Casopis malesnica2013

ĈASOPIS UĈENIKA

OŠ MALEŠNICA

ŠK. GODINA

2012./2013.

MALEŠNICA

2

M A L E Š N I C A

List uĉenika Osnovne škole Malešnica

ADRESA UREDNIŠTVA

OŠ Malešnica

Zagreb, A. T. Mimare 36

www.os-malesnica.hr

E-ADRESA

[email protected]

VODITELJICA

Branka Janković Kursar

UREDNIŠTVO

Klaudia Bubalo, Paola Grgić, Leo Hoić, Nera Kolić, Katarina Vukanĉić

UĈENICI SURADNICI

Klaudia Bubalo, Klaudia Ĉuljak, Antea Grizelj, Majda Ilić, Dominik Jelić,

Danica Juriĉ, Juraj Polovina, Lovro Roguljić, Tajana Rubilović, Fran Ruţić,

Katarina Vukanĉić, Rea Vusić, Lana Ţivković, Sara Ţivković, Anja Ţuţul

UĈITELJI SURADNICI

Marica Antić, Sanja Bosak, Miroslav Cvitko, Petra Budiselić Grţan, Ilija

Jurendić, Branka Kameneĉki Orlić, Lidija Milanović, Katarina Oreb Sajfert,

Lili Ovĉarić, Anica Travner, Lidija Zonjić

LEKTURA

Branka Janković Kursar

FOTOGRAFIJE

Fotografska grupa OŠ Malešnica

LIKOVNO-GRAFIĈKO OBLIKOVANJE NASLOVNICE

Petra Budiselić Grţan

GRAFIĈKO I WEB OBLIKOVANJE

Fani Erceg

Lipanj, 2013.

3

O školi................................................4

Školska događanja.............................5

Posjetili smo......................................11

Naši uspjesi……………..….…………...…26

Tema broja…..……………..…………..….36

Učenički radovi.................................50

Sport………………….……….………...…..66

Kod nas u gostima….….…………..…..67

Strip………….…………………………….…70

4

MALEŠNICA

Naša je školska zgrada izgraĊena 1. rujna 1991. godine, a nastavni je rad

zapoĉeo 9. rujna iste godine. Uslijedilo je zakašnjenje od tjedan dana

Odlukom kriznoga štaba Grada Zagreba i Sekretari-jata za obrazovanje,

kulturu i znanost.

Otvorenje naše škole pamtit ćemo, na ţalost, i po broju uĉenika

prognanika koje upisujemo te školske godine. Iako je unutrašnji školski

prostor predviĊen za otprilike 1 000 uĉenika, prvu školsku godinu

1991./92. poĉelo je pohaĊati 1 170 uĉenika (i više od 130 uĉenika

prognanika).

Za ravnatelja škole izabran je prof. Filip Škaro. U školi je prve godine s

radom zapoĉelo 54 uĉi-telja. Kolektiv je bio vrlo mlad, jer je radno

iskustvo odgojno-obrazovnih djelatnika po zaposleniku u prosjeku bilo

10,5 godina radnoga staţa. Od 32 uĉitelja u višim razredima 65,65%

djelatnika imalo je visoku struĉnu spremu.

Sljedeće je školske godine (1992./93.) školu je pohaĊalo ukupno 1 309

uĉenika rasporeĊenih u 43 razredna odjela. U školi su radila 22 uĉitelja/

uĉiteljice razredne i 34 uĉitelja/uĉiteljice predmetne nastave, jedan struĉni

suradnik i sedamnaest ostalih djelatnika.

Dolaskom novoga ravnatelja prof. Bore Šarušića školske godine

2002./2003. zapoĉinje ubrzan proces informatizacije (škola je opremljena

raĉunalima i zapoĉinje sustavna edukacija djelatnika). Škola je u

meĊuvremenu dograĊena (izgraĊeno je novo krilo škole za uĉenike i

uĉitelje razredne nas-tave), najsuvremenije opremljena i time je omogućen

rad škole u jednoj smjeni za uĉenike viših razre-da.

Naša je škola poznata po brojnim humanitarnim akcijama, hvaljenoj

organizaciji Ţupanijsko-ga natjecanja iz njemaĉkoga jezika (već dvanaest

godina), izvrsnoj suradnji s lokalnom zajednicom, a najviše po vrsnim

struĉnjacima koji u njoj rade. O tome svjedoĉe brojni uspjesi uĉenika na

ţupanij-skim i drţavnim natjecanjima tijekom svih ovih godina, kao i

brojni zahtjevi roditelja s drugih upisnih podruĉja za upis djece upravo u

OŠ Malešnica.

5

I ove je godine 4. oţujka 2013. odrţano Ţupanijsko natjecanje

iz njemaĉkoga jezika.

Uzvanike iz brojnih zagrebaĉkih škola pozdravili su naš ravnatelj

Boro Šarušić i profesorica Anica Travner.

Tema programa prije natjecanja bila je Ivana Brlić-Maţuranić i ne-

zaboravni Šegrt Hlapić.

Opet smo sreli najdraţe likove našega i vašega djetinjstva – Hlapi-

ća, Gitu, briţnu majstoricu, majstora Mrkonju i brojne druge…

6

Za zapaţen program prije poĉetka nat-

jecanja zasluţni su (zdesna nalijevo):

profesorica Sanja Lukić

(kostimografkinja i svestrana naša logi-

stiĉarka), profesorica Sanja Bosak

(redateljica i scenaristica), profesorica

likovne kulture Petra Budiselić Grţan,

voditeljica KUD-a škole Irena Pehar

Miklenić,), voditeljica zbora Davorka

Matijev ić te naš nezamjenjivi domar

7

DOŠAO NAM JE U GOSTE

Gospodin s osmijehom

... tako je Gabrijela Marić iz 8. f naslovila svoj osvrt na susret s

gospodinom Jašarevićem,

hrvatskim braniteljem, koji je gostovao u našoj školi.

Kaţe da ju je potaknuo da razmišlja o domovini i slobodi koje

nemaju cijenu...

U mjesecu studenome, u tjednu kad se prisje-

ćamo ţrtve herojskoga grada Vukovara, u školi

smo imali zadovoljstvo slušati sjećanja hrvatskoga

branitelja koji je iz Zagreba otišao braniti Vukovar.

Uĉenici su opisali dojmove nakon tog zanim-

ljivog susreta.

Rat je nešto najgore na svijetu. Domovinski je rat, kao i svaki rat, bio

tuga, bol i jad. Trebamo se diviti ljudima koji su bili spremni odreći se

svojega ţivota za Hrvatsku. Mnogi su ljudi izgubili svije najmilije, svoje

domove,

ţivote. Trebamo se ponositi tom teškom i krvavom pobjedom.

Katarina Brdarević, 8. f

Kad pomislim na sve te dogaĊaje, obuzme me nekakva tuga. Zašto je rat tako

dugo trajao i zašto je do njega uopće došlo? Zašto je Vukovar toliko stradao?

Zašto je stradalo

toliko nevinih ljudi? Bio sam jednom u Vukovaru. To je predivan grad. Hrvats-

ka je pobijedila, ali sjećanja su ostala. Još se vide ostatci rata. neka se takvo što

ne ponovi više nikada.

Petar Holjevac, 8. d

8

Svaka je generacija osmaša naše škole, pa smo tako i mi, posjetili Vukovar. Po-

vijesna je grupa posjetila i izloţbu o Domovinskom ratu. Ali, najbolje smo

shvatili priĉu o ratu kad je moja škola ugostila jednoga hrvatskoga branitelja.

To je ĉovjek koji je iz Zagreba, ostavivši djecu i suprugu, otišao braniti Vuko-

var.

U nepunih sat i pol ispriĉao nam je svoju ţivotnu priĉu. Bez dovoljno

oruţja, hrabro se borio i pomagao svojim prijateljima. Sve su dijelili, ako je bi-

lo za jednoga, bilo je za sve. Bio je ranjen i završio je u logoru, ali sve je te tuţ-

ne i strašne priĉe priĉao s osmjehom i ponosom. Nije se predavao i u najteţim

je trenutcima vjerovao u sebe.

Kad bih napisala broj stradalih u ratu, za neke bi to bio samo broj. Broj

koji je na papiru i koji ne igra veliku ulogu. Ali, svaki je taj broj jedna osoba iza

koje je njezina obitelj.

Slušajući njegovu priĉu, mogla sam si predoĉiti sve što se tada dogaĊalo.

Zahvalna sam mu što je svoju priĉu podijelio s nama. Molim vas, u nedjelju na

svojim prozorima zapalite jednu malu svijeću u znak sjećanja na sve branitelje i

ţrtve. To je najmanje što moţemo uĉiniti za njih. „Nemojte biti samo u buduć-

nosti. Grad – to ste vi.“

Josipa Vukes, 8. f

9

Ponedjeljak. Poĉetak svakog radnog tjedna. Zvono je obiljeţilo kraj šes-

toga sata. Prijateljica iz razreda me obavijestila da će se odrţati razgovor o Do-

movinskom ratu. Kad smo se svi okupili, zavladala je tišina. Gospodin se

predstavio i poĉeo priĉati o ratu.

Jednog djeĉaka je zanimalo koji mu je dogaĊaj bio najteţi. Odgovorio

mu je da je cijeli rat bio teţak, bolan i šokantan, ali da je uvijek vjerovao u bo-

lje sutra cijele naše drage domovine. Iznoseći teške doţivljaje i dojmove na nje-

govu je licu bio prisutan i smiješak koji je govorio da trud i ljubav prema do-

movini pobjeĊuju neprijatelje i svako zlo.

Gospodin s osmijehom je velik i stasom i djelima i ja mu zahvaljujem na

njegovoj hrabrosti, ustrajnosti i nesebiĉnosti. Svojim izlaganjem potaknuo nas

je da još više razmišljamo o domovini i slobodi koje nemaju cijenu.

Gabrijela Marić, 8. f

Ono o ĉemu je govorio gospodin Jašarević, bilo je doista tuţno. Kako je to

izgledalo 1991. nitko nije mogao zamisliti. Ubijali su ljude, palili domove. Izra-

zito mi se svidjela braniteljeva hrabrost i to što je išao braniti našu domovinu.

To je i pitanje muške ĉasti. U logorima je takoĊer ĉvrsto drţao svoj stav. Priĉa o

vukovarskoj bolnici moţda je najpotresnija. Stvarno je bilo strašno...

Igor Vodopija, 8. d

Napustio je ţenu i djecu kako bi branio Hrvatsku, bio je ranjen i u logori-

ma. I nakon svega toga imao je snage podijeliti s nama svoju ţivotnu priĉu i

poruĉiti nam da je veliĉina ĉovjeka u oprostu, da ne smijemo dopustiti da nam

srce obuzme mrţnja, ali da ovi dogaĊaju nikada ne smiju biti zaboravljeni.

Antonela Soleniĉki, 8. c

10

Put u Vukovar i razgovor s braniteljem pomogao mi je da shvatim što se

sve dogaĊalo u to m ratu prije samo 21 godinu.

Petra Savicki, 8. c

Na razgovoru s braniteljem najviše me se dojmilo to pitanje muške ĉasti.

To mu je davalo motivaciju da nastavi. Kako je sa svojom „škvadrom“ proţiv-

ljavao najgore. U zajedništvu. Svi su se meĊusobno ohrabrivali. I dani u logori-

ma brţe su prolazili zbog zajedništva. Pruţali su podršku jedni drugima, a bilo

je ĉak i humora...

Mia Glibota, 8. b

Rat je potrajao puno dulje nego što je itko oĉekivao i odnio mnoge nevine

ţrtve. Ja danas ţivim u slobodnoj domovini i za to moram zahvaliti svim brani-

teljima i ţrtvama Domovinskoga rata, jer da nije bilo tih hrabrih ljudi, tih hero-

ja, tko zna bi li danas bilo mene, mojih prijatelja....

Antonia Joha, 8. b

11

Glazba je ĉarolija

Hrvatska glazbena mladeţ u suradnji s Centrima za kulturu i zagrebaĉ-

kim osnovnim školama, a na inicijativu Gradskog ureda za obrazovanje, kultu-

ru i šport organizirala je projekt „Glazba u mom kvartu“. Cilj programa je po-

pularizacija klasiĉne glazbe uĉenicima zagrebaĉkih osnovnih i srednjih škola.

Postanak i rad Trija Orlando

U sklopu tog projekta, u ponedjeljak 17. prosinca 2012. godine Trio

Orlando, jedan od najuglednijih hrvatskih komornih sastava, uĉenicima naše

Osnovne škole Malešnica odrţao je prekrasan koncert klasiĉne glazbe. IzvoĊe-

nje djela, glazbenici su nadopunili i kratkom priĉom o svom orkestru, glazbe-

nom djelu koje će izvoditi kao i skladatelju tog djela. Tako smo bili poĉašćeni

ne samo uţivati u lijepim zvucima djela i virtuoznom izvoĊenju, nego smo se i

upoznali s orkestrom, njegovim postankom i radom te s nekim skladateljima i

njihovim djelima.

Trio Orlando ĉine vrsni glazbenici i glazbeni pedagozi: Tonko Ninić (violina),

Andrej Petraĉ (violonĉelo) i Vladimir Krpan (glasovir). Orkestar djeluje od

1985. godine noseći ime nagrade Dubrovaĉkih ljetnih igara koja se dodjeljuje

najboljim umjetnicima, a koja je dobila ime po kipu viteza Orlanda što ga je

Dubrovniku u 15. stoljeću darovao hrvatsko-ugarski kralj Ţigmund. Na samom

poĉetku trio je zapoĉeo svoje djelovanje u drugom sastavu – violonĉelo je svi-

rala Ksenija Janković, koju je kasnije zamijenio slovenski violonĉelist Andrej

Petraĉ.

12

Od svoga prvog koncerta što su ga odrţali 1985. godine na Dubrovaĉkim

ljetnim igrama pa sve do danas Trio Orlando odrţao je više od 500 koncerata u

Hrvatskoj i u inozemstvu: gradovima bivše Jugoslavije, Austriji, Italiji, MaĊar-

skoj, Španjolskoj, Belgiji, Portugalu, Velikoj Britaniji i drugdje. Njihov bogat

repertoar ĉine klasiĉna djela pisana za glasovirski trio te brojne skladbe hrvats-

kih autora od kojih su neke ĉak i posvećene Triju. Posebno su vaţni koncertni

ciklusi u Zagrebu, osobito oni u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povi-

jest na kojima glazbenici promoviraju djela mlaĊih hrvatskih autora kao što su:

Vjekoslav Njeţić, Viktorija Ĉop, Krešimir Selektović, Frano ĐurĊović i dr.

Osim odrţavanja koncerata, Trio Orlando snima skladbe za radioteleviziju, dis-

kografske kuće i predaju na zagrebaĉkoj Muziĉkoj akademiji. Za svoj rad nag-

raĊeni su nagradom ''Milka Trnina'' koju dodjeljuje Hrvatsko društvo glazbenih

umjetnika za iznimna postignuća.

Na koncertu u našoj školi izveli su skladbe:

Alla Ungarese iz Klavirskog trija Josepha Haydna,

Allegrom iz Trio sonate i Menuettom i Carillonom iz Trio sonate Wolfganga

Amadeusa Mozarta,

Allegrom vivace iz Klavirskog trija u G-duru Dore Pejaĉević i

Primavera portena (Proljećem) iz Godišnjih doba Astora Piazolle

Glazba – ĉista i pozitivna energija

O skladbama ne mogu previše pisati, jer nisam struĉan, ali zato mogu priznati

da sam slušajući doista uţivao u zvucima skladbi, oĉaravajućem i perfektnom

izvoĊenju maestralnog trija. Drago mi je što sam imao prilike slušati Trio Or-

lando, doţivjeti tu ĉaroliju jer glazba zapravo i jest ĉarolija koja nas obuzima i

nosi u neki drugi svijet, struji našim tijelom budeći u nama neke nove osjećaje.

Glazba nas obogaćuje, ispunjava ĉistom i pozitivnom energijom.

Prije nisam mislio da će mi se klasiĉna glazba previše sviĊati, ali od kada sam

kao ĉlan Hrvatske glazbene mladeţi pod vodstvom naše prof. Pepe Škorić s os-

talim ĉlanovima HGM-a iz naše škole bio na razliĉitim koncertima i predstava-

ma, ta je glazba pronašla mjesto u mom srcu. Drago mi je što sam dobio priliku

upoznati je i zavoljeti, zato se nadam da će ovakvih projekata i programa po

školama biti više kako bi se sva djeca (naroĉito ona koja slušaju iskljuĉivo šund

glazbu) mogla upoznati s vrhunskom i profinjenom glazbom koja će im kultur-

no obogatiti ţivot.

(oprema: Dominik Jelić fotografija, fotografija Trija Orlando)

Dominik Jelić,7.f

13

Posjet GNK Dinamo

Bili smo u nogometnom klubu Dinamo. Išli smo se zabaviti i igrati. Igrali smo

razne igre.Vidjeli smo pehare. Nauĉili smo gdje se igraĉi presvlaĉe. Mene je

Tin pitao kako je Kelava branio?Ja sam mu odgovorio: “Grozno!“. Osjećali

smo se predivno. Najviše me dojmilo kada sam igrao nogomet.

Niko Malenica 2.c

Razgledavali smo pehare i sobu gdje se presvlaĉe igraĉi. Vidjeli smo sta-

dion. Osjećali smo se veselo i sretno. Mene se najviše dojmilo kada smo raz-

gledavali pehare.

Nikolina Pavić 2.c

Igrali smo razne igre. Upoznali smo trenere i Zdravka Mamića. Bilo nam je su-

per i jako zabavno. Jeli smo picu i pili sok. Vidjeli smo gdje se igraĉi presvlaĉe

i gdje igraju nogomet. Najviše mi se svidjelo kada smo vidjeli sve trofeje.

Brigita Gluhak 2.c

Išli smo da se zabavimo. Jeli smo picu i zabavljali se. Vidjeli smo nogometni

stadion. Osjećali smo se dobro i ugodno. Najviše mi se dojmilo kada smo igrali

igre.

Nika Vukadin 2.c

14

... sedmaši i osmaši na koncertu grupe Lauter leben Tvornici kulture 1. listopa-

da 2013. s profama katicom Merkl Guzsvany i Katarinom Oreb Sajfert...

15

Frühlingsfest (Festival proljeća)

Bilo je zabavno 13. travnja 2013. u Goethe institutu. Na Festivalu pro-

ljeća uĉenici su uţivali u brojnim igrama, olimpijadi, kvizu, izloţbama, ra-

dionicama, ĉitanju priĉa, školi skrobatskog rock and rolla, kazališnoj

predstavi... Za svakoga ponešto...

...drugašići i petaši na Frühlingsfestu u Goethe institutu s profesoricom

Katarinom Oreb Sajfert..

16

"Noć knjige"

Povodom „Svjetskog dana knjige i autorskih prava“ 23. travnja i ove se

godine odrţava „Noć knjige” i to u u 48 gradova širom Hrvatske, u knjiţara-

ma i knjiţnicama koje će od 18.00 sati do 01.00 sat poslije ponoći posjetitelji-

ma ponuditi raznovrstan program. Ove godine i naša knjiţnica sudjeluje u

„Noći knjige“…

„Šegrt Hlapić“

Mjuzikl

Goethe-Institut Kroatien, Ul. grada Vukovara 64, Zagreb

23.04.2013., 18.00 – 18.30 sati

Didaktiĉke igre bez granica za zaigrane uĉitelje i nastavnike njemaĉkog

jezika

Radionica


23.04.2013., 18.00 – 21.00 sati

Grubzon i Grüffello

Priĉaonica za djecu


23.04.2013., 18.30 – 19.00 sati

Olimpijada u knjiţnici

Radionica za djecu


23.04.2013., 18.30 – 19.30 sati

Filmski susret s pjesnikom: Goethe!

Film


23.04.2013., 19.30 – 21.10 sati

Noćni knjiţevni kviz

Kviz


23.04.2013., 21.15 – 22.30 sati

http://www.goethe.de/ins/hr/zag/wis/hr10879425v.htm







17

U olimpijadi (igrama) sudjelovali uĉenici 2. i 5. Razreda u pratnji uĉiteljice Ka-

tarine Oreb Sajfert.

18

Noć knjige u Njemaĉkom kulturnom centru Goethe Institutu 23.4. 2013..

Otvorenje: dvojeziĉna predstava Šegrt Hlapić na njemaĉkom i hrvatskom jezi-

ku u izvedbi uĉenika naše škole, pripremile uĉiteljice Davorka Matijević i

Sanja Bosak

19

Mjuzikl „Ĉudnovate zgode šegrta Hlapića“ Kako se ove godine obiljeţava 100. godišnjica maloga šegrta Hlapića,

i naša je škola sudjelovala u tom obiljeţju istoimenim mjuziklom. Najprije

na Ţupanijskom natjecanju u poznavanju njemaĉkoga jezika, a onda i

predstavom u Goethe-Institutu u Zagrebu. Ovih nekoliko fotografija zorno

mogu predoĉiti ugoĊaj sa same scene. U mjuziklu je sudjelovalo 50 uĉenika

naše škole. Ono što ga je uĉinilo posebno zanimljivim, izvedba je na hrvats-

kom i njemaĉkom jeziku. Voditeljicama prof. Sanji Bosak iDavorki Matije-

vić pomogle su u cijeloj organizaciji ovoga projekta profesorice: Anica Tra-

ner, Katica Merkl-Guzsvany, Irena Pehar-Miklenić i Sanja Lukić. Ĉestitamo

izvoĊaĉima i voditeljicama na sjajnim izvedbama.

20

Mjuzikl „Magiĉna kugla“ ide dalje 19. i 20. travnja 2013. mjuzikl „Magiĉna kugla“ izveden je 12. put u Peĉuhu u

Hrvatsko-maĊarskoj školi Miroslava Krleţe kao projekt „Djeca djeci“. Cijeli

je projekt financirao Gradski ured za kulturu u suradnji s Udrugom za kulturu

„Agram“. S ponosom smo predstavili svoju školu i Zagreb. Izvrstan prijam

izvoĊaĉa i njihovih voditeljica te prekrasan grad ostavili su jake dojmove i

pregršt prelijepih fotografija. Tom su izvedbom „mali“ glumci i njihove vodi-

21

Školska prometna jedinica

Školska prometna jedinica u našoj školi djeluje već trinaestu godinu.

U njoj sudjeluju uĉenici šestih, sedmih i osmih razreda. Tako smo se i mi u

šestom razredu prikljuĉile školskoj prometnoj jedinici.

Svaki drugi tjedan smo imali po jedan školski sat na kojem smo se

pripremali za nadolazeće natjecanje. Naša škola je postizala dobre rezultate

pa smo i mi htjeli nastaviti taj niz. Prvi put nas je bilo malo strah jer nismo

znali kako će nam biti, ali nam je profesorica pomogla. Kad smo došli, do-

ĉekalo nas je puno drugih škola, a policajci su dovršavali poligon. Mi smo

otišli na svoja mjesta i ĉekali znak za poĉetak. Poligon je prošao odliĉno, a

onda su nas domaćini škole iznenadili ukusnom uţinom. Kako smo se zap-

riĉali, malo smo zakasnili na test. Natjecanje je završilo, a mi smo bili zado-

voljni svojih uspjehom. Tako smo i sljedeće godine svaki drugi tjedan išli

na satove prometne i pripremali se za sljedeće natjecanje. Naša duţnost kao

ĉlanove školske prometne jedinice jest da reguliramo promet na raskriţju

od oţujka. Ove smo školske godine sudjelovali u organizaciji Ţupanijskog

natjecanja iz njemaĉkog jezika, plesa za Valentinovo, maškara, izleta u Vu-

kovar, Veternicu i Institut za mozak. TakoĊer smo posjetili našeg bolesnog

uĉenika. Do kraja školske godine planiramo razliĉite aktivnosti. Ove škol-

ske godine natjecanje je 3. svibnja u OŠ Lovre pl. Mataĉića.

Ĉlanovi prometne jedinice su uĉenici i uĉenice 6. i 8. razreda:

Leonara Gorupić, Mateja Ćosić, Hana Sušac, Marta Šarić, Adrian Škrlec,

Ana Marija Prskalo, Katarina Ţivko, Eva Maria Ivanko, Mario Trutin,

Maja Benković, Maja Jerković,

22

Tjedan glazbe za mlade zajedniĉki je projekt Hrvatske glazbene mladeţi i

Zagrebaĉke filharmonije koji je 2005. godine pokrenut na inicijativu pokojnog

maestra Vjekoslava Šuteja, tadašnjega umjetniĉkog ravnatelja Zagrebaĉke fil-

harmonije.

Cilj projekta je pobuditi zanimanje mladih – uĉenika osnovnih i srednjih

škola iz cijele Hrvatske i pribliţiti im klasiĉnu glazbu na njima prihvatljiv i za-

nimljiv naĉin kroz pouĉne koncerte s kvalitetnim programima i privlaĉnim

scenskim izvedbama.

Ovogodišnji, deveti po redu, Tjedan glazbe za mlade posvećen je 200. ob-

ljetnici roĊenja dvojice velikih skladatelja – Giuseppea Verdija (talijanskog

skladatelja roĊenog 10. listopada 1813. godine) i Richarda Wagnera

(njemaĉkog skladatelja roĊenog 22.svibnja 1813. godine) ĉije se obljetnice ro-

Ċenja slave diljem cijeloga svijeta.

Pod vodstvom profesorice glazbene kulture Pepe Škorić, a u pratnji profe-

sorice likovne kulture Petre Budiselić Grţan mi smo, ĉlanovi Hrvatske glazbe-

ne mladeţi naše OŠ Malešnica, imali ĉast u ĉetvrtak, 16. svibnja 2013. godine

uţivati u prvom danu ovogodišnjega, devetog po redu, Tjedna glazbe za mlade.

Prije poĉetka koncertnog programa prisustvovali smo otvaranju izloţbe likov-

nih radova „Radost slikanja uz glazbu“, likovni doţivljaj glazbe Richarda

Wagnera i Giuseppea Verdija uĉenika osnovnih i srednjih škola. Radovi su izlo-

ţeni u predvorju Velike dvorane Vatroslava Lisinskog, a meĊu njima je i nagra-

Ċeni rad uĉenice mog 7. f razreda, Lane Širac, ovogodišnje dobitnice diplome.

Nakon likovne izloţbe uţivali smo u prekrasnom, zanimljivom i vrlo doj-

mljivom glazbeno-scenskom spektaklu koji su na priredili: orkestar Zagrebaĉke

filharmonije pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera, Zbor Opere HNK

u Zagrebu i solisti Gorana Biondić, sopran i Stjepan Franetović, tenor, prvaci

baleta HNK u Zagrebu Edina Pliĉanić, Tomislav Petranović i polaznice Škole

za klasiĉni balet iz Zagreba u koreografiji Svebora Seĉaka, glumci koji su utje-

lovili slavne skladatelje: Jadran Grubišić i Antonio Franić, scenaristica i redate-

ljica Iva Srnec.

Na samom poĉetku narator nas je ukratko upoznao s programom i sa slav-

nim skladateljima Richardom Wagnerom i Giueseppeom Verdijem koji su nam

23

se „uţivo“ predstavili video linkom. Glumci su doista fantastiĉno utjelovili

slavne skladatelje te ih na vrlo zabavan i pomalo humoristiĉan naĉin prikazali.

Cijelim programom vodio nas je narator praćen Wagnerovom i Verdijevom pre-

pirkom i njihovom povijesnom netrpeljivošću. Doznao sam da je za ţivota iz-

meĊu ove dvojice skladatelja vladala velika konkurencija, iako su njihove me-

Ċusobne razlike bile velike. Zanimljivo je da

se nisu podnosili, a nikad se za ţivota nisu

sreli.

„Obojica su slavu stekli već za ţivota.

Njihove meĊusobne razlike su od samog po-

ĉetka bile iznimno velike. Dok je Verdi slovio

kao konzervativan, okrenut tradiciji humanist

i romantik, Wagner je uţivao glas kao napre-

dan i moderan glazbenik koji stvara djela puna

romantiĉne mitologije i dionizijskog zanosa. Razlike meĊu njima su bile preve-

like, kako u glazbenom stilu, poimanju svijeta i umjetnosti uopće tako i ţivot-

nim stilovima, podrijetlu i mentalitetu. Stidljivi Verdi koji je odrastao na selu,

nikada nije mogao podnijeti Wagnera, egocentriĉnog oboţavatelja parfema i

svile. Dok je Wagner uvijek i najradije govorio o samom sebi, o svom radu i

ţivotu, Verdiju je svako isticanje sebe samog bilo strano. I politiĉki su se razli-

kovali.“ (Ţeljka Telišman – www.dw.de)

U nastavku programa uţivali smo u prekrasnim i vjeĉnim djelima:

R.Wagner: MAJSTORI PJEVAĈI – uvertira iz opere, LOHENGRŰN –

Svadbeni marš, WALKŰRE – Kas Walkűre 3. ĉin balet

G.Verdi : TRUBADUR – Zbor cigana, AIDA – Triumfalni marš + Ballabile -

balet,RIGOLETTO – La donna e mobile, KRABULJNI PLES – Arija Oskara,

NABUCCO – Va pensiero (zbor), TRAVIATA – Napitnica.

Izvrsno izvoĊenje Zagrebaĉke filharmonije, predivni glasovi solista kao i

zbora, oĉaravajuće izvoĊenje baletnih toĉaka prvaka baleta, ali i polaznica ba-

letne škole, fantastiĉni dramski umjetnici stvo-

rili su jednu prekrasnu atmosferu i jedino što

mogu reći je da sam doista oduševljen. Sve je

bilo tako dojmljivo, oĉaravajuće i posebno –

najpoznatije skladbe, ples i gluma odveli su me

u neki drugi svijet, Wagnerov i Verdijev svijet

ispunjen maštom i virtuoznom glazbom ova

dva posebna velikana, glazbena genija koji su

nam u naslijeĊe ostavili svoje neprocjenjivo

blago – predivne i vjeĉne skladbe kojima se uvijek iznova moţemo diviti i u

njima uţivati.

Osobito mi je drago što sam imao priliku uţivati u ovom glazbeno-

scenskom spektaklu i što je naše ovogodišnje druţenje Hrvatske glazbene mla-

deţi završilo upravo proslavom 200. obljetnice roĊenja dvaju nenadmašnih gla-

zbenih velikana Richarda Wagnera i Giuseppea Verdija. Dominik Jelić, 7.f

http://www.dw.de

24

25

Posjet Hrvatskom saboru mi se svidio. Nisam oĉekivala da će sve biti tako veli-

ko i raskošno. Sabornica je ista kao i ne televiziji što takoĊer nisam oĉekivala.

Voditeljica nam je puno priĉala o povijesti sabora i predsjednicima sabora te o

ljudima koji su puno pridonijeli Hrvatskoj povijesti i povijesti sabora. Sve je

ukrašeno s puno malih lijepih ukrasnih detalja koji se mi se jako svidjeli. Sve u

svemu, vrlo lijep, pouĉan i zanimljiv izlet.

Antonia Joha, 8.b

26

DRŢAVNO NATJECANJE U POZNAVANJU HRVATSKOGA JEZIKA –

Zadar

Ema Bautović i Beata Rodić, 7. f

Mentorica: Sanja Bosak

DRŢAVNO NATJECANJE U POZNAVANJU NJEMAĈKOGA JEZIKA –

Vinkovci

Vanessa Mioĉ, 8. c

Mentorica: Anica Travner

DRŢAVNO NATJECANJE U POZNAVANJU ENGLESKOGA JEZIKA – Ši-

benik

Martin Habek, 8. e

Mentorica: Dubravka Vuković

DRŢAVNO NATJECANJE IZ MATEMATIKE – Dubrovnik

Maja Drmaĉ, 5. c

Mentor: Ivan Maloĉa

DRŢAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE - Varaţdin

Maja Drmaĉ, 5. c

Mentorica: Lidija Zonjić

DRŢAVNO NATJECANJE IZ FIZIKE - Biograd na Moru

Petar Suman, 8. b

Mentor: Zlatko Varošanec

DRŢAVNO NATJECANJE IZ ATLETIKE – Poreĉ

Atletiĉari (5. i 6. razredi)

Atletiĉari (7. i 8. razredi)

Mentor: Ilija Jurendić

Atletiĉarke (7. i 8. razredi)

Mentorica: Lili Ovĉarić

27

28

29

Ema Bautović i Beata Rodić, uĉenice 7. f razreda naše škole, ostvarile su viso-

ka mjesta na Drţavnome natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika. Sa svojom

mentoricom profesoricom Sanjom Bosak poharale su Zadar! Bravo, djevojke!

30

DRŢAVNO NATJECANJE IZ NJEMAĈKOGA

JEZIKA

Bećarac, taj neponovljivi šokaĉki deseterac, prepoznat u cijelom svijetu i

kao takav stavljen pod zaštitu Unesco-a doĉekao nas je na otvorenju 19. držav-

nog natjecanja iz njemačkog jezika koje se od 22 . 24. travnja odrţalo u Vin-

kovcima.

Stjepan, uĉenik OŠ Ivana Maţuranića, inaĉe domaćina ovogodišnjih na-

dmetanja je, ne bez razloga, svirajući gajde zapjevao: „Mene majka rodila u pe-

tak / nisam ĉudo, al sam izuzetak!“ Prisutni „izuzetci“ svrstani u IV kategorije:

maturanti i III. razredi gimnazija, strukovne srednje škole i osmaši zaista su

pokazali zavidno znanje te su ostavili sprachlos (bez rijeĉ) lektore iz zemalja

njemaĉkoga govornog podruĉja. Mrtva trka vodila se do samog kraja, jer su test

i slobodan sastav mnogi napisali izvrsno, a dugo vijećanje komisija i konaĉni

poredak s nekoliko ravnopravnih nagrada samo su dokaz da su i u razgovoru sa

izvornim govornikom bili einfach super!

Dugo ćemo se sjećati šetnji uz Bosut, izvrsnih slavonskih delicija, noć-

nog koncerta u Gradskoj knjiţnici jer smo se tu „strefili“ uz Noć knjižnica i do-

maćina koji su se trudili da nam ova slavonska pustolovina ostane u što ljepšoj

uspomeni. U tome su itekako uspjeli.

Anica Travner

31

Iva-Matilda Ovĉarić 3b

Nika Obajdin 3d

Sara Matić 3a

Ţuţul Elena 3b

Nikolina Kostanjski 4c

Nika Novokmet 2a

Brigita Gluhak 2c

Lorena Kebet 3d

Ela Marunović 2d

Klaudija Fulir 3d

,Lucija Leko 3b

Trenerica: Lili ovĉarić,prof.

32

OSNOVNA ŠKOLA MALEŠNICA 1 razredi -

Univerzalna sportska škola

S lijeva:Hana Peco ,Ema Kamanješević, AnĊela Puljiz, Marta Rogina, Lorena

Husnjak, Maja Markovac, Nika Slunjski, Nika Kolakušić

Paola Smolec, Bruna Raĉki, Leona Šajković, Paula Ĉabrajić, Ida Keţić,

Kristina Šimić, Marta Grizelj, Elena Martinović

Voditelj: Lili Ovĉarić, prof.

33

Iva-Matilda Ovĉarić 3b

Nika Obajdin 3d

Sara Matić 3a

Ţuţul Elena 3b

Nikolina Kostanjski 4c

Nika Novokmet 2a

Brigita Gluhak 2c

Lorena Kebet 3d

Ela Marunović 2d

Klaudija Fulir 3d

,Lucija Leko 3b

Trenerica: Lili ovĉarić,prof.

34

Na natjeĉaju HGM-a uĉenice i uĉenici osnovnih škola izraĊivali su likovne

radove uz slušanje glazbe. Poticaj na ovogodišnjem natjeĉaju bio je Verdijev

Trubadur.

Prvu nagradu s diplomom osvojila je uĉenica OŠ Malešnica Lana Širac

iz 7. f razreda. Mentorice: Pepa Škorić i Petra Budiselić Grţan

Radovi su izloţeni u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga.

35

36

Tema broja

LJUDI OKO NAS

Posjet Tifološkom muzeju

Uĉenici naše škole, drugašići i trećašići, kroz igru i druţenje osvijestili su

s kojim se problemima susreću osobe s invaliditetom, osobito ljudi oštećena vi-

da.

Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost, a u Hrvatskoj je njome

pogoĊeno oko 5 800 osoba. Sljepoćom se smatra potpuno oštećenje vida ili oš-

tećenje vida kad osoba vidi do 2% na boljem oku, s korekcijom ili bez nje.

Osobe sa sljepoćom i slabovidnošću imaju poteškoće u kretanju. Da bi se

uspješno mogli kretati, nuţna im je obuka za samostalno kretanje s pomoću bi-

jelog štapa, psa vodiĉa i/ili elektroniĉkog pomagala za kretanje.

Zbog nemogućnosti praćenja obiĉnog tiska, slijepima je oteţano praćenje

literature te ju je potrebno “prevesti” na brajicu (pismo za slijepe) ili u elektro-

niĉki oblik koji je ĉitljiv s pomoću govornih programa za ĉitanje za osobe sa

sljepoćom i slabovidnošću.

37

TIFOLOŠKI MUZEJ

Što je tiflogija?

Tiflologija (od grĉ. rijeĉi typhlos - slijep, logia – znanost) se bavi zakonitostima

unapreĊivanja nastave i obrazovanja rehabilitacijom osoba oštećenog vida, od-

nosno osobama sa sljepoćom i slabovidnošću.

Tifološki muzej u Zagrebu smješten je u Draškovićevoj ulici, u neposrednoj

blizini kazališta Vidra. Posjetite li njihovu web stranicu, primijetit ćete koliko

se pozornosti obraća na sam vizualni dio. Naime, na stranici se mogu mijenjati

boje stranica pa i font slova. Time su nas htjeli podsjetiti koliko smo sretni što

imamo vid.

38

39

Neke poznate osobe sa sljepoćom

Louis Braille - izumitelj brajice

Svako slovo Brailleovog pisma sastoji se od

šest toĉaka organiziranih u dva stupca po tri toĉke

(koje suudubljene ili ispupĉene), svakom slovu abe-

cede odgovaraodreĊena kombinacija tih reljefnih to-

ĉaka.

Ray Charles - ameriĉki pjevaĉ i kompozitor

Sa samo sedam godina potpunoje oslijepio. Nikad se

nije otkrio razlog za tu njegovu invalidnost.

Egdar Degas, francuski slikar roĊen je u Parizu. Sa

jedanaest godina poĉinjesvoje školovanje. Degas je

školovanje napustio sa dvadeset godina i poĉeo studi-

rati slikarstvo. Tijekom rata otkriven mu je problem s

oĉima. Nikad se nije ţenio te je svoje posljednje godi-

ne svoga ţivota proveo skoro slijep, besciljno lutajući

ulicama Pariza, dok nije umro 1917. godine.

40

3. c i 2. a razredu posjetu Tifološkom muzeju

Jedan dan kao osoba sa sljepoćom i slabovidnošću

Nauĉila sam da je jako teško ţivjeti kao osoba sa sljepoćom. Ali ne znaĉi

da ne moţeš ništa raditi. Kad sam bila u mraĉnoj sobi Tiflološkog muze-

ja, osjećala sam se kao slijepa osoba, bespomoćna. Mislila sam da ću os-

lijepiti. Najviše mi se svidjelo pisati svoje ime uz pomoć brajice – pisma

za osobe sa sljepoćom.

Maria Ĉirko, 3. c

Vidjeli smo Brajevo pismo i bili u tamnoj sobi. Zabila sam se u mirisni

zid. Vidjeli smo kako je slijepimosobama. Poslije toga smo išli uCentar za reha-

bilitaciju pasa „SILVER“.Vidjeli smo male psiće i vodio nas je pas. Dobili smo

povez i primili psa. Bilo je super, a najviše mi se svidjelokad sam hranila psiće.

Htjela sam ih sve kupiti.

Antea Kovaĉević, 2. a

Osjećaj je jako ruţan. Uz pomoć pasa vodiĉa bilo bi zabavno, no

nemojte pomisliti da je lako

biti slijepa osoba.

Patricija Tisanić, 3. c

41

…bila bih jako usamljena i tuţna. Veselio bi me pas vodiĉ, ali nje-

ga je teško dobiti. Jednog dana ţeljela bih raditi u centru za obuku pasa

vodiĉa i tako pomagati drugima.

Nina Pecotić, 3. c

Osjećala sam se tuţno. Bilo mi je jako ţao. Ne mogu opisati taj tu-

ţni osjećaj. Tek sam sad shvatila koliko je lijepo imati vid.

Magdalena Ĉirko, 3. c

Bilo bi mi ţao što nikad ne bi znala kako izgledaju ljudi koji me

okruţuju. Ne bi znala za boje prirode. Veseli me što se odgajaju psi vodi-

ĉi.

Leonarda Ćaćić, 3. c

42

Bili smo u Tiflološkom muzeju. Vidjeli smo Braillevo pismo, mraĉnu

sobu, gledali smo neki dokumentarni film i slatke štence. Meni se jako svidje-

lo u muzeju. Najdraţe mi je bilo kad sam išla u mraĉnu sobuda vidim kako

je to slijepima. Laura

Vinkešević, 2. a

Meni je bilo jako teško u tamnoj sobi. Nisam znala gdje hodam i

bila sam zbunjena, prestrašena. Grozno je ţivjeti u potpunoj tami, ali saz-

nala sam da tada puno jaĉe razviješ druga osjetila, poput dodira, sluha,

njuha. Jako mi se svidjelo što sam nauĉila pisati brajicom svoje ime.

Lena Ostojić, 3. c

Ţao mi je i bit će mi uvijek malo teško kad vidim slijepu osobu.

Znam da oni ne mogu vidjeti proljetne boje, zimske pahulje, jesensko liš-

će i boje mora. Lijepo je što je Braille izmislio pismo za osobe sa sljepo-

ćom.

Josipa Novaković, 3. c

Vidjeli smo umjetniĉka djela slijepih ljudi, slike kako su se nekoć

školovali slijepi ljudi, pogledali smo dokumentarni film i otišli u „mraĉnu sobu

„ u kojoj smo morali proći hodnikom koristeći ostala osjetila (sva osjetila osim

vida). Nakon toga smo otišli u Centar za rehabilitaciju pasa „Silver“ gdje smo

gledali štence i mazili ih. Gledali smo što sve mogu rehabilitacijski psi i pustili

smo da nas vode psi vodiĉi. David Milić, 2. A

Gledali smo film koji je pripovijedao o tome kako su se slijepi ljudi ne-

kada školovali. Bili smo i u Centru za obuku pasa "SILVER". Tamo je bilo pu-

no labradora. Stavili su nam povez na oĉi. Jedan pas Rufi vodio nas je kao da

smo slijepi. Vidjeli smo štence i slušali predavanje o obuci pasa.

Paula Hoić, 2. a

43

…osjećao bi se nesigurno. Hvala striĉekuBrailleu koji je izumio

brajicu…Bilo je zabavno pisati svoje ime.

Robin Bariĉević, 3. c

Kad sam bio u tamnoj sobi Tiflološkog muzeja, osjećao sam se kao u špi-

lji u kojoj se ništa ne vidi. Bilo je grozno, sad mogu zamisliti kako je osobama

sasljepoćom. Boljelo bih me što ne bih mogao vidjeti svoju obitelj. Nauĉio sam

da osobe sa sljepoćom nisu manje vrijedne, mogu skoro sve kao i osobe s vi-

dom.

Patrik Anadolac, 3. c

Najgore je što neki ljudi ne cijene slijepe, nijeme i paralizirane

osobe. Veseli me što postoje psi vodiĉi. Da sam osoba sa hendikepom, ne

bi mogao igrati igrice, gledati televiziju, druţiti se s prijateljima.

Luka Baršić, 3. c

44

45

Sat likovne kulture kao osoba sa sljepoćom…

Prije proljetnih praznika posjetili smo Tiflološki muzej i Centar za

obuku pasa vodiĉa. U sklopu muzeja nalazi se tamna soba. Nitko se ta-

mo nije osjećao baš ugodno. Saznali smo kako je to biti osoba sa sljepo-

ćom. Jedva samo ĉekali da izaĊemo iz te sobe. Biti slijep nije nimalo la-

ko. U muzeju smo vidjeli da osobe sa sljepoćom mogu crtati, izraĊivati

skulpture, ĉitati knjige…mogu ţivjeti kao i mi, zahvaljujući Brailleu. Is-

probali smo razne tehnike da vidimo kako je to biti osoba sa sljepoćom.

Tada se rodila ideja da u razredu pokušamo s maramama na oĉima izra-

diti nešto od glinamola. Pripreme za likovni nisu bile nimalo lagane…

teško je teško biti slijep, pomislili smo svi…

46

Pusa, Bubamarci 3.c i uĉiteljica Branka Kameneĉki Orlić

47

48

Picasso izloţba i likovna radionica

49

50

Tobi – pas slatkog pogleda

Zimski su praznici. Pada snijeg. Sve je prekriveno pahuljicama. Milu-

jem Tobija po pametnoj glavi i prisjećam se dana kad je došao pred bakinu ku-

ću.

Bio je prljav, umoran i gladan. Nahranila sam ga i pozdravila se s njim

jer sam znala da mi mama neće dopustiti da ga zadrţim. Sljedeće sam jutro iza-

šla van. Leţao je pred kućom u snijegu. Bilo mi je ţao ostaviti ga. Zamolila

sam roditelje da Tobi ostane s nama. Uspjela sam. Nagovorila sam ih. Tako je

Tobi postao novi ĉlan moje obitelji. Ĉak ga je i baka zavoljela. Tobi ima velike

smeĊe oĉi, crnu gustu dlaku i duge noge. Visok je pola metra. Jako se voli igrati

sa mnom. Najsretniji je kad ide u šetnju. Kada je gladan ili ţedan, milo me pog-

leda i ja već znam što trebam uĉiniti. Od milja ga zovem Bebica. Nauĉila sam

ga da mi da jednu ili obje šape i da mi donese lopticu. Kad vidi nepoznate lju-

de, poĉne reţati i lajati. Ako sam moţda mrzovoljna ili ljutita, on me uvijek ra-

zveseli svojim slatkim pogledom. Nikada nikoga nije ugrizao.

Moj pas je najbolji pas na svijetu. Svi ga jako volimo. On je pametan i

poslušan. Ne bih ga dala ni za što na svijetu. On nam znaĉi jako mnogo. Istina

je, pas je ĉovjekov najbolji prijatelj.

Klaudia Ĉuljak 5.c

Valentinovo je Dan zaljubljenih,

a zaljubljeni su svi –

ljudi, crvići, ĉak i ptice na granĉici.

Na Valentinovo ima svaĉega

crvenih ruţa, bombonjera

crvenih srĉeka i bucmastih anĊelĉića!

Srĉeka jako kucaju,

ljudi se osmjehuju

i zagrljajem pokazuju svima

da je sve – baš "kak štima".

Tajana Rubilović, 5.a

51

...pero po pero: Pero! Imam kućne ljubimce još od sedme godine. Najprije sam imao dvije

maĉke – Garfilda i Zvonkeca, ali su obje na ljetovanju nestale pa sam poţelio

imati drukĉijeg ljubimca. Jako sam poţelio papigu.

Prošlog sam proljeća od „zeca“ na Uskrs dobio papigu tigricu. Zove

Pero, prema golubu pismonoši iz jednoga

crtanog filma. Ĉesto ga u šali zovemo Peri-

njo. Pero je plava pa- piga, na glavi ima crno-

bijele pruge, ţuto-sivi kljun i male crne oĉi.

Debeljuškast je, a na- roĉito kad se nakostrije-

ši. Na krilima i repu ima najduţe perje koje

mu ĉesto otpada. Noge su mu tanke i na prsti-

ma ima male oštre kandţe. Pero je buĉan,

glasno cvrkuće, a na- roĉito kad ĉuje razgovor

izmeĊu više osoba ili muziku. Tada poĉne

skakati po kavezu kao da ţeli biti s nama. Voli

se igrati sa svojim ig- raĉkama: zvoncem, lju-

ljaĉkom i zveĉkom. Kad se previše uzbudi,

maše krilima i perje leti na sve strane, a ma-

ma okreće oĉima jer je maloprije usisala sobu.

Ja se najviše volim igrati s Perom na tepihu. Vuĉem zvonce, a on trĉi za njim.

Pero voli ulaziti u papuĉe. Ne voli da mu se diraju krila. Pero ne zna priĉati,

ali smo ga nauĉili da daje puse. Oboţava jesti i kad mu ponestane hrane poĉ-

ne kreštati i upozorava nas.

Pero je jako drag i zabavan ljubimac, ali svojim roditeljima već neko

vrijeme govorim da je vrijeme za još jednoga kućnog ljubimca. Ţelio bih

imati psa.

Juraj Polovina, 5c

Evo proljeća

Evo proljeća

Šarenog i veselog

Cvijeće se sjaji

Tia Kolakušić, 5.a

52

VALENTINOVO Valentinovo je za ljubav dan, Mrvicu neobičan.

Poklon-paket, parfem ili ružu Žena će pokloniti svome mužu. A muž će ženi neku bombonije-ru Pa će zajedno izaći na večeru. Po hodnicima škole ljubav će let-jeti, Dečki će djevojkama mnoge tre-nutke posvetiti. Djevojke će dečkima poljubac

Haiku

Na ovom nebu

ljepšega sunca nema

za more naše.

Renato Patrĉević, 5.a

53

Moje ime je Roko

Bok svim ĉitateljima ovog takozvanog „djela“. Najprije ću vam se

predstaviti. Moje ime je Roko. Dosta ĉudno ime, malo, sićušno, ima samo

ĉetiri slova. Dva slova o, okrugla kao kugla, jedno k kao Krk ili krava, a na

samome poĉetku R koje zamišljam u crvenoj, zelenoj plavoj ili zlatnoj boji.

Ta slova ĉine moje ime. Moje ime mi se

uglavnom sviĊa, ali bih se mogao zamisliti

kao Ivan. Kada raz- mišljam o svojem ime-

nu, otputujem u svijet mašte i zamišljam

tko se, što se, kako se netko zove, a da to

ime ima nekakve ve- ze s mojim imenom.

Onda razmišljam koliko su me puta pozva-

li imenom. Roko, Roko, Roko, Roko,

Roko, Roko, Roko, Roko ...Odjednom,

ime se povećava i povećava i povećava,

još i još. Odjednom eksplodira i slova lete

po mojoj glavi. Vlas- tito ime nakon nekog

vremena postaje do- sadno, ali opet, to je

moje ime i mislim da ću ga još neko vri-

jeme zadrţati, a smi- šljati imena mogu kad

stignem: Luka, Robert, Borna, Antonijo, Slavko, Saturn, Lovro, Hobit, Fi-

lip, Oto, Vijeko, Josip, Matej, Marko, Stjepan, Ivan, Mateo... ali to još nije

kraj ovog popisa imena, samo što se sad baš i ne mogu sjetiti nekog moţda

divnijeg, ljepšeg.

Ipak, ja sam samo Roko s dva samoglasnika i dva suglasnika u svo-

jem jedinstvenom imenu.

HAIKU

Zimsko vrijeme

pahulja pada na dlan

brzo se topi.

Majda Ilić, 5.a

54

Danas odgovaram prirodu

Ujutro, čim sam ustala, sva sam se tresla! A zašto? Danas moram odgova-rati prirodu. Ne želim, ali moram. Naučila sam, ali mogu i više. Prije prirode imamo još dva velika odmora pa mogu još malo ponavljati.

Priroda je zanimljiva i profesorica je dobra. No, ja se bojim odgovaranja, to je toliko strašno i ruke mi se tresu. Najradije bih markirala taj sat. Ja se ne bo-jim samo za sebe nego i za druge. Mislim da će danas odgovarati svi koji nisu odgovarali. Moramo znati: dišne organe, krv i krvotok, oplodnju, muške i žen-ske spolne žlijezde i stanice, što je mjesečnica, onda pravilnu prehranu, puber-tet, čovjekove životne potrebe, ovisnosti i ponašanje i razmnožavanje životinja. Toliko toga! Ah, glava mi puca od te prirode! Već mi mama ide na živce s jed-nim te istim pitanjem: ,,Jesi li naučila prirodu, ajde još malo, ajde." Ja sam joj odbrusila: „Mama, naučila sam ne moram više učiti. Okej, još ću malo ponavlja-ti". Sigurni ću dobiti 4 ili čak 5. Tijekom velikog odmora Ana me ispitala, skoro sam sve znala.

Joooj, samo da sve dobro prođe, no što ako se zbunim ili, još gore, što ako zaboravim? Samo se nadam da mi se nitko neće rugati ili pričati za vrijeme ispitivanja. Nadam se da će sve dobro proći. Ako dobijem dobru ocjenu, neću biti sretna nego presretna! Dečkima poručujem da mi se ne rugaju jer će se uva-liti u probleme, a to sigurno ne žele. Ah, idem još malo ponavljati. Držite mi fige da ništa ne zaboravim ili da se ne zbunim! Booookić!

Majda Ilić,5.a

Haiku pjesma Usred zime bijeli snjegović sjedi dok se djeca grudaju. Ivana Lojić, 5.c

55

Haiku pjesma

Sunce uţiva ispred prostranog neba

u tihoj šumi. Aneta Sabolović, 5.c

Haiku pjesma

Usred zim

e

bijeli s

njegović sjedi

dok se djeca gruda-

ju.

Ivana Lojić

,

5.c

Haiku Leptir leti, sunčanim nebom, veseli se.

Sara Živković, 5.a

56

Vrlo stara, Oduvijek stoji sama, i gleda u prazno. Roko Malenica, 5.a

Haiku Prva pahulja

zimskoga pokrivača pada sa neba.

Antonijo Fučkalo, 5.a

57

Pismo Lastanu

Dragi Lastane,

srdaĉno te pozdravljam. Vidio sam da ti i druga djeca pišu o svojim proble-

mima pa sam i ja odluĉio zatraţiti tvoju pomoć.

Mogao bih ti pisati o puno toga: kako nemam puno prijatelja jer stanu-

jem daleko od škole, kako moji roditelji misle da će mi se mozak pretvoriti

u kašu od igrica…

No, odluĉio sam pisati o meni najvećem problemu. To je moj mlaĊi

brat Lovro, crnooko i crnokoso stvorenje, razaraĉ mojih najdraţih stvari. Ta

mala neman, ĉim odem u školu, uvlaĉi se u moju sobu i kopa mi po stvari-

ma. Za sve što sam mu rekao da ne dira, jer su mi uspomene ili najdraţe

igraĉke, on ima specijalnu memoriju. Uzima baš njih, rastavlja ih na dijelo-

ve i one postaju obiĉno smeće! Oh, kako mi se zacrni pred oĉima kad otvo-

rim vrata svoje sobe i ugledam svoje dragocjenosti u komadićima. Tako su

u nepovrat otišli komplet bakugana s karticama, helikopter na daljinsko up-

ravljanje, dva mala skeitborda… Još mi je teţe kad se poţalim roditeljima,

jer mi uvijek kaţu: „Da si ih stavio na višu policu, Lovro ne bi mogao do

njih.“ Halo?! Ovo je moja soba! Zar trebam zaštitare da mi ĉuvaju sobu i

stvari? A kako me tek Lovro ţivcira dok uĉim. Baš tada u susjednoj sobi

mora skakati, vrištati i valjati se od smijeha. Kao da se nikad nije igrao.

Zašto ne moţe gledati crtić, nešto bojati ili raditi nešto korisno. Lice

mi se ukoĉi kad škripi autićima po podu. Jedva ĉekam da krene u školu pa

da nema vremena ni za što.

Imaš li ti brata Lastane? Kako si preţivio ovakve uţase? Napiši

mi, molim te, nekoliko savjeta. Unaprijed ti zahvaljujem.

Tvoj oĉajni ĉitatelj

Juraj Polovina 5.c

58

Haiku poezija

Proljeće je sad

Cvijće se probudilo

Sunce se smije

Marija Pašalić, 5.c

Haiku

Spušta se veće

dana kad su padale

latice trešnje

Simona Staroveški, 5.a

Haiku Visoki val se zaneseno razlijeva po obali. Antea Grizelj, 5.a

59

IMAM PLAN KAKO OSTVARITI SAN

Snovi, ţelje, mašta

Mi ne moţemo utjecati na ono što sanjamo. Naše najdublje ţelje

potjeĉu od naših snova. Ono o ĉemu maštamo, što ţelimo i u što vjerujemo.

Ne znamo kada poĉinju niti kada završavaju. Samo znamo da postoje. To su

naši snovi. Naše ţelje. To je naša mašta...

Plešem otkad znam za sebe…

Prelistavam obiteljski foto-album. Otvaram ga polako i oprezno.

Korice su već toliko stare i prašnjave. Gledam sva ta bezbriţna lica, zaigranu

djeĉicu. Okrećem stranicu. Gledam sebe. U baletnim papuĉicama i baletnoj

suknjici. U trećoj godini ţivota. Foto-aparat me zahvatio u amaterskoj pirueti.

Na nasmiješenom licu vidim jamice. Sretna sam. To jest, bila sam sretna. Pi-

tam se otkada potjeĉu ti moji snovi. Ta neopisiva ţelja za plesom i ritmom.

Jedino što znam jest to da plešem otkada znam za sebe. To nije obaveza. To je

ţelja da pokretom izrazim svoje osjećaje.

Plešem kad nema nade…

Plešem kada ne razumijem, kada sve propada, kada nema nade. Ta-

da mi je ples podrška. Prijatelj koji je uvijek uz mene. Koji mi pomaţe da se

izrazim. Ali plešem i kada sam najsretnija. Kada svijet gledam kroz ruţiĉaste

naoĉale. Uvijek plešem. Baš sam zbog te ljubavi poĉela pohaĊati Osnovnu

školu za balet i ritmiku. Ona mi je pomogla da svoje snove pretvorim stvar-

nost. Pomogla mi je pronaći prijatelje s kojima se mogu poistovjetiti. Koji os-

jete istu iskru u srcu kada ĉuju glazbu. Ta škola moj je dom. Unutra smo svi

obitelj, jer prijatelji su obitelj koju sami biramo.

Odmaralište za um…

Ta škola je i neka vrsta odmarališta našeg uma. I fiziĉka bol (koju

osjećamo nakon ĉetiri sata skokova, okreta, i raznih gestova) pomaţe u zabo-

ravljanju loše ocjene iz matematike. I profesori su naši prijatelji. Naši uzori.

Moj je san prenijeti svoje plesno umijeće na druge. Pomoći drugima da osjete

ono što ja osjećam dok plešem. I znam da ću to ostvariti. Ali što ako se ozlije-

dim? Znaĉi li to da sve ove godine vjeţbe padaju u vodu? A što ako mi svega

bude dosta? Što ću onda?

Ţivjet ću svoje snove…

Sve u ţivotu imat će svoje rizike. Nikada ne znamo što nam donosi

sutrašnji dan. No ako provedemo cijeli svoj ţivot brinući se o pitanjima kao

što su što ako, ne ćemo ţivjeti. Samo ćemo se brinuti. Naši snovi vrijedni su

rizika. Ples je vrijedan rizika. Jer ples je moj san. Glazba je moj san. Oni su

jednostavni, ali to su moji snovi. I ţivjet ću svoje snove. Jer kada plešem,

znam zašto sam tu. Znam zašto postojim.

Klaudia Bubalo, 7. d

60

Valentinovo

Valentinovo je dan,

Kada sve je kao san.

Mačke se zaljubljuju,

Maze i valjaju.

Dječaci pisma šalju curama,

Veselje im se vidi u očima.

Kada ne može ti pomoći ni Spi-

derman,

Valentinovo je taj dan.

SAMOBORSKI FAŠNIK

Samobor je poznat po Samoborskom fašniku. To znaju gotovo svi. A

ja ću vam reći likove: princeza Sraka, princ Fašnik, Sudec i Fiškal. Ove

godine odrţao se 187. Samoborski fašnik.

Samoborski fašnik najstariji je karneval u Hrvatskoj. Fašnik je posje-

tilo nekoliko tisuća maskiranih posjetitelja. Posjetitelje su zabavljale mas-

kirane povorke , a kod kina u šatoru su se odrţavali koncerti. Tamo je bio i

veliki luna park u kojem su se zabavljali i odrasli i djeca.

Fašnik je poĉeo 01. veljaĉe, a završio je 12. veljaĉe na pokladni uto-

rak kada je princ Fašnik osuĊen i spaljen. Osim spaljivanja princa Fašnika

za završetak Fašnika bio je i veliki vatromet.

Ivan Mrkonjić, 2. a

61

Moj tata

Zove se Ivan. Ima 37 godina i radi u Croatia osiguranju.

Moj tata je visok, dobar je, pametan, zaigran i veseo. Voli gledati

televiziju. Volim s njim gledati seriju Stipe u gostima i Odmori

se, zaslužio si. Volim ga zato što meni i sestri svašta kupu-

je. I zato što mi sve da.

MJESECI U GODINI

Sjeĉanj sijeĉe, hladnu zimu sipa,

a veljaĉa ljubav i zabavu dijeli,

dok u oţujku novo proljeće dolazi.

U travnju priroda se budi,

a grm Svib u svibnju cvate, sve lista i cvjeta,

dok lipa cvate u lipnju.

U srpnju se srpom ţanje ţito,

u kolovozu se kola voze,

a u rujnu poĉinje nam škola,

u listopadu lišće pada.

U studenom kiše postaju se hladnije,

a u prosincu ptice prose mrvice.

Antonio Fran Štignjedec, 2. a

62

DOLAZI PROLJEĆE Dolazi proljeće, bude se proljetnice, a selice se vraćaju s juga.

Mlada trava se zeleni sve je zeleno, sve sviće.

Drvo lipe nudi lipu, da miriši po lipi, da miriši po lipi.

Još bi se puno toga lijepog moglo nabro-jati jedno je sigurno

PAZI NA SVOJE STVARI Djevojĉica Mia nije pazila na svoje stvari. Olovka je bila na podu. Stala je na nju i slomila je. Zaboljela ju je noga od toga. Došla je mami uplakana jer je boli. Mama joj je rekla da pazi na svoje stvari. Opet je stala na igraĉku i slomila je. Sjetila se maminih rijeĉi, podignula je igraĉku i zalijepila je. Od tada ĉuva svoje stvari, pazi na njih i posprema ih.


63

MOJ TATA

Moj tata zove se Tomo. On ima 45 godi-

na i radi u M-SUN grupi. Jako je visok,

oĉi su mu smeĊe i lice mu je drago. Moj

tata Tomo je malo bucmast. On je jako

dobar prema meni, ali je ponekad strog.

Jako voli gledati nogometne utakmice. Ja

sa svojim tatom volim voziti bicikl i gle-

dati rukometne utakmice. Svog tatu jako

volim zato što mi kupuje sve što poţelim

i voli me.

Nika Novokmet, 2. a

PRIĈA O LIJEPOM PROLJEĆU

Cvijeće raste u parku, a djevojĉica Ivona najviše voli šetati pokraj

drveta lipe. Oboţava proljeće, pleše balet i igra joj je na prvom mjes-

tu. Svako proljeće im uĉiteljica da za zadaću napisati sastavak. Brzo

je napisala sastavak kako bi otišla van s prijateljicama. Mama joj

uvijek kaţe da provjeri što je napisala. Bila je sretna što je poslušala

mamu, jer je njezin sastavak zvuĉao ovako:

„Došlo je POVRĆE. Iz ZELJA su izvirili prvi PJESNICI pro-

ljeća LJUĈIBICE, ŠARMERI, bijele VISIMAME... To šareno

SMEĆE ima prekrasan miris.“

Mama i Ivona su se smijale njezinoj brzopletosti. Ivona je odluĉila

da će od sada odgovorno i bez ţurbe najprije napisati svoju zadaću, a

nakon toga misliti na igru.


64

GODIŠNJA DOBA

U proljeće priroda se budi,

a u ljeto na kupanje idemo svi.

U jesen lišće nam otpada, došlo nam je šareno

godišnje doba,

a zimi svijet postaje bijel.

Antonio Fran Štignjedec, 2. a

POTOĈNICA

Potoĉnica mala

plavuša prava,

pokraj potoka diše

i lijepo miriše.

Sunce sja

potok se plavi,

ona proljeće slavi.

Lorena Kanizsai, 2. a

65

Dodatna nastava njemačkog jezika

Učenici petih razreda koji pohađaju dodatnu iz njemačko-

ga kod profesorice Katarine Oreb Sajfert pisali su o svojoj

školi iz snova. Ako znate njemački, čitajte. Ako ne znate,

zamolite koga da vam prevede.

Meine Traumschule

Meine Traumschule hat drei Stunden pro Tag. Die Schulfächer sind Infor-

matik, Geschichte, Erdkunde und Deutsch. Sport haben wir nie. Manchmal

haben wir Kroatisch, Englisch und Mathematik. Die Pause dauert

fünfundzwanzig Minuten

Die Schule hat zwanzig Klassenzimmer. Die Klassenzimmer haben

fünfzehn Schulbänke. Eine Klasse hat einen Lehrer für alle Fächer. Am Mon-

tag haben wir drei Stunden Informatik, am Dienstag zwei Stunden Erdkunde

und eine Stunde Englisch und am Mittwoch haben wir drei Stunden Gesc-

hichte. Am Donnerstag haben wir eine Stunde Kroatisch, eine Stunde Mathe-

matik und eine Stunde Deutsch. Am Freitag, Samstag und Sonntag gibt es ke-

ine Schule.

Wir haben ein Buch für jedes Schulfach. Für Informatik haben wir keine

Bücher. Alle Klassenarbeiten schreiben wir am Computer. Wir schreiben

Klassenarbeiten, wenn wir wollen. Hausaufgaben haben wir nie. Das ist mei-

ne Traumschule. Sie ist perfekt.

Viktoria Krajc, 5. d

Meine magische Schule hat nur 2 bis 3 Stunden pro Tag. Sport ist in der er-

sten Stunde. Meine Traumschule hat 2 Stunden Mathematik pro Woche , aber

meine Schule ist geizig und Mathematik ist auch Mathe , Kroatisch heißt

Isch , Deutsch- Dutsch, Englisch- Enlisch u.s.w.

Natürlich haben wir am meisten Sport. Wir spielen Fußball, Handball und Ba-

sketball.

Das Pausenbrot und das Mittagessen kosten sehr viel, weil die Schule sehr

sparsam ist. Wir haben eine Schuluniform, eine kurze Hose, ein sportliches T-

Shirt und Pantoffeln , die wie Tiere aussehen. Die Uniformen stehen in einem

bunten Schrank mit einem großen Vorhängeschloß. Das Büro des Leiters ist

sehr schön und wir gehen dorthin, wenn wir etwas Gutes machen. Dort be-

kommen wir Bonbons, die gut für unsere Gesundheit sind.

Das ist meine Traumschule und wir alle machen Blödsinen dort.

Danijel Bujan, 5. b

66

Sportski život Letećeg Lovre Našalili smo se naslovom poznatoga lektirnog naslova, ali za Lovru Rogu-

ljića, uĉenika 7. B razreda naše škole sportski ţivot nije šala. To je Lovrina

zbilja i svakodnevica. Zašto o njemu pišemo u ovom broju našega lista?

Zato što se bavi, za naše prilike, rubnim sportom.

Ragbi, rukometno-nogometna

igra jajolikom loptom (kako ga opi-

suje Rjeĉnik hrvatskoga jezika), Lov-

ro trenira dvije godine. S tim se spor-

tom upoznao na demonstraciji na satu

TZK-a i jako mu se svidio. Treninge

ima tri puta tjedno, uz utakmice. Sva-

ke godine idu na regionalno prven-

stvo, a ponekad i na drţavno. Najbo-

lji im je uspjeh 2. mjesto na Drţav-

nom prvenstvu 2012. U Splitu. U

goste im dolaze klubovi iz drugih ze-

malja. Lovro i njegovi ragbijaši ove

godine idu u MaĊarsku, a k njima

dolazi klub iz Francuske.

67

Delegacija stručnjaka u našoj školi

Dana 13. travnja 2013. našu su školu posjetili struĉnjaci s akademija i

sveuĉilišta iz Prištine, Prizrena i Beograda. Zanimalo ih je kako se koristimo

tehnologijom u svakodnevnoj nastavi te kako se u školi nastavnici koriste spe-

cijalnim softverima tijekom svojih predavanja.

Naš ravnatelj i prevoditeljica

poveli su delegaciju u obilazak

škole. Posjetiteljima se svidjela

naša škola, rekli su da je iznim-

no moderna, da cijene prisutnost

moderne tehnologije u nastavi te

da je škola vrlo prostrana i dob-

ro opremljena.

Pitanja koja su postavljali našem

ravnatelju bila su vezana uz uĉe-

niĉki i školski program, uz vrije-

me koje uĉenici provode u školi te ponajviše uz tehnologiju.

Profesor tehniĉke kulture odgovorio je na sva pitanja vezana uz upora-

bu tehnologije u školi te im pokazao sustav upravljanja uĉeniĉkim raĉunalima

putem svojega raĉunala.

Jedna ĉlanica delegaciji pitala nas je nosimo li uniforme i koja su pravi-

la odijevanja te jesu li profesori strogi u tom pogledu.

MIŠLJENJA POJEDINIH SUDIONIKA O NAŠOJ ŠKOLI:

„ …jedna od boljih škola, jako mi se sviĊa, prostor zadovoljava sve

kriterije, dobra kvaliteta.“ (Maks, radi u osiguranju, OSCE-u)

„..izuzetno moderna, sviĊa mi se sustav upravljanja uĉeniĉkim raĉunali-

ma putem profesorovog raĉunala.

(Velimir, projektni menadţer iz Beograda)

„SviĊa mi se, mislim da bi vaša škola trebala biti uzor drugim škola-

ma.“

(Ajkaljelje, doktorica tehniĉkih znanosti, Prizren)

„SviĊaju mi se kabineti i ljubazno osoblje, a sviĊa mi se i tehnologija

vaše škole…“

(Šefik, profesor matematike i tehnologije na sveuĉilištu, Prizren)

Klaudia Bubalo i Paola Grgić, 7. d

68

69

70

71

72

73

Documents

Casopis malesnica2013