View
1
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
BASTIAN KUNDA
NEŽIVOTNA OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2014
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
NEŽIVOTNA OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika osiguranja
Voditelj: dr.sc. Ivan Frančišković
Student: Bastian Kunda
Smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG: 2423008136
Rijeka, lipanj 2014
SADRŽAJ
1. UVOD...................................................................................................................................1
1.1. Problem i predmet istraživanja......................................................................................1
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja..............................................................................................1
1.3. Znanstvene metode........................................................................................................2
1.4. Struktura rada.................................................................................................................2
2. Povijesni pregled razvoja osiguranja....................................................................................3
2.1. Razvoj osiguranja...........................................................................................................3
2.2. Pojam i funkcije osiguranja...........................................................................................4
2.2.1. Pojam osiguranja.................................................................................................4
2.2.2. Osnovni elementi osiguranja...............................................................................5
2.2.3. Zaštitna funkcija..................................................................................................6
2.2.4. Mobilizacijsko – alokacijska funkcija.................................................................7
2.2.5. Društveno – socijalna funkcija............................................................................8
2.2.6. Sudionici u osiguranju.........................................................................................8
2.3. Temeljne vrste osiguranja..............................................................................................9
2.3.1. Životno osiguranje...............................................................................................9
2.3.2. Neživotno osiguranje.........................................................................................10
3. Karakteristike neživotnog osiguranja..................................................................................12
3.1. Osnovna obilježja neživotnog osiguranja....................................................................12
3.2. Klasifikacija neživotnih osiguranja..............................................................................13
3.2.1. Imovinska osiguranja.........................................................................................13
3.2.1.1. Osiguranje imovine u užem smislu........................................................19
3.2.1.2. Osiguranje imovinskih interesa.............................................................24
3.2.2. Osiguranje od odgovornosti..............................................................................26
3.2.3. Transportna osiguranja......................................................................................32
3.2.4. Osiguranje motornih vozila...............................................................................40
3.2.5. Neživotna osiguranja osoba...............................................................................44
3.2.5.1. Osiguranje od nezgoda..........................................................................45
3.2.5.2. Zdravstveno osiguranje..........................................................................46
3.2.6. Kreditno osiguranje...........................................................................................48
4. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj.......................................................50
4.1. Osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj.............................................................51
4.2. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj................................................56
5. Trendovi razvoja neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.........................................62
6. Zaključak.............................................................................................................................66
Popis literature..........................................................................................................................68
Popis ilustracija.........................................................................................................................70
Popis tablica..............................................................................................................................70
Popis grafikona.........................................................................................................................70
Popis shema...............................................................................................................................71
1
1. UVOD
1.1. Problem i predmet istraživanja
U poslovima osiguranja vrlo je bitno imati na umu podjelu osiguranja. Uloga osiguranja je
vrlo značajna kako za pojedinca tako i za cjelokupno društvo u cjelini , pa tako i za zaštitu
čovjeka , te njegove osobne imovine od posljedica na koje on ne može bitno utjecati, ali i od
drugih okolnosti.
Za samu bit osiguranja vežu se pojmovi naknade štete kao najbitnije uloge u imovinskom
osiguranju i isplate osiguranih svota u osiguranju osoba. Osiguranje funkcionira samo u
slučaju ako su doprinosi koje prilaže pojedinac jednaki iznosima očekivanih zahtjeva za
isplatu.
U ovom diplomskom radu problem istraživanja je nedovoljno saznanje i informiranost o
važnosti neživotnog osiguranja u svakodnevnom životu.
Nalazeći rješenja tog problema i podrobnije analiziravši temu istaknut će se predmet
istraživanja, a to je istraživanje osiguranja i analizirati značaj neživotnog siguranja, te ukazati
na njegovo bitno značenje u Republici Hrvatskoj.
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja u ovom diplomskom radu je uočiti značajnost neživotnog osiguranja u
Republici Hrvatskoj.
Ciljevi istraživanja su pronalazak odgovora koji će ukazati na važnost neživotnog osiguranja
kao bitnu vrstu osiguranja u Republici Hrvatskoj te iskazati dobivene rezultate znanstvenog
istraživanja.
Da bi se mogli dobiti svrha i ciljevi istraživanja, potrebno je pronaći odgovore na nekoliko
bitnih pitanja:
- Što je osiguranje i koje su njegove temeljne funkcije?
- Koja su temeljne karatkeristike neživotnog osiguranja?
- Koja su neživotna osiguranja, te njegova obilježja?
- Kakvo je financijsko ustrojstvo u Republici Hrvatskoj?
2
- Što nosi budućnost neživotnim osiguranjima?
1.3. Znanstvene metode
Pri istraživanju i obrazlaganju rezultata istraživanja, koji su predočeni u ovom diplomskom
radu, u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće metode: induktivna i deduktivna
metoda, metoda analize i sinteze, metoda konkretizacije, metoda kompilacije, komparativna
metoda.
1.4. Struktura rada
Ovaj diplomski rad je pisan u šest međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, uvodu, ukazuje se na problem i predmet istraživanja, svrhu i ciljeve
istraživanja, znanstvene metode koje su korištene prilikom izrade rada, te struktura samog
rada.
Drugi dio nosi naslov Povijesni pregled razvoja osiguranja. U tom dijelu se formira razvoj
osiguranja, pojam osiguranja i razrađuje se osiguranje na temeljne vrste.
U trećem dijelu koji ima naslov Značajke i karakteristike neživotnog osiguranja objašnjavaju
se osnovna obilježja osiguranja, te se klasificiraju neživotna osiguranja i pobliže opisuje
svako pojedino neživotno osiguranje.
Četvrti dio ima naslov Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj . U njemu se
ističe kakav je financijski sustav Republike Hrvatske i koja osiguravajuća društva posluju na
ovim prostorima.
Peti dio ima naslov Trendovi razvoja neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj, u kojem se
želi naglasiti budućnost neživotnih osiguranja, te prilagodba osiguravajućih društava u
Hrvatskoj osiguravajućim društvima unutar Europske unije.
U posljednjem dijelu, Zaključku iskazuje se sinteza rezlutata istraživanja kojima je dokazan
postavljen predmet i problem.
3
2. Povijesni pregled razvoja osiguranja
U ovom dijelu diplomskog rada obrađuju se sljedeće teme: 1) razvoj osiguranja, 2) pojam i
funkcije osiguranja i 3) temeljne vrste osiguranja.
2.1. Razvoj osiguranja
Prvi oblici ekonomske zaštite od potencijalnih šteta vežu se uz razvoj trgovine i prijevoza
roba i sežu u daleku prošlost. Javljaju se 3000 godina prije Krista u Kini kada se prilikom
transporta robe rizik raspodijeljuje na više manjih rizika. Nadalje, u Hamurabijevom
zakoniku dane su prve pisane odredbe o solidarnoj raspodjeli rizika zbog napada pljačkaša
tijekom prijevoza robe pustinjom, te o odgovornosti graditelja za nekvalitetnu izgradnju
nekog objetka.
Prvi počeci pomorskog osiguranja nalaze se u židovskom Talamudu, po kojem ukoliko
vlasnik broda bez svoje krivice izgubi brod, od zajednice brodara dobiva drugi brod.
U rimskom pravu se nije znalo za institut osiguranja, već je pomorske rizike pokrivalo
pomorskim zajmovima, koji je navodno još bio poznat Feničanima. Pomorski zajam je
uzimao vlasnik broda ili robe prije puta, pa ako su brod i roba stigli na odredište neoštećeni,
vlasnik broda ili robe vraćao je zajam uz ugovorenu kamatu. Pomorski je zajam funkcionirao
kao jedini oblik osiguravateljne zaštite sve do 13. stoljeća.
Ključni preokret na području pomorskog osiguranja dogodio se 1234. godine kad je papa
Grgur VII, dekretom zabranio sklapanje pomorskog zajma zbog lihvarskih kamata koje su
naplaćaivali zajmodavci. Zbog sve većeg razvoja trgovine potreba za osiguravateljnom
zaštitom sve je više rasla, pa su umjesto zabranjenog pomorskog zajma uvedeni fiktivni
kupoprodajni ugovori na temelju kojih se unaprijed plaćao dio novca (premija). Kupoprodaja
se raskidala ako je brod stigao na odredište neoštećen i s teretom (pa nije trebalo platiti
nadoknadu štete) (Andrijanić i Klasić, 2007) .
Razvoj trgovine i sve veći promet tražili su nova rješenja, koja nisu bila u obliku samostalnog
ugovora o osiguranju, već u obliku notarijskih isprava vezanih za kupoprodaju.
Prva notarska isprava o osiguranju koja se odnosi na pomorsko osiguranje vezano uz
kupoprodajni ugovor izdana je 1347. godine u Genovi, gdje je i danas pohranjena.
4
Ubrzo je izdana i prva samostalna polica osiguranja koja se odnosi isključivo na osiguranje i
to 1384. godine u Pisi. Godine 1435. izdan je prvi zbornik pomorskih običaja poznat kao
Barcelonski ordonans, a 1536. godine prva polica životnog osiguranja. Pomorsko osiguranje
brzo se širilo iz Italije u druge zapadnoeuropske i mediteranske zemlje (Andrijanić i Klasić,
2007) .
Razvoj trgovine i pomorstva, počeci industrijalizacije te napredak znanosti, posebno
matematike i statistike, povoljno su utjecali na razvoj osiguranja. Poslom osiguranja počeli su
se samostalno baviti trgovci i poslovni ljudi koji postupno formiraju osiguravajuća društva. U
to doba nastaje vjerojatno najpoznatije osiguravajuće društvo, Lloyd's i to počinje s radom u
Londonu 1686. godine. Lloyd's danas predstavlja veliku korporaciju pojedinačnih privatnih
osiguravatelja i jedno od najvećih tržišta osiguranja na svijetu (Andrijanić i Klasić, 2007) .
U Hrvatskoj je 1884. godine osnovana prva domaća osiguravajuća zadruga Croatia za koju je
temeljni kapital položilo zagrebačko gradsko poglavarstvo u sklopu borbe protiv ekonomske
ovisnosti o strancima (Andrijanić i Klasić, 2007) .
Na području Republike Hrvatske u 2013. godini djelovalo je 26 domaćih i stranih
osiguravajućih društava (www.huo.hr) .
2.2. Pojam i funkcije osiguranja
Danas postoji mnogo različitih definicija osiguranja, te ovisi o složenosti osiguravateljne
djelatnosti, autori daju više ili manje različite defincije.
Funkcije osiguranja proizlaze iz ciljeva i zadaća koje društvena zajednica nameće modernom
sustavu osiguranja. U tom smislu nameću se sljedeće funkcije: funkcija zaštite,
mobilizacijsko-alokacijska i društveno-socijalna (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
2.2.1. Pojam osiguranja
Osiguranje sa stajališta pojedinca je gospodarski instrument kojim pojedinac zamjenjuje mali
određeni iznos, odnosno premiju za veliki neizvjestan financijski gubitak koji bi postojao
kada ne bi bilo osiguranja (Vaughan 2000) .
5
Osiguranje s motrišta društva je gospodarski intrument za smanjivanje i uklanjanje rizika
procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima, kako bismo mogli
predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu (Vaughan 2000) .
U najširem smislu, osiguranje je ekonomski institut društvenog i gospodarskog života kojim
se zaštićuje pojedinac, poslovni subjekt i gospodarski razvoj od ekonomskih štetnih posljedica
prirodnih sila i nesretnog slučaja. Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim
sredstvima – premijama, koje se koriste kasnije za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih
gubitaka (oštećenja imovine i tjelesne povrede) (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
Značajke osiguranja su (Andrijašević i Petranović, 1999) :
a) Objedinjavanje rizika je suština osiguranja. Nastale štete pojedinim članovima rizične
zajednice raspodjeljuju se na sve članove zajednice proporcionalno veličini rizika koji
je pojedini član unio u rizičnu zajednicu. Ako postoji dovoljno velik broj promatranih
objekata, osiguravatelj će moći točnije odrediti i veličinu šteta, a time i odgovarajuću
premiju
b) Pokriće slučajnih šteta – štete koje osiguranje pokriva moraju biti slučajne,
nepredvidljive, ali vjerojatne. U protivnom nema mogućnosti njihovog pokrića
c) Transfer rizika predstavlja prijenos rizika sa osiguranika na osiguratelja
d) Naknada štete – u imovinskom osiguranju isplaćuje se naknada za nastalu štetu. U
životnom osiguranju isplaćuje se ugovorena svota, a u osiguranju od odgovornosti
naknada za štetu nastalu trećoj osobi, za koju je osiguranik odgovoran po zakonu ili
ugovoru
2.2.2. Osnovni elementi osiguranja
Za svako osiguranje moraju biti definirani:
· Predmet osiguranja
· Opasnost od kojeg se predmet osiguranja osigurava
· Vrijeme trajanja osiguranja
· Oblik pokrića štete
Predmet osiguranja može biti: materijalni predmet, imovinski interes, osoba, životinja ili
nešto drugo što može biti povrijeđeno, oštećeno, uništeno i sl. Predmet osiguranja mora biti
6
jednoznačno definiran na način da nema dvojbe o njegovim karakteristikama i identifikaciji i
pri ugovaranju osiguranja i kada nastane osigurani slučaj.
Opasnosti od kojih se određeni premdet osigurava mogu djelovati slučajno i iznenada na
osigurani predmet, a posljedice tog djelovanja su uništenje, oštećenje, umanjenje vrijednosti,
nastanak materijalnih obveza, gubitak dohotka i sl. To su primjerice požar, oluja, potres, tuča,
poplava, mraz, skrivene greške u materijalu i konstrukciji stroja, provalna krađa i razbojstvo,
bolest, prometna nezgoda, smrt.
Osiguranje od određenih opasnosti može se ugovoriti samo za buduće djelovanje tih
opasnosti, te ako je njihov nastanak neizvjestan i neovisan od volje osiguranika.
Trajanje osiguranja mora se jasno definirati prilikom sklapanja osiguranja. Štete nastaju u
vremenu pa prema tome i premija osiguranja ovisi o trajanju osiguranja, godišnjem dobu i sl.
Što je razdoblje trajanja osiguranja dulje to je rizik veći, jer je veća vjerojatnost da će se
ostvariti osigurani slučaj u dužem razdoblju.
Oblik pokrića štete, koji na sebe preuzima osiguratelj u odnosu na osiguranika, određuje kako
će se utvrditi odšteta za slučaj djelovanja osigurane opasnosti na osigurani predmet
(Andrijanić i Klasić, 2002) .
2.2.3. Zaštitna funkcija
Zaštitna funkcija je temeljna funkcija osiguranja u kojoj se ogledaju razne metode zaštite
čovjeka i njegove imovine. Unutar te funkcije nalaze se neposredna i posredna zaštita u
osiguranju. Sve aktivnosti neposredne zaštite sadrže dvije skupine mjera: preventivne i
represivne. Mjere preventive čine mjere, instrumenti i aktivnosti kojima je krajnja svrha
uklanjanje ili sprječavanje uzroka koji potencijalno izazivaju rizični događaj sa štetnim
posljedicama. Da bi se zaštitio čovjek i njegova imovina, te mjere su ponekad nedovoljne,
stoga se koriste još i represivne mjere. One se primjenjuju kada se ljudskom nepažnjom ili
djelovanjem drugih sila dogodi događaj kojim je ugrožena imovina ili ljudi. Mjerama
represije se barem djelomično mogu nadomjestiti slabosti u sustavu preventive. Da bi
osiguratelji bili sigurni da osiguranici sudjeluju akitvno i pošteno u mjerama prevencije, nude
svojim osiguranicima mjere stimulacije i sankcija.
7
Osiguratelj može stimulirati osiguranika putem diferenciranih premija, popustima ili
bonusima, te franšizama ili samopridržajima. Isto tako osiguratelj može, u slučaju da se
osiguranik ponaša neodgovorno prema osiguranom sredstvu ili da je svojim propustom
prouzročio štetu, primjeniti metodu diferencirane premije, doplatke na premiju, te
proporcionalno smanjenje obaveze osiguratelja.
Kod funkcije posredne zaštite cilj je osiguratelja da nadoknadi eventualno nastalu štetu
nastupom štetnog događaja osiguraniku, kako je prethodno dogovoreno u ugovoru o
osiguranju. Upravo ta ekonomska zaštita je temelj posredne zaštite i temelj cjelokupnog
sektora osiguranja u cjelini. Obilježja koja su pristuna kod posredne zaštite su sigurnost,
stabilnost i kontinuitet poslovanja koje osiguratelj jamči osiguraniku.
2.2.4. Mobilizacijsko – alokacijska funkcija
Mobilizacijsko – alokacijska funkcija predstavlja prijenos sredstava od suficitarnih jedinica,
tj. njihova štednja se preusmjeruje deficitarnim jedinicama financijskih tržišta. Uplatom tih
svojih štednih uloga, osiguranici kupuju vlastitu sigurnost sredstvom premije osiguranja, dok
osiguravajuće društvo ta sredstva koristi za pokriće preuzetih obveza na financijskim
tržištima. Ova funkcija vrlo je bitna za cjelokupno gospodarstvo, te uz to ona pokazuje i
razvijenost tržišta kapitala. Kroz ovu funkciju društva za osiguranje istodobno djeluju sa više
ciljeva, kao što su (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· prikupljaju viškove suficitarnih jedinica nudeći tržištu razne oblike osiguranja imovine
i osoba
· potiču individualnu štednju i brigu pojedinca za budućnost
· alociraju plasmane gospodarsko deficitarnim sektorima
· pridonose razvoju financijskih tržišta poslovnim i vlasničkim integracijama s drugim
institucijama
· ulažu u državne i komunalne vrijednosnice, te tako podupiru razvojnu, zdravstvenu i
socijalnu politiku
· razvijaju zajednički financijske proizvode s drugim, vlasnički povezanim i
nepovezanim financijskim institucijama
· pogoduju modernizaciji sustava garancija
8
2.2.5. Društveno – socijalna funkcija
Društveno – socijalnu funkciju osiguranje ostvaruje kroz potpunu ekonomsku, zdravstvenu i
socijalnu zaštitu čovjeka, obitelji i nacije. Ekonomska zaštita podrazumijeva materijalnu
naknadu za nastale štete i isplatu osiguranih svota u mnogobrojnim vrstama i podvrstama
osiguranja imovine i osoba. Jedino je na ekonomskoj zaštiti i sigurnosti standarda življenja
moguće razvijati društvo smjerom njegovog svekolikog napretka. Jednako tako, čak i s više
socijalnog obilježja, životna osiguranja pridonose zadovoljenju budućih potreba i pokriću
budućih troškova čovjeka (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
2.2.6. Sudionici u osiguranju
Osnovni sudionici u osiguranju su: osiguravatelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik i
reosiguravatelj.
Osiguravatelj je društvo za osiguranje, odnosno pravna osoba s kojom je sklopljen ugovor o
osiguranju i koja se obvezuje da će ugovaratelju osiguranja, tj. korisniku osiguranja
nadoknaditi štetu u skladu s uvjetima osiguranja. Osiguravajuće društvo nastupa na
financijskom tržištu prikupljajući novčana sredstva putem polica osiguranja koje zatim
financijski plasira na tržište u skladu sa Zakonom o osiguranju. Stoga, glavne obveze
osiguravatelja su izdavanje polica osiguranja i isplata osigurnine.
Ugovaratelj osiguranja je osoba s kojom osiguravatelj sklapa ugovor o osiguranju.
Ugovaratelj je dužan plaćati premiju i ispunjavati ostale obveze iz ugovora prema
osiguravatelju, no istovremeno ne mora biti i osiguranik. U tom slučaju ugovaratelj nema
mogućnosti koristiti prava iz osiguranja bez pristanka osiguranika.
Osiguranik je osoba iz ugovora o osiguranju čiji je imovinski interes osiguran i kojoj
pripadaju prava iz osiguranja, te osoba od čijeg doživljenja, smrti, invaliditeta ili narušenog
zdravlja ovisi isplata nadoknade iz osiguranja. Prava iz osiguranja osim osiguraniku mogu
pripadati korisniku osiguranja (u slučaju smrti osiguranika). Korisnika, u pravila, određuje
ugovaratelj u dogovoru s osiguranikom.
Reosiguravatelj je osiguravajuće društvo koje ugovorom o reosiguranju (ugovorom o
ponovnom osiguranju dijela preuzetih rizika od izravnog osiguravatelja) preuzima obvezu da
izravnom osiguravatelju plati dio ili čitav iznos štete koju bi on trebao platiti svom
9
osiguraniku. Za preuzetu obvezu, početni osiguravatelj se obvezuje da će platiti
reosiguravatelju određenu premiju reosiguranja (Andrijanić i Klasić, 2007) .
2.3. Temeljne vrste osiguranja
Postoji izuzetno puno kriterija temeljem kojih se vrši podjela osiguranja. Danas je prihvaćena
podjela osiguranja na poslove životnog i poslove neživotnog osiguranja, a isti taj kriterij
zastupljen je i u hrvatskom Zakon o osiguranju (Narodne novine 151/05) .
2.3.1. Životno osiguranje
Životnim osiguranjima se rizik prerane smrti dijeli na veću skupinu ljudi koji čine rizičnu
zajednicu osiguranja života. Ugovorom o životnom osiguranju rizik prerane smrti povećava se
prema isteku roka na koji je sklopljen. Rizik za osiguratelja nije sadržan u dvojbi hoće li
osiguranik umrijeti nego kad će se to dogoditi. Ako osiguranik umre prije očekivanog dana,
osiguratelj je izgubio premije i troškove oportuniteta od ulaganja.
Ako se životno osiguranje sklapa za pokriće rizika staračke ovisnosti, onda je doživljenje
poželjan ishod za osiguranika i osiguratelja. Osiguratelj je za cijelo vrijeme trajanja ugovora
iz premija pokrivao svoje i posredničke troškove, a ostatak ulagao i oplođivao. Tako je
ostvarena korist za osiguratelja koja se ogleda u isplaćenoj osiguranoj svoti uvećanoj za
ostvareni dobitak koji priprada osiguranicima.
Međutim, kad nastupi prerana smrt, isplata osigurane svote dospijeva u cijelosti. Budući da
nema djelomične isplate osigurane svote, police životnih osiguranja su nominalno potpuno
konzumirajuće.
S pravne točke motrišta, u ugovorima o osiguranju života pojavljuje se nekoliko subjekata:
ugovaratelj osiguranja, osiguranik i korisnik osiguranja.
Ugovaratelj osiguranja je osoba koja sklapa ugovor o osiguranju života, obvezujući se na
plaćanje premije, te joj pripadaju sva prava iz ugovora o osiguranju. Među pravima je pravo
određivanja korisnika osiguranja, kao i pravo opoziva ili promjene prethodno određenog
korisnika. To pravo ugovaratelj pridržava sve do nastupanja osiguranog slučaja.
10
Osiguranik je osoba o čijoj smrti ili doživljenju ovisi isplata ugovorene osigurane svote.
Korisnik osiguranja je osoba u čiju se korist osiguranje sklapa. Korisnici mogu biti više
osoba. U mješovitom životnom osiguranju za slučaj smrti i doživljenja razlikuju se korisnici
za slučaj smrti od korisnika za doživljenje. Uobičajeno je da se na policama osiguranja života
kao korisnik za slučaj smrti navedu nasljednici, odnosno, supružnik, djeca i tome slično, a za
doživljenje sam ugovaratelj osiguranja (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
Osnovni oblici životnih osiguranja su (Narodne novine 100/09) :
1. Životno osiguranje
2. Rentno osiguranje
3. Dopunska osiguranja uz životno osigurnje
4. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja
5. Životna ili rentna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik
6. Tontine
7. Osiguranje s kapitalizacijom isplate
2.3.2. Neživotno osiguranje
Napredak i poboljšanje osiguravajućih institucija pratio je i ekonomski, tehnološki i sveopći
napredak ljudskog čovječanstva. Tako je i napredovala funkcija zaštite čovjeka i njegove
imovine i djelatnosti. Kod neživotnog osiguranja, osiguravatelj se obvezuje osiguraniku
nadoknaditi štetu koja je mogla nastati slučajno ili pak krivnjom ugovaratelja osiguranja,
osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je ta njegova obveza za određenu štetu
isključena iz ugovora o osiguranju.
Za razliku od životnog osiguranja, gdje je predmet osiguranja ljudski život, kojem nije
moguće utvrditi stvarnu vrijednost, a samim time niti vrijednost štete, koja može nastati
ukoliko se život osiguranika dovede u pitanje, kod osiguranja imovine, vrijednost same
imovine se može točno utvrditi. Kako je moguće utvrditi vrijednost imovine, tako se i
vrijednost nastale štete na toj imovini također može točno utvrditi.
Gledajući poziciju osiguratelja, on bi morao prilikom sklapanja ugovora o osiguranju sa
ugovarateljem točno navesti u njemu koje uvjete isključuje kod priznavanja pojedine vrste
osiguranja. Na taj način se osiguratelj osigurava, odnosno neće nadoknaditi štetu u slučaju da
11
se osiguranik ne ponaša u skladu sa ugovorom, tj. da se ne ponaša pošteno ili u slučaju da
osiguranik nije dobro razumio koje su štete pokrivene sklopljenom policom.
Neživotna osiguranja se prema Zakonu o osiguranju mogu podijeliti na sljedeći način
(Narodne novine 100/09) :
1. Osiguranje od nezgode
2. Zdravstveno osiguranje
3. Osiguranje cestovnih vozila
4. Osiguranje tračnih vozila
5. Osiguranje zračnih letjelica
6. Osiguranje plovila
7. Osiguranje robe u prijevozu
8. Osiguranje od požara i elementarnih šteta
9. Ostala osiguranja imovine
10. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila
11. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica
12. Osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila
13. Ostala osiguranja od odgovornosti
14. Osiguranje kredita
15. Osiguranje jamstava
16. Osiguranje raznih financijskih gubitaka
17. Osiguranje troškova pravne zaštite
18. Putno osiguranje
12
3. Karakteristike neživotnog osiguranja
U ovom dijelu diplomskog rada obrađuje se sama tema ovog diplomskog rada, tj. obrađuje se
neživotno osiguranje i to kroz sljedeća poglavlja: 1) osnovna obilježja neživotnog osiguranja i
2) klasifikacija neživotnih osiguranja unutar koje se nalaze: imovinsko osiguranje, osiguranje
od odgovornosti, transportna osiguranja, osiguranje motornih vozila, neživotna osiguranja
osoba i ostala neživotna osiguranja.
3.1. Osnovna obilježja neživotnog osiguranja
S obzirom na to da neživotna osiguranja obuhvaćaju imovinske i osobne rizike, te osiguranje
od odgovornosti, potrebno je izdvojiti njihova zajednička obilježja (Andrijanić i Klasić,
2007):
· Trajanje osiguranja je, u pravilu, jednogodišnje
· Ako je osiguranje sklopljeno kao višegodišnje ili dugoročno osiguranje onda se
obnavlja svake godine
· Premija se može, ali ne mora mijenjati svake godine
· Moguće je proširenje pokrića
· Ugovor je na snazi i nakon nastale štete (osim u slučaju smrti u osiguranju nezgode)
· Može se dogoditi više šteta po jednoj polici
· Moguća je velika razlika u veličinama šteta, jer veličine šteta nisu poznate prigodom
sklapanja osiguranja, pa čak ni u trenutku nastanka štete
· Nema štedne komponente
· Zaračunata bruto premija je policirana premija
· Računa se prijenosna premija.
13
3.2. Klasifikacija neživotnih osiguranja
Grupiranje vrsta osiguranja provodi se na temelju srodnosti rizika koje pokrivaju i na temelju
zajedničkih obilježja rizika. Posebno treba naglastiti da je ovaj prikaz samo jedan od mogućih
način prikazivanja općih karakteristika neživotnih osiguranja (Andrijanić i Klasić, 2007) .
3.2.1. Imovinska osiguranja
Unutar ove skupine osiguranja postoji podjela na osiguranje imovine u užem smislu i
osiguranje imovinskih interesa.
Kroz život, ljudi radeći pokušavaju steći neke oblike imovine da bi si priuštili što lagodniji
život u sadašnjosti, ali i sigurnost u budućnosti. Promatrajući svakodnevne pojave koje se
događaju oko čovjeka, javlja se potreba za zaštitom od mogućih nesretnih događaja, bilo za
ljudski život bilo za njegovu imovinu.
Iako se ljudi pokušavaju zaštititi od vanjskih negativnih utjecaja, to ipak nije u potpunosti
moguće. Imajući na umu da postoji mogućnost većih šteta od onih koje čovjek može sam
nadomjestiti ili popraviti, javlja se potreba za sklapanjem ugovora o osiguranju s
odgovarajućim osiguravajućim društvom koje se bavi poslovima osiguranja.
Osiguranje imovine predstavlja obveznopravni odnos u koji ulaze ugovaratelj osiguranja s
jedne strane i ovlašteni osiguravatelj s druge strane, radi zaštite ili osiguranja imovine i
imovniskih interesa bilo samog ugovaratelja, osiguranika ili pak treće osobe.
Ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake
osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja. Osiguranik može biti samo osoba
koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače
pretrpjela neki materijalni gubitak i može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene
osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u
trenutku nastupanja osiguranog slučaja (Andrijanić i Klasić, 2007) .
Ugovor se sklapa na temelju usmene ili pismene ponude, a sklopljen je u trenutku kad
ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića. Nadalje, ugovori o osiguranju mogu se
podijeliti na zakonski obvezne ugovore i dobrovoljne ugovore, te se ugovor o osiguranju još
može podijeliti na ugovore s određenim rokom trajanja i neodređenim rokom trajanja.
14
Sklapanjem ugovora o osiguranju ugovorne strane se obvezuju preuzeti utvrđene obveze i
prava koji su definirani u samom ugovoru. Ti ugovori koji su skopljeni ogledaju se u obliku
police osiguranja ili lista pokrića.
Polica osiguranja i list pokriča su formalno pisani ugovori o osiguranju koji se ispisuju na
obrascu osiguravatelja, te ih zajednički potpisuju ugovorne strane. Polica osiguranja i list
pokrića imaju valjanost legitimacijskog dokumenta, jer se osiguranik ili korisnik osiguranja
pred osiguravateljem legitimiraju kao nositelji prava temeljem ugovora o osiguranju.
List pokrića je potvrda o sklopljenom osiguranju kojom se može privremeno zamijeniti
polica. List pokrića sadrži bitne dijelove ugovora o osiguranju. Ukoliko je za izdavanje police
osiguranja potrebno dulje vrijeme ili ako se osiguranje sklapa bez poznavanja svih relevantnih
podataka za ispravan izračun premije osiguravatelj izdaje list porkića. List porkića obvezno
potpisuje osiguravatelj. Ugovaratelj na temelju lista porkića plaća dio premije osiguranja i
osiguranje počinje važiti s datumom početka osiguranja navedenim u listu pokrića. Jedna ili
više polica osiguranja izdaje se naknadno kada su poznati svi elementi za kalkulaciju premije
i tada list pokrića prestaje važiti (Andrijanić i Klasić, 2007) .
Sklapanju ugovora o osiguranju mora prethoditi također i određivanje vrijednosti osiguranog
predmeta u novčanom obliku. Upravo ta vrijednost može se odrediti prema više načina:
stvarnoj cijeni, knjigovodstvenoj cijeni, novonabavnoj cijeni, tržišnoj cijeni ili ugovorenoj
cijeni. U duhu poštenog poslovanja, teži se da ta vrijednost osiguranog predmeta bude realna.
Iznos vrijednosti osiguranog predmeta upisuje se u ugovor o osiguranju kao svota osiguranja.
Da bi ugovor o osiguranju tekao bez ikakvih poteškoća sa strane ugovaratelja osiguranja, on
je dužan uplaćivati premiju za koji se iznos prethodno dogovorio sa osiguravateljem. Premija
se u pravilu plaća odjedanput pri sklapanju ugovora, no može se i plaćati obročno u
dogovorenim rokovima. Ako je ugovoreno plaćanje premije odjednom, tada se ugovaratelj
osiguranja obvezuje uplatiti na račun osiguravatelja svotu premije na dan sklapanja ugovora.
Obročno plaćanje premije ugovara se na način da se prvi obrok premije plati na dan sklapanja
ugovora, a ostatak obroka se plaća prema ugovorenim rokovima. U slučaju da ugovaratelj
kasni sa plaćanjem premija, osiguravatelj može obračunati ugovorene zatezne kamate.
15
Da bi se ugovor o osiguranju odvijao po planu, potrebno je da se ugovorne strane drže svojih
obveza koje se nalaze unutar samog ugovora o osiguranju, ali i obveza koje su načelno
moralne i poštene da se ugovor izvrši na obostrano zadovoljstvo.
Ugovaratelj imovinskog osiguranja dužan je obavijestiti osiguravatelja o bilo kojoj promjeni
okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja koje mogu biti važne za promjenu rizika. Dužan je i
obavijestiti osiguravatelja u slučaju da je rizik povećan nekim njegovim postupkom.
Osiguranik je osoba čija se imovina osigurava ugovorom o osiguranju. On se prema toj
osiguranoj imovini treba odnositi s pažnjom poštenog pojedinca, odnosno mora se ponašati u
duhu dobrog gospodarstvenika. Da bi osiguranik spriječio ostvarenje osiguranog slučaja,
dužan je poduzeti sve preventivne mjere koje su u njegovoj moći. U slučaju nastupa
osiguranog slučaja, osiguranik ima pravo zahtijevati naknadu štete dogovorenu iz ugovora o
osiguranju.
Osiguravatelj je osoba koja je dužna pažljivo ocijeniti okolnosti vezane za ocjenu rizika.
Temeljna, ali i najvažnija obveza oiguravatelja jest naknada štete osiguranicima ili
korisnicima ugovora o osiguranju u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Tijekom sklapanja
ugovora o osiguranju, osiguravatelj mora obavijestiti osiguranika o uvjetima osiguranja, ali i
tijekom samog trajanja, osiguravatelj se obvezuje da će u slučaju bilo kakve promjene uvjeta
obaviještavati osiguranika.
Imovinska osiguranja su vrlo bitna skupina osiguranja iz razloga što nije moguće predvidjeti
svakodnevne događaje koji su vezani za poslovanje ili život pojedinca ili skupine, stoga se na
taj način makar djelomično olakšava poslovanje i neizvjesnost koja vlada u svakodnevnom
životu.
Ipak, u prilog ovoj tvrdnji ne ide činjenica, da je u 2013. godini postotak imovinskih
osiguranja vrlo mali. Istraživanje koje je provela Hrvatska gospodarska komora, točnije
Centar za poduzetništvo, inovacije, i tehnološki razvoj dovelo je do poražavajućih brojki u
pogledu imovinskog osiguranja. Naime, iako je srednje i malo poduzetništvo u Hrvatskoj
najviše zastupljeno od ukupnog broja poduzetnika i to sa 99,8% , brojke govore da više od
90% obrtnika, malih i srednjih poduzetnika ili uopće nema ili osigurateljno pokriće ili ono
pokriva samo manji dio rizika kojima je izloženo njihovo poslovanje (www.business.hr) .
16
Zajednička obilježja imovinskih osiguranja jesu (Frančišković 2004.) :
· Daju pokriće osiguraniku za gubitak ili oštećenje materijalne imovine, koja može biti
pokretna i nepokretna imovina i zalihe (uključene životinje i usjevi)
· Štete su relativno česte, ali se zbog svoje materijalne prirode brzo prijavljuju i
rješavaju
· Šteta se nužno ne namiruje u novcu, već se oštećena stvar može zamijeniti ili
popraviti
Opasnosti koje su ovim osiguranjima pokrivene se mogu podijeliti na osnovne i dopunske.
Osnovne opasnosti obuhvaćaju (Frančišković 2004) :
· Požar, pod kojim se, prema uvjetima osiguranja, podrazumijeva vatra koja je nastala
izvan određenog vatrišta ili vatra koja je ovo mjesto napustila i sposobna je dalje se
širiti svojom vlastitom snagom
· Udar groma, kod kojeg su pokrivene štete zbog djelovanja snage ili topline groma, te
štete od udara predmeta srušenih gromom
· Eksplozija, osim eksplozije nuklearne energije, kojom se smatra iznimno iskazivanje
sile osnovano na tendenciji plinova ili pare da se prošire
· Oluja odnosno vjetar iznad određene brzine predviđene uvjetima osiguranja
· Grad (tuča)
· Oštećenja uzrokovana zrakoplovom, vozilima ili životinjama na osiguranom objektu
(udar i pad)
· Manifestacije i demonstracije kojima se smatraju organizirano ili spontano javno
izražavanje raspoloženja skupine građana
Dopunske opasnosti obuhvaćaju (Frančišković 2004) :
· Potres (može biti i osnovna opasnosti ako su definirani uvjeti osiguranja i pripadajući
cjenik premija)
17
· Poplave, bujice i visoke vode, pod kojom se smatra stihijsko neočekivano poplavljenje
terena od stalnih voda (rijeka, jezera, mora i dr.) zbog tog što se voda izlila iz korita ili
provalila obrambeni nasip ili branu
· Istjecanje tekućina (lekaža), pod čime se smatra istjecanje tekućina odnosno izlaženje
plinova iz nepokretnih posuda – cisterni, cjevovoda i sl., ako tekućina istječe zbog
iznenadnog puknuća posude ili neočekivanog kvara na ugrađenim uređajima za
ispuštanje i istakanje tekućine
· Izlijevanje užarene tekućine odnosno rastopljene mase izvan mjesta određenog za
ispuštanje i odvođenje
· Klizanje tla, pod kojim se smatraju iznenadni pokreti zemljine površine na kosim
terenima s jasnim manifestacijama lomova na površini tla i srozavanja, koji s pojavom
jakih deformacija i širokim pukotinama na građevinskim objektima nastaju u kratkom
razdoblju
· Snježnu lavinu, kao snježnu masu u pokretu koja se otkida s planinskih obronaka
· Odronjavanje kao otkidanje i pad materijala kao geološke pojave
· Pucanje i izlijevanje iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi
· Samozapaljenje zaliha, ako su zalihe uskladištene i ostale radnje izvršene u skladu sa
zakonskim odnosno tehničkim propisima.
Opasnosti koje osiguravatelji pokrivaju još obuhvaćaju (Andrijanić i Klasić, 2007) :
· Lom strojeva
· Lom stakla
· Provalnu krađu i razbojstvo
· Krađu inventara (najznačajnija opasnost za pokretnu imovinu)
· Štete u kućanstvu
· Uginuće životinja
· Troškove liječenja životinja
· Građevinske nezgode na objektima u izgradnji i montaži
Često se u svijetu za osiguranje imovine odnosno osiguranje industrijskih i komercijalnih
rizika od požara, udara groma, eksplozije i pada letjelice te širokog spektra drugih opasnosti,
18
koje se posebno ugovaraju, koristi naziv „All risks“ (svi rizici) . U europskoj praksi skraćeni
naziv za ta osiguranja je FLEXA (Fire, Lightning, EXplosion, Aircraft) (Andrijanić i Klasić,
2007) .
Predviđene nadoknade za nastale štete u imovinskim osiguranjima jesu (Frančišković 2004) :
· Na stvarnu vrijednost, koju čini amortizirana vrijednost predmeta
· Na novu vrijednost, koju čini cijena zamjene novim predmetom.
Isključenja iz osiguranja vezana su uz pojedine vrste osiguranja, a odnose se na (Andrijanić i
Klasić, 2007) :
· Štete nastale zbog nuklearnih rizika, rata i civilnih nereda
· Imovinu koja se osigurava po pomorskoj polici, robu u transportu, te novac i
dokumente u transportu koji su također isključeni iz pokrića, ako nije drugačije
ugovoreno
· Nedostaci osigurane stvari (ako nije drugačije dogovoreno)
· Namjerno prouzročene štete
· Istrošenost predmeta osiguranja
· Rizici poput određenih bolesti stoke („kravlje ludilo“), koje su isključene ako nisu
posebno specificirane u polici osiguranja
· Gubitak kvalitete usjeva, koji je obično moguć samo kao dopunsko osiguranje .
Čimbenici koji utječu na visinu premije jesu sljedeći (Andrijanić i Klasić, 2007) :
· Iznos svote osiguranja (ili broj soba u osiguranju u kućanstvu)
· Lokacija
· Je li to kuća ili stan ili poslovni objekt
· Tip i vrsta gradnje
· Starost građevinskog objekta
· Vrsta i starost opreme
· Oprema za zaštitu od provale
19
· Oprema za zaštitu od požara
· Koristi li se imovina za neki posao ili ne
· Je li osiguranik i vlasnik ili iznajmljuje nekretninu ili pokretninu
· Je li ugovorena primjena franšize.
3.2.1.1. Osiguranje imovine u užem smislu
Osiguranje imovine u užem smislu moguće je klasificirati po različitim kriterijima.
Tradicionalni pristup u razlikovanju pojedinih vrsta i podvrsta osiguranja imovine u užem
smislu dopušta sljedeću podjelu (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
1) Osiguranje industrije i trgovačke djelatnosti
2) Privatna osiguranja
3) Osiguranje poljoprivrede
4) Osiguranje prometnih sredstava
Shema 1. : Podjela osiguranja imovine u užem smislu
Izvor: Ćurak, M. i Jakovčević, D., 2007., Osiguranje i rizici, str. 131
OSIGURANJE
IMOVINE U UŽEM SMISLU
Osiguranje
industrijske i
trgovačke djelatnosti
Privatna osiguranja Osiguranja
poljoprivrede
Osiguranje
prometnih
sredstava
20
1) Osiguranje industrije i trgovačke djelatnosti
Osiguranje industrije i trgovačke djelatnosti praktički obuhvaća osigurljive rizike svojstvene
poduzetničkim aktivnostima. Industrijski se rizici, u ovom kontekstu, razlikuju od trgovačkih
s obzirom na kriterij proizvodnih spram neproizvodnih gospodarskih subjekata.
Budući da je predmet osiguranja djelatnost, industrijskim rizicima izložene su proizvodne, a
trgovačkim (komercijalnim) neproizvodne djelatnosti gospodarstva. U osiguranje industrije i
trgovačke djelatnosti mogu se ubrojiti sljedeće podvrste (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Osiguranje industrijskih, obrtničkih, trgovačkih i sulužnih tvrtki
· Osiguranje strojeva
· Osiguranje objekata u izgradnji
· Osiguranje objekata u montaži i montažne opreme
· Osiguranje računala
· Osiguranje od rizika prekida rada (šomažno osiguranje)
· Garancijsko osiguranje
· Osiguranje filmske proizvodnje
· Osiguranje robe u hladnjačama
· Osiguranje stvari u rudnicima .
Rizici navedene grupe osiguranja klasificiraju se prema razredima opasnosti u odnosu na
djelatnost kojom se bavi osiguranik. Ugovorima o osiguranju pokrivaju se osnovni rizici za
sljedeće opasnosti: požar, udar groma, eksplozija, oluja, grad(tuča).
Osiguranje od rizika prekida rada ili šomažno osiguranje temelji se na osiguranju rizika
požara, polave i nekih drugih opasnosti, ali pokriva i rizike izmaklog dobitka, plaća te fiksnih
troškova uključujući amortizaciju. Prema tome, posebnost te vrste industrijskog osiguranja je
u uvjetovanosti pokrića rizika izmaklog dobitka, gubitka plaća i nadoknade fiksnih troškova
zaključenjem ugovora o osiguranju od opasnosti požara i poplave. Stoga se izračun premije
šomažnog osiguranja sastoji od riziko premije koja pokriva osnovne opasnosti požara i
poplave te dopunske riziko premije za rizike izmaklog dobitka, plaća i fiksnih troškova
(Ćurak i Jakovčević, 2007) .
21
Garancijsko osiguranje štiti osiguranika ako je izdavanjem garancije preuzeo obvezu pokrića
šteta za greške na isporučenim proizvodima. Predmet osiguranja kod garancijskog osiguranja
je proizvod ili objekt koji je osiguranik isporučio ili predao na korištenje trećoj osobi (kupcu),
a za greške koje su posljedica neispravnosti ili nedostatka osigurane stvari. Garancijsko
osiguranje vrijedi samo za razdoblje garantnog roka koje je definirano u kupoprodajnom
ugovoru. Osim toga, za sklapanje ugovora o garancijskom osiguranju potrebna je naglašena
obzirnost i uzajamno povjerenje ugovornih strana kako bi se izbjegli slučajevi rješavanja šteta
koje su posljedica najtežih rizika (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
2) Privatna osiguranja
Privatna osiguranja su imovinska osiguranja koja su izdvojena u zasebnu vrstu osiguranja radi
razlikovanja te vrste od industrijskih i trgovačkih osiguranja. U pravilu se ovim osiguranjima
pokrivaju rizici svojstveni objektima i predmetima kojima raspolažu fizičke osobe i kućanstva
ili se ne osiguravaju u okviru osiguranja industrije i trgovačkih djelatnosti.
Privatnim osiguranjima obuhvaćene su sljedeće podvrste osiguranja (Ćurak i Jakovčević,
2007) :
· Osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti
· Osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva
· Osiguranje stakla od loma
· Osiguranje priredbi za slučaj atmosferskih oborina
· Osiguranje kućanstva .
Predmet osiguranja kod privatnih osiguranja su: poljoprivredna gospodarstva, zgrade,
namještaj i ostale pokretne stvari, roba i zalihe u trgovačkim i ugostiteljskim tvrtkama,
muzeji, izložbene stvari, kazališta, cirkusi, sajmovi i slične priredbe, zalihe drva i ugljena na
slobodnom prostoru, šume, srušena stabla i drvo na šumskom prostoru, niskogradnje
(željezničke pruge, nasipi, mostovi, ograde, ceste, avionske piste i sl.).
Osigurane opasnosti kod privatnih osiguranja definiraju se i ugovaraju gotovo identično kao i
kod industrijskih i trgovačkih osiguranja. To osobito vrijedi za osiguranje od opasnosti
požara, poplave i nekih drugih opasnosti. Različiti mogu biti predmeti i subjekti osiguranja.
22
Osiguranja od opasnosti provalne krađe i razbojstva mogu biti pokretne stvari u zgradama ili
prostorijama, namještaj i uređaji u uredima; novac, dragocjeni predmeti, vrijednosni papiri,
zbirke, kolekcije; roba, sirovine, poluproizvodi, gotov materijal, pomoćni i potrošni materijal i
sitni inventar.
Tim se osiguranjem pokrivaju rizici izvršenja provalne krađe ili razbojstva te pokušaj
izvršenja provalne krađe ili razbojstva. Osiguranje ne pokriva štete: od provalne krađe čiji su
počinitelji članovi obitelji osiguranika; obične krađe i pronevjere; posrednih gubitaka koji su
prouzrokovani nastankom osiguranog slučaja (gubitak zarade); te od manjka utvrđenog
popisom imovine.
Predmet osiguranja kod osiguranja stakla od loma su: stakla svih vrsta, slike, natpisi i ukrasi
izrađeni na osiguranom staklu te ulična zrcala za reguliranje prometa; svjetleći natpisi i
reklame, neonske i ostale svjetleće cijevi sa pripadajućim uređajima, mramorne ploče ili ploče
od umjetnog kamena na stolovima, pultovima, regalima; porculanski umivaonici i zahodske
školjke; kulturni, povijesni i nadgrobni spomenici od mramora, kamena, betona i kovine.
Osiguranjem stakla od loma isplaćuje se osigurnina uslijed uništenja ili oštećenja osiguranog
predmeta za sve opasnosti kojoj je mogla biti izložena osigurana stvar.
Osiguranjem priredbi (sportskih, umjetničkih) za slučaj atmosferskih oborina pokriva se
gubitak osiguranikova očekivanog prihoda od održane priredbe samo ako je održana na
otvorenom. Osiguranje nadoknađuje štetu u visini očekivanog bruto – prihoda, te troškove
nastale prilikom organizacije priredbe. Osigurani rizici su snijeg, kiša, tuča.
Osiguranje kućanstva je kombinirano osiguranje koje pokriva štete na predmetima u stalno
nastanjenom stanu i pomoćnim prostorijama stana (tavan, podrum, garaža, šupa, terasa) koji
su vlasništvo osiguranika i članova njegova kućanstva. Ovo osiguranje obuhvaća sljedeće:
stvari koje služe uređenju stana, za osobnu uporabu i potrošnju; gotov novac, vrijednosne
papire, dragocjenosti, umjetnine, zbirke i antikne predmete; boju na zidovima te podne i
stropne obloge, stakla na prozorima i vratima stana, električne kućanske aparate i uređaje;
odgovornost osiguranika i osoba koje s njime žive u zajedničkom kućanstvu za štete prema
trećim osobama. Osigurane opasnosti su: požar, djelovanje električne energije na kućanske
aparate, provalna krađa i razbojstvo, lom stakla, događaj za koji je odgovoran osiguranik ili
član njegova kućanstva (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
23
3) Osiguranje poljoprivrede
Osiguranje poljoprivrede je gospodarski značajna djelatnost u onoj mjeri u kojoj se
poljoprivredi daje važnost proizvodne grane koju treba zaštititi i razvijati. Osiguranjem se
pokrivaju značajni rizici čije nastupanje može ugroziti opskrbu tržišta važnim prehrambenim
proizvodima kao što su žitarice te drugi biljni i mesni proizvodi.
Osiguranje poljoprivrede obuhvaća sljedeće podvrste osiguranja (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Osiguranje domaćih i nekih drugih vrsta životinja
· Osiguranje usjeva i plodova, tj. biljne proizvodnje.
Osiguranjem domaćih i nekih drugih vrsta životinja pokriveni su sljedeći rizici:
· Uginuće
· Prisilno klanje zbog bolesti ili nesretnog slučaja
· Troškovi liječenja
· Drugi ugovoreni rizici prema posebnim uvjetima osiguranja.
Svota osiguranja se sporazumno utvrđuje između ugovornih strana, ali ona ne može biti veće
vrijednosti od stvarne vrijednosti životinje u vrijeme zaključenja ugovora niti može biti dokaz
da je tržišna vrijednost osigurane životinje jednaka svoti osiguranja. Za životinje koje se drže
u stadu i izjednačene su vrijednosti uobičajeno je ugovoriti osiguranu svotu na prosječnu
svotu osiguranja.
Naknada iz osiguranja usjeva i plodova određuje se samo na vrijednost količinskog gubitka
uroda, a ne i kvalitete. Rizik gubitka kvalitete se može ugovoriti kao dopunsko osiguranje.
Svotu osiguranja određuje ugovaratelj osiguranja, ali najviše do vrijednosti koju bi usjevi i
plodovi mogli imati u vrijeme žetve ili berbe.
Osiguranjem biljne proizvodnje nadoknađuje se šteta na osiguranim usjevima i plodovima.
Pokriće osiguranja se može odnositi na zrno (žitarice, uljarice), korijen (korjenaste biljke),
gomolj (gomoljaste biljke), stabljiku (konoplja, trska), sjeme (lan, mak, duhan), plod (hmelj,
pamuk, voćnjaci, vinogradi), list (duhan), čokot/stablo (mladi voćnjaci i vinogradi). Osigurani
rizici su tuča, požar, udar groma, oluja, poplava, mraz, itd. (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
24
4) Osiguranje prometnih sredstava
Osiguranjem motornih vozila ugovara se pokriće imovinskih rizika na imovini koja obuhvaća
sve vrste motornih i priključnih vozila za kopno, odnosno, cestovna i tračna motorna vozila te
radne samohodne strojeve.
Ubrzani razvoj tehnologije, kao i mnoge tehničke i tehnološke inovacije proteklih desetljeća,
utjecali su na sve veću ponudu prometnih sredstava prilagođenih suvremenim zahtjevima
čovjeka. Vozila za osobne i gospodarske svrhe postala su znak prestiža i ugleda, dokaz
financijske moći, pa se više milijunske količine proizvedenih i prodanih vozila mogu
promatrati, s jedne strane kao dokaz boljeg standarda današnje civilizacije, a s druge strane
kao povećanje potencijalne opasnosti stradanja ljudi i imovine. Stoga, ta vrsta osiguranja
svugdje u svijetu iz godine u godinu ostvaruje značajne stope rasta.
U osiguranju prometnih sredstava ubrajaju se sljedeće podvrste osiguranja (Ćurak i
Jakovčević, 2007) :
· Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila
· Kasko osiguranje dodatne opreme i prtljage
· Kasko osiguranje samohodnih strojeva, tračnih vozila, kontejnera
· Osiguranje vozača od regresa osiguratelja
3.2.1.2. Osiguranje imovinskih interesa
Zajednička osnovna obilježja osiguranja imovinskih interesa jesu sljedeća (Frančišković
2004) :
· Daju pokriče osiguraniku za financijski gubitak nastao poradi prekida rada zbog
požara i nekih drugih opasnosti, otkaza putovanja, davanja garancije za proizvod, itd.
· Komercijalne rizike u osiguranju kredita pokrivaju osiguravatelji, dok nekomercijalne
odnosno političke rizike osigurava država ( u Hrvatskoj to radi HBOR – Hrvatska
banka za obnovu i razvitak ), s tim da država može dio poslova povjeriti
osiguravateljima.
25
Opasnosti koje su pokrivene obuhvaćaju (Frančišković 2004) :
· Financijski gubitak zbog nevraćanja kredita, koji se pokriva kreditnim osiguranjima.
Osiguranik odnosno vjerovnik ima pravo naknade štete prema uvjetima ugovora o
osiguranju ako zbog nastanka određenog rizika nije bilo u mogućnosti naplatiti svoje
potraživanje od svog dužnika. Dakle, kreditna osiguranja su jamstvo što ih
osiguravatelj pruža prodavatelju koji kreditira kupca da će podmiriti njegovo
potraživanje, ako dužnik ne izvrši svoju obvezu plaćanja duga. Dijeli se na: 1)
Kreditno osiguranje u užem smislu – To je osiguranje u kojem ugovor o osiguranju
sklapa vjerovnik, a osiguravatelj se obvezuje nadoknaditi štetu vjerovniku
(osiguraniku) ako njegov dužnik ne podmiri svoje dugovanje. Dužnik ne mora znati da
je takvo osiguranje zaključeno. 2) Kaucijsko ili zajamčeno kreditno osiguranje –
Predstavlja osiguranje kod kojeg ugovor o osiguranju sklapa dužnik s osiguravateljem
kojim se ugovorno obvezuje zajamčiti vjerovniku ispunjenje obveza dužnika
(osiguranika). Dakle, ovo osiguranje zaključuje se za račun treće osobe. Dužnik plaća
premiju osiguranja, a vjerovnik ima pravo tražiti nadoknadu od osiguravatelja ako
dužnik nije ispunio svoje obveze temeljem police osiguranja, koju mu je dužnik uručio
prigodom odobravanja kredita. U ugovoru o osiguranju dužnik je ugovaratelj
osiguranja, a vjerovnik osiguranik, pa osiguravatelj ima pravo regresa prema dužniku.
· Financijski gubitak za pruženo jamstvo, koji se pokriva garancijskim osiguranjem.
Tako, primjerice, osiguravatelj garancijskim osiguranjem pokriva rizik za garancijski
proizvod.
· Osiguranje opcije ili izdavanje obvezatne ponude osiguravatelja. Osiguravatelj može
na zahtjev domaćeg izvoznika izdati osiguraniku obvezatnu ponudu (opciju, kvotaciju)
kojom se obvezuje da će, ako osiguranik zaključi određeni izvozni posao na kredit,
sklopiti kreditno osiguranje za taj posao. Nakon zaključenja posla sa stranim
partnerom (izvoza robe, izvođenja radova ili usluga u inozemstvu) osiguravatelj izdaje
policu osiguranja. Opcija u pravilu važi šest mjeseci od dana njezina izdavanja, a
troškovi izdavanja koje plaća osiguranik odbijaju se od premije osiguranja ako dođe
do realizacije izvoznog posla.
· Financijski gubitak zbog pronevjere, koji se pokriva osiguranjem povjerenja. Radi se
o slučaju kada jedna osoba povjerava drugoj osobi imovinu ili novac, s time da je ta
druga osoba dužna tu imovinu ili novac vratiti neoštećenu. Ugovor o osiguranju se, u
pravilu, sklapa između osiguranika (pravne osobe) i osiguravatelja, a pokriva štete
26
koje može zaposlenik osiguranika prouzročiti otuđenjem ili pogreškom pri
raspolaganju tuđom imovinom ili novcem (to su primjerice, blagajnici, prokuristi,
zastupnici ili druge ovlaštene osobe).
· Financijski gubitak poradi prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti. Ovaj se
mogući gubitak može osigurati na način da zainteresirani osiguranik sklopi posebni
ugovor s osiguravateljem za osiguranje od ovih specifičnih rizika, koji nisu
obuhvaćeni osnovnim požarnim osiguranjem.
· Gubitak prihoda od priredbi na otvorenom zbog oborina. Radi se o slučaju kada je,
primjerice, neka agencija organizirala nastup odnosno koncert nekog umjetnika ili
ansambla za točno utvrđeni dan i sat, ali ga mora otkazati zbog iznenadnih loših
vremenskih prilika (kiša, tuča, orkansko nevrijeme i sl.) . Agencija je utrošila znatna
novčana sredstva za organizaciju takvog koncerta, a uz to će morati vratiti novac
posjetiteljima koji su za taj koncert kupili ulaznice. Stoga će se agencija unaprijed
osigurati od takvih riziika, te od osiguravatelja naplatiti nastale troškove, osim izmakle
dobiti. Ukoliko je do otkaza takvog koncerta došlo krivnjom izvođača, osiguravatelju
ostaje pravo regresa prema tom izvođaču.
3.2.2. Osiguranje od odgovornosti
Osiguranjem od odgovornosti štiti se imovinski interes osiguranika za slučaj odštetnih
zahtjeva trećih osoba. Odštetni zahtjevi trećih osoba mogu proizlaziti iz izvanugovorne
(deliktne) ili ugovorne odgovornosti osiguranika kao posljedice ponašanja u smislu obavljanja
djelatnosti, iz posjedovanja stvari ili određenog svojstva kao izvora opasnosti ili iz pravnog
odnosa.
Izvanugovorna odgovornost je vrsta odgovornosti kod koje oštećenik ne stoji ni u kakvom
ugovornom odnosu s osiguranikom. Najčešće se naziva građansko – pravna, odnosno deliktna
odgovornost budući da nastaje iz određenog građanskog delikta – ponašanja osiguranika
prema trećim osobama. Osiguranje od izvanugovorne odgovornosti naziva se osiguranje od
opće odgovornosti.
Ugovorna odgovornost za razliku od izvanugovorne odgovornosti podrazumijeva postojanje
određenog ugovornog odnosa između osiguranika i oštećenika. Uvjet za nastanak odnosa
odgovornosti za štetu je povreda određene ugovorne obveze, točnije profesionalni propust ili
27
pogreška prilikom obavljanja određene profesije. Osiguranje od ugovorne odgovornosti
naziva se osiguranje od profesionalne odgovornosti (www.jadransko.hr) .
Danas u sve većem broju djelatnosti osiguranje od profesionalne odgovornosti postaje
obvezno. Obveza sklapanja ugovora o osiguranju propisuje se posebnim zakonom za pojedinu
djelatnost. Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, osiguranje od profesionalne odgovornosti
obvezno je za određene djelatnosti i to upravo kao jedan od preduvjeta za obavljanje te
djelatnosti. Takvom regulativom nastoje se prvenstveno zaštititi osobe koje se koriste
uslugama profesionalaca, budući da štete prilikom nastanka osiguranog slučaja mogu biti
velike (www.triglav-osiguranje.hr) .
Neke od djelatnosti koje se vežu za osiguranje od profesionalne odgovornosti su sljedeće
(www.jadransko.hr) :
· odvjetnici,
· javni bilježnici,
· revizorske tvrtke,
· knjigovođe,
· zaštitarske i detektivske djelatnosti,
· liječničke, stomatološke i ljekarske djelatnosti,
· stečajni upravitelji,
· otpremnici/špediteri,
· posrednici u prometu nekretnina
· zastupnik/posrednik u osiguranju
· brodopopravljač
· stalni sudski vještaci
· posrednik pri zapošljavanju pomoraca
· vlasnici, odnosno korisnici marine
· članovi uprave trgovačkih društava
· organizatori paket aranžmana
· uporabe proizvoda
Osim temeljne funkcije osiguranja, a to je obeštećenje treće osobe i isplata osigurnine za
događaj kojeg je prouzrokovao osiguranik, osiguravatelj je dužan voditi spor u ime
28
osiguranika, te nadoknaditi sve troškove parničnog postupka, pa i onda kada zahtjev za
naknadu štete nije bio osnovan. Pravo oštećene osobe koje se ogleda u zahtjevu da nadoknadi
moguću nastalu štetu za koju je odgovoran osiguranik moguća je, ali samo u visini osigurane
svote. Upravo to pravo na naknadu iz osiguranja oštećena osoba stječe od dana kada se desio
osigurani slučaj za koji je odgovoran osiguranik.
U današnje vrijeme mnogo djelatnosti se svrstava u ovu skupinu osiguranja, te se očekuje u
budućnosti da će i druge djelatnosti naći mjesta u ovoj vrsti osiguranja. Sve to u svrhu što
bolje zaštite treće strane koja može tražiti naknadu štete, ali i osiguranika. Iako ima puno vrsta
osiguranja od odgovornosti, ipak će se navesti bitnije vrste osiguranja od odgovornosti u
tablici 1.
Tablica 1. Bitnije vrste osiguranja od odgovornosti
Vrste osiguranja od odgovornosti Skupine podosiguranja od odgovornosti
Osiguranje od automobilske
odgovornosti
Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih
vozila od odgovornosti za štete trećim osobama
Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih
vozila od odgovornosti za štete trećim osobama
Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na
prijevoz u cestovnom prometu
Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti
Osiguranje od odgovornosti u
zračnom prometu
Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih
letjelica od odgovornosti za štete trećim osobama
Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelica od
odgovornosti za štete putnicima
Osiguranje odgovornosti vozara za robu primljenu na
prijevoz u zračnom prometu
Osiguranje od odgovornosti
brodara
Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika ili korisnika
pomorskih brodova i brodica za štete trećim osobama
Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na
prijevoz u pomorskom, riječnom i jezerskom prometu
Ostala osiguranja od odgovornosti brodara
Izvor: Bijelić, M., 2002., Osiguranje i reosiguranje, str. 143
29
1) Osiguranje od automobilske odgovornosti
Obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete
trećim osobama provodi se prema Zakonu o osiguranju u kojemu je osiguranje vlasnika,
odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama utvrđeno kao
obvezno osiguranje, zatim prema Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske
odgovornosti i Temeljnom premijskom sustavu za obvezno osiguranje od automobilske
odgovornosti u Republici Hrvatskoj, te Cjeniku premija za osiguranje od automobilske
odgovornosti. Uvjete i Temeljni premijski sustav za obvezno osiguranje od automobilske
odgovornosti u Republici Hrvatskoj donijela su osiguravajuća društva članovi Hrvatskog
ureda za osiguranje, pa su i te odredbe jedinstvene kod svih osiguratelja.
Premiju osiguranja od automobilske odgovornosti (Cjenik premija) osiguravajuća društva
utvrđuju samostalno na osnovi Temeljnog premijskog sustava (u njemu utvrđene jedinstvene
osnovice za izračun funkcionalne premije) koji objavljuje Hrvatski ured za osiguranje uz
prethodnu suglasnost Direkcije za nadzor društava za osiguranje. Na ugovore o osiguranju
vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama
primjenjuju se odredbe Zakona o osiguranju (izvorno) i Uvjeti za obvezno osiguranje od
automobilske odgovornosti (sastavni dio ugovora o osiguranju – police osiguranja).
Takvo osiguranje može biti obvezno i dobrovoljno. Kad je takvo osiguranje od automobilske
odgovornosti obvezno, to znači da je vlasnik, odnosno korisnik motornog i priključnog vozila
dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koju uporabom motornog vozila
nanese trećim osobama zbog:
· Smrti, tjelesne ozljede i narušavanja zdravlja (štete na osobama – nematerijalne štete)
· Uništenja ili oštećenja stvari (štete na stvarima – materijalne štete)
U osiguranja od automobilske odgovornosti spada još i osiguranje od odgovornosti vozara za
robu primljenu na prijevoz u cestovnom prometu. Ta vrsta osiguranja provodi se po tipskom
Ugovoru – polici i Cjeniku za osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na
prijevoz u cestovnom prometu. Osiguranje od odgovornosti vozara se dijeli na: osiguranje od
odgovornosti vozara u cestovnom prometu za štete na pošiljkama u domaćem prijevozu i
osiguranje od odgovornosti vozara u cestovnom prometu za štete na pošiljkama koje nastanu
u međunarodnom prijevozu (Bijelić 2002) .
30
2) Osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu
Pod pojmom osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu misli se na više podvrtsa
osiguranja, koje obuhvaćaju osiguranja koja pokrivaju sve vrste odgovornosti koje nastaju
uporabom bilo kakvog zrakoplovnog prijevoznog sredstva.
Osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu, stoga možemo podijeliti na (Bijelić 2002) :
· Obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za
štete trećim osobama
· Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete
putnicima
· Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u zračnom prometu
· Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete
nastale uslijed kemijskih rizika
Osiguratelj je na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti operatora zrakoplova obvezan
nadoknaditi štetu za koju je odgovoran osiguranik na temelju Zakona o osiguranju, Zakon o
obveznim odnosima, te drugih propisa koji reguliraju odgovornost i naknadu štete, a koja je
nastala uporabom zrakoplova:
· Operator zrakoplova odgovara za štetu nastalu zbog smrti, oštećenja zdravlja ili
ozljede trećih osoba, te za štetu nanesenu stvarima koje uzrokuje zrakoplov u letu,
osobe ili stvari koje su ispale ili su izbačene iz zrakoplova u letu
· Trećim osobama se ne smatraju osobe koje se prevoze zrakoplovom, kao ni osobe koje
po nalogu operatora ili za njegov raču, rade na obavljanju prijevoza (putnici i posada)
Osiguranje se zaključuje na svotu osiguranja i ugovorena svota pokrića predstavlja gornju
granicu obveze osiguratelja za sva davanja po jednom osiguranom slučaju. Najniži iznos na
koji se mora zaključiti osiguranje određuje nadležno tijelo vlasti u vrijeme sklapanja ugovora
ako se drugačije ne ugovori (Bijelić 2002) .
31
3) Osiguranje od odgovornosti brodara
U ovu skupinu osiguranja spadaju sljedeće vrste osiguranja (Bijelić 2002) :
· Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika pomorskih brodova
i brodica na motorni pogon za štete trećim osobama
· Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika riječnih i jezerskih
plovila na motorni pogon za štete trećim osobama
· Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u pomorskom,
riječnom i jezerskom prometu
· Osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika platforme
· Ostala osiguranja od odgovornosti brodara
Pod osiguranjem od odgovornosti podrazumijeva se ugovor o osiguranju osiguranika od
odgovornosti za štete prouzročene trećim osobama. Tim se ugovorom osiguratelj obvezuje
nadoknaditi osiguraniku iznos koji je on dužan platiti oštećenim osobama na temelju
odgovornosti koja je pokrivena osiguranjem. Dakle, predmet osiguranja je odgovornost
osiguranika za štetu. Osiguranja od odgovornosti su vrlo složena i različito riješena, što ovisi
o vrsti plovnih objekata, vodama u kojima plove ili se nalaze, te visini svota pokrića i dr.
Ugovaraju se uz pomorski kasko (međunarodni i domaći), riječni ili jezerski kasko ili
odvojeno, ovisno o uvjetima na temelju kojih se konkretna osiguranja od odgovornosti
zaključuju. Najsloženija takva osiguranja su osiguranja odgovornosti u pomorskom
osiguranju (Bijelić 2002) .
4) Ostala osiguranja odgovornosti
U ovu skupinu osiguranja spada izuzetno mnogo vrsta osiguranja, odnosno odgovornosti. To
su sljedeća (Bijelić 2002) :
· Osiguranje od ugovorne odgovornosti izvođača građevinskih radova
· Osiguranje od ugovorne odgovornosti izvođača montažnih radova
· Osiguranje od odgovornosti proizvođača za proizvode
· Osiguranje od odgovornosti u željezničkom prometu
· Osiguranje garancije proizvođača, prodavača i dobavljača
· Osiguranje od opće odgovornosti
· Ostala osiguranja od odgovornosti
32
3.2.3. Transportna osiguranja
Transportna osiguranja su najstariji oblici imovinskih osiguranja koji potječu iz vremena
starih Grka, Rimljana, a neki oblici sežu čak u doba Feničana.
Nastanak premijskog osiguranja povezuje se uz pomorsko osiguranje, kada je stvarni zajam
bio prikriven kupoprodajnim ugovorm. Uvjet kupoprodaje je bio da su brod i teret prodani te
da će prodajna cijena biti isplaćena samo u slučaju brodoloma. Ako bi brod stigao na
odredište, kupoprodajni bi se ugovor raskidao, ali je u svakom slučaju brodar unaprijed platio
kupcu određenu svotu, koju ovaj nije vraćao. Tako su zapravo inaugurirarana dva najvažnija
elementa osiguranja – premija, kao pokriće rizika i naknada (osigurnina), kou treba platiti u
slučaju nastanka osiguranog događaja.
Transportna osiguranja obiluju mnogim prednostima zbog kojih se izdvajaju iz imovinskih
osiguranja u zasebnu cjelinu.
Najčešći oblici osigurljivog interesa u transportnim osiguranjima pojavljuju se u odnosu na
vlasništvo nad brodom, zrakoplovom ili robom; vozarinu; premiju osiguranja; očekivani
dobitak; carinu, porez i druga davanja i odgovornost.
Osigurani rizici kod transportnih osiguranja su štetni događaji koji nastaju zbog izloženosti
raznim opasnostima broda, zračnih letjelica i tereta koji se prevozi (Ćurak i Jakovčević,
2007).
Opasnosti koje se porkivaju:
· Pomorske ili prometne nezgode
· Nevremena (uključujući udar groma)
· Potonuća, prevrnuća, nasukanja
· Požar
· Eksplozije
· Provalne krađe
· Sudar ili udar s bilo kojim čvrstim ili plutajućim predmetom
· Zlonamjenski postupci trećih osoba
· Potresi
33
· Vulkanske erupcije
· Lom jarbola
· Pucanje kotlova
· Lom osovine
· Nehat kapetana, posade ili pilota
· Nehat brodopopravljača i dr.
Na sljedećoj shemi prikazana je klasifikacija transportnih osiguranja.
Shema 2. Vrste transportnih osiguranja
Izvor: Ćurak, M. i Jakovčević, D., 2007., Osiguranje i rizici, str. 121
Osigurani rizici kod transportnih osiguranja su štetni događaji koji nastaju zbog izloženosti
raznim opasnostima broda, zračnih letjelica i tereta koji se prevozi. Uobičajena klasifikacija
rizika u transportnim osiguranjima obuhvaća osnovne, dopunske, ratne i političke rizike.
TRANSPORTNO
OSIGURANJE
KARGO
Domaće i međunarodno
Pomorski kargo
Kopneni kargo
Zračni kargo
Poštansko kargo
Uvoz
Izvoz
Tranzit
Reeksport
KASKO
Domaće i međunarodno
Pomorski kasko
Riječno-jezerski
kasko
Zračne letjelice
Brodogradnja
ODGOVORNOST U
TRANSPORTU
Domaće i međunarodno
Odgovornost vozara za
robu
Zakonska i ugovorna
odgovornost špeditera
Odgovornost brodara za
štete trećim osobama
Odgovornost popravljača brodova
34
Osnovnim rizicima se smatraju takvi rizici koji se mogu materijalizirati na svakoj robi ili
prijevoznom sredstvu, kao što su pomorska ili prometna nezgoda, požar, elementarna
nepogoda i sl. Štete nastale izloženošću osnovnim rizicima ne događaju se često, ali ako se
dogode, u pravilu su uvijek velike. Ti su rizici uglavnom pokriveni policama osiguranja.
Dopunskim rizicima razumijevaju se one opasnosti koje su svojstvene određenim vrstama
robe ili prijevoznog sredstva, primjerice: krađa i neisporuka, manipulativni rizici, lom,
curenje, rasipanje, dodir s drugom robom, brodsko znojenje, kvar i sl. Dopunski se rizici
osiguravaju samo na zahtjev osiguranika. Krađa i neisporuka i manipulativni rizici pokrivaju
se u okviru formulacije „svi rizici“ dok se ostali dopunski rizici moraju izričito osigurati.
Ratnim i političkim rizicima razumijeva se svaki ratni akt, štrajk, građanski nered i sl. Ratni i
politički rizici uvijek se osiguravaju na zahtjev osiguranika i moraju izričito biti navedeni na
polici te se za njih plaća posebna premija. Često se za takve rizike izdaje zasebna polica.
Izloženost ratnim i političkim rizicima može dovesti do šteta ogromnih razmjera – kumula.
Stoga se svaki osiguratelj pribojava situacije u kojoj se na ratom ugroženom području
istodobno kreće više brodova i veća količina tereta čiji su rizici pokriveni njegovom policom
osiguranja. Ti se rizici u pravilu ne osiguravaju u domaćem nego u međunarodnom transportu
(Ćurak i Jakovčević, 2007) .
Ø Osiguranje stvari za vrijeme prijevoza (kargo)
Najvažnije obilježje kargo osiguranja je pokriće određenih rizika za pošiljku koja se
transportira od prodavatelja do kupca. Prema tome, osigurljiv interes mijenja osobnost ovisno
o uvjetu pod kojim je sklopljen kupoprodajni ugovor. Ključno je precizno definirati moment
prelaska rizika s prodavatelja na kupca. U tom smislu, standardizirane uzance koje vrijede za
svjetsku trgovinu neizostavan su čimbenik pri odlučivanju kome pripada osigurnina.
Da bi se izbjegli nesporazumi vezani za definiranje uvjeta prodaje, uvedena su međunarodna
pravila za tumačenje trgovinskih termina pod nazivom Incoterms (International Commercial
Terms). Strane u kupoprodajnom poslu trebaju odlučiti pod kojim će uvjetima realizirati
posao (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
35
Specifični čimbenici rizika kod kargo osiguranja su (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Vrsta prijevoznog sredstva
· Vrsta robe koja se prevozi
· Pakiranje kao najvažnija mjera prevencije kod transporta robe
· Veličina/težina/vrijednost zbog rizika krađe
· Oprema za rukovanje pri ukrcaju/iskrcaju, pogotovo kod velikih i teških komada
opreme
· Ruta putovanja – određena područja u nekim dijelovima godine predstavljaju poseban
problem za određene vrste karga – temperatura, vlaga, nedostatna oprema u određenim
svjetskim lukama
· Trajanje putovanja – što duže putovanje traje, veća je vjerojatnost nastanka osiguranog
slučaja
· Godišnje doba – sezonska pojava monsuna, uragana, tajfuna, tornada ili zimskih oluja
· Osiguranje brodova i zračnih letjelica (kasko)
Osiguranjem brodova osiguranje pokriva široku lepezu plutajućih ili plovećih objekata od
malih čamaca pa sve do vrlo sofisticiranih, iznimno velikih prekooceanskih tankera.
U smislu kapaciteta mjerenog u DWT (dead weight tons) osiguranje počinje za brodove od
nosivosti nekoliko stotina kilograma pa da 560 000 t za najveći tanker za prijevoz sirove nafte
(ULCC) koji je ikad sagrađen. Prema kriteriju navigacije na transportnom tržištu osigurljivo
je sve što se povremeno kreće, uključujući plutajuće objekte stalno na vezu, primjerice
plutajući svjetionici. Iznimka su offshore objekti kojima se eksploatiraju nafta i plin koji se ne
mogu osigurati na tržištu pomorskih kasko rizika.
Kasko osiguranjem brodova u pravilu se osigurava brod, njegovi strojevi, uređaji, oprema i
zalihe, ali ne roba i druge stvari koje se prevoze brodom ili se na njemu nalaze.
Rizici pokriveni kasko osiguranjem uključuju razne opasnosti kojima je izložen brod za
vrijeme plovidbe i to: pomorska nezgoda, elementarna nepogoda, eksplozija, požar i
36
razbojništvo. Moguće je osigurati i druge rizike kojima je osigurani predmet izložen, kao što
su ratni i politički rizici, rizici štrajka i sl.
Brod se može osigurati na određeno vrijeme ili na putovanje ili u kombinaciji putovanje –
vrijeme (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
Ako nije drukčije ugovoreno, osiguranjem su pokrivene štete nastale zbog osiguranih rizika
(Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Potpuni gubitak
· Djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta
· Troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni nastupanjem osiguranog
slučaja
· Zajednička havarija
· Nagrada za spašavanje
· Troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem
Kasko osiguranjem broda nije pokrivena odgovornost osiguranika za štete nanesene trećim
osobama, osim ako je ugovorom o osiguranju drukčije određeno.
Iz osiguranja su isključene štete nastale neizravno ili izravno zbog namjernog propusta
osiguranika. Ako ugovorom o osiguranju nije drukčije određeno, iz osiguranja su isključene i
štete nastale neizravno ili izravno zbog: krajnje nepažnje osiguranika; namjernog postupka ili
krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema samom zakonu odgovara osiguranik;
nastupanja ratnih i političih rizika i rizika štrajka; nastupanja nuklearnog rizika.
Domaći kasko se osigurava prema domaćim uvjetima za osiguranje brodova, a rizici koji su
pokriveni tim uvjetima su imenovani rizici. Za razliku od međunarodnog kaska, domaći uvjeti
pokrivaju i dopunske rizike i to: odgovornost za sudar, za udar, odgovornost prema kupačima
i troškove vađenja ili na drugi način uklanjanja broda. Svaki od dopunskih rizika moguće je
ugovoriti do svote na koju je brod osiguran i za svaku od dopunskih opasnosti se obračunava i
plaća zasebna premija. Policom osiguranja potrebno je definirati koji su rizici pokriveni i koje
su štete pokrivene, jer je moguće ugovoriti i uže pokriće s obzirom na osigurane opasnosti i
osigurane štete, npr. samo „potpuni gubitak“ kao posljedicu određenih rizika.
37
Međunarodni kasko se, za razliku od domaćeg kaska, osigurava prema tzv. Institutskim
klauzulama koje se slično kao i u domaćem kasku temelje na imenovanim opasnostima.
Pokriće može biti modificirano ugovornim uključenjima onih rizika koji su isključeni
ugovorenom institutskom klauzulom, a koje je inače moguće osigurati. To su ratni rizici i
rizici štrajka (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
· Osiguranje zračnih letjelica
Osiguranje zračnih letjelica provodi se po sličnim načelima kao i osiguranje pomorskog i
riječnog kaska. Osiguranje se može ugovoriti po domaćim uvjetima i standardnim
međunarodnim uvjetima. Međunarodni uvjeti, za razliku od domaćih, jednom policom
pokrivaju kasko i odgovornost prema trećima uključujući i putnike.
Rizici koji se osiguravaju su kasko osiguranje zrakoplova, osiguranje od odgovornosti prema
trećima, osiguranje putnika, osiguranje od odgovornosti za teret, osiguranje kršenja uvjeta
osiguranja i sl.
Kasko osiguranje pokriva fizički gubitak ili oštećenje letjelice uslijed svih rizika, osim onih
koji su isključeni, ali se ne isključuje mogućnost osiguranja na načelima imenovanih
opasnosti. Pokriće se pruža za sve faze operacije pri uporabi zrakoplova, za vrijeme leta,
polijetanja i slijetanja te mirovanja. Iz osiguranja su isključeni ratni i politički rizici koji se
mogu posebno ugovoriti na izričit zahtjev osiguranika (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
· Osiguranje od odgovornosti u transportu
Pojam odgovornosti u transportu po tradiciji se povezivao s profesionalnim djelatnostima te,
sukladno tome, obuhvaćao zakonsku odgovornost prijevoznika, špeditera, brodopopravljača,
vlasnika marina, čartera, itd. Iznimka je odgovornost za sudar, koja je obuhvaćena kasko
pokrićem.
Osiguranjem odgovornosti vozara za robu osigurava se samo interes vlasnika robe i drugih
osoba koje imaju interes na robi. U slučaju da je za nastalu štetu na robi, u skladu sa zakonom,
odgovoran prijevoznik, njegova obveza naknade štete i dalje ostaje. Naknadu za takvu štetu
38
prijevoznik ili njegov osiguratelj trebaju platiti vlasniku robe ili osiguratelju koji je platio
štetu po polici osiguranja karga.
Predmet osiguranja prijevozničke odgovornosti je građansko-pravna odgovornost vozara kao
cestovnog prijevoznika za dokazan potpun ili djelomičan fizički gubitak ili uništenje stvari
preuzetih na prijevoz.
Osiguratelj će nadoknaditi sve troškove koje osiguranik treba platiti s naslova prijevozničke
odgovornosti, osim šteta koje su isključene iz osiguranja, a to su namjera ili gruba nepažnja
osiguranika, ugovorna odgovornost, ratni rizik, nepravilno pakiranje, gubitak vozarine,
nuklearna energija, ako vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće vozačke dozvole ili pod
utjecajem alkohola i sl.
Odgovornost prijevoznika u domaćem prijevozu utvrđuje se u skladu s odredbama Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu, a ako je riječ o međunarodnom prijevozu, prema odredbama
Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu (CMR
konvencija) (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
· Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača
Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača pruža se samo za brodove koji su primljeni radi
izvođenja radova i dok takvi radovi traju. Brodovi koji se nalaze na čuvanju kod
brodopopravljača nisu pokriveni policom odgovornosti brodopopravljača. Osigruanje od
odgovornosti brodopopravljača temelji se na zakonskoj odgovornosti, a u okviru zakonske
odgovornosti samo za one odgovornosti koje su navedene u polici osiguranja. Standardnim
pokrićem odgovornosti brodopopravljača nisu pokriveni brodovi nad kojima se vrši
rekonstrukcija ili preinaka, dakle kad se mijenja bitna karakteristika broda, no i taj se rizik
može pokriti osiguranjem (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
· Osiguranje od odgovornosti brodara za štete učinjene trećim
Osiguranje od odgovornosti brodara za štete učinjene trećim osobama se ugovara klupskim
osiguranjem. Iznimka je slučaj sudara brodova kad odgovornost brodara djelomično pokriva
39
osiguratelj. Klupska osiguranja poznatija su kao osiguranja koja provode klubovi za „zaštitu i
obeštećenje“ (P&I Protection and Indemnity Association).
P & I klubove osnovali su brodari radi uzajamnog osiguranja vlastite odgovornosti za smrt ili
tjelesnu povredu kao i za rizik oštećenja drugog broda u sudaru, ako nije pokriven
uobičajenom pomorskom policom za brod.
Povećanje prekomorske trgovine i izmjena prava su bili glavni razlozi razvitku klubova do
današnjih dana. Novi zakoni su utjecali na povećanje odgovornosti brodara, a posljedica toga
su bili zahtjevi klubu za širim pokrićima.
Član kluba može biti brodovlasnik, voditelj poslovanja, brodar ili zakupac. Poduzeće ili osoba
postaje članom kada se brod ili brodovi učlane u Klub. Vrste pokrića koje se pružaju
članovima Kluba svode se na (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Odgovornost prema pomorcima (svatko zaposlen na brodu)
· Odgovornost prema dodatnom osoblju (rođaci pomoraca ili svaka druga osoba
koju je član pristao uzdržavati ili prevesti učlanjenim brodom)
· Odgovornost prema putnicima (osoba koja se prevozi učlanjenim brodom shodno
ugovoru o prijevozu putnika)
· Odgovornost prema trećim osobama (odgovornost zbog smrti, tjelesnih ozljeda i
bolesti svake druge osobe osim pomoraca, dodatnog osoblja i putnika)
· Slijepi putnici (osoba koja se u nekoj luci pritaji na brodu bez suglasnosti brodara
ili zapovjednika i koja se nalazi na brodu nakon što brod napusti luku)
· Izdatci za skretanje (radi liječenja ozlijeđene ili bolesne osobe ili dok čeka zbog
zamjene odnosno iskrcaja slijepih putnika ili izbjeglica)
· Spašavanje života (spašavanje života na moru)
· Osobe u opasnosti (radi pružanja pomoći osobama u opasnosti prema konvenciji
SOLAS nadoknađuju se samo troškovi čistog gubitka u odnosu na gorivo,
osiguranje, zarade pomoraca, zalihe, opremu i lučke troškove)
· Karantena (naknada troškova fumigacije i dezinsekcije, dodatni troškovi za plaće,
gorivo, zalihe i opremu te lučke troškove)
· Odgovornost za sudar s drugim brodom (pokriće samo za gubitak koji se ne može
nadoknaditi po polici za brod i ograničava se na ¼ )
40
· Štete na brodovima bez dodira (nanesena šteta nekom drugom s isključenjem
sudara)
· Štete na imovini (udar u fiksne i plutajuće objekte, pokrivaju se štete za svote koje
prelaze iznose naknada po kasko polici)
· Onečišćenje (pokrivene se prouzročene štete, troškovi čišćenja, troškovi
sprečavanja daljeg onečišćenja i troškovi koji nastaju kao posljedica postupanja po
nalogu ili naputku državnih tijela zbog sprečavanja ili smanjenja onečišćenja)
· Uklanjanje podrtine (pokriven je trošak podizanja, uklanjanja, uništenja,
osvjetljavanja i označavanja zapreke ili podrtine kada je to obavezno po zakonu i
kada ona postane opasna za plovni put ili zapreka za korištenje sidrišta ako potone
na sidrištu)
· Tegljenje
· Odšteta po ugovoru o tegljenju
3.2.4. Osiguranje motornih vozila
Zajednička osnovna obilježja osiguranja motornih vozila su (Andrijanić i Klasić, 2007) :
· Vozilo je svako motorno odnosno svako priključno vozilo, pri čemu je motorno vozilo
svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitih motora, osim tračnih vozila. To su
osobna vozila, teretna vozila, autobusi i slična vozila, vučna vozila, radna vozila i
radni strojevi, specijalna motorna vozila
· Pokriva gubitak vozila (primjerice krađu ili totalnu štetu od požara), oštećenje vozila i
nadoknadu trećim osobama nastalu iz uporabe vozila
· Isključuje transportne rizike (koji su pokriveni transportnim osiguranjem)
· Primjenjuje se sustav bonusa i malusa, kojim se premija snižava u postotku do nekog
minimalnog iznosa (50%) ukoliko osiguranik u promatranom razdoblju ne prouzroči
štetu
· Materijalne štete brzo se prijavljuju i rješavaju, dok štete iz odgovornosti mogu biti
tzv. „dugog repa“. Iznosi šteta su ponekad vrlo visoki
41
Osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete prema trećim osobama
u svakodnevnom govoru naziva se osiguranje od autoodgovornosti i obavezno je prema
Zakonu o obaveznim osiguranjima u prometu. Osiguranje automobilskog kaska nije
obavezno, no često ga zahtijevaju leasing kuće i banke kako bi zaštitile svoju imovinu.
Ø Predviđene nadoknade
U pravilu je svota osiguranja zamjenska vrijednost vozila odnosno zamjena vozila istim tipom
vozila , modela i starosti. Ako troškovi popravka premašuju tržišnu vrijednost vozila (koriste
se tablice vrijednosti vozila), vozilo se proglašava potpuno otpisanim (totalna šteta) i isplaćuje
se samo njegova tržišna vrijednost.
Uključen je sustav bonusa i malusa, te franšiza. Osiguratelji sve češće nude mogućnost
naknade tzv. „male štete“ bez gubitka bonusa kada se šteta dogodi, uz doplatnu premiju. Isto
tako, nude dodatna pokrića za štete koje se češće događaju, a za koje su iznosi odšteta
relativno niski (primjerice osiguranje stakala na vozilu), pa se u slučaju takve štete bonus ne
gubi.
Odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u
slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva
oštećenoj osobi dostaviti: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za
naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za
naknadu štete ili visina štete sporni.
Ako se za vrijeme trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, prava i obveze iz ugovora o
osiguranju od automobilske odgovornosti prenose se na novog vlasnika i traju do isteka
trajanja osiguranja (Andrijanić i Klasić, 2007) .
Ø Isključena iz osiguranja
Isključenja su uglavnom ona koje se odnose na korištenje vozila i to (Andrijanić i Klasić,
2007) :
· Vožnja pod utjecajem alkohola i droga
· Korištenje vozila za utrke
· Nezakonita uporaba vozila
42
Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ali će šteta biti nadoknađena trećoj osobi
(Andrijanić i Klasić, 2007),
· Ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno
· Ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim
ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog
vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje
· Ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je
izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili
mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane uporabe
inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske
· Ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola izvan ugovorene granice,
opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari
· Ako je vozač štetu prouzročio namjerno
· Ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost
vozaču vozila bila poznata
Ø Čimbenici koji utječu na visinu premije
U osiguranju motornih vozila poznat je velik broj faktora rizika koji utječu na određivanje
visine premije, od kojih je neke teško ili čak nemoguće unaprijed predvidjeti i/ili izmjeriti.
Zato se pri izradi tarifa odnosno cjenika premija umjesto njih koriste zamjenske veličine, koje
mogu biti različite u raznim zemljama i kod raznih osiguravatelja.
Svrha uporabe motornog vozila znači da se različito tretira ako se vozilo koristi za kućanstvo
ili poslovne svrhe, za prijevoz s posla i na posao, ima li radnu uporabu s isključenjem
transporta, kao taksi ili rent-a-car, za prijevoz dobara ili kao vozilo za prijevoz putnika u
javnom prometu.
Starost vozila je važna, jer je statistički utvrđeno da starija vozila prelaze manje kilometara.
Zanimanje osiguranika/vozača utječe na visinu premije, jer je utvrđeno da neke kategorije
zanimanja voze više od drugih (komercijalisti i sl.), pa je za te kategorije zanimanja veća
vjerojatnost da će se dogoditi osigurani slučaj.
43
Više vozača po jednom vozilu znači da će vozilo prijeći više kilometara u danu, pa je
vjerojatnost osiguranog slučaja veća. Umjesto gustoće prometa koristi se kao zamjena mjesto
gdje se vozilo drži preko noći (mjesto stanovanja), koje pak određuje zonu rizika. Ovaj kriterij
nije pouzdan, jer osiguranici mogu dnevno daleko putovati do posla i natrag. Osim toga,
veoma se često podaci o prebivalištu/boravištu ne podudaraju s pravom adresom stanovanja
osiguranika, čime se nepouzdanost tog kriterija povećava.
Umjesto sposobnosti vozača koriste se kao zamjena dob osiguranika/voazača, te je li vožnja
ograničena na određen broj poznatih vozača. Pretpostavlja se da su stariji vozači sposobniji od
mlađih do neke dobi, a zatim se smanjuju njihove fizičke sposobnosti, pa stoga i vjerojatnost
da će se dogoditi osigurani slučaj raste. Ako su vozači nepoznati, onda nije moguće procijeniti
sposobnost vozača.
Umjesto brzine kojom se uobičajeno vozi i općih osobina vozila, kao zamjena se koriste
skupine premija i opseg modifikacije motora ili karoserije. Skupine premija vozila nastaju na
način da se grupiraju vozila koja pokazuju slične osiguravateljne karakteristike, a opseg
modifikacije motora ili karoserije se korsti za prilagođavanje standardne skupine premija.
Umjesto kriterija lakoće kojom vozilo može biti oštećeno i troška popravka koriste se kao
zamjena skupina premija za vozila i starost vozila, jer popravak novog vozila može biti
skuplji kod nekih vrsta vozila zbog iznimno skupih rezervnih dijelova.
Umjesto rizika krađe kao zamjena se koristi skupina premija za vozila, lokacija vozila tijekom
noći i je li vozilo garažirano tijekom noći. Praksa je pokazala da je kod vozila s ugrađenim
alarmima manji rizik krađe nego kod vozila bez takve zaštite. Viši je rizik krađe utvrđen kod
određenih tipova vozila koja se „rado“ kradu (to mogu biti različite marke i tipovi vozila u
različitim razdobljima na nekom teritoriju) .
Primjena franšize može znatno utjecati na visinu premije. Ako osiguravatelj primjenjuje
odbitnu franšizu (koja određuje obavezno sudjelovanje osiguranika u šteti do nekog
ugovorenog iznosa), visina premije može se značajno smanjiti (Frančišković 2004) .
44
3.2.5. Neživotna osiguranja osoba
Osiguranjem osoba provodi se zaštita zdravlja čovjeka, njegove radne sposobnosti i života, a
to su najvažnije vrijednosti suvremene civilizacije. Budući da je suvremeni čovjek dinamično
biće i to u osobnom, obiteljskom i poslovnom okruženju, smisao osiguranja svodi se na
zaštitu od izloženosti osobnim rizicima, koji proizlaze iz djelokruga i načina ljudskog
življenja. Osobni rizici koji su predmet osiguranja osoba uključuju opasnosti oštećenja
zdravlja i posljedičnog gubitka zarade, nastanak ovisnosti o pomoći drugih osoba te preranu
smrt osiguranika. Pokriće rizika smanjene radne sposobnosti i prerane smrti ugovara se
između ugovaratelja osiguranja i osiguratelja. Posebnost osiguranja osoba je što ugovaratelj i
korisnik osiguranja ne moraju biti iste osobe. Osim toga, osigurani slučaj nije samo nezgoda
ili nesretan slučaj, već je to i doživljenje u životnim osiguranjima.
Doživljenjem se materijalizira štedna komponenta premije životnih osiguranja koju
osiguratelji isplaćuju korisniku osiguranja kao osiguranu svotu ispunjavajući obvezu iz
ugovora. Suprotno tome, isplata osiguratelja za smrt, tjelesnu ozljedu ili oštećenje zdravlja u
osiguranju od nezgode ima karakter odštete, što je svojstvo neživotnih osiguranja. Stoga je u
strukturi osiguranja osoba ključno razlikovati osiguranje osoba od nezgode od osiguranja
života (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
Shema 3.Klasifikacija osiguranja osoba
Izvor: Ćurak, M. i Jakovčević, D., 2007., Osiguranje i rizici, str. 143
OSIGURANJA
OSOBA
OSIGURANJA
OD NEZGODE
PUTNO
OSIGURANJE
ŽIVOTNA OSIGURANJA
Osiguranje za slučaj smrti
Mješovito osiguranje
Rentno osiguranje
Ostala životna osiguranja
Tontine osiguranje
Osigruanja povezana
s investicijskim
fondovima
45
3.2.5.1. Osiguranje od nezgode
Nezgoda ili nesretan slučaj stalna su prijetnja svakodnevnog života suvremenog čovjeka.
Dinamična aktivnost ljudske populacije, stalna promjena mjesta boravka uz promjenu načina
transporta i korištenje sofisticiranih sredstava, najvažniji su pokretači rizika nezgode. Upravo
zbog mnogo različitih vrsta nezgoda koje se svakodnevno događaju ljudima, osiguratelji su
standardizirali pojam osigurljivog rizika nezgode.
Uobičajeno je da osiguratelji u općim uvjetima, koji su sastavnica svakog ugovora o
osiguranju, precizno definiraju pojam i obilježje nezgode. Stoga se nezgodom smatra svaki
iznenadni i od volje osiguranika neovisan događaj koji djelujući uglavnom izvana i naglo na
osiguranikovo tijelo, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet
(gubitak opće radne sposobnosti), prolaznu nesposobnost za rad i oštećenje zdravlja koje
zahtijeva liječničku pomoć.
Događaji koji se po prirodi stvari smatraju osigurljivim rizikom od nezgode su: prometni
sudari, udar nekim predmetom ili u njega, pad s visine, okliznuće, ranjavanje oružjem, ubod
insekata, ujed životinja, itd.
Izvan pokrića osiguranja od nezgode su sve posljedice koje su prouzročene: potresom,
ratovima, zakonom nedopuštenim upravljanjem prometnim sredstvima, samoubojstvom,
namjerno izazvanim nesretnim slučajem ugovaratelja osiguranja ili korisnika osiguranja,
djelovanjem alkohola i drugih opijata, itd.
Ugovorom o osiguranju nezgode, u pravilu se osiguravaju osobe starije od 14 pa sve do
navršenih 75 godina. Za osiguranike ili korisnike osiguranja od nezgode čija je radna
sposobnost smanjena zbog težih bolesti prije zaključenja ugovora, uobičajeno je uz poseban
specijalistički liječnički pregled zaračunati dopunsku premiju svojstvenu pokriću anormalnih
rizika (Ćurak i Jakovčević, 2007) .
Kada nastupi osigurani slučaj osiguratelj je dužan (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Isplatiti osigurninu korisniku osiguranja ili osobi koja može dokazati svoje pravo na tu
isplatu
· Dio osigurane svote prema postotku invaliditeta koji je nastao kao posljedica nezgode,
a sukladno standardiziranoj tablici invaliditeta
46
· Dnevnu naknadu u ugovorenoj visini (primjerice za dan provedenog bolničkog
liječenja) ako je osiguranjem pokrivena prolazna nesposobnost za rad
· Nužne troškove liječenja koji su stvarno učinjeni, ako ih ne pokriva zdravstveno
osiguranje oštećenog korisnika osiguranja
Osiguranje od nezgoda može se sklapati na pojedinčanoj i na kolektivnoj osnovi. U tablici 2.
mogu se vidjeti vste osiguranja od nezgoda.
Tablica 2. Vrste osiguranja od nezgoda
VRSTA OSIGURANJA OD NEZGODE
Osiguranje osoba od posljedica nezgode pri i izvan redovnog zanimanja
Osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima i pri posebnim
djelatnostima
Osiguranje djece i školske mladeži od posljedica nezgode i posebna osiguranja
mladeži od posljedica nezgode
Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica nezgode
Osiguranje potrošača, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od
posljedica nezgode
Ostala posebna osiguranja od posljedica nezgode
Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode
Ostala osiguranja od posljedica nezgode
Izvor: Bijelić, M., 2002., Osiguranje i reosiguranje, str. 149
3.2.5.2. Zdravstveno osiguranje
Zdravstvena osiguranja u Republici Hrvatskoj se dijele na obvezna (osnovno) i dobrovoljna
zdravstvena osiguranja. Dobrovoljna zdravstvena osiguranja se dijele zatim na dopunsko,
dodatno i privatno zdravstveno osiguranje.
Obvezno osiguranje ima karakter socijalnog osiguranja, što znači da se financira najvećim
dijelom doprinosima iz plaća zaposlenika, a to omogućava korištenje zdravstvenih usluga
svim kategorijama stanovništva, te onima koji doprinosima iz rada plaćaju osiguranje, te
47
djeci, nezaposlenima, umirovljenicima i drugima. Dopunsko, dodatno i privatno zdravstveno
osiguranje spadaju pod dobrovoljno osiguranje, te se svaki građanin može odlučiti želi li
takvo osiguranje dodatno i uplaćivati.
Osnovnim ili obveznim zdravstvenim osiguranjem pružaju se svim osiguranim osobama
prava i obveze iz osnovnog zdravstvenog osiguranja na načelima dostupnosti,
sveobuhvatnosti i solidarnosti. Kao što samo ime kaže, osnovno zdravstveno osiguranje u
Republici Hrvatskoj je obvezno. Funkciju provođenja osnovnog zdravstenog osiguranja ima
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
Pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvaćenu obveznim zdravstvenim osiguranjem osigurava se
pod jednakim uvjetima za sve osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
(HZZO-a). Ta prava obuhvaćaju (www.hzzo.hr) :
· Primarnu zdravstvenu zaštitu
· Specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu
· Bolničku zdravstvenu zaštitu
· Pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova HZZO-a
· Pravo na dentalna pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom dentalnih
pomagala HZZO-a
· Pravo na ortopedska i druga pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom
ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a
· Pravo na zdravstvenu zaštitu u drugim državama članicama Europske unije,
ugovornim i tećim državama
Dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje ugovaraju se kao dugoročna osiguranja, a
najmanje u trajanju od godine dana. Prava i obveze koje pripadaju osiguraniku dobrovoljnog
zdravstvenog osiguranja ne mogu se prenositi na druge osobe niti nasljeđivati.
Dopunsko zdravstveno osiguranje jest osiguranje kojim se osigurava porkiće dijela troškova
do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (doplata).
Dodatnim zdravstvenim osiguranjem osigurava se viši standard zdravstvene zaštite u odnosu
na standard zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja te veći opseg prava u
odnosu na prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
48
Privatnim zdravstvenim osiguranjem osigurava se zdravstvena zaštita fizičkim osobama koje
borave u Republici Hrvatskoj, a koje se nisu obvezne osigurati sukladno Zakonu o obveznom
zdravstvenom osiguranju i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj
(Narodne novine 85/06).
3.2.6. Kreditno osiguranje
Pod pojmom kreditnog osiguranja treba razumjeti ugovorne obveze osiguratelja u raznim
oblicima jamstava i garancija. Osiguratelj jamči da će iz osiguranikove obveze po ugovoru o
kreditu podmiriti potraživanje vjerovnika, ako on u svojstvu dužnika o dospijeću kreditnog
potraživanja ne može ispuniti svoju obvezu plaćanja duga.
Kreditnim osiguranjima pokrivaju se gubici vjerovnika nastali na temelju ugovora o kreditu.
Ti su gubici uvjetovani kašnjenjem u podmirenju obveza po glavnici, kamati i naknadi, pa
prema tome mogu biti potpuni ili djelomični gubitak kreditnog potraživanja. Zajednički
nazivnik svih kreditnih osiguranja je u pokriću kreditnog rizika. S obzirom na posebnosti u
načinu zaključenja ugovora o pokriću kreditnog rizika moguće je razlikovati (Ćurak i
Jakovčević, 2007) :
Ø Kreditno osiguranje u užem smislu ili del credere osiguranje i
Ø Kaucijsko ili garancijsko kreditno osiguranje.
Ø Kreditno osiguranje u užem smislu ili del credere osiguranje je osiguranje od kreditnog
rizika koje zaključuje sam vjerovnik, a dužnik o zaključenom osiguranju ne mora niti znati.
Svaki vjerovnik koji se izlaže kreditnom riziku prema svom dužniku može se zaštititi ako s
osigurateljem zaključi ugovor o kreditnom osiguranju. Kreditni rizik je vjerojatnost kašnjenja
ili izostanka naplate dužnikove obveze prema vjerovniku. Dakle, vjerovnik se u ovom poslu
pojavljuje kao korisnik osiguranja, a osiguratelj mu se obvezuje nadoknaditi štetu koju bi
pretrpio ako njegov dužnik ne podmiri svoje dugovanje. Takvim se osiguranjem mogu pokriti
sva kreditna potraživanja, ali i pojedinačna potraživanja osoba koje su osiguranje zaključile.
49
Zbog potencijalno velikih gubitaka svojstvenih kreditnim rizicima, u osiguranju kredita treba
se voditi primjenom sljedećih dvaju načela (Ćurak i Jakovčević, 2007) :
· Rizici moraju biti svrstani po kategorijama koje odražavaju prosjek kreditnih rizika.
Smisao je odrediti gradaciju rizičnosti klijenata u svakoj od tih komponenti kako bi se portfelj
homogenizirao od najrizičnijih do najmanje rizičnih i za banku prihvatljivih kreditnih
potraživanja. Veličina rizika ovisi o moralnosti dužnika, njegovoj financijskoj snazi i
poslovnoj sposobnosti, ali i o objektivnim čimbenicima kao što su opći eknomski uvjeti i
kretanja u zemlji dužnika i efikasnost pravnog sustava za naplatu potraživanja. Rizičnijoj
skupini klijenata ugovaraju se veće kamatne stope od manje rizičnih, pa prema tome
osiguratelj pri analizi, koja prethodi preuzimanju rizika, zaključuje može li prihvatiti kreditni
rizik takvog stupnja.
· Pokrićem rizika ne obuhvaća cijelo kreditno potraživanje
To načelo podrazumijeva da osiguranik zadržava dio rizika u svom samopridržaju kako bi
osiguratelj bio uvjeren da mu nisu transferirana samo najrizičnija kreditna potraživanja.
Ø Kaucijsko osiguranje, za razliku od del credere osiguranja, zaključuje sam dužnik u
svojstvu osiguranika u korist vjerovnika. Naime, u ugovoru o kreditu vjerovnik može dužniku
uvjetovati obvezu osiguranja potraživanja. Ako dužnik ne podmiruje svoje obveze po kreditu
prema vjerovniku, riječ je o osiguranom riziku za koji je osiguratelj dužan isplatiti štetu
vjerovniku. Dužnik plaća ugovorenu premiju, a osiguratelj izdaje policu kaucijskog
osiguranja te mu je predaje. Premda vjerovnik nije zaključio ugovor o osiguranju, on na
temelju ugovora i police koju mu je uručio njegov dužnik pri zaključenju ugovora o kreditu
može tražiti isplatu osigurnine. Vjerovnik će to učiniti ako mu dužnik nije ispunio uvjete
plaćanja navedene u ugovoru o kreditu. Prema tome, kaucijsko osiguranje ima obilježje
osiguranja koje se zaklučuje za račun treće osobe.
Kako bi osiguratelj ispravno procijenio rizik, osiguranik mu je obvezan objaviti podatke i
informacije o svom imovinskom stanju, a dužan je ispuniti i ugovornu obvezu prema
vjerovniku. Ako nastupi osigurani slučaj, te dužnik ne ispuni obvezu prema vjerovniku, to će
umjesto njega učiniti osiguratelj, a za isplaćenu osigurninu kasnije će se regresirati od dužnika
(Ćurak i Jakovčević, 2007) .
50
4. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj
U ovom dijelu diplomskog rada obradit će se analiza neživotnog osiguranja na prostorima
Republike Hrvatske. Prikazat će se broj i stanje osiguravajućih društava koje djeluju, njihova
uloga na tržištu, biti će obrađena zaračunata bruto premija, broj polica neživotnih osiguranja i
likvidacije šteta.
Prije samog obrađivanja prikupljenih statističkih podataka koji su obradili odgovarajući
ovlašteni organi, biti će riječi o sustavu osiguranja i na koji način osiguravajuća društva
dobivaju dozvole za rad, te kako se njihovo poslovanje kontrolira.
Sve države, pa tako i Republika Hrvatska, nadzire i kontrolira rad i aktivnosti osiguravajućih
društava. Glavna zadaća tog nadzora i kontrole je zaštita interesa osiguranika, kao najvažnije
zadaće koju si postavlja bilo koja država. Zaštitu osiguranika država provodi nadzorom uvjeta
osiguranja koje se nalaze u svakoj polici osiguranja, te na taj način spriječava moguću
špekulaciju na tržištu osiguranja. Uz to, država provodi i kontrolu premijskih stopa.
U Republici Hrvatskoj posluje agencija koja provodi nadzor i kontrolu nad osiguravajućim
društvima pod imenom Direkcija za nadzor društava za osiguranje. Ona izdaje odobrenja za
rad društava za osiguranje, zatim nadzire posluje li društvo za osiguranje po ekonomskim
načelima i pravilima osiguranja i aktuarske struke.
Direkcija provjerava jesu li osnivači društva za osiguranje uplatili temeljni kapital društva,
izradili plan poslovanja, utvrdili vrste osiguranja koje će pokrivati, ima li društvo adekvatnu
kvalifikacijsku strukturu zaposlenih da može ostvarivati zacrtani plan poslovanja, je li društvo
izradilo statut i utvrdilo uvjete osiguranja (tablice maksimalnog pokrića, cjenike premija za
sve vrste osiguranja, tehničke osnove osiguranja, pravilnik o utvrđivanju matematičke pričuve
i njegovoj primjeni u osiguranju života, pravilnik o utvrđivanju prijenosnih premija i pričuva
šteta, rezervacija za masovne i katastrofalne štete i dr.)
U osnovanom društvu za osiguranje prati se i usmjerava financijsko poslovanje. Posebice se
vodi računa o razini jamstvenog kapitala, koji se utvrđuje nakon uplate poreza na dobit.
Nadzor nad poslovanjem osiguratelja je kontinuiran. U svrhu zaštite osiguranika osiguratelju
se može ograničiti i zabraniti slobodno raspolaganje iz premija prikupljenim sredstvima, a u
postupku likvidacije čak i naložiti da svoj investicijski portfelj ustupi drugom osiguravajućem
društvu (Javorović i Ostojić, 2005) .
51
4.1. Osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj
U razdoblju od 1. siječnja do 31.prosinca 2012. društva za osiguranje koja posluju u Republici
Hrvatskoj ostvarila su zaračunatu bruto premiju u iznosu od 9,0 mlrd. kuna, što predstavlja
smanjenje od 1,1% u odnosu na isto razdoblje 2011. godine. Gustoća premije osiguranja u
2012. iznosila je 2114 kuna, odnosno 280 eura ukupno za životna i neživotna osiguranja, što
predstavlja pad u odnosu na prethodnu godinu.
Gustoća premije osiguranja u skupini neživotnih osiguranja iznosila je 1538 kuna (204 eura),
dok je u skupini životnih osiguranja iznosila 576 kuna (76 eura). U razdoblju od 2003. do
2008. gustoća premije osiguranja bilježila je kontinuirani rast, koji je u 2009. zaustavljen
najvećim dijelom kao posljedica financijske krize. Razvijenost tržišta osiguranja moguće je
sagledati i kroz odnos ukupne aktive i BDP-a. Upravo tim pokazateljem pokazat će se udio
osiguranja u sljedećem grafikonu 1.
Grafikon 1. Udjel zaračunate bruto premije u BDP-u za razdoblje od 2003. do 2012. godine
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
Udio premije osiguranja u BDP-u u 2012., za razliku od silaznog trenda započetog u 2007., a
nastavljenog sve do 2011., zabilježio je rast u odnosu na prethodnu godinu. Naime u 2011.
navedeni udjel (ukupno životna i neživotna osiguranja) iznosio je 2,68% te je u 2012. povećan
0,70% 0,76% 0,83% 0,86% 0,79% 0,74% 0,74% 0,73% 0,71% 0,75%
2,44% 2,44% 2,38% 2,40%
2,09% 2,09% 2,06% 2,03% 1,97% 1,99%
3,14% 3,20% 3,21% 3,26%
2,88% 2,83% 2,81% 2,76% 2,68% 2,74%
0,00%
0,50%
1,00%
1,50%
2,00%
2,50%
3,00%
3,50%
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Životna osiguranja
Neživotna osiguranja
Ukupno
52
na 2,74%. U skupini životnih osiguranja navedeni udjel je sa 0,71% u 2011. porastao na
0,75% u 2012., dok je istovremeno kod neživotnih osiguranja isti udjel porastao sa 1,97% na
1,99% (www.hanfa.hr) .
Ø Opis tržišta
Na dan 31. prosinca 2012. na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj bilo je 27 licenciranih
društava za osiguranje i jedno društvo za reosiguranje.
U grafikonu broj 2. može se vidjeti detaljan sastav u osiguravajućem sektoru, po broju
osiguravajućih društava koje djeluju na prostoru Republike Hrvatske od 2003. do 2012.
godine.
Grafikon 2. Broj licenciranih društava za osiguranje i društava za reosiguranje u razdoblju od
2003. do 2012. godine
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
U 2012. sedam društava za osiguranje obavljalo je isključivo poslove životnih osiguranja,
deset društava za osiguranje isključivo poslove neživotnih osiguranja, a deset društava za
osiguranje poslove životnih i neživotnih osiguranja(tzv. kompozitna društva) . Poslove
reosiguranja u 2012. godini obavljalo je jedno društvo za reosiguranje.
4 4 5 4 5 8 8
6 7 7
7 8 7 5
8
9 10 10
10 10
13 12 11
11
10
10 10
10 10 10
1 2 2
2
2
2 2
1 1 1
0
5
10
15
20
25
30
35
Reosiguranje
Životno i neživotno osiguranje
Neživotno osiguranje
Životno osiguranje
53
Navevši prethodno kako se kretao broj osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj, u
sljedećem grafikonu biti će izložena vlasnička struktura tih istih društava za osiguranje i
reosiguranje.
Grafikon 3. Vlasnička struktura licenciranih društava za osiguranje i društava za reosiguranje
(neposredno vlasništvo) u razdoblju od 2003. do 2012. godine
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
Iz ovog grafikona je vidljivo da su se postepeno smanjivala društva s većinskim domaćim
kapitalom, te da na kraju 2006. godine ih je djelovalo samo 10, te da se od te godine počeo
povećavati broj društava s većinskim stranim kapitalom u narednim godinama.
Od ukupno 28 licenciranih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje na dan
31. prosinca 2012. godine 16 društava bilo je u neposrednom većinskom vlasništvu
nerezidenata. Premijski udjel za 16 društava u neposrednom većinskom vlasništvu
nerezidenata na dan 31. prosinca 2012. godine iznosio je 41,8%, dok je za preostalih 12
društava u većinskom vlasništvu rezidenata na dan 31. prosinca 2012. premijski udjel iznosio
58,2%.
13 13 11 10 11 11 12 12 12 12
12 13 14
12
14
18 18
15 16 16
0
5
10
15
20
25
30
35
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Društva u neposrednomvlasništvu nerezidenata
Društva u neposrednomvlasništvu rezidenata
54
U sljedećoj tablici biti će prikazani sljedeća društva za osiguranje i društva za reosiguranje
koja su svoje poslove osiguranja obavljala u Republici Hrvatskoj kroz 2012. godinu, kao i
društva koja se istodobno bave životnim i neživotnim osiguranjima.
Tablica 3. Poslovi osiguranja koje su društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavljala
tijekom 2012. godine
Životno osiguranje Neživotno osiguranje Životno i neživotno
osiguranje
Reosiguranje
Agram životno osiguranje
d.d.
BNP Paribas Cardif
osiguranje d.d.
Allianz Zagreb d.d. Croatia Lloyd d.d.
ERGO životno osiguranje
d.d.
Croatia zdravstveno
osiguranje d.d.
Basler osiguranje
Zagreb d.d.
Erste osiguranje Vienna
Insurance Group d.d.
ERGO osiguranje d.d. Croatia osiguranje d.d.
KD životno osiguranje d.d. Euroherc osiguranje d.d. Generali osiguranje
d.d.
Societe Generale osiguranje
d.d.
HOK osiguranje d.d. Grawe Hrvatska d.d.
Velebit životno osiguranje
d.d.
Hrvatsko kreditno
osiguranje d.d.
Helios Vienna
Insurance Group d.d.
Wűstenrot životno
osiguranje d.d.
Izvor osiguranje d.d. Kvarner Vienna
Insurance Group d.d.
Jadransko osiguranje d.d. Merkur osiguranje d.d.
Sunce osiguranje d.d. Triglav osiguranje d.d.
Velebit osiguranje d.d. Uniqa osiguranje d.d.
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
Ø Zaračunata bruto premija
Društva za osiguranje ostvarila su u 2012. zaračunatu bruto premiju u iznosu od 9,0 mlrd.
kuna, što je za 0,1 mlrd. kuna (1,1%) manje u odnosu na 2011., kada je premija iznosila 9,1
mlrd. kuna. Točnije, premija u segmentu neživotnih osiguranja smanjena je za 132,7 mil.
kuna (2,0%), dok je premija u segmentu životnih osiguranja porasla za 29,9 mil. kuna (1,2%).
55
Porast ukupne zaračunate bruto premije u 2012. u odnosu na 2011. ostvarilo je 14 od ukupno
26 društava za osiguranje koja su obavljala poslove osiguranja i u 2011. godini.
Grafikon 4. Kretanje zaračunate bruto premije društava za osiguranje u razdoblju od 2003.
godine do 2012. godine (u tis. kn)
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
U segmentu neživotnih osiguranja u 2012. nastavljen je trend smanjenja zaračunate bruto
premije započet 2009., dok je u segmentu životnih osiguranja trend smanjenja prekinut te je
prvi put od 2008. premija porasla.
13
49
98
1
15
69
42
1
18
95
76
9
21
65
06
1
24
82
74
3
25
45
77
5
24
88
67
5
24
57
68
3
24
31
26
8
24
61
15
4
47
17
06
1
50
57
44
6
54
54
30
4
60
15
09
4
65
82
18
9
71
34
36
6
69
16
79
0
67
77
76
2
67
05
25
2
65
72
52
7
0
1000000
2000000
3000000
4000000
5000000
6000000
7000000
8000000
9000000
10000000
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Neživotna osiguranja
Životna osiguranja
56
4.2. Analiza neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj
U sljedećoj tablici prikazati će se struktura aktive društava za osiguranje u 2011. i 2012.
godini (u tis. kn), za neživotna osiguranja.
Tablica 4. Struktura aktive društava za osiguranje u 2011. i 2012. godini (u tis. kn)
31.12.2011. Udjel 31.12.2012. Udjel Indeks
2012./2011.
Nematerijalna
imovina
88600 0,52% 90563 0,51% 102,22
Materijalna
imovina
2272139 13,27% 2190354 12,44% 96,40
Ulaganja 10815320 63,17% 11386808 64,67% 105,28
Udio
reosiguranja
u tehničkim
pričuvama
1133992 6,62% 1128615 6,41% 99,53
Odgođena i
tekuća
porezna
imovina
27537 0,16% 41389 0,24% 150,30
Potraživanja 2184126 12,76% 2161770 12,28% 98,98
Ostala
imovina
359313 2,10% 343579 1,95% 95,62
Plaćeni
troškovi
budućeg
razdoblja i
nedospjela
naplata
prihoda
240403 1,40% 264663 1,50% 110,09
UKUPNO
AKTIVA
17121430 100% 17607741 100% 102,84
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
57
U sljedećoj tablici prikazati će se struktura pasive društava za osiguranje u 2011. i 2012.
godini (u tis. kn), za neživotna osiguranja.
Tablica 5. Struktura pasive društava za osiguranje u 2011. i 2012. godini (u tis. kn)
31.12.2011. Udjel 31.12.2012. Udjel Indeks
2012./2011.
Kapital i
rezerve
4651512 27,17% 5066713 28,78% 108,93
Obveze drugog
reda (podređene
obveze)
41808 0,24% 41880 0,24% 100,17
Tehničke
pričuve
10172138 59,41% 10114224 57,44% 99,43
Ostale pričuve 97037 0,57% 112065 0,64% 115,49
Odgođena i
tekuća porezna
obveza
375607 2,19% 341478 1,94% 90,91
Depoziti
zadržani iz
posla predanog
u reosiguranje
76148 0,44% 87157 0,49% 114,46
Financijske
obveze
203339 1,19% 281801 1,60% 138,59
Ostale obveze 1226914 7,17% 1087015 6,17% 88,60
Odgođeno
plaćanje
troškova i
prihod budućeg
razdoblja
276927 1,62% 475408 2,70% 171,67
UKUPNA
PASIVA
17121430 100% 17607741 100% 102,84
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
58
Tablica 6. Pregled zaračunate bruto premije po vrstama neživotnih osiguranja u 2011. i 2012.
godini (u tis. kn)
VRSTA
OSIGURANJA
2011. Udjel 2012. Udjel Indeks
2012./2011.
Osiguranje od
nezgode
517410 7,72% 504048 7,67% 97,42
Zdravstveno
osiguranje
255147 3,81% 238668 3,63% 93,54
Osiguranje
cestovnih
vozila
797849 11,90% 720458 10,96% 90,30
Osiguranje
tračnih vozila
5325 0,08% 4346 0,07% 81,61
Osiguranje
zračnih
letjelica
15130 0,23% 7536 0,11% 49,81
Osiguranje
plovila
204916 3,06% 181125 2,76% 88,39
Osiguranje
robe u
prijevozu
59805 0,89% 51557 0,78% 86,21
Osiguranje od
požara i
elementarnih
šteta
565981 8,44% 586515 8,92% 103,63
Ostala
osiguranja
imovine
751571 11,21% 705244 10,73% 93,84
Osiguranje od
odgovornosti
za upotrebu
motornih
vozila
2934900 43,77% 2939904 44,74% 100,17
59
Osiguranje od
odgovornosti
za upotrebu
zračnih
letjelica
2565 0,04% 6046 0,09% 235,72
Osiguranje od
odgovornosti
za upotrebu
plovila
36617 0,55% 35869 0,55% 97,96
Ostala
osiguranja od
odgovornosti
289132 4,30% 288045 4,38% 99,62
Osiguranje
kredita
130084 1,94% 147360 2,24% 113,28
Osiguranje
jamstava
7869 0,12% 8050 0,12% 102,31
Osiguranje
raznih
financijskih
gubitaka
81376 1,20% 89671 1,36% 110,19
Osiguranje
troškova
pravne zaštite
2911 0,04% 2845 0,04% 97,72
Putno
osiguranje
46663 0,70% 55241 0,85% 118,38
UKUPNO 6705252 100% 6572527 100% 98,02
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
U ukupno zaračunatoj bruto premiji na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj i dalje su
prevladavala neživotna osiguranja, koja su činila 72,8% ukupne zaračunate bruto premije, dok
su životna osiguranja činila 27,2% zaračunate bruto premije. U odnosu na 2011. godinu, u
2012. nije bilo značajne promjene udjela životnih i neživottnih osiguranja u ukupnoj
zaračunatoj bruto premiji.
60
Više od dvije trećine ukupno zaračunate bruto premije čine neživotna osiguranja, a posebno
značajan udjel u ukupno zaračunatoj premiji zauzima i osiguranje od odgovornosti za
upotrebu motornih vozila (32,5%).
Iz navedenog proizlazi kako su građani Republike Hrvatske i dalje usmjereni prema obveznim
proizvodima osiguranja (prvenstveno osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih
vozila), kao i osiguranjima vezanima uz kredite koje plasiraju kreditne institucije.
Poboljšanjem gospodarskih prilika postoji mogućnost za nastanak prostora za rast bruto
zaračunate bruto premije manje zastupljenih proizvoda osiguranja iz ostalih skupina
osiguranja.
Ø Broj osiguranja, šteta i likvidacija šteta
U sljedećoj tablici prikazat će se broj sklopljenih osiguranja, nastalih šteta, te iznos
likvidiranih šteta u Republici Hrvatskoj u 2012. godini za neživotna osiguranja.
Tablica 7. Broj osiguranja, šteta i likvidacija šteta u Republici Hrvatskoj u 2012. godini (u tis.
kn)
Vrsta osiguranja Broj osiguranja Broj šteta Likvidirane štete
(bruto iznosi)
Osiguranje od
nezgode
2453359 17127 130777
Zdravstveno
osiguranje
185880 300519 183877
Osiguranje cestovnih
vozila
363772 101469 617181
Osiguranje tračnih
vozila
161 308 1205
Osiguranje zračnih
letjelica
97 3 558
Osiguranje plovila 16018 1829 115245
Osiguranje robe u
prijevozu
20934 4490 20620
61
Osiguranje od požara
i elementarnih šteta
509059 28852 300037
Ostala osiguranja
imovine
592319 89311 487637
Osiguranje od
odgovornosti za
upotrebu motornih
vozila
1977751 80794 1091934
Osiguranje od
odgovornosti za
upotrebu zračnih
letjelica
169 4 1244
Osiguranje od
odgovornosti za
upotrebu plovila
33734 96 6327
Ostala osiguranja od
odgovornosti
113506 13079 130762
Osiguranje kredita 42095 3907 70084
Osiguranje jamstava 587 319 2592
Osiguranje raznih
financijskih gubitaka
30623 1908 16511
Osiguranje troškova
pravne zaštite
4682 1 105
Putno osiguranje 184299 23241 11550
Izvor: Hanfa (www.hanfa.hr)
Iz tablice je vidljivo da najveći broj neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj u 2012.
godini ima osiguranje od nezgoda. Odmah iza se nalazi osiguranje od odgovornosti za
upotrebu motornih vozila. Što se tiče broja šteta, najviše šteta zabilježeno je u zdravstvenom
osiguranju, te u osiguranju cestovnih vozila. Podskupina neživotnog osiguranja koja je
zabilježila najviše likvidiranih šteta je osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih
vozila.
62
5. Trendovi razvoja neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj
Broj pružatelja usluga osiguranja se kroz zadnjih par godina u Republici Hrvatskoj nije
drastično mijenjao, te je iznosio do broja od 27 ili 28 društava za osiguranje. Broj tih istih
društava je varirao većinom zbog spajanja društava ili otkupom nekog društva od strane jačeg
društva za osiguranje.
Godinama se bilježi stalni rast broja sklopljenih osiguranja, a time i zaračunate bruto premije,
gdje neživotna osiguranja imaju veliku prednost nad životnim. Unutar neživotnih osiguranja,
najveći dio osiguranja spada u osiguranje od nezgode. Zatim slijedi osiguranje od
odgovornosti od upotrebe motornih vozila, te ostalih osiguranja koja se vezuju za upotrebu
motornih vozila.
Situacija na hrvatskom tržištu osiguranja je ohrabrujuća za osiguravajuća društva koja ovdje
posluju. Ne tako davno, početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, započeo je razvoj
tržišta osiguranja na našim prostorima. Do tog trenutka, Osiguravajuće društvo „Croatia“, kao
Državni osiguravajući zavod imalo izrazito monopolni položaj na tržištu sa udjelom od preko
80 posto. 1990. godine to isto društvo se promijenilo u dioničko društvo, te je počelo
poslovati kao pravna osoba na tržištu osiguranja.
Početkom devedesetih godina donose se zakonski propisi koji imaju za cilj liberalizaciju
tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj i regulaciju nastanka i poslovanja osiguratelja na
tržištu. Postepeno se pojavljuje niz novih osiguratelja koji započinju međusobnu
konkurenciju. Upravo je ta konkurencija među osigurateljima pozitivna stvar jer ih prisiljava
na sniženje troškova poslovanja i stvaranje rezervi za sigurnost pokrića iz osiguranja, te brzu
o pravilnu likvidaciju šteta.
Sve veći broj osiguratelja na hrvatskom tržištu kroz zadnjih dvadesetak godina vodi
konkurentsku borbu za osvajanje što većeg dijela tržišta. Svi se moraju što bolje izboriti za
opstanak i razvitak, jer u suprotnom propadaju. Pa je tako vidljivo, kako udio Croatia
osiguranje d.d. na hrvatskom tržištu osiguranja stalno opada kroz godine, iako i dalje drži
većinu tržišta. Isto tako kroz godine su uz domaća društva za osiguranja, svoje mojesto na
tržištu pronalazili i strani ulagači, sa tendencijom stalnog povećanja njihovog udjela u
vlasničkim strukuturama.
63
Danas, skoro godinu dana nakon pristupanja Republike Hrvatske u Europsku Uniju, tržište
osiguranja se još više približilo onoj najvažnijoj skupini tržišta, a to su korisnici osiguranja.
Upravo iz razloga što je olakšan pristup stranih društava za osiguranje, najveće koristi od te
konkurentske borbe imat će sami osiguranici.
Strani ulagači očito u Republici Hrvatskoj vide odličnu priliku za ulaganje, što se može vidjeti
po broju osiguratelja koji su po ulasku u Europsku Uniju poslali zahtjev za radom, prema
navodima iz članka.
Ukupno 18 osiguravajućih društava iz zemalja EU dosad je dobilo ovlasti od Hanfe za
obavljanje poslova osiguranja na području Republike Hrvatske. Najviše zanimanja pokazala
su osiguravajuća društva iz Irske i Velike Britanije, a zasad po njih četiri iz svake od tih
zemalja ima dozvolu za rad u Hrvatskoj. Nakon njih, dozvolu za rad dobila su po tri društva iz
Austrije i Njemačke, a iz Nizozemske, Belgije, Slovenije i Linhenštajna dozvolu je dobilo po
jedno društvo.
Svi ti osiguratelji pružaju usluge u segmentu neživotnih osiguranj, uglavnom je riječ o
osiguranjima od odgovornosti, ali i osiguranju kredita i jamstava. No, pojavio se i novi
zdravstveni osiguratelj, Nokatus Insurance iz Irske, ali i nekoliko osiguratelja koji nude
automobilsko osiguranje. To su Allianz Global Corporate&Specialty AG, Provinzial
Rheinland Versicherung, Society of Lloyd's, Allianz Risk transfer (Bartulović 2013) .
Nadalje, liberalizacija tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj povećala je mogućnost dolaska
još većeg broja osiguratelja i posrednika u osiguranju, ali i mogućnost domaćih osiguratelja
da izađu na tržišta Europske Unije. Pa je tako Hanfa objavila u listopadu 2013. da 26
europskih osiguratelja ima namjeru ući na hrvatsko tržište osiguranja, te 54 posrednika i
zastupnika u osiguranju. Isto tako, u registru slovenskog nadzornog tijela nalazilo se tada pet
hrvatskih društava za osiguranje spremnih za izlazak na strano tržište: Allianz, Croatia
osiguranje, Generali, Triglav i Hrvatski nuklearni pool (Gajski Kovačić 2013) .
Danas se postavlja pitanje, da li je sadašnji broj osiguravajućih društava prevelik za zemlju s
nepunih 4,5 milijuna stanovnika. Neki stručnjaci misle da je previše osiguravajućih društava,
te da će doći do eventualnih „preslagivanja“ u osiguravateljskoj djelatnosti. U prilog tome ide
i činjenica da Europska Unija nalaže uvođenje raznih direktiva, tj. novih pravila poslovanja,
koja će predstavljati nove organizacijske promjenem ali i povećati materijalne troškove.
64
Upravo svoje mišljenje o tome je dao i Marijan Ćurković za časopis koji se izdaje u
Hrvatskoj. On smatra, da je broj osiguratelja definitivno prevelik za hrvatsko tržište i
razmišljanja je da će uskoro morati doći do određenih promjena spajanjem društava iz istih
grupacija, akvizicijama i sličnim radnjama. Za njega, od malih društvava perspektivu imaju
samo ona koja su se usko specijalizirala za određeni segment osigurateljne ponude.
Upravo u prilog takvom razmišljanju idu i događanjana osigurateljnom tržištu u 2013. godini.
Spojila su se osiguravajuća društva Kvarner i Helios, koji sada posluju pod zajedničkim
imenom Wiener osiguranje. Austrijska grupacija Uniqa je kupila Basler osiguranje Zagreb od
švicarske Baloise grupe. Upravo ta spajanja na osigurateljnom tržištu posljedica su bojazni od
nove konkurencije koja dolazi iz Europske Unije. U prosincu 2013. Hanfa je notificirala više
od sto stranih osiguratelja i zastupnika u osiguranju, koji su tako svojom notifikacijom
pokazali bilo sadašnji bilo budući interes na hrvatskom tržištu (Gajski Z., 2013) .
U postupku liberalizacije, u početku su se teško osiguravajuća društva odlučivala izaći u
javnost sa novim liberaliziranim cjenicima. Prvo društvo koje je izašlo bilo je Generali
osiguranje, dok je drugi osiguratelj na hrvatskom tržištu bio Allianz.
Upravo je Allianz prvi izašao sa novim proizvodom koji se temelji na individualnom pristupu
u izračunu premije i nudi cijene prilagođene stvarnom riziku. Taj novi proizvod prilagođen je
individualnim karakteristikama vozača, pa se tako izračun premije određuje prema stvarnom
riziku, odnosno prema starosti vozača, snazi vozila, registarskim oznakama i vremenskom
razdbolju bez nezgode. Upravo se tim individualnim pristupom korisnicima nudi pravedniji
cjenik (Gajski Kovačić 2013) .
Kraj prošle, pa i cijela ova godina, bit će u analima osigurateljne djelatnosti obilježeni
početkom dugo odlagane liberalizacije tržišta obveznog autoosiguranja. Osiguratelji koji su
prvi krenuli s liberaliziranim cjenicima premija obveznog autoosiguranja ponudili su tržištu
znatno povoljnije cijene premija, ali i jednako povoljne uvjete obveznog autoosiguranja. Pri
tome, ne nude se samo znatno niže cijene nego i bonusi kakvi dosad nisu bili u tom segmentu
osiguranja.
Upravo slijedom tih liberalizacija cjenika, javlja se pitanje, je li se u toj konkurentskoj utrci
za novim osiguranicima i većim udjelom na tržištu pretjeralo i prijeti li i nama repriza onog
što se dogodilo osigurateljima u nekim europskim zemljama u postupku liberalizacije tržišta
obveznog autoosiguranja? Upravo zbog toga, zbog nelojalne konkurencije i dampinga u
65
Grčkoj je u postupku liberalizacije otišlo u stečaj više od 30 osiguravajućih društava, a bez
osiguranja je ostalo više od pola milijuna vozača. Čak su i poslovično oprezni Austrijanci
platili visok ceh zbog pogrešna poimanja liberalizacije: u šest godina prosječna premija pala
je 23,3 posto, a ukupni gubitak iznosio je više od 400 milijuna eura. U Njemačkoj je taj ceh
iznosio dvije milijarde eura (Gajski Z., 2014) .
U cilju privlačenja novih osiguranika i smanjenja cijena, za prognozirati je da se očekuju
međusobna nadmetanja i u nastavku godine na osiguravateljnom tržištu. Prosječna premija
automobilske odgovornosti je već tijekom siječnja i veljače ove godine niža za 10 posto u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine i iznosi 1510 kuna.
U budućnosti je jedino za nadati se da Hrvatska neće slijediti primjere nekih europskih država
koje su upravo zbog liberalizacije tržišta obveznog autoosiguranja išli toliko u krajnost radi
osvajanja većih udjela na tržištu, da bi na kraju završile sa stečajima i financijskom propašću.
66
6. Zaključak
Napredak i poboljšanje sustava osiguranja, posebno gledajući osiguravajuću djelatnost i njene
sudionike, prati trendove gospodarskog, tehnološkog i sveopćeg čovjekovog napretka,
uzimajući u obzir čovjeka kao najvažniju kariku, te njegovu zaštitu, zaštitu njegove imovine i
djelatnosti.
Unutar tih promjena koje se svakodnevno događaju, ponekad je teško sve djelatnosti u
osiguranju pratiti. Osiguravajuća društva se razlikuju međusobno od svojih sudionika na
tržištu, da li po uvjetima ili po načinu poslovanja. Osiguratelji pokušavaju poduzeti sve
moguće radnje da stvore klimu za što bolju zaštitu bilo koje imovine ili djelatnosti čovjeka. Pa
tako, postoji puno različitih vrsta osiguranja koja se nude korisnicima na tržištu osiguranja.
Radi što boljeg pozicioniranja na tržištu osiguratelji pokušavaju što više individualizirati
osiguranja po potrebama korisnika.
Upravo osiguranje predstavlja najbolji oblik zaštite pojedinca, njegove obitelji i njegove
imovine. Imajući na umu svakodnevne rizike koji su mogući, osiguranje predstavlja najbolji
način transfera rizika sa pojedinca na osiguravajuće društvo, koje mu jamči da nastankom
osiguranog slučaja, osiguratelj ima obvezu nadoknade štete, koja mu pruža makar koliko
toliko sigurnosti.
Osiguranje je moguće podijeliti na više načina. Najvažnija podjela osiguranja je na životno i
neživotno osiguranje. Upravo ovakva podjela postoji u zemljama Europe, a i Hrvatska u
svojem Zakonu o osiguranju koristi upravo nju.
Životna osiguranja uključuju osiguranje života, rentna osiguranja, te dodatna osiguranja koja
imaju veliki utjecaj na sigurnost čovjeka i njegovu okolinu.
Neživotna osiguranja se mogu podijeliti na imovinska osiguranja, osiguranja od odgovornosti,
transportna osiguranja, osiguranje motornih vozila, neživotna osiguranja osoba, te ostala
osiguranja. Upravo, neživotna osiguranja zauzimaju veći udio na tržištu osiguranja od
životnih osiguranja.
Od osnutka Republike Hrvatske pa do danas tržište osiguranja prošlo je mnogo promjena, na
sreću pogodnih za korisnike osiguranja. Od nekolicine osiguravajućih društava početkom
devedesetih godina prošloga stoljeća, pa sve do zdrave konkuretne klime koja dopušta
osiguranicima više izbora.
67
Stalni porast osiguravateljskih djelatnosti bilježi se do 2008. godine, kada slijedi pad, uslijed
ekonomske krize koja očito zahvaća i ovaj dio tržišta. No kako god, zadnjih par godina
osiguravajuća društva bilježe porast premija i broja sklopljenih osiguranja, od kojih je velika
većina skupina neživotnih osiguranja, gdje veliki udio zauzima osiguranje od
autoodgovornosti.
Pripremama osiguravajućeg sektora za ulazak u Europsku Uniju, tj. liberalizaciji tržišta
osiguranja prethodile su promjene u Zakonu o osiguranju, Zakonu o obveznom osiguranju, te
drugi niz propisa koje moraju usuglasiti sa ostalim zemljama članicama.
Preostalo je za vidjeti što će se događati u sljedećih par godina, s obzirom na to da je
Republika Hrvatska članica Europske Unije, te se mora pridržavati svih pravila tržišnog
natjecanja pa tako i u osiguranju. Bez obzira što je tržište sada slobodnije, Agencija za nadzor
ne bi smijela prepustiti totalnu kontrolu tržištu, već da prati događanja na tržitšu i djeluje u
skladu s tim. Koristi od liberalizacije tržišta trebali bi imati korisnici osiguranja, samo je za
nadati se da će sva događanja biti u njihovu korist, jer ipak su tu oni u ovoj priči najbitniji.
68
Popis literature
Knjige
Andrijanić I. i Klasić K. 2007, Osnove osiguranja načela i praksa, TEB, Zagreb
Andrijanić I. i Klasić K. 2002, Tehnika osiguranja i reosiguranja, Mikrorad, Zagreb
Andrijašević S. i Petranović V. 1999, Ekonomika osiguranja, ALFA, Zagreb
Bijelić M. 2002, Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb
Ćurak M. i Jakovčević D. 2007, Osiguranje i rizici, RRIF, Zagreb
Frančišković I. 2004, Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet Sveučilišta
u Rijeci, Rijeka
Javorović M. i Ostojić G. 2005, Osiguranje i država, Golden marketing-Tehnička knjiga,
Zagreb
Vaughan E.J. i T.M. 2000, Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Mate, Zagreb
Ostali izvori
Business.hr, Vijesti, pogledano 8. svibnja 2014,<http://www.business.hr/ekonomija/manje-
od-deset-posto-obrtnika-i-malih-poduzetnika-ima-imovinska-osiguranja>
Hanfa, www.hanfa.hr
Hrvatski ured za osiguranje, Arhiva, pogledano 5. travnja 2014,
<https://www.huo.hr/hrv/arhiva>
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Obvezno osiguranje, pogledano 28. svibnja 2014,
<http://www.hzzo.hr/obvezno-osiguranje/pravo-na-zdravstvenu-zastitu>
Jadransko osiguranje, Grupe osiguranja, pogledano 15. svibnja 2014,
<http://www.jadransko.hr/grupe-osiguranja/poslovni-korisnici/moj-business/odgovornost >
69
Jadransko osiguranje, Osiguranja od profesionalne odgovornosti, pogledano 15. svibnja 2014,
< http://www.jadransko.hr/grupe-osiguranja/poslovni-korisnici/moj-
business/odgovornost/osiguranja-od-profesionalne-odgovornosti/ >
Triglav osiguranje d.d. , Neživotna osiguranja, pogledano 15. svibnja 2014,
<http://www.triglav-osiguranje.hr/271/osiguranje_od_profesionalne_odgovornosti.aspx>
Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, 85/06
Zakon o osiguranju, NN 151/05, 100/09
Članci
Bartulović P. (2013). Novih 18 osiguratelja dobilo dozvolu za rad u Hrvatskoj, Svijet
osiguranja, 8(2013), str. 7
Gajski Kovačić N. (2013). Neki samo prate klijente, no neki se spremaju za ozbiljan posao,
Svijet osiguranja, 10(2013), str. 35
Gajski Kovačić N. (2013). Liberalizirane cijene, prilagođene stvarnom riziku, Svijet
osiguranja, 12(2013), str. 8
Gajski Z. (2013). Novi vjetrovi na osigurateljnoj sceni, Svijet osiguranja, 12(2013), str. 6
Gajski Z. (2014). Počelo je (pre)oštro, Svijet osiguranja, ½(2014), str. 6
70
Popis ilustracija
Popis tablica
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Bitnije vrste osiguranja od odgovornosti 28
2. Vrste osiguranja od nezgoda 46
3. Poslovi osiguranja koje su društva za osiguranje i
društva za reosiguranje obavljala tijekom 2012. godine
54
4. Struktura aktive društava za osiguranje u 2011. i 2012.
godini (u tis. kn)
56
5. Struktura pasive društava za osiguranje u 2011. i 2012.
godini (u tis. kn)
57
6. Pregled zaračunate bruto premije po vrstama
neživotnih osiguranja u 2011. i 2012. godini (u tis. kn)
58
7. Broj osiguranja, šteta i likvidacija šteta u Republici
Hrvatskoj u 2012. godini (u tis. kn)
60
Popis grafikona
Redni broj Naslov grafikona Stranica
1. Udjel zaračunate bruto premije u BDP-u za razdoblje
od 2003. do 2012. Godine
51
2. Broj licenciranih društava za osiguranje i društava za
reosiguranje u razdoblju od 2003. do 2012. godine
52
3. Vlasnička struktura licenciranih društava za osiguranje
i društava za reosiguranje (neposredno vlasništvo) u
razdoblju od 2003. do 2012. godine
53
4. Kretanje zaračunate bruto premije društava za
osiguranje u razdoblju od 2003. godine do 2012.
godine (u tis. kn)
55
71
Popis shema
Redni broj Naslov sheme Stranica
1. Podjela osiguranja imovine u užem smislu 19
2. Vrste transportnih osiguranja 33
3. Klasifikacija osiguranja osoba 44
Recommended