34)
Na Sinajskom brdu B-g prenosi Mojsiju
zapovijedi o šabatnoj godini: svakih se-
dam godina mora se obustaviti sav rad
na zemlji, a njezine plodove svatko slo-
bodno moţe ubrati, i čovjek i ţivotinja.
Iza sedam šabatnih ciklusa slijedi pede-
seta, jubilarna godina, u kojoj će sav rad
na zemlji prestati, sve sluge vezane ugo-
vorom bit će slobodne, a svi prodani po-
sjedi predaka u Svetoj zemlji, bit će vra-
ćeni prvobitnom vlasniku. Tu se nalaze i
zakoni o prodaji zemlje i o zabranama
varanja i lihvarenja.
Paraša Behar-Behukotaj
Godina 10 Broj 30 Broj 30 Zagreb, šabat 20. svibnja 2017. - 24. ijara 5777.
■
divrejtora@gmail.com http://twitter.com/DivrejTora
Šabat Behar-Behukotaj
Jeruzalem 18:51 20:13
Zagreb 20:07 21:09
Rijeka 20:12 21:14
Split 19:58 20:59
Dubrovnik 19:49 20:50
Vinkovci 19:54 20:56
Sarajevo 19:51 20:53
Bihać 20:04 21:06
B. Luka 19:59 21:00
Beograd 19:46 20:58
Novi Sad 19:50 21:02
Subotica 19:53 21:07
Zrenjanin 19:48 21:01
Niš 19:35 20:45
Beč 19:59 21:00
Frankfurt 20:52 21:54
Edison, NJ 19:53 20:54
Dnevni Zmanim za
Grad Zagreb
Na dan, utorak 23.5.2017.
Alot Hašahar 3:17
Najranije Talit 4:09
Nec Hahama 5:17
Najkasnije Š’ma 9:05
Zman Tefila 10:21
Hacot 12:53
Minha Ketana 17:20
Plag Haminha 18:55
Šekia 20:30
Cet Ha-kohavim 21:12
Divrej Tkra
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po alija
Strana 2 D ivrej Tora Strana 2 D ivrej Tora
■
nim stvarima ovoga svijeta. On se
brine za nas i naša zemaljska polja i
stabla. I On prebiva, ne samo u uz-
višenom carstvu Nebesa, već Nje-
gova Bit ispunjava svijet. B-ţji izbor
nevisoke gore Har Sinaja kao mjesta
za davanje Tore tu je da nas pouči
istoj ideji. Kako li je samo primjere-
no što nam Tora kaţe da nam je B-g
upravo na Sinaju zapovjedio zakone
o šmita.
"Kad dođete u zemlju ..." Zemlja se
terba odmarati svake sedme godine.
Šest godina čovjek obrađuje polja, a
sedme treba biti šabat Hašemu za
zemlju; ni zemlja, niti stabla ne smi-
ju se obrađivati. Čak i ono što samo
od sebe uzraste, ne smije se ubirati
(na uobičajen način) sa zemlje ili
stabala. (Tora koristi izraz "vino-
grad", ali to uključuje sva stabla.)
Godina šmita svima daje da imaju
koristi od zemlje (bez uobičajene
stroge razlike između zemljopos-
jednika i drugih), pa i ţivotinjama.
(Šmita daje priliku zemlji da se ob-
novi, a nama daje priliku da u svom
odnosu prema okolišu, uzmemo u
obzir i druga stvorenja koja s nama
dijele Zemlju. To nam pomaţe da
stvari dovedemo u pravu perspek-
tivu, kako bismo ispravno postavili
svoje prioritete.) Šmita nas podsjeća
na to tko je to stvorio i tko još uvijek
vlada.
Imajte na umu da ovdje u B'har po-
stoje četiri zabrane koje se odnose
na šmita, a ima i pozitivna zapovijed
da se zemlja odmori u sedmoj godi-
ni, iz paršat Mišpatim. Vrijedno je
spomenuti, iako to nije tako neobi-
čno, način na koji nam Tora pred-
stavlja područje Ţidovskog zakona i
micvot - s pozitivnim micvot i zabra-
nama. Šabat, šmita, Jom kipur, jom
tov, kašrut (do određene mjere), itd.,
svi su snaţno prošarani ozbiljnim
zabranama. Budući da su takvi, du-
ţni smo se "drţati pravila" kako ne
bismo prekršili B-ţji zakon. Nas bi
trebao motivirati "strah pred Nebe-
sima", strah od grijeha, strah od ka-
zne. Snaţne su to motivacije, ali ne
toliko lijepe i snaţne kao poticaj
"ljubavi prema B-gu" do kojega do-
lazi kada nastojimo strogo ispunja-
vati B-ţje zapovijedi. Šmita se ne
smije gledati samo kao niz zapo-
vijedi "ne radite ovo, ne radite ono".
Moramo se radovati prilici da slu-
ţimo B-gu, pokazati našu vjeru i
pouzdanje u Njega, biti slobodniji
da proučavamo njegovu Toru i
vršimo micvot. Poštivanje šmita nije
samo izbjegavanje zabrana. Ono je
pozitivna izjava o našoj vjeri u
Stvoritelja i Gospodara svijeta.
(Kad je većina Ţidova u Izraelu i
osnovni okvir ţivota po Tori u Iz-
raelu stoji netaknut), Sanhedrin je
duţan brojati sedam uzastopnih
sedmogodišnjih ciklusa - 49 godina.
Na Jom kipur 50. godine, treba
oglasiti šofar (kao i svake godine na
Roš hašanu, i kao što to simbolički
činimo svake godine na kraju Ne'i-
le). Ovu 50. godinu treba proglasiti
"kodešom" kao Jovel - godinom ju-
bileja. Zabranjeno je obrađivanje
zemlje (kao u šmita), kao i sakup-
ljanje onoga što izraste samo od
sebe, te branja plodova s drveta na
uobičajen način. Jovel je svet, mi
"jedemo od zemlje". Tijekom Jovela
svatko se vraća na svoj posjed.
V'ha'avarta šofar t'ru'a ba hodeš ha'-
švii - i puhat ćete u šofar u sedmom
mjesecu. Ovo se smatra otvorenom
Kohen - prva alija -13 + 5 = 18
p'sukim (25,1-18)
Jedan od najpoznatijih početaka se-
dri u Tori: "A B-g govoraše s Moše-
om na Har Sinaju rekavši ...".
"Ma injan šmita ecel Har Sinai?". Ka-
kve veze ima ovdje jedno s drugim?
Ovaj se izraz temelji na neuobičaje-
nim dodatnim riječima u inače po-
znatom stihu: A B-g govoraše s
Mošeom rekavši. Micvot koje slijede
bave se sa šmita, šabatnom godina.
Temeljni postulat našeg vjerovanja
(i spoznaje) jest da je B-g Mojsiju (a
preko njega i nama) objavio čitavu
Toru na Sinaju (a ne samo Deset za-
povijedi, kao što mnogi ljudi - Ţido-
vi i ne-Ţidovi - tvrde). Zašto onda
spomenuti mjesto davanja upravo
ovog skupa zapovijedi? Jedno od
načela po kojima nas Talmud uči
Usmenoj Tori je "kada se jedno pita-
nje izdvaja i dobija poseban tret-
man, ono što iz toga učimo ne odno-
si se samo na to pitanje, već na cijelu
grupu iz koje je ono došlo". Ovdje
učimo: Baš kao što je šmita s svojim
pojedinostima dana na Sinaju (to je
tamo konkretno rečeno), tako su i
sve micvot dane na Sinaju sa svim
njihovim detaljima (a ne samo "na-
slovi poglavlja", kao što neki ljudi
vjeruju). Ova je ideja vaţna kompo-
nenta lanca tradicije i bitna je sas-
tavnica "emunat hahamim", povje-
renja, vjere i sigurnosti koju mora-
mo imati u svaku kariku lanca.
Iako nas ono što učimo iz gore spo-
menutog fenomena u tekstu Tora
uči o svim micvot, na drugoj razini
moţemo postaviti i ovo pitanje:
"Zbog čega je B-g izabrao, da tako
kaţemo, upravo ovaj skup micvot,
kako bi nas naučio općem pravilu?
"Jedan komentator nudi slijedeći
uvid: Micva šmita nas uči (između
ostalog) da se B-g bavi svakodnev-
Strana 3 Strana 3 Godina 10 Broj 30 Strana 3
Postoji više od jednog načina na koji
se moţe objasniti što to pozitivna
zapovijed dodaje našem poštivanju
micvot, kada zabrana(e) već stoji u
knjigama. Ovo je jedno objašnjenje.
Dodatno ... Pretpostavimo da trgo-
vac umjetninama predstavi neku
kvalitetnu krivotvorinu kao original
umjetnika. Sasvim sigurno, trgovac
umjetninama je prekršio halahu
koja zabranjuje varanje u poslova-
nju. No čiji je tu zakon prekršen?
Smatramo li tu vrstu prijevare ra-
binskom zabranom koja je potaknu-
ta navodima Tore vezanim uz odre-
đeni primjer varanja u odnosu na
godine preostale do Jovela. Ne. Mi
tvrdimo više od toga. Mi kaţemo da
nas usmena tradicija uči da je Jovel
okvir za jednu širu kategoriju zabra-
na. Drugim riječima, u ovom sluča-
ju, ne suočavamo se s Torom nadah-
nutim rabinskim proširenjem Zako-
na Tore. Mi smo suočeni s talmud-
skom definicijom Zakona iz Tore.
To nije isto; pravilno razlikovanje
između njih vaţno je da bismo mo-
gli stvari zadrţati u pravoj perspek-
tivi.
Ne samo da čovjek ne smije na ne-
pošten način iskorištavati novčane
probleme svog bliţnjeg već mora
paziti da ne "tlači" ili ne obmanjuje
druge riječima. Ova je zabrana vrlo
ozbiljna, što se vidi iz poveznice ko-
ju redak čini između toga i pošto-
vanja prema Hašemu. Čuvate i pri-
drţavajte se propisa i zakona Tore i
boravit ćete sigurno u zemlji. (Ova
veza između štovanja Tore i dalj-
njeg mirnog i sigurnog ţivota u
Izraelu je često ponavljana tema,
tema koju moramo imati umu u
suvremenom Izraelu.)
Levi - druga alija - 6 + 4 = 10
p'sukim (25,19-28)
Zemlja će obilno uroditi i mi ćemo
do sitosti jesti i boraviti u Zemlji
posve sigurni. Nitko ne bi trebao
postaviti pitanje odakle će stići
hrana (te dvije godine u nizu šmita
ograničenja). B-g obećava blagoslo-
viti zemlju tijekom šeste godine
(dvije godine prije Jovela), tako da će
zemlja dati dosta uroda dovoljno za
tri godine, sadnja u godini nakon
Jovela će zadovoljiti naše potrebe
nakon toga.
Jedan komentator izraţava sljedeću
ideju. Pasuk navodi da ako bi netko
pitao što ćemo jesti ... onda će B-g
zapovijediti Svoj blagoslov da nam
da obilan prinos. Međutim, čovjek
to pitanje ne treba postaviti. Ako
imamo potpuno pouzdanje i vjeru-
jemo bez ikakve rezerve ili pitanja
da će nam B-g priskrbiti, onda On
neće morati zapovijediti blagoslovu
koji da dođe; to će se dogoditi kao
prirodna reakcija na tu vjeru.
Razmislite o ovome ...
Zvuči li gore opisana situacija kao
"oslanjanje na čudo", što ne bi treba-
lo činiti? Moţda moţemo reći da je
ovo drugačije. Ako netko prelazi
vrlo prometnu ulicu zatvorenih oči-
ju, to je, u najmanju ruku, neodgo-
voran čin. Mi ne smijemo reći: B-g
će me spasiti - ako ima nešto što
moţemo sami poduzeti u vezi situ-
acije (kao na primjer, otvoriti oči i
pogledati u oba smjera prije prela-
ska itd.)
Ali što mi tu moţemo učiniti? Više
posaditi? U redu. I druge mjere ta-
kođer. Ali najvaţnija je činjenica da
je B-ţja braha dio ugovora s Njim.
Mi činimo svoj dio. On radi svoj.
Ponekad On čini više nego "se tra-
ţi". To je ono na što se nemamo
pravo oslanjati, bez da uloţimo
vlastiti trud.
Zemlja se ne smije prodavati zau-
vijek budući da je se na Jovel vraća
njenim izvornim vlasnicima.
Ako je neki čovjek bio zbog siroma-
štva prisiljea prodati zemlju svog
referencom na Jom kipur Jovela te
skrivenom referencom na drugo
puhanje u šofar u sedmom mjesecu,
naime, na Roš hašanu. Zvuk šofara
poziv je na pokajanje. Rašei teivot
(početna slova) gore navedene iz-
reke čine riječ t'šuva.
U poslovanju s drugima valja se po-
našati etički; zabranjeno je varati u
poslovanju (budući da se na Jovel
zemlja vraća svojim izvornim vlas-
nicima, nekretnina se kupuju samo
na određeno razdoblje. Stoga bi
cijene trebale odraţavati broj preos-
talih godina do sljedećeg Jovela. Ovo
je kontekst općih micvot u vezi pra-
vilne poslovne prakse.)
S gledišta micvi
Evo još jednog primjera područja
zasićenog velikim brojem različitih
zabrana uz pozitivnu micvu koja
nam nalaţe da se ponašamo u skla-
du sa slovom i duhom halahe. Moţ-
da je to jedan od razloga za poziti-
vnu micvu u tim područjima. Tehni-
čki gledano, pozitivna naredba nije
"potrebna", budući da bi nas već
izbjegavanje svih zabrana dovelo u
sklad s B-ţjom voljom.
Stoga se pozitivna micva moţe shva-
titi u smislu da od nas zahtijeva da
ono što činimo, činimo srcem, da ne
kršimo duh zakona i da budemo
spremni ići "preko onoga što duţ-
nost nalaţe" (lifnim mišurat hadin).
Nadalje, kroz pozitivnu micvu mo-
ţemo doseći višu razinu svetosti,
budući da smo suočeni s k'došim
t'h'ju. Rambam opisuje određene
situacije u poslovanju u kojima se
tehnički neke stvari moţe izbjeći, ali
se smatra da to nije postupanje na
"pravi ţidovski način". Moţda nam
pozitivna zapovijed dolazi i zato da
nas pouči da se ne koristimo tehni-
čkim "rupama u zakonu", već da se
vodimo najvišim mjerilima poslov-
ne etike.
(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija
Strana 4 D ivrej Tora Strana 4 D ivrej Tora
■
kao da nam B-g kaţe: Pogledaj i sjeti
se što sam učinio za tebe. Sada budi
dobar prema svojim bliţnjima.)
R'vi'i - četvrta alija - 8 + 11 + 3 + 4 =
26 p'sukim - (25,39-26,9)
Ovaj povezna alija sastoji se od 4 di-
jela – po dva od B'har i B'hukotai.
Ako Ţidov sebe proda u ropstvo
zbog siromaštva (ili bilo kojeg dru-
gog razloga), njegov se gospodar ne
moţe prema njemu odnositi s prezi-
rom. Prema njemu će se odnositi
kao prema zaposleniku, i on ostaje
kod svog gospodara samo do Jovela.
(Ovo je maksimalna duljina, u nor-
malnim okolnostima ţidovski sluga
se pušta na slobodu mnogo prije.)
Na Jovel, on i njegova obitelj se vra-
ćaju u svoju zemlju koja im pripada
po nasljeđu. Mi smo sluge B-ga (i ne
bismo trebali biti podređeni drugim
ljudima), niti jedan Ţidov ne smije
se prodati na poniţavajući način
putem trţnice robova. Nemojte ga
podvrgavati teškom radu, koji sla-
ma duh.
Ţidovi (prema zakonu Tore) mogu
posjedovati neţidovske robove, i
takvi robovi postaju nasljedna imo-
vina. Ove se robove ne pušta na Jo-
vel, već ostaju u trajnom vlasništvu
njihovih vlasnika.
Ako Ţidov postane robom neţidov-
skome gospodaru, ne smijemo do-
pustiti da to tako ostane. Otkupiti
ga treba njegov bliski rođak, ili on
sam, ako namakne sredstva. Treba
načiniti pravičan izračun za nakn-
adu njegovom gospodaru. Ne smi-
jemo dopustiti da mu njegov gos-
podar slomi duh. Sve je to zato što
je Izrael podređen B-gu, koji nas je
otkupio iz egipatskog ropstva. Mo-
ramo Mu biti predani, ne smijemo
praviti laţne bogove, ni idole, ni
obredne stupove, niti smijemo klek-
nuti na "ukrašen kamen".
"Drţite moj šabat i poštujte Moje
Svetište, Ja sam B-g. Kao što je ranije
spomenuto, najvjerojatnije je da se
ovdje spomenuti šabat odnosi na
š'mita. Ako je tako, onda se kraj
knjige podudara s početkom sedre.
Ako drţimo Toru i micvot, onda će
Vječni pruţiti blagotvornu, pravo-
vremenu kišu i obilne usjeve. Prinos
s polja bit će tako velik, da će se sva-
ka poljoprivredna sezona stapati sa
sljedećom. I imat ćemo obilje hrane -
na svojoj vlastitoj zemlji.
"Ako hodate putem mojih propi-
sa ..." Raši kaţe da ovo nije samo još
jedan način da kaţemo "drţite mi-
cvot", već to upućuje na naš zadatak
da budemo zaokupljeni načinom
ţivota Tore & micvot. Jedan drugi
komentator ukazuje na riječ "hoda-
ti" i kaţe da je nedostatno samo
"nepomično stajati" u okruţju mi-
cvot, već da čovjek mora stalno
napredovati prema većim duhov-
nim visinama.
Poljska stabla će davati svoje plo-
dove. Raši kaţe da se to odnosi na
ona stabla koja nisu voćke, koja će
uroditi plodovima kada B-g da svoj
puni blagoslov. Daljnja nagrada (ili
rezultat) za slijeđenje Tore i drţanje
micvot bit će mir i spokoj u zemlji
(Izraelu). Oboje, prirodne katastrofe
(divlje zvijeri), kao i ljudske neprija-
telje, Vječni će drţat na odstojanju.
A kad se susretnemo s našim nepri-
jateljima, B-g će nam dati moć da ih
silno pobijedimo. Ako se budemo
drţali svog dijela pogodbe (da tako
kaţemo), bit ćemo blagoslovljeni
plodnošću i B-g će se drţati Svog
saveza s nama.
Hamiši - peta alija - 37 p'sukim -
(26,10-46)
Ova alija sadrţi "tohaha", jedan od
dva odlomka Tore u kojima se na-
lazi iscrpna opomena narodu, koja
upozorava na strašne posljedice
koje će proizaći iz nepoštovanja
nasljedstva, on ili njegov rođak
mogu otkupiti zemljište plaćnjem
proporcionalnog iznosa (ovisno o
tome koliko godina ostaje do Jovela).
Ako se ne otkupi prije Jovela, zemlja
se svojim nasljednim vlasnicima
vraća na Jovel.
Š'liši - treća alija -10 p'sukim – 25,9
-38
Ako netko proda kuću u gradu opa-
sanom zidinama (opasanom zidi-
nama, zapravo znači iz doba Jeho-
šue, tj. prvobitnog osvajanja), ima
najviše godinu dana da je otkupi;
ako je ne otkupi, ona ostaje zauvijek
imovinom novog vlasnika. Otkupiti
je tijekom godine dana znači vratiti
puni iznos koji je plaćen, tj. nema
odbitka za vrijeme koje je kupac ta-
mo ţivio. (Tehnički, ovo je izuzeće
od zabrane Tore protiv kamata.)
Otkupljivanje kuće u gradu opasa-
nom zidinama je micva. S druge
strane, za kuće u neopasanim gra-
dovima vrijede ista pravila kao za
zemlju - otkup je moguć do Jovela,
kada se kuća vraća prvobitnim na-
sljednim vlasnicima. Kuće u gra-
dovima Levita (čak i opasanim gra-
dovima) mogu se otkupiti i nakon
jedne godine, a vraćaju se Leviju na
Jovel. Levi ima nasljedna prava na
one posebne (konkretno njih 48)
gradove. Zabranjeno je mijenjati
područja oko tih gradova prodajom
dijelova zemlje na trajnoj osnovi.
Obvezni smo pomoći svom bliţ-
njem koga su zadesila teška vre-
mena. Ne smijemo uzimati kamate
za osobne zajmove koje dajemo da
bismo mu pomogli da se izvuče. "Ja
sam B-g koji sam vas izveo iz Egip-
ta, i doveo vas u zemlju, da budem
vaš B-g."
(Ovo definitivno nije pogrešan za-
ključak – ovo naglašava B-ţju ţelju,
nazovimo to tako, za Njegov narod
da brinu jedan za drugoga. To je
(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija
Strana 5 Strana 5 Godina 10 Broj 30 Strana 5
otkupiti (čak ni ţivotinjom veće vri-
jednosti). Ako on to pokuša učiniti,
tada su obje, i ona prva ţivotinja i
njezina zamjena (t'mura) posvećene
za Mikdaš. Ţivotinju koja nije prikla-
dna za ţrtvenik kohen treba procije-
niti, a potom se moţe otkupiti do-
davanjem 1/5 njene vrijednosti.
Osoba također moţe ponuditi vri-
jednost kuće, i u tom slučaju kohen
određuje njenu vrijednost, a kuća se
moţe otkupiti dodavanjem 1/5
vrijednosti.
Ako je, primjerice, darivanje vrijed-
nosti muškog djeteta u dobi između
5 i 20 godina jednako zalogu od 20
šekela, zašto jednostavno ne doni-
rati 20 šekela? U čemu je smisao
imenovanja određenih iznosa kao
"vrijednosti" osobe?
Dio odgovora djeluje sasvim očit.
Mi se psihički mnogo snaţnije po-
vezujemo s davanjem vrijednosti
osobe za Beit HaMikdaš, nego što
bismo to s pukom novčanom vrijed-
nošću. A posebno ako smo ta osoba
mi sami ili nama voljena osoba. Su-
vremena psihologija prikupljanja
sredstava uzima u obzir tu ideju.
Usporedite emocionalnu vezu s da-
vanjem, recimo, $100 u dobrotvorne
svrhe, i davanjem tih istih $100 ali
pod nazivom "udomljavanja djete-
ta" na određeno vremensko razdo-
blje. Iznos novca je jednak. No emo-
cionalni odgovor je posve drukčiji.
Š'vi'i – sedma alija - 6 + 7 + 6 = 19
p'sukim - (27,16-34)
Ako osoba posveti vrijednost svoje
imovine za Mikdaš, kohen će je proci-
jeniti na temelju kvalitete i broja
godina do sljedećeg Jovela. Nju se
zatim moţe otkupiti dodavanjem
jedne petine. Ako osoba nije otku-
pila zemlju, Jovel je ne oslobađa za
nju, već umjesto nje za Mikdaš kao
posvećenu nekretninu. Isto vrijedi
ukoliko su sluţbenici u Mikdašu
prodali nekretninu prije otkupa. Na
Jovel ona se vraća Mikdašu.
Ako imovina o kojoj se radi nije nas-
ljedna, već kupljena, tada se pravila
drugačija. Zemljište se procjenjuje
na isti način, ali se ono na Jovel vra-
ća svojim izvornim vlasnicima, a ne
Mikdašu.
Prvine su automatski posvećene za
ţrtvenik; ne smije ih se posvetiti kao
neki drugi korban. Ovo pravilo da se
jedna svetosti ne zamjenjuje dru-
gom, odnosi se i na druge kategorije
korbana. Ne-košer ţivotinja donirana
Mikdašu se prodaje. Ako je nešto po-
svećeno za Mikdaš (a ne vrijednosti
toga), to se ne moţe otkupiti, ono
ostaje sveto.
Posvećena imovina odlazi kohanim.
Osoba koja čeka izvršenje smrtne
kazne ima status "herema" (neotku-
pive stvari). Desetina od zemlje (ov-
dje se odnosi na maaser šeni) je sveta,
nju treba (ili pojesti u Jeruzalemu
ili) otkupiti.
Desetinu od ţivotinja (krava, koza,
ovaca) treba odvojiti brojanjem
svake desete, bez obzira na odike
ţivotinje. Te su ţivotinje svete i
mora ih se jesti samo u Jeruzalemu i
u uvjetima obredne čistoće. Maaser
b'heima se ne moţe otkupiti. Prekr-
šaj ovog pravila dovodi do toga da
se obje ţivotinje smatraju svetima.
"Ovo su micvot ... na Sinaju." Ovim
završnim pasukom sedre (i knjige
Vajikra), završava odlomak koji je
bio započeo prvim retkom B'hara,
uobičajenim partnerom sedre B'hu-
kotai.
Tore i micvot. Zbog toga što je tako
bolno čuti ove strašne riječi – pose-
bno kada znamo koliko su se često
ostvarivale – razvio se običaj da ovaj
dio čitamo tihim glasom. Sramimo
se što nam B-g treba zaprijetiti na
tako upečatljiv način. Bilo je vreme-
na kada nitko nije ţelio upitnu čast
primanja ove alije. Danas je minhag
da se pozove rabina, gabaja ili sa-
mog baal koreia na ovaj odlomak.
Tohaha je uvijek uključena u samo
jednu aliju koja počinje i završava u
"veselijem" tonu. To je razlog za
znatno različitu raspodjelu redaka
unutar alijot ove sedre.
Značajna tema tohaha je veza izme-
đu drţanja zakona šmite i zadrţa-
vanja zemlje u našem posjedu.
Uvijek moramo biti svjesni da mi
Erec Jisrael ne zadrţavamo bezu-
vjetno. Pred nama je jasno opredje-
ljenje i odgovornost da drţimo Toru
i ispunjavamo micvot kao pojedinci i
kao zajednica. Šmita je zapovjeđena
u prethodnoj sedri. U ovotjednoj
sedri, predstavljene su nam strašne
posljedice nepoštivanja ove vaţne
micve.
Stalno se navode tjelesne i duhovne
koristi od poštivanja micvot, te ono
suprotno za njihovo zanemarivanje.
Ova kombinacija obećanja dobroga i
prijetnje lošim, zajedno sa sveukup-
nim micvot Tore, čini savez između
B-ga i Izraelskog naroda na Sinaju
kroz Mošea.
Šiši - šesta alija - 15 p'sukim - (27,1
-15)
Pri zavjetovanju sredstava za Mik-
daš, moguće je ponuditi "vrijednost"
osobe. Tora navodi iznose za
pojedince ovisno o spolu i dobi. U
slučaju kada je donator siromašan,
kohen moţe umanjiti taj iznos. Ako
netko zavjetuje za Mikdaš ţivotinju
koja ispunjava uvjete za korban, on
tu ţivotinju ne smije zamijeniti ili
(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija
■
Rav Kook:
Šemita – prozor u budućnost
Strana 6 D ivrej Tora Strana 6 D ivrej Tora
■
vremeno su obnovljeni tijekom šabat-
ne godine. Sa zabranom kupnje i pro-
daje šemita proizvoda, smanjuje se
ekonomska konkurencija. Štoviše, srce
dolazi na višu razinu na kojoj prepoz-
naje bratstvo svih stvorenja. Smijemo
jesti od plodova zemlje samo ako su
oni dostupni i ţivotinjama u polju.
Šabatna i jubilarna godina predokus
su buduće utopije. One naviještaju
dolazak mirnog novog svijeta koji je
rezultat uzvišenije duhovnosti.
Uzdizanje poljoprivrede
Do tada, naša je odgovornost uzdići
poljoprivredni rad s njegove niske
razine. To postiţemo kroz sveto svje-
tlo u tehnologiji i znanosti. U buduć-
nosti, kaţu nam mudraci, svi umjetni-
ci će ostaviti svoja umijeća i raditi na
zemlji (Jevamot 63a). To ne znači da
više neće raditi u svojim poštovanim
profesijama, nego da će sve umjetno-
sti i znanosti biti korištene za otkup-
ljenje zemlje i njenog teškog rada od
njihove iskonske svrhe.
Međutim, taj progres u poljoprivre-
di, otkupljuje samo ljudsku vrstu. To
je samo priprema za otkupljenje čita-
vog svijeta. U konačnom otkupljenju,
rad na zemlji neće biti duţnost, nego
privilegija i zadovoljstvno. Mi ćemo s
uţitkom hodati Edenom (Eden znači
'zadovoljstvo'), raditi u njemu i čuvati
ga.
Postoje razine budućnosti i veće od
Edenskog vrta. No, Eden je više od
proročke vizije; Eden je stvarnost u
kojoj se transcendiraju svi oblici rada i
čuvanja.
Proročka slova
Pet dvostrukih slova
Od 22 slova u hebrejskoj abecedi, 5
nazivamo 'dvostrukim slovima' jer se
njihov oblik razlikuje kada su na kraju
riječi. Tih pet slova su mem, nun, cadi,
pe i haf. Kada ih stavimo zajedno, do-
bijemo M-N-C-P-H.
כ פ צ נ מ
ך ף ץ ן ם
Prema talmudskoj tradiciji (Šabat
104a), dvojni oblik ovih slova seţe sve
do proroka. Skraćenica M-N-C-P-H
moţe se čitati kao Min cofim – 'od
proroka'.
Od proroka
Ta tvrdnja da specijalni oblici ovih
Poput Edenskog vrta
Pitajte bilo kojeg poljoprivrednika i
reći će vam da poljoprivreda nije lak
posao. Oranje, sadnja, plijevljenje,
obrezivanje, ţetva itd. No, međutim,
tako treba biti. Svijet je izvorno zami-
šljen da bude poput Edenskog vrta.
Poljoprivredni je rad proklet tek na-
kon Adamovog grijeha – „U znoju lica
svoga jesti ćeš kruh svoj“ (Berešit
3,19).
Međutim, kako čovječanstvo moral-
no napreduje, zemlja odgovara blago-
slovom. Talmud u Ketubot 111b pred-
viđa da će u budućnosti kolači i lijepa
odjeća nicati direktno iz zemlje. U to
vrijeme, čak i fizički rad pridobit će
uzvišeniji karakter.
Kroz micvu o šemita (šabatnoj godi-
ni), dan nam je pogled u taj budući
svijet. Tijekom te godine u kojoj ne
obavljamo nikakav posao na zemlji,
zadovoljni smo plodovima koje ze-
mlja prirodno daje. Baš kao u mirnom
svijetu Edenskog vrta, mi uţivamo u
B-ţjem obilju bez vlastite muke i tru-
da.
Drugi aspekti Edenskog vrta pri-
Strana 7 Strana 7 Godina 10 Broj 30 Strana 7
riječi – najsvetiji. Završni oblici naj-
točnije ocrtavaju srţ slova te u potpu-
nosti izraţavaju njegovu krajnju svr-
hu. Kako bismo bolje razumjeli ovu
tvrdnju, moramo analizirati morfo-
loške razlike između tih dvaju oblika
slova.
Kod četiri slova – nun, cadi, pe, haf –
obični oblik je manji i tijesniji. 'Noga'
slova je zavinuta prema gore. Oblik
koji se pojavljuje na kraju riječi pak,
dozvoljava 'nozi' slova da se u potpu-
nosti 'ispruţi'. Taj završni oblik izra-
ţava puni sadrţaj i snagu ovih slova.
Dva oblika slova mem razlikuju se
na drugačiji način. Obični mem ima
mali otvor na dnu. On se naziva još i
'mem petuha' (otvoreni mem). On je
otvoren i otkriven svima.
Završni mem je zatvoren sa svih
strana. On se naziva i mem setuma –
zapečaćeni mem. Ili moţda – ezote-
rični mem. Taj oblik slova mem je sve-
tiji od običnog. Stoga su najsvetiji za-
pisi, kamene ploče u kojima je bilo
uklesano Deset zapovijedi, sadrţavale
samo zapečaćena slova mem. Završni
mem je zatvoren i sakriven. On čuva
svoju unutarnju tajnu koja zbog svoje
duboke svetosti ne moţe biti otkri-
vena svima.
Zašto se ta uzvišenija forma slova
koristi na kraju riječi? Skriveno svjetlo
pojavljuje se u svakoj plemenitoj viziji.
Skriveno svjetlo slova M-N-C-P-H,
pripada kraju. Kada se ta slova po-
javljuju na početku ili u sredini riječi,
ona su otvorena i otkrivena. Njihovo
svjetlo postojano raste sve dok ne
dođe do svog završnog oblika.
Proroci su nazvani cofim, vizionari,
jer su darovani proročkom vizijom.
Njihova je veličina bila u tome što su
mogli spoznati krajnji ishod dok su
još ţivjeli u sadašnjosti. Razumljivo,
upravo su ti cofim bili oni koji su
shvatili da uzvišeniji oblici slova
pripadaju kraju…
Prevela Anja Grabar
slova seţu od proroka zahtijeva objaš-
njenje. Mošeova Tora je potpuna sama
po sebi. Čak ni proroku nije dozvolje-
no nadodati novu micvu. Tora izričito
kaţe,
„Ovo su proglasi, zakoni i zapovi-
jedi koje je B-g postavio između Sebe i
Izraela na Sinaju, rukom Mošea“ (Lev
26,46).
Izraz „Ovo su zakoni“ upućuje na to
da su samo zakoni koje je Moše zapi-
sao u Tori, zakoni koje je B-g postavio
između Sebe i Izraela. Kako bi proroci
mogli promijeniti Toru dodavanjem
novih oblika slova?
Talmud objašnjava da proroci za-
pravo nisu uveli ništa novo. Oduvijek
su postojala dva oblika tih slova. Me-
đutim, s vremenom se zaboravilo koji
oblik se koristi na kraju riječi, a koji na
sredini ili na početku riječi. Proroci
nisu promijenili te oblike, već su
obnovili znanje o tome koji se oblik
koristi na kraju riječi.
Čemu dva oblika?
No, još uvijek nije jasno: zašto ta
slova imaju dva oblika? Koje je zna-
čenje njihove pozicije u riječi? I zašto
su proroci (a ne mudraci ili gramati-
čari) bili oni koji su obnovili to zna-
nje?
Slova su više od samog elementa
govora. Ona su cigle stvaranja. Mu-
draci su učili, „Svemir je stvoren po-
moću deset iskaza“ (Avot 5,1). Svako
slovo abecede predstavlja jednu te-
meljnu silu u svijetu.
Rav Kook objasnio je da su 'završni
oblici' – oblici koji se koriste na kraju
(nastavak s 6. stranice) Rav Kook: Šemita – prozor u budućnost
■
Rabbi Berel Wein:
Iskaz vjere
Strana 8 D ivrej Tora Strana 8 D ivrej Tora
■
do današnjeg dana.
Ova uzajamna povezanost između
akeda i šmita moţe nam pomoći da
razumijemo zašto je upravo micva o
šmita, više i iznad bilo koje druge
micve, izabrana da predstavlja b-ţ-
ansko porijeklo Tore sa Sinaja. Jer
svima nama danas Sinaj je stvar
vjere. On je uvjerenje da naši preci
nisu bili laţljivci, da je njihovo pre-
nošenje Tore i njezinih vrijednosti
bilo ispravno u načinu i tumačenju,
te da su standardi ponašanja nave-
dene u Tori vječne prirode. Za mno-
ge u Ţidovskom svijetu to je teţak
zadatak iskazivanja vjere na zahtjev.
Suvremeni je svijet obiluje narciso-
idnim uţicima, a manjka mu vjere i
poţrtvovnosti. Ali bez vjere, bez da
osjećamo ono duhovno i nadnara-
vno, ţivot je vrlo zastrašujuće mje-
sto i iskustvo.
U dugom tijeku Ţidovske povije-
sti šmita se rijetko obdrţavala. Ne-
pridrţavanje šmita je Talmud navo-
di kao jednu od stvari koje su dopri-
nijele uništenju prvog Hrama. Po-
stoji mišljenje da se biblijska šmita
nikada nije obdrţavala niti za vri-
jeme drugog Hrama. Danas se ra-
binska obveza za šmita u Izraelu
poštuje na različite načine. Ipak,
pitanje kako obdrţavati šmita i dalje
stvara podjele unutar Ţidovskog
svijeta. No šmita nas podsjeća na
neophodnost vjere i povjerenja. To
je poruka šmite svevremenska i pod-
sjeća nas na naše obveze i sudbinu.
Naše poteškoće
S druge strane, Tora knjigu Vajikra
završava na vrlo oštar i uznemiru-
jući način. Ona do u detalje opisuje
negativnu stranu Ţidovske jedin-
stvenosti i njegove posebne uloge u
ljudskim odnosima. Ţidovski je na-
rod blagosloven iznad svih drugih,
ali su za njega određeni i vrlo strogi
standardi. Iako je nama običnim
smrtnicima u našem umu teško lo-
gično opravdati događaje u 1900
godina egzila muka i progona, u
Nebu je nekako sve ono što namse
dogodilo opravdano i nuţno. Sva-
kako nije ugodno prisjetiti se teško-
Tema šmita - šabatne godine - čini
velik dio sadrţaja same parše. Poteš-
koća obdrţavanja micve šmita očita
je svima. Sama Tora govori o tom
problemu rekavši da se ne treba od-
vratiti od štovanja šmita zbog očite
nepraktičnosti u micve. Time, šmita,
za razliku od mnogih drugih micvot,
postaje test vjere i povjerenja. Tora,
koji je inače čvrsto nalaţe praktičan
pristup ţivotu, ovdje zahtijeva čin
vjere i odustajanje od svakodne-
vnog praktičnog pristupa ţivotu.
Smatram da je micve o šmita je za
Ţidovsku zajednicu kolektivni ekvi-
valent Avrahamove akeda Jichaka,
koji je bio određen na osobnoj razi-
ni. Akeda je također bila vrhunac ne-
praktičnog ţivota. Ona uletava u
lice svim moralnim učenjima i po-
našanja Avraham do tog trenutka.
Akeda ne samo da je nepraktična,
ona je samoubojstvo - ona je uboj-
stvo bilo kakve Ţidovske budućno-
sti. Time je ona postala najviši ispit
vjere u ţivotu Avraham i Jichaka, te
ostala simbol Ţidovske vjere i ţrtve
Strana 9 Strana 9 Godina 10 Broj 30 Strana 9
jesnog putovanje kroz ljudsku ci-
vilizaciju. Morali bismo imati ili
naročite predrasude ili biti u veli-
kom neznanju da nas riječi koje se
pojavljuju u ovotjednoj parši ne is-
pune strahom.
Mi smo drugačiji i teţak narod.
Taj naš opis isijava iz gotovo svake
parše Tore. Imamo vrlo drugačiju i
tešku povijest s kojom sae trebamo
povezati. To je u stvarnosti razlog
što parša ide u tolike pojedinosti i
uporna je u opisivanju tmurnih do-
gađaja Ţidovske budućnosti. Većina
ljudi vole se uklopiti u masu i ne
davati na velika zvona svoje razli-
čitosti i posebnosti. Svi mi ţudimo
za priznanjem, ali ne ţele svi od nas
biti tretirani kao poznate ličnosti sa
svom pratećom psihološkom i emo-
cionalnom prtljage koju takav status
uvijek nosi sa sobom.
Tora nam ne dopušta da ni na
trenutak zaboravimo da mi jesmo
poznate ličnosti na sceni svjetskih
zbivanja – bilo to na dobro ili bolje.
Moše tu istinu naglašava u svom
opisu teškoća s kojima će se Izrael
morati suočiti i nadvladati ih u
svom budućem ţivotu. Ironično je
da je točnost Mošeovih riječi poma-
lo utješna jer nam na najţivopisniji
način potvrđuje jedinstvenost Ţi-
dovskog naroda i istinu o njegovoj
vjeri i Tori.
Vrlo je prikladno da se na kraju
parše zajednica ustane da osnaţi
sebe i druge u temeljnim vjerova-
njima i drţanju Tore i Ţidovskog
ţivota. Poznavati i vjerovati u našu
priču znači pribliţiti se našem Stvo-
ritelju i Njegovoj Tori. Upravo kao
što su se riječi parše u potpunosti is-
punile, tako će se i blagoslovi Tore
zapisani za nas i obećani nama ak-
tualizirati u našim ţivotima i u naše
dane.
Šabat šalom
ća naše povijesti. Moţda upravo
zbog toga Ţidovska povijest danas
ostaje relativno zanemareni pred-
met u mnogim Ţidovskim školama.
No, kada uključimo predviđanje
onoga što će se Ţidovskom narodu
dogoditi, opisano ovako detaljno
kao u ovotjednoj parši, onda to po-
staje vrlo poučno.
Nije samo sadrţaj tog predviđanja
to što je toliko strašno – već je to i
čudesna i nevjerojatna beskrajna
točnost događaja koji će zadesiti
Izrael. Ramban je ustvrio, prije go-
tovo tisuću godina, da ako je itko
mogao predvidjeti i točno opisati
događaje koji će se zbiti stotinama
godina kasnije, tu bi osobu priznali
za proroka ogromnog talenta i veli-
čine.
Što ćemo reći devetsto godina
nakon Rambanovog detaljnog pro-
roštva Mošeovog proročanstva, u
vezi sudbine i događaja koji će za-
desiti Izrael tijekom njegovog povi-
(nastavak s 8. stranice) Rabbi Berel Wein: Iskaz vjere
■
Rabbi Yissocher Frand:
Neka onaj tko je bez krivnje NE baci posljednji kamen
Strana 10 D ivrej Tora Strana 10 D ivrej Tora
■
Tora kaţe da bismo trebali pokušati
osloboditi svog bliţnjeg. To znači da
ako je on ostao duţan određen iznos
novca i jedini mu je izlaz bio da se
proda i postane posluţitelj u crkvi,
drugi bi Ţidov trebao platiti njegov
dug i osloboditi ga kako bi mogao
početi svoj ţivot ispočetka.
O kakvom tipu čovjeka ovdje govo-
rimo? Sforno piše, vezano uz ovaj
posljednji citirani stih – čovjek ne bi
trebao reći, „Kad je jedan kamen već
bačen, bacit ću ga i ja.“ Raši objašnja-
va da ovdje govorimo o čovjeku koji je
bio toliko gladan dobitka da nije dr-
ţao zakone o šemita (šabatne godine
koja traţi od poljoprivrednika da svo-
ju zemlju ostave neobrađenom). Kao
kaznu za to, on je pretrpio takve fi-
nancijske gubitke da je morao prodati
svoje imanje. Ako to nije prepoznao
kao znak upozorenja i pokajao se,
morao je prodati i svoju zemlju. Na
kraju – ako se nije pokajao – pao je
tako duboko u dugove da je morao
prodati samog sebe.
Stoga, mi govorimo o nekome čija je
vjera u Svemogućeg bila slaba. On
nije drţao zakone o šmita; nije činio
ispravnu stvar; i zato je zapeo u takvoj
situaciji. Mogli bismo reći da je zaslu-
ţio ono što mu se dogodilo. Neka bu-
de posluţitelj u crkvi. On to zasluţuje!
No, protivno toj tvrdnji, Sforno
naglašava „Ne, nemojte reći da on to
zasluţuje. Ja ću mu dati posljednju
priliku. Otkupite ga!“
To je vaţna lekcija za sve nas: bez
obzira kako duboko je osoba zaglibila,
uvijek se moramo potruditi da ju iz-
bavimo. Svaka osoba je vrijedna iz-
bavljenja. Čovjek sa ispravnim nače-
lima Tore neće pogledati na nekoga
koga je zadesila nesreća i reći, „Ovaj je
čovjek to učinio sam sebi“.
U Brisku, jedan je mladić „skrenuo s
puta“. Postao je anarhist i spalio je
carevu sliku. To nije bila Amerika 21.
stoljeća. To je bila carska Rusija gdje
nije postojala „sloboda izraţavanja“.
Taj mladić iz Briska očigledno nije bio
ispravan član ţidovske zajednice. Bio
je anarhist. Carska vlast ga je uhitila i
planirala ga je smaknuti.
Rav Chaim Soloveitchik rekao je
svojoj zajednici, „Ovaj mladić je
Ţidov. Moramo podići fondove za
oslobađanje robova (pidjon ševujim).
Moramo ga izbaviti.“ Ljudi su počeli
mrmljati protiv Rav Chaima. „Taj je
čovjek učinio to sam sebi. Kolika
budala moraš biti da spališ carevu
sliku?“ Taj mladić zasigurno nije učio
u Brisker Kolelu Rav Chaima.
Međutim, Rav Chaim je bio uporan.
Bila je večer Jom kipura i svi su došli
u šul na Kol nidre. Rav Chaim nije
došao u šul. Otišli su do njegove kuće
i rekli mu da ne mogu početi Kol ni-
dre bez svog rabina. Rav Chaim im je
rekao, „Ja ne dolazim u šul i ne zapo-
Sforno raspravlja o stihu „Neka
onaj tko je bez krivnje NE baci po-
sljednji kamen“
Stih u parši Behar uči, „Ako se ruka
stranca i došljaka koji ţivi među vama
obogati, a tvoj brat koji je kraj njega
osiromaši i mora se prodati strancu ili
došljaku ili idolu njegove obitelji“ .
(Vajikra 25,47). Tora govori o čovjeku
koji je toliko siromašan da se mora
prodati neţidovskom stanovniku Erec
Jisraela (Ger Tošavu čiji su rođaci što-
vatelji idola) ili „Eker Mišpahas Ger“
što Raši tumači kao da se čovjek pro-
dao samom idolu, da mu bude sluga.
Raši objašnjava da Ţidov koji je „slu-
ga idola“ ne sudjeluje u samom štova-
nju idola, ali on je sluga koji „sječe
drva i donosi vodu.“ Drugim riječima,
on moţe biti vrtlar kod čovjeka koji
brine o odrţavanju crkve, a ne sudje-
lovati u samim ritualima – ali se na taj
način svejedno prodaje crkvi.
Sljedeći stih nastavlja: „Nakon što se
proda, on zadrţava pravo da bude
otkupljen; netko od njegove braće
treba ga otkupiti.“ (Vajikra 25,48).
Strana 11 Strana 11 Godina 10 Broj 30 Strana 11
kralj.
Na kraju, Ramban kaţe da stih (26,-
32) „Ja ću opustošiti zemlju tako da će
se vaši neprijatelji koji ţive u njoj za-
prepastiti nad njom“ (v'šamemu aleha
ojvehem hajošvim bah) nije prokletstvo,
već blagoslov. To je malo „dobrih vi-
jesti“ usred loših: stih nam kaţe da
Sveta zemlja neće prihvatiti naše ne-
prijatelje. Ramban kaţe da je to veliki
dokaz B-ţje providnosti na djelu. „Jer
nema zemlje u svijetu koja bi bila to-
liko dobra i plodna (a koja je sada
postala opustošena)“.
Ako ţeliš biti vjernik, kaţe Ramban,
sve što trebaš je pogledati Erec Jisrael.
Pogledajte što se dogodilo tamo to-
kom 2000 godina kada je bila okupi-
rana od strane Rimljana, Arapa,
Turaka i Britanaca.
Prethodno je bila predivna i plodna
zemlja, ali pod stranom upravom, po-
stala je opustošena. Tora nas uvjerava
da od dana kada mi napustimo Erec
Jisrael, zemlja neće prihvatiti nijedan
drugi narod. Svi su se pokušali na-
staniti u njoj, ali bez uspjeha.
To je značenje onoga što Tora kaţe,
„Vaši će se neprijatelji zaprepastiti
nad njom“. Nijedan narod neće us-
pjeti u nastanjivanju Erec Jisraela, osim
Klal Jisraela (ţidovskog naroda).
Što bi se dogodilo kada bi Indijanci
došli američkoj Vladi i rekli, „Pogrije-
šili smo prije 200 godina kada smo
vam prodali otok Manhattan za nisku
cijenu od 24 dolara. Znamo da vas
zanima profit pa ćemo vam sada dati
48 dolara za Manhattan?“ Čak i da je
riječ o ponudi od 48 milijuna dolara,
ne bi došlo do te prodaje. Što se do-
godilo sa Manhattanom u tih 200
godina? S obzirom na njegovu sada-
šnju vrijednost, nema šanse da bi Vla-
da ikad pristala vratiti Manhattan
Indijancima.
Zamislite što bi bilo da su drugi na-
rodi bili uspješni u pretvaranju Erec
Jisraela u profitabilnu zemlju. Što bi
bilo da je 1948. Izrael bio predivna
plodna zemlja? Da li bi postojala šan-
sa da ta zemlja bude vraćena ţidov-
skom narodu? Međutim, kao što kaţe
Ramban, oni nisu mogli razviti tu
zemlju. 1948., kada smo došli sa pita-
njem, „Moţemo li dobiti zemlju na-
zad?“ oni na vlasti mislili su „Mislite
li na onaj komadić zemlje koji je tvrd
poput ţeljeza i na kojem ništa ne ra-
ste? Mislite li na onaj bezvrijedni ko-
mad zemlje usred pustinje? Sretno s
njime!“ To je boţanska providnost,
kao što je obećano u ovotjednoj parši.
Uvijek sam se pitao – ako netko pro-
učava Bliski Istok – Saudijska Arabija
ima naftu, Katar i Jemen imaju naftu,
svaka zemlja ima naftu. Čak i Egipat.
Kako to da u Svetoj zemlji, izabranoj
među svim zemljama, ne moţemo
iscijediti ni kap nafte (bar do nedav-
nih otkrića)? Je li to dokaz da „oči G-
spodnje počivaju nad njom od počet-
ka pa do kraja godine“?
Međutim, što bi bilo da su 1948.
Britanci bili u Saudijskoj Arabiji? Što
bi bilo da su bili u Kuvajtu? Očigle-
dno, ne bi baš rado Ţidovima prepu-
stili „crno zlato“. To je značenje toga
da će naši neprijatelji biti zaprepašteni
nad opustošenom zemljom.
Glavna misao svega ovoga je da ako
traţimo lekciju iz vjere, ako nas ne im-
presioniraju sva druga čuda koja B-g
čini… pogledajmo ovaj Ramban, po-
gledajmo ovaj stih, pogledajmo tu
Zemlju. Ako su naše oči otvorene, vi-
djet ćemo B-ţju ruku i Njegovu pro-
vidnost nad nama i cijelim ţidovskim
narodom.
Prevela Anja Grabar
činjem Jom kipur dok svi ne odu kući
i donesu novac za otkupljenje ovog
ţidovskog zarobljenika.“ Tako je i
bilo. Zajednica je na sam Jom kipur
skupljala novac za otkup ovog anar-
hista.
Svi su imali stav „To je njegova
krivica. On to zasluţuje. Hajde da
bacimo i posljednji kamen na njega.“
Međutim, to nije stav Tore. Tora kaţe:
„Nakon što se proda, on zadrţava
pravo da bude otkupljen; netko od
njegove braće treba ga otkupiti.“ Iako
je to učinio sebi i čak i ako je to učinio
ne samo vlastitim pogreškama, nego i
pomanjkanjem vjere – još je uvijek
ţidovski stav – otkupiti ga.
U naše vrijeme, kada se naţalost
mnoga naša braća u Izraelu nalaze u
nezavidnim situacijama u koje su se
sami doveli zato što nisu bili iskreni i
nisu vjerno drţali standarde Tore u
svom ponašanju, stav ne moţe biti
„Slušaj, on to zasluţuje. Učinio je to
sam sebi. Pusti ga da trune.“ „Nakon
što se proda, on zadrţava pravo da
bude otkupljen; netko od njegove bra-
će treba ga otkupiti.“
Dobre vijesti i loše vijesti
Dobre vijesti usred Tohahe
Ima jedan dugačak i zanimljiv Ram-
ban u ovotjednoj parši, koji pokušava
pokazati da su se sve strašne stvari iz
tohaha (one stvari koje Tora predviđa
da će se dogoditi ne budemo li drţali
micve), zaista dogodile.
Primjerice, Ramban kaţe da se stih
„B-g će vas vratiti u Egipat brodovi-
ma“ odnosi na dane Titusa kada su
Ţidovi ukrcani na brodove i odvedeni
kao robovi u Egipat. Ramban daje i
mnoge druge primjere… „Kralj kojeg
ćete sami sebi izabrati…“ odnosi se na
Agripu; stih u sebi krije činjenicu da
on nije bio vrijedan toga da postane
■
(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Neka onaj tko je bez krivnje NE baci kamen
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Ljudska poduzetnost i moć posljedica
sti kapitalizma istovremeno štiteći od njegovih mana. Ne moţeš uvijek imati svoj komad torte i pojesti ga, ali po mom mišljenju, Tora nalazi divnu ravnoteţu. Trump je bio u biznisu 45 godina. Čak i da je započeo s time na početku jubilarnog ciklusa, svo njego-vo imanje promijenilo bi vlasnika u sljedećih 5 godina. Imam osjećaj da bi ga sistem Tore mogao malo osiroma-šiti. Ali vrlo vjerojatno bi zbog toga bio bolja osoba.
Moć posljedica
U naše vrijeme, ideja toga da kazna ljude potiče na promjenu je izašla iz mode – razumljivo. Ljudi se mogu samo površno promijeniti ako ih pri-siljavaš da nešto čine. No, ne vjerujem da to uistinu mijenja i ono što su iznu-tra. Stoga, ako Tora ţeli da površinski budemo ortodoksni, a iznutra skepti-
čni, moţda čak i ozlojeđeni Ţidovi, tada je strah od kazne put kojim valja ići. No, ja osobno ne vjerujem da je to ono što B-g ţeli od nas.
O čemu je onda riječ?
Na jednoj razini, strah od posljedica čini ţivot stvarnim iskustvom. Ljudi idu na vlakove smrti kako bi iskusili taj strah u „sigurnim uvjetima“. Uzbudljivo je ići do takvih visina i misliti o tome da bi mogao umrijeti. Osjećaš, makar i na umjetan način, teţinu samog ţivota. Posljedice pod-razumijevaju da naši izbori imaju vrijednost koja nešto znači u našem ţivotu. Ljudi koji nemaju to iskustvo,
osjećaju se besciljno i depresivno.
No, to nije ono glavno što sam htio reći. Mislim da tu postoji i još nešto.
Kad sam bio vrlo mali dječak, bio sam u restoranu sa svojim pokojnim ocem a“h. Primijetio sam hobotnicu na meniju i komentirao kako mora da je to odvratno. Moj otac me upitao kako znam da je odvratno ako nikada ni-sam kušao? Odgovorio sam da hobot-nica ne moţe biti ništa drugo doli odvratna… krivi odgovor. On mi je naručio jelo i inzistirao na tome da barem probam. Kušao sam malo, otrčao van i pljunuo to na ulicu. Kao što sam rekao, bilo je odvratno!
Na stranu košer pravila, moj otac je imao dobar princip. I to je ono što mi pokušavamo naučiti našeg sedmogo-dišnjaka kojem je sva hrana osim tjestenine grozna. Pokušavamo ga uvjeriti da barem kuša. Tada moţe reći da je odvratno.
Tu je na snazi princip. Ljudska bića ne znaju uvijek što je najbolje za njih sve dok ne probaju. Ali kako ih na-vesti da probaju ako oni to uistinu ne ţele?
Mislim da je to ono što Tora ţeli. Površinski, biti dobar ne izgleda uvi-jek isplativo. Ako su prepušteni sami sebi, ljudi neće uvijek birati dobro. Ali ako stvoriš posljedice, ljudi će htjeti barem pokušati. A teorija je da jed-nom kada pokušaju biti dobri na stal-noj bazi, oni će uvidjeti da u tome uţivaju mnogo više nego u ispunjanju svake ţelje koja im dođe na pamet (baš kao što moj sin obično na kraju uţiva u hrani za koju smo ga morali tjerati da proba).
Uvijek će postojati „hobotnica situa-cije“ – one u kojima su ljudi toliko uvjereni u to da ne mogu uţivati u činjenju ispravne stvari da će to odbiti bez obzira na sve. No, u osnovi, ako se postavi struktura koja potiče ljude da isprobaju zadovoljstva činjenja dobra, to dugoročno mora rezultirati time da više ljudi uoči vrijednost toga.
Šabat šalom
Prevela Anja Grabar
■
Odjeljak Tore započinje zakonima o šmita u kojima je ţidovskom narodu zapovijeđeno da svake sedme godine svoju zemlju ostave neobrađenom. Svake 50. godine je jovel, jubilarna godina kada se sva zemlja vraća u vlasništvo prvotnog vlasnika.
Srţ parše je popis kazni/posljedica koje će zadesiti ţidovski narod ako ne bude drţao Toru.
Zakon o jubilarnoj godini je specifičan zakon. Riječ „jubilej“ sama po sebi dolazi od hebrejske riječi „jovel“.
Jednom u svakih 50 godina, Tora nalaţe da se društvo vrati na prvotne postavke. Robovi se oslobađaju, otpu-štaju se dugovi i sva zemlja se vraća svojim originalnim vlasnicima (onako kako je bila raspodijeljena u vrijeme Jošue kada su Ţidovi osvojili Obećanu zemlju).
Iako judaizam u osnovi vjeruje u ka-pitalizam, to je kapitalizam sa nekim okvirima.
Po mom mišljenju, nije upitno da je ljudska sposobnost stjecanja bogatstva vrlo pozitivna moć u svijetu. Naravno da ona ima i svoje nedostatke. Potiče pohlepu i površnost; moţe ljude do-vesti u svađu. No, u cjelini, to je sila koja potiče rast i razvoj.
Stoga Tora promovira kapitalizam. Međutim, ono što Tora pokušava izbjeći jest ono što se dogodilo diljem Europe u Srednjem vijeku – razvoj bogate visoke klase i one siromašne. Takva je podjela u Europi vladala sve od početka razvoja. Tora ima odgovor na to. Jednom u svakih 50 godina, sva zemlja vraća se svojim prvotnim vla-snicima; robovi su oslobođeni; opera-tivni sistem je na neki način obnovljen i svi su ljudi ponovno jednaki. Na taj način nikad se ne moţe razviti ekstra bogata klasa zemljoposjednika i to je zaštita od zloupotrebe kapitalizma.
Tora nikad nije bila fan socijalizma. On značajno smanjuje ljudsku podu-zetnost. No, i kapitalizam ima svoje opasnosti. Bilo to dobro ili zlo, on proizvodi ljude poput Donalda Trumpa. Tora ţeli potaknuti predno-
Strana 12 D ivrej Tora Strana 12 D ivrej Tora
Strana 13 Strana 13 Godina 10 Broj 30 Strana 13
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: B: B: BEHAREHAREHAR --- BBBEHUKOTAJEHUKOTAJEHUKOTAJ
■
lost dobrote iz ljubavi, koja se otkri-va kad se odupremo našim nagoni-ma i podjelimo s drugima. Među onim ţeljama kojima se moramo oduprijeti su one ţelje koje nas na-vode da se drţimo predmeta ili lju-di i deklariramo kao "to je naše". Je-dini ispravan način da se odupremo našim ţeljama je da ih pretvorimo u dijeljenje s drugima. U trenutku kad se prestanemo drţati za nešto, kad pobijedimo svoj nagon (šemita), i prevladamo strah od gubitka, vjeru-jući i znajući da to nije bilo naše od samog početka, onda uspjevamo stvoriti ''Or dehasadim" – svjetlo dob-rote iz ljubavi. Uz takvu vrstu vjeru u svom ţivotu, moţemo postati vo-đe, a ne biti vođeni. Učimo otpustiti kako bismo stvorili dobro i privukli ga u svoje ţivote, povezali se sa sna-gom vječnog ţivota, silom gore Si-naj, u tome je veza šemita i gore Sinaj.
To je također razlog zašto se naša paraša uvijek čita sredinom razdo-blja od 50 dana brojenja omera - u razdoblju od sedam tjedana koje za-vršava na Šavuot, objavom na gori Sinaj i našim povezivanjem s vje-čnim ţivotom.
Naša paraša završava knjigu Levit-ski zakonik, i uglavnom opisuje što će se dogoditi "Ako slijedite moje ure-dbe i pažljivo uzaslušati moje zapovije-di..." i što će se dogoditi ako to ne činimo. Što se tiče tih dviju moguć-nosti, Tora koristi izraz koji se pona-vlja. S jedne strane: "Pokazat ću vam naklonost ( אליכם ופניתי ) i učiniti vas plodnima i uvećati vaš broj ...", a, s druge strane: "Postavit ću lice svoje protiv vas ( בכם פני ונתתי ) tako da će vas poraziti neprijatelji vaši; oni koji te mrze vladati će nad tobom ... " Ko-mentatori pitaju kako ista riječ moţe opisati dvije oprečne situacije. Na-dalje, prema kabali Stvoritelj je bes-krajno svjetlo, ljubav, radost, dijelje-nje i samo dobro, pa kako to da će nam se dogoditi toliko loših stvari ako se ne drţimo njegovih propisa?!
Zohar objašnjava da je objektivna stvarnost stvarnost beskrajne ljuba-vi, dijeljenja i obilja. Međutim, naša subjektivna stvarnost tumači naša iskustva prema našoj osobnoj priči, našoj biti i našoj osobnoj strukturi, i to je razlog zašto svatko od nas do-ţivljava stvarnost na drugačiji na-čin, iako postoji samo jedna stvar-nost koja je beskonačna ljubav.
Na kraju dijela koji izgleda kao strašna prokletstva Tora nagovješ-tava "Ipak, unatoč tome, kada će biti u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odba-
citi ili prezreti ih tako da ih potpuno uništim ...". Kada netko mrzi drugo-ga on prema njemu osjeća gađenje. Imamo potrebu da se opravdavamo zašto mrzimo svog bliţnjeg. U našoj paraši, kada Stvoritelj kaţe ove riječi On govori o svojim voljenima, o na-ma. Stvaranje ima dvije strane: muš-ku - to je strana koja daje i dijeli, Stvoritelj. I ţensku stranu koja pri-ma, što smo mi, stvorenja iz ove stvarnosti. Stoga bi se ovaj odlomak trebao čitati ovako: "Neću ih odbaciti ili ih prezreti ..." i zašto? "da ih potpu-no uništim ..." - na hebrejskom se to piše lehalotam לכלותם , iz korijena ,"koji je također riječ "nevjesta כ.ל.ה
što znači, jer su moja nevjesta.
Prema modernoj fizici, postoje dvije teorije koje opisuju svjetlo u našoj stvarnosti – teorije čestica i va-lova. Te su dvije teorije potpuno ra-zličite, a znanstvenici su otkrili da sve ovisi o promatraču. Znači, ako ćemo gledati da li se svjetlosni valo-vi ponašaju poput valova, vidjet će-mo da se ponašaju tako, no ako će-mo gledati ponašaju li se kao čestice ustanovit ćemo da se i tako ponaša-ju. Ako to projiciramo na našu stva-rnost, vidimo da tu isto sve ovisi o očima promatrača: ako je njegova percepcija odvajanje i podjeljenost on će doţivjeti Svjetlo kao čestice ograničene dimenzijama vremena i prostora. Ali ako njegova percepcija nije ograničena on će doţivjeti svijet kao val, kao protok, svijet čiji razli-čiti dijelovi postoje istodobno, mada na mnogim mjestima.
"Ja ću se okrenuti na tebe ( פני ונתתי-s jedne strane kao proklet"... ( בכם
stvo, a s druge kao blagoslov, a mi odredjujemo kakva će biti naša stva-rnost. Nije vaţno koliko puta smo okrenuli leđa Svjetlu, Njegova lju-bav će prema nama i dalje će biti beskonačna. Stvoritelj nikada nije ljut na nas, mi smo ti koji se ljutimo na sebe, i što se više ljutimo ili uzru-javamo mi time samo blokiramo Svjetlo i spriječavamo njegov ula-zak. Moramo zapamtiti da smo mi ti koji stvaramo prokletstvo i blago-slov; sve je to u našim rukama.
Prevela Tamar Buchwald
Naša se paraša bavi s dvije teme: šemita - sedmom godinom ciklusa od sedam godina tijekom koje zem-ljište u Izraelu mora leţati neobra-đeno, a dugovi se poništavaju i jovel - jubilej - pedeseta godina koja dolazi nakon sedam ciklusa šemita (svaki ciklus je 7 godina) i pored pravila šemita Tora također ukazuje da se svaki čovjek treba vratiti u zemlju svojih predaka.
Paraša počinje s riječima "reče G-s-pod Mojsiju na Sinajskom brdu ...", a nakon toga Tora opisuje gore nave-dene upute. Ovaj uvod postavlja vr-lo poznato pitanje: koja je veza iz-među šemita i brda Sinaj? To je zato što znamo da su svi biblijski zakoni dani na brdu Sinaj; zašto se brdo Si-naj spominje ovdje, a ne na drugim mjestima? Zašto sa šemita?
Još je jedan praktičan problem koji ti propisi stvaraju - ako poljoprivre-dnik ne obrađuje zemlju godinu da-na (šmita) ili dvije godine (jubilej, 49-a i 50-a svakog ciklusa) što će ljudi jesti? Na ovo pitanje Tora odgovara: "Ja ću vam poslati takav blagoslov u še-stoj godini koja zemlja će dati dovoljno tri godine". Znači, Tora očekuje od nas da imamo potpunu vjeru da ne moramo skupljati tijekom šest godi-na, nego čekati šestu godinu koja će osigurati sljedeće tri godine.
Zohar ukazuje da šemita (שמיטה) ima korijen š.m.t (ש.מ.ט) što znači is-pustiti (לשמוט) otpustiti. Pouka koju moţemo naučiti je da moramo shva-titi da, ako smo povezani s određe-nom stvari - tijelom, kućom, odnosi-ma, bogatstvom, stvarima, itd, to ne znači da je posjedujemo i moramo znati kako sebe odvojiti od njih.
Prema mudrosti kabale sve je u svemiru počelo iz svjetlosti Stvori-telja, što je beskrajna energija ljuba-vi i dijeljenja. Budući da svjetlost di-jeli beskrajno, mora biti nešto što će biti u mogućnosti primiti to blaţen-stvo, pa je zato stvorena ''posuda'', što znači, beskrajne duše koje ţele primiti. Suština te Svjetlosti koja nas ispunjava je načinila da mi također ţelimo biti kreatori. Zbog toga ni-smo mogli zadrţati tu Svjetlost i morali smo stvoriti cimcum, steza-nje, što je dovelo do stvaranja svijeta koji poznajemo. Ovdje, na ovom svijetu, naša je uloga da budemo kreatori i time zaradimo Svjetlo Stvaranja.
U sirovom stanju, Stvoriteljevo svjetlo se zove "Or dehohma" - Svjet-lost mudrosti, a da bi ga otkrili tre-bamo "or (svjetlo) dehasadim", Svjet-
■
Neprocjenjiva vrijednost čestitosti, Rabbi Daniel Travis:
Živa istina
Strana 14 D ivrej Tora Strana 14 D ivrej Tora
kako se Rava zadubio u svoje uče-nje, a prsti su mu se nalazili ispod nogu. Rava ih je gnječio sve dok nisu prokrvarili. Neţidov je uzvik-nuo: "O, vi nagli ljudi! Svoja usta stavljate ispred svojih ušiju - i još uvijek naglite! Prvo ste trebali saslu-šati, i ako ste mislili da moţete drţa-ti Toru onda ju prihvatiti; a ako ne, onda ne.''Rava mu je rekao: ''Pisano je o nama koji ţivimo čestito: Bes-prijekornost čestitih pokazivat će im put"(Izreke 11,3; Šabat 88a). Kakva to privrţenost moţe natje-rati čovjeka da bude nesvjestan vla-stite nelagode, boli, i krvarenja? Sigurno ne privrţenost knjizi. Na'ase v'nišma je bio - i jest- ţarko opredjeljenje da budemo u ţarkom odnosu s B-gom. Kada nekim vlada ljubavi ona izaziva, impulzivne, nadracionalne odgovore i ponaša-nje. (Na'ase znači da ćemo učiniti najbolje što možemo da živimo prema Tori ona-ko kako je sada razumijemo. Nišma znači da želimo čuti više, želimo da nam se Tora stalno otkriva, da dođemo do sljedeće razine božanske mudrosti, življenja i svijesti. Na'ase v'nišma je bio - i jest - jasan i glasan krik da smo se opredijelili za neprestano traganje za osobnim napretkom, poboljšanjem nas kao naroda, u vršenju B-žje volje, i da ne postupamo jedino za svoje vlastito duhovno blagostanje.) Stvaranje ima svrhu – a to je da svaki pripadnik čovječanstva bude
potpuno svjestan B-ţjeg postojanja, veličine i dobrote. Davanje Tore bilo je objava ovih osobina. Sama Tora nas uči kako stalno i neprestano ot-krivati dublje i bogatije razine B-ţje veličine i dobrote. Naši preci - i mi - obvezali smo se na ţivot u skladu s Torom kako bi se provodila B-ţja volja. Kako je moguće drţati se ove obveze? Što je s izazovima vanjskog svijet? Što je sa slabostima tijela i volje? Je-dno je ne biti savršen; drugo je biti potpuni promašaj. Tajna je ono što Rebe Nachman naziva azut, ţilavost, izdrţljivost. Jedan izraz te izdrţljivosti je tefila, molitva. Ţidov mora biti u stanju reći B-gu: "Mogao bih biti bolji u svojem na'a-se. Ali neću pognuti vrat pred vanj-skim preprekama ili pred svojom unutarnjom nesposobnosti. To je poput mraka prije zore, silazak prije podizanja do nišma . Ja ne odustajem. Ja ću čuvati Tvoju Toru, ali Ti mi moraš pomoći! "Kada je Ţidov uporan u takvom azutu njegova nišma postaje na'ase - i on počinje opet iznova. (U vezi svog prisustvovanja jednom predavanju Rebe Nachmana na kojem je bila velika gužva, Reb Noson je rekao: "Ne znam gdje mi je bilo tijelo, ali glavu sam stavio što bliže Rebeu!")
a gutn Shabbos! Šabat šalom!. . . Prevela Tamar Buchwald
■
Znate li što smo mi Ţidovi odgo-vorili kada nas je B-g upitao: "Ţelite li primiti Moju Toru? "Mi nismo re-kli," Ne " i nismo pitali: "Što ona kaţe?''. Nismo čak niti rekli "Da!" Rekli smo, "Na'ase v'nišma - činit ćemo i slušat ćemo "(Izlazak 24,7). Jedinstvenost ovog neobičnog odgo-vora već su istakli naši mudraci, blagoslovena bila uspomena na njih: Rabi Elazar je rekao: "Kad su Izra-elci dali prednost za 'činit ćemo' pred 'slušat ćemo,' začuo se nebeski glas i uzviknu im: 'Tko li je Mojoj djeci otkrio ovu tajnu kojom se ko-riste anđeli sluţbe?" kao što je napi-sano:" Blagoslovite G-spoda…,Vi anđeli Njegovi, silni snagom, koji ispunjavate Njegovu riječ, koji ču-jete glas riječi Njegove" (Ps 103,20). Oni prvo ispunjavaju, a onda slu-šaju?" (Šabat 88a). Istina je da je teško nešto učiniti prije nego li znate što treba učiniti. Pa što smo to mislili kad smo rekli na'ase v'nišma? I što pritom nismo mislili? Mi nismo obećali da ćemo biti savršeni (na sreću!) - koje ljud-sko biće bi to uopće moglo? Nismo se općenito obvezali na mehaničku ili nevoljku poslušnost. Niti smo rekli na'ase v'nišma u ponedostatka boljeg izbora – Hamurabijev zako-nik je netko već bio uzeo, pa smo mi uzeli ovaj. Na anđeosku tajnu o na'ase v'nišma se aludira u ovom događaju: Neki je neţidov vidio
Kad su je [Tamar] vodili [da bude spaljena], ona je poslala [zalog koji je držala kao jamstvo] svome tastu s po-rukom: "Zatrudnjela sam s čovjekom koji je vlasnik ovih predmeta". [Kad je Jehuda došao, rekla je:] "Molim te ut-vrdi tko je vlasnik ovog pečata, ovog ogrtača i ovog štapa."(Berešit 38,25)
Tamar nije željela javno osramotiti Jehudu, pa je samo nagovijestila da nije kriva za prostituciju. Zapravo, ona je uvukla Jehudu u situaciju u kojoj će on biti otac njenoj djeci, što je i bila njegova odgovornost u da-nim okolnostima. Da Jehuda nije prihvatio njenu aluziju, mogao je ubiti Tamar, zajedno s blizancima koje je nosila. S pravom se možemo zapitati kako itko može živjeti s toli-kom odgovornošću da bude sudac, na položaju koji ga može natjerati da izrekne smrtnu kaznu - možda pogrešno - kao što je Jehuda skoro učinio? Mala pogreška od strane su-ca mogla je dovesti do prolijevanje
obavijest na kojoj je bilo pisalo da je davanje krvi dopušteno samo stari-jima od sedamnaest godina. Ipak, sin kojem je sedamnesti rođendan bio za samo dva tjedna, molio je svog oca da mu dopusti da dâ krv. Otac je uvijek bio vrlo striktan u to-me da postupa u skladu s istinom, te nije popustio; jednostavno je od-bio dopustiti sinu da dâ krv. Dječak se vratio kući jako razočaran. Nedu-go potom, dječak je nastradao u prometnoj nesreći. Njegovi liječnici su rekli da je dječaku bilo dopušte-no da laže o svojoj dobi i da je dao krv, on ne bi preživio nesreću.
Rav Yaakov Kamenetsky bio je jedan od brojnih pravednih osoba koje su svoju dugovječnost pri-pisivale činjenici da su uvijek pazili da kažu samo istinu. Oni su znali da istina štiti život čovjeka.
Prevela Tamar Buchwald
nevine krvi!
Zabranjujući laži Tora nas obavje-štava da kada sebe čuvamo od laži, to je naše "osiguranje" da nećemo biti obmanuti na taj način. "Odmak-nite se od laži", kaže Tora, i odmah nakon toga kaže: "Nevine i praved-ne nećete ubiti." Iz povezanosti ovih dviju fraz učimo da onaj tko je vrlo brižljiv u izbjegavanju svake laži ni-kada neće prouzročiti smrti nevine osobe. Zbog toga što je Jehuda svoju čast stavio po strani zbog poštivanja istine, bio je spašen od prolijevanja nedužne krvi. S druge strane, čovje-ka koji obmane drugoga smatra se kao da ga je ubio.
Ne samo da istina štiti živote onih s kojima čovjek dolazi u doticaj, ona štiti i njegov život. Ovu tvrdnju dra-matično ilustrira priča o mladom čovjeku koji je ţelio dati krv. Otac ga je odveo u bolnicu kako bi to uči-nio, no kada su stigli, primijetili su
Ozer Bergman - Breslov Research Institute:
Što ste rekli?
■
ostoje ljudi koji se drţe Tore i svih micvot, a da nikada nisu u tome uţivali.
Nakon 120 godina, kad stanu pred beit din šel maala (nebeski sud), reći će im da
idu u rajski vrt, jednostavno zato što su ispunili sve
što piše u Tori.
Ali, kako na ovom svijetu nisu uţivali dok su
ispunjavali micvot, suđeno im je da, premda ţive u
raju, ne mogu u tome uţivati.
Takav cadik, koji ţivi u raju, a ne moţe u tome
uţivati, ako je nerazborit, moţe se naljutiti i pitati:
čemu tolika galama oko raja?
On ne zna da, ako čovjek ne nosi raj u sebi na
ovom svijetu, on ne moţe uţivati u njemu niti na
onom svijetu."
R. Shlomo iz Karlina vako jutro kad se probudiš
kaţeš: Mode ani lefaneha... (Ja
zahvaljujem Tebi...)
Ali, jesi li se ikad upitao:
tko je taj "ja" i tko je taj "Tebi"?
R. Menahem Mendel iz Kocka
■
Biseri hasidske mudrosti
naj koji ţeli hvaliti - neka hvali
Stvoritelja.
A onaj koji ţeli osuđivati - neka osuđuje
samog sebe.
Baal Shem Tov
■
■
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević
P
S
O
Strana 15 Strana 15 Godina 10 Broj 30 Strana 15
ašem se obraća svakom čovjeku
sukladno njegovoj prirodi.
Nekima jedva čujno šapće,
dok drugima viče.
Sve ovisi o udaljenosti samog
čovjeka od Izvora.
R. Nachman iz Bratslava
■
H
najsvjetlija noć – još uvijek je noć.
R. Shalom Dov Ber iz Lubavicha
■ I
Strana 16 D ivrej Tora
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati
kako ih je sakupio Hafec Hajim
Negativne zapovijedi
40. Negativna je zapovijed ne žudjeti (čeznuti) za
ičime što pripada tvom bližnjem
kao što kaţe Pismo, Nećeš žudjeti, itd (Š'mot 20,13). Dakle,
ţudjeti znači da osoba ulaţe truda da provede svoje
misli; on šalje mnogo prijatelja bliţnjem, navaljuje na
njega, sve dok to ne uzme [predmet svoje ţudnje] od
njega. Čak i ako mu za to plati velik iznos, on je i tako
krši [zapovijed]. To se često događa kada zet prije
vjenčanja vrši pritisak na svog tasta da mu da tu i tu
stvar, koja nije ugovorena kada su bili pisani t'na'im
(uvjeti braka). Čak i ako tast ispuni njegov zahtjev, zet
svejedno krši ovu zabranu da ne ţudi, itd. (pogledajte i
Rabada na Rambama, Jad, hilhot g'zela, I)
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku,
kako za muškarce tako i za ţene.
Pozitivne zapovijedi
26. Pozitivna je zapovijed brojati sedam punih
tjedana od dana kada se omer prinese u Svetinji
kao što Pismo kaţe, i brojat ćete za sebe...sedam punih tjedana
(Va-jikra 23,15). Vjerska je duţnost brojati dane i tjedne,
kao što Pismo kaţe, nabrojat ćeš pedeset dana (Va-jikra
23,16). Brojanje otpočinjemo od početka večeri šesna-
estog nisana; i to brojanje traţi da se kaţe blagoslov.
Međutim, ako je tko brojao bez da kaţe blagoslov, on se
time oslobodio obaveze. Mi brojimo stojeći; no ako je
tko brojao sjedeći, ispunio je svoju obavezu.
Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za
muškarce tako i za ţene.
■
kada zapadnemo u nevolju.
Malo toga je toliko uznemirujuće
kao kada se nađemo na putu na ko-
jem nema oznaka i nema nikoga ko-
ga bismo pitali. Ipak, mnogo ljudi
ţive svoj ţivot kao da su izgubljeni
u gustišu. Međutim, oni čak nisu ni
svjesni da su se izgubili. Oni putuju
od mjestašca do mjestašca i često ot-
kriju da nakon sedamdeset godina
putovanja, zapravo nisu nikamo
stigli.
Molitva putnika moţe se primije-
niti na naš svakodnevni ţivot je-
dnako kao i na putovanje.
Behar Behukotaj
Neka bude volja
tvoja……da nas vodiš
pre ma mir u… . . i
omogućiš nam da
dođemo do našeg
željenog odredišta na
život, radost i mir (Molitva putnika).
Prije nego li krenemo na neki du-
gačak put automobilom, mi promo-
trimo autokartu kako bismo odabra-
li najbolju rutu. Ako poznajemo lju-
de koji su već išli tim putem, upita-
mo ih ima li nekih mjesta koja treba
izbjeći, te koja su mjesta najbolja za
Strana 17
predahe, itd. Samo bi nerazuman
čovjek krenuo na put bez ikakvog
plana i zaustavljao se kod svakog
zaseoka da pronađe najbolji put ka-
ko da dođe do slijedećeg zaseoka.
Čudno je da istu logiku ne primje-
njujemo na našem putovanju kroz
ţivot. Jednom kada dođemo u ra-
zumne godine, trebali bismo raz-
mišljati o cilju ţivota, i onda ispla-
nirati kako da tamo stignemo. Pošto
je mnogo ljudi već išlo tim putem,
oni nam mogu unaprijed reći koji je
put najlakši, kakve su prepreke na
putu, i gdje moţemo pronaći pomoć
Strana 17 Page 17 Strana 17 Strana 17 Godina 10 Broj 30 Broj 30
Strana 17
■
Godina 10 Broj 30 Strana 17
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Rastimo svakoga dana
čudesne uspjehe koji čekaju naciju,
sve dok idu za Hašemovim micvot.
5. alija: Ovaj alija se zove tohehe -
ukor. Ovo je dugačak opis strašnih
kazni koje čekaju naciju, ako ne
slijedi Toru. Uobičajeno je da je Baal
kore (onaj koji čita Toru) uzme tu
aliju i da je pročita brţe i tiše od
ostalih dijelova parše.
6. alija: Navedeni su utvrđeni iznosi
za donacije prema vrijednosti osobe
ili ţivotinje.
7. alija: Završni dio bavi se dona-
cijama imovine za Bejs Hamikdaš.
1. alija: Paršas BeHar započinje zako-
nima o Šemita i Jovel. Zemlja se osta-
vlja da počiva svake sedme godine, a
nakon 49. godine (7×7) ona počiva još
jednu godinu, za 50. godinu.
2. alija: Hašem (B-g) obećava (25,21-
22) da će snabdjevati narod, bez ob-
zira na to što se zemlju ne obrađuje.
Nitko neće gladovati. Zapovjeđeno je
da se na Jovel sve zemlja koja je naslje-
dna vrati njenim prvobitnim vlasni-
cima.
3. alija: Ustanovljena je razlika izme-
đu prodaje imovine u opasanim gra-
dovima i one u gradova koji nisu
okruţeni zidom. Nastavljajući temu
snabdijevanja i ovisnosti, dobili smo
zapovijed da se pobrinemo za našu
osiromašenu braću. Upravo onako
kako Vječni pruţa nama, tako i mi
moramo pruţati jedni drugima.
4. alija: Oslobađanje svih ţidovskih
robova na Jovel detaljno se obrazlaţe.
Tora raspravlja o otkupu ţidovskog
roba od neţidovskog vlasnika i o
formulu za izračun koliko platiti
neţidovskom gospodaru. Počinjemo
čitati Behukosai. Početni retci opisuju ■
U najkraćim crtama: Paraša Behar-Behukotaj
potpore. S druge strane, onaj tko se
uzda u B-ga biti će blagoslovljen i
siguran.
Ponovno naglašavajući poruku
Sefer Vajikra, Jirmijahu potiče naciju
da moli B-gu za spasenje i ozdrav-
ljenje, i da vjeruje Njegovoj stalnoj
ljubavi i brizi.
Jirmijahuove riječi odzvanjaju istom
hitnjom i ţarom kao i sama Tohaha.
Jirmijahu je bio navi koji je molio svoj
narod da se pokaje prije neminovnog
uništenja i progonstva nacije. On je
odbacio pogrešne iluzije onih koji su
koristili svoje nepošteno stečeno bo-
gatstvo da bi sluţili idolima i stranim
ideologijama. Oni su poricali B-ţju
dobrotu i bili su osuđeni da idu u
izgnanstvo.
Stjecanje bogatstva nedopuštenim
sredstvima poricanje je B-ţje moći da
pruţi potrebno i štiti. Tko se uzda u
čovjeka zbog njegove snage i budu-
ćnosti, predodređen je da bude pre-
varen. On će biti poput usamljenog
stabla u pustinji (17,6) lišen zaštite ili
■
U najkraćim crtama: Haftara Behar-Behukotaj
Page 18 Strana 18 Strana 18 Strana 18 D ivrej Tora Godina 10 Broj 30
■
Stoga se namjerava jednog
dana i preseliti u Njemačku.
Trumpova pobjeda je tu želju
možda čak i još malo pojačala,
kaže Bencan: "Promjena
političke klime bi mogla igrati
ulogu u tome kako brzo bih se
mogao preseliti."
Ne ulaziti u rizik
I drugdje u Sjedinjenim
Američkim Državama se ljudi
pozivaju na svoje njemačke
pretke. Za Terry Mandel iz
kalifornijskog Berkeleya je
razlog za traženje njemačkog
državljanstva jasan: "99 posto
je to bila želja za tim da imam
jednu drugu opciju",
pojašnjava ona u izjavi za
Deutsche Welle i dodaje: "Meni
je uvijek bilo stalo do toga da
imam jedan plan B."
New York je grad s drugom
najvećom populacijom židova
na svijetu, na fotografiji:
singoga u New Yorku
Mandel je njemačko
državljanstvo zatražila 2000.
godine kad je konzervativni
republikanac George W. Bush
postao predsjednik SAD-a. Kad
je onda u rujnu 2016.
istraživala za jedan članak o
židovima koji se pozivaju na
svoje oduzeto njemačko
državljanstvo, primijetila je da
je njezina njemačka putovnica
istekla: "Kao mnogi drugi lijevo
-liberalni Amerikanci, tako sam
i ja mislila da Trump nema
šanse na izborima. Ali sam
onda ipak mislila: Zašto bih
riskirala?" Na dan prije izbora
je predala zahtjeva za
produženjem njezine njemačke
putovnice. Trumpova izborna
pobjeda, kaže Mandel, taj
korak je učinila "još hitnijim i
važnijim".
Luksuz izbora
Politički razlozi ni kod Ilane i
Rene Sufrin nisu bili glavni
motivi za odluku za njemačko
državljanstvo. 26-godišnje
blizanke iz Pittsburgha cijene
prije svega gotovo bezgraničan
pristup Europskoj uniji koji
dobivaju s njemačkim
državljanstvom. Prije svega se
Rena osjećala oduvijek
povezanom s njemačkim
podrijetlom njezine bake. U
gimnaziji se odlučila za
njemački kao izborni jezik i
kasnije je studirala u Kölnu.
Ilana se, naprotiv, uvijek
osjećala više kao židovka nego
kao Njemica. Ona svoju
njemačku putovnicu želi
iskoristiti prije svega za
jednogodišnje putovanje po
Europi - i kako bi pored toga
nešto malo i radila.
Njemačko državljanstvo su te
dvije sestre zatražile zajedno
2015. godine, dakle i prije
nego što je Trump objavio
svoju kandidaturu.
"Tada je Obama
bio predsjednik i
kao lijevo-
liberalna građanka
sam imala velike
nade", priča Ilana.
"Uopće nisam
računala s bilo
Deutsche Welle, 13.5.2017.
Otkad je Donald Trump izabran
za predsjednika SAD-a sve više
američkih židova traži
njemačko državljanstvo. A
mnogi i imaju pravo na to zbog
svog podrijetla te u tome vide
novu šansu.
75 posto američkih židova je u
studenome 2016. glasovalo za
Hillary Clinton. No, ona je
izgubila na predsjedničkim
izborima protiv Donalda
Trumpa koji je, između
ostalog, osvojio mnoge glasove
na osnovu nacionalističke
retorike. Otad je porastao broj
židova koji su u njemačkom
konzulatu u New Yorku predali
zahtjev za njemačko
državljanstvo. Prema članku
116. Ustava Savezne Republike
Njemačke, to pravo ima svatko
kome je između 1933. i 1945.
njemačko državljanstvo
oduzeto. A to pravo važi i za
potomke. 2014. i 2015. godine
je između 50 i 70 njujorških
židova iskoristilo to pravo -
svake godine. Ta brojka je
2016. znatno porasla pa je
samo u studenome 124
njujorška židova zatražilo
njemačko državljanstvo. Otada
broj onih koji podnose taj
zahtjev konstantno raste - na
235 u ožujku 2017. godine.
"Zatvoriti krug"
Jedan od njih je Adam Bencan.
Izvorno dolazi iz Philadelphije,
ali u međuvremenu živi u New
Yorku, gdje je u siječnju 2017.
zatražio njemačko
državljanstvo. Pritom mu je
manje stalo do političke
situacije, kaže on te ističe kako
osjeća duboku povezanost s
njemačkim nasljeđem svoga
djeda kojeg je uvijek zvao na
njemačkom - "Opa": "Htio sam
njemačko državljanstvo kako
bih zatvorio krug onoga što je
moj djed izgubio."
kakvim problemima. Ali bih
sada kazala...", navodi Ilana,
dok joj Rena uskače u riječ:
"...da je definitivno dobro što
ju imamo". Njemačku
putovnicu, naravno.
Život u Njemačkoj
Terry Mandel se sve više sviđa
ideja o tome da se preseli u
Njemačku - barem na
određeno vrijeme. Nisam
sigurna, kaže onda, "jer imam
opciju da ostanem, ali i
dovoljno radoznalosti da živim
negdje drugdje. U aktualnoj
političkoj klimi - na svijetu, u
Europi i u SAD-u - Njemačka
mi se čini sigurnija, prijemčivija
i otvorenija nego mnoga druga
mjesta na svijetu."
Za sestre Sufrin to u ovom
trenutku nije ozbiljna opcija.
"Ne vjerujem da bih mogla
stalno živjeti u Njemačkoj niti
da želim da moja djeca
odrastaju tamo. Sjedinjene
Američke Države i dalje nude
najviše mogućnosti. Osim ako
se to ne promijeni i sve od k
vragu", kaže Ilana Sufrin. No,
njezina sestra dodaje kako ipak
ne vjeruje da će doći do takvih
crnih scenarija. "Imam dojam
da ljudi ne vjeruju da bi se
nešto strašno moglo dogoditi.
Ali imam dojam da su misli o
tome ipak prisutne u glavama,
pogotovo kad počnete
osluškivati što ljudi poput
Trumpa pričaju. To jeste
pomalo iritirajuće", napominje
Rena Sufrin. ■
PRIČA DANA
Američki židovi žele
njemačku putovnicu Iz dom
aćeg ti
ska
Recommended