View
105
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
1. Beleška o piscu
Vilijam Šekspir bio je pjesnik i dramatičar, rođen 1564. godine u Stratford-on-
Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Oko
1585. odlazi u London, gde deluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac.
Napisao je 36 drama koje delimo na:
1. tragedije - Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije iKleopatra, Koriolan, Kralj Lir,
Makbet;
2. komedije - Ukroćena goropad, San letnje noći, Na Tri kralja,
Mera za meru, Mnogo buke ni oko čega
3. romance - Romeo i Julija, Zimska priča i
Bura;
4. povijesne drame - Kralj Džon, Ričard II. ,
Henri IV. , Henrk V. , Henri VI. , Ričard II. i Henrik VIII.
A 1609. izišli su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme.
Šekspir je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz
starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg
pripovijedanja. Ni fabule Šekspirovih delova nisu njegove. On ih preuzima od drugih
pisca i preoblikuje ih. Čini od njih vrhunska dela, kraseči ih pučkim pjesmama,
izrekama tadašnjeg vremena, a bio je i majstor stvaranja mnogoznačnosti pjesničkog
jezika. Tako Shakspeareove riječi, osim što sadrže osnovno značenje, kriju u sebi niz
suznačenja.
2. Beleška o delu
Mnogi tvrde da je Šekspirova tragedija Hamlet (1600. -1601. ) najbolja tragedija
u povijesti svjetske književnosti. No to nije samo delo povijesti.
Suvremenost tragedije svijedoče moderna dela s temom o Hamletu prenesenom
u današnje doba (u nas je najpoznatije takvo delo drama Ive Brešana "Hamlet u selu
Mrduša Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksić "Hamlet u podrumu").
Šekspir je stvorio delo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su doba
svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je morao stvoriti
delo prikladno i školovanom plemstvu i običnom puku. To je i učinio. Izabrani su
stihov zadovoljili školovane plemiće, mačevanje ukus šire publike, a Hamletovo ludilo i
dosjetke zabavljale su običan puk.
Fabula ove tragedije, kao i večine Shakespearovih dela, je poznata jer ju je
Šekspir uzimao iz drugih dela iz svojih suvremenika ili ranijih pisca.
3. Fabula
Danski kralj iznenada umira, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije, koji se ženi
udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh njegova oca i
otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, čime traži osvetu. želeć potvrdu, za tu strašnu
optužbu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i kraljica, tumače Ofelijinim
odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira predstavu, koja radnjom sliči na
umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluziju na njegov zločin, prekida predstavu i
time daje Hamletu dokaz na Duhove riječi. Nakon prekinute predstave, Hamlet
posječuje majku
i misleći da ga Klaudije prisluškuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjesa.
Bojeći se, Klaudije šalje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga tamo ube.
Saznavši za očevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert traži osvetu za oca i sestru. Hamlet,
saznavši za urotu, vrača se u Dansku i prihvaća dvoboj s Laertom. Kralj i Laert
odluče, na prijevaru s otrovanim mačem, ubiti Hamleta. U dvoboju, Hamlet i Laert
mjenjaju mačeve i obojca bivaju ranjeni otrovom. Kraljica ispije čašu s otrovom,
namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva Hamletu spletku s kraljem, nakon čega
ovaj ubija kralja.
No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih lica.
Pogotovo se to odnosi na Hamleta.
4. Hamlet
U Hamletovom ponašanju postoje najraznovrsnija tumačenja, nastala u različitim
vremenima i shvačanjima ljudi. Jedno od tumačenja odnosi se na edipski kompleks, tj.
ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema majci. Hamleta više boli to
što se majka udala za stric, nego što mu je oca ubio taj stric. No najrasprostranije
tumačenje, o Hamletovom ponašanju, odnosi se na njegovu neodlučnost. Hamlet je
paraliziran od prevelikog razmišljanja. Zbog svoje neodlučnosti i boježljivosti da ne
povrijedi majku, odlaže i usporava samo izvršenje, koje dovodi do gore situacije.
Za Hamleta ne postoji osjećaj delovanja u pravo vrijeme. On razmišlja kada
treba da deluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a deluje kada to nije
potrebno (kad ubija Polonija).
Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema drugim
likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo poštenje nasuprot
Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametnih ljudi kraljeve
okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu preciznošću, Hamletovo
pretjerano razmišljanje i odlaganje nasuprot Laertovu brzom delovanju.
Hamlet je zapravo lik noćne more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj prisustvuje
sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebičnost, prevare i izdaje. Hamlet iz more
izlazi sav rastrgan i nemoćan dase opire.
5. "Biti ili ne bit"
U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobom.
Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, živjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprostiti?. On si
postavlja taj problem i nijedan vanjski događaj nemože mu više škoditi koliko on
sam sebi može. Njegov je problem što postoji na ovome svijetu. Hamlet zapravo
strada od borbe sa samim sobom.
6. Zaključak
Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon komedija i
povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz treće faze. Razlika
između dviju faza, su tragični junaci. Samim time što Hamlet nije nikakav div ili
heroj, nego običan čovjek, čini ga bližem i modernijim.
U Hamletu otkrivamo Šekspirovu borb protiv svijeta. On nam uz pomoć
Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost u
kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Šekspir želi suprostaviti
svijetu, dok u četvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijetom.
To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom čitavih pet čina, glavni junak
dominira nad okolišem i zaokuplja sav interes.
Recommended