SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Jasmina Čišija

TRŽIŠTE OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

TRŽIŠTE OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja

Mentor: dr. sc. Ivan Frančišković

Studentica: Jasmina Čišija

Studijski smijer: Menadžment

JMBAG: 0081108938

Rijeka, svibanj 2013.

KAZALO

Stranica

1. UVOD .......................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ............................................................. 1

1.2. Radna hipoteza .................................................................................................... 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................. 1

1.4. Znanstvene metode .............................................................................................. 2

1.5. Struktura rada ..................................................................................................... 2

2. TEORETSKE ODREDNICE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA ....................... 4

2.1. Povijesni razvoj osiguranja u Republici Hrvatskoj ......................................... 4

2.2. Pojam osiguravajućeg društva ........................................................................... 5

2.3. Organizacijski oblici osiguravajućih društava ................................................. 7

3. OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ ........................ 11

3.1. Društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj ................................................. 11

3.2. Poslovanje osiguravajućih društava ................................................................ 12

3.3. Nadzor nad poslovanjem društava za osiguranje ........................................... 19

4. TRŽIŠTE ŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ............. 21

4.1. Teoretske značajke životnih osiguranja .......................................................... 21

4.2. Vrste životnog osiguranja ................................................................................. 25

4.2.1. Osiguranje za slučaj smrti i doživljenja ...................................................... 26

4.2.2. Osiguranje za slučaj smrti ........................................................................... 27

4.2.3. Osiguranje za slučaj doživljenja .................................................................. 27

4.2.4. Doživotno osiguranje za slučaj smrti .......................................................... 27

4.2.5. Osiguranje kritičnih bolesti ......................................................................... 28

4.2.6. Dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje

života...............................................................................................................28

4.2.7. Ostala osiguranja života .............................................................................. 29

4.2.8. Rentna osiguranja ....................................................................................... 30

4.3. Analiza i ocjena tržišta životnih osiguranja....................................................31

5. TRŽIŠTE NEŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ....... 36

5.1. Teoretske značajke neživotnih osiguranja ...................................................... 36

5.2. Vrste neživotnog osiguranja ............................................................................. 38

5.2.1. Imovinska osiguranja .................................................................................. 38

5.2.1.1. Osiguranje materijalne imovine (osim prijevoznih sredstava)...........38

5.2.1.2. Osiguranje imovinskih interesa..........................................................41

5.2.2. Osiguranja od odgovornosti ........................................................................ 42

5.2.3. Transportna osiguranja ............................................................................... 44

5.2.4. Osiguranje motornih vozila ......................................................................... 46

5.2.5. Neživotna osiguranja osoba ........................................................................ 47

5.3. Analiza i ocjena tržišta neživotnih osiguranja.................................................51

6. PERSPEKTIVE HRVATSKOG TRŽIŠTA OSIGURANJA ULASKOM U

EUROPSKU UNIJU..................................................................................................56

7. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 58

LITERATURA ............................................................................................................. 60

POPIS TABLICA ......................................................................................................... 62

POPIS SHEMA ............................................................................................................. 62

POPIS GRAFIKONA .................................................................................................. 62

1

1. UVOD

Pojam osiguranja susreće se u svakodnevnom životu. Gotovo nema osobe koja nema

barem jednu vrstu osiguranja budući da je u ovim turbulentnim vremenima poželjno

osigurati svoj život i stečenu imovinu. Upravo zbog povećanog rizika u poslovanju i

svakodnevnom životu, osiguranje dobiva sve veći značaj. Vrste i oblici osiguranja danas

su vrlo razgranati i pokrivaju gotovo sva područja čovjekovog djelovanja. Zaštita i

sigurnost koju pruža osiguranje danas nema alternativu.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja u ovom diplomskom radu se odnosi na analizu tržišta osiguranja u

Republici Hrvatskoj.

Predmet istraživanja je istražiti i definirati osiguranje, analizirati poslovanje

osiguravajućih društava, vrste osiguranja i tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj.

Problem i predmet istraživanja se odnose na osiguranje, osiguravajuća društva te tržište

osiguranja kao objekt istraživanja.

1.2. Radna hipoteza

Temeljna radna hipoteza glasi: Temeljnim spoznajama o osiguranju i vrstama

osiguranja, a posebno analizom hrvatskog tržišta osiguranja moguće je predočiti stanje

na tom tržištu, uvidjeti gospodarsku važnost osiguranja i predvidjeti buduća kretanja na

području osiguranja.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je prikazati i pobliže se upoznati s osiguranjem odnosno značajkama

tržišta (životnih i neživotnih) osiguranja u Republici Hrvatskoj, uočiti značaj osiguranja

i predvidjeti njegov daljni razvoj.

2

Ciljevi istraživanja su analizirati i obrazložiti ulogu i važnost osiguravajućih društava,

neživotnih i životnih osiguranja te perspektive razvoja hrvatskog tržišta osiguranja te

dati odgovore na slijedeća pitanja:

1) Što su i kako posluju osiguravajuća društva?

2) Koji su organizacijski oblici osiguravajućih društava?

3) Tko vrši nadzor nad poslovanjem osiguravajućih društava?

4) Koje su vrste životnih osiguranja i kako su zastupljena u Republici Hrvatskoj?

5) Koje su vrste neživotnih osiguranja i kako su zastupljena u Republici Hrvatskoj?

6) Kakve su perspektive hrvatskog tržišta osiguranja u Europskoj Uniji?

1.4. Znanstvene metode

U istraživanju korištene su slijedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze,

metode indukcije i dedukcije, metoda klasifikacije, metoda kompilacije i metoda

deskripcije.

1.5. Struktura rada

Istraživanja u ovom radu predstavljena su u sedam međusobno povezanih dijelova.

Prvi dio, Uvod, sadržava sistematični pregled rada. Elementi uvoda su: problem,

predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene

metode te struktura rada.

Drugi dio, Teoretske odrednice osiguravajućih društava, prikazuje povijesni razvoj

osiguranja, definira pojam osiguravajućeg društva te objašnjava organizacijske oblike

osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj.

Treći dio rada, Osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj, prikazuje osiguravajuća

društva u Republici Hrvatskoj, njihovo poslovanje te nadzor nad njihovim poslovanjem.

Četvrti dio, Tržište životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj, objašnjava važnije

teoretske značajke životnih osiguranja te analizira i daje ocjenu hrvatskog tržišta

životnih osiguranja.

3

Peti dio rada, Tržište neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj, daje pregled u

teoretske značajke neživotnih osiguranja te analizira i ocjenjuje hrvatsko tržište

neživotnih osiguranja.

Šesti dio, Perspektive hrvatskog tržišta osiguranja ulaskom u Europsku Uniju, daje uvid

u perspektive hrvatskog tržišta u budućnosti i mogućnosti njegovog daljenjeg razvoja

ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju.

Rad završava sedmim dijelom, odnosno Zaključkom, koji sadržava kratku sintezu

rezultata istraživanja kojima je dokazana radna hipoteza.

4

2. TEORETSKE ODREDNICE OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA

Osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na osiguravatelja, koji prihvaća da

naknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i raspodijeli ih na sve članove rizične

zajednice na načelima uzajamnosti i solidarnosti (Andrijašević i Petranović 1999, p.23).

U nastavku rada se opisuje povijesni razvoj osiguranja, definira pojam osiguravajućeg

društva te navodi i objašnjava organizacijske oblike osiguravajućih društava u Republici

Hrvatskoj.

2.1. Povijesni razvoj osiguranja u Republici Hrvatskoj

Osiguranje ima dugu tradiciju na području današnje Republike Hrvatske. Najstariji

ugovor o osiguranju u Hrvatskoj je dubrovački ugovor o pomorskom osiguranju iz

1395. godine, a Dubrovački pomorski zakon (Ordo super assecuratoribus) iz 1568. je

najstariji pisani zakon osiguranja ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu. Taj

zakon je sadržajno obuhvaćao sve što je bitno za osiguranje broda (kasko) i tereta

(kargo) od rizika pljačke, olujnih nevremena ili nastanka neke druge štete (Ćurak i

Jakovčević 2007, p.19).

Na hrvatskom području osnovane su prve filijale stranih osiguravajućih društava krajem

19. stoljeća. Najstarije domaće osiguravajuće društvo je Croatia osiguranje (Ćurak i

Jakovčević 2007, p.21). Dana 4. lipnja 1884. u Zagrebu osnovana je Croatia

osiguravajuća zadruga Zasluga za osnivanje prvog domaćeg osiguravajućeg društva

pripada ponajprije zagrebačkom gradonačelniku Vončini, a potom Hofmanu, Šenoi,

Deželiću, Folnegoviću, Hondlu, Mažuraniću, Mrazoviću, Pongratzu te mnogim drugim

zaslužnim građanima. Bitno je napomenuti da je temeljnu glavnicu u iznosu od 100.000

forinti položilo poglavarstvo grada Zagreba te je to vjerojatno jedinstven primjer da

jedan grad bez ikakvih uvjeta stavlja na raspolaganje tako ogroman iznos zadruzi koja

nije neposredno pod njegovom ingerencijom. Croatia se vrlo brzo razvijala i širila svoje

poslovanje, a danas nudi široku paletu usluga osiguranja i drži mjesto najveće i

najuspješnije osiguravajuće kuće u Hrvatskoj, ali i u regiji (Povijest Croatia osiguranja,

n.d.).

U staroj Jugoslaviji (od 1918. do 1941. godine) djelovalo je oko tridesetak

osiguravajućih društava. Pretežno su to bila društva sa stranim kapitalom koja su imala

5

najveći portfelj. Sudjelovanje domaćih društava u ukupnim poslovima bilo je relativno

malo. Bijelić (2002, p.33) navodi da su u Jugoslaviji od 1945. do zaključno 1991.

godine sistem i organizacija osiguranja prošli niz faza razvoja, ali ih je sve obilježavao

državni monopol karakterističan za istočno–europski prostor. Posljednja faza počela je

donošenjem novog Zakona o osiguranju početkom 1990. godine. Nju karakterizira

prijelaz na poslovanje osiguranja u modernim tržišnim uvjetima. Završila je krajem

1991. godine, kada se izdvaja iz Jugoslavije i formira samostalna država Republika

Hrvatska. Nakon osamostaljenja i djelatnost osiguranja se zakonodavno i organizacijski

prilagođava tržišnoj orijentaciji cijele države.

Prvo privatno dioničko osiguravajuće društvo u Republici Hrvatskoj registrirano za

poslove svih vrsta osiguranja je Helios osiguranje koje je sa radom počelo 1991. godine

(Proflil društva Helios osiguranje d.d., n.d.).

S vremenom se polako razvija hrvatsko tržište osiguranja te je 17.3.1992. osnovan

Hrvatski ured za osiguranje (HUO) Ugovorom o osnivanju kojeg su potpisala tada četiri

postojeća hrvatska društva za osiguranje i reosiguranje (Hrvatski ured za osiguranje,

2012). Hrvatski ured za osiguranje je pravna osoba čiju djelatnost financiraju njegovi

članovi, odnosno društva za osiguranje i reosiguranje.

1994. godine donesen je Zakon o osiguranju (1994, 9) čime se detaljno uređuje

funkcioniranje tržišta osiguranja, a 2005. donesen je Zakon o osiguranju (2005, 151)

koji je i danas na snazi.

2.2. Pojam osiguravajućeg društva

Svrha osiguranja je prenošenje rizika iz okruženja s pojedinca na osiguratelja (društvo

za osiguranje) sklapanjem ugovora o osiguranju. U tu svrhu osnivaju se osiguravajuća

društva koja se ugovorom o osiguranju obvezuju ugovaratelju osiguranja da će prema

uvjetima ugovora nadoknaditi osiguraniku štetu koja je nastala kao posljedica

ostvarenja osiguranog slučaja. Glavne su obveze osiguravatelja, odnosno

osiguravajućeg društva izdavanje police osiguranja i isplata osigurnine (Frančišković

2004, p.26). Osim toga, zadaća osiguravajućih društava je vlastito poslovanje voditi na

način koji im jamči likvidnost na kratak rok u svakom trenutku, a što osobito utječe na

povjerenje osiguranika i njihovu psihologiju kada se odlučuju na sklapanje police

6

određene vrste osiguranja. Vjera pojedinca da će osiguravatelj biti sposoban isplatiti

ugovorenu svotu osiguranja presudna je pri izboru osiguravajućeg društva s kojim

pojedinac sklapa policu osiguranja.

Prema Zakonu o osiguranju iz 2005. godine (čl. 2) društvo za osiguranje je pravna

osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je dobila dozvolu nadzornog tijela za

obavljanje poslova osiguranja. Mogu ga osnovati pravne i fizičke, domaće i strane

osobe te osobe država članica pod uvjetima Zakona o osiguranju. Na društva za

osiguranje primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima (1993, 111) ako to

nije drugačije ugovoreno Zakonom o osiguranju. Društvo za osiguranje koje obavlja

poslove osiguranja može biti osnovano kao dioničko društvo za osiguranje i društvo za

uzajamno osiguranje. Društvo za osiguranje koje obavlja poslove reosiguranja može biti

osnovano samo kao dioničko društvo.

Društvo za osiguranje, prema članku 19. Zakona o osiguranju (2005) mora imati

određeni iznos jamstvenog kapitala1 koji ne smije biti manji od:

· iznosa 15.000.000 kuna ako društvo obavlja poslove osiguranja samo iz pojedine

vrste neživotnih osiguranja,

· iznosa 22.500.000 kuna ako društvo obavlja poslove osiguranja iz svih vrsta

neživotnih osiguranja ili pojedine vrste osiguranja iz članka 3., stavka 2. točke 10 do

15. (osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, osiguranje od

odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica, osiguranje od odgovornosti za upotrebu

plovila, ostala osiguranja od odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje jamstava)

· iznosa 22.500.000 kuna ako društvo obavlja poslove životnih osiguranja,

· iznosa 22.500.000 kuna ako društvo obavlja poslove reosiguranja.

No, HANFA može zahtijevati viši kapital od propisanog ako ocijeni da su zbog

narušenog financijskog položaja ugrožena prava osiguranika, a visinu kapitala određuje

na temelju financijskog plana s prijedlogom mjera za naredne tri poslovne godine

(Babić i Frančišković 2011, p.89).

1 Jamstveni kapital društva za osiguranje je kapital kojim društvo za osiguranje trajno raspolaže,

odnosno garancijski fond dovoljan da se njime jamči stalno ispunjenje obveze društva iz ugovora o osiguranju.

7

Budući da je zakonima uređeno funkcioniranje tržišta osiguranja, tako je i strogo

definirano tko može obavljati, odnosno pružati usluge osiguranja.

Prema članku 6. Zakona o osiguranju (2005), poslove osiguranja može obavljati:

· društvo za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje je dobilo dozvolu

nadzornog tijela za obavljanje poslova osiguranja,

· podružnica stranog društva za osiguranje koja je dobila dozvolu nadzornog tijela za

obavljanje poslova osiguranja,

· društvo za osiguranje države članice koje, sukladno ovom Zakonu, ima pravo

obavljati poslove osiguranja na području Republike Hrvatske neposredno ili preko

podružnice.

U slijedećem dijelu ovog diplomskog rada detaljno su objašnjeni organizacijski oblici

osiguravajućih društava u Republici Hrvatskoj.

2.3. Organizacijski oblici osiguravajućih društava

U Hrvatskoj, prema autorima Babić i Frančišković (2011, p.89), postoje slijedeći oblici

organiziranja društva za osiguranje:

· dioničko društvo za osiguranje

· društvo za uzajamno osiguranje

· podružnice stranog društva za osiguranje

· društvo za reosiguranje

· ostali oblici organiziranja osiguravatelja.

Prema autorima Babić i Frančišković (2011, p.89) dioničko društvo je oblik

organizacije društva za osiguranje u vlasništvu dioničara koji imaju ograničenu

odgovornost, što znači da jamče za poslove društva samo do visine vlastitih uloženih

sredstava.

Dionice su dio temeljne glavnice, moraju glasiti na ime i prenosive su pa ih dioničari

mogu prodavati odnosno kupovati. Dionice dioničkog društva za osiguranje moraju biti

8

u cijelosti uplaćene u novcu prije upisa osnivanja ili upisa povećanja temeljnog kapitala

dioničkog društva za osiguranje u sudski registar. Povlaštene dionice dioničkog društva

za osiguranje mogu biti do najviše 25% ukupnih dionica dioničkog društva za

osiguranje. Dionice moraju biti izdane u nematerijaliziranom obliku.

Za stjecanje dionica društva za osiguranje na temelju kojih osoba posredno ili

neposredno stječe kvalificirani udjel u društvu za osiguranje prethodno je potrebno

odobrenje nadzornog tijela. Imatelj kvalificiranog udjela dužan je za svako daljnje

stjecanje dionica društva za osiguranje na temelju kojih stječe ili prelazi 20%, 33% ili

50% udjela u glasačkim pravima ili kapitalu društva, odnosno ako bi društvo za

osiguranje postalo njeno društvo kćer, prethodno zatražiti odobrenje nadzornog tijela –

HANFA-e. Dioničko društvo za osiguranje mogu osnovati domaće i strane pravne i

fizičke osobe. Ako se društvo osniva samo za obavljanje poslova životnih osiguranja,

iznos temeljnog kapitala ne može biti manji od 15.000.000 kuna, odnosno 6.000.000

kuna ako se osniva za obavljanje jednog od neživotnih osiguranja ili 18.000.000 kuna

ukoliko se osniva za obavljanje poslova reosiguranja ili više vrsta neživotnih osiguranja.

Dioničkim društvom za osiguranje upravljaju Uprava, koju čine najmanje dva člana koji

vode poslove i zajedno zastupaju dioničko društvo za osiguranje, te Nadzorni odbor.

U Hrvatskoj su sva osiguravajuća društva osnovana kao dionička društva.

Društvo za uzajamno osiguranje je oblik društva za osiguranje u kojem članovi uplatom

uloga (doprinosa) međusobno jamče da će na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti

štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika (Bijelić 2002, p.67). Ono ne posluje radi

stjecanja dobiti, nego se sredstva prikupljaju doprinosom članova samo u onom opsegu

koji je potreban za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje pričuva

sigurnosti (Novak 2005, p.303). O sredstvima društva odlučuju članovi koji sami

upravljaju društvom. Društvo za uzajamno osiguranje može osnovati najmanje 250

članova. Mogu se osnovati dva tipa društva za uzajamno osiguranje i to društvo za

uzajamno osiguranje s neograničenim doprinosom i društvo za uzajamno osiguranje s

ograničenim doprinosom. Ako je uzajamno društvo organizirano s neograničenim

doprinosom, može se od svakog osiguranika zahtijevati uplata dodatnog doprinosa za

podmirenje nepokrivenih šteta bez ikakvih ograničenja, dok se u društvu za uzajamno

osiguranje s ograničenim doprinosom može od svakog osiguranika zahtijevati dodatni

9

doprinos, ali ne veći od prethodno uplaćenog cijelog doprinosa (Frančišković 2004,

p.87). Temeljni kapital društva mora biti u cijelosti uplaćen u novcu prije upisa

osnivanja društva u sudski registar. Tijela društva za uzajamno osiguranje su uprava,

nadzorni odbor i skupština.

U pravilu su spomenuta društva specijalizirana za pojedinu vrstu osiguranja i određenu

skupnu korisnika. Primjer organizacije za uzajamno osiguranje je Protecting and

Indemnity Clubs koji osiguravaju odgovornost pomorskih brodara.

Strano društvo za osiguranje je, prema čl. 5 Zakona o osiguranju iz 2005., pravna osoba

sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske i države članice Europske Unije koja je

dobila dozvolu nadležnog nadzornog tijela da obavlja poslove osiguranja, a koje može

obavljati na području Hrvatske samo putem podružnice. Poslovanje podružnice stranog

društva za osiguranje podliježe zakonskoj regulativi i propisima Republike Hrvatske.

Podružnica stranog društva za osiguranje, prema članku 86. Zakona o osiguranju

(2005), mora ispunjavati sljedeće uvjete:

· poslove podružnice moraju voditi dvije osobe, koje su ovlaštene zastupati osnivače,

a na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 25. do 29. te članka

31. ovoga Zakona,

· podružnica mora biti na odgovarajući način kadrovski i tehnički osposobljena za

obavljanje poslova osiguranja,

· podružnica mora raspolagati deponiranim sredstvima u vrijednosti jedne polovine

iznosa temeljnog kapitala iz članka 19. ovoga Zakona,

· podružnica mora na području Republike Hrvatske raspolagati odgovarajućom

imovinom najmanje u visini polovine jamstvenog kapitala, propisanog člankom 100.

ovoga Zakona, te deponirati novčani iznos kao jamstvo za plaćanje obveza iz

ugovora o osiguranju sklopljenih na području Republike Hrvatske, odnosno ugovora

koji pokrivaju rizike na području Republike Hrvatske, u visini četvrtine jamstvenog

kapitala podružnice. Višak vlastitih sredstava podružnice iznad zahtijevanog

minimalnog kapitala, ovisno o tome koji je viši, mora biti položen na poslovni račun

kod financijske institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

10

Prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, pp. 78 - 81) u ostale oblike organiziranja

osiguravatelja na području Republike Hrvatske ubrajaju se:

· Grupa osiguravatelja postoji onda kada je društvo za osiguranje ili koncern

osiguravatelja, tj. financijski koncern sa sjedištem u Republici Hrvatskoj vladajuće

društvo nad jednim ili više osiguravajućih društava, sa sjedištem u Republici

Hrvatskoj ili stranoj državi

· Pool za osiguranje i reosiguranje je udruženje osiguravatelja ili reosiguravatelja

osnovano u cilju povećanja kapaciteta pokrića rizika. U Hrvatskoj posluje Hrvatski

nuklearni pool G.I.U. (pool za osiguranje nuklearnih rizika) čiji su članovi Allianz

Zagreb d.d., Croatia osiguranje d.d., Osiguranje Helios d.d. i Triglav osiguranje d.d.

· Klubovi za zaštitu i nadoknadu (Protecting and Indemnity clubs – P&I) imaju

međunarodno značenje budući da pokrivaju štete brodara od odgovornosti u

međunarodnom pomorskom prometu, a članovi kluba umjesto premija plaćaju

doprinose, dok se konačni obračun izrađuje na kraju razdoblja, obično godišnjeg

· Hrvatski ured za osiguranje (HUO) je pravna osoba koja u pravnom prometu s

trećim osobama djeluje kao udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u

Republici Hrvatskoj

· Udruženje osiguravatelja koje se osniva kao oblik udruživanja gospodarskih

subjekata, a u koje se osiguravajuća društva mogu udružiti prema članku 275

Zakona o osiguranju.

Iz prethodnih je podjela vidljivo da postoji mnogo načina organiziranja društava za

osiguranje. U Hrvatskoj su sva osiguravajuća društva organizirana kao dionička društva.

No, osiguravatelji se i međusobno povezuju od čega je najpoznatiji Hrvatski nuklearni

pool i koncern Agram u čijem je sastavu Euroherc, Jadransko osiguranje i Sunce

osiguranje. Iz svega toga može se zaključiti da postoje preduvjeti za razvoj i živost na

tržištu osiguranja. U slijedećim dijelovima ovog diplomskog rada dan je detaljan uvid u

osiguravajuća društva, njihovo poslovanje i funkcioniranje tržišta osiguranja.

11

3. OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U ovom dijelu dan je uvid u osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj. Detaljno se

objašnjava njihovo poslovanje i nadzor nad njihovim poslovanjem.

3.1. Društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj je 2012. godine poslovalo 28 osiguravajućih društava. Društva

za osiguranje i reosiguranje prikazana su u tablici 1.

Tablica 1: Društva za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj 2012. godine

Br. Društvo za osiguranje (reosiguranje) Poslovi osiguranja

1 Agram životno osiguranje d.d. Život

2 Allianz Zagreb d.d. Složeno (život i neživot)

3 Basler osiguranje Zagreb d.d. Složeno (život i neživot)

4 BNP Paribas Cardif osiguranje d.d. Neživot

5 Croatia osiguranje d.d. Složeno (život i neživot)

6 Croatia Lloyd d.d. Reosiguranje

7 Croatia zdravstveno osiguranje d.d. Neživot

8 Ergo osiguranje d.d. Neživot

9 Ergo životno osiguranje d.d. Život

10 Erste Vienna Insurance Group d.d. Život

11 Euroherc osiguranje d.d. Neživot

12 Generali osiguranje d.d. Složeno (život i neživot)

13 Grawe Hrvatska d.d. Složeno (život i neživot)

14 Helios Vienna Insurance Group d.d. Složeno (život i neživot)

15 HOK osiguranje d.d. Neživot

16 Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. Neživot

17 Izvor osiguranje d.d. Neživot

18 Jadransko osiguranje d.d. Neživot

12

19 KD životno osiguranje d.d. Život

20 Kvarner Vienna Insurance Group d.d. Složeno (život i neživot)

21 Merkur osiguranje d.d. Složeno (život i neživot)

22 Société Générale osiguranje d.d. Život

23 Sunce osiguranje d.d. Neživot

24 Triglav osiguranje d.d. Složeno (život i neživot)

25 Uniqa osiguranje d.d. Složeno (život i neživot)

26 Velebit osiguranje d.d. Neživot

27 Velebit životno osiguranje d.d. Život

28 Wünstenrot životno osiguranje d.d. Život

Izvor: Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu s posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012, p.5

Iz tablice 1. je vidljivo da je na tržištu osiguranja Republike Hrvatske tijekom 2012.

godine poslovalo 28 društava za osiguranje od kojih je samo jedno registrirano za

obavljanje poslova reosiguranja, 7 ih se bavilo isključivo poslovima životnih osiguranja,

10 ih je obavljalo poslove neživotnih osiguranja, a preostalih 10 je pružalo usluge i

životnog i neživotnog osiguranja.

Uz navedena društva za osiguranje i reosiguranje, u Hrvatskoj postoji i pool za

osiguranje i reosiguranje od nuklearnih rizika koji je osnovan kao gospodarsko

interesno udruženje, a njegovi su članovi Allianz Zagreb d.d., Croatia Lloyd d.d.,

Croatia osiguranje d.d.., Osiguranje Helios d.d. te Triglav osiguranje d.d.

3.2. Poslovanje osiguravajućih društava

Poslovi osiguranja su (Novak 2005, p.299): sklapanje i ispunjavanje ugovora o

osiguranju imovine i osoba i ugovora o reosiguranju te poslovi u provedbi mjera za

sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere za

sprečavanje i smanjenje šteta. Drugi poslovi osiguranja su: posredovanje u ugovaranju

osiguranja, zastupanje u osiguranju, snimanje rizika, snimanje i procjena šteta, prodaja

13

ostataka osiguranih uništenih stvari, pružanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i

tehničkih usluga u svezi s poslovima osiguranja.

Poslove osiguranja i reosiguranja društvo obavlja u svoje ime i za svoj račun. Poslove

osiguranja društvo za osiguranje može obavljati u svoje ime, a za račun drugih osoba ili

u ime i za račun drugih osoba ili može posredovati kod tih poslova. Za obveze iz

ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju društvo odgovara svim svojim

sredstvima. Sredstva kojima društvo posluje su sredstva temeljnog kapitala, premija

osiguranja, tehničke pričuve, sredstva preventive, pričuve sigurnosti i ostala sredstva

društva.

Premija za osiguranje se sastoji od funkcionalne premije i dijela premije za obavljanje

djelatnosti osiguranja (tzv. režijski dodatak). Funkcionalna premija sadrži tehničku

premiju, a može sadržavati dio za preventivu, ako je on uračunat u premiju (Novak

2005, p.305). Tehnička premija je dio premije namijenjen ispunjavanju obveza iz

osiguranja. Čine ju prijenosne premije, rezervirane štete, matematička pričuva

osiguranja života, rezerviranje za povrate premija ovisne i neovisne o rezultatu,

zakonski propisano rezerviranje za kolebanje šteta, ostala osigurateljno–tehnička

rezerviranja i neosigurateljno–tehnička rezerviranja.

Konačni rezultat poslovanja osiguravatelja je razlika ukupnih prihoda i ukupnih

rashoda.

Prihodi osigurvatelja, prema autorima Babić i Frančišković (2011, p.147), su:

· premije osiguranja ispravljene za iznose prijenosnih premija i premija predanih u

reosiguranje,

· premije aktivnih poslova suosiguranja i reosiguranja,

· ostali osiguravateljno – tehnički prihodi,

· prihodi od sudjelujućih interesa i ostalih ulaganja,

· ostali poslovni prihodi,

· izvanredni prihodi.

Rashodi osiguravatelja su (Babić i Frančišković 2011, p.147):

· troškovi za štete po osnovi osiguranja, suosiguranja, ugovorenih svota, umanjeni za

udio reosiguravatelja u štetama,

· izdvajanje za preventivu,

14

· ostali troškovi poslovanja,

· troškovi za provedbu djelatnosti osiguranja i reosiguranja,

· izvanredni troškovi,

· izdvajanje za matematičku pričuvu osiguranja života,

· izdvajanje krajem obračunskog razdoblja za: prijenosne premije, nenamirene obveze

po osnovi osiguranja i reosiguranja, rezerviranja za masovne i katastrofalne štete,

pričuve za rente za osiguranja odgovornosti i nezgode.

Ako su prihodi veći od rashoda, osiguravatelj ostvaruje dobit koja se raspoređuje prema

odluci nadležnog organa osiguravatelja, a u skladu sa zakonom za (Babić i Frančišković

2011, p.148):

· pokriće gubitaka iz prethodne godine,

· izdvajanje u pričuve sigurnosti,

· isplatu dijela dobiti dioničarima, ulagačima i djelatnicima, izdvajanja za udio u

dobiti ugovorenih svota za osiguranje života,

· izdvajanje u druge pričuve društva,

· zadržanu dobit.

Gubitak društva za osiguranje pokriva se iz (Babić i Frančišković 2011, p.148):

· zadržane dobiti,

· dodatnog doprinosa,

· pričuve sigurnosti,

· fonda preventive,

· ostalih pričuvi.

Ako i tada nema dovoljno sredstava, gubitak tereti temeljni kapital društva.

Društvo za osiguranje dužno je poslovati po ekonomskim načelima i pravilima struke

osiguranja i aktuarske struke, pridržavati se dobrih poslovnih običaja i poslovnog

morala pri obavljanju poslova osiguranja (Novak 2005, p.300).

15

Sektor osiguranja je 2012. godine ostvario ukupnu dobit od 566,5 milijuna kuna, od

čega se na neživotna osiguranja odnosilo 441,7 milijuna kuna, a na životna 124,78

milijuna kuna. Najveću dobit ostvarili su Euroherc (147,52 mil kn), Croatia osiguranje

(112,29 mil kn), Allianz Zagreb (90,69 mil kn), Jadransko osiguranje (85,2 mil kn) i

Agram životno osiguranje (40,28 mil kn).

No, čak 10 osiguravajućih društava (što je više od trećine njihovog ukupnog broja)

poslovalo je s ukupnim gubitkom od 96 milijuna kuna. Više od polovice tog iznosa se

odnosi na gubitak Basler osiguranja (51 mil kn). Slijede Izvor osiguranje (13,35 mil kn)

i Triglav osiguranje (8,37 mil kn), te sa oko 5 milijuna kuna gubitka imali su KD

životno, Velebit životno i Wüestenrot osiguranje (Osiguravatelji lani povećali dobit 24

posto na 566 milijuna kuna, 2013).

Jedan od pokazatelja uspješnosti poslovanja osiguravajućih društava je zaračunata bruto

premija. Zaračunata bruto premija, kao prihod društva za osiguranje i reosiguranje, kod

neživotnih osiguranja uključuje sve iznose premija koje su ugovorene (policiranje) u

tekućem obračunskom razdoblju na razdoblje najdulje do godinu dana, bez obzira na to

odnose li se ti iznosi u cijelosti ili djelomično na kasnije obračunsko razdoblje, dok kod

životnih osiguranja uključuju sve iznose premija koji su naplaćeni do kraja obračunskog

razdoblja (Pojmovi u osiguranju, n.d.).

Grafikon 1: Zaračunata bruto premija u razdoblju 2008. – 2012.godine (u tisućama kn)

Izvor: izrada studenta prema podacima HANFA-e, Godišnje izvješće, 2011.

16

Grafikon prikazuje kretanje zaračunate bruto premije u razdoblju od 2008. do 2012.

godine. Vidljivo je da je trend kretanja zaračunate bruto premije opadajući, odnosno da

je manji iz godine u godinu. Krajem 2012. godine ukupna zaračunata bruto premija

iznosila je 9,04 milijarde kuna što je 106,5 milijuna kuna ili 1,2% manje nego na kraju

2011. godine. Tako je to već četvrta godina za redom u kojoj se bilježi pad zaračunate

bruto premije koji je započeo 2009. godine.

Grafikon 2: Zaračunata bruto premija po društvima 2011. i 2012. godine

Izvor: Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu s posebnim osvrtom na

osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012, p.7

17

Uvjerljivi lider prema ukupnoj zaračunatoj bruto premiji je Croatia osiguranje.

Zaračunata bruto premija najvećeg hrvatskog osiguravatelja na kraju 2012. godine

iznosila je 2,7 milijardi kuna. Prema istom razdoblju prethodne godine to je pad za 3

posto pa je i tržišni udio Croatia osiguranja pao s 30,54% koliko je iznosio na kraju

2011., na 29,96% na kraju 2012. godine.

Zanimljivo je primjetiti da više od polovice ukupne zaračunate bruto premije, odnosno

više od 52,8% čini premija triju najvećih društava za osiguranje: Croatia osiguranja,

Allianza i Euroherca, od kojih je jedino Allianz na godišnjoj razini zabilježio rast

premije, a time i tržišnog udjela.

Tržišni udio može se definirati kao mjerilo relativne veličine nekog osiguravatelja na

tržištu osiguranja. Izračunava se stavljanjem u odnos obujma prodaje određenog

osiguravatelja i ukupnog obujma prodaje na tom određenom tržištu (Cerovac 2004,

p.172)

Slijedeći grafikon prikazuje tržišne udjele najvećih osiguravatelja u Republici Hrvatskoj

2012. godine.

Grafikon 3: Udio na tržištu najvećih osiguravajućih društava u RH 2012. godine

Izvor: izrada studenta prema Izvješću o tržištu obveznih osiguranja u prometu s

posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012.

Iz prethodnog je grafikona vidljivo pet osiguravajućih kuća koje imaju najveći udio na

tržištu osiguranja Republike Hrvatske. Prednjači Croatia osiguranje čije je područje

djelovanja život i neživot te zauzima 29,96% tržišta osiguranja, dok drugo mjesto

18

pripada osiguranju Allianz. Iako je Croatia osiguranje i dalje tržišni lider i uvjerljivo

najjači osiguravatelj, njena se dominacija zbog sve jače konkurencije i borbe na tržištu

postepeno iz godine u godinu smanjuje. Croatia osiguranje svoj primat na tržištu

prvenstveno temelji na segmentu neživotnih osiguranja. Lider je u kasko osiguranju

brodica i jahti. Od osiguravajućih kuća koje se isključivo bave neživotnim osiguranjima

prednjači Euroherc sa 10,80% tržišta.

Grafikon 4: Struktura premija po skupinama osiguranja unutar društva za osiguranje

Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, Statistički podaci osiguranja, 2012., p.4

Na grafikonu se mogu vidjeti osiguravajuća društva na području Republike Hrvatske te

njihova struktura premije s obzirom na vrstu osiguranja kojim posluju: životnim i

neživotnim. Manji broj društava bavi se samo životnim, dok se većina njih bavi ili samo

neživotnim ili pak kombinacijom životnih i neživotnih osiguranja. Od složenih

osiguravajućih društava Croatia osiguranje ima najveći udio neživotnog naspram

životnog osiguranja. Najveći nesrazmjer u korist životnih naspram neživotnih

osiguranja ima Merkur osiguranje.

19

3.3. Nadzor nad poslovanjem društava za osiguranje

Nadzor nad poslovima osiguranja u Republici Hrvatskoj je do 31.12.2005. godine

obavljala Direkcija za nadzor društva za osiguranje, a od 1.1.2006. godine taj posao

obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) (Klasić i Andrijanić

2007, p.88). Njeno poslovanje propisano je posebnim Zakonom o Hrvatskoj agenciji za

nadzor financijskih usluga. Prema prethodno spomenutom Zakonu, temeljni ciljevi

HANFA-e su promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i nadzor zakonitosti

poslovanja subjekata nadzora, koji se ostvaruju na načelima transparentnosti, izgradnje

povjerenja među sudionicima financijskog tržišta i izvješćivanja potrošača. Među

ostalim, HANFA je obavezna donositi propise o provedbi zakona koji se odnose na

osiguranje, obavljati nadzor nad poslovanjem društava za osiguranje, mirovinskih

osiguravajućih društava, zastupnika i posrednika u osiguranju, nalagati mjere za

otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti, izdavati i oduzimati odobrenja i

suglasnosti kada je za to ovlaštena Zakonom o osiguranju, poticati, organizirati i

nadgledati mjere za učinkovito funkcioniranje financijskog tržišta, pokretati inicijativu

za donošenje zakona i drugih propisa i informirati javnost o načelima po kojima djeluje

financijsko tržište.

Prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.88) to znači da u okviru svojih prava i

dužnosti HANFA raspoređuje rizike u pojedine vrste osiguranja, odlučuje o izdavanju

dozvole za svaku vrstu osiguranja unutar koje društvo za osiguranje smije obavljati

poslove osiguranja, kontrolira jesu li osigurana vlastita sredstva u godišnjem obračunu

društva za osiguranje sukladno odredbama Zakona, kao i je li imovina društva uložena u

skladu sa Zakonom, te daje mišljenje o:

· pravilnicima o načinu utvrđivanja prijenosnih premija i rezerviranih šteta, te o

rezervacijama za masovne i katastrofalne štete i načinu kako su ti pravilnici

primijenjeni u godišnjem obračunu,

· vodi računa da društvo za osiguranje posluje po ekonomskim načelima i pravilima

struke osiguranja i aktuarske struke, pridržava se dobrih poslovnih običaja i

poslovnog morala pri obavljanju poslova osiguranja, te da višak rizika koji prelazi

njegovu sposobnost snošenja rizika za vlastiti račun podmiruje reosiguranjem,

20

· uvjetima osiguranja i tarifama premija kod svih obveznih osiguranja, te uvjetima

osiguranja kod ostalih vrsta osiguranja osim transportnih i kreditnih osiguranja,

· ispravnosti godišnjih financijskih izvješća.

HANFA se financira iz sredstava državnog proračuna, naknada od imovine i prihoda

subjekata nadzora i iz naknada za pružene usluge iz nadležnosti djelokruga Agencije.

HANFA je samostalna i izvješće o radu podnosi Vladi Republike Hrvatske (Klasić i

Andrijanić 2007, p.89).

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore na čelu Hrvatske agencije za nadzor

financijskih usluga nalazi se Uprava koja se sastoji od pet članova od kojih je jedan

predsjednik. Predsjednika i članove Uprave imenuje i razrješava Hrvatski sabor na

prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Agencija ima i savjetodavno tijelo – Savjet, koji

daje mišljenja, stručne i znanstvene savjete radi razvoja nadzorne prakse. Savjet ima

devet članova od kojih tri člana imenuje Vlada Republike Hrvatske, a ostalih pet

članova biraju predstavnici udruženja financijskih institucija - subjekata nadzora pri

Hrvatskoj gospodarskoj komori, dok je predsjednik Uprave Agencije član po službenoj

dužnosti.

Područje osiguranja u Hrvatskoj je regulirano sljedećim zakonima:

· Zakon o osiguranju (NN 151/05; 87/08; 82/09)

· Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05; 36/09; 75/09)

· Zakon o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (NN 140/05)

· Zakon o porezu na premije osiguranja od automobilske odgovornosti

· i premije kasko-osiguranja cestovnih vozila (NN 150/02)

· Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/08; 36/09; 75/09)

· Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06; 150/08)

· Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05; 41/08)

· Zakon o deviznom poslovanju (NN 96/03; 140/05; 132/06; 150/08)

· Zakon o financijskim konglomeratima (NN 147/08)

· Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 87/08)

21

4. TRŽIŠTE ŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Početci životnog osiguranja sežu još u daleki srednji vijek, kada su cehovi isplaćivali

određene iznose sredstava za pomoć obiteljima zbog smrti nekog njihovog člana. S

vremenom se razvija životno osiguranje, pa tako i u Hrvatskoj zadnjih godina raste

udio životnih osiguranja u portfelju osiguranja. No, unatoč tome u Hrvatskoj su još

uvijek životna osiguranja puno manje zastupljena nego u razvijenim zapadnim

zemljama. Razlog tome može biti taj što ljudi možda nisu svjesni da osoba koja se

odluči za životno osiguranje ne osigurava samo sebe i svoj život nego pruža sebi i

svojoj obitelji financijsku korist tijekom cijelog života.

U nastavku se objašnjavaju temeljne značajke i vrste životnih osiguranja te se analizira i

daje ocjena tržišta životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.

4.1. Teoretske značajke životnih osiguranja

Životno osiguranje plan je podjele rizika, ekonomski instrument kojim se rizik prerane

smrti prenosi s pojedinca na grupu (Vaughan i Vaughan 2000, p.192).

Osiguranje života pruža zaštitu i stvara financijsku sigurnost pojedincu, njegovoj

obitelji ili njegovu poslovanju.

U osiguranju života prema autorima Andrijašević i Petranović (1999, p.117) potrebno je

razlikovati ugovaratelja osiguranja, osiguranika i korisnika osiguranja.

Ugovaratelj osiguranja je osoba koja sklapa ugovor o osiguranju života. Ona plaća

premiju i njoj pripadaju sva prava iz ugovora o osiguranju pa i pravo da odredi

korisnika osiguranja kao i pravo opoziva ili promjene već određenog korisnika, a to mu

pravo pripada sve do nastupa osiguranog slučaja.

Osiguranik je osoba od čije smrti ili doživljenja ovisi isplata ugovorene osigurane svote.

Korisnik osiguranja je osoba u čiju korist se osiguranje sklapa. U mješovitom

osiguranju mogu se pojaviti dva korisnika, korisnik za doživljenje (ugovaratelj) i

korisnik za slučaj smrti (supružnik i djeca). Jedino ograničenje u pravu na određivanje

korisnika je kada se osiguranje odnosi na život neke treće osobe (osiguranika), dakle,

22

ako ugovaratelj osiguranja i osiguranik nisu ista osoba za određivanje korisnika uvijek

je potreba suglasnost osiguranika.

Prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.147) osnovna zajednička obilježja životnih

osiguranja su:

· zaštita i financijska sigurnost,

· daje pokriće rizika smrti, tako da se rizik smrti pokriva ako nastupi u tijeku

ugovorenog roka trajanja osiguranja,

· dugoročnost, jer se ugovori o osiguranju života sklapaju na više godina,

· fiksna premija, pri čemu je visina premije za cijelo vrijeme trajanja osiguranja

jednaka,

· štedna komponenta, jer je, osim u nekim vrstama životnih osiguranja, u ovu vrstu

osiguranja uglavnom uvijek uključena i štednja,

· pri sklapanju osiguranja mora postojati osigurljiv interes ugovaratelja, kako bi se

osiguranje moglo sklopiti na drugu osobu, ali uz njenu pisanu suglasnost (banka i

dužnik, roditelji i djeca, itd.),

· uvijek se isplaćuje naknada, bilo kao isplata štete zbog osiguranog događaja, bilo

kao isplata ugovorene svote zbog doživljenja (osim u nekim vrstama životnih

osiguranja kada je to uvjetima osiguranja izričito isključeno),

· osobe mlađe od 14 godina ne mogu se osigurati i osiguravatelj je dužan vratiti sve

uplaćene premije po takvom ugovoru,

· zaračunata bruto premija je naplaćena premija,

· ne računa se prijenosna premija,

· postoje porezne olakšice u većini država.

Životno osiguranje daje ekonomsku sigurnost i pomoć od nepredviđenih slučajeva u

životu bilo da se radi o iznenadnoj bolesti, nesposobnosti za rad ili smrti osiguranika.

Osim toga, životno osiguranje je i oblik dugoročne štednje te ulaganje u životno

osiguranje predstavlja jedno od sigurnijih oblika štedenje, a ipak nosi dovoljnu dobit.

Kamatna stopa u prosjeku iznosi 5%, a premija police životnog osiguranja je porezna

olakšica koja dodatno povećava dobit. Upravo radi svega toga sve se više građana

23

odlučuje za životna osiguranja kao oblik štednje i sigurnosti koja je neophodna za

suvremeni način života.

Rizici pokriveni životnim osiguranjem prema autorima Andrijašević i Petranović (1999,

pp. 116 – 117) su:

· smrt hranitelja,

· školovanje djece,

· hipotekarni dugovi; polica osiguranja služi kao jamstvo za dobivanje kredita kada se

osigurana svota veže za visinu preostalog duga. Pravo na naknadu iz police se

prenosi na zajmodavca,

· zaštita partnerstva; u slučaju smrti jednog partnera osiguranu svotu dobiva drugi

partner koji je time pretrpio gubitak. Može se odrediti i da dio osigurane svote

dobiju drugi korisnici npr. osiguranikovi nasljednici. Često npr. poslovni partner

osigura drugog partnera na visinu vrijednosti njegova udjela, tako da u slučaju

njegove smrti može otkupiti te udjele,

· zaštita poslovanja; osiguranje se može zaključiti na određenu osiguranu svotu za

slučaj prestanka rada ključnih ljudi u poduzeću, kada su osiguraniku potrebna

sredstva za školovanje ili dobivanje novog stručnjaka,

· nezaposlenost; uslijed koje nastaje osobni gubitak pojedincu i njegovoj obitelji,

· doživljenje osiguranika (starost); pri čemu se ugovorena svota osiguranja isplaćuje

ako osiguranik doživi rok naveden u polici osiguranja.

Vidljivo je da su policom životnog osiguranja pokrivene brojne opasnosti, no postoje

okolnosti i situacije na koje se životno osiguranje ne primjenjuje.

Isključenja kod osiguranja života odnose se na slijedeće (Klasić i Andrijanić 2007,

p.149):

· kada je unaprijed poznata neizlječiva teška bolest osiguranika, a prema tablicama

osiguravatelja,

· kada se radi o samoubojstvu osiguranika u nekom unaprijed poznatom razdoblju,

uglavnom prvih godinu dana osiguranja,

· kada je u pitanju previsoka pristupna dob,

24

· kada je smrt osiguranika prouzročena ratnim operacijama,

· kada je korisnik namjerno izazvao smrt osiguranika.

Ukoliko bi neka od prethodno navedenih točaka bila važeća, osiguranje ne bi imalo

smisla jer rizik bi bio izvjestan i sigurno bi se mogao predvidjeti ishod, a to nije smisao

osiguranja.

Postoje i brojni čimbenici koji utječu na visinu premije, a prema Frančiškoviću (2004,

p.117) to su:

· pristupna dob osiguranika (životna dob osiguranika u trenutku sklapanja životnog

osiguranja),

· spol,

· tablice smrtnosti (mortaliteta),

· zdravstveno stanje osiguranika,

· visina premije (iznad određenog limita obvezan je liječnički pregled osiguranika),

· trajanje osiguranja,

· zanimanje osiguranika,

· način plaćanja premije (mjesečno, tromjesečno, polugodišnje, godišnje ili

odjednom),

· način isplate ugovorene svote, koji može biti odjednom ili u obrocima (renta),

· način sklapanja ugovora (pojedinačni, grupni),

· postojanje participacije u dobiti.

Na visinu premije utječe i tzv. anormalni rizik života, zbog kojeg se najčešće uvećava

pristupna dob osiguranika, a time i premija osiguranja. Njega čine određene bolesti

prema tablicama bolesti osiguravatelja, prevelika ili premala tjelesna težina, loše navike

(pušenje, uzimanje lijekova i droga), zanimanje osiguranika te bavljenje rizičnim

sportovima.

25

4.2. Vrste životnog osiguranja

U današnjim vremenima zbog razvijenosti tržišta osiguranja, kretanjima i trendovima u

životnom osiguranju, da bi opstali i razvijali se osiguravatelji moraju nuditi mnoštvo

vrsta, oblika i vidova životnog osiguranja. Upravo zbog toga postoje različite podjele

životnog osiguranja, ali osnovna je podjela na pojedinačno i grupno osiguranje što je i

prikazano na slijedećoj shemi.

Shema 1.: Osnovna podjela životnih osiguranja

Izvor: Mašić, 2008, p. 47.

Pojedinačno osiguranje pruža osigurateljno pokriće za točno određenu osobu ili osobe,

odnosno ugovor o osiguranju se sklapa sa svakim osiguranikom (ugovarateljem), dok

grupno osiguranje pruža osigurateljno pokriće za navedenu grupu osoba, odnosno

ugovor o osiguranju zaključuje se zajedničkom, grupnom policom osiguranja.

Pojedinačno osiguranje se dalje dijeli na osiguranje života i rente.

Ugovor o osiguranju života osigurava unaprijed dogovorenu osiguranu svotu po

nastanku osiguranog slučaja, dok ugovor o osiguranju rente jamči osiguraniku isplatu

ugovorene rente za vrijeme njegovog života ili za fiksno unaprijed dogovoreno

razdoblje. Svrha rentnog osiguranja je zaštita od mogućnosti da ostanemo bez dovoljno

prihoda za život u kasnoj životnoj dobi.

Životno osiguranje

Pojedinačno

Grupno

Osiguranje života

Renta

26

U osnovi postoje samo tri glavne vrste životnog osiguranja, a prema Mašiću (2008,

p.48) to su:

· osiguranje života za slučaj smrti s određenim trajanjem (riziko osiguranje)

· osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (mješovito osiguranje)

· doživotno osiguranje za slučaj smrti.

Ti se proizvodi često nazivaju tradicionalnim. Zajedničko im je to što su im bitni

parametri kao što su premije, naknade i otkupne vrijednosti ugovorene i utvrđene

odnosno poznate od samog početka. Jednostavnije rečeno, fiksne su.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pojavili su se tzv. dinamički proizvodi. Osnova

ideja je bila da se ugovarateljima osiguranja omogući da sami snose rizik ulaganja, a da

im osiguravatelj zajamči neki minimalni prinos. Za razliku od tradicionalnih proizvoda,

ovdje niti jedan bitni parametar ugovora nije unaprijed fiksiran nego su i premije i

naknade i otkupne vrijednosti police fleksibilne i ovise o prikupljenom iznosu na

osobnom štednom računu, čija je vrijednost tržišno uvjetovana (Mašić 2008, p.48).

Danas osiguravatelji nude razne vrste životnih osiguranja kako bi što bolje odgovorili

na zahtijeve svojih postojećih i potencijalnih korisnika. Najčešće vrste životnih

osiguranja objašnjena su u nastavku.

4.2.1. Osiguranje za slučaj smrti i doživljenja

Osiguranje za slučaj smrti i doživljenja se još naziva mješovito osiguranje jer je pokriće

i za slučaj smrti i za slučaj doživljenja (Klasić i Andrijanić 2007, p.150). Policom

mješovitog životnog osiguranja moderan i dinamičan čovjek osigurava pokriće

pogrebnih troškova i određenu ekonomsku zaštitu svojoj obitelji ili nasljednicima nakon

svoje smrti. Trajanje osiguranja je uvijek unaprijed određeno, a rizik i štednja su dva

osnovna elementa ove vrste osiguranja. Ako doživi istek ovog životnog osiguranja,

osiguranik ima pravo na isplatu osigurnine uvećanu za propisani dobitak tijekom

ugovorenog roka, a sukladno općim i posebnim uvjetima koje objavljuju osiguravatelji

(Ćurak i Jakovčević 2007, p.149).

U slučaju smrti osiguranika za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, korisniku

osiguranja se isplaćuje ugovoreni iznos, a osiguranje se zaključuje i prestaje važiti.

27

Mješovito osiguranje je najpopularnija vrsta osiguranja. Premije se mogu plaćati

jednokratno ili višekratno za cijelo vrijeme trajanja osiguranja. Višekratne premije se

plaćaju u fiksnom iznosu te ih osiguratelj ne može sam mijenjati tijekom trajanja

osiguranja.

4.2.2. Osiguranje za slučaj smrti

Osiguranje za slučaj smrti popularnije se naziva riziko osiguranje. Predstavlja

osiguranje života bez štednje, a cilj mu je osigurati članovima obitelji novčanu pomoć u

slučaju smrti osiguranika. Rok trajanja osiguranja je unaprijed određen (1-30 godina), a

osigurana svota se isplaćuje samo ako osiguranik umre u tom razdoblju. Ako ne umre ili

umre nakon datuma isteka osiguranja uplaćena premija ostaje osiguravatelju (Klasić i

Andrijanić 2007, p.151).

Premije ovog osiguranja su relativno male u odnosu na ugovorenu osiguranu svotu, a

razlog tome je što ne postoji štedna komponenta.

4.2.3. Osiguranje za slučaj doživljenja

Osiguranje za slučaj doživljenja isplaćuje se samo ako osiguranik doživi ugovoreni rok.

Ako osiguranik umre tijekom trajanja osiguranja, osiguravatelj ne isplaćuje ugovoreni

iznos, već ga zadržava (Klasić i Andrijanić 2007, p.151). No, u nekim slučajevima može

biti ugovorena isplata matematičke pričuve koju aktuari računaju na temelju uplata

premije koje je osiguranik izvršio do trenutka njegove smrti.

4.2.4. Doživotno osiguranje za slučaj smrti

Doživotno osiguranje za slučaj smrti je trajno osiguranje i obuhvaća cijelo razdoblje

života osiguranika. Prema varijantama uplata premija, može se ugovoriti plaćanje

premija sve do smrti osiguranika ili određeni broj godina u fiksnim iznosima.

Ugovorena svota isplaćuje se korisniku nakon smrti osiguranika (Ćurak i Jakovčević

2007, p.149). Kod ove vrste osiguranja ugovorena svota se isplaćuje u slučaju smrti bez

28

obzira kada se smrt dogodi. Police je moguće otkupiti u tijeku trajanja osiguranja, ali

nakon određenog razdoblja uplaćivanja premije.

4.2.5. Osiguranje kritičnih bolesti

Osiguranje kritičnih bolesti se odnosi na slučaj da tijekom trajanja police životnog

osiguranja osiguranik oboli od neke bolesti prema popisu osiguravatelja, osiguravatelj

isplaćuje određenu određenu ugovorenu svotu za potrebe liječenja (Klasić i Andrijanić

2007, p.152).

Kod nas se ovo osiguranje još naziva i osiguranjem teško bolesnih stanja (Mašić 2008,

pp.55-57), a česta je i skraćenica DD (eng. Dread Didease). Kritične bolesti prema

većini osiguravatelja na našem tržištu su: srčani infarkt, rak, moždana kap, zatajenje

bubrega, transplantacija glavnih organa (srca, pluća, jetre, gušterače, tankog crijeva,

bubrega, koštane srži zbog životne ugroženosti), paraliza, multipla skleroza,

Alzheimerova bolest (prije napunjene 60. godine), Parkinsonova bolest (prije napunjene

60. godine), zamjena srčanih zalistaka, potpuna i trajna ovisnost o tuđoj pomoći,

operacija koronarne arterije (ugrađivanje Bypassa), operacija zbog bolesti aorte.

Dakle, ova vrsta osiguranja pruža pokriće za življenje i korisnik je sam osiguranik.

4.2.6. Dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života

Ovo osiguranje može se prodavati samo uz osiguranje života, a uključuje osiguranje od

smrtne nezgode, osiguranje života za slučaj trajne invalidnosti kao posljedica nesretnog

slučaja i dnevnu naknadu za svaki dan proveden u bolnici zbog posljedica nesretnog

slučaja (Mašić 2008, pp.60-62). Dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz

osiguranje života traje samo dok traje osnovno osiguranje života, ali ga je moguće

prekinuti i nastaviti plaćati samo osnovno životno osiguranje.

29

4.2.7. Ostala osiguranja života

Zbog snažne konkurencije na tržištu osiguranja javljaju se razne vrste osiguranja koja su

zapravo modificirana iz osnovnih vrsta. Primjeri takvih osiguranja su (Klasić i

Andrijanić 2007, p.153):

1) Osiguranje za slučaj smrti s rastućom premijom, ali s mogućnošću obnove pod

povoljnijim uvjetima tijekom trajanja osiguranja

Pojavljuje se onda kada premija prijeđe iznos koji bi osoba plaćala prema svojoj

pristupnoj dobi da tek ulazi u osiguranje. Uz obvezan liječnički pregled moguće

je smanjiti visinu premije za istu osiguranu svotu.

2) Osiguranje s promjenjivom visinom premije

Postoji u slučajevima kada osiguravatelj utvrđuje maksimalnu visinu premije, ali

naplaćuje niži iznos koji može tijekom osiguranja povećavati po potrebi, ali

uvijek samo do maksimalnog ugovorenog iznosa premije.

3) Doživotno osiguranje koje omogućuje promjenu uvjeta osiguranja u skladu s

očekivanim promjenama mortaliteta, kamata i troškova

Kod ovog se osiguranja svakih nekoliko godina uspoređuje stanje fonda za

svaku policu s visinom stvarne otkupne vrijednosti police i tako balansira

premija.

4) Osiguranje života bez utvrđene visine premije i rokova plaćanja

Ovu vrstu osiguranja karakterizira fleksibilnost (premija se može smanjivati,

povećavati ili povremeno ne plaćati odnosno mijenja se osigurana svota),

transparentnost (odluke vezane uz mortalitet, kamate i troškove prepuštene su

osiguraniku), a zaštitna i štedna komponenta su potpuno odvojene s jasno

definiranim metodama za njihovo određivanje.

5) Osiguranje života s fiksnom premijom, određenom dinamikom plaćanja premije

i fiksnom osiguranom svotom, a novčana vrijednost police varira prema

vrijednosti imovine u koju su sredstva plasirana

30

Kod ovog se osiguranja za svaku policu stvara fond u koji se ulaže uplaćena

premija po izboru osiguranika, a nadoknada se sastoji od osigurane svote i

varijabilnog dijela koji ovisi o uspjehu ulaganja. Rizik ulaganja snosi osiguranik.

Zbog snažne konkurencije na tržištu osiguranja koja je iz dana u dan sve žešća,

osiguravatelji su primorani nuditi razne varijacije životnog osiguranja i prilagođavati ih

potrebama klijenata kako bi opstali i razvijali se na tržištu. U radu su navedene samo

najčešće vrste životnih osiguranja, a u stvarnosti postoje još brojne varijacije pod

različitim privlačnim imenima koja se prilagođavaju gotovo svakom pojedinom

korisniku.

4.2.8. Rentna osiguranja

Sklapanjem police rentnog osiguranja, osiguranik ima pravo na isplatu određenih

periodičnih (mjesečnih, kvartalnih odnosno godišnjih) iznosa kroz određeno razdoblje

ili doživotno, ovisno o vrsti police.

Renta funkcionira na slijedeći način. Živi li osoba točno onoliko koliko iznosi

očekivano trajanje života, ugovaranjem rente ona neće biti niti na gubitku niti na

dobitku. No, poživi li osoba dulje od očekivanog trajanja života, dodatne isplate će

dobivati iz fonda što su ga punili oni koji nisu doživjeli očekivano trajanje života. Ako

osoba umre prije očekivanog trajanja života, cjelokupni iznos doprinosa će za nju biti

neiskorišten, ali će činiti prihod onima koji su poživjeli dulje.

Rentno osiguranje se, prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.154), dijeli na:

· Osiguranje osobne doživotne rente. Ovim osiguranjem pokrivaju se isplate

određenih ugovorenih iznosa osiguraniku do kraja života. Uglavnom se ugovara

mjesečna isplata rente kao dopuna mirovini osiguranika.

· Osiguranje osobne rente s određenim trajanjem. Odnosi se na police rentnog

osiguranja kod kojih je trajanje isplate rente unaprijed ograničeno. Naziva se i

privremena renta te traje onoliko dugo koliko je određeno ugovorom o

osiguranju.

31

Rentna osiguranja su dobar vid osiguranja jer zapravo predstavljaju pomoć kad

osiguranik primjerice ode u mirovinu i kao rezultat toga ima manje prihode. Budući da

stanovništvo sve više stari, potrebno je osigurati dovoljnu mirovinu za zadovoljenje

životnih potreba i miran umirovljenički život.

4.3. Analiza i ocjena tržišta životnih osiguranja

Tržište životnih osiguranja u Republici Hrvatskoj prilično je nerazvijeno te sa

zaračunatom bruto premijom od 2,46 milijardi kuna zauzima svega 27% tržišta

osiguranja što je dvostruko manje nego u zemljama Europske Unije. To može biti

rezultat nižeg životnog standarda stanovništva Republike Hrvatske u odnosu na

razvijene zemlje Europske Unije, ali i nedovoljne svijesti i upoznatosti hrvatskih

građana o važnosti osiguranja vlastitog života što je pokazalo i istraživanje GfK. Prema

anketi GfK koja je obuhvatila 1000 ispitanika, tek 15% hrvatskih građana ima

ugovoreno životno osiguranje (Osiguranje, proizvod niske uključenosti, a velikog

potencijala, n.d.).

U nastavku se analiziraju jedni od najznačajnijih i najčešćih pokazatelja razvijenosti

nekog tržišta osiguranja. Dan je uvid u udjel zaračunate bruto premije životnih

osiguranja u BDP-u, kretanje zaračunate bruto premije životnih osiguranja, zaračunata

bruto premija životnih osiguranja po društvima te struktura premije životnih osiguranja.

Grafikon 5: Udjel zaračunate bruto premije životnih osiguranja u BDP-u za razdoblje

2002. do 2011. godine (u %)

Izvor: HANFA, Godišnje izvješće, 2011, p.72

32

Udio premije osiguranja u BDP-u jedan je od osnovnih pokazatelja razvijenosti nekog

tržišta osiguranja. Prema prethodnom grafikonu hrvatsko tržište životnih osiguranja

mnogo zaostaje za tržištima životnih osiguranja zapadnih zemalja, te je daleko ispod

europskog prosjeka. Od 2007. godine trend kretanja udjela premije u BDP-u je

konstantno silazni te je 2011. iznosio svega 0,71%.

Slijedeći grafikon prikazuje kretanje zaračunate bruto premije životnih osiguranja u

devetogodišnjem razdoblju od 2002. do 2011. godine.

Grafikon 6: Kretanje zaračunate bruto premije životnih osiguranja u razdoblju 2002. do

2011. godine (u tis. kn)

Izvor: HANFA, Godišnje izvješće, 2011, p.74

Od 2008. godine premija životnih osiguranja u blagom je padu. Analitičari oporavak

očekuju ulaskom Hrvatske u EU te u životnom osiguranju vide veliku perspektivu rasta.

33

Kao što je prethodno spomenuto, bitan pokazatelj razvijenosti nekog tržišta osiguranja

je i premija životnih osiguranja po stanovniku. To je prikazano na slijedećem grafikonu.

Grafikon 7:Premija životnih osiguranja po stanovniku za razdoblje od 2002. do 2011. (u

kn)

Izvor: HANFA, Godišnje izvješće, 2011, p.71

Iz grafikona je vidljivo da je premija od 2002. do 2008. godine bila u konstantnom

porastu. 2009. godine sektor osiguranja zahvatila je kriza te je od tad već četvrtu godinu

za redom premija životnih osiguranja po glavi stanovnika u padu. 2011. godine premija

životnih osiguranja po glavi stanovnika iznosila je 552 što je daleko ispod europskog

prosjeka. Negativni trend bi se trebao zaustaviti ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju

čime bi se trebala povećati i svijest građana o važnosti životnih osiguranja.

34

Slijedeći grafikon daje bolji uvid u poslovanje osiguravajućih društava na području

životnih osiguranja.

Grafikon 8: Zaračunata bruto premija životnih osiguranja po društvima za 2011. i 2012.

godinu

Izvor: Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu s posebnim osvrtom na

osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012, p.11

Najvišu zaračunatu bruto premiju životnih osiguranja 2012. godine ostvario je Allianz

Zagreb čime je postao lider na području životnih osiguranja. Drugo mjesto zauzela je

Croatia osiguranje, a slijede Merkur osiguranje, Grawe Hrvatska i Agram životno

osiguranje.

35

Idući grafikon prikazuje zastupljenost pojedinih vrsta životnih osiguranja 2012. godine.

Grafikon 9: Struktura premije životnih osiguranja po vrstama za 2012. godinu

Izvor: izrada studenta prema podacima HUO-a, Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u

prometu s posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012.

Kod strukture premije životnih osiguranja prednjači klasično životno osiguranje. Od

ostalih osiguranja života bitno je spomenuti dodatno osiguranje uz životno osiguranje te

životna ili rentna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik.

Ostale vrste su zastupljene s manje od 1 %.

Tržište životnih osiguranja u Hrvatskoj je relativno malo tržište. Iako građani sve više

prepoznaju važnost životnih osiguranja i dalje je prisutan trend osiguranja samo onog

što je obavezno. Trebalo bi poraditi na podizanju svijesti građana o važnosti

zbrinjavanja obitelji uslijed smrti osiguranika, ali i samih sebe u trećoj dobi. Također,

trebalo bi poraditi na kanalima prodaje kako bi se informacije o osiguranju učinile

dostupnijima. Zadnjih nekoliko godina razvija se bankoosiguranje preko kojeg

osiguranje postaje bliže i pristupačnije građanima. Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju

još će se više otvoriti prostor razvoju životnog osiguranja u kojem brojni analitičani

vide veliku perspektivu rasta.

36

5. TRŽIŠTE NEŽIVOTNIH OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Još od samih početaka razvoja osiguranja riječ je najvjerojatnije bila o prvotnim

oblicima neživotnih osiguranja, odnosno o osiguranjima imovine, robe i sl. S

vremenom, kako se okruženje mijenjalo i postajalo dinamičnije, i opasnosti su bile sve

veće. Upravo radi toga rasla je i potreba čovjeka da osigura svoju stečenu imovinu, a u

skladu s tim razvijalo se i neživotno osiguranje. Danas osiguravatelji nude široku paletu

usluga neživotnih osiguranja koja su sve više prilagođena potrebama svakog korisnika.

Tržište neživotnih osiguranja u Hrvatskoj je zastupljenije od tržišta životnih osiguranja.

Ovaj dio rada daje uvid u osnovne karakteristike i vrste takvih osiguranja te se bavi

analizom i ocjenom tržišta neživotnih osiguranja u Republici Hrvatskoj.

5.1. Teoretske značajke neživotnih osiguranja

Osnovna karakteristika osiguranja, pa tako i većine neživotnih osiguranja, je ta da su

dobrovoljnog karaktera.

Prema Frančiškoviću (2004, p. 113) zajednička obilježja svih vrsta neživotnih

osiguranja su sljedeća:

· trajanje osiguranja je, u pravilu, jednogodišnje,

· višegodišnja i dugoročna osiguranja obnavljaju se svake godine,

· premija se može, ali ne mora mijenjati svake godine,

· moguće je proširenje pokrića,

· ugovor je na snazi i nakon nastale štete (osim u slučaju smrti u osiguranju nezgode),

· može se dogoditi više šteta po jednoj polici,

· moguća je velika razlika u veličinama šteta, jer veličine šteta nisu poznate prigodom

sklapanja osiguranja, pa čak ni u trenutku nastanka štete,

· nema štedne komponente,

· zaračunata bruto premija je policirana premija,

· računa se prijenosna premija.

Neživotna osiguranja daju prijeko potrebnu sigurnost u području neživota te sa svojim

jednogodišnjim trajanjem omogućuju korisniku da svake godine iz široke palete usluga

37

odabere onu koja mu u tom trenutku najviše odgovara. Neživotna osiguranja

osiguravaju gotovo sve što se može osigurati iz područja neživota i omogućuju čovjeku

da osigura sve što mu je važno. Nedostatak je možda što nema štedne komponente jer

da je ima ljudi bi ga možda i više koristili te nema poreznih olakšica.

Prema Zakonu o osiguranju kojega je Hrvatski sabor donio 2005. godine., u članku 3,

neživotna osiguranja se dijele na:

1. osiguranje od nezgode,

2. zdravstveno osiguranje,

3. osiguranje cestovnih vozila,

4. osiguranje tračnih vozila,

5. osiguranje zračnih letjelica,

6. osiguranje plovila,

7. osiguranje robe u prijevozu,

8. osiguranje od požara i elementarnih šteta,

9. ostala osiguranja imovine,

10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila,

11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica,

12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila,

13. ostala osiguranja od odgovornosti,

14. osiguranje kredita,

15. osiguranje jamstava,

16. osiguranje raznih financijskih gubitaka,

17. osiguranje troškova pravne zaštite,

18. putno osiguranje.

Iz prethodne je podjele vidiljivo da postoji mnogo vrsta neživotnih osiguranja koji

osiguravaju gotovo sve iz područja neživota; od imovine, zdravlja, odgovornosti i sl.

Osnovne vrste neživotnih osiguranja osiguravatelji prilagođavaju svojim klijentima i

nude im potpunu sigurnost prilagođenu njihovim potrebama i načinu života. U

slijdećem su dijelu ovog diplomskog rada objašnjene najčešće vrste neživotnog

osiguranja.

38

5.2. Vrste neživotnog osiguranja

U ovom dijelu diplomskog rada objašnjavaju se osnovne vrste neživotnog osiguranja

prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.125), a to su: 1) imovinska osiguranja, 2)

osiguranja od odgovornosti, 3) transportna osiguranja, 4) osiguranje motornih vozila, 5)

neživotna osiguranja osoba.

5.2.1. Imovinska osiguranja

Imovina je vrlo značajan čimbenik života ljudi. Ljudi rade i stvaraju da bi mogli uživati

u svojim materijalnim dobrima. No, materijalna dobra su u neprestanoj opasnosti da

budu oštećena, uništena, otuđena i sl.

Policu imovinskog osiguranja može sklopiti svaka osoba odnosno može se sklopiti u

korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja koja će

nastupanjem osiguranog slučaja pretrpjeti određeni materijalni gubitak. Postoji

osiguranje materijalne imovine i osiguranje imovinskih interesa.

5.2.1.1. Osiguranje materijalne imovine (osim prijevoznih sredstava)

Osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini

osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, pri čemu iznos osigurnine ne može biti

veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

Imovinska osiguranja ugovaraju se kad postoji interes osiguranika da zaštiti svoju

imovinu od prijetećih opasnosti. Nazivaju se još i odštetna osiguranja jer je primarna

svrha tih osiguranja naknada štete, odnosno isplata osigurnine kad se dogodi osigurani

slučaj.

Zajednička obilježja imovinskih osiguranja prema Frančiškoviću (2004, p. 99) su:

· daju pokriće osiguraniku za gubitak ili oštećenje materijalne imovine koja može biti

pokretna i nepokretna imovina i zalihe (uključene životinje i usjevi),

· štete su relativno česte, ali se zbog svoje materijalne prirode brzo prijavljuju i

rješavaju,

39

· šteta se nužno ne namiruje u novcu, već se oštećena stvar može zamijeniti ili

popraviti.

Imovinska osiguranja poslijednjih godina postaju sve traženija. Imovina osiguranika

može biti novac, određena stvar ili potraživanje. Ljudi shvaćaju vrijednost svoje

imovine te su svjesni mogućih šteta koje postaju sve češće pa je zbog toga i

osiguravaju.

Imovinskim osiguranjem pokrivene su osnovne i dopunske opasnosti.

Osnovne opasnosti su (Frančišković 2004, p.100):

· požar, pod kojim se podrazumijeva vatra koja je nastala izvan određenog vatrišta ili

vatra koja je ovo mjesto napustila i sposobna je dalje se širiti svojom vlastitom

snagom,

· udar groma, kod kojeg su pokrivene štete djelovanja snage ili topline groma, te štete

od udara predmeta srušenih gromom,

· eksplozija, osim eksplozije nuklearne energije, kojom se smatra iznimno iskazivanje

sile osnovano na tendenciji plinova ili pare da se prošire,

· oluja, odnosno vjetar iznad određene brzine predviđene uvjetima osiguranja,

· tuča,

· oštećenja uzrokovana zrakoplovom, vozilima ili životinjama na osiguranom objektu

(udar i pad),

· manifestacije i demonstracije kojima se smatraju organizirano ili spontano javno

izražavanje raspoloženja skupine građana.

Osnovne opasnosti su dosta česte opasnosti i pokrivene su svakom policom imovinskog

osiguranja, a ukoliko postoje rizici od situacija odnosno opasnosti koje nisu navedene

kao osnovne, nego kao dopunske osiguranik se može dogovoriti s osiguravateljem da se

i od njih osigura.

Dopunske opasnosti obuhvaćaju (Frančišković 2004, p.100):

· potres,

· poplave, bujice i visoke vode,

40

· istjecanje tekućina ili plinova iz nepokretnih posuda,

· izlijevanje užarene tekućine izvan mjesta određenog za ispuštanje i odvođenje,

· klizanje tla,

· snježnu lavinu,

· odronjavanje, pucanje i izlijevanje iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi,

· samozapaljenje uskladištenih zaliha.

Osiguravatelj još pokriva i lom strojeva, lom stakla, provalnu krađu i razbojstvo, krađu

inventara, uginuće životinja, troškove liječenja životinja, itd.

Dopunske su opasnosti više karakteristične za određena područja te zbog toga se ne

ubrajaju u osnovne opasnosti koje se mogu dogoditi na bilo kojem području.

Dopunski rizici se moraju izričito dogovoriti i platiti odgovarajući iznos dopunske

premije kao proširenje pokrića u sklopljenom ugovoru o osiguranju, a ne kao samostalni

ugovor bez osiguranja od osnovnih opasnosti.

Ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja ostvari više osiguranih slučajeva jedan za

drugim (uzastopne štete), osigurnina za svaki od njih određuje se i isplaćuje u

potpunosti s obzirom na cijeli iznos osiguranja, bez njegova umanjenja za iznos prije

isplaćenih naknada u tom razdoblju.

Prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.128) isključenja iz osiguranja vezana su uz

pojedine vrste osiguranja, a odnose se na:

· štete nastale zbog nuklearnih rizika, rata i civilnih nereda,

· imovinu koja se osigurava po pomorskoj polici, robu u transportu, te novac i

dokumente u transportu koji su također isključeni iz pokrića, ako nije drugačije

ugovoreno,

· nedostaci osigurane stvari (ako nije drugačije dogovoreno),

· namjerno prouzročene štete,

· istrošenost predmeta osiguranja,

· rizici poput određenih bolesti stoke („kravlje ludilo“), koje su isključene ako nisu

posebno specificirane u polici osiguranja, ili

· gubitak kvalitete usjeva, koji je obično moguć samo kao dopunsko osiguranje itd.

41

Čimbenici koji utječu na visinu premije prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.

129) su:

· iznos svote osiguranja (ili broj soba u osiguranju kućanstva),

· lokacija,

· je li to kuća ili stan ili poslovni objekt i sl.,

· tip i vrsta gradnje,

· starost građevinskog objekta,

· vrsta i starost opreme,

· oprema za zaštitu od provale,

· oprema za zaštitu od požara,

· koristi li se imovina za neki posao ili ne,

· je li osiguranik i vlasnik ili iznajmljuje nekretninu ili opremu,

· je li ugovorena primjena franšize.

Logično je da iznos premije ne može biti isti za sve. Rizik se povećava s primjerice

starošću građevinskog objekta, starošću opreme i sl. i zato je potrebno plaćati višu

premiju. Dakle, ovisno o vrsti i visini rizika kretat će se i visina premije.

5.2.1.2. Osiguranje imovinskih interesa

Zajednička osnovna obilježja osiguranja imovinskih interesa prema Frančiškoviću

(2004, p.102) su slijedeća:

· daje pokriće osiguraniku za financijski gubitak nastao poradi prekida rada zbog

požara i nekih drugih opasnosti, otkaza putovanja, davanja garancije za proizvod,

· komercijalne rizike u osiguranju kredita pokrivaju osiguravatelji, dok

nekomercijalne odnosno političke rizike osigurava država (u Hrvatskoj to radi

HBOR – Hrvatska banka za obnovu i razvitak), s tim da država može dio poslova

povjeriti osiguravateljima.

Opasnosti koje su pokrivene obuhvaćaju (Frančišković 2004, p.102):

· Financijski gubitak zbog nevraćanja kredita, koji se pokriva kreditnim osiguranjem.

Osiguranik odnosno vjerovnik ima pravo naknade štete prema uvjetima iz ugovora o

42

osiguranju ako zbog nastanka određenog rizika nije bio u mogućnosti naplatiti svoje

potraživanje od svog dužnika. Dakle, kreditna osiguranja su jamstvo što ih

osiguravatelj pruža prodavatelju koji kreditira kupca da će podmiriti njegovo

potraživanje, ako dužnik ne izvrši svoju obvezu plaćanja duga.

· Financijski gubitak za pruženo jamstvo, koji se pokriva garancijskim osiguranjem.

· Osiguranje opcije ili izdavanje obvezatne ponude osiguravatelja. Osiguravatelj može

na zahtjev domaćeg izvoznika izdati osiguraniku obvezatnu ponudu (opciju,

kvotaciju) kojom se obvezuje da će, ako osiguranik zaključi određeni izvozni posao

na kredit, sklopiti kreditno osiguranje za taj posao. Nakon zaključenja posla sa

stranim partnerom osiguravatelj izdaje policu osiguranja. Opcija u pravilu važi šest

mjeseci od dana njezina izdavanja, a troškovi izdavanja koje plaća osiguranik

odbijaju se od premije osiguranja ako dođe do realizacije izvoznog posla.

· Financijski gubitak zbog pronevjere, koji se pokriva osiguranjem povjerenja. Radi

se o slučaju kada jedna osoba povjerava drugoj osobi imovinu ili novac, s time da je

ta druga osoba dužna tu imovinu ili novac vratiti nepštećenu.

· Financijski gubitak poradi prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti

· Gubitak prihoda od priredbi na otvorenom zbog oborina.

Ova vrsta osiguranja je značajna kod poslovnih subjekata jer pruža financijsku sigurnost

kod financijskih gubitaka zbog nevraćanja kredita, pronevjere, požara i drugih opasnosti

kojima je poslovanje izloženo. Zbog sve dinamičnijeg okruženja poslovanja, posebno

ulaskom Hrvatske u EU, ovo bi osiguranje trebalo biti više zastupljeno.

5.2.2. Osiguranja od odgovornosti

Zajednička obilježja osiguranja od odgovornosti prema Frančiškoviću (2004, p.104) su:

· osiguranik je zakonski odgovoran za plaćanje šteta koje je nanio trećim osobama pa

ta obveza prelazi na osiguravatelja,

· određuje se granica obveze iz sklopljenog ugovora (limit pokrića2),

· štete imaju prirodu „dugog repa“3 zbog sporosti zakonskih procedura i vremena

potrebnog za procjenu pretrpljenih gubitaka,

2 Limit pokrića je maksimalan iznos koji osiguravatelj treba isplatiti osiguraniku po pojedinom

štetnom događaju.

43

· po jednom štetnom događaju može biti više od jedne štete iz odgovornosti

osiguranika.

Osiguranje od odgovornosti je vrlo slično imovinskom osiguranju. Često ga koriste ljudi

i tvrtke koji svojim djelovanjem mogu nenamjerno ugroziti život i zdravlje trećih osoba

te iz toga proizlazi značaj ovog osiguranja, a to je da ta odgovornost i plaćanje za

učinjenu štetu prelazi na osiguravatelja. No, velika mana ove vrste osiguranja je sporost

rješavanja kada se dogodi osigurani slučaj.

Kod ove vrste osiguranja, prema Zakonu o obveznim odnosima (2005, čl. 964 i 965),

osiguravatelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena

osoba zahtijeva njezinu naknadu. Osiguravatelj snosi u granicama iznosa osiguranja

troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti,

iz osiguranja se naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguravatatelja ili u

sporazumu s njim radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva treće osobe. U

slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećena osoba može zahtijevati neposredno od

osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik

najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

Opasnosti koje su pokrivene ovim osiguranjem su (Frančišković 2004, p.105):

· različite opasnosti (usluge, savjeti) s kojima se osiguranik susreće pri obavljanju

svoje profesionalne djelatnosti (revizori, liječnici, stomatolozi, odvjetnici...),

· povrede, bolesti, gubitak ili oštećenje nastalo zbog upotrebe proizvoda (proizvođača,

ali i svakog sudionika u lancu od proizvođača do krajnjeg kupca, npr. farmaceutski

proizvodi),

· smrt, ozljede ili narušavanje zdravlja treće osobe te oštećenje ili uništenje neke

stvari treće osobe, koje proizlaze iz položaja osiguranika kao što su npr. vlasnik

zgrade, član kućanstva i sl.

3 Značajnom broju šteta treba nekoliko godina (u prosjeku četiri godine) od nastanka do

konačnog rješavanja.

44

Ova vrsta osiguranja pokriva brojne opasnosti koje su vrlo črste kod obavljanja

profesionalne djelatnosti i zato ne čudi što se sve više tvrtki i profesionalaca odlučuje

upravo za ovu vrstu osiguranja.

5.2.3. Transportna osiguranja

Transportna osiguranja su najstariji oblici imovinskih osiguranja koji potječu iz

vremena starih Grka, Rimljana, a neki oblici sežu čak u doba Feničana.

U transportna osiguranja ubraja se i pomorsko osiguranje, koje zauzima posebno

mjesto, dok se cestovna i željeznička osiguranja izuzimaju iz transportnih osiguranja i

reguliraju posebnim propisima.

Frančišković (2004, p. 106) navodi zajednička osnovna obilježja ovih vrsta osiguranja:

· u osnovi je u pokriću kasko, kargo, vozarine i odgovornost,

· visoki iznosi rizika pa se rizik suosigurava i reosigurava,

· štete se uglavnom brzo prijavljuju i rješavaju,

· kod ovih se osiguranja primjenjuju međunarodni uvjeti osiguranja.

Ova vrsta neživotnog osiguranja je vrlo značajna zbog suvremenog načina života i

poslovanja, a posebno se odnosi na prometovanje robe unutar zemlje te uvoz i izvoz

koji obuhvaćaju veliki rizik. Najveća prednost je brzo prijavljivanje i rješavanje nastalih

šteta.

Na slijedećoj su shemi prikazane vrste transportnih osiguranja s obzirom na brojne

specifičnosti kao što su: predmet osiguranja, oblik i vrsta transporta, domaće ili

međunarodno odredište itd.

45

Shema 2: Vrste transportnih osiguranja

Izvor: Ćurak i Jakovčević, 2007, p.121

Osigurani rizici kod transportnih osiguranja su štetni događaji koji nastaju zbog

izloženosti raznim opasnostima broda, zračnih letjelica i tereta koji se prevozi.

Opasnosti koje su pokrivene, prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.135), su

slijedeće:

· opasnosti na morima, jezerima, rijekama ili drugim plovnim vodama, te u zraku,

· požar,

· eksplozija,

· razbojstvo, gusarstvo,

· bacanje tereta u more s broda koji je u opasnosti,

· nesreća ili lom nuklearnih instalacija,

· udar sa zrakoplovom ili sličnim objektom ili objektima koji su pali na njih, kopneni

prijevoz, oštećenja doka ili lučke opreme,

· potres, vulkanska erupcija, udar groma,

TRANSPORTNO

OSIGURANJE

KARGO

Domaće i međunarodno

KASKO

Domaće i međunarodno

ODGOVORNOST

U TRANSPORTU

Domaće i međunarodno

Pomorski kargo

Kopneni kargo

Zračni kargo

Poštanski kargo

Uvoz

Izvoz

Tranzit

Reeksport

Pomorski kasko

Riječno-jezerski

kasko

Zračne letjelice

Brodogradnja

Odgovornost vozara za robu

Zakonska i ugovorna odgovornost špeditera

Odgovornost brodara za

štete trećim osobama Odgovornost popravljača

brodova

46

· nesreće tijekom utovara, istovara, premještanja tereta ili goriva,

· pucanje kotlova, lom osovine ili bilo koji skriveni nedostatak kod strojeva ili broda,

· nehat kapetana, časnika, posade ili pilota,

· nehat brodopopravljača ili zakupaca brodova ako oni nisu osiguranici po toj polici,

· nanošenje štete brodu od strane kapetana, časnika ili posade, uz uvjet da takav

gubitak ili oštećenje nije rezultat pomanjkanja revnosti osiguranika ili vlasnika,

· havarijsko žrtvovanje tj. Namjerno žrtvovanje imovine tijekom plovidbe u cilju

sprečavanja totalne štete broda i tereta.

Iz prethodne je podjele vidljivo da su ovom vrstom osiguranja pokrivene gotovo sve

opasnosti s kojima se može susresti u transportu. Te opasnosti bi mogle izazvati vrlo

velike štete te je gotovo nezamislivo takvu djelatnost ne pokriti osiguranjem.

5.2.4. Osiguranje motornih vozila

Osiguranjem motornih vozila ugovara se pokriće imovinskih rizika na imovini koja

obuhvaća sve vrste motornih i priključnih vozila za kopno, odnosno, cestovna i tračna

motorna vozila te radne samohodne strojeve (Ćurak i Jakovčević 2007, p.136).

Prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, pp.136-137) zajednička osnovna obilježja

osiguranja motornih vozila su:

· vozilo je svako motorno odnosno svako priključno vozilo, pri čemu je motorno

vozilo svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitih motora, osim tračnih vozila.

To su osobna vozila, teretna vozila, autobusi i slična vozila, vučna vozila, radna

vozila i radni strojevi, specijalna motorna vozila,

· pokriva gubitak vozila (primjerice krađu ili totalnu štetu od požara), oštećenje vozila

i nadoknadu trećim osobama nastalu iz uporabe vozila,

· isključuje transportne rizike (koji su pokriveni transportnim osiguranjem),

· primjenjuje se sustav bonusa i malusa, kojim se premija snižava u postotku do

nekog minimalnog iznosa (50%) ukoliko osiguranik u promatranom razdoblju ne

prouzroči štetu,

47

· materijalne štete brzo se prijavljuju i rješavaju, dok štete iz odgovornosti mogu biti

„dugog repa“. Iznosi šteta su ponekad vrlo visoki.

Osiguranje motornih vozila postaje sve popularnije. Sve više ljudi posjeduje neku vrstu

motornog vozila koje im je postalo potrebno za obavljanje svakodnevnih privatnih i

poslovnih obaveza te ga žele zaštititi od mogućih šteta, otuđenja i uništenja.

Opasnosti koje su pokrivene ovom vrstom osiguranja su (Klasić i Andrijanić 2007,

p.137):

· slučajna oštećenja vozila,

· zlonamjerna oštećenja vozila,

· krađa,

· požar i ostale opasnosti,

· tjelesne povrede trećih osoba,

· zakonski troškovi nastali iz sporova koji slijede iz tih nesreća.

Po brojnim statistikama raste broj motornih vozila iz godine u godinu, ali i opasnosti

kojima su izloženi. Zbog toga ova vrsta osiguranja ima svijetlu budućnost.

5.2.5. Neživotna osiguranja osoba

Osiguranjem osoba provodi se zaštita zdravlja čovjeka, njegove radne sposobnosti i

života, a to su najvažnije vrijednosti suvremene civilizacije. Budući da je suvremeni

čovjek dinamično biće i to u osobnom, obiteljskom i poslovnom okruženju, smisao

osiguranja svodi se na zaštitu od izloženosti osobnim rizicima, koji proizlaze iz

djelokruga i načina ljudskog življenja. Osobni rizici koji su predmet osiguranja osoba

uključuju opasnosti oštećenja zdravlja i posljedičnog gubitka zarade, nastanak ovisnosti

o pomoći drugih osoba te preranu smrt osiguranika.

Prema autorima Klasić i Andrijanić (2007, p.142) dvije su vrste neživotnih osiguranja

osoba: osiguranja od nezgode i zdravstvena osiguranja.

48

1) Osiguranja od nezgode

Nezgoda ili nesretan slučaj stalna je prijetnja svakodnevnog života suvremenog čovjeka.

Dinamička aktivnost ljudske populacije, stalna promjena mjesta boravka uz promjenu

načina transporta i korištenje sofisticiranih sredstava, najvažniji su pokretači rizika

nezgode. Autori Ćurak i Jakovčević (2007, p.143) definiraju nezgodu kao svaki

iznenadni i od volje osiguranika neovisan događaj koji djelujući uglavnom izvana i

naglo na osiguranikovo tijelo, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični

invaliditet (gubitak opće radne sposobnosti), prolaznu nesposobnost za rad i oštećenje

zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć.

Osigurljivi rizici od nezgode su: prometni sudari, udar nekim predmetom ili u njega,

pad s visine, okliznuće, ranjavanje oružjem, ubod insekta, ujed životinja, itd.

2) Zdravstvena osiguranja

Autori Klasić i Andrijanić (2007, p.144) navode zajednička osnovna obilježja

zdravstvenih osiguranja:

· u kategoriji je osiguranja nadoknade štete, jer se podmiruju troškovi liječenja ili dio

tih troškova,

· osiguranje poslodavca (odnosno odgovornosti poslodavca za nadoknadu štete

djelatniku nastale zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti) u Hrvatskoj je

regulirano posebnim zakonom,

· štete su tzv. „dugog repa“ (posebno za profesionalne bolesti),

· štete se često i ponovno aktiviraju.

Ova vrsta osiguranja nije mnogo zastupljena, ali iz godine u godinu ljudi sve više

uočavaju njezinu važnost, odnosno važnost osiguranja vlastitog zdravlja kako bi

osigurali ekonomsku stabilnost odnosno pomoć ukoliko ih zadesi neočekivana bolest

koja će se odraziti na njihov način života i djelovanja.

49

Opasnosti koje su pokrivene ovom vrstom osiguranja su (Klasić i Andrijanić 2007,

p.144):

· troškovi liječenja odnosno pokriće dijela troškova do pune cijene zdravstvene zaštite

iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (doplata) u sklopu dopunskog zdravstvenog

osiguranja,

· viši standard zdravstvene zaštite u odnosu na standard zdravstvene zaštite iz

obveznog zdravstvenog osiguranja te veći opseg prava u odnosu na prava iz

obveznoga zdravstvenog osiguranja u sklopu dodatnog zdravstvenog osiguranja,

· zdravstvena zaštita fizičkih osoba koje borave u Republici Hrvatskoj, a koje se nisu

obvezne osigurati.

U Republici Hrvatskoj sustav zdravstvene zaštite temelji se na dvama stupovima,

obveznom i dobrovoljnom osiguranju, te iz njih proizašlim četirima oblicima

zdravstvenog osiguranja i to: osnovnom, dopunskom, dodatnom i privatnom

zdravstvenom osiguranju. To je prikazano na Shemi 3.

50

Shema 3: Sustav hrvatskog zdravstvenog osiguranja

Izvor: Ćurak i Jakovčević, 2007, p.39

Osnovnim zdravstvenim osiguranjem, koje je obvezno, obuhvaćene su sve osobe s

prebivalištem u Republici Hrvatskoj, a provodi ga Hrvatski ured za zdravstveno

osiguranje (HZZO).

Dopunsko zdravstveno osiguranje, koje pod jednakim uvjetima provode HZZO i

osiguravajuća društva, omogućuje osiguranicima plaćanje razlike u vrijednosti

zdravstvenih usluga koje u okviru osnovnog zdravstvenog osiguranja ne podmiruje

HZZO.

ZDRAVSTVENO

OSIGURANJE U

RH

OBVEZNO DOBROVOLJNO

OSNOVNO

· provodi HZZO

· zdravstveno

osiguranje iznad

standarda

DOPUNSKO

· provode HZZO i

društva za osiguranje

· pokriće troškova zdravstvene zaštite do pune vrijednosti

(participacija)

DODATNO

· provode društva za osiguranje

· zdravstveno

osiguranje iznad

standarda

PRIVATNO

· provode društva za osiguranje

· osnovno zdravstveno

osiguranje za osobe koje se nisu dužne osigurati u obveznom

osiguranju pri HZZO-u

51

5.3. Analiza i ocjena tržišta neživotnih osiguranja

Na području Republike Hrvatske osiguranici više preferiraju neživotna osiguranja od

životnih. Veći dio zaračunate bruto premije otpada na neživotna osiguranja i to u iznosu

od 6,57 milijardi kuna, što čini 73% ukupne zaračunate bruto premije, odnosno samog

tržišta osiguranja. Razlog tome može biti obvezna narav nekih od njih osobito kod

osiguranja u prometu.

Osnovni pokazatelji razvijenosti nekog tržišta osiguranja su zaračunata bruto premija,

udio zaračunate bruto premije u BDP-u i zaračunata bruto premija po stanovniku. Osim

troga, u nastavku su prikazana kretanja zaračunate bruto premije i struktura premije

neživotnih osiguranja.

Grafikon 10: Udjel zaračunate bruto premije neživotnih osiguranja u BDP-u za

razdoblje 2002. do 2011. godine (u %)

Izvor: HANFA, Godišnje izvješće, 2011, p.72

Iz prethodnog se grafikona uočava da je od 2002. godine udio premije neživotnih

osiguranja u BDP-u Republike Hrvatske u stalnom opadanju. Ljudi sve manje koriste

neživotna osiguranja, kao i općenito osiguranja. Uzrok tome su kriza i loš životni

standard.

52

Slijedeći grafikon prikazuje kretanje zaračunate bruto premije neživotnih osiguranja.

Grafikon 11: Kretanje zaračunate bruto premije neživotnih osiguranja u razdoblju 2002.

do 2011. godine (u tis. kn)

Izvor: HANFA, Godišnje izvješće, 2011, p.74

Zaračunata bruto premija neživotnih osiguranja rasla je do 2008. godine, a potom

nastupa kriza i zaračunata bruto premija neživotnih osiguranja je u stalnom opadanju.

Prema najnovijim podacima Hrvatskog ureda za osiguranje, i u prvom kvartalu 2013.

godine nastavljen je taj negativni trend. Premija neživotnih osiguranja je za 2,1% manja

u odnosu na isto razdoblje prethodne 2012. godine. Tako je to već peta godina za redom

u kojoj se općenito bilježi pad zaračunate bruto premije.

Još jedan negativni trend vidljiv je i na slijedećem se grafikonu koji prikazuje kretanje

premije neživotnih osiguranja po stanovniku u devetogodišnjem razdoblju od 2002. do

2011. godine.

53

Grafikon 12: Premija neživotnih osiguranja po stanovniku za razdoblje od 2002. do

2011. (u kn)

Izvor: HANFA, Godišnje izvješće, 2011, p.71

Premija neživotnih osiguranja po stanovniku ima uzlaznu putanju do 2008. godine.

Tada je sektor osiguranja zahvatila kriza i uočava se pad premije neživotnih osiguranja.

Zabrinjavajuće je što se negativni trend uočava iz godine u godinu. Ulazak Hrvatske u

Europsku Uniju trebao bi poboljšati životni standard stanovništva i otvoriti veće

mogućnosti za korištenje usluga osiguranja.

Idući grafikon daje uvid u to koliko je zaračunate bruto premije otpadalo na pojedino

osiguravajuće društvo u razdoblju 2011. i 2012. godine.

54

Grafikon 13: Zaračunata bruto premija neživotnih osiguranja po društvima za 2011. i

2012. godinu

Izvor: Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu s posebnim osvrtom na

osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012, p.11

Lider u području neživotnih osiguranja definitivno je Croatia osiguranje. Već se iz

samog grafikona uočava velika prednost Croatie u odnosu na druge konkurente. Iako je

i dalje vodeća, njena premija se smanjuje iz godine u godinu. Slijedi Euroherc, koji je

registriran samo za obavljanje poslova neživotnih osiguranja, zatim Allianz Zagreb i

Jadransko osiguranje.

Struktura premije neživotnih osiguranja po vrstama prikazana je slijedećem grafikonu.

55

Grafikon 14: Struktura premije neživotnih osiguranja po vrstama za 2012. godinu

Izvor: izrada studenta prema podacima HUO-a, Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u

prometu s posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012.

Najveći dio premije neživotnih osiguranja otpada na zakonom obvezno osiguranje od

automobilske odgovornosti (32,53%). Od ostalih vrsta neživotnih osiguranja zastupljena

su još i osiguranja cestovnih vozila (kasko), osiguranja imovine, osiguranja od nezgode

i dr.

Hrvatsko tržište neživotnih osiguranja je razvijenije od tržišta životnih osiguranja. To

potvrđuju prethodno prikazani i analizirani pokazatelji razvijenosti tržišta osiguranja.

No, ono je i dalje nerazvijeno u usporedbi s tržištima osiguranja zapadnih zemalja, ali i

prosjeka EU. Činjenica koja zabrinjava je stalno opadanje potražnje za osiguranjem i

njegovih korisnika. Iz godine u godinu se smanjuje zaračunata bruto premija, premija

po stanovniku, udio premije u BDP-u i sl. Hrvatsko osiguranje je u krizi i izlaz se traži u

ulasku Hrvatske u Europsku Uniju.

56

7. PERSPEKTIVE HRVATSKOG TRŽIŠTA OSIGURANJA ULASKOM

EUROPSKU UNIJU

Poslijednjih šest godina kriza je pogodila sektor osiguranja. Predsjednica Uprave

Uniqua osiguranja, Saša Krbavac, u intervjuu za časopis Svijet osiguranja (Najveći

problem je neinformiranost, 2011/2012, p.23) ističe da su loša gospodarska situacija,

pesimizam, nelikvidnost, visoka stopa nezaposlenosti, loš zakonodavni okvir (npr.

nameti i ukidanje poreznih olakšica) veliki problemi s kojima se suočava osiguravajuća

djelatnost u Republici Hrvatskoj.

Ipak, najveći problem je nedovoljna informiranost i svijest građana o potrebi za

osiguravajućim uslugama i njihovoj važnosti.

Zbog navedenih je razloga došlo do smanjenja potražnje za osiguranjima, a to je dovelo

i do pada premija.

Osim toga, visok udio neživotnog u odnosu na životno osiguranje, loše iskustvo s

isplatama šteta i puno sudskih sporova, nelojalna konkurencija, niska razina

transparentonsti, nedostatak visokostručnog specijalistički obrazovanog kadra te

prodavači bez jasna stručnog i etičkog kodeksa najveći su problemi koji su doveli do

stagnacije tržišta osiguranja.

No, unatoč svemu tome, za hrvatsko se tržište osiguranja kaže da je „malo, ali

perspektivno“. Ta tvrdnja proizlazi zbog prisutnosti gotovo svih europskih i svjetskih

osiguravateljnih grupacija osim američkih. Međutim, ponajprije se misli na perspektivu

rasta životnih osiguranja koji bi trebali dovesti do rasta BDP-a i životnog standarda.

Rast se očekuje ulaskom u Europsku Uniju ili još kasnije. Nakon ulaska u EU domaće

osiguravatelje čeka mnogo žešća konkurencija od dosadašnje, ali i brojni drugi izazovi

kao što su spajanja i pripajanja osiguravajućih društava, pojačan nadzor i stroža kontrola

poslovanja, ali uz povećanu svijest građana o vrijednostima osiguranja, brži razvoj

životnog i zdravstvenog osiguranja te porast prodaje putem banaka i Inetrneta (sada

uglavnom preko zastupnika). No, postoji i bojazan osiguravatelja da će ulazak u EU

donijeti dampinške cijene i otežano poslovanje zbog nove regulative (Konkurencija u

Europi bit će još žešća, 2011, pp.16-17).

Ulazak u EU trebao bi dovesti do oporavka ekonomskih prilika, novih investicija,

izlaska iz krize, porasta broja zaposlenih te rasta standarda građana i tvrtki što bi

utjecalo i na oporavak tržišta osiguranja. Značajne promjene do kojih će doći su:

57

povećanje iznosa šteta za automobilska obvezna osiguranja, izjednačavanje premija za

žene i muškarce u životnim i zdravstvenim osiguranjima (dosad su muškarci plaćali

skuplju premiju jer je spol bio faktor rizika), implementacija zakonodavstva EU i jak

nadzor (U 2013. osiguranici konačno dolaze na svoje, 2012).

Najveći potencijal, prema istraživanju GfK, osiguravajuća društva vide u stanovništvu u

dobi do 30 godina; njih 26% ima neku vrstu osobnog osiguranja, a njih 39% ima neko

osiguranje imovine (uglavnom police auto osiguranja).

58

8. ZAKLJUČAK

Od samih početaka težnja pojedinca i društva je zaštita od opasnosti koje mu ugrožavaju

život i nanose štete na imovini. Već je u 16. stoljeću na području današnje Hrvatske

napisan prvi zakon o osiguranju – Ordo super assecuratoribus što ukazuje na dugu

tradiciju hrvatskog osiguranja.

Danas u Republici Hrvatskoj posluje 28 društava za osiguranje od kojih je jedno društvo

za reosiguranje. Oni bi svojim poslovanjem trebali pružiti ljudima prijeko potrebnu

sigurnost zaštite života i imovine u dinamičnom okruženju. Poslovanje društava za

osiguranje regulirano je Zakonom o osiguranju i brojnim drugim propisima, a da bi ih se

osiguravatelji i pridržavali nadzor nad njihovim poslovanjem provodi HANFA.

Na tržištu osiguranja nailazi se na dvije skupine osiguranja – životna i neživotna.

Životna osiguranja osiguravaju život, odnosno pokrivaju rizik prerane smrti, dok

neživotna osiguranja osiguravaju imovinu, interese i sl.

Hrvatsko je tržište osiguranja prilično nerazvijeno i mnogo zaostaje za razvijenijim

zemljama. Prema udjelu premije osiguranja u BDP-u, kao jednom od najvažnijih

pokazatelja razvijenosti industrije osiguranja, u Hrvatskoj je taj iznos svega 2,8% što je

daleko ispod europskog prosjeka od 8,2%.

Još jedan pokazatelj nerazvijenosti je i velik udio neživotnih naspram životnih

osiguranja. Dok je u Hrvatskoj taj odnos 73:27 u korist neživotnih osiguranja, u

razvijenim zemljama je gotovo obrnuto te na životna osiguranja otpada više od 50%.

Tržište životnih osiguranja malo je i slabo razvijeno, ali analitičari upravo u njemu vide

mogućnost razvoja hrvatskog tržišta osiguranja. Prema najnovijim statističkim

podacima osiguranja, tržište životnih osiguranja bilježi značajan rast od 8,2% u prvom

kvartalu 2013. godine u odnosu na prethodnu 2012. godinu i daje nadu u bolju

budućnost osiguranja. Istovremeno, udio neživotnih osiguranja se smanjuje. To može

biti dobar znak razvoja hrvatskog tržišta osiguranja koje polako počinje pratiti situaciju

na razvijenijim tržištima osiguranja i naglasak stavlja na životna osiguranja.

Najzastupljenija vrsta životnog osiguranja je osiguranje za slučaj smrti i doživljenja, a

od neživotnih osiguranje od automobilske odgovornosti koje je obveznog karaktera.

Jasno je da je hrvatsko tržište osiguranja u krizi. Ukupna zaračunata bruto premija

manja je iz godine u godinu.

59

Što se tiče osiguravatelja, odnosno osiguravajućih društava, lider je Croatia osiguranje,

ali njegovi su konkurenti sve bolji iz godine u godinu.

Unatoč svim problemima i nerazvijenosti, za hrvatsko se tržište osiguranja kaže da je

„malo, ali perspektivno“. Prvenstveno se tu misli na perspektivu rasta životnih

osiguranja.

Brojni analitičari smatraju da će do oporavka i rasta tržišta osiguranja doći ulaskom

Hrvatske u Europsku Uniju kada će konkurencija biti žešća, nadzor stroži svijest

građana veća, paleta osiguravateljnih proizvoda šira i kvalitetnija. No, hrvatski bi

osiguravatelji trebali poraditi i na razvoju kanala prodaje, a ne se većinom osloniti na

zastupnike, te bi trebali poraditi na financijskom opismenjavanju građana i podići im

svijest o važnosti osiguranja koje nije obavezno. Da bi opstali i dalje se razvijali na

tržištu, osiguravajuća bi društva trebala poticati inovacije, stvarati nove ideje, proizvode

i usluge te bolje osluškivati postojeće i potencijalne kupce. Stalnim kontaktom s

kupcima bolje bi razumjeli njihove potrebe te preciznije odgovorili na njihove želje i

potrebe što bi dovelo do daljneg napretka u sektoru osiguranja koji je svakim danom sve

važniji.

60

LITERATURA

Knjige

1. Andrijašević, S., Petranović, V. 1999, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb

2. Andrijanić, I., Klasić, K. 2002, Tehnika osiguranja i reosiguranja, Mikrorad

d.o.o., Zagreb

3. Babić, M., Frančišković I. 2011, Menadžment intelektualnog kapitala

osiguravajućeg društva, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

4. Bijelić, M. 2002, Osiguranje i reosiguranje,Tectus d.o.o., Zagreb

5. Cerovac, M. 2004, Rječnik pojmova prava i politike tržišnog natjecanja, TEB,

Zagreb

6. Ćurak, M., Jakovčević, D. 2007, Osiguranje i rizici, RRiF plus, Zagreb

7. Frančišković, I. 2004, Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

8. Klasić, K., Andrijanić, I. 2007, Osnove osiguranja – načela i praksa, TEB-

Poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb

9. Mašić, N. 2008, Životno osiguranje, osnovni principi, Profil International d.o.o,

Zagreb

10. Novak, B. 2005, Financijska tržišta i institucije, Ekonomski fakultet u Osijeku,

Osijek

11. Vaughan, E., Vaughan, T. 2000, Osnove osiguranja, Mate d.o.o., Zagreb

Ostali izvori

12. Zakon o osiguranju, 2005., Narodne novine, Zagreb, br. 151

13. Zakon o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, 2005, Narodne

novine, Zagreb, br.140

14. HANFA, Godišnje izvješće, 2011, online 5.5.2013., http://www.hanfa.hr/

15. Hrvatski ured za osiguranje, Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu s

posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti, 2012, online

6.5.2013., http://www.huo.hr/

16. Konkurencija u Europi bit će još žešća, 2011, Svijet osiguranja, br.11, pp.16-17

17. Najveći problem je neinformiranost, 2011/2012, Svijet osiguranja, br.12, p.23

61

18. Osiguratelji lani povećali dobit 24 posto na 566 milijuna kuna, 2013, online

5.5.2013., http://www.banka.hr/vijesti/osiguratelji-lani-povecali-dobit-24-posto-

na-566-milijuna-kuna

19. U 2013. osiguranici konačno dolaze na svoje, 2013, online 5.5.2013.,

http://www.svijetosiguranja.eu/hr/novosti/u-2013.-osiguranici-konacno-dolaze-

na-svoje,13766.html

20. Osiguranje, proizvod niske uključenosti, a velikog potencijala, n.d., online

5.5.2013.,

http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/010623/index.hr.html

21. Povijest Croatia osiguranja, n.d., online 5.5.2013., http://www.crosig.hr/o-

nama/tvrtka/povijest

22. Profil društva Helios osiguranje d.d., n.d., online 5.5.2013. www.helios.hr

23. Pojmovi u osiguranju, n.d., online 5.5.2013.,

http://www.grawe.hr/hr/pojmovi.htm#cat_Z

62

POPIS TABLICA

Redni

broj

Naslov tablice Stranica

1. Društva za osiguranje i reosiguranje u Republici Hrvatskoj 2012. godine

11-12

POPIS SHEMA

Redni

broj

Naslov sheme Stranica

1. Osnovna podjela životnih osiguranja 25

2. Vrste transportnih osiguranja 45

3. Sustav hrvatskog zdravstvenog osiguranja 50

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj

Naslov grafikona Stranica

1. Zaračunata bruto premija u razdoblju 2008. – 2012.godine (u

tisućama kn) 15

2. Zaračunata bruto premija po društvima 2011. i 2012. godine 16

3. Udio na tržištu najvećih osiguravajućih društava u RH 2012. godine 17

4. Struktura premija po skupinama osiguranja unutar društva za osiguranje

18

5. Udjel zaračunate bruto premije životnih osiguranja u BDP-u za

razdoblje 2002. do 2011. godine (u %)

31

6. Kretanje zaračunate bruto premije životnih osiguranja u razdoblju 2002. do 2011. godine (u tis. kn)

32

7. Premija životnih osiguranja po stanovniku za razdoblje od 2002. do 2011. (u kn)

33

8. Zaračunata bruto premija životnih osiguranja po društvima za 2011. i 2012. godinu

34

9. Struktura premije životnih osiguranja po vrstama za 2012. godinu 35

10. Udjel zaračunate bruto premije životnih osiguranja u BDP-u za

razdoblje 2002. do 2011. godine (u %)

51

11. Kretanje zaračunate bruto premije životnih osiguranja u razdoblju 2002. do 2011. godine (u tis. kn)

52

12. Premija neživotnih osiguranja po stanovniku za razdoblje od 2002.

do 2011. (u kn)

53

13. Zaračunata bruto premija neživotnih osiguranja po društvima za 2011. i 2012. godinu

54

14. Struktura premije neživotnih osiguranja po vrstama za 2012. godinu 55

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Tržište osiguranja u Republici

Hrvatskoj izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Ivana Frančiškovića, a pri

izradi diplomskog rada pomagla mi je i asistentica dr. sc. Helga Pavlić Skender. U radu

sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Jasmina Čišija