View
273
Download
11
Category
Preview:
Citation preview
POLJOPRIVREDNA ZOOLOGIJA
Predavač: dr Bojan Stojnić
PREPORUČENA LITERATURA ZA PREDMET POLJOPRIVREDNA ZOOLOGIJA
Pored obaveznog pisanog i elektronskog materijala dobijenog na predavanjima i vežbama, studentima se preporučuju i sledeći literaturni izvori :
1. Kolektiv autora (1964): Štetočine u biljnoj proizvodnji I; opšti deo Novi Sad.
2. Kolektiv autora (1967): Štetočine u biljnoj proizvodnji II; specijalni deo. Novi Sad.
( obe publikacije su poznatije pod nazivom "Vukasović I i II deo")
3. Kolektiv autora (1983): Priručnik izveštajne i prognozne službe zaštite poljoprivrednih kultura. Savez društava za zaštitu bilja Jugoslavije, Beograd.
4. Hrgović i sar. (1991): Deratizacija - suzbijanje populacija štetnih glodara. Dečje Novine, Beograd.
5. Stevanović,V. i V.Vasić (1995): Biodiverzitet Jugoslavije sa prgledom vrsta od međunarodnog značaja. Ekolibri i Biološki fakultet, Beograd.
6. Krunić,M. (1981): Zoologija invertebrata. I i II deo. Naučna knjiga, Beograd.
UVOD
Ţivotinje, regnum Animalia, jedno su kraljevstvo
živog sveta. Postoje još biljke, gljive, protiste
(jednoćelijske eukariote - zelene, crvene i smeđe
alge, diatomeje, amebe, bičari, trepljari), prokariote
(bakterije) i virusi.
Animalia se deli na
nekoliko odeljaka i oko
40 kola, a kola se dalje
dele na mnogobrojne
klase.
> kolo hordata deli se na klase sisara, ptica,
gmizavaca, vodozemaca, riba i miksina. Sisari, klasa
Mammalia, obuhvataju brojne redove, uključujući i
red primata.
Postoji približno 1.900.000 opisanih animalnih vrsta.
Oko broja opisanih vrsta postoje neslaganja - iste
taksone jedni smatraju vrstama, a drugi
podvrstama. Postoje procene da ukupnan broj
recentnih opisanih i još neopisanih vrsta životinja
premašuje 30.000.000 na našoj planeti.
Najviše je opisanih vrsta insekata (1.000.000), arah-nida (102.248) i mekušaca (85.000); opisana je 1/10 recentnih vrsta ovih grupa.
Zoološke nedoumice su najizraţenije kod sitnih organizama, manje istraţenih i brojnih grupa (insekti, grinje, nematode, mekušci i sl.)
Grupe kičmenjaka su bolje istraţene. Od 65.000 vrsta hordata je: 5.487 sisara, 6.515 vodozemaca, 8.734 gmizavaca, 9.990 ptica i 31.153 vrsta riba (2009. godine).
(podaci iz 2009. godine)
6.515
5.487
8.734
9.990
47.000
31.153
85.000
102.248
1.000.000
1. SISARI – OPŠTI DEO
Klasa Mammalia obuhvata 18 redova, 109 familija, odnosno 5487 recentnih vrsta (sa fosilnim nalazima obuhvata 29 redova i preko 6000 vrsta).
U Srbiji ţivi 96 vrsta sisara, iz 19 familija i 7 redova.
POREKLO I OPŠTE ODLIKE SISARA
Pikaia, prahordat, predak kičmenjaka
Hronološki posmatrano:
naša planeta je nastala pre
4.500 miliona godina,
ţivot pre 3.500 mil.god.
kičmenjaci pre 530 mil.god.
vodozemci pre 360 mil.god.
gmizavci pre 330 mil.god.
Sisari su evoluirali krajem perioda trijasa i početkom jure
od četvoronoţnih gmizavačkih predaka sinapsida.
Prve odlike sisara
(diferenciranje zuba, viličnih
kostiju i uha) se pojavljuju kod
pelikosaura koji su ţiveli u
periodu pre oko 300 mil.god.,
postaju više izraţene kod
cinodontnih terapsida (A) pre
oko 270 mil.god.,
tako da najprimitivniji sisari
(B) nastaju u periodu 245- 208
milona godina
(skoro u isto vreme sa
pticama, koje su nastale u juri,
pre 210 miliona godina od
dvonoţnih gmizavaca)
pelikosaur Dimetrodon
pripada grupi koja se
svojim osobinama
rano odvojila od
ostalih gmizavaca –
odnosno primitivnim
sisarolikim
gmizavcima.
Od pelikosaura nastaju terapsidi ili sinapsidi, koji se smatraju
precima sisara. Takva je vrsta bila Inostrancevia, koja je ţivela
pre 250 mil.god., i bila veličine nosoroga.
Uporedni prikaz
skeleta glave i zuba:
pelikosaura
(Dimetrodon)
i
primitivnog sisara
(Morganucodon)
Morganucodon
Pre oko 200 miliona godina, uobličile su se sve odlike pravih sisara koje
su ih razlikovale od gmizavaca - promena graĎe i veća pokretljivost
udova, četiri grupe zuba, povećana pluća i metabolička aktivnost,
homeotermija, pokrivenost krznom, pojava mleka i sl. Prvi sisari su bili
oviparni i polagali koţasta jaja. Najtipičniji predstavnik ove grupe
Megazostrodon, mali noćni bubojed, dug 10cm i nalik na miša ili rovčicu.
Ova ţivotinja je uglavnom neizmenjena egzistirala tokom celog perioda
postojanja dinosaurusa.
Posle oviparnih
sisara nastali su
sisari torbari i
placentalni sisari.
Najstariji fosilni
nalaz torbara,
vrste
Sinodelphys,
nađen je u Kini i
star oko 125
mil.god. To je
bubojed dug oko
15cm, težine oko
30g (poput
poljskog miša).
Najstariji fosilni
nalaz placentalnih
sisara, vrste roda
Eomaia, takođe je
nađen u Kini i star
oko 125 mil.god. I
to je bubojed dug
oko 14cm, težine
oko 20g (poput
kućnog miša).
Dugo posle svog nastanka sisari su ostali sitni, jer su delili životni
prostor sa krupnim dinosaurima (dugim prosečno oko 5m), domi-
nantnom grupom kopnenih životinja od pre 220-66 mil.god.
Sićušni
Hadrocodium,
težak oko 2g.
U tom periodu sisari su živeli skrivenim životom, izbegavajući
krupne i okretne grabljivce.
Sami su se uglavnom hranili insektima, sitnim gušterima ili jajima
gmizavaca.
sisaroliki
gmizavci
sisari ptice
krokodili
PERM
TRIJAS
JURA
KREDA
TERCIJER
Tek po izumiranju dinosaurusa, pre oko 66 mil.god., dolazi
do procvata sisara kao grupe kopnenih životinja. U periodu
nastajanja sisara, kontinenti su bili spojeni, a potom su se
samo delimično odvojili u kredi (144-66 mil.god.) što je
olakšalo radijaciju sisara
Pagea, superkontinent, pre 200 miliona godina
Potom, u kenozoiku, tokom tercijara (od pre 66 do pre 2
mil.god.), sisari su imali buran evolutivni razvoj.
Tada su nastali akvatični sisari (kitovi),
leteći sisari (slepi miševi),
Icaronycteris
sisari biljojedi velikih razmera (debelokošci poput vrste
Indricotherium – kopitar visok 4.5m u hrbatu, težak 15t),
tipični biljojedi, preživari (Giraffokeryx – Evroazija pre 5
miliona godina)
grabljivci -
bubojedi i
mesojedi
(Epicyon,
veličine
medveda,
napada
Synthetoceras-a,
pre oko 24
mil.god.)
sisari svejedi (glodari, poput Epigaulus-a),
i sisari sa najrazvijenijim mozgom, primati.
Purgatorius, pre 70 mil.god., prvi je sisar sa odlikama
primata
Homo habilis pre 2 mil.god., Afrika.
Recommended