View
2
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
1
MILENIJUMSKI RAZVOJNI CILJEVI
Azra Tibo, mag. 1, dr.sc. Armin Kovači
Sažetak
Na početku novog milenijuma, svjetski lideri su se okupili na sastanku Ujedinjenih naroda kako bi našli
način da se izbore sa sve prisutnijim siromaštvom i mnogim drugim svjetskim problemima. Ta njihova
vizija se prenijela na osam milenijumskih razvojnih ciljeva, koji su bili okvir za razvoj svijeta u
prethodnih 15 godina. Koncem 2015.godine, objavljivani su izvještaji koji su prikazivali javnosti
napretke u ostvarenju ciljeva.
U radu se izvršila analiza izvještaja milenijumskih razvojnih ciljeva, a gdje je poseban naglasak stavljen
na analizu drugog razvojnog cilja: Postizanja univerzalnog osnovnog obrazovanja. Autor se prilikom
stvaranja rada koristio brojnim vrstama analiza i istraživanja. Metode korištene u radu su sljedeće:
deskriptivna, metoda analize i sinteze, statistička metoda i metoda poređenja. Rad je podijeljen na dva
dijela: gdje se u prvom dijelu analiziraju i opisuju postignuća u okviru realizacije osam milenijumskih
razvojnih ciljeva, a u drugom dijelu se vrši posebna analiza značaja univerzalnog osnovnog obrazovanja
te se tematika razvojnih ciljeva posmatra iz kritičkog ugla gledanja.
KLJUČNE RIJEČI: razvojni ciljevi, obrazovanje, Ujedinjeni narodi
Abstract
At the beginning of the new millennium, world leaders gathered at the United Nations' meeting to find
a way to cope with many worlds problems such as increasingly dominating poverty. Their vision is
transferred to the eight Millennuim Development Goals, that represented the framework for the
development of the world in the past years. At the end of the year 2015, there have been published
reports that showed the public progress in objectives' achievement.
In this paper, there were analyzed the reports of those Millennuim Development Goals with the emphasis
on the second development goal: To achieve universal primary education. There are different methods
used in this paper in the process of research and analysis by the author. Methods used in this paper are
the following: descriptive method of analysis and synthesis, statistical methods, and methods of
comparison. The paper is divided into two parts; where the first part analyze and describe the
achievements of the implementation process of eight Millennium Development Goals, and in the second
part the importance of universal primary education is outlined and the topic of development goals is
percieved from the critical point of view.
KEY WORDS: development goals, education, United Nations
1 UNIVERZITET MODERNIH ZNANOSTI - CKM, Mostar
2
Uvod
Milenijumski razvojni ciljevi Ujedinjenih naroda proizvod su Milenijumske deklaracije koju su
prihvatile 189 članica Ujedinjenjih naroda u septembru 2000.godine. Primjena Deklaracije je
razmatrana na Svjetskom samitu 2005.godine. Usvajanje pomenute Deklaracije se smatra
značajnim trenutkom za saradnju na globalnom nivou u 21.stoljeću.
Deklaracijom su se istakli ključni izazovi s kojima se susreće čovječanstvo u ovom milenijumu,
dali su se odgovori na pomenute izazove te su postavljeni specifični indikatori za pristup
međusobno povezanim razvojnim ciljevima i zadacima, vlastima, ljudskim pravima te miru i
sigurnosti. Osam je milenijumskih razvojnih ciljeva, a oni su sljedeći: suzbiti ekstremno
siromaštvo i glad, postići univerzalno osnovno obrazovanje, promovirati jednakost među
spolovima i osnažiti žene, smanjiti smrtnost djece, poboljšati zdravlja majki, borba protiv
HIV/AIDS-a, malarije i drugih bolesti, osigurati okolinsku održivost te stvoriti globalno
partnerstvo za razvoj. Oko problematike razvojnih ciljeva, bivši generalni sekretar UN-a, Kofi
Annan ističe: "Ne možemo uživati u razvoju bez sigurnosti, ne možemo uživati u sigurnosti bez
razvoja, ali ne možemo uživati bez poštovanja ljudskih prava. Sve dok se svi ovi utjecaji ne
poboljšaju, niko neće postići uspjeh."2 Prema podacima Ujedinjenih naroda Bolivarska
republika Venecuela je bila prva država koja je ispunila milenijumske ciljeve.
Milenijumski razvojni ciljevi
G1. Suzbiti ekstremno siromaštvo i glad
Više od 1,2 biliona ljudi, što predstavlja negdje oko 28% svjetskog stanovništva zemalja u
razvoju, je 1990.godine3 živjelo u ekstremnom siromaštvu. U nekim područjima stope
siromaštva opadaju iz godine u godine, a u nekim, poput podsaharske Afrike, siromašni ljudi
postaju siromašniji iz dana u dan. Ovome svjedoči i podatak da su na području podsaharske
Afrike i južnih dijelova Azije, od 1990. godine milioni ljudi hronološki gladni, a negdje oko
polovine djece u dobi ispod 5 godina je neuhranjeno.4 Progres oko suzbijanja gladi iz godine u
godine je neznatan. Prvim milenijumskim ciljem želi se postići sljedeće: smanjenje na pola
broja ljudi koji žive sa manje od jednog dolara dnevno, smanjenje na pola broja ljudi koji pate
od hronične gladi te povećanje količine hrane za gladne i siromašne. Prethodno spomenut pojam
hronološke gladi se mjeri kao omjer ljudi kojima svakodnevno nedostaje hrana koja bi
zadovoljila njihove dnevne potrebe.
Tokom prethodnih 15 godina, stope siromaštva i gladi su se s vremenom lagano smanjivale.
Područja u kojima ima najviše siromašnih i gladnih jesu: podsaharska Afrika i Južna Azija.
Nastupanjem finansijske krize 2008.godine, cijene hrane su počele rasti, stotine miliona ljudi
su bili ponovo gurnuti u siromaštvo, a mnogi radnici su ostali bez posla i utjehu pronašli u
poslovima "sive ekonomije". Slična situacija je sa konfliktima koji potiču ljude na migracije,
napuštanje i selidbu iz vlastitih domova, što opet za posljedicu ima povećanje stope siromaštva
i gladi. Godine 2011. na području Azije se zabilježeni napretci oko suzbijanja siromaštva, a
2United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 3) 3Izvor: http://unstats.un.org/unsd/mi/mi_coverfinal.htm, 29.12.2015. 4United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 4)
3
2012.godine ekstremno siromaštvo je počelo opadati u svim područjima svijeta. I to po prvi put
od kako bilježi podatke bilježi Svjetska banka, broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu i
stope siromaštva i gladi su počele opadati.5 U posljednjem izvještaju UN-a o napretku
milenijumskih razvojnih ciljeva, istaknuto je da je stopa ekstremnog siromaštva značajno opala
u mnogim zemljama u razvoju, a od 1990-te više od 1 bilion ljudi izvučen je iz ekstremnog
siromaštva.6 Međutim, rezultati postavljenog cilja nisu ni približno zamišljenim, pa je
suzbijanje siromaštva i gladi ostala centralna tačka diskusije dnevnog reda UN-a u budućnosti.
G2. Postići univerzalno osnovno obrazovanje
Obrazovanje djece ubraja se među osnovna ljudska prava. Drugim milenijumskim ciljem se
želi postići sljedeće: osigurati da sva djeca na Planeti steknu barem osnovno obrazovanje, te
osigurati i to da sva djeca ostanu u školama i steknu visokokvalitetno obrazovanje. Podaci sa
početka milenijuma pokazuju da je u podsaharskoj Africi, ali i u Južnoj Aziji i Oceaniji, manje
od 2/3 djece upisano u osnovne škole.
Stopa djece koja su upisana u i pohađala osnovno obrazovanje, kao i stopa pismenosti istih, su
rasle u prethodnih 15 godina. Broj djece upisane u osnovne škole u kritičnim područjima, kao
što je podsaharska Afrika, je i više nego udvostručen 2015.godine. Stopa upisa u zemljama u
razvoju u 2015.godini je dosegla 91%, a bila je 83% 2000.godine.7 Sve je veći broj djece iz
siromašnih porodica koji stječu osnovno obrazovanje.
G3. Promovirati jednakost među spolovima i osnažiti žene
Nakon dugogodišnje nejednakosti između spolova, ta ista spolna granica se smanjuje. Takav je
slučaj kod osnovnog obrazovanja u skoro svim područjima u zemljama u razvoju. Upravo
trećim milenijumskim ciljem se nastojala eliminisati nejednakost spolova u osnovnom i
srednjem obrazovanju, ali i na ostalim nivoima. U skoro svim regionima, žene predstavljaju
osobe sa manjim platama u poređenju sa muškarcima, a vrlo su često potisnute i prema
nesigurnim i loše plaćenim poslovima. Nažalost, žene su uskraćene za poslove u različitim
oblastima zanimanja, poput: nivoa vlade, gdje su do 2005.godine zauzimale samo 16%
parlamentarnih mjesta širom svijeta.8
Nejednakost među spolovima raste počev od osnovnog i srednjeg obrazovanja, pa nadalje
prema visokom obrazovanju, poslovnom ambijentu te političkoj moći. Muškarci su ti koji
dominiraju u procesu donošenja odluka na višim i najvišim nivoima. Siromaštvo predstavlja
glavnu barijeru u obrazovanju žena, što dodatno utiče na nejdnakost među spolovima. Podatak
kaže da se nejednakost među spolovima osjeti čak prvi dan škole u pojedinim zemljama svijeta.
Međutim, dokazano je i to da će djevojčice kada već započnu sa procesom obrazovanja, s
mnogo manjom vjerovatnoćom ponavljati razrede i napustiti školu ranije.
5United Nations (2012), Millennuium Development Goals Report, pdf, (str. 6) 6United Nations (2015), Millennuium Development Goals Report, pdf, (str. 14) 7United Nations (2015), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 24) 8United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 4)
4
Tokom prethodnih 15 godina, bilježi se pad nejednakosti među spolovima, da bi se već
2015.godine bilježila jednakost među spolovima u obrazovanju, naročito u osnovnom
obrazovanju, a prosječan omjer žena u parlamentima širom svijeta se skoro uduplao u
posljednjih 20-tak godina.
G4. Smanjiti smrtnost djece
Iako smrtost djece dobi ispod pet godina opada, napredak u ovom polju ne ide dovoljno brzo.
Statistika iz 2005. godine pokazuje da po godini umire 11 miliona djece, što predstavlja cifru,
ukoliko se preračuna, od 30.000 djece po danu.9 Uzroci smrtnosti kod djece su često sljedeće:
uple pluća, dijoreja, malarija, ospice i AIDS. Imajući u vidu da je svijet sve napredniji i
tehnološki razvijeniji, podaci su šokantni i posve poražavajući.
Vrlo je čest slučaj da je smrtnost djece povezana uz siromaštvo, a kako bi se ona spriječila
neophodna su poboljšanja u uslugama javnog zdravstva, ali i čista voda i bolje provođenje
zdravstvenih mjera, kao što su: vakcinacije, terapije oralne rehidratacije, upotreba mreža za
spavanje protiv komaraca i druge. Također, obrazovanje majki često spašava život djece.
U posljednjih 15 godina, iz godine u godinu se bilježio napredak u smanjenju smrtnosti djece.
Od svih uzročnika smrtnosti djece, najveći su rezultati zabilježeni na polju borbe protiv ospica,
dok je smrtnost djece u prethodnim godinama najviše bila povezana sa najsiromašnijim
zemljama. Prema podacima iz izvještaja o milenijumskim ciljevima iz 2015.godine, smanjenje
smrtnosti djece na globalnom nivou od 1990-tih je tri puta manje. Iako se radi o značajnom
uspjehu, preživljavanje djece ostaje i dalje kao fokus postrazvojnog perioda.
G5. Poboljšati zdravlje majki
Porođaj bi za svaku majku trebao biti vrijeme užitka, ali prema podacima iz izvještaja UN-a iz
2005.godine za više od pola miliona žena porođaj i trudnoća završe smrću.10 Univerzalni pristup
reproduktivnoj zdravstvenoj njezi, kao što je i planiranje porodice, polazna je tačka zdravlja
majki. Kada je već žena trudna, neophodno je da ima dobru medicinsku njegu i pristup
neophodnim hitnim sredstvima njege, ukoliko bi došlo do određenih komplikacija. Vješto
pružanje njege pri porodu predstavlja jedan od osnovnih neophodnih elemenata za smanjenje
smrtnosti majki.
Petim milenijumskim ciljem se žele postići napretci u smanjenju smrtnosti majki u svim
djelovima svijeta, a naročito u onim zemljama u kojima je porođaj najriskantniji, poput:
podsaharske Afrike. Godine 2005., oko 200 miliona žena11 imaju nezadovoljene potrebe za
sigurnim i učinkovitim kontracepcijskim sredstvima. Stopa smrtnosti majki je najveća u
prethodnih 15 godina na područjima podsaharske Afrike i Južne Azije. Na svu sreću, u istom
periodu zabilježeni su napretci u stopi smrtnosti majki, prenatalnoj brizi, upotrebi
kontracepcijskih sredstava te smanjenju broja trudnoća adolescentica.
9United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 4) 10United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 22) 11United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 22)
5
G6. Borba protiv HIV/AIDS-a, malarije i drugih bolesti
Prije nego što je započeto sa implementacijom milenijumskih razvojnih ciljeva, AIDS je
predstavljao glavnog uzročnika prijevremene smrti u podsaharskoj Africi te četvrti najveći
ubica širom svijeta, dok se HIV širio alarmirajućom brzinom u europskim zemljama. Pored
AIDS-a, malarija i tuberkuloza su ubijali skoro isti broj ljudi svake godine. Šestim
milenijumskim ciljem se trebaju zaustaviti, suzbiti i/ili čak iskorijeniti ove bolesti.
Da su postignuti napretci u borbi protiv prethodno navedenih bolesti u prilog govore podaci
koji slijede. Prema podacima izvještaja UN-a iz 2015. godine u periodu 2000. - 2013. opao je
broj novih HIV infekcija za skoro 40%, a u istom periodu je spašeno 37 miliona života
preventivnim sredstvima, dijagnozom i tretmanom protiv tuberkuloze.12 Dodatna poboljšanja
na ovom polju će biti neophodna i u budućnosti.
G7. Osigurati okolinsku održivost
Okolinska održivost označava pametno korištenje prirodnih resursa i zaštitu kompleksnih
ekosistema na kojima ovisi opstanak cijele planete Zemlje. Većina zemalja svijeta se već
decenijama unatrag obavezuje ispunjavati principe održivog razvoja, međutim to i ne rezultira
poželjnim napretkom u očuvanju i regeneraciji svjetskih okolinskih resursa. Sedmim
milenijumskim ciljem se želi uputiti veća pažnja siromašnim i ugroženim zemljama, čiji
opstanak je vrlo često direktno povezan sa prirodnim resursima oko njih, integraciji principa
održivog razvoja u politike i programe država, smanjenju gubitka prirodnih resursa, smanjenju
broja ljudi koji su bez stalnog pristupa pitkoj vodi te značajnom poboljšanju uslova života
velikog broja svjetskog stanovništva.
Da su napretci vrlo mogući, pokazali su podaci o urađenim aktivnostima oko spriječavanja
daljnjeg uništavanja ozonskog omotača. Usprkos nekim uspjesima, milioni hektara šuma širom
planete nestaju iz godine u godinu. Prema podacima izvještaja UN-a iz 2014. godine, u periodu
od 1990.godine pa naovamo globalne emisije ugljendioksida su narasle za skoro 50%, preko
2,3 miliona ljudi više je dobilo pristup pitkoj vodi, a skoro 2 biliona ljudi je dobilo pristup
poboljšanim sanitarnim uslovima.13
G8. Stvoriti globalno partnerstvo za razvoj
Kako bi zemlje u razvoju postigle određene rezultate, potrebne su veće investicije da bi iste
osigurale svoj razvoj, a upravo je to oblast u kojoj im mogu doprinijeti razvijene zemlje.
Razvijene zemlje su dužne ih podržati kroz sljedeće oblike pomoći: donacijama, dugovnim
olakšicama i boljim mogućnostima za trgovinu.
Osmim milenijumskim ciljem se želi postići sljedeće: dalji razvoj liberalnih tržišta i predvidivih
i nediskriminatorskih finansijskih sistema, usmjeravanje veće pažnje na posebne potrebe
najnerazvijenijih zemalja i pružanje pomoći kroz bescarinske sisteme za njihove proizvode,
smanjenje duga visokozaduženim zemljama i slično, upućivanje pažnje na posebne potrebe
12United Nations (2015), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 44) 13United Nations (2014), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 40)
6
država unutar kopna i malih ostrvskih država, stvaranje pristojnog i produktivnog posla za
mlade ljude, obezbjeđivanje pristupa pogodnostima savremenih informacionih i
komunikacijskih tehnologija u saradnji sa privatnim sektorom te obezbijeđivanje pristupa u
skladu sa sredstvima zemalja u razvoju u saradnji sa farmaceutskim kompanijama. Kako bi se
milenijumski ciljevi mogli postići, povećana pomoć i dugovne olakšice moraju biti praćene
daljnim otvaranjem trgovine, ubrzanog razvoja tehnologije i povećane mogućnosti za
zapošljavanje.
Prema podacima izvještaja UN-a iz 2015. godine razvojna pomoć razvijenih zemalja je porasla
sa 66% u periodu 2000.-2014.godine. Uz to, samo 1/3 stanovništva u zemljama u razvoju koristi
Internet, što je u poređenju sa razvijenim zemljama svijeta mnogo manji omjer, jer za razvijene
zemlje svijeta ono iznosi 82%. 14
Više je činjenica koje ukazuju da se milenijumski razvojni ciljevi razlikuju od drugih globalnih
razvojnih strategija, a one su: zbog toga što u centru milenijumski razvojni ciljevi imaju ljude,
a vremenski su ograničeni i mjerljivi, utemeljeni su na globalnom partnerstvu gdje se naglašava
odgovornost zemalja u razvoju da dovedu 'u red vlastite domove', a razvijenih da podrže ove
napore, imaju mogućnost ostvarivanja te imaju političku podršku od najviših nivoa razvijenih
zemalja i zemalja u razvoju, civilnog društva i sličnih razvojnih institucija.
Od 2005.godine do sada (2016.) objavljeno je 11 izvještaja o napretku implementacije
milenijumskih razvojnih ciljeva, koji su proizvod zajedničkog truda velikog broja organizacija
i agencija unutar i izvan sistema UN-a. Ti izvještaji prikazuju do kojeg nivoa se došlo u
implementaciji ciljeva te koliko i gdje su još neophodna poboljšanja.
Osam milenijumskih razvojnih ciljeva je ukazalo na ključne izazove sa kojima se suočava
čovječanstvo na početku i u novom milenijumu. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda, Ban
Ki- moon ističe generalno saznanje da je svijet utvrdio da se ekstremno siromaštvo može
iskorjeniti u jednoj generaciji dubokim i konzistentnim postignućima. Milenijumskim ciljevima
se pojačao globalni dijalog o razvoju uz određene uslove razvoja, napredne zemlje su obratile
konačno više pažnje siromašnim zemljama, jer su upravo razvojni ciljevi ponajviše utjecali na
dotok humanitarne pomoći iz bogatih u siromašne zemlje. Uz to, milenijumski ciljevi su
pospješili dotok humanitarne pomoći te je preusmjerili prema manjim, siromašnim zemljama i
ciljanim oblastima, kao što je obrazovni sektor.
Kritike razvojnih ciljeva
Milenijumski razvojni ciljevi djeluju sveobuhvatno, ambiciozno i lijepo kada se navedu. Iako
se smatraju jednim od najuspješnijih mjera u postizanju određenih rezultata i u raznovrsnim
borbama (protiv siromaštva i različitih bolesti), još mnogo toga je potrebno uraditi da bi se
zadano postiglo. Tako na primjer, iako je od 1990. godine prepolovljen broj ljudi koji žive u
ekstremnom siromaštvu sa manje od 1,25 dolara dnevno, još uvijek je značajna brojka od 836
miliona ljudi koji se suočavaju sa ekstremnim siromaštvom i glađu. Neki stručnjaci smatraju da
je do ispunjenja prvog milenijumskog razvojnog cilja došlo zbog zapanjujućeg rasta Kine. Malo
14United Nations (2015), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 62)
7
je i dokaza da su upravo Milenijumski ciljevi zaslužni za takav rezultat, jer je upravo Kina
provela mjere za smanjenje siromaštva prije i nevezano uz Milenijumsku deklaraciju i
postavljene ciljeve.
Jedne od mnogobrojnih kritika razvojnih ciljeva kažu da su prejednostavni i nedostižni u
poređenju sa sve kompleksnijim svijetom i situacijama koje se odvijaju na globalnoj sceni.
Smatra se da je napredak, usprkos brojnim postignućima, neujednačen po kontinentima i
državama. Takav je slučaj na primjer sa podsaharskim područjem Afrike. Međutim, smatra se
i to da se u obzir, pri kreiranju i implementaciji milenijiumskih razvojnih ciljeva, nisu uzimale
kulture zemalja na koje se ti ciljevi najviše odnose. Paolo Schönardi, brazilski stručnjak za
seoski razvoj ističe da upravo milenijumski ciljevi nisu kulturalno prilagođeni, jer su ih za
„siromašni Jug“ sastavljale moćne industrijske zemlje. Pri tome, „zemlje Sjevera“ su vrlo malo
poduzele da se ti ciljevi postignu. Također, jedan od članova Foruma za globalnu politiku, Jens
Martens smatra da su se ciljevi trebali preformulisati tako da obavezuju na djelovanje razvijene
zemlje, te da bi se broj ciljeva trebao povećati dodavajući oblasti poput: regulacije finansijskih
tržišta, borbu protiv poreznih oaza, klime i dr. Kartikeya Sarabhai, direktor indijskog Centra za
edukaciju o zaštiti okoliša ističe slaganje da pismenost i obrazovanje trebaju biti univerzalni
ciljevi, ali ljudi ne dobivaju obrazovanje samo u školama. On kaže: „U mnogim zemljama
obrazovanje se tradicionalno odvija kod kuće. Stoga bi u takvim mjestima trebalo pomagati
domaćinstvima da postignu taj cilj, a ne škole."15
Kritike se upućuju i na to da su milenijumski razvojni ciljevi samo dobar uspjeh odnosa s
javnošću, gdje se kao pozitivan aspekt ističe privlačenje pažnje javnosti, pokretanje javnosti na
različite aktivnosti, a sve u dobre svrhe.
Kako su milenijumski razvojni ciljevi sastavljeni od osam ciljeva, 21 koraka i 60 indikatora,
kritičari smatraju da je takav numerički sistem pogrešno zadan, izmjeren te skreće pažnju sa
podjenako važnih ciljeva. Mišljenja su da milenijumske ciljeve muči jedan paradoks, a to je da
bi Milenijumska deklaracija trebala biti spona između bogatih i siromašnih zemalja svijeta; gdje
su pri tome siromašne zemlje obećale promjeniti smjer ka ostvarenju razvojnih ciljeva, a bogate
da će poduprijeti siromašne zemlje u finansijskom, tehnološkom i tržišnom smislu. Ističe se da
je od osam razvojnih ciljeva, samo posljednji cilj: Globalno partnerstvo tiče zadatka bogatih
zemalja. U tom smislu, milenijumski ciljevi ne sadrže konkretne brojčane podatke o
neophodnoj finansijskoj pomoći ili bilo kojem drugom obliku pomoći bogatih zemalja u
brojkama i obliku, dok su ciljevi za siromašne zemlje vrlo detaljno i numerički postavljeni.
Dani Rodrik, profesor međunarodne političke ekonomije na Sveučilištu Harvard i jedan od
najvećih kritičara svjetskih dešavanja, smatra sljedeće: „Ako smo naučili išta na razvoju, to je
spoznaja da novac donatora ne može kupiti stvarne reforme, a kamoli ako je riječ tek o obećanju
da će novac stići. Jednako je problematično to što milenijski ciljevi neizravno podrazumijevaju
da znamo ostvariti razvojne ciljeve te da nam u tome nedostaju tek resursi i politička volja. No,
sumnjam da čak i najdobronamjerniji zakonodavci znaju kako stvarno povećati postotak
završavanja srednjih škola ili smanjiti smrtnost rodilja. Mnogi ekonomisti koji se bave razvojem
tvrde da je za ostvarenje takvih ciljeva potreban značajan napredak vladajućih i političkih
15Izvor: http://www.dw.com/hr/nedosti%C5%BEni-ciljevi-ujedinjenih-naroda/a-15735507, 28.12.2015.
8
institucija. Najviše što bogate zemlje mogu učiniti jest stvoriti okolinu koja će zemljama u
razvoju pomoći u ostvarenju ciljeva. Te spoznaje upućuju na očit smjer milenijskih ciljeva.
Novi bi globalni sporazum trebao izravno zahtijevati odgovornost bogatih zemalja te naglasiti
političke mjere nevezane za humanitarnu pomoć i trgovinu koje imaju jednak, a možda i veći
učinak na budući razvoj siromašnih zemalja.“16
Nakon višebrojnih kritika oko milenijumskih razvojnih ciljeva, a uz neostvaranje postavljenog,
javila se potreba za stvaranjem novog održivog plana razvoja, koji bi se fokusirao na suzbijanje
nejednakosti, ali i borbu protiv siromaštva i gladi te na brojne dosad značajne, ali zanemarene
oblasti. Od septembra 2015.godine na snagu je stupila Agenda 2030 za održivi razvoj, koja
uključuje Ciljeve održivog razvoja, tačnije njih 17. Ciljevi održivog razvoja su sljedeći:
iskorijeniti siromaštvo u svim oblicima i na svim područjima,
iskorijeniti glad, postići sigurnost snadbjevanja hranom i promoviranje održive
poljoprivrede,
osigurati zdravlje i promovirati blagostanje za sve u svim životnim dobima,
osigurati kvalitetno i inkluzivno obrazovanje za sve te promovirati cjeloživotno učenje,
postići jednakost među polovima i osnažiti žene,
osigurati pristup prihvatljivoj, odgovornoj, održivoj i modernoj energiji za sve,
promovirati inkluzivan i održivi ekonomski rast, zaposlenje i časne poslove za sve,
izgraditi otpornu infrastrukturu, promovirati održivu industrijalizaciju i inovacije,
smanjiti nejednakosti unutar i izvan zemalja,
učiniti gradove sveobuhvatnim, sigurnim, otpornim i održivim,
osigurati održivu proizvodnju i potrošnju,
hitno pokrenuti aktivnosti u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih utjecaja,
očuvati i održivo koristiti okeane, mora i morske resurse,
održivo upravljati šumama, boriti se protiv stvaranja pustinja, zaustaviti i preokrenuti
degradaciju zemljišta te zaustaviti gubitak biodiverziteta,
promovirati pravedne, mirne i inkluzivne zajednice te
oživjeti globalna partnerstva za održivi razvoj.
Obrazovanje - milenijumski razvojni cilj, generator razvoja i alat za iskorijenjavanje
mnogih problema današnjice
Obrazovanjem se smatra proces usvajanja znanja, izgrađivanja vještina i navika, razvoja
sposobnosti, usvajanja sistema vrijednosti i pravila ponašanja. Dok se, prethodno spomenut
pojam znanja, definira kao sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj
stvarnosti koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti, gdje činjenice predstavljaju
istinite podatke o objektivnoj stvarnosti i iskazuju se kao iskustveno utvrđen postojeći odnos
prema predmetima, njihovim svojstvima i aktivnostima. Također, obrazovanje predstavlja
proces ostvarivanja duhovnih vrijednosti, koji traje tokom cijelog života.
16Izvor: http://www.poslovni.hr/komentari/nakon-milenijskih-ciljeva-promjena-smjera-216422, 28.12.2015.
9
Obrazovanost označava stanje i rezultat je vaspitno-obrazovnog procesa. Bolje rečeno,
obrazovanje predstavlja i proces i rezultat, ali i mogućnost za napredovanje i razvoj na
individualnom i društvenom planu. Ono značajno utiče na opšti napredak i reprodukciju
društva, bez obzira da li se odnosi na rad na sebi ili profesionalnom razvoju ili o aktivnom
učešću pojedinca u društvenom i kulturnom životu. Najbolje je oruđe za izlaz iz siromaštva i u
borbi protiv eksploatacije i seksualnog iskorištavanja. Također, modem je za aktivno
sudjelovanje u zajednici i promicanju ljudskih prava i demokratije.
Obrazovanje nosi status temeljnog ljudskog prava, koje svoje svojim razvojem, potiče razvoj i
jača ljudski potencijal na individualnom i društvenom planu. To temeljno ljudsko pravo je
istovremeno i pojedinačno pravo i potreba i nužnost za društvo. Bez obrazovanja je skoro pa
nemoguće ostvariti ciljeve Opšte deklaracije o ljudskim pravima, gdje u članu 26. ove
deklaracije se jasno ističe obrazovanje kao temeljno pravo svakog čovjeka, bez obzira na rasu,
spol, religiju, naciju, dob i slično. Ovaj članak kaže sljedeće:
" Svako ima pravo na odgoj i obrazovanje. Odgoj i obrazovanje mora biti besplatno, barem na
osnovnom i općeobrazovnom stepenu. Osnovno obrazovanje mora biti obavezno. Tehničko i
strukovno obrazovanje mora biti dostupno svima, dok više i visoko obrazovanje mora biti
dostupno svima prema sposobnostima.
Odgoj i obrazovanje moraju biti usmjereni punom razvoju ljudske osobe i jačati poštivanje
ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo
među svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda
na održanju mira. Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu.17
Obrazovanje ljudima daje mogućnosti izbora ili izbor, u najširem smislu riječi, nevezano za
puteve kojima oni žele ići, pomaže ljudima da steknu samopouzdanje u životu, u vlastitim
odnosima, u društvu i na poslu. Naročito, kod djevojčica, obrazovanje nosi sa sobom i mnoge
socijalne i ekonomske prednosti i za individuu i za društvo u cijelini. Obrazovane žene imaju
mnogo veće ekonomske mogućnosti i više se angažuju u javnom životu. Generalno, obrazovane
žene kao majke sudjeluju u i planiraju broj djece, a s većom vjerovatnoćom da će djeca biti
zdravija i obrazovana (pohađati će školu). Ovome svijedoči i podatak da je 2005.godine za 115
miliona djece18, dobi zrele za osnovno obrazovanje, ovo temeljno ljudsko pravo uskraćeno. Ta
djeca su većinom djeca čije majke obično nemaju formalno obrazovanje i/ili su iz siromašnih
domaćinstava.
Obrazovanje, također, predstavlja jednu od autentičnih potreba ljudskih bića. „Prema humanom
održivom razvoju, autentične su one potrebe čije zadovoljenje neposredno ili posredno
doprinosi održavanju i promjeni postojećih, kao i stvaranju novih potencijala svih i svakog
pojedinca, a koji su osnova sinergijskih sposobnosti... Autentične potrebe traže iste takve
zadovoljivače, odnosno zadovoljivače sinergijskog, a ne antagonističkog karaktera“. Također,
izdvaja se da je „humani održivi razvoj proces održavanja i poboljšavanja postojećih, te
stvaranja novih ljudskih potencijala. Ovi posljednji vode k stvaranju individualnih i zajedničkih
sposobnosti. Njihovim će se djelovanjem stvarati sve bolji „dobar život“, ali i mnogo više –
17Izvor: http://www.ohchr.org/EN/UDHR/Documents/UDHR_Translations/src1.pdf, 21.01.2016. 18United Nations (2005), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 10)
10
time će se garantirati održanje ljudske vrste i održavanje ostalog života uz opštu fizičku,
biološku i intelektualnu evoluciju na zemlji.“19
Ukoliko se pogledaju i uporede milenijumski razvojni ciljevi, lako se može zaključiti da je jedan
od ključeva uspjeha u prevazilaženju globalnih problema leži u obrazovanju. Tako na primjer,
suzbijanje siromaštva, borba protiv različitih bolesti, poput AIDS-a i HIV-a, prevelika smrtnost
djece i majki pa i samo povećanje blagostanja i povećanje standarda stanovništva uopšte
predstavljaju probleme koje su većinom riješive obrazovanjem ljudi. Obrazovani ljudi (pri tome
se ovo ne odnosi samo na obrazovanje u školama) znaju kako se zaštiti od različitih bolesti,
kako razviti ideje, kako doći do izvora finansiranja ideje, planiraju potomstvo kojemu opet
pružaju mogućnost obrazovanja i širenja vidika u budućem razvoju. Obrazovanje naročito ima
utjecaja na razvoj, emancipaciju i stabilnost žena.
Godine 2015., u podsaharskoj Africi i južnoj Aziji omjer djece bez škole je osam od deset. Još
značajna stvar je tada čak i onda kada su djeca upisana u školu, vrlo je bitno da i ostanu u školi
i dobiju obrazovanje koje ih priprema za život. U nekim razvijenijim područjima, djevojčice će
vjerovatnije ostati u školi u odnosu na dječake. Na obrazovanje u podsaharskoj Africi,
negativan utjecaj ima AIDS, jer milioni djece gube učitelje koji su oboljeli od AIDS-a i/ili
roditelji djece koja pohađaju školu boluju od pomenute bolesti pa djeca odustaju od škole kako
bi se brinuli o bolesnim roditeljima.
Obrazovanje djece cijelog svijeta donekle predstavlja veliki izazov i to upravo zbog velikog
broja djece koja žive u siromaštvu, u ruralnim i udaljenim područjima zemalja u razvoju. Visoke
stope siromaštva u ruralnim područjima ograničavaju obrazovne mogućnosti upravo zbog
češćih zahtjeva za dječijom radnom snagom, niskim nivoima obrazovanja roditelja, lošeg
pristupa u obrazovanju i nedostatka kvalitete obrazovnog procesa. Na temelju objavljenih
rezultata anketa, u 80 zemalja u razvoju 30% djece iz ruralnih područja, uzrasta osnovne škole,
ne pohađa školu. Također, podaci iz 2006. godine pokazuju da jedna od pet djevojaka, uzrasta
osnovne škole, ne pohađa školu, što je u poređenju sa omjerom kod dječaka 1:6.
Iako postoje neznatni pomaci, razlika među spolovima u pohađanju osnovnog obrazovanja se
može vidjeti iz sljedećeg grafa. (Graf 1). Podaci su dati iz Izvještaja UN-a o milenijumskim
razvojnim ciljevima 2006.godine. Na grafu se može uočiti da su Oceanija, Zapadna Azija i
Južna Azija područja u kojima je ovaj nesrazmjer najočitiji. Značajno je napomenuti da
područja podsaharske Afrike i južne Azije su ona u kojima je smješteno 80 % djece svijeta koja
ne pohađaju školu.20
Grafik 1: Omjer djece prema spolu uzrasta osnove škole koji su napustili školu u periodu 1996/2004 (u
postotcima)
19 Trputec, Z. (2008): Dizajn humanog održivog razvoja i ekonomski razvoj, (67.-69.str.) 20United Nations (2006), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 7)
11
Izvor: United Nations Millennium Development Goals Report, pdf, 2006. godine
Kada se mnoga djeca upisuju u osnovnu školu, onda su ona mlađa i/ili starija od adekvatne
dobi, ali je najčešće prisustvo djece starije dobi. Ovo je prikazano u grafu koji slijedi (Graf 2),
gdje je omjer prikazan po spolu djece koja su dobi osnovne škole i srednjoškolskog uzrasta koji
pohađaju osnovnu školu. 21
Grafik 2: Ukupan broj djece uzrasta osnovne škole i srednjoškolskog uzrasta koji pohađaju osnovnu školu u svim
zemljama u razvoju u 2005.godini (u postotcima)
21United Nations (2007), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 11)
12
Izvor: United Nations Millennium Development Goals Report, pdf, 2007. godine
U podsaharskoj Africi, mnogo je više djece srednjoškolskog uzrasta koji pohađaju osnovnu
školu nego što je djece srednjoškolskog uzrasta koji pohađaju srednju školu. U zemljama u
razvoju, udio djece koji su stekli osnovno obrazovanje je narastao sa 79 % u 1999.godini na
85% u 2006.godine. Na grafu 3, koji slijedi prikazan je omjer djece srednjoškolskog uzrasta u
2006.godini prema sljedećim statusima: ne pohađaju školu, pohađaju srednju školu i pohađaju
osnovnu školu. 22
Grafik 3: Udio djece srednjoškolskog uzrasta po obrazovnom statusu u 2006.godini (u postotcima)
22United Nations (2008), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 4)
13
Izvor: United Nations Millennium Development Goals Report, pdf, 2008. godine
Podaci iz milenijumskog izvještaja od 2009. godine govore kako je broj djece osnovnoškolske
dobi, koji ne pohađaju školu, pao za 33 miliona od 1999.godine. Također, za 72 miliona djece
u svijetu je uskraćeno pravo na obrazovanje u 2007.godini, gdje skoro polovina te djece živi na
područjima podsaharske Afrike i Južne Afrika.
Grafik 4: Omjer djece koja nisu pohađala školu prema upisu u škole u 2006.godine (u postotcima)
14
Izvor: United Nations Millennium Development Goals Report, pdf, 2006. godine
Dovođenje djece u školu predstavlja prvi vitani korak, ali da bi se iskoristile sve prednosti
obrazovanja, djeca bi trebala nastaviti prisustvovati časovima u školama. Prema podacima iz
izvještaja iz 2009.godine, u skoro polovini zemalja podsaharske Afrike, više od 30 % učenika
osnovnoškolske dobi je napustilo obrazovni ciklus i prije nego što su dosegli zadnji razred.
Usprkos porastu broja djece školskog uzrasta, ukupan broj neobrazovane djece opada i to: sa
106 miliona u 1999.godini na 69 miliona u 2008.godini. Skoro polovina ove djece su sa
područja podsaharske Afrike, a nešto više od četvrtine sa područja Južne Azije. Jaz među
polovima kod neobrazovanog stanovništva se sve više i više smanjuje, na način da se udio
djevojaka u ovoj grupi smanjio sa 53% na globalnom nivou u periodu 1999.-2008.godine.
Nažalost u nekim područjima, ukoliko se pojedinačno promatra, poput Sjeverne Afrike, 66%
neobrazovane djece su djevojčice. 23 U grafu (Graf 5) koji slijedi su prikazane ove informacije.
Grafik 5: Omjer djece koja nisu pohađala školu prema području u periodu o 1999. – 2008.godine (u postotcima)
23United Nations (2009), Millennium Development Goals Report, pdf, (str. 15)
15
Izvor: United Nations Millennium Development Goals Report, pdf, 2009. godine
Prema podacima Ujedinjenih naroda, do 2015. godine su načenjeni ogromni napreci u upisu
djece u osnovne škole širom svijeta. U nastavku teksta, na Grafu 6 je prikazana stopa upisanih
u osnovne škole, tačnije prikazano je stanje broja upisanih 1990. i 2000. godine i projekcije
upisa za 2015.godinu. Sa grafa se jasno mogu vidjeti napretci u rješavanju ovog problema.
Grafik 6: Ukupna stopa upisanih u škole u 1990, 2000 i 2015 (u postotcima)
16
Izvor: United Nations Millennium Development Goals Report, pdf, 2009. godine
Razlozi koji govore u prilog obrazovanju individue i koji govore o prednostima koje
obrazovanje donosi sa sobom su sljedeći: izbjegavanje društvenog stida širenjem spektra znanja
i logičkog razmišljanja u kombinaciji sa znanjem, odbacivanje neosnovanih sujevjerja, imati
naučna obrazloženja protiv nelogičnosti, praćenje evolucije uz pomoć svjesnosti o postojanju
nečega/nekoga, izloženost svijetu, imati svoj um i ne dopustiti da okruženje stvara nečije
mnjenje, voditi i imati zdraviji način života, prilagođavanje novijim tehnikama koje pospješuju
produktivnost, imati etičke vrijednosti koji čine da svijet postane mirnije mjesto za život, postati
sposobniji za saradnju sa različitim kulturama, pospješiti ekonomski rast nacije, duži, život bez
različitih bolesti za mlađe naraštaje, imati volju za borbu sve dok ona ne rezultira uspjehom,
biti "svoj čovjek" u stjecanju zarade te voditi stabilan, izbalansiran i neovisan život.24
Obrazovanje je zasigurno jedan od generatora razvoja bilo koje države, pa čak i Bosne i
Hercegovine. Međutim, dosadašnji podaci o pismenosti su katastrofalni, jer pokazuju da je BiH
jedna od najnepismenijih zemalja u Evropi, u kojoj je, u poređenju sa zemljama u okruženju,
5% više nepismenog stanovništva. Istraživanja pokazuju da je u posljednjih 15 godina skoro
udvostručila, dok su taj postotak zemlje u regionu smanjile upola25. Sa ovakvim stanjem
obrazovanosti stanovništva, država ima slabije šanse za adekvatan ili bilo kakve napretke u
ekonomskom razvoju.
24Izvor: http://listsurge.com/top-15-reasons-education-important/, 22.01.2016. 25Izvor: http://www.mediaonline.ba/ba/?ID=427, 22.01.2016.
17
Nažalost, osnovno obrazovanje nije dostupno svima u ovoj državi i skupo je. Država vrlo malo
pomaže u podsticanju osnovnog obrazovanja, knjige i pribor nisu besplatni za učenike osnovnih
škola, a većina škola u državi ne plaća obrok niti prijevoz do škole. Upravo iz tog razloga,
mnogi roditelji, a naročito oni koji žive u ruralnim područjima, primorani su ne slati svoju djecu
u školu. Svi napretci koji se ostvaruju na obrazovnom planu su toliko neznatni da skoro pa
padaju u vodu u poređenju sa nedostatcima obrazovnog bh. sistema. A ako je ovakvo stanje sa
osnovnim obrazovanjem, može se pogoditi kako je već a srednjim ili fakultetskim
obrazovanjem. Mjera: cijena = kvaliteta nije mjerilo na bilo kojem nivou bh.obrazovanja.
Rijetki su slučajevi koji opvrgavaju ovu činjenicu.
Zaključak
Kako se približio kraj 15-njih milenijumskih razvojnih ciljeva, tako je svijet bio u mogućnosti
da rezimira postignuća dosadašnjih napora i zalaganja. Svijet je krajem prethodne godine imao
razloga da slavi po ovom pitanju. Mnogo je napretka postignuto; mnogo siromašnih izvučeno
iz životarenja i gladi, mnogo je djece obrazovano, mnogo je ljudi spašeno i izliječeno, mnogo
je majki spašeno od smrti, mnoge su prirodne površine sačuvane i zemlje u razvoju
podpomognute, životi miliona ljudi spašeno uz poboljšane životne i higijenske uvjete. I to sve
uz pomoć brižnih globalnih, regionalnih, nacionalnih i lokalnih zalaganja. Podaci i
prezentovane analize u izvještajima tokom prethodnih godina pokazuju kako su, sa ciljanim
intervencijama, pametnim i održivim strategijama, adekvatnim resursima i političkom moći,
čak i najsiromašnije zemlje u mogućnosti napraviti dramatičan i jedinstven progres.
Nedvojbeno je da su postignuti rezultati bili zapanjujući. Ali, postignuti rezultati nisu ni priližno
onome što je zamišljeno da će se postići koncem 2015.godine. Kako se nije postiglo, Ujedinjeni
narodi su krenuli kako novom strateškom opredjeljenju, Agendi 2030, čiji je fokus, prije svega,
na održivom razvoju, a koja nastoji da transformiše svijet ka efikasnijem zadovoljenju ljudskih
potreba i ekonomskoj transformaciji uz zaštitu okoliša, uspostavljanju mira i ostvarenju
ljudskih prava.
Obrazovanje za sve, koje predstavlja autentičnu potrebu svakog pojedinca ove planete i jednu
od osnovnih ljudskih potreba, temelj je razvoja svakog pojednica, svake države i nacije i svakog
društva, te upravo ono dovodi do procvata potencijala sadašnjih i budućih generacija
čovječanstva. Generalno u fokusu djelovanja čovječanstva bi trebalo biti kvalitetnije, osnovno,
srednje i fakultetsko, ali cjeloživotno obrazovanje svih građana planete Zemlje. Jer, temeljito i
kvalitetno obrazovanje je jedini način da se rješe mnogi problemi ovog svijeta. Tako Malala
Yousafzai u svom govoru pred UN Generalnom skupštinom u julu 2013.godine kaže: “Mudra
izreka kaže “olovka je moćnija od mača” i to je istina. Ekstremisti se
plaše knjiga i olovaka. Snaga obrazovanja je ono što njih plaši. Ne smijemo zaboraviti milione
ljudi koji pate zbog siromaštva, nepravde i ignorancije. Ne smijemo zaboraviti da
milioni djece ne idu u škole. Ne smijemo zaboraviti da naše sestre i braća čekaju
na bolju, mirniju budućnost. I zato krenimo u globalnu borbu protiv nepismenosti, siromaštva
18
i terorizma i dozvolite nam da se krenemo sa našim knjigama i olovkama. To je naše najmoćnije
oružje. Obrazovanje je jedino rješenje. Obrazovanje je na prvom mjestu.”26
Literatura
Knjige, članci, izvještaji i publikacije:
1. Trputec, Z. (2008), Dizajn humanog održivog razvoja i ekonomski razvoj, knjiga,
Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, Mostar
2. United Nations (2005) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
3. United Nations (2006) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
4. United Nations (2007) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
5. United Nations (2008) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
6. United Nations (2009) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
7. United Nations (2010) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
8. United Nations (2011) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
9. United Nations (2012) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
10. United Nations (2013) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
11. United Nations (2014) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
12. United Nations (2015) Millennium Development Goals Report, Dostupno na:
http://www.un.org/millenniumgoals/ (10.12.2015.)
Internetski izvori:
http://www.mediaonline.ba/ba/?ID=427, 02.01.2016.
http://listsurge.com/top-15-reasons-education-important/, 02.01.2016.
http://www.ohchr.org/EN/UDHR/Documents/UDHR_Translations/src1.pdf,
21.12.2015.
http://www.dw.com/hr/nedosti%C5%BEni-ciljevi-ujedinjenih-naroda/a-15735507,
28.12.2015.
26Izvor: https://secure.aworldatschool.org/page/content/the-text-of-malala-yousafzais-speech-at-the-united-
nations/, 24.01.2016.
19
http://www.poslovni.hr/komentari/nakon-milenijskih-ciljeva-promjena-smjera-
216422, 28.12.2015.
http://unstats.un.org/unsd/mi/mi_coverfinal.htm, 29.12.2015.
http://www.un.org/millenniumgoals/, 21.12.2015.
http://www.socioloskaluca.ac.me/PDF16/Gvozdenovic,%20S.,%20Obrazovanje%20i
%20drugi%20srodni%20pojmovi.pdf, 21.12.2015.
https://secure.aworldatschool.org/page/content/the-text-of-malala-yousafzais-speech-
at-the-united-nations/, 24.01.2016.
Recommended