View
16
Download
2
Category
Preview:
DESCRIPTION
r
Citation preview
Medicinski fakultet
Univerzitet u Sarajevu
Katedra za mikrobiologiju
Uloga mikrobioloških laboratorija u kontroli bolničkih infekcija
-Seminarski rad-
Čikić Majda
Grizić Lejla
Hodžić Faris
Hadžimurtović Jasmin
Prof. dr Sadeta Hamzić
Mentor Autori
Sarajevo, mart, 2015.
Sadržaj
1. UVOD..............................................................................................................................................1
2. BOLNIČKE INFEKCIJE.......................................................................................................................2
3. UZROČNICI BOLNIČKIH INFEKCIJA..................................................................................................2
4. IZVORI I PUTEVI PRIJENOSA BOLNIČKIH INFEKCIJA.........................................................................3
4.1 ORGANIZACIJA KONTROLE BOLNIČKIH INFEKCIJA..................................................................5
5. ULOGA MIKROBIOLOŠKE LABORATORIJE U KONTROLI BOLNIČKIH INFEKCIJA...............................5
5.1 ZADACI MIKROBIOLOŠKE LABORATORIJE...........................................................................6
5.2 LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA.......................................................................................6
5.3 TIPIZACIJA UZROČNIKA.......................................................................................................7
6. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................................8
7. LITERATURA....................................................................................................................................9
1. UVOD
U ovom radu govori se o veoma bitnoj ulozi mikrobiološke laboratorije u kontroli i
prevenciji bolničkih infekcija. Prije samog izlaganja teme potrebno je upoznati pojam
bolničke (intrahospitalne) infekcije, način njenog nastanka, najčešćim infekcijama kao i
metodama njihovog suzbijanja. Naznaka je stavljena i na različite vrste mikroorganizama koji
su najčešći uzročnici bolničkih infekcija. Rad je pisan u skladu sa već postojećim odredbama
vezanim za bolničke infekcije i ponašanjem u slučaju nastanka iste, sa osvrtom na pravila i
principe rada u mikrobiološkoj laboratoriji vezano za kontrolu bolničkih infekcija.
BOLNIČKE INFEKCIJE
Bolničke infekcije (nazokomijalne, hospitalne infekcije) su one koje nastanu 48-72
sata po primitku u bolnicu, te do 48 sati nakon otpusta iz bolnice. Većina ovih infekcija
manifestira se tokom boravka bolesnika u bolnici, ali neke (oko 50% infekcija hirurškog
odjela), prepoznaju se tek po otpustu bolesnika iz bolnice. U razvijenom svijetu bolničke
infekcije se javljaju u 5-10% svih prijema. U zemljama u razvoju taj postotak iznosi 25% i
više. Infekcija koja je u periodu inkubacije kod prijema bolesnika u bolnicu, nije bolnička
infekcija, ali ove vanbolničke infekcije koje bolesnik donese u bolnicu takođe mogu biti
prenešene na druge bolesnike i/ili osoblje, te tako postati bolničke infekcije.
Brojna istraživanja su pokazala da bolničke infekcije značajno povećavaju morbiditet,
mortalitet i troškove liječenja bolesnika. Najviši mortalitet (oko 30% u razvijenim zemljama)
odnosi se na infekcije krvi i pneumonije. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, opsežne
studije u SAD su pokazale da se oko 35% svih bolničkih infekcija može prevenirati.
Prema anatomskom mjestu i učestalosti, bolničke infekcije dijelimo na: infekcije
urinarnog trakta (35%), infekcije hirurškog mjesta (25%), pneumonije (10%), bakterijemije
(10%) i ostala mjesta (20%).
2. UZROČNICI BOLNIČKIH INFEKCIJA
Gotovo svaki mikroorganizam može uzrokovati bolničku infekciju, ali u skladu s
napretkom medicine, te razvojem novih antimikrobnih lijekova, spektar uzročnika se
mijenjao. U preantibiološkoj eri, većinu infekcija su uzrokovali gram-pozitivni
mikroorganizmi, naročito Streptococcus pyogenes i Staphylococcus aureus. Otkrićem
penicilina i drugih antibiotika djelotvornih protiv stafilokoka, sve značajniji postaju gram-
negativne bakterije. U novije doba, razvojem potentnijih antimikrobnih lijekova širokog
spektra, te sve većom upotrebom invazivnih medicinskih tehnika, došlo je do porasta
incidencije rezistentnih bolničkih sojeva:
MRSA-meticilin rezistentni S. aureus, VRE-vankomicin rezistentan enterokok,
multirezistentne gram-negativne bakterije uključujući one koje produciraju beta laktamaze
proširenog spektra, multirezistentne nefermentativne gram-negativne bakterije
Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumanii, Stenotrophomonas maltophilia.
Mnogi od ovih mikroorganizama su oportunistički, te ne uzrokuju infekcije u zdravih
ljudi s očuvanim mehanizmima odbrane, ali mogu uzrokovati infekcije u
imunokompromitovanih bolesnika ili biti uneseni za vrijeme različitih invazivnih postupaka
(hirurški zahvat, postavljanje intravaskulatnog ili urinarnog katetera).
Virusi su vjerovatno značajniji uzročnici bolničkih infekcija nego što se obično
pomišlja. Rizik za nastanak bolničke infekcije ovisi o transmisibilnosti virusa i osjetljivosti
izloženih bolesnika. Neki virusi kao varičela-zoster predstavljaju općenito mali rizik, ali su
vrlo važni u pedijatrijskim jedinicama, te posebno u imunokompromitovane djece.
Virusi se prenose respiratornim putem (virus influence, neki virusni gastroenteritisi),
kontaktom s povraćenim sadržajem (norovirus, rotavirus), kontaktom sa vezikularnim
lezijama, kontaktom sa krvlju, ubodnim incidentom, ili prskanjem po sluznicama (HBV,
HCV, HIV, HTLV). Do infekcije ovim virusima može doći posebno u zemljama gdje se krv i
krvni proizvodi ne testiraju ili u rijetkim slučajevima kada je donor krvi u ranoj fazi infekciji,
te izbjegne detekciji skrining metodom.
3. IZVORI I PUTEVI PRIJENOSA BOLNIČKIH INFEKCIJA
Bolničke infekcije mogu biti endogene i egzogene. Egzogene infekcije se prenesu od
drugog bolesnika (“cross” infekcije), iz okoliša (hrana, zrak, prašina, intravenski kateteri,
respirator, endoskop). Kod endogenih infekcija izvor je sam čovjek („autoinfekcije“).
Predisponirajući faktori za razvoj bolničke infekcije
Dob - bolesnici u kranjim dobnim skupinama su posebno osjetljivi.
Specifična imunost - bolesnici mogu bez protektivnih antitijela za npr. ospice,
varičelu, pertusis.
Osnovna bolest - Neinfektivne bolesti mogu dovesti do povećane osjetljivosti za
infekciju (bolesti jetre, dijabetes, rak) bilo kao posljedica same bolesti ili liječenja.
Druge infekcije - HIV i druge imunosupresivne virusne infekcije (sekundarne
bakterijske infekcije).
Specifični lijekovi – Citostatici i kortikosteroidi uzrokuju imunosupresiju antibiotici
oštećuju normalnu floru i predisponiraju infekciju rezistentnim bolničkim patogenom.
Trauma – Opekline, prometne nezgode, operacije, intravenski i urinarni kateteri
(narušavanje prirodne odbrambene mehanizme).
Posljedice, prevencija i eliminacija izvora bolničkih infekcija
Bolničke infekcije utiču na bolesnika i na zajednicu. Posljedice bolničke infekcije
mogu biti: ozbiljna bolest ili smrt, prolongiran boravak u bolnici, povećani troškovi liječenja,
potreba za dodatnom antimikrobnom terapijom. Inficirani bolesnik predstavlja izvor za
infekciju drugih.
Postoje tri glavne strategije za prevenciju bolničkih infekcija: eliminacija izvora
infekcije iz bolničkog okoliša, prekid prijenosa infekcije od izvora osjetljivog domaćina
(prekinut lanac infekcije), povećanje odbrambene sposobnosti domaćina.
Eliminacija izvora infekcije iz nežive okoline je poželjna, a također u velikoj mjeri i
moguća. Potrebno je osigurati sterilne instrumente, sterilne intravenske otopine, čistu
posteljinu i nekontaminiranu hranu, te krv i krvne pripravke testirane na infektivne agense.
Međutim, česti izvor infekcije je čovjek ili predmeti koje kontaminira čovjek. U bolničkoj
sredini je neophodno prevenirati kontakt bolesnika sa osobljem koje je nosilac patogena, stoga
osoblje mora imati redovne sistematske preglede.
Osoblje koje radi na pripremi hrane s proljevom, hepatitis A infekcijom ili inficiranim
lezijama ruku treba ukloniti s radnog mjesta.
Klimatizacijski sistem treba redovno održavati kako bi se spriječilo umnožavanje
Legionella spp.
Prekidanje lanca infekcije
Primjena postupaka izolacije najefikasniji je način zaustavljanja širenja infekcije s
bolesnika na drugog bolesnika i osoblje.Tri su osnovna mehanizma prijenosa bolničkih
patogena: doticanjem, kapljičnim putem i dodatni mehanizmi prijenosa (zagađenje vode,
pribora, igala, bočica s lijekom itd.)
Preporučeni postupci
1) Standardne mjere – pranje ruku, upotreba rukavica, zaštitnih maski i zaštitne
odjeće, sterilizacija višekratno upotrebljive opreme itd.
2) Kontaktna izolacija – ukoliko je moguće, potrebno je osigurati zasebnu sobu
bolesniku ili ga treba smjestiti s bolesnikom koji je zaražen jednakim mikroorganizmom.
3) Kapljična izolacija – ukoliko je moguće, potrebno je osigurati zasebnu sobu
bolesniku. Ako to nije moguće, osigurati smještaj bolesnika u sobi na međusobnoj udaljenosti
od 1 metar, ukoliko je udaljenost manja, potrebno je nošenje maski.
Protektivna izolacija – može se provoditi i da bi se posebno osjetljiv bolesnik zaštitio
od ekspozicije patogenima.
4.1 ORGANIZACIJA KONTROLE BOLNIČKIH INFEKCIJA
Svaka moderna bolnica treba imati program za kontrolu bolničkih infekcija za čije se
donošenje i provedbu brine tim za kontrolu bolničkih infekcija. Kvaliteta i provođenje
programa kontrole bolničkih infekcija odražava razinu i kvalitetu zdravstvene zaštite koju
pruža dotična zdravstvena ustanova. Uobičajeno je da tim za kontrolu bolničkih infekcija
sačinjavaju liječnik za kontrolu infekcija (najčešće mikrobiolog, epidemiolog ili infektolog) i
sestra za kontrolu bolničkih infekcija. Uloga tima za kontrolu infekcija je planiranje i
donošenje programa kontrole infekcija, ustanovljavanje pisanih protokola i preporuka,
edukacija osoblja o smjernicama u kontroli infekcija, praćenje infekcija u cilju ranog
otkrivanja epidemija, te savjetovanje s direktorom bolnice u poslovima koji su u vezi kontrole
infekcija. Odgovornost je uprave bolnice da osigura adekvatna sredstva za rad odjela za
kontrolu infekcija, te pružanje podrške timu za kontrolu, kako bi mogli djelotvorno
primijenjivati program kontrole bolničkih infekcija.
4. ULOGA MIKROBIOLOŠKE LABORATORIJE U KONTROLI BOLNIČKIH INFEKCIJA
Klinički mikrobiološki laboratorij je esencijalni dio svakog programa za kontrolu
bolničkih infekcija. Potrebno je da mikrobiolog bude stalni član osoblja za kontrolu bolničkih
infekcija. Vrlo je važno uspostaviti dobru komunikaciju između osoblja koje radi u
laboratoriju i ostalog osoblja koje je zaduženo za ovu oblast. Pravovremeno obavještavanje
kliničkih odjela i povjerenstava za bolničke infekcije inicira uvođenje preventivnih mjera za
spriječavanje širenja uzročnika. Praćenje bolničkih infekcija uključuje svakodnevno
pregledavanje mikrobioloških nalaza i periodične izvještaje. Rad sa materijalom koji
potencijalno može da sadrži uzročnike zaraznih oboljenja zahtjeva pridržavanje najviših
normi lične i opće zaštite. Zaštita se odnosi na osoblje koje izvodi obradu materijala, ali i na
drugo osoblje koje se nalazi u lancu rada i usko vezano za njega.
5.1 ZADACI MIKROBIOLOŠKE LABORATORIJE
U zadatke mikrobiološke laboratorije spadaju:
1. dijagnostika bolničkih infekcija,
2. analiza učestalosti pojedinih uzročnika,
3. praćenje promjena rezistencije najznačajnijih bolničkih patogena,
4. praćenje promjena virulencije
5. screening osoblja i pacijenata i otkrivanje kliconoštva
6. praćenje higijensko-epidemiološke situacije (brisevi sa raznih površina)
7. kontrola sterilnosti predmeta i samog procesa sterilizacije
8. kontrola higijene osoblja
9. ispitivanje efikasnosti dezinficijensa
10. edukacija zdravstvenog osoblja (predavanja i testovi)
11. tipizacija uzročnika bolničkih infekcija (fenotipska i genotipska)
5.2 LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA
U cilju uspješne izolacije i dokazivanja uzročnika prije nego se provedu mjere
suzbijanja infekcije potrebno je uzeti uzorak. U značajne uzorke spadaju i kontrolni brisevi
raznih medicinskih aparata, materijal iz domena sanitarne mikrobiologije, uzorci radnih
površina ili radnih sredina. Svi uzorci moraju biti propisno obilježeni. Nakon uzimanja uzorka
slijedi adekvatan izbor transportnog medija, transportnog posuđa i način transporta do
laboratorije, zatim obrada, kultivisanje i čuvanje materijala u odgovarajućim uslovima. Važno
je pažljivo provoditi svaku od procedura kako bi se izbjegle greške u uspostavljanju konačne
dijagnoze. Faktori koji mogu utiču na pouzdanost i reproducibilnost laboratorijskih nalaza:
1. osoblje (kvalitet obuke, iskustvo)
2. faktori okoliša (osvjetljenje, ventilacija, buka,…)
3. uzorci (metode, izvor, identifikacija, transport,…)
4. laboratorijski materijali (boje, podloge, hemikalije,…)
5. metode i pribor
6. ispitivanje i očitavanje rezultata (užurbano očitavanje, nedovoljan broj)
7. izvještavanje (greške kod prepisivanja ili nekompletni izvještaji)
5.3 TIPIZACIJA UZROČNIKA
Osnovne uloge tipizacije su da se ustanovi da li između izolata postoji povezanost i da
li su izolati srodni ili identični. Razlikujemo dvije metode tipizacije i to metoda zasnovana na
principu ispitivanja fenotipskih karakteristika izolata i metoda ispitivanja genotipskih
karakteristika. Potvrda genetske srodnosti između izolata uzročnika intrahospitalnih infekcija
omogućava da se: identifikuje izvor infekcije (iz spoljne sredine ili osoblja), razlikuje
infektivni od neinfektivnog soja (kontaminat) i razlikuje relaps od infekcije.
Fenotipske metode predstavljaju istovremeno metode identifikacije mikroorganizma i
ispitivanja osjetljivosti na antimikrobna sredstva. U tu skupinu spada biotipizacija,
rezistotipizacija, serotipizacija i mnoge druge. Biotipizacija predstavlja identifikaciju i
razlikovanje biotipova na osnovu rezultata biohemijskih reakcija/morfologije/tolerancije na
faktore spoljne sredine. Rezistotipizacija predstavlja rezultat antibiograma koji ukazuje na
model in vitro osjetljivosti na grupu antibiotika. U rutinskom radu moguće je detektovati nove
oblike rezistencije. Također je moguće da bakterije koje nisu genetski srodne imaju isti
antibiogram. Fenotipske metode imaju i neka ograničenja, to su:
1. manja moć razlikovanja sojeva u odnosu na genotipsku metodu
2. problemi standardizacije različitih metoda i loša reproducibilnost
3. mogućnost varijacije u ekspresiji gena i slučajne mutacije mogu izmijeniti biološke
osobine izolata
Cilj genotipskih metoda je da se dokaže da su izolati uzročnika bolničkih infekcija
genetski srodni i da potiču od istog soja. Polazimo od dvije osnovne pretpostavke:
1. epidemiološki povezani izolati uzročnika bolničkih infekcija predstavljaju potomke
jednog klona i imaju isti genotip
2. izolati koji nisu epidemiološki povezani imaju različite genotipove.
Genotipske metode tipizacije zasnivaju se na analizi i upoređivanju hromozomske i
plazmidske DNK izolata. Postoji veliki broj različitih tehnika među koje spadaju i:
1. metode zasnovane na primjeni restrikcionih endonukleaza
2. metode na zasnovane na ispitivanju polimorfnih genetičkih markera
3. metode zasnovane na analizi sekvence nukleotida
5. ZAKLJUČAK
Bolničke infekcije predstavljaju značajni uzrok morbiditeta i mortaliteta
hospitaliziranih bolesnika širom svijeta, te je njihovo sprječavanje i suzbijanje jedan od
važnih zadataka zaposlenika u zdravstvu. Napredak savremene medicine značajno je
unaprijedio dijagnostiku i terapiju različitih bolesti, ali je istovremeno otvorio nove
mogućnosti nastanka bolničkih infekcija. Pokazalo se da i u 21. stoljeću 5-10 posto bolesnika
primljenih u bolnicu stekne bolničku infekciju. Prema tome zaključujemo da postojanje
mikrobiološke laboratorije, zajedno sa ostalim osobljem, omogućava što bolju zaštitu i
prevenciju od bolničkih infekcija bilo koje etiologije.
6. LITERATURA
1. Zvizdić Š, Bešlagić E, Hamzić S. Medicinska mikrobiologija 1. Praktikum za studente medicinskog fakulteta koji studiraju u skladu sa bolonjskim procesom, Sarajevo, 2014./2015.
2. Uzunović Kamberović S. Medicinska mikrobiologija, Zenica, 2009.
3. Mihaljević F. i sar. Specijalna klinička infektologija, Medicinska knjiga. Zagreb,1994.
4. http://www.iskra.bfm.hr/hrv/GuidlinesArticle.aspx?id=58
5. http://www.nalaz.org/wp/prevencija-i-kontrola-infekcija-u-zdravstvenim-ustanovama/
Recommended